Haris Panda

Termin podatak odnosno mnoina podaci

se vee uz latinsku rije datum, mnoina
data. U engleskom jeziku se koristi
iskljuivo pojam data, odnosno podaci.
Termin datum u engleskom jeziku se
koristi kao referalna taka u geologiji ili
kartografiji dok termin data koji je
mnoina latinske rijei data oznaava
ono to se u naem jeziku smatra
podatkom ili podacima.
2

Podaci su prema tome injenice ili

pretpostavke na osnovu kojih se mogu
izvui zakljuci ili donositi odluke.
Podatak je dakle pojedinana i sirova
injenica.
Podaci ne slue svrsi dok ne budu obraeni
na taj nain da se mogu izvesti konkretni
zakljuci na osnovu tih podataka.
Podaci kao injenice proizilaze samo iz
prolosti i sadanjosti.
3

Termin informacija (eng. Information*)

se esto koristi zajedno sa pojmom
podatak, ponekad i kao sinonim iako se
radi o potpuno drugaijim konceptima.
Informacija je saznanje o specifinim
dogaajima ili injenicama koje se
dobiva prikupljanjem i obradom
podataka ili vijesti.

*Engleska rije information nema mnoinu.

Glavna razlika izmeu podataka i

informacije jest u tome to se sve
informacije sastoje od podataka.
To ne znai i da svi dostupni podaci
daju potrebne i vane informacije za
procese odluivanja.

Informacije proizilaze iz prolosti,

sadanjosti i budunosti.
Podaci, meutim, ne podrazumijevaju
budunost nego samo prolost i
sadanjost.
Informacija predstavlja ono to
razmjenjujemo sa spoljanjim svijetom,
ona kao takva ukida ili smanjuje stanje
neodreenosti ili neizvjesnosti.
6

Informacija zavisi i od naina na koji se

pojedini podaci tumae.
Pojedine kulture su iste podatke
razliito tumaile i prema tome su
dolazile do razliitih informacija.
To znai da je informacija znaenje koje
pripisujemo podacima na osnovu
razliitih konvencija.
7

Zdravstvene informacije su informacije

koje nastaju kao produkt rada
zdravstvenog sistema.
Izvori zdravstvenih informacija su
medicinska dokumentacija, izvjetaji o
radu medicinskih radnika kao i izvjetaji
statistikih zavoda o parametrima
vitalne i demografske statistike.
Tu su i razni struni i nauni radovi.
8

Znanje se stie studiranjem, iskustvom i

uz adekvatne instrukcije.
Znanje o pojedinim dogaajima ili
situacijama se moe prikupiti ili primiti
pomou komunikacije, inteligencije ili
sluanjem vijesti.
Termin znanje se takoer koristi za
oznaavanje pouzdanog razumijevanja
nekog predmeta, uz potencijalnu
sposobnost koritenja za specifinu svrhu.
9

Stjecanje znanja involivira sloene

kognitivne procese: percepciju, uenje,
komunikaciju, asocijaciju i zakljuivanje.
Znanje se definira i kao ekspertiza i
vjetine koje osoba stie kroz iskustvo ili
edukaciju, teoretsko ili praktino
poznavanje nekog subjekta, poznavanje
injenica koje se odnose na odreenu
oblast.
10

Znanje se moe definirati kao manje ili vie

jasno shvatanje istine ili injenica i kao
takvo predstavlja koncept uzronih relacija i
asocijacija.
U sticanju znanja involvirani su procesi kao
to su otkrivanje, analiza i modeliranje
znanja.
Znanje se moe koristiti u procesu
odluivanja i procesu rijeavanja specifinih
problema.
11

Podaci bez obzira na formu ili nain

prikupljanja ili pohrane dijele se na digitalne
i analogne podatke.
Analogni podaci su obino kontinuirani.
Oni su u vezi sa nekom fizikalnom veliinom
koja se mijenja kontinuirano u vremenu.
EEG i EKG su tipini primjeri analognih
krivulja.
RTG snimak plua je analogna slika nastala
djelovanjem rendgenskih zraka na film.
12

Za razliku od analognih podataka,

digitalni podaci moraju imati neku
odreenu (diskretnu) vrijednost.
Analogna slika se moe pretvoriti u
digitalnu i pohraniti na tvrdi disk.
Krivulja EKG-a se moe analizirati i na
taj nain dobivamo digitalne podatke
tipa kao to su frekvencija, postojanje
poremeaja ritma ili sprovodnog
sistema srca.
13

Digitalni podaci su i oni koje dobijemo

kada kucamo anamneze ili nalaze na
raunaru koji bivaju pohranjeni kao
posebne skupine brojeva koji su
predstavljeni slovnim simbolima.

14

Digitalna slika je ona koja se dobije

kompjuteriziranom tomografijom ili
nuklearnom magnetnom rezonancom
odnosno slika sa digitalne kamere.
Zvuni i video zapis takoer mogu biti u
digitalnom formatu zapisani na CD, DVD,
USB memorijsku jedinicu ili tvrdi disk
raunara.
S druge strane zvuni zapis na magnetnoj
traci ili gramofonskoj ploi, odnosno na
VHS kazeti su primjeri analognog zapisa.
15

Digitalni zapis ima formu jedinica i nula

koje su smjetene na memorijsku jedinicu
a sam kompjuter ili neki drugi aparat
(digitalna kamera, mobitel i sl.) imaju
poseban softver koji ovaj naizgled
nasumian skup nula i jedinica pretvara u
prepoznatljivu sliku.

16

Postoji mnogo naina na koje se audio i

video podaci mogu pohranjivati. Oni su
sadrani u jednoj ili vie datoteka (eng.
File).
Format datoteke predstavlja nain na koji
su ti podaci pohranjeni. Savremeni
formati datoteka su napravljeni tako da se
podaci saimaju, odnosno komprimiraju da
bi zauzimali to manje memorije.
17

Postoji poseban algoritam koji je

zaduen za kompresiju podataka i
koristi procesorsku snagu raunara.
Slino je sa tekstualnim i drugim
tipovima datoteka koje imaju
kombinacije razliitog teksta i slike.
Primjeri: zip format, jpg format, arj format,
avi format, mp3 format.

18

Brojani podaci prikazani u tabelama

se takoer smatraju digitalnim
podacima (primjer: Mjeseni izvjetaj o
broju pacijenata u zdravstvenim
ustanovama).
Brojevi u tabelama predstavljaju
elemente tog zapisa.

19

Digitalni zapis mora biti na neki nain

definiran odnosno moraju postojati
znakovi kojima ih definiramo. Postoji
konaan skup tih znakova koje moemo
koristiti. Taj skup znakova se naziva jo i
zaliha znakova. Najee se koriste nule i
jedinice tako da imamo zalihu znakova 0 i
1. Ova zaliha znakova je podesna za
digitalne fotografije, zvune i video zapise.
20

Za tekstualne datoteke koristimo zalihu

znakova koja predstavlja odreeni
alfabet. U alfabetu su svi znaci
poredani po nekom unaprijed
odreenom rasporedu kao to je to
sluaj u abecedi.

21

Ovi znakovi su prikazani obino na

tastaturi i predstavljeni su malim i
velikim slovima, brojevima, znacima
interpunkcije i specijalnim karakterima
kao to su karakteri koji oznaavaju
prelazak u novi red, novu stranicu ili se
odnose na nain na koji su slova
napisana (italik, boldirana slova i
slino
22

Primjer su slova latinice i slova irilice.

Slova irilice imaju dodatnu zalihu
znakova obzirom da se koristi samo jedan
znak za slova kao to su d, lj i nj.
Sem toga i slovo se esto u latinici
prikazuje kao kombinacija znakova d i j
(dj). Jasno nam je da praktino svaki jezik
ima svoju posebnu zalihu znakova.
Kineski jezik ima najvei broj ovih znakova u
odnosu na ostale jezike.
23

KLASIFIKACIJA MEDICINSKIH INFORMACIJA

Medicinske informacije su klasificirane na

osnovu nekoliko osnova.
Medicinske informacije u cjelini, one su
obino inertne, dobro struktuirane,
najee primarne, pisane ili usmene,
pojedinane, nekompletne, historijske ili
prediktivne, izvanredne i aperiodine,
anticipirajue, manje tane,
jednosmjerne i operativne (slue za
provoenje razliitih medicinskih
postupaka)
24

Primarne: Nastaju u elementarnoj

komunikaciji pacijent-ljekar ili pacijent
medicinski tehniar i od neprocjenjivog
su znaaja za potrebe rjeavanja
medicinskih problema i za odluivanje.

25

Sekundarne: Nastaju iz primarnih

postupcima selekcije i saimanja
(informacija o prevalenciji i incidenciji
znaajnih bolesti, zdravstvena statistika,
ope demografske informacije, informacije
o obimu zdravstvene zatite, informacije o
upotrebi razliitih programa zdravstvene
zatite, informacije o stanju opreme i
kadrova, informacije o strunoj
osposobljenosti)
26

Tercijarne: Ove informacije nastaju iz

primarnih i sekundarnih informacija
njihovom analizom i obradom. One su
temelj za razvoj medicine kao nauke i
zdravstvene zatite kao sistema.
Djele se na:

Faktualne koje daju direktan odgovor na postavljeno

pitanje.
Bibliografske koje upuuju na literaturu gdje se nalazi
odgovor.
27

U odnosu na izvor dijele se na interne

i eksterne informacije.
Interne informacije se odnose na
informacije koje nastaju u okviru jedne
zdravstvene ustanove (bolnica).

Eksterne dolaze sa drugih mjesta.

28

U odnosu na strukturiranost dijele se

na:

slabo struktuirane i
visoko struktuirane informacije.

29

U odnosu na opseg razlikujemo

detaljne (pojedinane) i zbirne ili
sumarne informacije.

30

Ako u obzir uzmemo iscrpnost onda

moemo rei da informacije mogu biti
kompletne i nekompletne.

31

U odnosu na oblik informacije se dijele

se na usmene, pismene, slikovne i
kombinirane informacije.

32

Podjela informacija u odnosu na

vrijeme nastanka informacije
podrazumijeva

historijske informacije koje se odnose na

prolost i
prediktivne koje se odnose na budunost.

33

U odnosnu na uestalost razlikujemo

periodine, aperiodine informacije i
informacije izvanrednog sluaja koje
obino koristimo za rjeavanje
aktuelnog medicinskog problema.
Periodine informacije su sedmini,
mjeseni izvjetaji i slino.
Aperiodine informacije ne dotiu u
vremenski definiranim razmacima.
34

U odnosu na oekivanje informacije

dijelimo oekivane (anticipirajue) i
iznenaujue ili neoekivane
informacije.

35

Sem navedenih razlikujemo i podjelu

informacija u odnosnu na tanost
(visoko tane, manje tane, netane) i
na smjer gdje razlikujemo
jednosmjerne (laboratorijski nalaz) i
dvosmjerne (kontakt pacijent i lijenik
ili kontakti izmeu medicinskih
radnika).

36

Lijenici nisu esto u prilici da odluke donose na

osnovu kompletnih informacija.
Potpuna informacija je informacija koja ukida
neizvjesnost ili je barem svodi na najmanju
moguu mjeru.
Za odluivanje medicinskim radnicima stoji na
raspolaganju odreen broj informacija. Informacije
se mogu dobiti od pacijenta uzimanjem anamneze
i uvidom u postojeu medicinsku dokumentaciju.
Zatim se tu dodaju informacije koje se mogu dobiti
fizikalnim pregledom.
Potom se rade testovi u cilju dobivanja to veeg
broja relevantnih informacija.
37

Pacijent upuen od strane lijenika ope

prakse zbog bolova u abdomenu. Od
pacijenta dobivamo slijedee podatke.
Bol je poela prije 6 sati, najprije u podruju
pupka da bi se nakon par sati proirila na
desnu stranu donjeg abdomena. Ranije
uglavnom zdrav bez alergija i ozbiljnijih
oboljenja. Imao tresavicu.

38

Na osnovu gore navedenih informacija

moemo zakljuiti da se najvjerojatnije radi
o akutnoj upali crvuljka. Obzirom da nismo
sto posto sigurni nau odluku elimo
potkrijepiti sa jo podataka da bismo imali
dovoljno relevantnih informacija za pravilnu
odluku.
Dg: Appendicitis acuta?????
Stoga emo uraditi fizikalni pregled
pacijenta:
39

Pacijent je osjetljiv na dodir desno

ileocekalno, reaguje bolnom grimasom,
vidljive sluznice su suhe, jezik je bijel i
obloen, koa pacijenta je topla na
dodir*.
*klinika slika odgovara onoj koju nalazimo u
udbenicima.

40

Sada ve imamo znaajan skup informacija

koje nae uvjerenje da je neophodna
apendektomija potkrepljuju. Ove informacije
su jeftine jer je u njih uloen samo na trud.
Meutim, da bi bili jo sigurniji u nau odluku
uradit emo i laboratorijske testove, UZ
pregled abdomena ili ak i CT abdomena.
Ove informacije su relevantne i odnose se na
na problem postavljanja dijagnoze i daljnjeg
tretmana.
41

Od svih informacija koje dobijamo

laboratorijskim testom najrelevantnija
je ona koja se odnosi na broj leukocita u
krvi. Ukoliko je vrijednost poviena
onda nam ta vrijednost moe
predstavljati takozvanu kritinu
informaciju za odluku o operativnom
tretmanu.

42

Moemo imati i vie kritinih

informacija jer donosimo vie odluka.
Tako na primjer bolna osjetljivost
trbuha moe biti kritina informacija da
donesemo odluku o hospitalizaciji.
S druge strane, broj leukocita je kritina
informacija za operaciju crvuljka.

43

Zato kaemo da je kritina

informacija stvarno neophodna
informacija za uspjenu dijagnozu u
nekom konkretnom sluaju. Moe biti
pojedinana kao u gore navedenom
primjeru ili moe predstavljati kritinu
masu relevantnih informacija.

44

Relevantna informacija je potencijalno

potrebna ili neophodna medicinska informacija
za rjeavanje medicinskih problema i za
proces medicinskog odluivanja.
Kritina informacija spada u relevantne
informacije. Svaka raspoloiva informacija nije
relevantna.
Relevantne informacije su nune za
odluivanje ali nisu dovoljno kvalitetne da
omogue pravilno odluivanje u veini
sluajeva. Meutim, svaka od relevantnih
informacija nosi neku vrijednost koja pomae
donoenju adekvatne odluke.
45

Zdravstvene informacije imaju svoja

obiljeja (karakteristike) koje su i ope
karakteristike svake informacije:
1.
2.
3.
4.
5.

drutveno,
saznajno,
prijenosno,
motivaciono i
pedagoko obiljeje

46

Kritina masa relevantnih informacija

predstavlja skup relevantnih informacija
koje su potrebne za donoenje neke odluke
ili postavljanje odgovarajue dijagnoze.
Vei broj relevantnih informacija poveava
vjerovatnou da je naa odluka ispravna.
Dijagnoza tumora guterae je bolja ako
koristimo UZ pankreasa i CT pankreasa
nego samo po jedan pregled.

47

Stopa kritine mase relevantnih

informacija se moe odrediti pomou
slijedee formule:

48

Iz formule se lako moe zakljuiti da ako

imamo na raspolaganju sve relevantne
informacije da e stopa biti 100% ili 1.
U tom sluaju traenje ili dotok dodatnih
informacija nee poboljati rezultate
medicinskog odluivanja.
U klinikoj praksi ova stopa gotovo nikad
ne iznosi 100%. Neke informacije su skupe
(MRI, CT), previe invazivne (angiografija i
slino) te se na njih odluujemo samo
kada ostale informacije ne mogu da
ostvare eljenu kritinu masu relevantnih
informacija.
49

Ako u obzir uzmemo relevantnost

medicinskih informacija moramo izdvojiti
slijedee vrste informacija:
Potpuna informacija po definiciji ukida
neizvjesnost ili je barem svodi na
najmanju moguu mjeru
Raspoloive informacije su one koje se
odnose na dati problem, dakle samo one
koje su bitne za rjeavanje problema.
Nerelevantne informacije nemaju
znaaja za rjeavanje aktuelnog problema
50

Informaciona stopa odluke se odnosi na

relevantne i raspoloive informacije i moe
se izraziti sljedeom formulom:

51

Ni informaciona stopa odluke gotovo

nikada nije jednaka jedinici odnosno
100%.
Stoga lijenici esto donose odluke u
uvjetima nepotpunih informacija i
informacija bez velikog klinikog
znaaja.

52

Medicinske informacije imaju atribute na

osnovu kojih se moe procijeniti njihova
upotrebna vrijednost i u kolikoj su mjeri te
informacije korisne.
Neke informacije se lako mogu dobiti i za
njih kaemo da su pristupane. Stoga
moemo rei da se pristupanost
informacija odnosi na lakou i brzinu
pristupa informaciji.
Obuhvatnost informacija je u vezi sa tim
koliko su informacije kompletne.
53

Tanost se odnosi na stupanj slobode

od greke u prijemu informacije (greke
prepisivanja i greke raunanja)
U binarnoj klasifikaciji, preciznost je
analogna pozitivnoj procjeni
vjerovatnoe.

54

Informacije mogu biti prikladne ili

neprikladne, biti pravovremene ili mogu
stii naknadno (nakon to je neka odluka
doneena). Vano je da su informacije
jasne odnosno nedvosmislene.
Najvrednije informacije su one koje se mogu
provjeriti (provjerljivost informacije).
Ovo je osobito vano za naune projekte
gdje se oekuje da e drugi autori dobiti
sline rezultate ako koriste iste metode.
55

Kvantificiranost informacije
podrazumijeva njena numerika
svojstva osim u sluajevima kada
informacija moe biti izraena samo
deskriptivno odnosno opisno; (boja
oiju, kose i sl.).
Pristranost moe imati negativan
efekat jer subjektivno zakljuivanje
moe dovesti do iskrivljenih zakljuaka
koji mogu dovesti do pogrenih odluka.
56

Senzitivnost i specifinost su statistike

mjere koje se odnose na binarni
klasifikacijski test. Ovaj test podrazumijeva
da neko stanje (recimo rak prostate) postoji
ili ne postoji. U strunoj literaturi se esto
spominju ovi pojmovi tako da je potrebno
ova dva pojma razlikovati.

Binarni se naziva stoga jer imamo dvije opcije na

osnovu kojih klasificiramo pojavu. Ona moe biti
prisutna ili odsutna (krv u stolici ili nema krvi u stolici.

57

Senzitivnost mjeri odnos stvarno pozitivnih

koji su tano definirani testom (primjer bi bio
broj oboljelih od raka prostate) u odnosu na
ukupan broj ljudi koji imaju ispitivanu bolest.
Broj ljudi koji boluju od te bolesti ukljuuje
ljude kod kojih je test pozitivan i imaju bolest
plus one kod kojih je test negativan iako
imaju bolest.
Idealan test je onaj koji ima 100%
senzitivnost odnosno koji nam omoguava da
tano identificiramo sve pacijente. U praksi
su ovakvi testovi vrlo rijetki.
58

Ako usporedimo dva testa; UZ abdomena

i CT abdomena kod pacijenata kod kojih
sumnjamo na kamence u unoj kesi,
vidjet emo da je UZ pregled identificirao
vie pacijenata nego CT abdomena koji
stvarno imaju kamence. Kod pacijenata
koji su operirani moemo utvrditi da li su
stvarno imali kamence i nae rezultate
usporediti sa rezultatima testa.
59

Stvarno pozitivni (True positive, TP):

Stvarno bolesni pacijenti koji su testom
identificirani kao bolesni
Lano pozitivni (False positive, FP): Zdravi
pacijenti koji su testom identificirani kao bolesni
Stvarno negativni (True negative, TN):
Zdravi pacijenti koji su testom identificirani kao
zdravi
Lano negativni: (False negative, FN):
Stvarno bolesni pacijenti koji su testom
identificirani kao zdravi
60

Osjetljivost testa = TP / (TP + FN)

Specifinost testa = TN / (FP + TN)
Pozitivna prediktivna vrijednost = TP / (TP +
FP)
Negativna prediktivna vrijednost = TN / (FN
+ TN)

Stvarno pozitivni (True positive, TP), Lano pozitivni

(False positive, FP), (True negative, TN), Lano
negativni: (False negative, FN):
61

Ako je osjetljivost (senzitivitet) testa

100% onda to znai da je test tano
odredio sve stvarno pozitivne osobe.
Drugim rijeima, svi bolesni ljudi su
testom oznaeni kao bolesni. Visoko
osjetljiv test ima malu greku tipa II.
Negativni rezultati visoko osjetljivog
testa nam slue da iskljuimo
postojanje bolesti.
62

Senzitivnost ili osjetljivost testa mjeri odnos

stvarno pozitivnih koji su tano definirani testom
(primjer bi bio broj oboljelih od raka prostate) u
odnosu na ukupan broj ljudi koji imaju ispitivanu
bolest. Broj ljudi koji boluju od te bolesti ukljuuje
ljude kod kojih je test pozitivan i imaju bolest plus
one kod kojih je test negativan iako imaju bolest.
Idealan test je onaj koji ima 100% senzitivnost
odnosno koji nam omoguava da tano
identificiramo sve pacijente. U praksi su ovakvi
testovi vrlo rijetki.
Osjetljivost je vjerovatnoa da e test biti
pozitivan kada je neka bolest prisutna
Osjetljivost testa = TP / (TP + FN)
63

Ako usporedimo dva testa; UZ abdomena

i CT abdomena kod pacijenata kod kojih
sumnjamo na kamence u unoj kesi,
vidjet emo da je UZ pregled identificirao
vie pacijenata nego CT abdomena koji
stvarno imaju kamence. Kod pacijenata
koji su operirani moemo utvrditi da li su
stvarno imali kamence i nae rezultate
usporediti sa rezultatima testa.
64

Moderni testovi za ispitivanje trudnoe ne

utvruju samu trudnou nego se baziraju na
mjerenju humanog horionskog gonadotropina
(human chorionic gonadotropin ili hCG). Ovaj
hormon je prisutan u mokrai trudnica kao
surogat marker prisutnosti trudnoe kod ene.
Meutim, ukoliko ena ima tumor koji producira
ovaj hormon specifinog testa ne moe biti 100%.
S druge strane kod pojedinih trudnica u ranom
stadiju trudnoe hCG moe biti prisutan u toliko
malim koncentracijama da kaemo da je test
negativan iako je ena trudna. Stoga ne moemo
oekivati ni 100% osjetljivost (senzitivnost) testa.

65

Specifinost testa mjeri odnos korektno

identificiranih stvarno negativnih
(pacijenata). Za gornji primjer to je
proporcija ena sa negativnim testom koje
nisu trudne. Ukoliko imamo vei broj
trudnica kod kojih je test trudnoe
negativan kaemo da je test manje
specifian. Specifinost testa je njegova
osobina da eliminira lano-pozitivne
rezultate tj. one osobe koje nisu bolesne, a
ipak imaju pozitivan rezultat testa
66

Ova mjerenja su u vezi sa konceptom

dva tipa greaka (tip I i tip II greaka).
Teoretski je optimalan onaj test koji je
100% osjetljiv (utvruje da su svi
bolesni ljudi stvarno bolesni, ili da su
sve ene za koje je test utvrdio da su
trudne zbilja trudne) i koji je 100%
specifian (ne utvrdi da zdrav ovjek
boluje od neke bolesti).
67

Stoga moemo specifinost testa

izraziti sljedeom formulom:
Specifinost testa = TN / (FP + TN)
Ako je specifinost testa 100% onda to
znai da je test tano odredio sve
stvarno negativne osobe. Visoko
specifian test ima malu greku tipa I.

68

Specifinost testa se ponekad mijea sa

preciznou testa ili pozitivnoj prediktivnoj
vrijednosti testa. Visoko specifian test je
manje precizan u sluajevima kada imamo vie
stvarno negativnih nego stvarno pozitivnih.
Stoga za preciznost nekog testa koristimo
pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost.
Pozitivna prediktivna vrijednost = TP / (TP + FP)
Negativna prediktivna vrijednost = TN / (FN +
TN)
69

70

71

Postoje tri tipa greaka sa kojima se susreemo

prilikom testiranja hipoteza a koji su vezi sa
vrijednovanjem valjanosti pojedinanih
testova.
Tip I greke (ili, greka, false alarm rate
(FAR) ili lano pozitivni rezultat)
Tip II greka (ili greka, miss rate ili lano
negativni rezultat)
Tip III greka (ili greka): nastaje ako
postavljamo kriva pitanja i koristimo pogrenu
nultu hipotezu.
72

Ovi termini se koriste da opiu mogue

greke koje se javljaju kod statistike
obrade podataka.
Tip I (): odbacuje nultu hipotezu kada
je nulta hipoteza tana.
Tip II (): prihvata nultu hipotezu kada
je nulta hipoteza pogrena.

73

Da bi lake zapamtili koji je tip greke u

pitanju moemo koristiti slijedei podsjetnik:
Tip I znai lano POZITIVAN; a P ima jednu
vertikalnu liniju.
Tip II znai lano NEGATIVAN; a N ima dvije
vertikalne linije.

Ti
p

Ti
p
74