i jusnaturalizma Slučaj doušnice-preljubnice Žena je potkazala svoga muža, koji je došao na odsustvo sa fronta i pogrdno govorio o Hitleru. Muž je utamničen i osuđen na smrtnu kaznu. Ispostavilo se da je ženin pravi motiv bio to što je, nakon muževljevog odlaska u rat, našla ljubavnika. Na ovaj način je htela da se otarasi muža. Ništa što je žena učinila nije bilo kažnjivo po tadašnjim nacističkim zakonima. Nakon rata, postavilo se pitanje ženine krivičnopravne odgovornosti, jer je potkazivati nekoga u nacizmu za anti-režimski govor po pravilu značilo poslati ga u sigurnu smrt. Slučaj čuvara Berlinskog zida Berlinskim zidom je ovaj grad bio podeljen na istočni i zapadni deo. Sa istočne strane je bilo dosta pokušaja ilegalnih prebega. Čuvari na zidu su bili ovlašćeni da upotrebe i oružje da bi ih sprečili. U jednom takvom slučaju usmrtili su begunca. Nakon pada zida i ujedinjenja, postavilo se pitanje njihove krivičnopravne odgovornosti za smrt tog begunca. Gustav Radbruh 21. XI 1878 (Libek) - 23. XI 1949. (Hajdelberg) Po osnovnoj vokaciji - krivičar dva razdoblja u razvitku pravno- filozofske misli – pre dolaska nacista na vlast i posle sloma nacizma Ključno delo – Filozofija prava iz 1932. godine Osnovni postulati Radbruhovog učenja o pravu Metodski dualizam - razdvajanje dva sveta Jeste (Sein) i Treba (Sollen) Relativizam (ljudski um nije kadar da postavi apsolutne vrednosti, otuda nijedno shvatanje ne može biti potpuno i konačno) Četiri sveta pojava 1. Svet prirodnih pojava (onoga što jeste) – prirodne nauke 2. Svet vrednosti (onoga što treba da bude) – filozofija vrednosti (logika, etika, estetika) 3. Svet prevazilaženja stvarnosti i vrednosti – religija 4. Svet stvarnosti koja je povezana s vrednostima – filozofija kulture (nauka, umetnost, moral, pravo) Pojam prava Pravo je kulturna pojava tj. činjenica povezana s vrednošću Pojam prava se izvodi iz ideje prava tj. pravde Pravda ima svojstvo vrhovne i apsolutne vrednosti, poput ideje dobra u moralu ili ideje lepog u umetnosti Pravo je stvarnost čiji je smisao da služi pravdi, pravo je volja za pravdom Pojam prava Ideja prava se, ipak, ne svodi samo na pravdu. Ona je kompleksnija i sadrži 3 vrednosti, koje su međusobno suprotstavljene (antinomične)
Ideja prava
Pravda Svrsishodnost Pravna sigurnost
Pravda Nalog pravde je da s jednakima treba postupati jednako, a s nejednakima nejednako, shodno njihovoj nejednakosti Dva pitanja ostaju otvorena: 1. Koga treba smatrati jednakim, a koga nejednakim? 2. Kako treba postupati s njima? Svrsishodnost Pravda određuje samo formu prava, a da bi se došlo do sadržine prava mora se razmotiriti i ideja svrsishodnosti Svrsishodnost prava
Individualne Kolektivne Vrednosti
vrednosti vrednosti dela Pravna sigurnost Ovo je zahtev pozitivnosti prava Ako se ne može utvrditi šta je pravedno (jer niko nije kadar da spozna apsolutne vrednosti), mora se propisati šta će biti po pravu i to od strane organa koji je u stanju i da sprovede to što je propisao Razrešenje antinomije prava (prednacistički period) Važnije je da se spor između pravnih gledišta okonča, nego da se on okonča pravedno i svrsishodno Stoga je pravna sigurnost (red i mir) ispred pravde i svrsishodnosti Radbruhova formula (postnacistički period) Pravilo: pozitivno pravo, koje obezbeđuje propis i moć, ima prednost i onda kad je sadržinski nepravedno i nesvrsishodno Izuzetak: kad je pozitivni zakon u toliko nepodnošljivoj meri nepravedan, onda on kao “zakonsko nepravo” mora odstupiti pred pravdom (“nadzakonskim pravom”)! Poređenje: Kelzen o pravu totalitarnih društava “Čak i posle pojave boljševizma, nacionalsocijalizma i fašizma govori se o ruskom, nemačkom i italijanskom ‘pravu’. Ništa nas ne sprečava, međutim, da u svoju definiciju pravnoga poretka unesemo određeni minimum lične slobode i mogućnosti privatne svojine. Jedna posledica usvajanja takve definicije bila bi da društveni poredak koji vlada u Rusiji, Italiji i Nemačkoj ne možemo više priznati za pravni poredak, iako imaju vrlo značajne zajedničke elemente sa društvenim poretkom demokratsko-kapitalističkih država ... Pojam prava je ovde određen da odgovara jednom specifičnom idealu pravde, naime idealu demokratije i liberalizma. Sa gledišta nauke koja ne postavlja nikakve moralne ili političke sudove o vrednosti demokratija i liberalizam su samo dva moguća načela društvene organizacije, isto kao što su to i autokratija i socijalizam. Nema naučnog razloga da pojam prava bude tako određen da isključi ove poslednje. Pojam koji je uporebljen u ovim istraživanjima nema nikakvu moralnu oznaku ... Problem prava kao naučni problem jeste problem društvene tehnike, a ne problem morala.”