Intermedijalnost

• kako je moguća i po čemu

Hrvoje Turković
Škola medijske kulture, Trakošćan
2004
Na što se odnosi pojam
‘intermedijalnosti’?
 1.Utjecaji jedne umjetnosti na drugu
 2. Prijenosi sastojaka i vidova iz jedne
umjetnosti u drugu
 3. Kombinacije različitih umjetnosti u
jednome djelu
(1) Utjecaj
 Utjecaji su tipično opći – neke općenite karakteristike
prepoznajemo kao svojstvene i drugoj umjetnosti
 Pojedini utjecaji su tipično jednosmjerni – dane
karakteristike držimo svojevrsnim ‘oponašanjem’,
‘ugledanjem’ karakteristikama neke druge umjetnosti,
‘nadahnutim’ njima. Utjecaj ide od gotovih djela iz okruženja
ka djelu koje je nastajalo u tom okružju – zato je
jednosmjerno (nepovratno).
 Utjecaji su proizvodni – djeluju pri nastanku djela, a
prepoznaju se pri recepciji (doživljaju).
 PRIMJERI UTJECAJA: Likovni utjecaj: Jahači apokalipse;
književni utjecaj: 3. epizoda Koncerta, Branka
Belana/Vladana Desnice (1954)
(2) Prijenosi, preuzeća
 U prijenosima, preuzećima preuzima se pojedinačna
izvorna izvedba iz druge umjetnost uz čuvanje
njezine izvorne prepoznatljivosti .
 Osobina se temelji na sposobnosti filma (ili koje druge
umjetnosti) da snimi , odnosno ‘citira’ neku
audiovizualnu izvedbu (djelo, dio djela) druge
umjetnosti.
Primjerice:
 Snimi se cijela kazališna predstava, koncert, likovni

performance (doslovni prijenosi)

 Adaptira se književno djelo (čuva se djelomično fabula:

djelomični, parafrastički prijenosi)

 Citira se prepoznatljivi dio druge umjetnosti – doslovni

prijenos, odnosno ‘rekonstrukcija’ - perifrastički

prijenos)
PRIMJERI: prijenos – Bridges to Babylon / Rolling Stones;
adaptacija: Bostonjanke, James Ivory;
 (3) Kombinacije
 U jednom se djelu mogu međupovezano realizirati
različite umjetnosti – djelo pripada različitim
umjetnostima: ono je interdisciplinarno ili multimedijalno
 (a) ‘sintetizam’ – općenita razina: film kao aktualna
kombinacija različitih umjetničkih sistema: fotografije
(slika), kazališta (gluma i mizanscena), glazbe (popratna
glazba), književnosti (dijalog; verbalni/pisani komentari)…
 (b) ‘multimedijalnost’ – prošireni film (filmska predstava
razrađena kao kazališni događaj); film kao dio drugog
medija (ilustracija uz predavanje; dio kazališne predstave;
kao dio likovne instalacije…); internet stranice kao
kombinacija teksta, fotografije, video-snimke, animacije,
dijagrami… a sve uz grafički dizajn kombinacije…

 PRIMJERI: www.film.hr; Darko Fritz – instalacija End of the

Message
Gdje se proučava
‘intermedijalnost’?
 Znanstveni pristupi u kojima se
podrazumijeva ‘intermedijalnost’:
 Korelacijski pristup – u metodici nastave književnosti –
povezivanje i uspoređivanje književnog djela s djelom
druge umjetnosti (književnog i: filmskog, kazališnog,
likovnog…)
 Komparativistički pristup – u znanosti književnosti
(komparativna književnost), u estetici (komparativna
estetika) – povezivanje i uspoređivanje različitih
književnih djela, nacionalnih književnosti, odnosno
različitih umjetnosti, njihovih srodnosti i razlika
 Teorija medija (novih medija) – posebno proučava
interdisciplinarnost, multimedijalnost
Problem intermedijalnosti:
 Ono što je kod svake umjetnosti najuočljivije jesu
njihove medijsko-tehnološke (perceptivne)
posebnosti:
 Književnost se temelji na govornom i pisanom (otisnutom) jeziku
(jezičnim ‘znakovima’)
 Kazalište se temelji, uglavnom, na igri živih glumaca na
ograničenom trodimenzionalnom prostoru
 Slikarstvo se temelji na, uglavnom, ograničenim
dvodimenzionalnim površinama s nanesenim vizualnim tragovima
po njima
 Film se temelji na zasjenjenom svjetlu reflektiranom od platna a
proizvedenom projekcijom s filmske vrpce, te od emisije
fonografskog zapisa što dolazi iz zvučnika
 Televizija se temelji na emisiji zasjenjenog svjetla i zvuka
 Kako su mogući među-utjecaji i prijenosi između tako
očigledno različitih medija?
Predodžba kao odgovor
 Primjer:
 “Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u
utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne
dižući slušalicu ponovno ga isključio. Nakon toga sam otišao u
sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati
po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo niti jedne s
Delonovim likom.” (ulomak iz G. Tribuson, Povijest
pornografije)
 Većina nas, čitajući, vizualizira opisanu situaciju (‘gledamo je u
umu’).
 Vizualizacija se, vrlo vjerojatno, prilično razlikuje od jednog
čitača/slušača do drugog. U velikoj mjeri ovisi o njihovim
iskustvima. Ali nije proizvoljna – uvjetovana je tekstom.
 Vizualizacije izazvane književnim tekstom tipično su pod-
određene – nisu dokraja perceptivno (vizualno, slušno)
određene, iako jesu u nekoj shematskoj mjeri.
Predodžba kao intermedijska
poveznica
 Ovaj tekst se može uzeti kao scenarijski predložak za
snimanje filma.
 Što se u takvu slučaju prenosi na film?
 Da li pisana riječ u njenom grafičkom obliku? – Ne!
 Prenosi se – ‘realizira’, filmski ‘vizualizira’ - upravo
predodžba koju je pobudio taj tekst
 Mogli bismo reći da svaka umjetnost svojim sredstvima
nastoji graditi neke predodžbe u umu doživljavatelja
umjetničkog djela te da su upravo predodžbe ono što je
prenosivo iz umjetnosti u umjetnost i njih mogu više
umjetnosti – u suradnji (interdisciplinarno) - graditi.
Odredba ‘predodžbe’
 “Predodžba (ponekad se o njoj govori kao o
vizualizaciji, ili ‘slici u glavi’) doživljaj je koji
sliči perceptivnom doživljaju, ali se pojavljuje
u odsutnosti odgovarajućeg podražaja za
relevantnu percepciju” (Stanford Encyclopedia
of Philosophy)
 Predodžbu se uobičajeno kontrastira sa
zamjedbom, percepcijom, na jednoj strani, a
s pojmovnim mišljenjem na drugoj.
Predodžba i percepcija
 “Percepcija je mnogo bogatija i detaljnija nego
predodžba, koja ima čvrsto, opipljivo svojstvo i
svojstvo ‘izvanjskost’ što sve predodžbi nedostaje.
Predodžba, nasuprot tome, jest rasplinuta,
nedovoljno detaljna i ‘unutarnja’.” (S.E. Palmer,
Vision Science)
 Percepcija i predodžba imaju izrazita ‘prostorna
svojstva’ i vezane su uz perceptivne modalitete (uz
vizualnost, auditivnost, taktilnost…). Ali dok je
percepcija izrazito vezana uz podražaje iz osjetila,
predodžbe su razmjerno ili posve nevezane uz
podražaje.
Nevezanost predodžbe uz
percepciju
 Predodžba koju je izazvao naš književni tekst
izazvana je čitanjem – glasovnim iskazom ili grafičkim
otiskom
 Vizualne predodžbe, očito, mogu biti izazvane
nevizualnim podražajem (glasovno-jezičnim), odnosno
neadekvatno vizualnim (percepcijom grafičko-jezičnih
znakova)
 Zapravo se tipično pod predodžbom podrazumijevaju
one koje nisu vođene adekvatnom percepcijom, nego
se pobuđuju ‘iz uma’:
 Dnevna sanjarenja/maštanja
 Snovi
 Halucinacije
Postoji li predodžbenost u
vizualnim umjetnostima?
 Problem:
 ako su predodžbe nevezane uz podražaje,
podrazumijevaju vizualizaciju u umu bez obzira
što stvarno percipiramo – možemo li govoriti o
‘predodžbama’ u filmu u kojem percipiramo
prizor? Tu ne treba nikakve posebne
‘vizualizacije’ kao u književnosti.
Predodžbenost u filmu
 Primjer: Koncert
 A) Zamišljanje cjeline prizora na temelju onog
što vidimo u izrezu kadra
 (zamišljanje izvanizreznog prizora; ‘off prostora’)
 B) Zamišljanje prostorno-vremenske
povezanosti na temelju diskontinuirano
vezanih kadrova
 (zamišljanje montažnog kontinuiteta)
 C) Zamišljanje da je slijed kadrova – slijed
promatranja (interesnog slijeda)
 Zamišljanje nečije točke gledišta, perspektive
pripovijedanja
Film kao ‘predodžbeni
konstrukt’
 Na temelju takve analize, može se ustvrditi da
je i ambijent, i zbivanje u filmu, fabula,
zapravo predodžbeni konstrukt, nešto što tek
zamišljamo – na temelju ograničenih, krnjih
vizualno-slušnih podataka danih u filmskoj
slici.
 No, je li to bitno različita situacija od
svakodnevna životna tijeka percipiranja
svijeta oko nas?
Predodžbenost percepcije
 Može se tvrditi da se i naše svakodnevno
percipiranje stvarnosti temelji na predodžbi.
 A) iako stvari koje gledamo vidimo samo ‘s jedne strane’
, dakle djelomično – ‘zamišljamo’ ih kao višestrane –
imamo predodžbu njihove cjelovitosti, prepoznajemo ih
kao cjelovite predmete, i točno koje.
 B) iako vidimo uvijek samo dio svijeta u vidnom polju,
podrazumijevamo da svijet postoji svuda oko nas, i da
nastavlja postojati iako ga ne gledamo, i da ima svoj
kontinuitet – sve su to podrazumijevane predodžbe koje
nisu vizualno ‘prezentne’.
‘Univerzalna’ – prenosiva -
svojstva predočavanja
 Predočavanje je prizorno. To znači dvoje:
 A) predočava se tipično prizor
 Prizor - dio trodimenzionalnog svijeta raspoloživ za
razgledanje (perceptivno pretraživanje).
 B) Predočava se vizurno – predočava se s određena
prizorna motrišta, točke promatranja, prizor se vidi i čuje
s njegove jedne strane – jedne vizure, s jedne pozicije
 Motrište, točka promatranja – točka (mjesto)
konvergencije optičke projekcije okoline.
 Prizor percipiramo multimodalno. To znači:
 A) Percipiramo ga vizualno, zvučno, taktilno,
kinestezijski… i to temporalno, tempirano
 B) Kad ga i percipiramo jedno-modalno (npr. samo
vizualno) podrazumijevaju se (a ponekad i pobuđuju) i
drugi modaliteti prizora (zvučnost, taktilnost…)
Dvostrana projekcijska određenost ‘vizure’ –
motrišta i viđene strane i vidna polja prizora
Prizor i motrište u
književnosti:
 Primjeri: Flaubert, Madame Bovary
 Tzv. scenske naracije karakterizira
predočavanje, predočavalačko
dočaravanje prizora, ali prizora
promotrena s podrazumijevane
(ponekad i indicirane) točke
promatranja (tjelesnog motrišta).
Prizor i motrište u slikarstvu
Prijenosi s umjetnosti na
umjetnost
 Prenosi se, dakle, uvijek neki predodžbeni
sklop – njegov se identitet može očuvati pri
prijenosu
 Prijenos s umjetnosti na umjetnost je uvijek
svojevrsna reinterpretacija – teško da se
ikada prenose baš sva (perceptivna i
protoperceptivna) svojstva izvorne predodžbe
 Ta ‘reinterpretacija’ može biti vjerna ili manje
vjerna, a to može biti na vrlo različitim
razinama složenoga djela
Umjetnosti kao ‘istraživači’
čovjekova predočavanja
 Različite su središnje mogućnosti pojedinih
umjetnosti u pobuđivanju i razradi
predodžaba. To uvjetuje dvoje:
 A) Svaka umjetnost sklona je razvijati one
modalitete predočavanja koje najbolje može -
dominantna, mainstream umjetnost), istražujući
ujedno što sve može (granice svojih mogućnosti)
– eksperimentalno, avangardno krilo
 B) Umjetnosti mogu ujedinjavati svoje modalitete,
kako bi razvidjele što u zajedništvu mogu
predodžbeno postići – multimedijalnost,
interdisciplinarnost
Dopunska literatura:
Mikić, Krešimir, 2001, ‘Film i druge umjetnosti’, u K. Mikić, 2001, Film u nastavi medijske kulture,
Zagreb: Educa
Težak, Stjepko, 2002, ‘Film i književnost; Film i kazalište; Film i strip; Film i radio; Film i
televizija; Film i video’ u S. Težak, 2002, Metodika nastave filma, Zagreb: Školska knjiga
Turković, Hrvoje, 1988, ‘Filmsko i nefilmsko (ili, kako je moguća intermedijalnost)’ u H. Turković,
1988, Razumijevanje filma, Zagreb: GZH, str. 127-139
Turković, Hrvoje, 1999, ‘Pokretne slike: medijske razrade i preklapanja’ (film, televizija, video,
videoigre)’, Zapis, posebni broj – Škola medijske kulture, Zagreb: Hrvatski filmski savez