Professional Documents
Culture Documents
Glavna tramvajska vrsta elektrifikacije je električni vod, koji je razapet iznad vozila. U povijesti su
postojali i još postoje i neki egzotičniji načini elektrifikacije, koji uključuju neki oblik "treće šine", ali sa
posebnim mjerama zaštite. Naponi koji se koriste, rijetko prelaze 600V, a vrlo rijetko 750V.
Jedna od prednosti tramvaja nad prijevoznim sredstvima sa motorom sa unutrašnjim
sagorijevanjem je u tome što ne proizvodi štetna isparenja, što je važno u gusto naseljenim gradskim
područjima. Druga prednost je u tome što je rad tramvajskog motora tiši. Zatim, u slučaju
saobraćajne špice, kapacitet tramvaja se može povećati dodavanjem još jednog vagona. Sljedeće, u
većini zemalja saobraćajni propisi su postavljeni tako da se tramvajima omogući pravo prvenstva
prolaza. Konačno, tramvaj se kreće po šinama, pa je "truckanje" manje nego kod vozila sa
pneumaticima.
Glavni nedostaci tramvaja leže u velikim troškovima postavljanja infrastrukture (zbog čega se za
tramvaje retko odlučuju mali gradovi), kao i u prilagođavanju režima na saobraćajnicama koje će
tramvaji koristiti.
Tramvaji mogu ići po šinama uskog ili normalnog kolosijeka, čiji se pragovi uglavnom nalaze ispod
podloge. Podloga može biti betonska, asfaltna, od tvrde gume ili zatravljena.
U posljednje vreme postoji tendencija uvođenja niskopodnih tramvaja, kako bi se olakšao pristup
starim i invalidnim osobama.
Sarajevo je jedini grad u Bosni i Hercegovini u kojem se tramvaj upotrebljava. Tramvaj je prvi put
korišten 1.5.1895.
Tipovi tramvaja kroz historiju
Tramvaje su kroz njihovu neveliku historiju imali slijedeću genezu, koristeći
razne oblike pogona i vuče:
Konjski tramvaj
Parni tramvaj
Akomulatorski tramvaji (odbačeni zbog malog dometa i slabe snage)
Plinski i dieselski (odbačeni zbog: buke)
Kabelski tramvaji (eng.: cable-car)
Tramvaji na komprimirani zrak (Mekarski sistem korišten
kod pariškog tramvaja, odbačeni zbog čestog punjenja)
Električni tramvaj (u pogonu)