Wilhelm Wundt (1832-1920) bio je njemački psiholog, filozof i

fiziolog poznat po stvaranju prvog laboratorija eksperimentalne

psihologije 1879. u Leipzigu (Njemačka), poznatom kao Institut za
eksperimentalnu psihologiju ("Institut für expertelle Psychologie").

Trenutno se smatra ocem moderne psihologije. Wundt je bio i

prethodnik teorije strukturne psihologije koju je razvio Edward
Bradford Titchener, veliki eksponent ove struje. Ova teorija znanja
pokušava analizirati iskustvo pojedinca kroz njegov život,
shvaćajući to kao mrežu elemenata.
Wilhelm Maximilian Wundt rođen je 16. augusta 1832. godine u malom selu Neckarau, blizu
Mannheima u Njemačkoj, pokrajina Baden. 1840 god., od osme pa do dvanaeste godine,
njegovo formalno obrazovanje preuzeo je očev pomoćnik koji mu je pružio ljubav i toplinu koju
nije dobijao od roditelja. 1845. godine, nakon očeve smrti, Wundt nastavlja obrazovanje u
lokalnoj katoličkoj gimnaziji, gdje ponavlja godinu zbog svog, kako ga on sam naziva, stalnog
sanjarenja.

Wundt se preselio i upisao luteransku gimnaziju u Heidelbergu, gdje uspijeva da maturira

1851. godine. Zahvaljujući ujaku, profesoru anatomije i fiziologije mozga, upisuje se na
Univerzitet u Tubingenu. Tu ostaje godinu dana, nakon čega se vraća u Heidelberg, gdje je
paralelno radio i studirao medicinu, koju je završio 1855. godine, za 3 a ne 4 godine.
Diplomirao je sa odličnim uspjehom na temu: „Dodirne osjetljivosti
kod histeričnih pacijenata“, u heidelberškoj univerzitetskoj bolnici i
osvojio prvo mjesto na državnom ispitu iz medicine. Naknadno,
Wundt je istakao da mu je to bila prva stepenica i podsticaj za
eksperimentalni rad u psihologiji.
Po završetku studija, jedan semestar 1856. godine Wundt radi na Univerzitetu u
Berlinu, zajedno sa Johannesom Mullerom i Emilom Du Bois-Reynoldom.
Naredne godine, vraća se na Univerzitet u Heidelbergu, gdje ostaje punih 7
godina. Radio je kao docent na odsjeku za fiziologiju, predmet eksperimentalna
fiziologija. 1858. godine Herman von Helmholtz imenovan je za pročelnika
Instituta za fiziologiju pri Univerzitetu u Hajdelbergu te imenuje Wundta za svog
asistenta. Međutim, Wundt nije bio zadovoljan svojom pozicijom jer je ona
obuhvatala puno više rad u nastavi, a ne u istraživanju, njegovom primarnom
interesovanju. Ono što uspijeva je osnivanje novog predmeta 1859. godine, pod
nazivom antropologija, ono što bi se u današnje vrijeme nazvalo socijalnom
psihologijom. U tom periodu također radi na svojoj prvoj knjizi, koju 1862.
objavljuje pod nazivom „Doprinosi teoriji osjetne percepcije“.
Zahvaljujući novcu od autorskih prava na objavljene knjige,
on osniva malu laboratoriju kod kuće. Tada započinje i
njegovo interesovanje za politiku, nakon čega dvije godine
provodi u Badenskom parlamentu, ali ubrzo uviđa da to nije
za njega te se 1871. godine vraća na Univerzitet u
Heidelberg. Tu provodi 3 godine, nakon čega odlazi u
Zurich, gdje radi na katedri za induktivnu filozofiju. Poslije
godinu dana, 1875. prihvata poziv da radi na filozofskoj
katedri Univerziteta u Leipzigu.
 1873. i 1874. Objavio Načela fiziološke psihologije – udžbenik «između fiziologije i
filozofije»

 Wundtov laboratorij za psihološka istraživanja, Sveučilište u Leipzigu, Njemačka -

1879. - godina osnivanja psihologije kao nezavisne eksperimentalne znanosti

 Analiza svjesnog stanja; Osobnog subjektivnog iskustva – osjeta i osjećaja

 Metoda: introspekcija (eksperimentalno samoopažanje)

 On je psihologiju vidio kao nauku između prirodnih i društvenih nauka, podijeljenu na tri
glavna dijela. Jedna grana odnosila se na psihologiju kao induktivnu, eksperimentalnu
nauku. Druga grana odnosila se na istraživanja kroz istorijske činjenice i literaturu i
opažanje u prirodnim uslovima jezika, mitova, estetike, religije, običaja i slično. Prema
Wundtu, treća grana trebala bi da povezuje empirijske nalaze psihologije i druge nauke,
zbog čega ju je nazvao Naučnom metafizikom.
Za Wundta, jedini predmet istraživanja su unutarnja iskustva
koja pojedinac osjeća. Budući da je toliko različit od
predmeta proučavanja fiziologije, potrebno je dovršiti
znanstvenu metodu s čistim karakteristikama psihološke
discipline.
Znanstvena metoda upotpunjena je internom procedurom
promatranja, koja se za razliku od drugih antičkih mislilaca
ne temelji na spekulacijama, već na eksperimentalnoj
znanosti
Wundt, kada je objašnjavao svoju metodu, razlikovao je
promatranje "ja" i unutarnje percepcije. Općenito, to se obično
naziva metodom eksperimentalne psihologije koju Wundt predlaže
kao introspekciju, nešto što dovodi do konfuzije, budući da je
filozof i psiholog bio vrlo kritičan prema tom načinu poznavanja
uma. Glavna kritika koju je Wundt dao ovoj metodi unutarnjeg
promatranja pojedinca bila je mala objektivnost promatrača, zbog
oskudne udaljenosti u odnosu na iskustva koja se mogu
analizirati. Stoga se Wilhelm Wundt usredotočuje na mjerljive
aspekte ili redovita ponašanja koja se daju pri analizi internih
iskustava. On na neki način sistematizira tu unutarnju percepciju.
 Wundt je smatrao da bi iz tih kontroliranih promatranja u kojima se manipuliraju varijable
može "oblikovati" sliku o tajnim osnovnim mehanizmima uma. „Ono što sam želio bilo je,
u osnovi, otkriti najjednostavnije dijelove koji objašnjavaju funkcioniranje svijesti kako bi
vidjeli kako svaki djeluje i kako oni međusobno komuniciraju, na isti način na koji
kemičar može proučavati molekulu ispitivanjem atoma koji oni ga formiraju.“

Međutim, bio je zainteresiran i za složenije procese, kao što je selektivna pozornost.

Wundt je smatrao da način na koji pratimo određene podražaje, a ne drugima, vodi naš
interes i naše motivacije; za razliku od onoga što se događa u drugim živim bićima,
Wundt je rekao: „naša volja ima vrlo važnu ulogu kada je riječ o izravnim mentalnim
procesima prema ciljevima koje odluče vlastiti kriteriji.“  To ga je dovelo do branjenja
koncepcije ljudskog uma nazvanog voluntarizam.
 1881. godine, osniva časopis pod nazivom „Filozofska
istraživanja“, gdje su redovno objavljivani svi dobijeni
rezultati u laboratoriji.
 Svoju karijeru pisca Wundt je započeo 1862. godine sa već
pomenutom knjigom: „Doprinosi teoriji osjetne percepcije“,
nakon koje je objavio još 490 naslova.
 Od momenta kada je došao na Univerzitet u Leipzigu, pa
sve do 1917. godine kada je otišao u penziju, Wundt je bio
mentor pri izradi 186 doktorskih disertacija, od koji je 70 bilo
iz područja filozofije, a sve ostalo iz područja psihologije.
 1889. godine Wundt je postao rektor Univerziteta u Leipzigu, dok je 1902.
proglašen za počasnog građanina Leipziga. Zadnjih 20 godina svog života
postepeno se povlačio iz eksperimentalne psihologije, zbog čega je tražio
1908. godine da ga smijene sa mjesta rektora kako bi se mogao posvetiti
svojoj novoj knjizi pod nazivom „Kulturalna ili etnička psihologija“.
 Nakon njegove smrti, 1920. godine londonski Times objavio je „da bi, da
je umro ranije, njegova uspomena bila mnogo časnija“. Unatoč tome,
nakon njegove smrti njegovi japanski studenti i sljedbenici napravili su
repliku leipziškog laboratorija na Tokyjskom Univerzitetu. Ona je preživjela
Drugi svjetski rat, ali je spaljena u studentskim nemirima 1960-ih godina.
 Na stotu godišnjicu njegovog rođenja, 1932. godine, indijski psihološki
časopis u Kalkoti objavio je do tada najveću komemorativnu publikaciju
posvećenu Wundtu.
 Čini se da je psihologija dugo vremena dio našeg postojanja; u osnovi, budući da smo počeli
pitati se o tome kako mislimo i kako vidimo stvarnost prije tisućljeća. Međutim, ovo je samo
pola istine. Ni psihologija nije jednostavno formuliranje pitanja o ponašanju i mentalnim
procesima, niti je postojala neovisno o razvoju naše povijesti.
 Zato, iako se u određenim aspektima može reći da su filozofi poput Platona i Aristotela položili
temelje psihologije, onaj zadužen za stvaranje ove znanosti izlazi kao neovisna disciplina bio
je Wilhelm Wundt , njemački istraživač koji je osim filozofa uložio mnogo napora u stvaranje
mentalnih procesa koji su nešto skloni proučavanju kroz eksperimentalnu metodu, nešto što
nije učinjeno u prethodnim stoljećima. To je razlog zbog kojeg se općim konsenzusom smatra
da je psihologija rođena 1879. godine, u kojoj je Wundt otvorio u Leipzigu prvi laboratorij
eksperimentalne psihologije u povijesti.
HVALA NA PAŽNJI!