EMOCIJE I MOTIVACIJA

Vrste motiva
• Broj različitih motiva kod ljudi se penje na bilione.
• Motivi pomanjkanja i motivi obilja: Dva od navedenih
ciljeva opstanak i sigurnost-izražavaju motivaciju
pomanjkanja (deficijencije za koju su karakteristične
potrebe da se otkloni deficit, razaranje neugodnost, da
se izbjegne opasnost ili pobjegne od opasnosti).
• Druga dva cilja zadovoljenje i stimulacija-izražavaju
motive obilja za koje je karakteristična želja da se doživi
zadovoljstvo, priznanje da se postigne, nagrada, ovaj
motiv ne smanjuje tenziju, prije je povećava.
• I motivacija pomanjakanja i motivacija obilja
karakteristične su za svakog pojedinca ali relativna
vrijednost ova dva motiva veoma se razlikuju kod
različitih osoba.
• Gotovo u svakoj konkretnoj aktivnosti ljudi ispoljavaju ili
motiv pomanjakanja ili motiv obilja ili oba.
• Klasifaikacija specifičnih motiva se odnosi 1) na tjelo
ličnosti, 2) koji se tiču njenih odnosa sa sredinom 3) koji
se tiču odnosa sa drugim ljudima 4) koji se odnose na
vlastitu ličnost.
• Složenost motiva postoje ogromne individualne razlike u
specifičnosti forme i sadržaja aktuelnih motiva.
• Isti motiv kod dvije različite osobe rijetko kad je isti.
• Rijetko se sreću pojedinačno
• Neki od glavnih ljudskih motiva, klasifikacija je izvršena
prema općim ciljevima opstanka i sigurnosti (motivi
pomanjkanja) i zadovoljenja i stimulacije (motivi obilja).
• Dalje se kvalifikuju prema tome da li se pretežno tiču
zadovoljenja tjelesnih potreba, odnosa sa sredinom,
odnosa sa drugim ljudima ili se tiču vlastite ličnosti.
• Opstanak i sigurnost (motivi pomanjkanja):
• Odnose se na tijelo:Izbjegavanje stanja u kojima se trpi
glad, žeđ, nedostatak kiseonika, suvišna toplota i
hladnoća, bol itd.
• Tiču se odnosa sa sredinom
• Izbjegavanje opasnih objekata i objekata koji izazivaju
doživljaj stravičnog, ružnog, i neprijatnog, održavanje
jasne, izvjesne sredine.
• Tiču se odnosa sa drugim ljudima- Izbjegavanje
interpersonalnih konflikata, težnja da se bude član grupe
(da se pripada grupi) i održi društveni status i ugled.
• Tiču se vlastite ličnosti:Izbjegavanje osjećanja
inferiornosti u poređenju vlastite ličnosti sa drugima ili sa
idealom o sebi, težnja da se izbjegne gubitak svoga ja.
• Zadovoljenje i stimulacija (motivi obilja)
• Odnose se na tijelo: postizanje prijatnih senzornih
doživljaja (ukusa, mirisa, zvuka itd.), seksualnog
zadovoljstva.
• Tiču se odnosa sa sredinom: postizanje nečega u čemu
se može uživati; konstruisanje i pronalaženje novih
objekata, razumjevanje sredine i rješavanje problema
koje ona nameće.
• Tiču se odnosa sa drugim ljudima: postizanje ljubavi i
pozitivne identifikacije sa ostalim članovima grupe;
zadovoljstvo koje se osjeća u prisustvu drugih ljudi.
• Tiču se vlastite ličnosti: Postizanje osjećanja
samopoštovanja i samopotvrđivanja: izražavanje vlastite
ličnosti: doživljaj da se nešto postiglo.
• Uzimanje hrane- jedan od motiva opstanka. Očigledno
je da je cilj uzimanja hrane održanje individue.
• Intenzitet i značaj motiva gladi beskonačno varira od
jedne do druge individue.
• U nekim kulturama jede se samo jednom dnevno i jasan
osjećaj gladi javlja se samo jednom dnevno.
• Motivi konzumiranja hrane mogu biti sasvim nezavisni od
potrebe ili želje za hranom.
• Seksualno ponašanje-motiv zadovoljenja.
• Seksualno ponašanje je prvenstveno upravljeno motivom
zadovoljenja.
• Mada je kao i glad do izvjesne mjere vezano za
fiziološke faktore.
• Postoje velike individualne razlike u intenzitetu
seksualnih motiva.
• Postoje velike razlike među pojedinim kulturama u
slobodi ili inhibiciji ispoljavanja seksualnosti.
• Često se javlja tzv. “dupli moral” seksualnog ponašanja.
Ono što je normalno i što dolikuje muškarcu nije
dopušteno ženi i obratno.
• Seksualno ponašanje može biti posebno usmjereno
potrebama i željama da se učini nešto drugima ljudima ili
za druge ljude.
• Glavni motiv ovdje može biti ispoljavanje ljubavi i
nježnosti ili dominacije i nadmoći ili nanošenje sadističkih
povreda.
• Neiscrpna lista je mogućih ciljeva: začeće i rađanje
djece, ovjekovječenje političkih dinastija, zarađivanje
novca.
• Seksualno ponašanje izražava i motiv obilja i motiv
pomanjkanja.
• Samopotvrđivanje
• Posmatrajući ponašanje pojedinca uočavamo da on
druge vodi, izdaje naređenja, stavlja sebe u prvi plan itd.
• Pojedinac je zaokupljen samopotvrđivanjem, sve to
može da izražava potrebu ili želju da se njegovo
prisustvo primjeti i osjeti, da se istakne.
• Stoga je samopotvrđivanje često osnovno ispoljavanje
motiva sigurnosti.
• Samopotvrđivanje može biti izazvano motivima koji imaju
malo veze sa drugim ljudima i samim sobom.
• Može da služi različitim ciljevima, da izražava različite
potrebe i želje i da ima beskrajno mnogo oblika.
• Najvažnije aspekti samopotvrđivanja koje su psiholozi
proučavali su dominacija, socijalni ugled i moć.
• Dominaciju primjećujemo kada su neki članovi grupe
iznad ostalih.
• Oni češće nego ostali preuzimaju vođenje grupe, izdaju
naređenja i dominiraju aktivnošću grupe.
• Društveni ugled –težnja za društvenim ugledom ima
mnogo oblika.
• Osnove nečijeg prestiža i statusa mogu biti materijalna
dobra, postignuća, društveni položaj, porijeklo, boja
kože, godine, starosti itd.
• O prestižu i statusu može se govoriti samo u odnosu na
druge ljude, u velikoj mjeri zavisi od toga šta ta osoba
misli o stavu drugih prema sebi.
• Postoje određene društvene grupe čije priznanje i
poštovanje ona posebno vrednuje.
• Poraženi rivali moraju da čekaju svoj trenutak, sve dok
sami ne budu domaćini i dok ne daju još veći pokretač
da bi povratili izgubljeni status.
• Moć-potreba i želja ličnosti da posjeduje moć nad drugim
ljudima je, nažalost, uprkos ogromnom značaju koji ima
u političkom i društvenim zbivanjima jedan od najmanje
proučavanih motiva.
• Iako je povezan sa drugim aspektima samopotvrđivanja,
kao što su dominacija i društveni ugled, jasno je da se
ovdje radi o nečem drugom.
• Činjenica da težnja za moći može biti upotpunosti
zadovoljena i bez javnog priznanja.
• Esencijalni momenat je taj da pojedinac osjeća da on
ima uticaj i kontrolu nad drugim ljudima i događajima.
• Moć donosi sa sobom mnogo drugih prednosti kao što
su bogastvo, društveni ugled i sigurnost, ali je sigurno i
to da ovi momenti ne predstavljau nagon za moći sami
po sebi.
• Nagon za moći može biti izražen i kroz težnju ličnosti da
postigne autonomnost.
• Pojedinac teži za moći da bi se odupro, da bi ostao
nepovređen, da bi bio nezavistan.
• Želi da vlada sobom, da ima snage da savlada,
kontroliše i upravlja svojim vlastitim impulsima, vlastitim
aktivnostima.
• Radoznalost jedan od motiva stimulacije
• Postoji mnoštvo podataka koji govore da i životinje i ljudi
često ispoljavaju radoznalost samo zato da bi zadovoljili
bazalne potrebe.
• Međutim pitanje je da li svaku radoznalost i svako
istraživanje treba objašnjavati na ovaj način.
• Postoji snažna tendencija da se traga za novim, da se
istražuje nepoznato i uopšte težnja da se postigne prije
maksimum nego minimum stimulacije.
• Pokušaje se da se sve više i više saznaje o spoljašnjem
svijetu i da se proširuju horizonti pojedinca.
• Ovdje se prije radi o psihološkom ekonomisanju obiljem
nego pomanjkanjem, kako to tvrde druga shvatanja.
• Kad imamo urgentan motiv, težimo da postignemo cilj
najbrže i sa što je moguće manje napora.
• Kad ustanovimo da je odsustvo radoznalosti odlika koja
konstantno prožima nečiji karakter, možemo pretpostaviti
da životne okolnosti te osobe nisu dopustile prirodni
razvoj i ispoljavanje radoznalosti.
• Međusobni odnosi motiva: kao što smo rekli specifični
motivi su jedinstveni kod svakog pojedinca
• Motivi pojedinca utiču jedna na drugog, poseban sklop
njegovih motiva, njihova relativna snaga, sklop njihovih
odnosa, pomaže da se odredi karakter svakog
specifičnog motiva.
 Identifikacija motiva
• Kao što smo već vidjeli motiv je potreba ili želja
udružena sa namjerom da se postigne zadovoljavajući
cilj.
• Sama potreba za hranom nije motiv a ni hrana samo po
sebi nije motiv;
• Motiv je težnja za uzimanjem hrane da bi se zadovojila
potreba za njom.
• Neophodno je voditi računa o specifičnim potrebama,
željama i ciljevima koje ta ličnost doživljava.
• Jedan od načina postizanja jeste da proučavamo
ponašanje te ličnosti i da zaključujemo o njenim
potrebama iz stalnih karakteristika a o ciljevima na
osnovu rezultata koje takvo ponašanje donosi
• Drugi način je da nam ta ličnost kaže kakve su njene
potrebe i želje i koji su njeni ciljevi.
• Zaključivanje o motivima na osnovu ponašanja
• Kada saznamo nešto o motivima na osnovu ponašanja,
imamo potrebu da razumijemo komplikovani tok
kontinuirane aktivnosti individue
• Stoga moramo da proučavamo ponašanje selektivno, ne
vodeći računa o svakom detalju, nego tragajući za
organizovanim sekvencama ponašanja.
• Epizode ponašanja-mogu biti kratke i jednostavne ili
duge i složene, završene ili prekinute.
• Slučajno ponšanje-sistematske posljedice
• Slučajnim ponašanjem pod određenim okolnostima
mogu se dobiti sasvim određeni i ponovljivi efekti.
• Nevezanost za prethodne i sljedeće odgovore.
• Dosledno ponašanje-različiti motivi
• Jedan motiv-mnogostruke posljedice
• Zaključivanje o motivima na osnovu verbalnih izvještaja
• Drugi pristup upoznavanja motiva sastoji se u tome da
zamolimo određenu ličnost da nam kaže koje potrebe ii
želje doživljava i koje ciljeve teži da ostvari.
• Smatra se da je najmanje pogrešan metod ali i kod njega
se doživljavaju ozbiljnje poteškoće
• Od djece ne možemo tražiti da nam opišu svoje motive.
• Čak i kad je ličnost sposobna da govori ne možemo biti
sigurni da nam daje pouzdan izvještaj
• Nesvjesna motivacija-tokom izlaganja različitih shvatanja
čovjekove prirode primjećeno je da je pojam
iracionalnog, nesvjesno motivisanog čovjeka imao
izuzetan uticaj.
• Pretpostvalja se da izvježbani posmatrač je sposoban da
uhvati pravi razlog.
• Ne mora da znači da je posmatrač uvjek upravu.
• Dva shvatanja:
• Pod nesvjesnom motivacijom podrazumjevamo
postojanje nesvjesne potrebe koja izaziva nesvjesnu
težnju za postizanje nesvjesnog cilja.
• Drugo shvatanje: nema mjesta pretpostavci da postoje
dva mentalna svijeta svjesni i nesvjesni. Ovi pojmovi se
odnose samo na svjesno doživljena stanja organizma.
Ne postoje nesvjesne želje, namjere, ciljevi.
• Nesvjesno dovodi do navika koje se izvode a da se na
njih ne obraća pažnja.
• Potrebno razlikvati borbena ponašanja koja sadrže
težnju da se za ostvarenje cilja pronađu odgovarajuća
sredstva: izbor sredstava, ukoliko postoje alternativna
sredstva
• Ekspresivno ponašanje-nisu upravljena težnjom da se
postignu određeni ciljevi i zadovolje određene potrebe.
Ona su manifestacije onoga što se događa u ličnosti.
• Motiv i uzrok
• Motiv nije sinonim za uzrok
• Motiv nije neophodan za svaki detalj u ponašanju
organizma.
Zadovoljenje i frustracija motiva
• Mnogi motivi latentno egzistiraju u čovjeku kao
potencijalne determinante ponašanja koje se mogu
pojaviti u pogodnim situacijama.
• Podstrekači motivisani se odnose na unutarnja stanja
organizma, drugi na uslove koji vladaju u spoljašnjoj
sredini a treći na tokove misli u svijesti ličnosti.
• Kenon (1932) je opisao poseban način na koji fiziološki
sistem funkcioniše kao cjelina da bi održao ravnotežu
onih uslova koji su neophodni za opstanak organizma.
Ovaj proces samoregulacije nazvao je homeostaza.
• Opisao je fiziološke mehanizme koji održavaju
konstantan odnos zapremine krvi i koncentracije šećera,
soli, kiseonika i ugljen-dioksida u krvi, mehanizme koji
automatski regulišu temperaturu tjela unutar veoma
uskih dopuštenih granica: koji uklanjaju strane čestice i
strane organizme iz krvotoka.
• Ovi mehanizmi su “automatski” u tom smislu što stupaju
u dejstvo bez prisustva svjesti i voljne aktivnosti ličnosti.
• Hrana, kiseonik i voda moraju se konstantno unositi u
organizam, dok se nepotrebni produkti moraju
eleminisati
• Tijelo do izvjesnog stepena automatski funkcioniše i u
tom pogledu
• Ukoliko se hrana i voda ne unesu u organizam, tjelo
privremeno troši rezerve masti i vode iz tjelesnih tkiva.
• Automatski homeostatički mehanizmi ne mogu više da
održe neophodna “postojanja stanja” u tijelu.
• U ovom kritičnom momentu organizam mora da pozove
u pomoć namjerne aktivnosti da bi ispravio tjelesne
deficite i uznemirenja inače bi u protivnom stradao.
• Ukoliko je poremećaj ravnoteže organizma dovoljno
velik, može da dođe do pojave motivisane aktivnosti
cijelog organizma u cilju vraćanja u prvobitno stanje.
• Svaki oblik poremećaja fiziološke ravnoteže, ma koliko
težak ne dovodi do pojave specifične potrebe.
• Režim lišavanja: Pojava ovih tjelesnih potreba je u
tjesnoj vezi sa okolnostima koje se odnose na razmjenu
materija sa spoljašnjom sredinom.
• Npr. Jednodevno lišavanje hrane nije tako kritično kao
jednostavno lišavanje vode ili lišavanje kiseonika u
trajanju od svega 24 sekunde.
• Ciklično javljanje motiva također je zapaženo da su
nastupi nekih stanja motivisanosti redovito periodični.
• Smatra se da je ciklična pojava motiva djelimično
funkcija fizioloških procesa, a djelimično funkcija raznih
znakova na osnovu kojih je životinja naučila da očekuje
pojavu motiva u određenom momentu.
• “Heomeostaza” fizičke sredine- sredina jednog
organizma je veoma kompleksan fizički sistem u kome
se ispoljavaju različite pravilnosti unutar koji postoji
značajna samoregulacija događaja.
• Npr. Rastinje apsorbuje iz atmosfere toksični ugljen
dioksid koji životinje izdišu, a ispušta kiseonik.
• Na ovaj način održava se potrebna koncentracija
kiseonika u atmosferi, a svojim rastinjem biljke pružaju
životinjama hranu i zaklon.
• “Homeostaza” socijalne sredine- jedna od takvih
konstrukcija je društvo, koje čovjek razvija kao jedan
način življenja sa drugim ljudima
• Svaki član društva igra svoju utvrđenu ulogu u interakciji
sa drugim članovima društva i obavlja niz
specijalizovanih poslova.
• O većini osnovnih elemenata neophodnih za održanje
jedinke automatski se vodi računa.
• Kada dođe do sloma pobuđuju se latentni motivi
• Npr. Ukoliko dođe do iznenadnog prekida u snadbjevanju
električnom energijom, zbog štrajka radnika koji rade na
održavanju energetskih postrojenja, pojedinac se
iznenada nađe suočen sa, za njegovu okolinu,
neubičajnim pomanjkanjem i tada biva podstaknut na
motivisanu aktivnost da bi pribavio svjetlost i toplotu i
rješio probleme rada.
• Socijalni sistem pruža svojim članovima sve vrste
bazalnih socijalnih potreba-položaje, statuse, uloge i
identitet.
• Čovjek sa čvrstim statusom nema pobuđenih potreba za
statusom.
• Tjelesna homeostaza kao što smo naučili oslobađa one
funkcije nervnog sistema koje prilagođavaju organizam
novim situacijama potrebe da se pažnja rutinski obraća
sitnicama gole egzistencije.
• Ukoliko su esencijalne potrebe osigurane, može se
slobodno težiti za ostvarenjem ostalih potreba koje su
često od neocjenjive vrijednosti.
• Ideacioni podstrekači motiva
• I kad miruje i kad na njega ne djeluju ni unutarnji ni
spoljašnji stimulsi, pojedinac još uvjek može da doživi
pojavu motiva.
• Posmatrano spolja, miran čovjek može iznenada i bez
jasnog uzroka da postane aktivan.
• Neki uzročnici egzistiraju u mozgu, dok sjedimo utonuli u
misli, može da se pojavi neki motiv.
• Ponašanje ličnosti je u cjelosti na nivou irealnosti,
fantazije ili unutarnje misli.
• Motiv podstaknut idejom može da dovede i do spoljne
aktivnosti. Subjekt misli na sočnu hranu, glad se
pojačava i nije zadovoljena sve dok se ne nađe i ne
pojede prava hrana.
• Interakcije podstrekača
• U velikom broju slučajeva postoji interakcija među ovim
različitim vrstama podstrekača.
• Efekat djelovanja spoljašnjeg stimulsa na pojavu motiva
može biti uvećan istovremenim dejstvom spoljašnjeg
stimulsa i obratno.
• Procesi ideacije imaju više izgleda da podstaknu motiv
(nekom naročitom mišlju) ukoliko postoji odgovarajuća,
minimalna stimulacija iz unutrašnje, spoljašnje ili obje
ove sredine.
• Obratno prisustvo takve misli će vjerovatno da pojača
efekat spoljašnjeg ili unutrašnjeg stimulsa.
 Mjerenje motiva
• Postoji želja da se na objektivan i kvantitativan način
utvrdi snaga pobuđenog motiva u bilo kom posebnom
momentu.
• Pod snagom motiva podrazumjevamo njegovu moć da
utiče na ponašanje ličnosti i da ga usmjerava.
• Samo ukoliko raspolažemo ovakvim mjerama, ma koliko
da su grube, možemo da pravimo smisaone prikaze
odnosa motiva i specifičnih aspekata ponašanja.
• Mjerenje je nužno da bi se mogle porediti posljedice
različitih motiva.
• Mjerenje motiva često je neophodno za razumjevanje
ponašanja pojedinca.
Problemi pri mjerenju motiva
• Pokazalo se da je mjerenje motiva jedan od najtežih
zadataka koji stoje pred psihologijom.
• Pri mjerenju motiva mora se voditi računa o sljedećem:
• 1. Mjerenje motiva mora biti indirektno
• O snazi motiva zaključujemo na osnovu mjerenja
posmatranog ponašanja koje je izazvano motivom.
• 2. Mjerenje motiva je moguće jedino upotrebom
prikrivenih i suptilnih indikatora koji se otkrivaju u
nesvjesnom ponašanju ličnosti.
• U tu svhu razrađena je specijalna psihološka metoda tzv.
projektivna tehnika.
• 3. Zaključivanje o snazi motiva na osnovu ispoljenog
ponašanja vodi još jednoj poteškoći zato što postoji
bezbroj različitih manifestacija motiva.
• Pojava motiva gladi može da se manifestuje u
postojanim naporima da se postigne cilj.
• Postoje brojne alternativne mjere istog motiva, a pošto
se ove različite mjere u potpunosti ne slažu koja je od
njih najbolja.
• 4. Motivi ne javljaju pojedinačno, već uvijek u sklopu sa
drugim motivima.
• Da li želja studenata da dobije visoku ocjenu na ispitu
izražava motiv za postignućem, ili motiv izbjegavanja
kazne zbog neuspjeha.
• Istovremeni motivi mogu da koordiniraju ili da se takmiče
sa datim motivom, što znači da je snaga mjerenog
motiva uvijek relativna u odnosu na snagu ostalih
motiva.
• 5. Konačno sam akt mjerenja pokazuje tendenciju da
mjenja motiv za vrijeme mjerenja.
• Ovaj porblem je specijalno akutan u psihologiji, gdje je
organizam veoma osjetljiv na promjenu situacije.
• Egzistencija prepreka može da učini da subjekt opaža
hranu kao mnogo privlačniji objekt i ovo mjenja jačinu
gladi.
• Metoda mjerenja: razvijene su mnoge, manje ili više
uspješne metode mjerenja motiva.
• Neke su prilagođenje mjerenju nagona životinja, a druge
mjerenju ljudskih motiva.
• Među mjerama ponašanja su mjere koje se odnose na
konzumatorno ponašanje, uobičajno ponašanje (navike),
borbeno ponašanje i ekspresivno ponašanje.
• Mjere konzumatornog ponašanja
• Način konzumacije objekta-može reći ponešto o jačini
motiva koji goni pojedinca tom cilju.
• Čovjek koji jede velike količine hrane, uz očajničku
užurbanost, ne vodeći računa o manirima ima po svojoj
prilici, znatno intenzivniji motiv gladi nego onaj koji se
ravnodušno igra hranom.
• Teškoća upotrebe konzumatornog ponašanja kao mjere
je u tome što ono često ne predstavlja vjerno pravu
jačinu nagona za postizanjem cilja.
• Ranije smo napomenuli da cilj, kada je jednom dostignut,
može izgledati sasvim drukčije nego prije toga.
• Mnogo ozbiljniji, praktični nedostatak ovog metoda je u
tome što on zahtjeva da subjekt stvarno postigne cilj.
• U većini slučajeva, u kojima psiholozi žele da mjere
motive, subjekt ne može stvarno da dostigne cilj ili bar
ne u ono vrijeme u kome mjerenje mora da se izvrši.
• Mjere uobičajnog ponašanja navika
• U koliko je motiv pobuđen, organizam direktno daje
odgovor
• Ove naučene, uobičajne reakcije (navike) imaju nekoliko
mjerljivih karakteristika koje mogu biti značajni indikatori
jačine motiva.
• Brzina i jačina odgovora: Svako ko je jednom video
kako neki dječak traći vrijeme na putu za školu, uvjeren
je da taj dječak nema naročito jak motiv da ide u školu.
• Jačina ili energija odgovora može također da bude
indikator jačine motiva.
• Nezainteresovan radnik vuče težak kamen bez ikakvog
efekta, dok neki drugi čovjek pokazuje nadljudsku snagu
prilikom ispravljanja prevrnutih kola ispod kojih se nalazi
unesrećeni.
• Iako ovaj metod u određenim slučajevima može da bude
koristan smatra se da ovo nije koristan metod za
mjerenje ljudske motivacije, pošto se većina ljudskih
motiva ne izražava jednostavnim muskularnim
naprezanjem usmjerenim u pravcu cilja.
• Metod opstrukcije
• Mnogi od ovih metoda su kombinovani u metodu
opstrukcije, jednom od klasičnih načina mjerenja
životinjskih nagona.
• Suština je u tome da se na put ka cilju stavi negativna ili
bolna prepreka i da se registruje frekvencija prelaženja
preko prepreke na putu ka cilju.
• Tačnost izvođenja.
• Snaga motiva koji stoji iza dobro uvježbanog naviknutog
odgovora, može djelimično da se ispolji u brižljivosti i
tačnosti izvođenja.
• Mjere borbenog ponašanja
• U periodu kad individua još uvijek uči kako da postigne
cilj, tj. u periodu kad individua još ne ispoljava uobičajnu
djelatnost usmjerenu cilju izgleda vjerovatno da bi jedna
od mjera njene motivacije mogla biti izražena brzinom i
efikasnošću učenja.
• Smatra se da je ova pretpostavka suviše jednostavna,
stoga se ne može uspješno mjeriti na osnovu brzine i
efikasnosti savladavanja nekih prepreka, odnosno na
osnovu borbenog ponašanja.
• Mjere ekspresivnog i perceptivnog ponašanja
• Sve dok nije jasno usmjereno ka cilju, ekspresivno
ponašanje odražava motivaciona i emocionalna stanja
organizma i kao takvo predstavlja još jedan moguć način
mjerenja jačine motiva.
• Ekspresivno ponašanje uključuje motornu aktivnost,
perceptivno ponašanje i fantaziju.
• Nivo aktivnosti
• Jedan od indikatora motiva može da bude nivo ispoljene
aktivnosti.
• Ako posmatramo nemir u nekoj specifičnoj situaciji, kao
npr.
• Djevojku koja čeka na ugovoreni telefonski poziv ili
studenta dok čeka rezultate ispita, tada možemo
preciznije da zaključimo koji motiv mjerimo.
• Opšta aktivnost je loša mjera za mnoge emocije, npr.
žalost ili anksioznost
• Znatno informativniji oblik ekspresivnog ponašanja kod
čovjeka nalazimo u složenim oblicima držanja tijela,
facijalne ekspresije, gestikulacije, vokalizacije.
• Jak motiv često držimo pod kontrolom i tada nivo
mišićne napetosti postaje dobar indeks jačine motiva.
• Perceptivno ponašanje
• Jačina motivacije može u nekim slučajevima da se
otkrije u perceptivnom ponašanju subjekta, bilo da je on
svjestan ili ne onoga što percepcija govori o njegovim
motivima.
• Može da se uzme prag uočavanja ciljeva uz
pretpostavku da je prag niži ukoiko je motiv snažniji.
• Perciptivni pragovi odraz znatno većeg broja momenata,
a ne samo pobuđenog motiva i stoga ovaj pristup
mjerenju jačine motiva ima ozbiljne nedostatke.
• Mašta
• Sadržaj ideacionih tokova jedne ličnosti uključuje tu i
njene snove i maštanja, odražavaju njenu motivisanost
na način koga ta osoba često nije ni svjesna.
• Proučavanjem upadljivosti i frekvencije tema koje se
javljaju u mašti, moguće je odrediti jačinu motiva koji je
relevantan za ovakve teme.
• Mjere zasnovane na samoocjenjivanju
• Pokazalo se da su skale procjene koristan instrument u
socijalnoj i industrijskoj psihologiji i u ocjenjivanju ličnosti.
• Skala procjene također može da se primjeni u mjerenju
jačine motiva, ukoliko zamolimo određenu osobu da
ranguje jačinu svojih motiva
• Npr. subjekt može da ranguje svoj motiv gladi na skali od
5 stupnjeva od izuzetno gladan do najmanje gladan.
• Primjena ovog modela daje nesigurne rezultate ukoliko
se jave neke od teškoća
• Akt samoocjenjivanja vjerovatno utiče na promjenu
stanja motivisanosti.
• Samoocjenjivanje može da bude krajnje nepouzdano,
zbog raznih obuzdavanja i inhibicija koje se odražavaju
na izjavu.
• Mjerenje motiva dostignuća
• Koristeći maštanje Mek Clelland i saradnici razvili su
način mjerenja različitih ljudskih motiva, na primjer
motiva postignuća.
• Slično Marijevom TAT testu upotrebljavali su slike npr.
jedna od slika je predstavljala mladića koji stoji na
trotoaru sa metlom i gleda u daljinu.
• Druga je predstavljala dva čovjeka koji rade na mašini,
na trećoj dječak sjedi u klupi sa knjigom ispred sebe.
• Šta je dovelo do ove situacije? Šta misle osobe u datoj
situaciji? Šta će se desiti?
• Priče su ocjenjene s obzirom na frekvenciju i upadljivost
ideja koje se odnose na uspjeh, napredovanje u životu,
završavanje započetog itd.
• Upravo je završio srednju školu, ali nema dovoljno novca
da pođe u koledž. Stoji i misli koliko će mu vremena biti
potrebno da uštedi dovoljno novca
• Izgleda da je ovom mladiću otac rekao da pročisti
trotoar. Ovo ga je sprečilo da tog dana ide na plažu sa
drugovima.
• Prva priča dobija visok skor motiva postignuća, a druga
dobija nizak skor
• Istraživači su našli velike i postojane individualne razlike
u ocjenam motiva postignuća.
• Pokazalo se da se dobijene ocjene nalaze u značajnoj
korelaciji sa ponašanjem te ličnosti koje je vezano za
postignuća i u drugim situacijama.
• Ustanovljeno je da se nivo motiva postignuća, koji je
krakterističan za određenu osobu, mjeren ovim testom,
nalazi u korelaciji sa ponašanjem te osobe prilikom
rješavanja zadataka u labaratorijama, a koji zahtjeva
dugotrajan napor.
• Na testu motiva postignuća nastavili su da povećavaju
broj tačnih rješenja tokom eksperimentalnog perioda dok
subjekti sa niskom ocjenom nisu pokazali napredovanje.
• Eksperimentatori mogu uspješno da određuju jačinu
motiva postignuća stvaranjem određenne orjentacije kod
subjekta za vrijeme testiranja.
• Relaksirana situacija:
• Subjekti su vjerovali da samo učestvuju u standardizaciji
nekog testa kreativne mašte
• Situacija usmjerena ka postignuću: Subjekti su vjerovali
da test mjeri njihovu inteligenciju i da ima se prezentira u
cilju osposobljavaja za vojnu službu, odnosno da bi se
otkrili ljudi sa visokom sposobnošću rukovođenja.
• Rezultati pokazuju da je frekvencija tema postignuća,
koje daju subjekti u drugoj situaciji, više od dva puta
veća nego u prvoj situaciji.
• Studenti koledža koji su postigli karakteristično visok
rezultat imali su specifične životne uslove i porodične
stavove koji su se na neki način razlikovali od uslova u
kojima su živjeli i od stavova sa kojima su se sretali oni
studenti koji su postigli nizak rezultat.
 Zadovoljenje motiva
• Postizanje cilja i smanjenje tenzije nisu uvjek ista stvar.
• Izvjesna ličnost može da usatnovi da postignut cilj nije
ustvari bio u skladu sa potrebama i željama, pa u tom
slučaju izostaje smanjenje tenzije.
• Indirektno zadovoljenje potreba.
• Pomanjkanje ili neki štetni uticaj koji leže u osnovi
potrebe mogu da se isprave neovisno od nastojanja
pojedinca da postigne cilj.
• Homeostatički procesi u tjelu mogu uspješno da
uspostave pređašnje stanje i potreba će splasnuti bez
neke dalje akcije
• Sami događaji u sredini mogu također da uklone
negativno stanje stvari na koje je bila usmjerena.
• Ponekad zbog ovako krnjih zadovoljenja pojedinih
motiva, ličnost može da ima osjećaj “nepotpunosti” neko
sav sagori u ostvarivanju cilja, a rezultat je da je ostao
da “visi u vazduhu”
• Zaostala tenzija najvjerovatnije nastaje kad je motiv
kompikovan i kad postizanje cilja, u stvari znači više
nego uklanjanje specifične potrebe.
• Pr. pas i dječak – spasavanje psa-pas sam ispliva-nije
demonstrirana hrabrost dječaka
• Redukcija pomoću drugih motiva
• Usred neke aktivnosti usmjerene cilju može da dođe do
izrazite promjene situacije, koja opet zahtjeva potpunu
promjenu usmjerenosti nečije aktivnosti.
• Početni motiv je sada potisnut od strane mnogo
urgentnijeg motiva.
• Tenzija vezana za prvi motiv može do izvjesnog stepena
da perzistira, može isto tako da, tokom vremena
postepeno da isčezne i kad ličnost zadovolji ovaj drugi,
urgentniji motiv
• Tenzija početnog, prekinutog motiva može svakako da
se kombinuje sa tenzijom novog, nametnutog motiva i
da pojača njegovu snagu.
• Trajne posljedice zadovoljenja motiva
• Glavni trenutni efekt zadovoljenja motiva je redukcija
tenzije, što dozvoljava da se pažnja i energija organizma
koncentrišu na druge aktivnosti.
• Od izvjesnog je interesa da se razmotri kakvi mogu biti
trajni efekti zadovoljenja motiva
• Uobičajno ponašanje (navike)
• Jedan od efekata zadovoljenja motiva je pojačanje
njihove strukture, tj. uspješno postizanje cilja, ukoliko se
ponavlja, čini se cjeli sklop aktivnosti sve više i više
dobija izgled navike.
• Potencijal motiva. Postavlja se pitanje kakav je efekt
ponovljenog zadovoljenja na spremnost motiva da se
javi?
• Sjedne strane ponovljeno zadovoljenje dovodi do
porasta spremnosti a sa druge strane do njenog rada.
• Potpuno zadovoljenje jednog određenog motiva može da
dovede do fiksiranja tog motiva, tj. da se taj motiv sve
lakše javlja.
• Čovjek koji ne može da zadovolji svoje potrebe za
ljubavlju, za iskrenim postavljanjem od strane drugih ljudi
i za visokim mišljenjem o samom sebi, ali čija potreba za
vladanjem nad drugima može lako da zadovolji,
pokazuje konstantnu težnju za vlašću.
• Ako čovjek postiže zadovoljenje gotovo svih motiva i u
životu se sreće pretežno sa obiljem, redovno
zadovoljenje bilo kog motiva, vjerovtano mu je manje
važno
• Postepen uspon pomoću bilo kog pojedinačnog motiva
omogućava pojavu novih motiva višeg reda npr. težnje
za znanjem.
 Frustracija motiva
• Frustracija se odnosi na sprečavanje i osujećivanje
ličnosti da postigne cilj.
• Frustracija je unutarnje stanje organizma, a ne spoljašnji
uslov.
• Samo postojanje prepreka ne mora da znači frustraciju.
• Ako nas izvjena prepreka bitno ne ometa u postizanju
cilja frustracija se ne javlja i obrnuto frustracija može da
postoji i bez spoljašnjeg uticaja.
• Subjekt može jednostavno da zamisli prepreku što će
spriječiti ostavrenje njegovog cilja i dovesti do stanja
prave frustracije.
• Izvor frustracije
• Ometanje ili osujećenje cilja može da nastane iz mnogih
razloga
• Neki su vezani sa nedostacima i gubitcima u fizičkoj ili
socijalnoj sredini,
• Treba naglasiti da je frustracija u vezi sa postojećim
motivima.
• Neke stvari neće izazvati frustraciju sem ako je on
motivisan da te stvari pribavi.
• Porast privlačnosti potencijalnih regiona njegovog
životnog prostora nije praćen odgovarajućim porastom
prostora slobodnog kretanja.
• Veoma često stavri koje nam nedostaju nisu cilj same po
sebi, već neophodnosti potrebne za zadovoljenje drugih
motiva.
• Nedostatak novca može da znači frustraciju bezbrojnih
motiva.
• Prepreke
• Sljedeći izvor frustracija čine prepreke u životnoj sredini
jedinke, odnosno sve ono što služi kao barijera u
ostavrenju cilja.
• Restriktivna pravila nekog kluba frustriraju onoga ko želi
da postane član.
• Prepreke mogu da postanu centar naročite pažnje,
emocionalne usredsređenosti i agresivnog napada.
• Tamo gdje se javlja nedostatak nečega što nam je
potrebno, takva usredsređivanja i napadi nisu mogući i
posljedica frustracije moraju krenuti drugim pravcem.
• Prepreke nisu same po sebi frustrirajuće sve dok ne
blokiraju postojeće motive.
• Segregacija i restrikcija su prepreke koje same sebi
postavljaju neki bjeli ljudi zbog novih aspiracija crnaca.
• Snaga prepreke je uvijek bila srazmjerna snazi kojom su
oni težili ka cilju.
• Konflikt
• Gotovo svo vrijeme ličnost istovremeno trpi uticaj dva ili
više motiva od koji svaki zahtjeva različitu akciju
• konflikt je u izvjesnom stepenu, skoro uvijek prisutan.
• Ako su akcije proistekle iz nekoliko motiva podudarne ili
u dovoljnoj mjeri slične, konflikt će biti veoma mali ili
nikakav.
• Suština konflikta je jednostavno u tome da ličnost ne
može slijediti dva različita pravca u isto vrijeme.
• Konflikt može da postoji između alternativnih potreba i
želja, između alternativnih ciljeva ili između alternativnih
sredstava za postizanje cilja.
• Po analizi Levina konfliktne situacije pripadaju jednom od
tri glavna vida:
• približavanje-približavanje (dvostruko približavanje),
• Izbjegavanje- izbjegavanje (dvostruko izbjegavanje)
• Približavanje -izbjegavane
• Prvi se javlja između dva pozitivna cilja
• Što su dva cilja sličnija po vrijednosti, konflikt će biti veći i
subjekt ostaje da neodlučeno lebdi na pola puta.
• Postoji fenomen gradijenta cilja, privlačnost cilja raste
ako mu se više približavamo.
• Konflikt izbjegavanja-izbjegavanja je konflikt između dvije
negativne stvari koje ličnost želi istovremeno da
izbjegne.
• Ako u situaciji nema ničega do dvije negativne
vrijednosti, malo je vjerovatno da će doći do konflikta;
ličnost će napustiti cjelu situaciju.
• U ovoj situaciji ravnoteža je stabilna, subjekt što je
moguće duže balansira između dva negativna rješenja.
• Razlog je postojanje negativnog gradijenta cilja.
• Čim se korak udalji od jednog objekta, odbojna snaga
tog objekta je manja; ipak ovo ga dovodi korak bliže
drugom objektu, čija je negativna slika sada veća i
subjekt je ponovo gurnut nazad.
• Ako ne postoji zahtjev da se ličnost pokrene ona će
uvjek ostati između dvije negativne vrijednosti.
• Obično u toj situaciji postoji još jedna sila koja konačno
zahtjeva odluku a to je vrijeme koje prolazi.
• Konflikt približavanje-izbjegavanje je vjerovatno
najinteresantniji
• U ovoj situaciji isti cilj i privlači i odbija ličnost
• Kao u slučaju zaposlenja koje se dobro plaća, ali
zahtjeva boravak u gradu koji ne volimo.
• Ovakav cilj se naziva ambivalentnim ciljem
• Na izvjesnoj udaljenosti od cilja pozitivne i negativne sile
balansiraju a učinjeni korak dalje ili bliže obično primora
subjekat da se vrati u tačku ravnoteže.
• U mnogim situacijama ovaj jednostavan “gradijent cilja”
nije postojan
• Dok se krećemo ka jednom pozitivnom cilju, pomisao o
gubitku drugog čini ga privlačnijim nego ranije i mi mu se
vraćamo.
• Tamo gdje postoji slučaj obostranog isključivanja
pozitivnih momenata, postoji nešto više nego što je
opredjeljenje između dva privlačna cilja.
• Ako odaberemo i prihvatimo jedan, drugi je nepovratno
izgubljen; svaka alternativa dobija uz svoj pozitivni
karakter i nešto negativno i ravnoteža više nije
nestabilna kao ranije.
• Čovjek koji bira između dva posla vidi pozitivne i
negativne osobine oba i on može da sagleda i neka
druga rješenja koja ne zahtjevaju prihvatanje nijednog od
tih poslova između kojih on ne može da se opredjeli.
• U stvarnom životu se mnogo češće dešava da se
ispunjenje jednog cilja mora odložiti u korist drugoga ili
da se trenutno ispunjenje želje mora odložiti.
 Frustracija i tenzija
• Stepen tenzije je prouzrokovan frustracijom zavisi
• 1) od jačine postojećih motiva
• 2) snage i dužine djelovanja prepreke
Osujećenje slabog motiva stvara manju tenziju nego
osujećenje snažnog motiva
• Što je frustracija dugotrajnija to je, to je tenzija koja se
stvara veća
• Kada se frustracija javlja uslijed konflikta motiva, tenzija
će biti veća, ukoliko su suprotni motivi u većoj mjeri
izjednačeni ili ukoliko je njihova snaga veća.
• Produženo trajanje frustracije dovodi do konstantnog
povećanja tenzije
• Često i samo poticanje vremena čini da je zadovoljenje
potrebe sve hitnije.
• Čovjek je frustriran u svojoj želji za unapređenjem u
poslu ne osjeća se samo lišen povećnog ugleda, već
smatra da će nedostatk unapređenja frustrirati njegovu
želju da se oženi ili da se djeci omogući školovanje
• Efekti povećane tenzije su različiti, neki su konstruktivni,
neki destruktivni.
• Da li će biti konstruktivni ili destruktivni u mnogome
zavisi od nivoa tenzije.
 Konstruktivni efekti frustracije
• Većinom se smatra da je frustracija loša za ličnost
• Manje se naglašavalo da frustracija ili konflikt koji
izazivaju tenziju, prouzrokuju i promjene u psihološkoj
situaciji koje mogu olakšati postizanje cilja.
• Pojačana tenzija se ogleda u tome što se pažnja
organizma čvršće usredsređuje na određen motiv koji
postaje jače izražen, dok ostali istovremeni motivi mogu
izgubiti u snazi.
• Privlačnost cilja može biti pojačana frustracijom.
• Pojačan napor- Zaista snaga motiva dostiže svoju
kulminaciju jedino ako postoji prepreka na putu ka
ostvarenju cilja.
• Bez prepreke aktivnost je manje više navika i samo je
periferno motivisana.
• Pojačan napor može dobiti oblik akta kompenzacije koji
angažuje veći dio ličnosti.
• Ako je prepreka suviše jaka ili ako akcija kompenzacije
ne urodi plodom, mogu uslijediti druge vrste prilagođenih
aktivnosti.
• Promjena sredstava kojima se postiže cilj
• Pojačana tenzija može da osvjetli one komponente
određene situacije koje dotle nismo bili u stanju da
vidimo, naročito kada smo prisiljeni da u širim granicama
tražimo alternativan put ka cilju.
• Potrebno je primjetiti da umjereno povećanje tenzije
često ima kao rezultat pronalaženje novog puta ka cilju i
prevazilaženje frustracije.
• Zamjena cilja.
• Baš kao što ličnost može da nađe alternativni put ka
cilju, ona možeda nađe alternativni cilj koji će da
zadovolji potrebu ili želju.
• Efekt pojačane tenzije nagoni je da rješenje traži u širim
granicama i otuda da poveća vjerovatnoću pronalaženja
odgovarajuće zamjene.
• Povećana tenzija učiniće da alternative izgledaju još
privlačnije.
• Vjerovatno je potrebna izvjesna žrtva da bi se prihvatila
zamjena, tako da će nešto od prvobitne tenzije ipak
ostati.
• Redefinicija situacije
• Ako pojačano nastojanje, promjena sredstava i
substitucija cilja ne uspiju da rješe frustraciju i konflikt,
može doći do dubljih promjena u situaciji.
• Očigledan način otklanjanja konflikta, frustracije koja iz
konflikta proističe i pojačane tenzije je izbor jedne od
alternativa.
• Ponekad je izbor apsolutan; u drugim slučajevima osoba
odlučuje da prvo postigne jedan a zatim drugi cilj.
• Pojačana tenzija ubrzava izvršenje izbora
• Tenzija je dovela do redefinicije situacije tako da je
• Npr. čovjekove različite i konfliktne želje, da se istakne i
da zadobije povjerenje i simpatije grupe ljudi,
sintentizovane su u napor da bude izabran u vodstvo te
grupe i time zadovolji obje prvobitne želje.
• Ovakvo redifiniranje situacije koja frustrira, znači
uvođenje novih elemenata u tu situaciju od strane
ličnosti, odnosno proširivanje percipiranog konteksta
specifične situacije.
• Ovo može da se desi iznenada “uviđanjem ili postepeno
ako je frsutracija dugotrajna.
• Redoslijed konstruktivnih efekata
• Vjerovatno da će se prvo javiti pojačan napor, a na kraju
dublje promjene u situaciji.
• Možemo uočiti promjenu od direktnih i ograničenih
načina suprostavljanja frustraciji do manje direktnih i
sveobuhvatnijih.
• Predstavlja uobičajen poredak konstruktivnih pokušaja
da se savladaju frustracije i konflikti.
• Štetni efekti frustracije
• Ako konstruktivni efekti frustracije i konflikta ne uspiju da
dovedu do postizanja cilja, tenzija nastavlja da se
povećava
• Sa jedne strane, povećana mobilizacija energije može
postati tako velika da prevazilazi granice potrebne za
izvršenje zadatka;
• Može se desiti da ličnost suvše uporno pokušava da
uspije i time poremeti potrebnu koordinaciju snaga.
• S druge strane ekstremna tenzija može dovesti dovesti
do kognitivnog suženja
• Ličnost do te mjere usresređuje svoju pažnju na
blokirane puteve ka cilju i njegovu nedostižnost da
postaje slijepa za postizanje drugih puteva ili drugog
cilja.
• Porast tenzije je često praćen pojavom snažnih emocija
koje se mješaju sa racionalnim procesima odlučivanja i
izbora: ličnost postaje smušena, ispoljava znake panike i
gubitka kontrole.
• Tolerancija na frustracije
• Ukoliko nivo tenzije pređe neku vrstu praga, dolazi do
kvalitetno drukčijih posledica na ponašanje
• On se naziva tolerancijom na frustracije
• Neka ličnost može da doživi frustraciju u znatnom
stepenu i trajanju, a da ne ispuni znakove
dezorganizacije ili destrukcije.
• Daljim porastom tenzije može postati prenadražena,
emocionalno uznemirena i nesposobna da se dalje, na
konstruktivan način bori, sa problemom.
• Tolerancija na frustracije nije fiksiran kvalitet tenzije nego
promjenjiv i zavisi od ličnosti i situacije.
• U jednoj situaciji individua može biti u stanju da izdrži
mnogo veću tenziju nego u drugoj.
• Ovo će djelimično zavisiti od predhodnog iskustva
ličnosti i od anticipacije budućih događaja.
• Javlja se nekoliko osnovnih oblika štetnih posljedica
frustracije: agresija, bjekstvo i dezorganizacija
ponašanja.
• Frustracija i agresija
• Najzapaženiji efekat frustracije je izazivanje agresivnih
odgovora. Već smo vidjeli da je emocija bjesa
prouzrokovana ako je postizanje cilja osujećeno.
• Ovo je samo jedan dio ispoljene agresije izazvane
frustracijom
• U najednostavnijem obliku pod agresijom
podrazumjevamo neku vrstu direktnog napada na
barijeru ili prepreku.
• U tom smislu agresija je, u stvari, adaptivno ponašanje.
• Bijes može da ima vanrednu vrijednost
• Agresija je mnogo češće štetna zato što sprečava
pojedinca da na efikasan način savlađuje prepreke.
• Agresija lako postaje suviše intenzivna i izmiče kontroli,
a prepreke su često takve prirode da zahtjevaju suptilniji
pristup nego što je frontalni napad prouzrokovan
bijesom.
• Frustracija može da bude posljedica običnog nedostatka
ili gubitka, ili sukoba dva motiva.
• Pod ovakvim okolnostima ne postoji logičan objekat koji
bi se napao i agresija može da se proširi na mnoge
objekte od kojih neki uopšte nemaju veze sa
frustracijom.
• Ova generalizacija agresije postaje uveliko veća ukoliko
je intenzivnija frustracija i ukoliko su nejasni i nedostupni
njeni izvori.
• Premještanje agresije-mogu postojati razlozi zbog kojih
određena osoba ne može direktno da ispolji agresiju
prema izvoru frustracije.
• Izvor sam po sebi može biti opasan; npr dijete se ne
usuđuje da napadne oca koji ga frustrira.
• U ovakvim slučajevima agresija može da se premjesti na
druge objekte.
• Odnosno agresija umjesto da se usmjeri ka opaženom
izvoru frustracije, usmjerava na neko drugo mjesto,
često ka popuno nedužnim objektima ili ljudima kao što
su npr. oni koji su odgovorni za tuđe krivice.
• Ne potiče nužno cjelokupna agresija iz frustracije
• Mnogo je razloga zbog koji ljudi žele da napadnu i
povrijede druge ljude (koristoljublje, u odbrani, zbog
sadističkog zadovoljstva) u kojima frustracija ne igra
glavnu ulogu
• Ukoliko agresija sadrži i bijes, vjerovatno je da se u
njenom korjenu nalazi frustracija.
• S druge strane frustracija ne mora da dovede do pojave
agresije, postoji mnoštvo situacija nego se ispoljava
tendencija ka bjegstvu ili dezorganizaciji ponašanja.
• Iako je cilj agresivnih izliva trenutno zadovoljenje
potreba, postoji i značajna katarza koja često prati
agresiju.
• Nakon nagle i nasilne eksplozije gnjeva, osoba može biti
privremeno sposobna da jasno procjeni situaciju i da
možda čak postigne cilj.
• Agresiju možemo da shvatimo kao sigurnosni ventil, kad
tenzija dostigne kritičan nivo, prazni se putem agresije
prije no što “pritisak pare”, postane toliko velik da prijeti
pojavom daljih oštećenja.
• Frustracija i bjekstvo iz situacije
• Druga važna štetna posljedica frustracije je tendencija
da se pobjegne iz frustrirajuće situacije.
• Iako ovako bjekstvo može da dovede do popuštanja
ekscesivne tenzije, bjekstvo je destruktivan akt zato što
sprečava postizane cilja.
• Ovakva reakcija nije isto što i bježanje od opasnih
objekata koje je izazvano strahom.
• Organizam može da se koleba u stanju neugodne
ravnoteže kad još nije sasvim udaljen od pozitivnog cilja,
a nije ni dovoljno blizu negativnom cilju.
• Reakcije bježanja od raznih frustracija i konflikat mogu
poprimiti drastične i bizarne forme, mogu uticati na opštu
prilagođenost određene osobe
• Opšta pojava je da se prvo javljaju agresivne reakcije, a
tek potom reakcije izražene bjekstvom.
• Može da dođe do daljih negativnih posljedica, odnosno
do dezorganizacije ponašanja.
• Frustracija i dezorganizacija ponašanja
• Ponašanje na višem nivou organizacije je kompleksnije,
fleksibilnije i adaptibilnije.
• Drugi ekstrem čine oblici potpuno dezorganizovanog
ponašanja kojima totalno nedostaje adaptibilnost u
postizanju cilja.
• Frustracija često dovodi do dezorganizacije određenog
oblika ponašanja.
• Pr. eksperimentalnim prikazom pokazano je da djeca u
igri ispoljavaju nešto niži nivo zrelosti, što je posljedica
osujećenja njihove želje da dospiju do novih , privlačnih
igračaka.
• Sa intenzivnijom frustracijom ponašanje može da pokaže
radikalniji pad nivoa organizacije.
• Poremećaj može da bude tako potpun da nestaje svaki
znak kontrole i adaptiranosti
• Primjer za ovo su akutni izlivi bijesa kod djece i potpuna
inkoherencija i konfuzija u ponašanju koju katkad
pokazuju izuzetno frustrirane osobe.
• Kao što je pomenuto destruktivni efekti imaju različite
oblike kao što su agresija (koja može biti upravljena na
prepreke ili pomjerena ka nedužnim objektima), bjekstvo
i dezorganizacija ponašanja koja često uključuje
regresiju i stereotipije.
• Indirektne posljedice frustracije
• Indirektni rezultati nastaju zbog toga što efekti frustracije
pokazuju tendenciju da se šire i generaliziraju i na taj
način utiču na cjelokupno ljudsko ponašanja i percepciju
• Čovjek koji je doživio mnoge frustracije i konflikte može
opažati da je svijet prepun teških problema i odluka.
• Ako se uspješno nosio sa ranijim frustracijama, može da
uopšti takvo iskustvo u pouzdano vjerovanje da će biti u
stanju da savlada i slične probleme u budućnosti.
• Djelimično putem ovakvog ponovljenog savladavanja
frustarcije, nivo tolerancije na frusutracije postepeno
postaje viši.
• Serije manjih frustracija mogu kao krajnji produkt da daju
snažnu eksploziju ličnosti.
• Frustarcija i anksioznost
• Sama egzistencija frustracije ili konflikta ili specifičan
način na koji čovjek na njih odgovara, može da ga izloži
kažnjavanju ili prijetnjama od strane društva ili bolnom
osjećaju krivice ili opasnostima od gubitka
samopoštovanja.
• Sva ova strahovanja i kazne pobuđuju u čovjeku osjećaj
anksioznosti strepnje.
• Agresija i anksioznost
• Primjer javljanja anksioznosti kao posljedice frustracije
nalazimo u izražavanju agresije.
• Ako je izvor frustracije neki opasan objekt ili neko ko
može da kazni ličnost dospjeva u novi konflikt između
potreba da izrazi agresiju i straha da to učini.
• Pod ovakvim okolnostima može da dođe do pomjeranja
agresije ka manje opasnom objektu.
• Pomjerena agresija mora biti korisna za tu ličnost
• Može da se desi da društvo postavlja stroge zabrane za
izražavanje agresije u bilo kom obliku.
• Dijete može naučiti da bude kažnjeno za agresivne akte,
odrastao čovjek može u potpunosti da inkorporira
kulturne vrijednosti neagresivnosti.
• Ličnost može da skriva potrebu ili impuls ka agresiji.
• Vjerovatno će biti praćeno jakim osjećajem anksioznosti
koje stvara opasnost od kažnjavanja zbog agresivnih
impulsa.
• Ovakvo stanje anksioznosti će vjerovatno prouzrokovati
dalju interferenciju cilju usmjerenih aktivnosti sa daljom
frusutracijom i još većom anskioznošću.
• Frustracija, agresija i anksioznost su isprepleteni u
jednom opasnom krugu.
• Neuspjeh i anksioznost
• Značajan korjen anksioznosti u frustraciji leži u
povredama samopoštovanja koje potiču od neuspjeha u
postizanju cilja.
• Osujećenje postizanja cilja znači više nego
nezadovoljenje specifične potrebe.
• Trpi se od neugodne opasnosti gubitka samopoštovanja i
prestiža.
• Ztavra se opasan krug frustracija, neuspjeh,
anksioznost, dalja frustracija.
• Neke frustracije potiču od običnih nedostataka i gubitaka
koje nameće sredina.
• Malo je vjerovatano da će ovake frustracije pobuditi
anksioznost, zato što ih subjekt ne doživljava kao nešto
što može loše da se odrazi na njegovu reputaciju i
vlastitu sliku o sebi.
• Kad osjeća da je uzrok frustracije njegova glupost,
inferiornost i neodlučnost, vjerovatno da će i anksioznost
biti znatana.
• Najznačajniji momenat odnosa između frustracije i
anksioznosti je taj da anksioznost dovodi ličnost do
ispoljavanja različitih odbrambenih mjera prema
frsutraciji i konfliktima.
• Oni su prije reakcija na anksioznost koja je produkt
frustracije, nego reakcija na početnu frustraciju samu po
sebi.
• Mogli bi se definistai kao načini reakcije određene osobe
u cilju redukcije ili izbjegavanja anksioznosti.
• Zbog toga se često shvataju kao odbrambeni
mehanizmi.
• Ličnost može da racionalizacijom smanjiti anksioznost
nastalu uslijed neuspjeha nalazeći dobar izgovor koji
opravdava neuspjeh.
• Potiskivanjem ličnost izbjegava anksioznost tako što
zaboravlja frustrirajuću epizodu.