Novac i gospodarstvo

U ovom ćete dijelu saznati:

 što je novac
 kako se razvijao kroz povijest
 osnovne funkcije novca i razlike među
njima
 iz čega proizlazi potražnja novca i koliko je
novca potrebno u gospodarstvu
 kako se stvara novac
 Uporaba novca jedno je od bitnih obilježja suvremenih
gospodarstava.
Njegov je tijek krvotok gospodarskoga sustava. Njime se
mjeri vrijednost dobara , loša ekonomska, odnosno
monetarna politika može dovesti do ozbiljnih gospodarskih
poremećaja, inflacije i depresije.
Teško je zamisliti suvremeno gospodarstvo bez novčanih
tijekova. Podjela rada i razmjena bile bi nemoguće bez
uporabe novca, iako se može govoriti o društvima u kojima
je izravna razmjena (trampa) jednog dobra za drugo
uobičajena, ali u pitanju su primitivnija društva, društva na
nižem stupnju kulturnog razvoja.
U razvijenim društvima ljudi ne razmjenjuju jedno dobro za
drugo, već jedno dobro prodaju za novac,a onda tim
novcem kupuju dobro koje im je potrebno.
Tijekom povijesti bilo je više različitih gledanja na novac.
Tako je Platon smatrao da je novac simbol kojemu je cilj
olakšati razmjenu, a Aristotel je tvrdio da je novac
ugovornog podrijetla, da je sredstvo razmjene, mjera i
zaliha vrijednosti. Prema mehanističkom gledanju, novac
je proizvod sporazuma, odnosno svijesti i volje ljudi da
olakšaju i ubrzaju razmjenu dobara, dok su prema
metalističkoj teoriji plemenite kovine zbog svojih
prirodnih svojstava novac, a on je mjera vrijednosti i znak
društvenog bogatstva. Nominalistička teorija u novcu vidi
samo simbol, oznaku kojoj vrijednost propisuje država.
Prema kvantitativnoj teoriji novca, razina cijena u nekom
ekonomskom sustavu upravo je proporcionalna količini
novca u optjecaju.
 Tri su osnovne funkcije novca:
 sredstvo za razmjenu
 zajednička obračunska jedinica
 način držanja bogatstva i očuvanja vrijednosti


Novac je sredstvo za razmjenu koje omogućuje da se dobra kupuju i
prodaju bez izravne zamjene. Stanovništvo uglavnom plaća dobra i
usluge gotovinom, ali i čekovima i karticama. Najveći se dio
transakcija u gospodarstvu, a posebice između poduzeća, obavlja
bankarskim , odnosno depozitnim ili knjižnim novcem. Depozitni ili
knjižni novac upis je deponiranja gotova novca u knjige banke u korist
deponenta.Uporabom depozita za plaćanje, potraživanje prema banci
se monetarizira, a banka obavlja preknjižavanje s računa dužnika na
račun vjerovnika. Tako depozitni novac kruži pomoću prijenosnih
čekova, odnosno virmana, a potpuno je zamjenjiv za gotovinu pa
svatko tko raspolaže depozitnim novcem može ga u 100-postotnom
iznosu podignuti u papirnom novcu, odnosno u gotovini. Prema tome,
depozitni novac svako je potraživanje po viđenju koje jeraspoloživo
na zahjev, a evidentirano je na računima stanovnika i poduzeća u
bankama.
Novac je zajednička obračunska jedinica kojom se mjeri vrijednosti i
izražavaju sadašnje i buduće cijene različitih dobara i usluga. To
uvelike pojednostavljuje život i omogućuje da se vrijeme i napor, koji
se inače utrošili za donošenje ispravnih odluka u situaciji
nepostojanja zajedničke obračunske jedinice, upotrijebeu druge
produktivne aktivnosti.
Novac može biti način držanja bogatstva i sredstvo
očuvanja vrijednosti jer omogućuje očuvanje vrijednosti u
vremenu. Relativno je siguran s obzirom na rizik koji
prati kretanja na različitim tržištima (nekretnina,
vrijednosnih papira i dr.), a za razliku od drugih oblika
bogatstva (jahti, kuća, dragulja i sl.), novac je uvijek brzo
pretvoriv u druga dobra i usluge i kao takav izvor je
potrošačke moći.
Potražnja novca i potrebna masa novca u gospodarstvu:
Općenito, može se reći da ljudi drže novac iz dva razloga:
da bi mogli kupovati dobra I usluge, te radi određene
sigurnosti koju on daje. Treba imati na umu da takvo
držanje uzrokuje trošak. Trošak držanja može se iskazati u
iznosu izgubljene kamate koja bi se inače dobila da je
novac bio na štednom računu. Na trošak držanja novca
vrlo je osjetljiva potražnja novca. Ako kamatna stopa
raste, potražnja za novcem pada. To je opće pravilo, no
ako ljudi drže minimalne iznose za transakcije neovisno o
visini dohotka, transakcijska potražnja novca postaje
neelastičnom u odnosu prema promjenama kamatnih
stopa. Iz potrebe držanja novca radi sigurnosti koju on
pruža također proizlazi potražnja novca. Na nju djeluju
činitelji koji nisu vezani uz dohodak.
To su primjerice, optimizam i pesimizam, ali i bogatsvo
koje ljudi posjeduju, kamate i profiti koje bi alternativnom
uporabom novca mogli ostvariti, tendencije na tržištu i
predviđanje kretanje cijena u budućnosti i sl. S potražnjom
novca blisko je vezano i pitanje potrebne mase novca da bi
se obavile transakcije, odnosno promet u nekom
gospodarstvu. Može se reći da je masa novca potrebna za
promet upravo razmjena zbroju cijena dobara u
gospodarstvu, a obrnuto razmjena broju
optjecajaistoimenih komada novca. Treba imati na umu
kako izravna povezanost cijena i količine novac može
postojati samo u nekim slučajevima npr. kad je
zaposluenost visoka ikad realna proizvodnjaostaje gotova
jednaka. Nasuprot tome, ima situacija kad se količina
novca može utrostručiti, a da se cijene ne povećaju.
Činjenica je da država može monetarnom politikom
utjecati na novčani optjecaj, odnosno, na potrošnju,
investicije i rashode, pa prema tome i na razinu cijena.
Pitanja za provjeru:
1.Objasnite kako novac pojednostavnije ekonomski život?
2.Što je robni novac?
3.Koje su prednosti papirnog novac u usporedbi s robnim?
4.Kako prema vašemu mišljenju kreditne kartice utječu na
potrošnju?
5.Objasnite osnovne funkcije novca?