ETIMOLOŠKO PORIJEKLO

I
ZNAČENJE TERMINA „OBITELJ”

D o c . d r. s c .G or a n a B a n d a l o v i ć
 Uvod

 Termin “obitelj” ulazi u masovnu upotrebu tek u moderno doba - indikator je

mladosti (modernosti) toga pojma.

 Prvi spomen (u hrvatskom i srpskom) datira iz 14. st., ali se potom gubi.

 Vuk Karadžić koristi dva izraza: vamilija ili familija i obitelj; ona se u
novijoj upotrebi izdvojila kao hrvatska riječ za porodicu, premda to nije
porijeklo izraza, jer obitelj dolazi od glagola – obitavati, stanovati, tj.
označava grupu s permanentnim staništem, pripadnost jednom domu.

 Riječ „obitelj“ upućuje na različit sadržaj i prirodu odnosa od riječi

„porodica“, koja jasno implicira grupu koja nastaje rađanjem (po-rod) i koja
na temelju takve veze predstavlja zapravo srodničku grupu.
 Oba izraza (obitelj/porodica) gotovo da nemaju nikakve veze sa
izvornim značenjem općeg jezičnog denominatora u glavnim europskim
jezicima, a koja dolazi od latinske riječi famulus (do 50-ih g. školski
poslužitelj ili domar školske zgrade) - u Rimu se termin upotrebljavao
za domaćeg roba ili skupinu robova kojom je njihov posrednik –
gospodar imao pravo da testamentalno raspolaže, tj. da ih poslije smrti
dodijeli nekom drugom članu porodice ili pak oslobodi.

 Veza ovih međusobno udaljenih pojmova - u vrsti odnosa i osnovnoj

funkciji koju je porodica imala od davnina, tj. rimski status „famulusa“
– osobni odnos između robova i gospodara, tj. osobni rob ili robovi te
funkcija služenja koja se prvenstveno tiče osobnih potreba gospodara.
 Pojam moderne obitelji

 Ono što mi danas nazivamo “obitelj”, u prošlosti ili nije postojalo, ili je postojalo
na bitno drugačiji način; moderna obitelj je sažeti izraz stoljetnih promjena koje
su u europskim društvima uobličavale zajednički život pojedinaca međusobno
srodnički povezanih.

 Moderna obitelj – nešto posve novo i osobito u odnosu na sve prethodne oblike.

 Kada govorimo o obitelji u predmodernom dobu – kućna zajednica (oblici

radnog i rezidencijalnog ujedinjenja grupe ljudi u čijem okviru se smještaju i
obiteljski odnosi i funkcije).

 U moderno doba – obitelj ili moderna obitelj – povijesno, strukturalno, kulturno

jedinstven proizvod specifičnih socijalno-historijskih okolnosti konstituiranja
modernog društva i njegovog modernog klasnog nositelja – građanstva.
 Industrijalizacija i urbanizacija samo su doprinijeli omasovljenju
moderne obitelji - omogućili su da ono što je bila privilegija
malog broja obitelji viših slojeva europskog društva postane
masovni način života ukupnog stanovništva.

 Tako moderna obitelj od privilegije jednog staleža, pa zatim

vladajuće klase postaje opći obvezujući obrazac života; te opće
obveze se utemeljuju kroz institucije obiteljskog prava i pravnog
poretka kao sastavnog dijela pravnog poretka građanskog
društva.
 Moderna obitelj građanstva temelji se na privatnosti načina života i predstavlja
središte privatne sfere života - za svoju materijalnu podlogu ima privatno
vlasništvo i privatno poduzetništvo članova građanske klase u ekonomskoj sferi
društvenog života.

 Moderna obitelj postaje nositelj jedne osobite kulture tog doba i klase koja to doba
reprezentira – civilna kultura građanske klase; izvori te kulture –privatni svijet
obiteljskih emocija vs. racionalni svijet privatne ekonomske prakse na tržištu.

 Afirmacija emocija u okviru moderne obitelji kao i prava pojedinaca da slobodno

iskazuju svoju individualnu autentičnost; ove kulturne tekovine stoje u temeljima
razvoja obiteljske intime kao bitno nove kvalitete obiteljskog života i novog
doživljaja obitelji koji stoji u temeljima individualno-psihološkog razvitka
građanske individualnosti.
 U sociologiji – mala društvena grupa koja nastaje na temelju društveno
priznate veze supružnika (brak) i njihove rođene ili usvojene djece, a čija je
osnovna funkcija socijalizacija potomstva i održavanje psihičke stabilnosti
odraslih članova obitelji (Murdock, Parsons) – NEDOVOLJNA
DEFINICIJA!

 Moderna obitelj – najprije se prepoznaje kroz njezinu nukleusnu

(nuklearnu) formu – predstavlja odvojenu, zasebnu i samostalnu
srodničku jedinicu tj. zauzima relativan odnos ekvi-distance prema
srodničkom zaleđu obje supružničke grupe; ona je relativno nezavisna i
individualiziran akter u društvenom sustavu; osposobljena da sama
zadovoljava osnovne potrebe svojih članova kroz vlastito obiteljsko
kućanstvo u suradnji sa drugim društvenim ustanovama i javnim službama
koje spadaju u okvir djelovanja moderne socijalne države.
Nukleusna obitelj – idealni tip obitelji ???

Termin „idealno“ često se izjednačava s pojmom „normalno“ pa se insistira

na težnji i postizanju upravo takvoga oblika obitelji, što znači da se
nukleusna obitelj nameće kao idealan tip obitelji koju bi svakako trebalo
prihvatiti.

Ono što ju čini različitom u odnosu na prethodna razdoblja je specifična

atmosfera intimnosti i afektivne povezanosti članova obitelji, bilo ona postoji
samo u željama i očekivanjima članova obitelji ili se nastoji ostvariti i u
njihovim realnim svakodnevnim odnosima i komunikacijama.
 U okviru suvremene obitelji preživljava i oblik rada koji vuče
korijene iz prastarih vremena antičkog ropstva – neplaćen,
nevrednovan i nepriznat rad koji se neposredno odnosi na činjenje
usluga drugim osobama – služenje drugima.

 Nosioci toga rada nekada su bili robovi, kmetovi ili sluge, a danas su
žene; taj rad se danas zove kućanski posao, jer se obavlja u okviru
kućanstva (domaćinstva) individualne obitelji - glavni cilj toga rada
je zadovoljavanje potreba članova obitelji.

 Rodna stratifikacija - intenzivno unutrašnje sukobljavanje između

spolova koje dovodi do izrazite nestabilnosti moderne obitelji.
Prema Giddensu…..

Parsonsovo shvaćanje obitelji u današnje doba čini se

neprimjerenim i zastarjelim, a funkcionalističke teorije obitelji
oštro se kritiziraju zbog neegalitarne podjele kućanskih poslova
između muškaraca i žena koja se nekoć smatrala prirodnom i
neproblematičnom.
FUNKCIJE OBITELJI

D o c . d r. s c . G o r a n a Ba n d al o v i ć
 Uvod

Za funkcioniranje obitelji kao zasebne, parcijalne skupine, ali i društva kao
socijalnog sustava, bitne su temeljne funkcije koje obitelj obavlja.

One su veoma raznovrsne, ali se, primjenjujući specifičnu aparaturu klasifikacije,

mogu podijeliti na dvije skupine:

 Temeljne funkcije - u većoj ili manjoj mjeri mogu se pronaći u svim fazama
povijesnog razvoja obitelji, zbog čega ih neki sociolozi nazivaju i univerzalnim;

 Izvedene funkcije - koje obitelj s vremenom razvija, mijenjajući odnos među

svojim članovima, ali i svoj odnos prema društvu.
 Temeljne funkcije obitelji

 seksualno-reproduktivna

 ekonomska

 odgojno-socijalizatorska

 religijska

 zaštitna

 emotivno-psihološka.
 Seksualno-reproduktivna funkcija

 Pretpostavka za sve ostale funkcije/čini bit obitelji – pretpostavka

opstanka ljudskoga roda.

 Seksualna dimenzija – regulira odnos supružnika, njihovo pravo

na međusobno spolno zadovoljavanje koje istovremeno učvršćuje
i obitelj.

 Reproduktivna dimenzija – osiguravanje potomstva - dovodi se u

pitanje zbog mogućnosti umjetne oplodnje.
 Ekonomska funkcija

 Jedna od temeljnih kroz čitavu povijest - omogućila je prvu

podjelu rada (specijalizacija muškaraca i žena za određene
poslove).

 Dvije dimenzije:

- proizvođačka (u predindustrijskim društvima)

- potrošačka

 Industrijalizacija – obitelj sve manje proizvođačka, a sve više

potrošačka zajednica.
 Odgojno-socijalizatorska funkcija

 Uspostavljanje veza između pojedinaca i društva.

Obitelj

pojedinac stječe prva znanja o društvu i upoznaje prva pravila

društvenog ponašanja

izgrađuje vlastite karakterne crte o kojima ovisi način njegova

uključivanja u društveni život
 Religijska funkcija

 Razvijala se sukladno razvoju religije.

 U povijesnom razvoju obitelji – funkcionirala je zasebno (sve

religijske potrebe zadovoljavane su u obitelji).

 U suvremenom svijetu – javlja se institucija crkve i crkvenih

obreda (zadržava se dio ove funkcije kao npr. kućne molitve,
svetkovanje blagdana, odgoj djece u skladu s moralnim normama
svoje religije…).
 Zaštitna funkcija

 Stalna briga za zdravlje, uzdržavanje i zastupanje svojih članova.

 Vrlo je razvijena kod patrijarhalnog tipa obitelji (članovi nalaze

potpunu fizičku i psihološku sigurnost).

 U suvremenom društvu – otvaranje mnogobrojnih socijalnih

ustanova (starački domovi…).
 Emotivno-psihološka funkcija

Dvije strane odnosa u obiteljskom krugu:

1. Odnosi između roditelja i djece (roditeljska/supružnička ljubav prema djeci) – stvara se

osjećanje zajedničkih dužnosti i obveza svih članova jednih prema drugima – članovi od
svoje obitelji očekuju da im pruži i moralnu i emotivnu potporu, da ih podupre u krizi, da s
njima dijeli tugu i radost.

2. Oplemenjuje bračne odnose - spolni nagon pretvara u erotični nagon i u individualnu

spolnu ljubav, koja prerasta u emotivno-psihološku zajednicu.
Sve ove funkcije omogućavaju da se obitelj održi u društvu - utječu na
njen daljnji razvoj.

Bez obzira što su se funkcije obitelji promjenile, ona je i dalje ostala

važna društvena institucija koja ima veliku ulogu u životu svakog
pojedinca i u svakom društvenom sustavu.
 

 
Parsons - usredotočuje na obitelj u modernom američkom društvu, dokazuje
kako obitelj zadržava dvije „temeljne i nesvedive funkcije“ koje su
zajedničke obitelji u svim društvima, koje se odnose na „primarnu
socijalizaciju djece“ i „stabilizaciju odraslih ličnosti pripadnika društva“ -
obitelj osigurava svojim članovima psihološku podršku potrebnu kako bi
odgovorili zahtjevima društvenog sustava.

Procesom „stukturalne diferencijacije” Parsons objašnjava razvoj institucija

koje se specijaliziraju za sve manji broj funkcija - mnoge funkcije inokosne
obitelji bivaju prenesene na druge strukture društva - ekonomska funkcija i
funkcija prijenosa znanja na svoje članove.

Institucije (poslovne tvrtke, političke stranke, škole i ustanove za socijalnu

skrb) – specijaliziraju se za funkcije koje je nekoć obavljala obitelj.
 Gubitak nekih funkcija u modernom industrijskom društvu ne
odražava se na važnost obitelji kao institucije.

 Obitelj se prilagodila društvu koje se razvija te ostaje bitna i

temeljna institucija društva.

 “Obitelj može pružiti stanoviti osjećaj cjelovitosti i trajnosti, kao

kontrast ograničenjima i privremenim ulogama što ih nameću
specijalizirane institucije koje su se razgranale izvan kuće. Posljedica
- što loše strane novog industrijskog impersonalnog društva postaju
očitije, to obitelj postaje više cijenjena zbog svoje moći da im se
suprotstavi i djeluje kao protuteža” (Young i Willmott).
 Obitelj kao sustav

Društvo - sustav odnosa među ljudima; obitelj u tom sustavu

zauzima značajno mjesto.

Za sociologiju nisu samo značajni odnosi koji se rađaju, održavaju

ili mijenjaju u 'obiteljskom društvu', već i odnosi između društva
kao cjeline, s jedne, i elemenata koji sačinjavaju njegovu strukturu,
a gdje nesumnjivo pripada i obitelj, s druge strane.

Obitelj - živi sustav koji predstavlja organiziranu, relativno trajnu,

reproduktivnu društvenu cjelinu s ograničeno promjenjivim
obrascima ponašanja vezanima za uloge, strukturu i način
djelovanja.
Struktura povezanih dijelova ili podsustava – bračni podsustav,
roditeljski podsustav te podsustav braće i sestara (Minuchin,
1981).

Kako bi dobro funkcionirala - obitelj mora štititi integritet cijelog

sustava i funkcionalnu autonomiju njegovih dijelova, što znači da
podsustavi moraju biti odvojeni - potrebno je održavanje granica.

Obiteljsku zajednicu čini složen odnos među članovima obitelji

koji ujedno ostvaruju brojne socijalne odnose izvan svojih obitelji.
 Kreppnerova sistemska obiteljska teorija - ističe važnost
obitelji kao sustava, pri čemu se naglašava međuzavisnost obitelji
kao sustava i pojedinca.

 Razvoj pojedinca je pod utjecajem obiteljske strukture, dok s

druge strane sam pojedinac, kao element obitelji, utječe na
formiranje i funkcioniranje obitelji - dinamičke interakcije
između članova obitelji - obitelj kao sustav, pokušava održati
ravnotežu između pojedinačnih i ukupnih obiteljskih odnosa.
HVALA NA PAŽNJI!