SUVREMENE SOCIOLOŠKE TEORIJE

7. Simbolički interakcionizam

izv.prof.dr.sc. Sanja Stanić

 SI – naziv i temeljni koncepti
• Naziv stvara Blumer 1937. godine

• Iz imena teorije proizlazi njena glavna orijentacija:

1. interakcija (akteri, pojedinci koji interaktiraju)
2. simboli (njihova značenja) koji su usko povezani s
interakcijom
Djelovanje je posljedica svjesnog napora sudionika u interakciji
Interpretacija značenja i namjera drugih – nužno za svakog aktera
da bi se odvijala interakcija
To se postiže procesom preuzimanja uloga

Ljudska interakcija je kontinuirani proces interpretacije u kojem

svatko preuzima ulogu drugoga
 SI – teorija svakodnevnog života
• Predmet proučavanja SI je društvena
svakodnevica
• Mikrosociologija

Dramaturgija – društvo kao niz dramskih nastupa

Etnometodologija – metode koje koristimo kako bi u
svakodnevici realizirali svoje živote
Teorija razmjene – društveni odnosi u svjetlu nagrade i troškova
Teorija racionalnog izbora – akteri čine izbor i donose odluke s
ciljem maksimaliziranja zadovoljenja želja i potreba
 Dva najznačajnija intelektualna
utjecaja na SI
1. Pragmatizam
stvarnost se aktivno stvara
ljudskim djelovanjem u
svijetu
ljudi djeluju na principu
korisnosti
socijalni i fizički svijet ljudi
definiraju po tome koliko
su im korisni
2. Biheviorizam
proučava opažljivo ponašanje
ljudi i usredotočuje se na
stimulans koji djeluje na
ponašanje
utjecaj vanjskih podražaja na
ponašanje
 Interakcija i interpretacija
Što je interakcija?

Interakcija je uzajamno utjecanje dviju ili više osoba na međusobno

ponašanje

Za razumijevanje interakcije potrebne su nam točne informacije o

sudjelujućim osobama (ako ih nema možemo samo pretpostaviti u
kakvim su odnosima osobe uključene u interakciju )

Što je interpretacija?

Interpretacija ima dvostruko značenje: ona je temeljno mišljenje o

ljudskom ponašanju i znanstvena metoda

Interpretativna sociologija se bavi proučavanjem onoga što ljudi rade,

misle i osjećaju u svakodnevnom životu
 Interakcija je nemoguća bez minimuma zajedničke
definicije uz pomoć koje se konstruira društvena
stvarnost

Thomasov teorem
(W. I. Thomas američki socijalni psiholog, 1920-ih)
Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim
posljedicama
(If men define situations as real, they are real in their consequences)

• Ljudi reagiraju na značenje koje situacija ima za njih

• Kada joj pridodaju značenje ona ima posljedice na naša
ponašanja
Bit Thomasovog teorema je da društvena stvarnost ne postoji
sama po sebi nego samo kroz međusobno orijentiranu i
interpretativnu razmjenu pojedinaca
 R. Merton:
Ilustracija Thomasovog teorema
“Crna srijeda” 1932., tragična priča o Last National Bank
• Banka je bila likvidna, ali su se pojavile glasine o nelikvidnosti
• Ulagači su na temelju glasina počeli povlačiti svoje uloge
• Ubrzo je banka postala nelikvidna

Kada su ulagači definirali situaciju kao lošu, premda je

stvarno ona bila dobra, njihov pogled na situaciju
bio je realan u svojim posljedicama

- npr. 1973 naftna kriza rezultira tzv. “panikom toaletnog papira”

 Ritzer: osnovne pretpostavke SI
1. Ljudsko djelovanje usmjereno je na stvari, ali samo ako one
imaju neko značenje za ljude
(npr. “pozdravljenje” zastave koja za nas ima značenje, a ne samo fizičke značajke.
Istodobno, drugi se prema zastavi mogu odnositi na drugačiji način, jer ona za
njih ima drugo značenje ili ga uopće nema)

2. Značenja proizlaze iz naših interakcija s drugim ljudima

(tijekom obrazovanja učimo kako je zastava pozitivan simbol, pripadnici neke druge
grupe mogu doživjeti našu zastavu kao negativni simbol. Kakav god odnos
imali prema zastavi on se stječe putem interakcije)

3. Ljudi internaliziraju značenja koja su naučili putem društvene

interakcije, ali ih i modificiraju kroz interpretativni proces
(na primjeru zastave to znači da ako smo naučili da je ona pozitivni simbol,
nezadovoljstvo politikom zemlje može pojedince natjerati da reinterpretiraju
značenje zastave i odbace pozitivne osjećaj prema njoj, te razviju negativne)
4. Ljudi za razliku od životinja imaju jedinstvenu sposobnost da
svjesno upotrebljavaju simbole
(hranjenje ima simbolička značenja koja nadilaze samu potrebu za hranom)
5. Ljudi postaju humani putem društvene interakcije, pogotovo
kroz ranu socijalizaciju u obitelji i školi, ljudski potencijal
humanosti može se ostvariti samo u ljudskim interakcijama
(djeca odrasla uz divlje životinje)
6. Ljudi su svjesni i sposobni reflektirati o sebi samima i onome
što rade te prema tome oblikovati svoje akcije i djelovanje
(Ljudi su slobodni u svojim akcijama (autonomni), ali ne sasvim jer postoje
vanjska ograničenja)
7. Ljudi biraju svoje ciljeve s obzirom na to kakve su životne
situacije u kojima se nalaze.
(Mi definiramo situacije, dajemo im značenja i poduzimamo akcije s obzirom
na ta značenja)
 George Herbert Mead (1863–1931)
• Mind, Self & Society (1934) predavanja
publicirana poslije njegove smrti
• Polazište: bihevioristička pretpostavka:
proučavanje opažljivih aktivnosti
(socijalna akcija i interakcija)
• Međutim proširuje biheviorizam u dva
smjera:
1. u područje svijesti i
2. u područje društva
Stoga se radi o dva tipa biheviorizma: prvi
radikalni/redukcionistički i drugi socijalni
biheviorizam, kojega razvija Mead, a koji
nadilazi prvog
Ljudsko ponašanje određeno je uporabom
govora i simbola
• Mead razlikuje životinjsko i ljudsko ponašanje

Ljudske geste imaju smisao,ali čovjek

Životinje međusobno prije interaktira vokalnim gestama
reagiraju putem gesta i nego u mimici - ljudi postižu
glasanja interakciju jezikom

Ljudi uzajamno djeluju putem simbola, a

najvažniji su sadržani u jeziku

Simbolima se pridaju značenja i time se omogućuje

čovjekova interakcija sa svijetom
 Koncept generalizirajućeg drugog
Pojedinac se vidi dvostruko – i očima drugih – generalizirajući drugi

Ja identitet ili pojam o svome ja, pojedinac razvija ako izađe iz sebe i
postane sam sebi objektom što postiže promatranjem sebe sa
stajališta drugih

• Podrijetlo i razvoj pojma o sebi nalazi se u sposobnosti da se preuzme

uloga drugoga - kada god pojedinac pokuša zamisliti što se od njega
očekuje, on preuzima perspektivu generalizirajućeg drugog

• Pojam o vlastitom ja nije prirođen i stječe se u djetinjstvu kroz dvije faze:

1. faza igre – dijete igra (preuzima) uloge koje nisu njegove (majke,
oca,liječnika) – pojam o vlastitom ja razvija se preuzimanjem uloga drugih
2. faza sportskih igara – da bi igralo neku igru dijete mora biti svjesno svojih
odnosa prema drugim igračima - ono se mora postaviti u njihove uloge
 Moderno društvo i generalizirajući
drugi
• Moderno, diferencirano društvo sadrži mnoge genralizirajuće
druge (socijalne grupe u kojima se pojedinac kreće)

Mead: “Svaki pojedini član bilo kojeg

ljudskog društva pripada velikom broju
različitih funkcionalnih grupa”

• Rezultat je da svatko artikulira široki spektar socio-kulturnih

vrijednosti preuzimajući perspektive seta generalizirajućih drugih
u jedinstvenoj sintezi
S razvojem socijalizacije i individualizacije sve više ljudi i sve više
aspekata identiteta ulazi u igru u dijalektici identiteta i
generaliziranih drugih
 Charles H. Cooley
(1864-1929)

•Teorijska pozicija
simboličkog
interakcionizma (rad
sukladan radu Meada)

Primarne grupe
Intimne, licem u lice,
imaju važnu ulogu u
povezivanju aktera u šire
društvo (obitelj, vršnjaci,
prijatelji)
The looking-glass self
Svijest o sebi uključuje sposobnost refleksije na
svoje ponašanje. Pogledi drugih na nas grade,
mijenjaju i održavaju našu percepciju sebe –
stoga postoji interakcija između toga kako mi
vidimo sebe i kako nas drugi vide.
 Ljudsko biće ima tri međusobno
povezane razine
I - ja

ME – socijalno jamstvo, grupa “u pojedincu”

SELF - identitet

Razvoj svijesti o sebi bitan je dio procesa postanka

ljudskog bića
Bez svijesti o sebi pojedinac ne može usmjeravati svoje djelovanje

Svijest o sebi predstavlja osnovicu za suradnju u društvu - pojedinac je svjestan što

se od njega očekuje, svjestan je stavova zajednice i prosuđuje sebe u smislu
uopćenog drugog (svaki pojedinac se pita što će drugi reći i što očekuju od njega)

Ponašanje je regulirano Prema Meadovom shvaćanju ljudske

očekivanjima i stavovima interakcije, čovjek istodobno aktivno stvara
drugih društvenu sredinu i daje se od nje oblikovati
 Herbert George Blumer (1900- 1987)
• Tvorac pojma SI
1969 izdaje članak:
“Metodološko stajalište simboličkog
interakcionizma” u kojem daje tri premise
SI:
1. ljudska bića djeluju na temelju značenja
koja pripisuju predmetima i događajima
2. značenja se stvaraju, razvijaju i mijenjaju
unutar interakcijskih situacija, a nisu
fiksna i unaprijed dana
3. značenja su rezultat interpretativnih
postupaka kojima se akteri služe unutar
interakcijskog konteksta
 Blumerova kritika sociološkog
determinizma
• Prema njegovom mišljenju tradicionalni sociolozi aktere
reduciraju na bezumne robote na socijetalnoj ili agregatnoj
razini
Blumer je kritičan prema stavu da se socijalna akcija razmatra
kao tijek sila koje nama upravljaju, a ne kao djelovanje ljudi u
interpretacijama situacija
SI: akteri aktivno definiraju svoje situacije
• Prema Blumeru, društvo se sastoji od makrostruktura, ali bit
društva treba tražiti u akterima i akciji
Ljudsko društvo treba promatrati kao da se sastoji od djelatnih
osoba, a život društva kao da se sastoji od njihovog djelovanja
Grupni život je “kompleks tekućih aktivnosti”
 Kolektivna akcija
• kolektivna akcija - društvo se ne sastoji samo od množine izoliranih
akcija, postoji i zajednička akcija koja uključuje 2 osobe koje usklađuju
svoje akcije …
Proučavanje
zajedničke akcije
Blumer: Mead: pravo je
Kolektivna akcija Socijalni čin područje
socioloških
istraživanja

• Kolektivna akcija najširi je tip akcije i nije samo suma ukupnih

djelovanja nego posjeduje svoj osobni karakter, ona nije izvanjska i
prinudna, nego je stvaraju akteri i njihove akcije
• Premda se dobiva takav utisak, zajednička akcija nije u potpunosti
fleksibilna (društvo ne može postati sve ono što akteri žele)
• Blumer ne ide toliko daleko – većina zajedničkih akcija slijedi neke
obrasce i obično su rukovođene sistemom unaprijed postavljenih
značenja (kultura i socijalni poredak)
 Blumerov metodološki doprinos
• Prema Blumeru najvrjednija je metoda sociološkog istraživanja
kvalitativna etnografska metodologija

• Kritizira ideju da je jedini oblik validnog znanja rezultat objektivne

perspektive – kritizira “bezumni scijentizam u sociologiji”
• Ne odbacuje upotrebu kvantitativnih metoda iako ih smatra manje
značajnima
• Kritičan je i prema tome da se kompleksnost svijeta i života svodi na
znanstvene varijable
• Za proučavanje socijalnog svijeta predlaže korištenje simpatičke
introspekcije - u svojim proučavanjima si. interakcionisti moraju se
staviti u položaj aktera kojega proučavaju kako bi razumjeli situacije

preferiranje mekih pred tvrdim metodama u simboličkom

interakcionizmu
 Erving Goffman (1922 –1982)
• The Presentation of Self in Everyday Life
(1959)
• Ključno je nesuglasje koje postoji između
naših najljudskijih osobina i naših
socijaliziranih karakteristika
• Ta tenzija postoji zbog razlike između
onoga što ljudi očekuju da ćemo učiniti i
onoga što bi mi spontano učinili
• Da bi održali stabilnu sliku o sebi ljudi
često izvode uloge za društvenu publiku
• Usredotočuje se na dramaturgiju – Goffman: Cio svijet je
mišljenje koje smatra da je društveni pozornica, a svi
muškarci i žene samo
život zapravo serija dramskih izvedbi su glumci.
sličnih onima na pozornici
 Dramaturgija
• Osoba je proizvod dramske interakcije
(između osobe i publike - osoba je dramski učinak koji proizlazi iz
scene koja se prikazuje)
• Osoba je vrlo osjetljiva na prekide u izvedbi
(procesi kojima poremećaji bivaju spriječeni ili razriješeni)

• Upravljanje impresijama – tehnike koje koriste akteri kako bi

održali određenu impresiju o sebi
(akteri se nadaju da će njihova ideja o sebi koju prezentiraju
publici, biti za publiku dovoljno jaka da ih definira na određeni
način. Također se nadaju da će to uzrokovati da se publika
ponaša onako kako oni to žele – to obuhvaća tehnike koje akteri
koriste da održe odgovarajuću impresiju, probleme s kojima će
se susresti i metode da se tim problemima suprotstave)
 Prednji i osobni plan
Prednji plan – pozornica (fizička
scena na kojoj akteri izvode
scenu, za kirurga operacijska
dvorana

Osobni plan - elementi opreme koju publika

identificira s izvođačima, očekujući da će je
izvođači donijeti na pozornicu (za kirurga je
to kuta i instrumenti)

Osobni plan se dijeli na dvije

kategorije: izgled (odjeća) i način
ponašanja (npr. izvještačeno
ponašanje)
 Zadnji plan i outside
• Neformalne akcije koje se ne pojavljuju u prednjem planu
• Zadnji plan je obično blizu prednjem, ali je od njega odvojen
• Izvođači očekuju da se nijedan član gledateljstva prednjeg
plana neće pojaviti u zadnjem planu

• Postoji i treći prostor kojega naziva izvana – outside – koji nije

niti prednji niti stražnji plan, sve izvan prednjeg i stražnjeg
 Područje interakcija - prikrivanje
• U predstavljanju sebe ljudi nastoje ostaviti nabolju sliku o sebi i
stoga osjećaju da moraju nešto sakriti u svojim izvedbama
1. tajna zadovoljstva, koja su nespojiva s njihovim izvedbom (čašica
alkohola)
2. pogreške koje su napravili u izvedbi (vozač taksija prikrit će da je
krenuo u krivom smjeru)
3. akteri će prikazati samo krajnji rezultat izvedbe, a prikriti proces
pripreme (prof. priprema predavanje više sati, a ponaša se kao
da oduvijek poznaje materiju o kojoj govori)
4. ako su u izvedbi korištena neka nedopustiva sredstva (nešto
polulegalno ili degradirajuće)
5. uvrede, poniženja ili neugode da bi se predstava mogla nastaviti
 Približavanje i mistifikacija
Približavanje
• Akteri nastoje proizvesti učinak kao da su
bliži publici nego što stvarno jesu, stvaraju
utisak kao da im je njihova uloga koju upravo
izvode najvažnija ili jedina
• To čine pod pretpostavkom da je njihova
publika toliko strukturirana da neće uočiti
lažnost izvedbe
Mistifikacija
• Tehnika kojom akteri nastoje mistificirati
svoju izvedbu ograničavajući kontakte
između sebe i gledališta, proizvodeći
socijalnu distancu – nastoje stvoriti osjećaj
poštovanja
 Encounters: Two Studies in the Sociology of
Interaction – Fun in Games & Role Distance (1961.)
• stupanj u kojem pojedinac biva obuhvaćen ulogom koju igra
• zbog velikog broja uloga samo se mali broj ljudi može u
potpunosti uključiti u bilo koju ulogu

• Distanca uloge – stupanj na kojem se osobe odvajaju od uloga

koje zauzimaju (starije dijete koje se odvaja od uloge malog
djeteta – izvođenje uloge na nemaran, podsmješljiv način)
• Distanca uloge funkcija je nečijeg statusa (čistač toaleta koji
nezainteresirano odrađuje svoj posao pokušava reći da je taj
posao ispod njegove razine)
 Stigma, Notes on the Management of Spoiled
Identity. 1963.
• Situacija koja obilježava pojedinca, a zbog koje je on
diskvalificiran iz sudjelovanja u socijalnosti
• Rascjep između onoga što bi osoba trebala biti (virtualni
socijalni identitet) i onoga što ona stvarno jest (aktualni
socijalni identitet)
• Svatko tko osjeća taj rascjep je stigmatiziran
• Diskreditirajuća stigma – razlika stvarne i stigmatizirajuće
uloge poznata je publici (evidentna je: osoba koja nema
ruku) – problem proizlazi iz poznavanja stigme
• Diskretna stigma – nepoznata je publici ili se ne opaža na
prvi pogled (homoseksualnost) – dramaturški problem je
da akter nastoji da stigma ostaje nepoznata publici
• U knjizi proučava interakciju stigmatiziranih i
nestigmatiziranih ljudi
• Goffman govori da smo svi stigmatizirani na jedan ili drugi
način, u jednom ili drugom trenutku (pr. židovi)
 Asylums: Essays on the Social Situation of
Mental Patients and Other Inmates, 1961.
• Socijalna situacija mentalnih pacijenata
• Kako institucionalizacija socijalizira ljude u uloge dobrih
pacijenata, ponekad tupastih,bezopasnih i neupadljivih
• Osnovni proces je mortifikacija sebe – dramatična
promjena identiteta u totalizirajućoj instituciji -
diskulturacija –identitet i uloge koje je pojedinac imao
ranije ovdje nestaju
• Ovaj proces vodi reduciranju vještina, demoralizaciji i
čini ljude manje sposobnima za život u vanjskom
svijetu
• Zaključuje: odvojiti mentalno bolesnu osobu iz njenog
životnog konteksta i smjestiti je u mentalnu instituciju
te potom vratiti u isti životni kontekst, isto je kao izvući
utopljenika iz vode, naučiti ga voziti bicikl i zatim ga
vratiti u jezero
 Kritike SI
1. odustajanje od primjene konvencionalnih
znanstvenih tehnika
2. kritika nejasnoće pojmova (npr. ja,svijet, osoba,
mene)
3. nedovoljna mikro usmjerenost (ignoriranje
nesvjesnog i emocija
4. ignoriranje širih društvenih struktura