Professional Documents
Culture Documents
Raman Spektroskopija
Raman Spektroskopija
1
Fizičko porijeklo Ramanovog rasipanja
leži u ne-elastičnom sudaru fotona i
molekule. U ovom sudaru dolazi do
izmjene energije između molekule i
fotona. Obzirom na zakon o očuvanju
energije, istu količinu energije koju
izgubi foton primi molekula i obratno.
2
Električna komponenta elektromagnetnog
zračenja pomiče elektrone iz njihovog
uobičajenog rasporeda oko jezgre i
dovodi do nastanka induciranog dipolnog
momenta:
ind E
= električna polarizabilnost molekule
Polarizabilnost je fizička veličina koja govori koliko se nepolarna
molekula polarizira u spoljašnjem električnom polju. 3
Općenito, vektor ind ima drugačiji pravac od
vektora E, pa prema tome nije skalarna veličina.
Tri komponente koje definiraju inducirani dipolni
moment se odnose prema električnom polju E na
slijedeći način:
x xx E x xy E y xz E z
y yx E x yy E y yz E z
z zx E x zy E y zz E z
Devet komponenti polarizabilnosti predstavljaju
tenzor induciranog dipola
4
Električno polje svjetlosnog vala varira u ovisnosti od
vremena. Ako se koristi monokromatska svjetlost
frekvencije 0 koja je polarizirana u ravni u pravcu z
ose, Ez se dobije kao funkcija vremena:
Ez ( t ) =Emax cos2pn 0t
Prema tome z komponenta ind je:
m z ( t ) =a zz ×Emax cos2pn 0t
5
Pošto z ovisi o zz kao i od Ez, osobine
molekule utječu na z preko . Lakoća
kojom će se elektroni premještati pod
utjecajem električnog polja ovisi o jačini
veze i međusobnoj udaljenosti atoma.
6
Za diatomnu molekulu razlika u udaljenosti
između jezgri u odnosu na ravnotežno stanje
u vremenu t se može napisati:
7
Polazeći od činjenice da polarizabilnost
diatomne molekule ovisi linearno o r, može
se pisati:
d zz d zz
zz t rav
zz r t zz
rav
rmax cos 2 vibt
dr dr
1 d zz
rmax Emax cos 2 0 vib t
2 dr
1 d zz
rmax Emax cos 2 0 vib t
2 dr
9
Informacije o molekulskim vibracijama koje
daje IR spektroskopija su iste vrste kao i
vrijednosti vib Ramanovih linija.
Ako je molekula malo ili nimalo simetrična, IR i
Ramanov spektar su gotovo identični.
Ako molekula ima centar simetrije, ovi spektri
su komplementarni. U tom slučaju vibracioni
prelazi koji su dozvoljeni u IR spektrima
zabranjeni su u Raman spektrima i obratno. Ovo
je pravilo uzajamnog isključivanja.
10
Ramanov proces je posljedica rasipanja
svjetla, što uključuje inducirani dipol koji
ovisi od molekulske polarizabilnosti tokom
vibracije.
IR spektroskopija se zasniva na apsorpciji
zračenja koje dovodi do promjene trajnog
dipola molekule zbog promjene u dužini
veze tokom vibracije.
Položaji vibracija se mogu računski
predvidjeti primjenom Density Fenctional 11
IR i Raman spektar benzojeve kiseline
12
Kvantnomehanički model uključuje valnu
prirodu svjetlosti i uzima u obzir kvantizirane
elektronske nivoe molekule. Ukupna energija
molekule se sastoji od elektronske, vibracione i
rotacione energije.
Vibraciona energija diatomne molekule se može
pisati kao:
1
Evib h vib 0,1, 2.....
2
13
U kvantnomehaničkom modelu rasipanje svjetla
je opisano dvo-fotonskim procesom.
Prvi korak je kolizija sa fotonom i prelazak
molekule na viši energetski nivo.
U drugom koraku, nakon veoma kratkog
vremena, drugi foton se oslobađa.
Kvantnomehanički model pokazuje da su položaji
Ramanovih traka vezani za promjene vibracione
energije u osnovnom stanju.
14
15
Prema klasičnom modelu, nema razlike u
intenzitetu Stokesove i anti -Stokesove linije.
Prema kvantnomehaničkom modelu, anti-
Stokesova linija nastaje prelaskom sa višeg
vibracionog nivoa na niži vibracioni nivo.
16
Odnos broja elektrona u vibracionim
stanjima opisuje Boltzmannova
distribucija:
N1 h vib
exp
N0 kT
Pri temperaturi T=300 K i frekvenciji 480
cm-1, N1 je 0,1N0
17
Pre-rezonantni Ramanov prijelaz nastaje kada je
energija ekscitacije gotovo jednaka onoj koja
“ podiže” elektron na prvo pobuđeno stanje. U
takvim slučajevima jako raste intenzitet rasijanja.
U normalnim (ne-rezonantnim) uvjetima,
intenzitet Ramanove linije je proporcionalan
četvrtom stepenu frekvencije rasute svjetlosti.
Intenziteti rezonantnih Ramanovih spektara su
nekoliko redova veličine veći od normalnih. Ovo
omogućava snimanje Raman spektra u otopinama
koncentracije 10-5M.
18
Prikazivanje Ramanovog spektra
Na apscisu se nanosi
razlika između valnog
broja rasutog fotona i
valnog broja fotona
ekscitacije. Nula skale je
na mjestu valnog broja
fotona ekscitacije.
19
Polarizacija Ramanovog spektra
• Svjetlosni zrak lasera je
polariziran.
• Prilikom Ramanovog rasipanja
dolazi do promjene
polarizacije.
• Dodatne informacije o
Ramanovim trakama se mogu
dobiti analizom rasutog svjetla,
paralelnog i normalnog na
pravac prostiranja vektora E.
• Promjene u polarizaciji su
rezultat tenzorske prirode
električne polarizabilnosti
molekule ().
20
Intenzitet Ramanovog zračenja koje je
paralelno, odnosno normalno na ravan
prostiranja svjetlosti pobuđivanja ovisi o
određenoj kombinaciji komponenti
tenzora . Te komponente se zovu
invarijante tenzora.
21
Za molekule u otopina
vrijedi:
I const 3 g 5 g E z
s a 2
I const 10 g 4 g E z
o s
2
3g s 5 g a
Depolarizacioni odnos
10 g o 4 g s
je:
22
Invarijante tenzora su:
g xx yy zz
Izotropna o 1 2
3
Simetrična gs
1
3
zz yy 2 xx zz 2 yy zz 2
anizotropna
1
2
xy yx 2 xz zxz 2 yz zyz 2
Antisimetričn 1a
g xy yx xz zx yx zy
2 2 2
a anizotropna 2
23
U svim nerezonantnim stanjima i u većini
rezonantnih, antisimetrična anizotropna
komponenta tenzora je ravna nuli, pa
vrijedi:
3g 5 g
s a
3
10 g 4 g
o 4 s
25
Izvori zračenja
• Ar+ laser: 457,9 nm, 488 nm i 514,5 nm
• Kr+ laser: 406 nm; 647 nm: i 752 nm
• He-Ne laser: 632,8 nm
• Ti:safirski laser: promjenjiva valna duljina u
crvenom i NIR području.
• Nd:YAG laser: pulsni laser 1064,4 nm; 532 nm
355 nm i 266 nm
• Fotodiodni laser
26
Geometrija spektrometra: 180o ili 90o
27
Monokromatorski sistemi
• Danas se koriste instrumenti sa jednim
monokromatorom i filterom za uklanjanje
Reileigh-ovog rasipanja.
• Stariji instrumenti su imali 3 monokromatora.
• Ako se kao detektor koriti fotomultiplikatorska
cijev, difrakciona rešetka se mora okretati
motorom, da dovede pojedine linije spektra
na detektor.
28
Detektori
• Multikanalni charge-
coupled device (CCD)
• Fotomultiplikatorski
detektor.
• Detektor sa avalanche
fotodiodama.
29
Osnovne eksperimentalne tehnike
Normalna Raman spektroskopija je veoma
selektivna tehnika, ali ima i značajnih
nedostataka:
• Mala osjetljivost;
• Velika interferencija fluorescencije
• Nemogućnost mjerenja vremena nastanka
Ramanov og fenomena.
30
Probleme osjetljivosti rješavaju
• Rezonantna Raman spektroskopija
• Površinski poboljšana Raman spektroskopija
(Surface-enhanced Raman spectroscopy, SERC)
• Površinski plazmon polariton (Surface plasmon
polariton SPP)
31
Interferenciju fluorescencije uklanja
• Fourier-transformacijska raman spektroskopija
• Konfokalna Raman mikroskopija
32
• Kinetičke studije i praćenje prelaznih
intermedijera omogućava vremenski
razdvojena rezonantna Raman spektroskopija
(Time-resolved resonance Raman spectroscopy)
33
Površinski poboljšana Raman
spektroskopija
• Molekule adsorbirane na grubu metalnu
površinu generiraju izrazito jake Raman linije
(poboljšanje osjetljivosti oko 106)
• Najbolje površine su Ag, Au i Cu, a mogu se
koristiti i Li, N, K, Cs, Rb, Al, Ga, In, Pt i Rh.
• Ukupno poboljšanje je posljedica dva zasebna
mehanizma: kemijskog mehanizma i
elektromagnetnog mehanizma.
34
• Kemijski mehanizam je rezultat prenosa naboja
između metala i adsorbiranih molekula.
• Ovisi o površini na koju je molekula adsorbirana
i vrsti molekule.
• Povećava osjetljivost za 102 puta.
35
Elektromagnetni mehanizam
38
Fourier-transformacijska Raman
spektroskopija
• Jedno od osnovnih ograničenja Raman
spektroskopije je interferencija koja potječe od
fluorescencije.
• Ranije se koristilo NIR zračenje koje je dovodilo
do pikova malog intenziteta (1/4).
• Primjenom Michelsonovog interferometra dobija
se visoka točnost u mjerenju frekvencije zračenja
i eliminira se utjecaj fluorescencije (preciznost
mjerenja je za red veličine veća nego kod
disperznih instrumenata).
39