Raščlamba

leksičkog značenja
u
strukturalističkoj
semantici
Pr e d m e t: S e m a nti ka

S tud e nti : M a r ko Vi d a kov i ć, B ono C v i tkuš i ć, Da j a na S

m i l j a ni ć

N a d ne v a k: 1 5 . s tud e nog a 2 0 2 1 .
 Sadržaj:

1. . Odnos komponencijalne i semičke analize

2. . Semička analiza

3. . Temeljna obilježja semičke analize

4. . Katzov i Fodorov pristup komponencijalnoj analizi

5. . Paradigmatski temeljen model komponencijalne analize Eugenea

Nide

6. . Preklapanje i vrste sastavnica

7.. Kritike, želje i pozdravi

8 . Zaključak

9. . Pitanja

10. . Literatura
 1. Odnos komponencijalne i semičke
analiz
e
Komponencijalna ili semička analiza ima za cilj raščlaniti značenje
na značenjska obilježja ili sastavnice, a nerijetko se rabi kako bi
uputio na značenjske razlike među leksemima istoga polja.
Lyions Rastier Leech
- „europska varijanta - Nepotrebna razdioba - Komponencijalna
komponencijalne - Semička analiza kao analiza = jedinstveni
analize” dio semantički model opisa
- Različite komponencijalne značenja
lingvističke analize
tradicije
Semička analiza – europska strukturalistička semantika
Komponencijalna analiza – začeci američke lingvistike
 1. Odnos komponencijalne i semičke
analiz
e
Komponencijalna analiza – do kraja i bez ostatka

Razlikovana obilježja

Stolac Bicikl

• Za sjediti • Za jednu • Za vožnju • Na dva

osobu točka
• S • S korpom
naslono • Za jednu
m osobu
• Na četiri • Sa
noge svjetlim
a
 Louis Hjelmslev

• Predvidio je strukturalističku semantiku kao disciplinu koja istovjetno

opisuje plan sadržaja i plan izraza
• Praktički pristup planu sadržaja – Prolegomena (1980)
• Amorfna masa – Supstancija
• Essais linguistiques (1959) – unutar članka Pour une semantique
structurale – predviđa pojavu strukturalističke semantike pod idejom da
struktura plana izraza odgovara strukturi plana sadržaja
• Načelo komutacije
• Pretpostavlja da se značenje bilo koje riječi bilo kojeg jezika može
opisati
na istini način pomoću manjih jedinica
2. Semička analiza

Bernard Pottier
Sem Temeljna ili najmanja jedinica
značenja
Semem Skup semova
Arhisemem Podskup svih semema

s1 – za sjediti
s2 – s
nogama
s3 – za jednu
osobu
s4 – s
naslonom
 Linguistique generale - theorie et
description (1985) [1974]

Nisu svi semovi iste naravi

Specifični Semantem
Denotativni

Semovi Generički Klasem

Konotativn Virtuem
i

Eugen Coşeriu, Otto Ducháček, Goerges Mounin i Françoiso Rastier

Semantička analiza u hrvatskoj lingivistici :
Vojimir Vinje – etimološka istraživanja
 3. Temeljna obilježja semičke
analiz
e
Jednostavnost i ekonomičnost

• činjenicom da jezični i izvanjezični konteksti neprekidno utječu na

značenje leksema i mijenjaju značenje izbacuju tu mogućnost da se
značenje opiše do kraja i bez ostatka

• Nedostatak semantičke analize – zanemarivanje sintagmatskih

odnosa u koje leksemi ulaze pri definiranju
semova

• Primjer: sjedalice – štokrl, bančić, šarmlek, šamlica, hoklica.

• Univerzalnost semova – kauč, dvosjed, trosjed

 4. Katzov i Fodorov pristup
komponencijalnoj analizi
 paradigmatska i sintagmatska razina
 uzimanje u obzir sintatičkog okruženja
 subverzivnost polisemije
 sintaktička i značenjska kategorija leksema
 Canard - neprihvatljivost uobičajenog opisa pojmovne jezgre
 značenjski markeri
 značenjska razlikovna obilježja
 cijepanje pojmovne jezgre
 motivacijska sveza
 bachelor
 5. Paradigmatski temeljen model
komponencijalne analize Eugenea Nide
 određivanje značenjskih odnosa
 ne postoji proizvoljnost
Vrste međuleksičkih odnosa
 Uključivanje - pas/pudlica, gledati/promatrati, gibati se/kretati se,
hodati/trčati
 Preklapanje - veselje/radost, imati/držati... Ivana ima lijepu kuću.
Ivana posjeduje lijepu kuću. Ivana ima mnogobrojnu kumčad. Ivana posjeduje
mnogobrojnu kumčad.
 vrste međuleksičke dopune - suprotnost, reverzibilnost, obrnutost
 6. Preklapanje i vrste sastavnica

 različitost odnosa leksema istog semantičkog polja

 hodati/koračati - preklapanje
 hodati/trčati - granična bliskost
 nakit, oružje, oruđe - granična bliskost

 Vrste sastavnica - komponencijalna analiza nije svrha samom sebi,

odnosi među leksemima
 zajedničke sastavnice (otac - rodbinski odnosi - ljudsko i rodoslovlje)
 dodatne sastavnice - nepotrebne, subjektivne (otac/stari)
 7. Kritike, želje i pozdravi

 temelj kompozicionalnosti - značenje složenih jezičnih izraza = zbroj

jednostavnih jezičnih izraza
 Pottier - nesemantičnost, izvanjezična stvarnost, klasem spašava
stvar
 apstraktni leksik(?), nedostatak metajezika, leksem muško i
sastavnica muško
 neuniverzalnost (stolac)
 obilježenost/neobilježenost (žena - MUŠKO, muškarac - ŽENSKO ->
+MUŠKO)
 značenje nije zboj ili produkt značenjskih obilježja
 7. Kritike, želje i pozdravi

 međuleksički odnosi i njihova klasifikacija

 koristi u objašnjavanjju odnosa među leksemima istog polja
 uvodi sintaktičke sastavnice (važnost sintagmatskih odnosa)
 neki njeni čimbenici korišteni i u drugim semantičkim analizama
 labava dekonstrukcija značenja
 neizostavnost izvanjezičnog svijeta
 8. Zaključak

 Iako komponencijalna i semička analiza nisu sustavi koji su u lingvistici

uspjeli opstati, jasno je da je njihova pojava kao sustava analize u semantici
bila jedna iznimno važna stepenica u razvoju same znanosti te je sa sobom
donijela neke odrednice koje su se kao polazišna točka koristile i u daljnjem
razvoju semantike.
 9. Pitanja

1. Koji je glavni nedostatak semičke analize?

2. Što je načelo komutacije?
3. Semička ili komponencijalna analiza?
 10. Literatura

1. Lyons, John, 1977. Semantics: Volume I., Cambridge University Press,

Cambridge
2. Raffaelli, Ida, 2015 . O ZNAČENJU: Uvod u semantiku, Matica
hrvatska, Zagreb