Program kineziterapije

Radi se prema individualnom cilju važnom za

bolesnika

Sastoji se od:
- odabira kineziterapijskog postupka i
- praćenja bolesnika tijekom cijelog postupka
Prije postupka:
Potrebno je pripremiti prostor i
Izabrati početni položaj
Tijekom izvođenja postupka:
Važno je pratiti bolesnikove reakcije, bol, umor
Je li odabrana vježba nedovoljan ili prevelik podražaj
za bolesnika
Stupanj bolesnikove motivacije za izvođenje vježbi
POČETNI POLOŽAJI:
Dobro odabran početni položaj omogućuje pravilno
izvođenje vježbi i potrebnu stabilizaciju.
1. Ležeći početni položaj
Najčešći je u kineziterapiji
Daje veliku površinu oslonca i rasterećuje segmente.

Može biti: - na leđima ( supinirani)

- na trbuhu ( pronirani )
- na boku
Vježbe se mogu provoditi :

 U bolesničkom krevetu
 Na ležaju za kineziterapiju
 Na strunjači ( najveća sigurnost za bolesnika)
2. Sjedeći početni položaj
Najčešći položaj kod vježbi za gornje ekstremitete i
vratni dio kralježnice, mimične mišiće i za vježbe za
ručni i lakatni zglob.

Npr na strunjači kada je jednokoljeno flektirano a drugo

ekstendirano- vježba za istezanje donjih udova.
3. Stojeći početni položaj
Izvode se vježbe bolesnika mlađe životne dobi i opće
kondicijske vježbe

Važan je pravilan početni položaj

Npr. Bolesnik se podiže na prste za povećanje snage

stopalnih mišića
4. Klečeći početni položaj
Klečeći i četveronožni položaj omogućuju
segmentalno razgibavanje dijelova kralježnice i služi
za vježbe balansa.

Položaj se primjenjuje i kod djece sa deformacijama

kralježnice.
5. Čučeći početni položaj
Zbog male površine oslonca se primjenjuje većinom
samo kod djece.
6. Viseći početni položaj
Položaj kada se bolesnikdrži za više prečke švedskih
ljestvi, a noge vise ( jedna ili obje češće).

Primjenjuje se kod snaženja fleksora i ekstenzora

kralježnice , korektivne gimnastike i za pendularne
vježbe donjih ekstremiteta.
ZNAKOVI UMORA
Fizioterapeut tijekom kineziterapijskog tretmana
mora pratiti znakove pretreniranosti

U promatranju koristimo objektivne i subjektivne

pokazatelje
Objektivni pokazatelji zamora:

Povećanje pulsa i tlaka

Povećanje broja spontanih stanki
Pad snage ( dinamometrija)
Subjektivni pokazatelji zamora:
Pojava neugode
Pojava bolova
Otežana kontrola pokreta
Lokalni zamor
Javlja se kada je neki segment dulje izložen stalnoj
aktivnosti

Dovodi do smanjenja radne sposobnosti, cirkulacijskih

promjena i poremećaja u metabolizmu
Znakovi lokalnog zamora:
Bol u mišićima
Tremor ( podrhtavanje) mišića
Lokalno znojenje
Nekoordinirano izvođenje vježbe
Gubi se ritam izvođenja vježbe
Ne može se izvesti puna amplituda pokreta

Terapeut daje bolesniku kraći odmor i nastavlja sa vježbama

manjeg intenziteta
Opći zamor
Odnosi se na čitav organizam i nastaje iscrpljivanjem
energijskih rezervi u organizmu

Dovodi do smanjenja radne sposobnosti

Znakovi općeg zamora
Povećanje krvnog tlaka
Znatno ubrzanje pulsa
Bolesnik gubi snagu
Malaksalost i mućnina
Nekada može doći i do gubitka svijesti

Pojavom znakova PRESTAJE SE SA VJEŽBAMA.