PROCJENA POKRETA

kvaliteta pokreta
kvantiteta pokreta
krajnji osjet (end-feel).

Za vrijeme testiranja pokreta terapeut bilježi sve promjene za vrijeme

pokreta u smislu javljanja simptoma koji utječu na kvalitetu i
kvantitetu pokreta.

Procjena kvantitete pokreta

Mjerenje pokreta goniometrom:
angularni (fiziološki) pokreti mjere se iz nultog položaja oko

definirane osi.
aktivni opseg pokreta (activ range of motion)

pasivni opseg pokreta (passive range of motion).

rezultati su usporedivi sa priznatim normama ili sa opsegom pokreta

zdrave strane.
rezultati ovog testa mogu ukazivati na smanjeni opseg pokreta:

hipomobilnost, ili opseg pokreta veći od norme: hipermobilnost.

goniometrijskim mjerenjem moguće je ustanoviti kapsularni obrazac

ili skraćenje muskulature

zglob može biti hipomobilan u jednom smjeru, a hipermobilan u

suprotnom smjeru.

Procjena kvantitete pokreta

Manualna procjena pokreta prema skali 0-6:
zglobove sa malom pokretljivošću, kao što su zglobovi karpusa, ili

pojedini segmenti kralježnice je nemoguće mjeriti goniometrom.

kod ovih se zglobova pokretljivost procjenjuje pasivno, uključujući i

igru zgloba (joint play)

ocjenjuje prema skali 0-6.

 0 = nema pokreta (ankiloza)

Hipomobilnost 1 = znatno smanjena pokretljivost

 2 = neznatno smanjena pokretljivost

Normalno 3 = normalna pokretljivost
 4 = neznatno povećana pokretljivost
Hipermobilnost 5 = znatno povećana pokretljivost

 6 = potpuni instabilitet
Procjena kvalitete pokreta
Procjena pokreta do prvog zastoja
Procjena pokreta nakon prvog zastoja

Procjena pokreta do prvog zastoja

terapeut procjenjuje kvalitetu pokreta promatrajući aktivni pokret,
zatim isti pokret izvodi pasivno dok ne osjeti otpor.
pasivni i aktivni pokret započinju u nultom položaju i traži se od
pacijenta da javlja bilo koji od simptoma koji se pojavljuju tijekom
pokreta.

Procjena pokreta nakon prvog zastoja

pasivni pokret nastavlja se i nakon točke u kojoj osjećamo otpor, do

konačnog kraja opsega pokreta - anatomska barijera

taj prostor između dvije točke područje je ispitivanja krajnjeg osjeta

(end feel)
fizioterapeutu je važno osjetiti karakteristične faktore ograničenja

pokreta u svakom zglobu te prepoznati patološki od fiziološkog

krajnjeg osjeta
krajnji osjet možemo procijeniti kroz pasivni fiziološki pokret ili kroz

igru zgloba.

Opis i tipovi krajnjeg osjeta

prema Kaltenbornu

Fiziološki krajnji osjet

Svaki zglob ima karakteristični krajnji osjet koji ovisi o anatomskim

obilježjima zgloba i smjeru testiranog pokreta, takav se krajnji osjet

opisuje kao normalan ili fiziološki.
Nakon prvog zastoja terapeut oprezno nastavlja pokret primjenjujući

malo veću silu i procjenjuje krajnji osjet kao: mekan, čvrst ili tvrd.
Kod fiziološkog krajnjeg osjeta pacijent ne javlja bol.

Mekan krajnji osjet – kod sudara ili istezanja mekih tkiva

Čvrst krajnji osjet – istezanje zglobne čahure ili ligamenata

Tvrd krajnji osjet – sudar koštanog ili hrskavičnog tkiva

Patološki krajnji osjet



Patološki krajnji osjet javlja se u na drugom mjestu ili druge kvalitete



od onog što je karakteristično za pojedini zglob

konačni zastoj može se pojaviti prije ili nakon normalnog opsega
pokreta
kvaliteta krajnjeg osjeta može biti nekarakteristična za zglob koji
procjenjujemo
•ožiljkasto tkivo čini krajnji osjet čvrstim i manje elastičnim,
•povećani mišićni tonus rezultira više elastičnim nego mekim krajnjim
osjetom,
•skraćena vezivna tkiva rezultiraju više čvrstim i manje elastičnim
krajnjim osjetom.

terapeut može osjetiti da pacijent zaustavlja pokret ili će pacijent

tražiti da se pokret zaustavi prije krajnjeg osjeta, tada ga opisujemo
kao prazan krajnji osjet
prazan krajnji osjet odgovor je na bol ili mišićni spazam koji je nastao
sekundarno uslijed frakture, upalnog procesa ili može imati
psihološke uzroke

Opis i tipovi krajnjeg osjeta prema Cyriaxu

fizioterapeut određuje tip otpora na koji nailazi na kraju pasivnog


opsega pokreta.

kost do kosti: iznenada zaustavljen pokret koji se osjeća pri sudaru



dviju tvrdih površina, npr. ekstenzija lakta.

kapsularni: osjet trenutnog zaustavljanja pokreta sa mogućnošću

malog odmaka, npr. kraj normalnog opsega pokreta pri ekstenziji kuka
ili ramena.

prazan: kada se pacijent žali na bol tijekom izvođenja pasivnog



pokreta, a terapeut ne osjeća otpor u samom zglobu.

spazam: osjet spazma u mišiću, npr. zaštitni mišićni spazam kod

akutnog ili subakutnog artritisa.

preskačući blok: odskakanje se može primijetiti ili osjetiti na kraju

opsega pokreta. Pojavljuje se pri pomaku intra-artikularnih struktura
npr. potrošeni menisk sprečava nekoliko posljednjih nekoliko
stupnjeva ekstenzije potkoljenice.
Dodir mekih tkiva: segment se zaustavlja u pokretu zbog okolnog


mekog tkiva, npr. fleksija lakta ili koljena.

Uzroci disfunkcije zgloba

promjene u kvaliteti ili kvantiteti pokreta mogu biti uzrokovane
lezijom zglobnih struktura ili okolnog mekog tkiva
mogu se manifestirati kroz oblike koje opisujemo kao
•bolni luk (painful arc),
•kapsularni obrazac (capsular pattern)
•skraćenje muskulature (muscle shortening)

Bolni luk
bol se javlja u bilo kojem dijelu pasivnog ili aktivnog opsega pokreta

prije kojeg ili iza kojeg slijedi dio pokreta bez boli
pojava bolnog luka ukazuje na to da je tkivo osjetljivo na bol stisnuto

između tvrdih struktura.

odstupanja od normalnog obrasca pokreta mog biti pokušaj pacijenta

da izbjegne bol.

Važno je za terapeuta da zabilježi takva odstupanja i da ne previdi

postojanje bolnog luka.

Kapsularni obrazac
ukoliko je cijela kapsula skraćena, nailazimo na kapsularni obrazac

koji se manifestira karakterističnim oblikom smanjenog pokreta u

zglobu
kod kapsularnog obrasca promatraju se tri ili četiri pokreta u zglobu

u sekvencama: nalazi se prvi pokret vrlo ograničen, drugi pokret nešto

manje ograničen i treći pokret najmanje ograničen
dio čahure može biti skraćen uslijed traume ili lokalne lezije, u ovim

slučajevima ograničenje pokreta evidentira se samo pri pokretima koji

utječu na taj dio zglobne čahure

Skraćenje muskulature:
Skraćeni mišić koji prelazi preko zgloba može smanjiti ili promijeniti


pokret i na taj način indicirati tretman.

U cilju utvrđivanja skraćenja mišića potrebno je maksimalno udaljiti


mišićna hvatišta
važno je ispitati primarnu i sekundarnu funkciju mišića.

Prilikom istezanja mišića potrebno je slijediti sljedeće principe:
•Uvijek ispitati okolne zglobove da li su spremni izdržati opterećenje

za vrijeme istezanja
•Istezanje mišića koji prelaze preko nestabilnog, upaljenog ili zgloba
sa ograničenom igrom zgloba može rezultirati ozljedom.
•Kada se istežu višezglobni mišići, istežu se kroz pokret najmanje

bolnog, najstabilnijeg i najvećeg zgloba.

•Potrebno je testirati duljinu mišića i krajnji osjet da se utvrdi

indikacija za istezanje.
•Istezanju uvijek prethodi izometrička kontrakcija mišića da bi se
postigla maksimalna relaksacija.

TESTOVI SA OTPOROM
Testovi sa otporom procjenjuju snagu i pomažu pri određivanju
izvora boli.
Pri primjeni testova sa otporom tražimo maksimalnu moguću mišićnu
kontrakciju dok je zglob približno u srednjem položaju, ne
dozvoljavajući pokret za vrijeme izvođenje testova.
Testovi sa otporom pomoći će pri diferenciranju izvora boli, jer se
pritom aktiviraju tzv. kontraktibilna tkiva, a isključuju nekontraktibilna
tkiva, iako je određena količina kompresije zgloba i klizanja
neizbježna.
Da bi se zaključilo da li bol proizlazi iz disfunkcije zgloba, testovi
kompresije i klizanja moraju se izvoditi prije testova sa otporom.
Cyriax- ov selektivni test tenzije mekih tkiva

Cyriax- ov selektivni test tenzije mekih tkiva je metoda koja se koristi

pri identifikaciji izvora boli.
Odnosi se na odgovore koje pacijent daje pri izvođenju pokreta i pri
primjeni određene sile.
U oba slučaja pacijent nas informira o tome što osjeća.
Važno je odrediti koji su pokreti bolni i/ili ograničeni, te koji su
pokreti bezbolni i/ili u punom opsegu pokreta.