SINDROM M.

HAMSTRINGS
( The Hamstrings Syndrome)

- najčešće se pojavljuje kod trkača na kratke staze, preponaša, skakača u dalj

i u vis te kod sportskih aktivnosti gdje se provode nagla ubrzanja i sprintovi

(nogomet, baseball, tenis i dr.)

- zapažen je kod hrvatskih vojnika (Fizioterapija, br.1. 1997.)

Uzrok nastanka Syndroma

- prenaprezanje mišića stražnje strane natkoljenice

- ponavljanje trauma koje u sumi nadvladavaju sposobnost reparacije tkiva

= to je metabolički odgovor na na opterećenje (preopterećenje) sustava

za kretanje

Simptomatologija Syndroma
 a) prenaprezanje mioentezijskog aparata

b) djelomična ili potpuna ruptura mišića

a) Prema La Cavi (1996.) mioentezijski aparat je definiran kao

- područje mišićno-tetivne funkcionalne jedinice

(prijelaz mišića u tetivu i hvatište tetive za kost)
Prema drugoj literaturi za mioentezijski aparat koristi se samo termin enthezitis

- spoj tetive za kost (preko pokosnice, hrskavice, ligamenta i

membrane tj. aponeuroze.

Mioentezijski aparat ima specifične osobine (po tome se razlikuje od osobina

mišića) i po tome predstavlja jedinstvenu funkcionalnu jedinicu:

- podnosi najveća naprezanja tijekom mišićne kontrakcije

- mišićna sila prenosi se prema njegovim krajevima gdje je

površina presjeka manja od površine presjeka mišića

- elastičnost mioentezijskog aparata manja je od elastičnosti

mišića

- u mioentezijskom aparatu se nalaze proprioceptivna tjelešca

koja omogućuju proprioceptivni input i output sa SŽS

Syndrom Hamstrings je vrlo česta ozljeda, a poznata je pod nazivom "samoozljeda"

(self induced injury).
To je ozljeda koja ima sklonost ponavljanju pa se naziva
"jednom istegnuće, uvijek istegnuće" (once a strain, always a strain).

Činioci nastanka Syndroma:

 - umor

- poremećena biomehanika donjeg ekstremiteta

- smanjena snaga

- smanjena fleksibilnost te prekomjerna napetost mišića

- greške u tehnici trčanja (često dovode do prekomjernog istezanja -

overstreching)

- poremećaj magnezija

- žarišne infekcije

- tetaničke kontrakcije mišića

= opće prihvaćeno mišljenje je da je osnovni uzrok nastanka Syndroma

Hamstringsa
- nesrazmjer između snage m. hamstrings i snage m. quadriceps
femoris
- postoji relativna slabost m. hamstrings u odnosu na na
m. quadriceps
( Prema V. Grisogono m. hamstrings trebaju imati 60%
snage m. quadriceps )
slabost m. hamstrings-a ne opaža se golim okom pa je ista
slabost često zanemarena
- Prema Pećini kod fleksije koljena od 60% omjer snage
quadriceps - hamstrings je 2:1
( kod omjera 3:1 nastaje Syndrom)
- kod fleksije koljena od 30% omjer snage je 1:1
( treba imati na umu da je kod ekstenzije koljena kod
posljednjih 20% snaga quadricepsa je u opadanju i ovdje ekstenziju koljena
potpomažu hamstringsi i gastrocnemijus - paradoksalni ekstenzorni moment" u
zatvorenom kinetičkom lancu)

- nesrazmjer između snage hamstringsa lijeve i desne noge

 (razlika veća od 10% je predisponirajući činilac
Syndroma: Fizioterapija br.1. 1997.)

- nedovoljna fleksibilnost mišića hamstringsa

( prema Grisogono možemo biti rođeni sa razmjerno
kratkim hamstrimgsima, ali oni mogu biti rezultat ozljede
ili trenažnog procesa )

Testovi za procjenu fleksibilnosti hamstringsa jesu:

- Wellov test ("sjedni i dosegni test")

(sit and reach test)

- fleksija trupa u sjedećem položaju sa aduciranim i spojenim

nogama (ekstenzija koljenskog zgloba)
- stopala su u srednjem položaju
- prstima ruke treba dotaknuti prste stopala
- mjeri se koliko nedostaje od ispitanikovih prstiju ruku do
prstiju stopala ili koliko se premašuje ista udaljenost

- Walleceov test

- supinirani položaj tijela

- flektirati nogu iz zgloba kuka
- flektirati nogu iz zgloba koljena pod 90%
- pasivno ispružiti potkoljenicu
- mjeri se koliko nedostaje do potpune ekstenzije iz koljenskog
zgloba (goniometrom)
KLINIČKA SLIKA I DIJAGNOSTIKA

1. konstantna bol u donjem dijelu gluteusa koja se širi duž stražnje strane
natkoljenice do poplitealne jame

2.bol se pojačava prilikom snažnog i naglog pokreta u obliku istezanja m.

hamstrings
( preskok prepone, sprint, karate udarac ili udarac lopte u nogometu)

3. bol kod dužeg sjedenja koja prisiljava ispitanika na promjenu položaja i ustajanje

4. bol na palpaciju sjedne kvrge (izbočine) i palpirju se napete tetive mišića

hamstringsa, poput struna

Testovi za dijagnosticiranje hamstringsa:

1. Test po Wellu

2. Test po Wallaceu

3. Test "noga na stol"

- nogu ekstendiranu u koljenu stavi ispitanik na stol cijelom

dužinom
- napraviti fleksiju trupa prema nozi
- to izaziva bol na tipičnom mjestu

4. Test "otirača za cipele"

- ispitanik imitira pokret brisanja cipela na otiraču

- kuk i koljeno su u maksimalnoj ekstenziji
- pozitivan test označava pojavu boli u području sjedne kvrge

5. Test u ležećem proniranom položaju

- noge su ispružene u koljenskom zglobu

 - držeći nogu za gležanj ispitanik izvodi fleksiju u koljenu
- test je pozitivan uz pojavu boli u području sjedne kvrge

Potreban je makar orjentacijski neurološki pregled zbog isključivanja

lumboishijalgije.

Potrebno je isključiti sindrom piriformisa (Paceov znak i test za piriformis po

Pećini).

Potrebno je isključiti mogućnost burzitisa u području sjedne kvrge.

b) djelomična ili potpuna ruptura mišića

- najčešće se radi o rupturi m. biceps femoris

- ispitanik čuje prasak ili osjeća kidanje ili samo oštru bol na stražnjoj strani
natkoljenice

- moguć je nastavak aktivnosti, ali se bol pojačava u sljedećih 3-6 sati, dok je
vrijeme od 30 minuta dovoljno kod teških ruptura

Podjela Syndroma (Prema Klafs i Arnheim):

1. Preistegnuća hamstringsa I stupnja

-bol se javlja uz pokret i palpaciju

- blaga upala mišića
- kidanje mišića se javlja kod max. opterećenja, u srednjem dijelu
kontrakcije (kada je mišić max. istegnut)

2. Preistegnuća hamstringsa II stupnja

- djelomičan prekid ili otrgnuće mišića

- jaka bol i gubitak funkcije fleksije potkoljenice

3. Preistegnuća hamstringsa III stupnja

- potpuna ruptura tetive ili mišićnog tkiva

- jaka bol i gubitak funkcije fleksije potkoljenice
- zaštitni spazam

Sve vrste istezanja će izazvati bol.

U težim slučajevima se javlja krvarenje na koži (ekhimoza) sa promjenama boje

kože (od plave do smeđe) i to se spušta sve do koljena.

Ultrazvučna pretraga je olakšala dijagnostiku:

- pronalaženje hematoma
- pregled tetive
- pronalaženje vezivnog ožiljkastog tkiva u mišiću (posljedica
starih ozljeda)

PREVENCIJA I LIJEČENJE

" NAJBOLJE LIJEČENJE JE PREVENCIJA "

Kada je ozljeda nastupila
početno liječenje se bazira na principu R I C E .

R -rest (odmor)

- pošteda u obliku mirovanja (trajanje je individualno) ovisi o težini

ozljede
- smanjuje se lokalna reakcija tkiva na ozljedu

I - ice (led)

- hlađenje se primjenjuje neposredno nakon ozljeđivanja (smanjuje se

reakcija tkiva na traumu)
- smanjuje se upalna reakcija tkiva, metabolički procesi i cirkulacija
- smanjuje se mišićni spazam
- ostvaruje se vazokonstrikcija (smanjenje prokrvljenosti i stvaranja otoka
tkiva i formiranja hematoma)
- važno je hlađenje prva tri sata nakon ozljede (nekoliko puta po 15 min. a
nakon toga još 48 sati 4-6 puta)

C - compression (kompresija)

- primjenjuje se zajedno sa hlađenjem

- širi hematom na veću površinu zbog poboljšanja resorpcije
- pomoću elastičnog zavoja, kompresivnog zavoja, manualnim pritiskom i
sl. (pritisak mora biti ravnomjeran i ne smije ometati perifernu cirkulaciju)

E - elevation (podizanje)

- postavljanje ozljeđeni segment iznad razine srca

- mora imati oslonac
-podržava se venski krvotok i sprečava staza
- poboljšava se limfna drenaža
- intervali elevacije ovise o težini ozljede i veličini hematoma

Nakon 24 - 36 sati

- aplicira se toplina (poboljšanje cirkulacije) - ubrzanje zacijeljenja

 - smanjenjem boli počinje se sa vježbama istezanja

- korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova

- primjena vježbi jačanja hamstringsa

- day to day decision - odluka o idućem tretmanu rehabilitacije i

odluka o povratku u aktivnost donosi se na
osnovu svakodnevne evaluacije

Prema Bojanić i Smerdelj (1995) liječenje se sastoji od 2 etape:

1. prvih 48 sati kontrolira se krvarenje

2. podržavanje procesa resorpcije hematoma

Prema Bojanić i Smerdelj proces funkcionalne rehabilitacije sastoji se od 6
etapa:

1. R I C E (prvih 72 sata)

2. Vježbe istezanja (statičke)

- bol je granica
- zadržati položaj do 15 sek.
- ne trzati

3. Vježbe jačanja (izometričke)

- bol je granica
- zadržati 10 sek.
- opuštati 10 sek.
- ponavljati 2-3 min.

4. Samostalno vježbanje (osnovne vježbe)

- bol je granica
- smanjeni intenzitet
- trčanje (po pravcu)
- bacanja sa mjesta

5. Trening (vježbe specifične za vrstu sporta)

- postepeno povećanje intenziteta i trajanja vježbi
- izbjegavanje direktnog kontakta
- trčanje sa promjenom smjera
- trening taktike

6. Povratak natjecanju
- započinjanje na manjoj razini
- trening utakmice

Važan je timski pristup procesu rehabilitacije.