KALKULACIJA CIJENA

- Potiče od latinske riječi CALCULATIO

(kamenčić za brojanje, računanje)
- U ekonomici znači: izračunavanje,
proračunavanje, predračun ili proračun
- KALKULACIJA - računski postupak kojim se
izračunava cijena (nabavna, prodajna, cijena
koštanja…)
- Kalkulacija služi za:

- donošenje poslovnih odluka

- kontrolu troškova
- kontrolu ekonomičnosti
- ocjenu svrsishodnosti troškova
- povezanost troškova i učinaka
- ocjenu pravilnosti raspoređivanja
troškova
 ZADACI KALKULACIJE:

1. Da obuhvati sve troškove (popisivanje

troškova prema određenim stajalištima -
vrstama, mjestima troškova)
2. Da rasporedi troškove (prenošenje
obuhvaćenih troškova na učinke -
koeficijent strukture, koeficijent prijenosa)
 Izračunom kalkulacije cijene želi se
saznati pokrivaju li se u cijelosti ili ne
utrošeni elementi procesa rada.

 SMISAO obuhvaćanja i raspoređivanja

troškova:
- da se proizvodnja proizvoda ili usluga
optereti upravo onim troškovima koje
taj učinak stvara
 PRAVILA IZRADE
KALKULACIJE
1. TOČNOST ( točan obuhvat troškova)
2. DOKUMENTIRANOST (za svaki trošak
mora postojati odgovarajući dokument)
3. POTPUNOST (da se obuhvate svi
troškovi)
4. DIFERENCIRANOST (razvrstavanje po
vrstama, mjestima i nositeljima troškova)
5. PRILAGODLJIVOST (usklađenost
tehnološkom procesu)
6. PREGLEDNOST (da se lako uočava njena
struktura i sadržaj)
7. AŽURNOST (da se izvrši obračun na
vrijeme)
8. USPOREDIVOST (da se može uspoređivati
sa prethodnim pa čak i kalkulacijama drugih)
9. EKONOMIČNOST (veća korist od njenih
troškova)
ELEMENTI KALKULACIJE
1. Neposredni troškovi materijala
2. Funkcionalna amortizacija
3. Neposredne brutto plaće po učinku
4. Ostali neposredni promjenljivi troškovi
5. Promjenljivi dio općih troškova stvaranja učinaka
6. Promjenljivi dio općih troškova uprave i prodaje

I. PROMJENLJIVI TROŠKOVI – ukupno

7. Stalni troškovi stvaranja učinaka
8. Stalni dio općih troškova stvaranja učinaka
9. Stalni dio općih troškova uprave i prometa
II. STALNI TROŠKOVI - ukupno
III. CIJENA KOŠTANJA ( I + II )
10. Dobit – gubitak
IV. PRODAJNA CIJENA BEZ PDV-a (osnovica
za izračun PDV-a)
11. PDV
V. PRODAJNA CIJENA
VRSTE I METODE KALKULACIJE
S obzirom na VRIJEME IZRADE razlikujemo:

1. PRETHODNU ILI PRETKALKULACIJU

• izrađuje se prije početka izrade učinaka
• temelji se na normativima utrošaka predmeta rada
sredstava za rad, radnim normama i poreznim
propisima)

2. NAKNADNU ILI OBRAČUNSKU

KALKULACIJU
• izrađuje se na temelju stvarnih podataka
• služi za analizu i kontrolu prethodne kalkulacija
 POSTOJE SPECIFIČNE DJELATNOSTI:
- BRODOGRADNJA
- GRAĐEVINARSTVO
- POLJOPRIVREDA

- Specifičnost se ogleda u dužini tehnološkog

procesa, pa se ispostavljaju MEĐUKALKULACIJE –
privremene situacije, a po završetku kompletnog
posla ispostavlja se OKONČANA SITUACIJA
(rekapitulacija svih privremenih situacija)
METODE KALKULACIJE

1. KALKULACIJA CIJENE KOŠTANJA

2. KALKULACIJA DOPUNSKOG TROŠKA

3. KALKULACIJA CIJENE PROIZVODNJE

KALKULACIJA CIJENE KOŠTANJA:

a) Djelidbene ( divizione) kalkulacije

- jednostavna djelidbena kalkulacija
- sumarna djelidbena kalkulacija
- kalkulacija ekvivalentnih brojeva
- kalkulacija vezanih proizvoda
b) Dodatne ( adicione ) kalkulacije
- sumarna dodatna kalkulacija
- diferencirana dodatna kalkulacija
c) Mješovite kalkulacije
DJELIDBENE KALKULACIJE

- Jednostavna djelidbena (čista, sumarna)

kalkulacija:

- može se primjenjivati u poduzećima koja

proizvode jednu vrstu istorodnih učinaka
(elektranama, plinarama, pivovarama,
tvornicama cementa …)
- ukupni troškovi se podjele brojem
proizvedenih učinaka
DJELIDBENA (diviziona) KALKULACIJA

- pretpostavka je homogena proizvodnja,

velikih serija, ali samo jednog proizvoda
- ukupni troškovi serije se dijele na ukupne
učinke

ukupni troškovi+ razlika

jedinična cijena = --------------------------------
količina učinaka/usluga

razlika = prodajna cijena - troškovi

- Složena djelidbena kalkulacija (fazna,
diferencirana):
- koristi se pri proizvodnji jedne vrste istorodnih
učinaka
- troškovi se ne utvrđuju u jednom iznosu već:
- po fazama procesa proizvodnje
- po mjestima nastanka učinka
- po elementima strukture cijene
- pruža znatno bolju osnovicu za:
- kontrolu troškova
- ekonomiziranje elemenata radnog procesa
Kalkulacija ekvivalentnih brojeva

- primjenjuje se kod stvaranja nekoliko srodnih

proizvoda (razlikuju se po dimenzijama, obliku i
kvaliteti: debljini lima, motori različite snage, odjeća
…)
- troškovi pojedinih učinaka zbog srodnosti imaju
određene omjere, a time im pridodajemo određene
ekvivalentne brojeve
- s brojem 1 označujemo učinak koji dominira u
strukturi (bilo apsolutno ili relativno)
- troškove raspoređujemo:
- koeficijentom prijenosa
- strukturom proizvodnje izražene u ekvivalentu
 Primjenjuje se kod raznovrsnog asortimana, kada
učinci nisu istovrsni (postoji više proizvoda/usluga
koji se razlikuju po kvaliteti, brojnosti, dimenzijama –
a time i po visini troškova koje izazivaju)

- Ekvivalentni brojevi odražavaju relativne odnose

među troškovima pojedinih proizvoda/usluga

- Ekvivalentni brojevi su UVJETNE jedinice koje služe

za raspored troškova po učincima
Kalkulacija vezanih proizvoda

- primjenjuje se u slučajevima kad uz

proizvodnju jednog ili više glavnih proizvoda
nastaju i sporedni proizvodi
- cilj je utvrditi cijenu koštanja glavnog
proizvoda
- od ukupnih troškova izdvoji se dio koji se
odnosi na sporedni proizvod (po prodajnoj
cijeni), a ostatak se odnosi na glavni proizvod
DODATNE KALKULACIJE

- Primjenjuju se pri proizvodnji različitih

učinaka
- Učinci ne stoje o određenim stalnim
odnosima
- Izazivanju različite troškove, ne može se
računati na ukupne troškove
- Razvrstavaju se na dvije osnovne skupine
troškova: neposredne i opće
- Sumarna dodatna kalkulacija:

- utvrđuju se neposredni troškovi za svaki

učinak (normativi, standardi, norme)

- opći troškovi se raspoređuju razmjerno prema

jednoj vrsti neposrednog troška (koeficijentom
prijenosa ili strukture)
- Diferencirana dodatna kalkulacija:

- opći troškovi se raščlanjuju po skupinama općih

troškova i mjestima nastanka
- opći troškovi se dodaju neposrednim
- kao osnovica za raspored služe neposredni
troškovi (koji su najviše uzrokovali nastanak
odgovarajućeg općeg troška)
Mješovite (kombinirane) kalkulacije

• predstavlja kombinaciju obje metode

• neposrednim troškovima učinaka dodaju se
opći troškovi
• kalkulacijom ekvivalentnih brojeva utvrdi se
cijena koštanja istorodnih učinaka
KALKULACIJA DOPUNSKOG TROŠKA

- Bit ove kalkulacije je da se postojeća

proizvodnja optereti svim troškovima te
proizvodnje
- Dodatna proizvodnja se opterećuje samo
troškovima koje ta dodatna proizvodnja
uzrokuje
KALKULACIJA CIJENE
PROIZVODNJE

- Direct costing
- Odstupa od klasičnog načina utvrđivanja
cijene koštanja
- Polazi od činjenice da proizvodnja određene
količine utiče samo na dio troškova
(promjenljive i relativno stalne)
- Na troškove kapaciteta (apsolutno stalne
troškove) ne utječe
- U trgovini i ugostiteljstvu - koristi se
- izračunavanje cijene i s pomoću MARŽE
- Kod primjene marže - na ukupan iznos
nabavnih cijena s dodatkom zavisnih
troškova osnovnog materijala dodajemo
planiranu dobit
- Maržu možemo izraziti i u postotku