Predavanje 2.

Epistemologija upravljanja znanja.

Tipologija znanja

prof.dr.sc. Mihaela Banek Zorica

 Znanje

• Znanje je informacija koja je bila opredmećena i prošla testove vrednovanja.

• Upravljanja znanjem podrazumijeva
• proces
• složeni skup dinamičkih vještina, razumijevanja i radnih rutina (u smislu know-how), koji se neprestano
mijenjaju.

• mješavina iskustva, vrijednosti, kontekstualnih informacija i stručnosti koja pruža okvir za

vrednovanje i uključivanje novih iskustava i informacija.
• kombinacija činjenica, iskustva i shvaćanja koji se koriste prilikom donošenja odluka ili pak
odabira najbolje aktivnosti za određenu situaciju
 znanje

• Znanje čine organizirane informacije koje se mogu koristiti za stvaranje

novih značenja i podataka.
• Znanje je ljudska sposobnost poduzeti učinkovite postupke u raznolikim i
neizvjesnim situacijama.
 Znanje

• Menadžeri nisu svjesni razlike između podatak, informacija i znanja, kao i

činjenice da
• Znanje osobe A = podaci za osobu B
(Alavi and Leidner, 1999, p. 11).
 Podjela znanja

• sadržaj i akcija znanja.

• Sadržaj: informacije, činjenice, shvaćanja i pogledi
• Akcija: vrednovanje, uključivanje, odlučivanje, odabir, shvaćanje,
razumijevanje i učenje
 Machlup (1972) 5 tipa znanja
• Praktično znanje – korisno za rad, odluke, aktivnosti
• Stručno znanje
• Poslovno znanje
• Radno znanje
• Političko znanje
• Kućansko znanje
• Ostala praktična znanja

• Intelektualno znanje
• Prethodno i svakodnevno znanje
• Duhovno znanje
• Neželjeno znanje
 …

• Konceptualno znanje
• Proceduralno znanje

• Prepoznavanje
• Povezivanje (asocijacije)
 Vrste znanja

• Tacitno znanje
• Skriveno, implicitno, pozadinsko

• Eksplicitno
• Kodificirano, javno, strukturirano
 TACITNO i EKPLICITNO
Tacitno Eksplicitno

Neizrecivo/neopisivo u kodificiranom obliku Kodificirano

Subjektivno Objektivno

Osobne Neosobno

Kontekstualno Neovisno o kontekstu

Teško razmijeniti Lako razmijeniti

 Neki od tipova tacitnog znanja

• Slabo tacitno znanje

• Ekspertna sljepoća
• Tjelesno znanje
• Društveno tacitno znanje
 Svako upravljanje znanjem ima dvije
perspektive:

• Individualnu perspektivu – fokus istraživanja i prakse je na pojedincu

• Organizacijsku perspektivu – fokus istraživanja i prakse je na organizaciji
 INDIVIDUALNO I GRUPNO ZNANJE
Individualno Društveno

Explicitno Svjesno Objektivizirano

Tacit Automatsko Zajedničko

Spender (1996) matrica generičkih tipova znanja

 Hecker (2012) Tri tipa kolektivnog znanja
Vrsta Definicija Položaj Odnos prema Porijeklo
individualno
znaju
Dijeljeno znanje Znanje koje Pojedinac Preklapajuće, Dijeljeno iskustvo
posjeduju zajedničko znanje
pojedinic u grupi (common
knwoeldge)
Dodatno Znanje koje se Međuovisnost Specijalizirana
/dopunsko odnosi na između raspodjela znanja
znanje raspodjelu individualnog unutar grupe
stručnosti unutar znanja
grupe
Ugrađena Znanje ugraženo Tvorevina Kombinacija Kodifikacija i
tvorevina u zajedničke, (artefact) individualnog izražavanje
( Artefact- grupne tvorevine znanja u izraženoj znanja
embeded (artefakte) formi (articulated
knowledge) form)
 Ledenjak znanja u organizaciji

Haider, Dr. (2009). The organizational knowledge iceberg: An empirical investigation. Knowledge and Process
Management. 16. 74 - 84. 10.1002/kpm.326.
 Ruggles - integralne komponente upravljanja
znanjem
• Generiranje novog znanja.
• Pribavljanje vrijednog znanja iz vanjskih izvora.
• Upotreba dostupnog znanja u procesu donošenja odluka.
• Ugrađivanje znanja u procese, produkte i servise.
• Predstavljanje i razmjena znanja kroz dokumente, baze podataka i softver.
• Stvaranje mogućnosti za rast znanja kroz kulturu i poticaje.
• Prijenos postojećeg znanja u druge dijelove organizacije.
• Mjerenje vrijednosti efektivnog znanja i/ili mjerenje utjecaja Upravljanja Znanjem.
Epistemologija znanja u KM literaturi
 Dva pristupa znanju

• Objektivistički pretpostavlja da je znanje entitet koji može biti kodificiran i

odvojen od ljudi koji ga posjeduju i koriste
• Praktično orijentiran je utkan u, razvijen kroz i neodvojiv od čovjekovih
radnih mjesta, prakse i konteksta u kojemu se javlja.
 OBJEKTIVISTIČKA PERSPEKTIVA

• Karakter znanja
• Znanje je entitet/objekt
• Temelji se na pozitivističkoj filozofiji: znanje se sagledava kao objektivne
„činjenice“
• Eksplicitno znanje (objektivno) privilegiranije naspram tacitnog znanja
(subjektivno)
• Znanje je rezultat intelektualnog procesa
 Kompanije temeljene na teoriji znanja

• Temelj su sljedeće pretpostavke

• Znanje kao roba (Knowledge as a commoditiy - Szulanski 1996, Glazer 1998)
• Različiti tipovi znanja
• tacitno i eksplicitno,
• grupno i individualno znanje
• Koncept „računovodstvo intelektualnog kapitala” (intelectual capital accounting)
 PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

• Objektivistički pristup povezan s pozitivističkom filozofijom

Autor Teorijska perspektiva

Empsom (2001a) Interpretativna

Blackler (1995) Teorije aktivnosti

Tsoukas (1996) Etno-metodologija/interpretativna filozofija

Cook and Brown (1999) Američki pragmatičari

Lave and Wenger (1991) Teorija situacijskog učenja

Suchman (2003) Teorija član-mreža (Actor network theory)

 Karakteristike znanja u praktično orijentiranoj
epistemologiji

• Znanje je uključeno u praksu

• Znanje je multidimenzionalno i ne-dvojako (non dichotomous)
• Znanje je utkano u ljude
• Znanje je društveno konstruirano
• Znanje je utkano u kulturu
• Znanje je sporno
 Izazivanje dihotomije
Perspektiva orijentirana na praksu Objektivistička perspektiva

Znanje kao tacitno i eksplicitno Znanje je ili tacitno ili eksplicitno

Obrazovna aktivnost (knowledgeable activity) - Znanje kao čisto kognitivno

znati i raditi

Znanje je i individualno i zajedničko Znanje je ili individualno ili zajedničko

 Praktična perspektiva u upravljanju znanjem

• Razmjena znanja/prikupljanje zahtjeva stvaranje „perspektive stvaranja” i

„perspektive uzimanje”
• Razumijevanje tacitnih pretpostavki
• Razmjena/prikupljanje znanja kroz
• Bogate društvene interakcije
• Uključivanje u praksu – gledanje i/ili rad

• Upravljačka uloga za omogućavanje društvene interakcije

 Upravljanje znanjem u ovom kontekstu znači

• Razviti kulturu razmjene znanja (kroz nagrađivanje ljudi zbog dijeljenja)

• Omogućiti razvoj organizacijskih zajednica prakse
• Pružiti forume (virtualne ili licem u lice) koji omogućuju društvene interakcije
• Implementacija formaliziranog „mentorskog sustava”
• Oblikovanje poslovnih uloga koje omogućuju međuljudski komunikaciju i
zajedničko rješavanje problema
 Paralelne epistemologije
Autor Objektivistička perspektiva Praktična perspektiva

Schultze and Stabell (2004) Epistemolgija dualizma Epistemolgija dvojnosti

Werr and Stjernberg (2003) Znanje kao teorija Znanje kao praksa

Empson (2001a) Znanje kao asset Znanje kao proces

Cook and Brown (1999) Epistemoglija posjedovanja Epistemologija prakse

McAdam and McCreedy (2000) Znanje kao istina Znanje kao društveni konstrukt

Scarbrough (1998) „sadržaj“ teorija znanja „Relacijski“ pogled na znanje