KONFORMIZAM I

POKORAVANJE AUTORITETU
 KONFORMIZAM
• ponašanje u skladu s tradicijom, vladajućim moralnim, političkim i drugim
pravilima i nazorima, prilagodljivost; prihvaćanje nekog mišljenja ili
ponašanja iz spekulativnih ili oportunističkih razloga; oportunizam.
• Konformizam se odnosi na sklonost mijenjanju vlastitih vjerovanja ili
ponašanja kako bi bili sukladni standardima koje postavlja grupa.
• Od osnovne važnosti za pojedinca je jedinstven osjećaj identiteta.
Popuštanje društvenom uticaju, bilo koje vrste ili oblika, suprotno je
tome.
• Stoga se pojedinac često nalazi u konfliktnoj situaciji potrebe
zadržavanja sopstvenog osjećaja identiteta i nezavisnosti, dok se u isto
vrijeme od njega zahtijeva ili očekuje da se konformira, pokori ili popusti
željama drugih ljudi, prevladavajućim normama ili standardima.
• Ako grupa masovno misli jedno,
koliko god to bilo krivo,
pojedinac se pokorava mišljenju
većine. Mogli bi ga definirati
kroz mišljenje većine, odnosno
proces grupnog odlučivanja,
gdje se uglavnom pojavljuju
zaslijepljenost i polarizacija.
• Konformiranje prema očekivanjima i normama grupe može biti
devijantno prema drugoj grupi: na primjer, oblačenje u "punk" stilu s
obojenom frizurom u stilu Mohikanca, s poderanom odjećom, itd.
konformira se prema subkulturi pankera, ali može biti devijantno prema
grupi Anđela pakla.
• Ponašanje koje se smatra
prihvatljivim u jednoj
socijalnoj grupi, može biti
neprihvaćeno i
nedopustivo u drugoj, a
socijalne norme služe kao
putokaz kako se treba
ponašati u određenoj
prilici da bi se dobila
naklonost ili prihvatanje
drugih.

• Zašto ljudi žele biti kao drugi?

• Slijeđenje kȏda grupe, bez kritičke provjere ispravnosti onog što
grupa promovira kao vrijednost, može voditi ka rastu pojedinca
onda kada je grupa pozitivna, orijentisana ka prosocijalnom
ponašanju i razvijanju dobra.
• Kada, međutim, grupa promovira, potiče i podržava ponašanja
koja ne doprinose općem dobru, usvajanje vrijednosti ovakve
grupe može rezultirati ličnim nezadovoljstvom, osjećanju
poraženosti i bespomoćnosti pojedinca koji slijedi tu grupu
 IZVORI KONFORMISTIČKOG PONAŠANJA
Četiri osnovna područja izvora konformističkog ponašanja:

• Urbanizacija – ukidanje i slabljenje primarnih zajednica na pojedinca

stavlja veći utjecaj društva i globalnog sustava.

• Sredstva društvenog komuniciranja – smisao se traži i nalazi u smislu

koji daju drugi, a pojedinac postaje manipulativan objekt u tehnologiji
ljudskog ponašanja.

• Nagle promjene kulturnih obrazaca – današnje generacije mladih žive u

vremenu brzih promjena što dovodi do težnje ka prihvaćanju
interpretacije onih o kojima se misli da znaju i svoje ponašanje
konformiraju prema njima.

• Politizacija društva – nitko ne ostaje po strani, pojedinac ne može biti

neutralan, od njeg ase traži podrška i akcija.
 BIJEG OD SLOBODE – BIJEG OD
KONFORMIZMA

• Prilagođavanje društvu u kojem živimo, da bismo realizirali vlastite interese i

potrebe, uz ostalo znači da postajemo i dio društva koje nas podvrgava sebi,
socijalizira i kontrolira, usmjerava i manipulira nama.
• Društvo kao sustav ima jedan cilj – prilagoditi, oblikovati, uniformirati,
podvrći jedinstvenoj normi – održati se kao sustav.
 POČETAK ISTRAŽIVANJA KONFORMIZMA
Historijat istraživanja konformizma seže sve do 1935. godine, kada je
Muzafer Sherif, koristeći tzv. autokinetički efekat, ispitivao uvjerenost
ispitanika da li se tačka svjetla pomjera i koliko. Rezultati njegovog
eksperimenta (Sherif, 1936) pokazaju da pojedinac, ne samo da se
prilagođava većini, nego nastavlja koristiti grupni referentni okvir kao svoj i
onda kada izvor utjecaja, tj. grupa, prestane biti prisutna.
 VRSTE KONFORMIZMA

Willis (1963.) kada govori o konformizmu podrazumijeva tri osnovna

pristupa:
• Normativni konformizam – podrazumijeva neposredni pritisak grupe,
postojanje manifestne grupne norme i vrijednosti u čijem se sklopu
određeni oblici ponašanja nagrađuju, a drugi kažnjavaju.
• Informacijski konformizam – postoji kad su situacije nejasne,
dvosmislene, kada pojedinac nema dovoljno informacija da
samostalno prosuđuje.
• Podilazeći konformizam – prisutan je kada pojedinac želi biti
prihvaćen, kada nije prisutan grupni pritisak, kao kod interesnog
konformizma, već se određenim ponašanjem želi zadobiti nečije
priznanje.
 SITUACIJSKI KONFORMIZAM

• Postoje situacije u kojima se

pojedinci više konformiraju ili
osjete snažniji poriv da se
konformiraju nego u drugim
situacijama.
• Veličina grupe snažno utječe na
potrebu/želju da se osoba
konformira. Naime, veća grupa
pred pojedinca postavlja veći
izazov da se konformira.
• Što je grupa složnija, pojedinci koji
nisu dio te grupe imaju veću
potrebu/želju da se pridruže i
konformiraju.
 SOCIJALNI UTJECAJ I POKORAVANJE
AUTORITETU

Autoritet = svojstvo ULOGE (relacioni pojam): podrazumeva odnos između

uloga dva aktera – nosioca autoriteta i podređenih.
 MOĆ

Moć je mogućnost utjecanja na

druge ljude.
• mogućnost pojedinaca i skupina
da nametnu svoju volju drugima;
sposobnost proizvođenja
promjena u društvenom životu.
Moć je razgovorno istoznačnica za
vlast, autoritet, utjecaj, snagu.

Prema definiciji M. Webera moć je vjerojatnost provedbe svoje volje u

nekome društvenom odnosu i unatoč otporu drugih, bez obzira na čem se ta
vjerojatnost temelji.
 OSNOVE MOĆI
Osnove moći razlikuju se ovisno o načinu provođenja društvenih promjena, trajnosti
takvih promjena i načinima na koje svaka osnova moći uspostavlja se i održava.

• Moć nagrade - temelji se na pravu nekih da

ponude ili uskrate opipljive, socijalne,
emocionalne ili duhovne nagrade drugima za
činjenje onoga što se želi ili očekivao od njih.
• Moć prisile - koristi prijetnju silom da bi
stekla usklađenost od drugog.
• Moć zakona – po prirodi položaja imaju pravo
zahtijevati poslušnost.
• Moć uzora – kada se netko poistovjećuje s
nekim jer je sličan ili želi biti poput njega.
• Moć stručnosti - temelji se na onome što
netko zna, iskustvu i posebnim vještinama ili
talentima.
Čim jedna od naših industrijskih grana ne nađe tržište za svoje
proizvode, potreban je rat za otvaranje novih tržišta... U Trećem
Zealandu ubili smo dvije trećine stanovnika da bismo natjerali preostale
da kupuju naše kišobrane i naramenice.
(Anatole France, Otok pingvina)
Povijest čovječanstva neodvojiva je od moći, a povijest ratovanja, posebice,
neodvojiva je od moći kao sustava podčinjavanja, dominacije i ratne
destrukcije. Stoga je problem moći u povijesti filozofije i socijalnih znanosti
nezaobilazna tema. O tome svjedoče mnogi mislioci, kao što su Machiavelli,
Hobbes, Nietzsche, Max Weber, Gramsci, Mills, Arendtova; de Jouvenel,
Giddens; Luhmann, Aron, Foucault, Habermas, Mann, Wrong, Haralambos,
Holborn, Beck.
 MILGRAMOV EKSPERIMENT
Pionirski eksperimenti koje su izvodili Solomon Asch (1956) i Stanley Milgram (1963)
proizveli su povoljnu istraživačku klimu da se pažljivije pristupi ispitivanju djelovanja
utjecaja grupe na pojedinca.
Cijeli pokus bio je izveden kao igra u kojoj su svi sudionici osim osobe nad kojom se vodi
pokus znali o čemu se radi.Pokus je bio, da "učitelj" svojim "studentu" za svaku grešku u
sastavu parova riječi zadaje strujni udar. Napon je povećan nakon svake pogreške, za 15
volta. U stvarnosti iskusni glumac nije zadobivao strujni udar.
Kad je napon dosegao 150 V, glumac je pitao smije li biti pušten iz svoje stolice, jer ne
može bol više izdržati. Nasuprot tome, eksperimentator je od testirane osobe zatražio da
treba nastaviti za dobrobit znanosti. Kad je "učitelj", izrazio sumnju ili rekao da ne želi
dalje ići, eksperimentator ga je uvjeravao s četiri standardiziranih rečenica da nastavi.
Rečenice su govorili zaredom:

1: "Molim Vas nastavite!"

2: "Pokus zahtijeva da nastavite!"
3: "Morate nastaviti!"
4: "Nemate izbora, morate nastaviti!"
• Psihološke sile dovoljno jake da pretegnu nad moralnim
obzirima

• Psihološke pokoravanja autoritetu

• Psihološke predispozicije (sadizam...)
• Karakterološki motivi koji dominiraju u određenoj
kulturi (From)
• Visok nivo frustracije populacije
• Neuobičajeno intenzivna mržnja
prema ciljevima nasilja (afekat)
Tri društvena procesa pogodna za razvijanje takvih
uslova:
• Autorizacija: data situacija se tako definiše (interpretira) da je
pojedinac oslobođen odgovornosti da vrši lični moralni izbor
• Rutinizacija: radnje se tako organizuju da ne postoji mogućnost za
postavljanje etičkih pitanja
• Dehumanizacija: stavovi učesnika u zločinu prema žrtvama i prema
drugim akterima dobijaju takvu strukturu da odnose između njih
nije ni potrebno niti moguće sagledati sa stanovišta morala