•19. i 20.

stoljeće vlada mišljenje da je svijet pun

perverznih ljudi ( sadisti, mazohisti, fetišisti, nekrofili... )
• tada se smatralo da je sve seksualno nemoralno,
nepristojno i nespojivo s dobrim odgojem
• seks kao tabu je bio prisutan u svim društvenim sferama
od rođenja su roditelji djeci govorili da ih je donijela
roda, u školskim udžbenicima ljudska tijela nemaju
spolovila, odrasli se nisu mogli seksualno obrazovati
 Rođenje
6. svibnja 1856.
Příbor (Freiburg) , Češka
Smrt
23. rujna 1939.
London, Engleska
Prebivalište
Austrija, Engleska
Narodnost
austrijanac
Etnicitet
aškenaski Židov
Znanstveni rad
neurologija, psihijatrija, psihologija, psihoterapija, psihoanaliza
Akademski mentor
Jean-Martin Charcot, (kasnije) Josef Breuer
Istaknuti studenti
Alfred Adler, John Bowlby, Viktor Frankl, Anna Freud, Ernest Jones, Carl Gustav Jung, Melanie
Klein, Jacques Lacan, Fritz Perls, Otto Rank, Wilhelm Reich, Donald Winnicott
Poznat po:
psihoanaliza, teorija seksualnosti
Istaknute nagrade
Nagrada Goethe
•
Freud je glavni predstavnik
psihoanalize
• smatra da je čovjek biološko
biće čije je djelovanje uvjetovano
nesvjesnim
• racionalnost ne smatra
najvažnijom osobinom
• Freud dijeli ličnost, tj. ljudski
um na 3 razine : nesvjesno,
predsvjesno i svjesno
• područje nesvjesnog je najveće i
do njega možemo doći samo uz
pomoć drugih
• ono sadrži sve ono negativno u
životu i predstavlja opasnost, jer
ne miruje nego se želi probiti u
svjesno i tako u nama stvara
napetost
• u nesvjesnom se nalaze:

- sadržaji koji su represijom

potisnuti mehanizmom
potiskivanja i ima ih najviše
- nesvjesno znanje i informacije
koje imamo, ali nikad nisu prešle
kroz našu svijest i nisu naučene
- iskustva koja imamo, ali ih ne
možemo verbalizirati.
 • ID (ono)
• EGO ( ja )

• SUPEREGO ( nad- ja )
 Urođena komponenta ličnosti
 Nalazi se u nesvjesnom
 Sadrži sve psihološko kod pojedinca ( instinkti,
nagoni )
 Radi po principu ugode
 Iracionalan, narcističan i
impulzivan
 U njemu je libido najprisutniji
 Usmjerava nagone prema objektivnim
mogućnostima
 Djeluje na principu realnosti
 Kontrolira id
 Usmjerava ličnost prema napretku
 Razlikuje realnost i fikciju
 Ima sposobnost trpljenja
 Najkasnije se razvija
 Nije urođen
 Moralni je čuvar ličnosti
 Djeluje na principu idealnosti i
straha
 2 strukture unutar superega :
- Idealni ja – razvija se pod utjecajem nagrada i
pohvala, te izaziva osjećaj ponosa i vlastite
vrijednosti
- Savjest – razvija se pod utjecajem kazna, zabrana i
straha, izaziva osjećaj krivnje i grijeha
• osnova razvoja je razvoj libida (seksualnog nagona)
• svi ljudi prolaze kroz iste razvojne faze, pri čemu je

bitan prijelaz u više faze jer označava zreliji način

postizanja seksualnog zadovoljstva
• faze razvoja: - predgenitalne – 1.oralna

2.analna

3.falusna
4.faza latencije
- genitalna
- Rođenje – 18 mjeseci
- glavni izvor zadovoljstva su

usta i usna šupljina

- stvara se emocionalna

privrženost tj. prvi objektni

odnos
- glavni izvor konflikta je

odvikavanje od sisanja
- previše ili premalo

zadovoljenja u toj fazi

rezultira nastajanjem oralno
pasivnih ličnosti:
nepovjerenje, strah od
odbacivanja, nesamostalnost,
vezanost za simbole koji
zamjenjuje majku,npr.
domovina
- 18 mjeseci- 3 godine
- libido je usmjeren na

analni otvor
- glavni izvor

zadovoljstva vezan je uz
izlučivanje, odnosno
zadržavanje stolice
- glavni izvor konflikta je

djetetova sposobnost da
stekne samokontrolu
- previše ili premalo

zadovoljenja u toj fazi

rezultira tvrdoglavošću,
škrtošću, točnosti,
urednosti/neurednosti...
-
Od treće do pete godine
- dijete je orijentirano na

svoje spolovilo
- počinje zanimanje i za

spol drugih osoba

- javlja se Edipov i Elektrin

kompleks
- faza je povezana s

kasnijim stavovima u
području seksualnosti
(homoseksualnost)
- primjerice

ekshibicionizam i
vojaerizam su posljedica
nesposobnosti prerastanja
te faze
• svodi sve društvene odnose na prvotni trokut:
otac-majka-dijete
• za razliku od Durkheima, prema kojem je obitelj

prvenstveno institucija, psihoanalitičari primarno ističu

osjećaje
• primarni odnos je odnos majke i djeteta, a drugi bitan

odnos je odnos djeteta i oca

• tijekom falusne faze javlja se Edipov i Elektrin

kompleks
- Postoje tri oblika čovjekove duhovne
djelatnosti: - nauka
- religija
- filozofija
- Religija ima tri funkcije:

1.Zadovoljava želju za znanjem kao i

nauka, ali suprotnim sredstvima
2.Ublažava strah od opasnosti i daje nadu
u bolje sutra
3.Daje zabrane i moralna ograničenja
(religija zapovijeda, za razliku od nauke
koja predlaže i savjetuje)

-Freud smatra da je svijet stvorilo biće

slično čovjeku ali superiornije od njega u
svakom pogledu,tj. idealni čovjek
-Bog religijskom čovjeku u većini

slučajeva zamjenjuje oca

-
Neki psihoanalitičari tumačenje institucija ili oblika ustrojstva izvode iz
traume rođenja, neki iz narcizma ,a neki iz Edipovog kompleksa.
- Nacija se zamišlja kao proširenje obitelji- odnosi između države i

građanina kopija je odnosa između sina i oca.

- monarhija – ljubav prema ocu
opozicija, revolucija- borba protiv praotaca

- Psihoanalitičari odbacuju ekonomske ili geografske čimbenike te

uopćavaju libidne osjećaje.

EDER -> Sve ljudske aktivnosti su vođene nagonima nesvjesnog, a ne

racionalnim interesom ili određenjima fizičkog okruženja, npr. Engleska
pomorska politika
JONES -> simbolički utjecaj geografskih i ekonomskih faktora
- Pojava da osobe imaju pogrešno usmjereni seksualni
objekt – homoseksualizam
- VRSTE INVERZIJA: 1.Apsolutno ivertirane osobe
2.Amfigeno invertirane osobe
3.Povremeno invertirane osobe
- UZROCI INVERZIJE: Nisu nikada točno utvrđeni
- RIZIČNI ČIMBENICI:
- 1. Neugodni seksualni događaji iz ranog djetinstva
- 2. Vanjski ograničavajući životni utjecaji (celibat,
zatvor, rat…)
ONEMOGUĆAVANJE
INVERZIJE:

- 1. Važnost muško ženske

privlačnosti
- 2. Društveno ograničenje i
neprihvatljivost
- 3. Majka (ženska osoba) je
prvi seksualni objekt
- Korištenje djeteta kao
seksualnog objekta
- Samo u iznimnim
slučajevima djeca su
isključivi seksualni objekti
- Zlostavljač je obično
strašljiva impotentna osoba
koja je u nemogućnosti
naći odgovarajući
seksualni objekt
- Korištenje životinje kao seksualnog objekta

- Razlozi isti kao i kod pedofilije – nemogućnost

pronalaska odgovarajućeg seksualnog objekta

- Spolna privlačnost prelazi granicu vlastite vrste

- Često se pogrešno pripisivala duševno bolesnim

osobama
Sklonosti čije oblikovanje dovodi do odstupanja od
normalnog seksualnog cilja
- PODJELA PERVERZIJA:
1.Anatomska prekoračenja:
a) Seksualna primjena sluzokože usana i usta
b) Seksualna primjena analnog otvora
c) Fetišizam
2. Fiksacije privremenih seksualnih ciljeva:
a) Uživanje ostvareno gledanjem
b) Sadizam
c) Mazohizam
- Normalan je seksualni objekt
zamijenjen nečim što je s njim
u vezi, no što je sasvim
nepodesno da bi moglo služiti
normalnom seksualnom cilju

- Nadomjestak za seksualni objekt,

zapravo je za seksualne potrebe
sasvim nepodesan dio tijela
(stopalo,kosa) ili pak neki neživi
objekt koji podsjeća na seksualni
objekt ili na seksualnost
- Seksualni užitak izazvan boli
koja se nanosi sekundarnom
objektu
- Rizik nastanka sadizma se
povećava :
1. Gledanjem seksualnog odnosa
u dječjoj dobi
2. Tučnjavama u dječjoj dobi
- Uživanje i seksualno
zadovoljenje izazvano
psihičkom i fizičkom boli
koja se podnosi od strane
seksualnog objekta

- Svaki je mazohist ujedno i

sadist
• SOCIOLOGIJA PSIHOLOGIJA

• Roger Bastide - socijalna psihologija

- psihologijska sociologija

• Freud – 2 nagona - smrti (thanatos)

- života (eros)
• Sociologija optužuje socijalnu psihoanalizu
• Erich Fromm kritizira Freuda

• Utjecaj kulture

• Kritika terapije

•Durkheim (klasična sociologija) Freudova

sociologija
• Definicija neuroze

• 2 načela: - potraga za biološkim zadovoljenjem

- društvena sigurnost
• austrijski psiholog
• škola individualne psihologije

• ‘osjećaj manje vrijednosti organa ’

• švicarski psiholog i psihijatar
• 1912. vrhunac ljutite oštrine

prema Jungu
• začetnik ANALITIČKE

PSIHOLOGIJE
• 4 arhetipa – JASTVO, ANIMUS,

ANIMA, SJENA
• PERSONA ili MASKA

• INDIVIDUACIJA – prigovor

nedostatka univerzalnosti
• Francuska, prva polovica 20.st.
• prvi osmislio lingvist Ferdinand de Saussure

(strukturalna lingvistika)
• strukturalizam se proširio na mnoga područja:
- antropologija - Claude Lévi-Strauss
- marksizam - Louis Althusser
- psihoanaliza - Jacques Lacan
- kulturologija i filozofija – M. Foucault
- teorija književnosti - Roland Barthes
- povijest - Ferdinand Braudel
itd.

OPĆENITO - pokret u društvenim znanostima, a zajednički im je analitički

pristup prema pojavama
• smatra da svako ljudsko mišljenje i svi oblici
društvenosti imaju stanovitu strukturu
• te se strukture ne može neposredno promatrati, ali ih

se može razotkriti u čovjekovoj kulturi, koju te

strukture oblikuju
• zaslužan za nastajanje strukturalne antropologije,

važnu ulogu imao utjecaj psihoanalize

• želio objasniti da se ista struktura ljudskog duha

ponavlja u svakoj svijesti te kako je čovjek prešao s

prirode na kulturu
•govori i o određenim univerzalnim aspektima
kulture, npr. osnovni rodbinski odnosi i binarne
opozicije

• 3 osnovna tipa obiteljskih odnosa:

- odnos između braće i sestara
- odnos između supružnika
- odnos između roditelja i djeteta

ta temeljna struktura rezultat je „univerzalne

prisutnosti tabua incesta“
• binarne opozicije (parovi suprotnosti) strukturiraju
svekoliko ljudsko mišljenje
• priroda/kultura, muškarac/žena, dobro/zlo

• važan dio ljudske kulture je pripremanje hrane koja

nastaje iz prirode. To prikazuje opoziciju prirode i

kulture te prijelaz prirode u kulturu
• primjenio strukturalističku analizu na procese
kuhanja, pečenja i sušenja hrane u narodu. Pravilnosti
i svoje zaključke o procesima pripremanja jela iznio je
u svom eseju Kulinarski trokut.

•otkriće vatre i kuhanje hrane objašnjava prijelaz iz

životinje (jede sirovu hranu i stoga je dio prirode) u
čovjeka ( kultiviran i zna kuhati hranu)
• J.Kregar, D. Sekulić, S. Ravlić, K. Grubišić: Uvod u
sociologiju, Zagreb, 2008
• S. Petković, J. Kregar: Pregled glavnih sistema

socioloških teorija, Zagreb 1997

• M. Haralambos: Uvod u sociologiju, Zagreb 1992

• L. Richard: Historija seksualnosti, Zagreb 1967

• S. Freud: Tri rasprave o teoriji seksualnosti, Zagreb

2000
• S. Freud: Totem i tabu, Zagreb 2000

• C. Levi-Strauss: Strukturalna antropologija, Zagreb

2002