NOTARSKO PRAVO Doc. dr Vladimir Vuleti (prema materijalima prof.

dr Enesa Haia) Notari i notarska sluba Sutina poslova koje obavljaju notari (javni belenici) sastoji se u obradama i overama isprava za potrebe stranaka, sa naglaskom na pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa izmeu suprunika, raspolaganje imovinom maloletnih i poslovno nesposobnih lica, priprema osnivakih akata privrednih drutava i njihova registracija, te poslove zemljinoknjinog karaktera iji je predmet prenos ili sticanje svojine ili drugih stvarnih prava na nepokretnostima. Postupanje notara je zasnovano na naelima profesionalnosti, nezavisnosti, nespristrasnosti i zakonitosti. Donoenjem Zakona o notarima su stvorene normativno-pravne pretpostavke za uspostavljanje, razvoj i funkcionisanje ove slube u Republici Srpskoj, kao i u Federaciji BiH. Navedeni zakon je izmeu ostalog propisao uslove za sticanje zvanja notar i nain njihovog imenovanja, odredio nadlenosti, nain postupanja i donoenja notarskih isprava, kao i odreena pitanja u vezi sa ostvarivanjem saradnje notara sa drugim organima, ustanovama i slubama u obavljanju poslova iz delokruga notara. Notarska sluba, koja je od 2007. godine konano implementirana u pravni sistem u Bosni i Hercegovini, koncipirana je na principima tzv. Latinskog notarijata, ija je jedna od specifinih karakteristika da je to sinteza javne slube i privatne profesije koju su notari duni obavljati iskljuivo lino uz izriitu zabranu istovremenog obavljanja bilo koje druge slube. Karakteristian je takoe i ogranien broj notarskih mesta koji se najee orijentira prema broju stanovnika. U Bosni i Hercegovini je, radi dovoljne zastupljenosti i pristupanosti ove slube njenim korisnicima (graanima i privrednim subjektima), propisano da se po pravilu na 20.000 stanovnika ima predvideti jedno notarsko mesto. Uz veoma visoke zahteve koje nosioci ove javne slube moraju ispunjavati u strunom i etikom pogledu te zakonom propisane iskljuive nadlenosti notara za odreene vane pravne poslove eli se doprineti poveanju pravne sigurnosti, to je pored rastereenja sudova bio jedan od osnovnih razloga uvoenja ove pravne ustanove u na pravni sistem. Pojam i nastanak notarijata Naziv biljenik ili notar potie od latinske rijei notarius to znai pisar. Uobiajen je naziv notar ili javni biljenik (notarius publicus). Nakon zavrenog pravnikog kolovanja notar je dobijao posebnu privilegiju od viih vlasti za obavljanje javnobiljenikih poslova. Tako je notar (javni biljenik) sticao pravo da obavlja poslove u kancelarijama gradskih komuna, feudalaca, sudova i vladara. On je sastavljao javne isprave u pravnim poslovima, a svojim je potpisom i notarskim znakom jemio njihovu vjerodostojnost i pravni uinak. Vijesti o biljenitvu potiu ve od antikog doba. Slubeni notari postojali su u starom Rimu, te helenistikom svijetu i Vizantiji. Notarsku slubu ili biljenitvo preuzeli su i evropski narodi. Ima je npr. u Langobarskoj dravi i Carstvu Karla Velikoga. Krajem 12. stoljea biljenika isprava stie javnu vjeru i vraa joj se prvobitni naziv instrumentum publicum. Na Univerzitetu u Bolonji, poetkom 13. stoljea, djelovala je posebna katedra za notarsko pravo. Biljenici se u tom razdoblju slubeno nazivaju notari publici. Dok su tokom 12. i 13. stoljea biljeniku slubu

obavljali uglavnom pripadnici klera, poslije toga su sve vie ti poslovi namjenjeni kolovanim pravnicima - laicima. Kratak istorijski pregled Rimski period: Korijeni notarijata se naziru ve u starom Rimu, kada dokumenti, odnosno drugi zvanini spisi poinju igrati veoma vanu ulogu u drutvu. Dokumenta odnosno protokoli su izdavani od strane uprave, jer dravni autorizovani pisari nisu bili poznati. Za manje vane svakodnevne poslove koristile su se takozvane kune knjige tj. svjedoanstva. Uputstva na postojanje pisara koji su bili u javnoj slubi tzv. "scribae" i privatnih pisara "notarii" se po prvi put pronalaze u kodeksu Justinianusa. Sama rije notar vodi porijeklo od rimskog "notarii" to je bila oznaka za osobe koje su brzo pisale. Pojam "notarijata" u dananjem smislu vodi porijeklo od takozvanih "tabelliona", kojima su zvana udruenja pisara koji su uivali javni ugled. Profesionalni pisari postaju u to vrijeme sve znaajniji. Njihova zadaa se sastojala u tome da sastave dokument i sroe podatke, pri emu ti spisi nisu uivali "fides publica" (javno povjerenje). Samo dokumenti, koji su bili izdati od takozvanih "ius actorium" magistrata mogli su se smatrati javno povjerljivim. Kratak istorijski pregled X Vek: Slijedei znaajan korak za razvoj notarijata je napravljen u 10. vijeku takoer u Italiji. U tom vremenskom periodu je za obavljanje notarske slube, naravno ne ove u dananjem smislu, bilo neophodno ne samo jedno nauno obrazovanje, nego je bila propisana i pripadnost organizovanim notarskim koledima. Nakon ispunjenja prva dva uslova, kandidati koji su dostigli odreenu starosnu dob, morali su polagati izvjesni struni ispit, te dokazati da su stekli praksu u slubi. Nakon to poloi navedeni ispit notar je dobijao diplomu i bivao upisan u imenik notara. Moemo konstatovati da danas zakonom predviene notarske komore vode porijeklo iz tog vremena. Rani srednji vek: Za vrijeme vladavine cara Barbarosse ili Pape Aleksandra III poinje imenovanje prvih notara u dananjem smislu. Najstarija imenovanja notara od strane cara datiraju jo iz 1186. i 1191. godine. U 13. stoljeu dolazi do razvoja slinog notarijata i u Austriji, to su inicirali studenti iz Bolonje. U samoj Italiji u 15. stoljeu notarska sluba doivljava svoj puni razvoj, tako da je samo u Florenci na 1000 stanovnika postojalo 8 notara. U Njemakoj razvoj notarijata nastaje pod uticajem svetenstva u 12. stoljeu. Kratak istorijski pregled Savremeno doba karakteriu tri najznaajnije grupe notarijata: latinski, anglo-ameriki i skandinavski notarijat. U kontinentalnoj Evropi pravna tradicija se zasniva na latinskom notarijatu, s toga e u nastavku teksta ova vrsta notarijata biti posebno izloena. Za razliku od latinskog notarijata angloameriki notarijat nema za uslov da tu slubu obavljaju iskljuivo pravnici sa odreenim kvalifikacijama, ve u veini anglo-amerikih drava, tu funkciju obavljaju osobe "notary Publics" koje su na tu funkciju postavljene radi njihove pouzdanosti ili reputacije. Iz tih razloga obrade ali ak i ovjere dokumenata nainjenih od strane "Notary Publics" ne odgovaraju naim zahtjevima. Slina je situacija i u Njemakoj, gdje su iz istih razloga za priznavanje amerikih javnih spisa i pored postojeeg Hakog ugovora, potrebni i apostili. Latinski notarijat Tokom istorijskog razvoja instituta notarijata mogue je uoiti da su se razvijali i razvili razliiti

modeli organizovanja notarske,pa ak i u okviru jednog istog pravnog sistema. Primjera radi u Njemakoj u nekim pokrajinama notari su dravni slubenici (samo jedna pokrajina),u drugim pokrajinama notari mogu biti istovremeno i advokati,a u treem modelu notari su samo notari i ne mogu obavljati druge poslove niti raditi u drugim slubama. Od svih tipova notarijata u svijetu je najrasprostranjeniji oblik organizovanja i rada notarijata koji se naziva Latinskim tipom notarijata. Latinski tip notarijata je samo notarijat, to znai da u takvom ureenju notarske slube notari mogu samo i iskljuivo obavljati notarsku slubu kao zanimanje, a ne mogu obavljati druge slube, npr. advokatsku. Latinski notarijat je rasprostranjen irom svijeta, u Evropskoj Uniji su ga prihvatile: Nizozemska, Francuska, Belgija, Luksemburg, Njemaka, Austrija, panija, Portugal, Italija i Grka,SR Njemaka ( u Bavarskoj i pokrajinama koje su bile u sastavu bive Istone Njemake).U srednjoj i istonoj Evropi latinski notarijat su ustanovile eka Republika, Slovaka, Poljska, Maarska, Rumunija, Estonija, Letonija, Litvanija, Moldavija, Rusija, Albanija, te na podruju bive Jugoslavije Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Zakon o notarima Federacije(Slubene novine F BiH br. 45/2002) kao i Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 86., 05.10.2004.g.),te Zakon o notarima za Brko Distrikt (Slubeni glasnik Brko Distrilta br. 09/2003) u stvari predstavlja prihvaeni tip "Latinskog notarijata" Odnos notara i advokata Sutinska razlika u odnosu na djelatnost advokata je da je notar obavezan da vodi rauna o interesima svih stranaka i da djeluje u cilju iznalaenja sporazumnog rjeenja. Notar je zakonski obavezan da bude neutralan, za razliku od advokata koji titi samo interese svoje stranke. Ako se notaru podnese tekst nacrta sainjenog od strane nekog advokata, on ga moe prihvatiti kao svoj, s tim, da on tada snosi punu odgovornost za sadraj te isprave, te za istu moe odgovarati. Notar je odgovoran prema strankama za izvrivost i provodivost svih prava i obaveza i drugih elemenata iz nekog pravnog posla koji je notar sainio u obliku notarski obraene isprave.U tom smislu notar je i radi vlastite odgovornosti i interesa duan stranke upozoriti na sve mogue posljedice nekog pravnog posla,te i pouiti koja su rjeenja u nekom pravnom poslu najbolja za njihove interese.U tom smislu pozicija notara je potpuno drugaija od pozicije advokata.Advokat je u pravilu zastupnik neke stranke,a notar u pravilu nije i ne smije biti zastupnik stranke. Notar, kao nosilac javnih ovlatenja (javni slubenik) je prvenstveno u funkciji zatite javnog pravnog poretka u oblastima za koje je nadlean na nain da vodei istovremeno raun o najboljim interesima stranaka (i to svih stranaka na jednak nain) vodi i raun da ti interesi ne mogu biti suprotni pravnom poretku. Odnos notara i advokata Primer: odgovornost notara kod ugovora o prodaji: advokat zastupa stranku i jedni interes i obaveza mu je da na najbolji nain ostvari interese svog klijenta.S druge strane notar je obavezan da vodi rauna o interesima i kupca i prodavca.Notar mora da obezbijedi prodavca na nain da predvidi pravne i finansijske sigurnosne mehanizme koji e omoguiti naplatu prodajne cijene,te ukoliko prodavac ne bude namiren za prodajnu cijenu(zbog propusta notara da jasno i potpuno osigurano definie mehanizme naplate) notar e nadoknaditi tetu prodavcu.I u obrnutom sluaju u kome bi prava kupca bila nerealizovana (npr.ne moe da stekne pravo vlasnitva na kupljenoj nepokretnosti) notar bi morao da nadoknadi tetu kupcu. Sve notarske a posebno notarski obraene isprave imaju svojstvo javne isprave tako da svi organi

vlasti kao i sudovi polaze od pretpostavke o tanosti podataka u takvim ispravama, i kao takve one imaju posebnu dokaznu snagu. Kako notar odgovara za svaku tetu koja obavljanjem njegovih slubenih radnji proizae iz konkretnog pravnog posla nekoj od ugovornih strana, obavezan je zaljuiti osiguranje od odgovornosti za tete do visine od 250.000 KM za svaki osigurani sluaj. Eventualno nastalu tetu stranci namiruje osiguranje notara a u sluaju da je notar tetu prouzrokovao svojom krivicom (namjerno ili iz krajnje nepanje) osiguranje ima pravo da se regresira od notara. Notarijat i Evropska unija Notarska profesija kao ni profesija advokata ili sudije, nije jedinstveno regulisana pravom Evropske Unije. Razlog lei u tome to u ugovorima o osnivanju Evropske Unije materija prava koje regulie odreena zanimanja nije navedena. Ugovorima o osnivanju Evropske zajednice koji su sastavni dio tzv. primarnog prava zajednice stvoren je novi pravni poredak, koji u dravama lanicama EU ima prednost u odnosu na nacionalno pravo. Pri tome se EU u poetnim godinama najpre koncentrisala na privredno pravo, to znai naroito na formiranje unutarnjeg trita meu dravama lanicama. Meutim u meuvremenu su brojne druge oblasti prava postale sastavni dio pravnog ureenja Unije. Pravo EU poiva na etiri osnovne slobode: sloboda prometa roba, sloboda izbora sjedita poslovanja, sloboda pruanja usluga i sloboda kretanja zaposlenih, sloboda prometa kapitala. Kako je, meutim, ve reeno, pravo koje regulie profesiju notara nije navedeno u Ugovoru EZ. Ovo naelno spada i dalje u kompetenciju drava lanica. U svakom sluaju centralne odredbe Ugovora EU, naroito odredbe u vezi sa ostvarivanjem unutarnjeg trita vezano za slobodu prometa usluga i izbora sjedita poslovanja, imaju konkretan znaaj za vrenje notarske profesije u EU. Osim toga Konferencija notarijata Evropske unije je u februaru 1995. donijela Evropski kodeks prava notarske profesije koji utvruje vane zajednike elemente i temeljne principe notarskog zanimanja za sve drave lanice, a da pri tom nije pravno obavezujui. Notarijat u dravama lanicama EU U dravama lanicama EU ne postoji jedinstvena regulativa ove materije. Uz to dolazi i injenica da neke drave lanice, naroito Ujedinjeno Kraljevstvo, pripadaju drugom, znaajno drugaijem pravnom krugu, Common Law, nasuprot takozvanom romansko/germanskom pravnom krugu, kojem pripadaju kontinentalnoevropske zemlje. Pojednostavljeno reeno moe se kazati, da je na podruju Common Law-a teite na sudskoj praksi a ne na pisanom pravu, a osim toga se ideja o zatiti slabijeg kod ugovornih odnosa potiskuje u drugi plan u odnosu na ideju vlastite odgovornosti. Nasuprot tome romansko/germanski pravni krug poiva u naelu na kodifikovanom pravu. Osim toga je on najkasnije od kraja 19. vijeka sve izraenije u sredite stavljao ideju zatite slabije ugovorne strane, npr. putem posebnih obaveza savjetovanja, ali i potovanja posebnih propisa o formi, npr. u oblasti veoma aktuelne problematike zatite potroaa. Pored ove naelne i vrlo pojednostavljeno predstavljene razlike izmeu Common Law i kontinentalnoevropskih pravnih ureenja postoji izraena raznolikost i unutar pravnih ureenja kontinentalnih drava lanica, koja posebno dovodi do toga da je i sistem notarske obrade isprava veoma razliito postavljen.

U principu se moe konstatovati da sveukupno unutar EU postoji jasna razlika u pogledu neophodnosti ukljuivanja odreenih posebno kvalifikovanih osoba za sainjavanje odreenih pravnih poslova. Njemako pravo ovdje ide najdalje, kad se radi o odreenim naroito vanim poslovima, tako se npr. za prodaju nekretnina i sporazumni prenos vlasnitva na nekretninama zahtijeva notarska obrada isprava. Notarijat u dravama lanicama EU Nasuprot ovome u veini ostalih drava EU za kupovinu nekretnina je dovoljna isto privatna pismena forma (kao npr. u Francuskoj i Italiji te svakako u Velikoj Britaniji), ili vlada potpuna sloboda forme (npr. Holandija ili Austrija). Isto tako ima razlika kod u praksi tako vanog osnivanja drutva sa ogranienom odgovornou, gdje npr. Francuska zahtijeva samo pismenu formu, dok su Njemaka i Holandija zakonom propisale notarsku formu. Znatnih razlika ima i kod pitanja, u kojoj mjeri notarske isprave mogu predstavljati izvrni naslov. U principu zemlje Common Law-a ali i zemlje sjeverne Evrope odbijaju izvrenje na osnovu notarskih isprava, dok su u romanskim dravama, tj. u Francuskoj, Italiji i paniji notarske isprave per se (same po sebi) izvrne. Za razliku od ovoga u Njemakoj, Holandiji i Austriji je potrebna izriita izjava dunika da se podvrgava neposrednom izvrenju na osnovu notarske isprave. Takoe je i profesionalno-pravna organizacija notarijata u dravama lanicama EU krajnje razliita. Naelno se naroito u Common Law moe konstatovati vrlo liberalan model usluga, dok je u kontinentalnoevropskim zemljama mogue nai razliite modele dravno regulisane pravne preventive. Tako se u Ujedinjenom Kraljevstvu sainjavanje isprave u naelu, takoe i u tekim pravnim oblastima kao to je pravo o nekretninama, nasledno i pravo privrednih drutava, smatra privatnim aktom onih koji tu izjavu daju. Onaj koji daje izjavu ili zakljuuje ugovor ima mogunost da se poslui pomoi profesionalaca, npr. advokata ili pak notara. Takav notar u Ujedinjenom Kraljevstvu je davalac usluga, a ne nezavisni notar obavezan na lojalnost prema objema strankama i izjednaen tretman obiju strana, kako je to sluaj u nizu zemalja EU i u Zakonu o notarima u Federaciji BiH. Notarijat u dravama lanicama EU Drugaiji od ovoga je model u veini kontinentalno-evropskih zemalja. Ovdje se etablirao model notara u slobodnom zanimanju, na koga su prenesena javna ovlaenja. Ovaj model prepoznaje se i u odredbi lana 2 Zakona o notarima gdje se kae: Sluba notara je javna sluba koju obavljaju notari, koji su samostalni i nezavisni nosioci te slube. Veina drava u EU su izabrale srednji put izmeu potpuno dravno organizovane brige i deregulisanog modela kakav je u Velikoj Britaniji. Drava se pridrava principa preventivnog pravosua, koje ona organizuje putem nepristrasne tree osobe. Javna ovlaenja se prenose na visokokvalifikovanog pravnika u slobodnom zanimanju. Meutim nagrade (takse) su kod ovog modela zakonom utvrene i graanin ima u principu pravo slobodnog izbora kod kog notara e ii. Ovo je elementarna temeljna ideja takozvanog latinsko/germanskog notarijata, iji osnovni principi su dati u evropskom Kodeksu o pravu notarske profesije. Ovom modelu notara pripadaju sledee zemlje: Belgija, panija; francuska, Gka, Italija, Luksemburg, Holandija, Austrija, Nemaka.

Njegova prednost je sinteza izmeu javne slube i s time povezanih slubenih obaveza, to znai naroito neutralnost i savjetovanje svih stranaka s jedne strane i s druge strane fleksibilnost, koja je osobenost (sr) djelatnosti slobodnih zanimanja. Iz navedenog se moe zakljuiti da je sluba notara u EU, istina, razliito postavljena ali da se u zemljama takozvanog romansko/germanskog notarijata izgradio jedan opti temeljni princip koji se manifestuje u Kodeksu evropskog prava notarske profesije. Evropski kodeks prava notarske profesije Kodeks prava notarske profesije u EU donesen je na Konferenciji notarijata u EU odranoj 04.02.1995. u Napulju. On ima znaaj za sve drave lanice EU koje su organizovale notarijate na bazi tzv. latinskog notarijata, to znai sve notarijate gdje je notar nosilac javne slube koju mu dodjeljuje drava. Prema tome i novi notarijat u Bosni i Hercegovini spada u latinski notarijat. lanice Konferencije notarijata EU su sledee zemlje: Nemaka, Francuska, Grka, Italija, Luksemburg, Holandija, Austrija, Portugal i panija. Latinski notarijat vue korijene iz zajednikog istorijskog naslea zemalja lanica mada se on u pojedinim dravama razliito manifestuje. Sve dok ne bude mogua harmonizacija unutar EU zbog toga to nema kompetencija u sutinskoj oblasti notarijata, Kodeks je od sasvim elementarnog znaaja takoe i za meusobno priznavanje i dejstvo isprava. Najprije je Konferencija notarijata predstavila svoje motive za Kodeks. Centralno razmiljanje pri tom je bilo osigurati da se harmonizuju naroito notarske aktivnosti kod poslova sa inostranim elementom unutar EU. Najpre je Kodeks u svom odjeljku 1. definisao zajednika pravila za latinski notarijat, pri emu je sledio rezoluciju koju su notarijati-lanovi jednoglasno usvojili u Madridu 1995. godine. Notar se tu definie na sledei nain: Notar je nosilac javne slube kome je prenesena dravna vlast, kako bi sainjavao javne isprave. Pri tome on osigurava uvanje, dokaznu snagu i izvrnost ovih isprava.

Evropski kodeks prava notarske profesije Ovom definicijom su definisani najvaniji elementi notarijata na podruju zemalja-lanica Konferencije. Notar je nosilac javne slube, kako je i definisano u lanu 2 Zakona o notarima. Drava prenosi na notara ovlaenje da sainjava javne isprave. lan 4 Zakona o notarima je konsekventno definisao dokaznu snagu notarskih isprava na sledei nain: - Notarske isprave su sve isprave notara, koje on saini na osnovu ovog zakona u okviru svoje nadlenosti. - Notarske isprave su: notarski obraene isprave, notarske ovjere i notarske potvrde. - Notarske isprave vrijede kao javne isprave i vae na teritoriji cijele Republike Srpske, kod svih organa vlasti, pravnih lica i drugih institucija, nezavisno od toga od kojeg su notara na teritoriji Bosne i Hercegovine izdate. Pored toga se u definiciji Kodeksa utvruju isto tako vane ostale obaveze notara, naime osiguravanje uvanja, dokazne snage i izvrnosti njegovih isprava. Kao to je ve naprijed objanjeno, u odjeljku 1 Kodeksa se utvruje da notar svoje zanimanje obavlja kao slobodno zanimanje, to znai ne kao dravni slubenik ili nalogoprimac. Dalje se u

Kodeksu kae, da savjeti koje notar daje uesnicima na nepristrasan nain kao i isprava sainjena na osnovu tog nepristrasnog savjetovanja, potroau tj. uesnicima daju pravnu sigurnost koju oni trae. Evropski kodeks prava notarske profesije Ovom daljom definicijom u Kodeksu su u svim ostalim zemljama-lanicama latinskog notarijata definisani zajedniki osnovni principi notarijata: nepristrasno sudjelovanje nepristrasno savjetovanje sastavljanje isprave na osnovu savjetovanja pravna sigurnost Isti osnovni principi sadrani su i u odredbi lana 5. Pravilnika o radu notara, gdje se pod naslovom "Opta profesionalna obaveza" kae: "Zadatak notara kao nezavisnog nosioca javne slube je da... ... regulie pravne odnose na nain da se izbjegnu pravni sporovi i garantuje pravna sigurnost. Notar je duan odgovarajuim mjerama osigurati nezavisno i nepristrasno obavljanje notarske slube, pridravajui se zabrane sudjelovanja u pravnim poslovima u skladu sa Zakonom o notarima i ovim Pravilnikom. S obzirom na to da djelatnost notara mora postii tako vane ciljeve, postavljaju se takoe posebni zahtjevi u vezi sa kvalifikacijom notara. Tako je dalje odreeno da notar moe izvravati svoje zadatke ako je pravnik sa visokom univerzitetskom kvalifikacijom, koji je dobio pristup ovom zanimanju nakon mnogobrojnih ispita, faza obrazovanja i postupaka konkursa, koji ovo zanimanje obavlja prema striktnim disciplinsko-pravnim propisima i uz stalnu kontrolu javnih organa vlasti i koji je strankama dostupan na cijeloj teritoriji drave zahvaljujui tome to se prilikom njegovog imenovanja vodilo rauna o lokalnim potrebama graana. Evropski kodeks prava notarske profesije Ovdje postaje jasno da se visoki zahtjevi Kodeksa prema djelatnosti notara mogu ispuniti samo ako sam notar ispunjava najvie kvalitativne zahtjeve. U to spadaju: visoka univerzitetska kvalifikacija ispunjavanje uslova za pristup profesiji nakon ispita i obrazovanja formalizovani, objektivni i transparentni postupak konkursa kontrola njegove djelatnosti od strane javnih organa. Na osnovu ovih zahtjeva Zakon o notarima sadri sveobuhvatan odjeljak o notarskom ispitu kao i o podobnosti notara i postupku izbora koji se mora sprovesti [naroito odjeljak 2 taka 1. Zakona o notarima, Notarski ispit (l. 5-19)]. Samo odgovarajuim visokim zahtjevima u pogledu kvalifikacije i potenim, ali i relativno visoko zahtjevnim, ispitnim postupkom notarijat u Bosni i Hercegovini moe dostii ove Evropske standarde. Konano se s obzirom na prethodne definicije notarske profesije u odjeljku 1 Evropskog kodeksa kae da sudjelovanje notara predupreuje mogue sporove i neizostavni je element efikasnog i funkcionalnog pravosua. U literaturi se istie da je notar preventivni sudija. Evropski kodeks prava notarske profesije Notar je time kao to je ve citirano u vezi sa Pravilnikom vaan neutralni element za uspostavljanje pravne drave i pravne sigurnosti. U drugom odjeljku Evropskog kodeksa se zatim predstavljaju najvanije zajednike odrebe notarijata:

Integritet Notar je naelno obavezan na integritet prema strankama u postupku notarske obrade, prema svojim kolegama iz struke kao i prema dravi koja ga je imenovala. Ova obaveza na integritet se pri tome u naelu odnosi na sve sudravljane, a osim toga i na dravljane drugih drava. Nepristrasnost i nezavisnost Kao to je ve utvreno u optim definicijama, jo jednom se izriito naglaava da se od notara u prvom redu zahtijeva da svoju profesiju obavlja u potpunoj nepristrasnosti i nezavisnosti. Ovo vai kako kod savjetovanja tako i kod samih notarskih obrada. Pored ovih naelnih definicija Kodeks sadri prije svega dopunjavajue odredbe o dostojnosti povjerenja, profesionalnoj tajni, nazivu zanimanja i navoenju imena, kao i u pogledu prava na slobodni izbor notara, obavezi pridravanja nacionalnih propisa o naknadama, zakljuenju osiguranja od profesionalne odgovornosti itd. Pri tome u prvom planu stoje prije svega pitanja meunarodnog pravnog prometa koji za uvoenje notarijata u ovom trenutku nemaju nekog znaaja. Notarijat i Ugovor EZ Kao to je ve reeno, unutar prava EU a naroito u Ugovoru EZ nedostaju odredbe koje reguliu notarijat. Razlog tome je to se ovdje kako je upravo prikazano radi o javnom zadatku i javnoj slubi. Ipak za notarijat mogu biti znaajne neke temeljne odredbe prava EZ. Ovdje prije svega valja navesti dvije vane osnovne slobode: sloboda izbora sjedita poslovanja i sloboda pruanja usluga. Pod slobodom izbora sjedita poslovanja se u skladu sa odredbom lana 43. Ugovora EZ podrazumijeva trajna samostalna profesionalna djelatnost na stalnom mjestu, koja treba omoguiti trajnu profesionalnu integraciju u drugoj dravi-lanici. Za razliku od toga pod slobodom pruanja usluga se u skladu sa odredbom lana 49. Ugovora EZ podrazumijeva privremeno obavljanje djelatnosti u drugoj dravi-lanici, pri emu i usluga i primalac usluge moe prelaziti granicu. Odredba lana 43. kojom je regulisana sloboda izbora sjedita poslovanja glasi: Prema sledeim odredbama su zabranjena ogranienja slobodnog izbora sjedita poslovanja dravljana zemljelanice na teritoriji suvereniteta druge zemlje-lanice. Odredba lana 49. kojom je regulisana sloboda pruanja usluga glasi: Prema sledeim odredbama su zabranjena ogranienja slobodnog prometa usluga unutar Zajednice za dravljane zemaljalanica koji su nastanjeni u drugoj dravi Zajednice nego to je drava primaoca usluge. Notarijat i Ugovor EZ S obzirom na ove dvije osnovne slobode, za notara u naelu dolazi u obzir i sloboda izbora sjedita poslovanja, tj. pravo da svoje sjedite zasnuje u drugoj dravi-lanici, kao i sloboda pruanja usluga, tj. pravo da u drugoj dravi-lanici obavlja djelatnost odnosno da vri notarske obrade isprava za dravljane drugih zemalja-lanica osim njegove zemlje. Sama sloboda izbora sjedita poslovanja je pitanje uslova za pristup notarijatu. Ovdje naroito valja ispitati pod kojim uslovima pravnik iz druge drave-lanice moe dobiti dozvolu za bavljenje notarskom profesijom. Pri tome e se postaviti pitanje da li je ova sloboda izbora sjedita poslovanja ili sloboda pruanja usluga za jednog notara uopte "zamisliva". Meutim, isto tako skeptino se ranije gledalo na slobodu izbora sjedita poslovanja ili slobodu pruanja usluga advokata. Tako je EU svojim Direktivama ukinula obavezu rezidentnosti i obavezu pripadnosti komori za prekogranino pravno savjetovanje, i konano je Direktivom

98/15/EG iz februara 1998. znaajno olakano stalno obavljanje djelatnosti advokata u drugoj zemlji-lanici EU koja nije zemlja u kojoj je on stekao pravo i kvalifikaciju za obavljanje svoje profesije. U tom pogledu danas se ve moe govoriti o jednoj prii o uspjehu u ostvarivanju slobodnog unutranjeg trita za advokate. Pored toga je Evropski sud u jednoj odluci od 02.09.2000. prvi put utvrdio da postoji posebna regulativa za slobodno zanimanje unutar Evropske unije. Pri tome je slobodna zanimanja, za razliku od drugih davalaca usluga, definisao kako slijedi: Notarijat i Ugovor EZ esto postojei zakonski monopol obavljanja zanimanja ogranienja pristupa zanimanjima, djelimino organizovana kroz predstavnitva profesije ogranienja slobode reklamiranja zakonsko utvrivanje taksi/honorara ogranienja doputenih pravnih oblika u kojima se usluga moe pruati kao slobodno zanimanje Ove posebnosti se odnose bar uopteno i na profesiju notara i ukupno gledano treba postaviti pitanje kako se usluga notara u budunosti moe predstaviti na jednom deregulisanom tritu. Stoga ne iznenauje injenica da se Evropska komisija u februaru 2003.g. bavi razmiljanjima o tome, u kojoj mjeri sloboda izbora sjedita poslovanja notara (nacionalnost notara) i mogunost pruanja prekograninih usluga notarijata ipak mogu biti pitanje evropskog prava. Teko da se moe raunati s tim da se nacionalni notarijati unutar EU i u trenutnim i buduim dravama-lanicama mogu trajno ograditi od razvoja u Evropi i njenim dravama-lanicama. S druge strane, meutim, samo odgovarajuim kvalitetom usluga najprije u matinoj dravi mogu osigurati da se postigne cilj njihove djelatnosti, a to je nezavisno savjetovanje osoba koje im se obrate i uspostavljanje pravne sigurnosti. Ovo bi moglo biti ugroeno konkurencijom cijena i uslova unutar EU. U tom pogledu se i ovdje radi o teoretskim razmatranjima koja vjerovatno ne mogu u potpunosti pokriti posebnosti notarske profesije. Ipak valja pratiti razvoj dogaaja unutar EU i posebno unutar proirene EU od 2004. godine, da bi se i ubudue mogao definisati uticaj osnovnih sloboda na slubu notara. Istorijat notarskih zakona u BiH U Austro-Ugarskoj je bio poznat notarijat kao institucija u smislu latinskog notarijata. Drugaija je meutim bila situacija u Jugoslaviji, kako u Kraljevini Jugoslaviji tako i u bivoj SFRJ. Treba istai da u socijalistikom periodu od 1945. do 1992. godine nije postojao notarijat u BiH, ak ni tzv. dravni notarijat, kojeg su poznavale mnoge druge socijalistike drave. Nakon zakljuenja Dejtonskog mirovnog sporazuma ve u ranoj fazi bilo je nastojanja u BiH da se uvede notarijat prema latinskom modelu. Pozadina za to su bila pozitivna iskustva s uvoenjem ovog notarijata u drugim tranzicijskim zemljama, naroito u Sloveniji. Po nalogu Ministarstva pravde Federacije BiH stoga je krajem 90-tih godina uraen prvi nacrt za notarski zakon Federacije BiH i ovaj je 1999. donesen kao Zakon o javnom biljenitvu. Dodue do provoenja ovog zakona u praksi nije dolo. Istorijski tok do 1918. notarijat postojao u Austro-Ugarskoj monarhiji do 1999. u Bosni i Hercegovini ne postoji notarijat 1999. Zakon o javnom biljenitvu Federacije Bosne i Hercegovine po uzoru na Republiku Hrvatsku

2002. Zakon o notarima Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine F BiH br. 45/2002) 2003. Zakon o notarima za Brko Distrikt (Slubeni glasnik br. 09/2003) 2004. Zakon o notarima Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 86., 05.10.2004.g.) Istorijat notarskih zakona u BiH Prvi zakon o notarima koji je bio donijet u BiH (ali nije bio nikad proveden) je Zakon o javnom biljenitvu Federacije Bosne i Hercegovine iz 1999 godine. Zakon o javnom biljenitvu iz 1999. godine bio je jako orijentisan prema notarijatu u Hrvatskoj, koji je meutim u meunarodnoj pravnoj teoriji i strunoj literaturi estoko kritikovan. U Federaciji BiH se dolo do zakljuka da bi bilo dobro ovaj zakon jo jednom temeljito preraditi. Drugo razmiljanje je bilo da bi bilo cjelishodnije uvesti notarijat u cijeloj dravi Bosni i Hercegovini, a ne samo u jednom entitetu. Samo tako bi bila zagarantovana djelotvornost i priznavanje isprava, a time i ukupna pravna sigurnost u oba entiteta kao i u Distriktu Brko. Pozadina kritike hrvatskog Zakona o javnom biljenitvu je bila izmeu ostalog i injenica, da osnovni principi latinskog notarijata, a naroito osnovni principi nezavisnog savjetovanja i notarske obrade u smislu Evropskog kodeksa nisu dosledno ostvareni u ovom zakonu. Godine 2001. je stoga angaovana zajednika ekspertska grupa Federacije BiH i Republike Srpske za izradu novog Zakona o notarima. Ova zakonodavna grupa je bila sastavljena od domaih eksperata iz entitetskih ministarstava pravde, naunika sa univerziteta dva entiteta, pravnika praktiara, naroito advokata i inostranih eksperata, koji su konano krajem 2001. godine predoili zajedniki Nacrt Zakona o notarima radi njegovog dostavljanja nadlenim zakonodavnim organima. Istorijat notarskih zakona u BiH Nacrt ekspertske grupe je u Federaciji u avgustu/septembru 2002. od strane oba doma parlamenta sadrinski neizmijenjen usvojen kao zakon (Zakon o notarima Federacije Bosne i Hercegovine - Slubene novine F BiH br. 45/2002). I u Distriktu Brko je u 2003.godini donijet Zakon o notarima koji se orijentie prema nacrtu ekspertne grupe iz 2001./2002. godine, ali vodi rauna o posebnostima pravne situacije u Distriktu Brko (Zakon o notarima za Brko Distrikt Slubeni glasnik br. 09/2003). U 2004. godine je konano sa nekim malim kortekcijama u odnosu na rjeenja u F BiH doneen i stupio na snagu Zakon o notarima Republike Srpske(Slubeni glasnik Republike Srpske broj 86., 05.10.2004.g.). Poetkom maja 2007.godine poeli su sa radom prvi notari u F BiH,a poetkom aprila 2008.godine poeli su sa radom i notari u Republici Srpskoj. Iako je proteklo vrlo kratko vrijeme od uvoenja notarijata u pravni sistem BiH,te nije mogue vriti ozbiljnije analize efeketa uvoenja notarijata,apsolutno je nesporno da je notarijat i u ovom relativno kratkom periodu opravdao svrhu svog uvoenja. U pravnim poslovima koji podlijeu obaveznoj notarskoj obradi stvoren je daleko vei stepen pravne sigurnosti i naelo povjerenja u notare i notarijat svakim danom je sve vee.Realno je za nadati se i oekivati da e u narednom periodu notarijat potpuno zaivjeti u pravnom sistemu BiH,te da e dostii visoke standarde i ugled kakav ima notarijat u zemljama sa dugom tradicijom postojanja notarijata i velikim stepenom sigurnosti pravnog prometa. Osvrt na Zakon o notarima RS i FBiH

U skladu sa odredbama Zakon o notarima Republike Srpske(Slubeni glasnik Republike Srpske broj 86) i Zakona o notarima Federacije BiH ("Slubene novine F BiH", broj: 45/2002) Ministarstvo pravde imenuje notare u svrhu obavljanja javne slube (lan 2. Zakona o notarima (ZON)). Da bi kandidat mogao biti imenovan i obavljati funkciju notara neophodno je da ispunjava zakonom propisane uslove (lan 26. ZON): da je dravljanin Bosne i Hercegovine; da je poslovno sposoban i da ispunjava ope zdravstvene uslove kao slubenik organa uprave; da je diplomirao na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini ili prije 06.04.1992. g. na pravnom fakultetu u bivoj Jugoslaviji. Ukoliko je diploma steena na pravnom fakultetu u nekoj drugoj dravi, ovaj uvjet se stie nakon nostrifikacije diplome od nadlenog organa; da je poloio pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini ili prije 06.04.1992.g. u bivoj Jugoslaviji. Ukoliko je pravosudni ispit poloen u nekoj drugoj dravi, ovaj uslov se stie nakon priznavanja tog ispita od strane Federalnog ministarstva pravde; da nije osuivan na zatvorsku kaznu za krivina djela protiv ovjenosti i meunarodnog prava, protiv slubene ili druge dunosti ili za drugo krivino djelo izvreno s umiljajem, koje u vrijeme imenovanja jo nije brisano iz kaznene evidencije koju vodi nadleni organ; da nije lan neke politike partije, i da ima poloen notarski ispit. Nadlenost notara Osnovna funkcija notara je normativno-certifikacijska, a sastoji se u obradama i ovjerama isprava, to predstavlja sutinu rada notara. Zakon o notarima dijeli notarske isprave u dvije kategorije i to: isprave nastale notarskom obradom i notarske ovjere i potvrde (lan 4. stav 2.). Notarski obraena isprava je isprava koju saini sam notar i za iju sadrinu odgovara. Ovjera predstavlja samo identifikaciju osobe koja je potpisala ispravu i svjedoi o pravovjernosti dokumenta. U ee notara pri sastavljanju pravnih akata potvruje istinitost sadraja tih akata, a njegovo pirisustvo garantuje kvalitet, preciznost kao i zakonitost. a) NORMATIVNO-CERTIFIKACIJSKA FUNKCIJA Normativno-certifikacijska funkcija notara se sastoji u obradama i ovjerama ugovora. Ta funkcija predstavlja sr rada notara. Zakon o notarima dijeli notarske isprave u dvije kategorije i to: isprave nastale notarskom obradom i notarske ovjere i potvrde (lan 4 stav 2 ZON). Za razumijevanje notarske slube je razlikovanje izmeu isprava koje saini sam on i za iju sadrinu on odgovara od isprava na kojima notar ovjerava samo potpis, od presudnog znaaja. U ee notara pri sastavljanju pravnih akata potvruje istinitost sadraja tih akata. Njegovo pirisustvo garantuje kvalitet, preciznost kao i primjenu zakona pri obradi ugovora. b) KOMESARIJALNA FUNKCIJA NOTARA Sud ili drugi organ vlasti moe notaru povjeriti vrenje i drugih poslova (popis i peaenje ostavinske i steajne mase, odreene radnje u postupku izvrenja). To je tzv. komesarijalna funkcija notara. Pored ovih osnovnih nadlenosti notari mogu obavljati i druge poslove doputene Zakonom o notarima. Tako notar moe preuzeti na uvanje isprave, gotov novac, stvari od vrijednosti, i sl.. On je obavezan da izvrava primarne dunosti, dok ostale poslove nije obavezan prihvatiti. Nadlenost notara

Notar je dakle slubeno lice ovlateno da sklapa (obrauje) i ovjerava ugovore, izdaje pravne dokumente (potvrde) i sl.. U vrenju svojih osnovnih nadlenosti notar moe da sainjava tri vrste isprava,odnosno da primjenjuje tri vrste postupaka za sainjavanje isprava.U svakom od tih postupaka primjenjuju se posebna pravila i svaka od isprava koja nastane kao rezultat takvog postupka ima razliitu pravnu snagu. Osnovna tri postupka koja rezultiraju trima razliitim notarskim ispravama su : izdavanje notarskih potvrda(potvrde), sainjavanja notarske ovjere (ovjere) i notarska obrada neke isprave (obrade). POTVRDE Notar je legalizovan (ovlaten) da izdaje odreene potvrde. OVJERE Notarska ovjera svjedoi o pravovjernosti dokumenta. OBRADA Notarski obraene isprave su isprave kompletno sainjene od strane notara. Takve isprave mogu imati i svojstvo izvrne isprave. Isprava nainjena od strane notara uiva javni karakter kao da je nainjena od strane dravnih ustanova. Stranke mogu izabrati notarsku obradu isprave za sve mogue pravne poslove. Ona je meutim propisana kao obavezna za odreene pravne poslove, kod kojih postoji posebno veliki interes stranaka kao i drave za pravnom sigurnou. Ove obaveze notarske obrade su centralni sastavni dio latinskog notarijata: one obezbjeuju da pravni posao bude formuliran s neophodnom jasnoom, spreavaju nitavost pravnih poslova ili pojedinih klauzula, tite stranke strunim savjetovanjem od davanja ishitrenih izjava volje, garantuju sigurno uvanje isprava i osiguravaju skladnu saradnju sa vlastima ili drugim organima vanparninog sudstva. Nadlenost notara Slijedei pravni poslovi zahtijevaju za svoju punovanost da se za njih saini notarski obraena isprava: - Pravni poslovi o reguliranju imovinskih odnosa izmeu branih drugova kao i izmeu osoba koje ive u vanbranoj ivotnoj zajednici; - Raspolaganja znaajnim dijelovima imovine maloljetnih i poslovno nesposobnih lica; - Pravne poslove kojima se obeava neka radnja kao poklon s tim to se nedostatak notarske forme, u ovom sluaju, nadomjeta izvrenjem obeane radnje; - Pravne poslove, iji je predmet prenos ili sticanje vlasnitva ili drugih stvarnih prava na nekretninama; - Osnivaki akti privrednih drutava i utvrivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta. Notar provjerava da li su stranke sposobne i ovlatene za poduzimanje i zakljuivanje tog pravnog posla. Nakon toga njegov zadatak je ispitati volju stranaka, objasniti situaciju, stranke pouiti o pravnom dometu tog pravnog posla te njihovu volju jasno i nedvosmisleno zapisati u formi notarskog izvornika. Pri tom on mora paziti da se izbjegnu zabune i sumnje kao i da neiskusne i nevjete stranke ne budu oteene. Notar pri tom mora ispitati stranke u vezi sa svim okolnostima koje bi mogle biti od znaaja za taj pravni posao. Njegov je zadatak takoer da ispita da li su ispunjene pravne pretpostavke za taj pravni posao. Kad mu je postalo jasno koji cilj imaju stranke, vodie o tome kvalificirano savjetovanje, traie odgovarajue rjeenje koje je za interese stranaka u tom pravnom poslu najpovoljnije Nadlenost notara

Sud ili drugi organ vlasti moe notaru povjeriti vrenje i drugih poslova kao to su popis i peaenje ostavinske i steajne mase, te odreene radnje u postupku izvrenja, to predstavlja takozvanu komesarijalnu funkciju notara. Pored ovih osnovnih nadlenosti notari mogu obavljati i druge poslove predviene zakonom, na primjer preuzeti na uvanje isprave, gotov novac, stvari od vrijednosti i slino. Notar je obavezan da izvrava primarne dunosti, dok ostale poslove nije obavezan prihvatiti. Stranke mogu izabrati notarsku obradu isprave za sve mogue pravne poslove, s tim da je ona propisana kao obavezna za odreene pravne poslove, kod kojih postoji posebno znaajan interes stranaka kao i drave za pravnom sigurnou. Ove obaveze notarske obrade su centralni sastavni dio latinskog notarijata i iste obezbjeuju da pravni posao bude formuliran s neophodnom jasnoom, spreavaju nitavost pravnih poslova ili pojedinih klauzula, tite stranke strunim savjetovanjem od davanja ishitrenih izjava volje, garantuju sigurno uvanje isprava i osiguravaju skladnu saradnju sa sudovima ili drugim dravnim organima. Slijedei pravni poslovi koji za svoju punovanost zahtijevaju sainjavanje notarski obraenih isprava su: Nadlenost notara Pravni poslovi o reguliranju imovinskih odnosa izmeu suprunika kao i izmeu osoba koje ive u vanbranoj ivotnoj zajednici; Raspolaganja znaajnim dijelovima imovine maloljetnih i poslovno nesposobnih lica; Pravni poslovi kojima se obeava neka radnja kao poklon s tim to se nedostatak notarske forme, u ovom sluaju, nadomjeta izvrenjem obeane radnje; Pravni poslovi iji je predmet prenos ili sticanje vlasnitva ili drugih stvarnih prava na nekretninama; Osnivaki akti privrednih drutava, utvrivanje njihovih statuta, kao i promjena ovih akata. Notar provjerava da li su stranke sposobne i ovlatene za poduzimanje i zakljuivanje odreenog pravnog posla, a nakon toga ima zadatak da ispita volju stranaka, objasni situaciju, stranke poui o pravnom dometu pravnog posla, te njihovu volju jasno i nedvosmisleno zapie u formi notarskog izvornika. Pri tom mora paziti da se izbjegnu zabune i sumnje, kao i to da neiskusne i nevjete stranke ne budu oteene. Notar mora ispitati stranke u vezi sa svim okolnostima koje bi mogle biti od znaaja za pravni posao, kao i to, da li su ispunjene pravne pretpostavke za pravni posao. Notarske isprave Notarske isprave su sve isprave notara, koje on saini na osnovu ovlatenja iz zakona, a u okviru svoje nadlenosti. Notarske isprave su javne isprave i vae kod svih organa vlasti, pravnih lica i drugih institucija nezavisno od toga od kojeg su notara izdate. Notar je dakle slubeno lice ovlateno da sklapa (obrauje) i ovjerava ugovore, izdaje pravne dokumente (potvrde) i sl.. U vrenju svojih osnovnih nadlenosti notar moe da sainjava tri vrste isprava,odnosno da primjenjuje tri vrste postupaka za sainjavanje isprava.U svakom od tih postupaka primjenjuju se posebna pravila i svaka od isprava koja nastane kao rezultat takvog postupka ima razliitu pravnu snagu. Osnovna tri postupka koja rezultiraju trima razliitim notarskim ispravama su : izdavanje notarskih potvrda(potvrde), sainjavanja notarske ovjere (ovjere) i notarska obrada neke isprave

(obrade). Notarske isprave su dakle isprave koje su : nastale notarskom obradom, notarske ovjere i notarske potvrde. Notarske potvrde Notar je ovlaten da izdaje odreene potvrde.Prema Zakonu o notarima F BiH notar moe da izdaje slijedee potvrde : Potvrda o vremenu predoavanja pismena Potvrda o ivotu nekog lica Potvrda o ovlatenju za zastupanje Potvrde o drugim injenicama iz registra Potvrivanje zakljuaka organa pravnog lica Potvrda drugih injenica Notarske potvrde a) Potvrda o vremenu predoavanja pismena Vrijeme kad je pismeno notaru ili u njegovoj prisutnosti kojem drugom licu predoeno, potvrdit e se na samom pismenu uz tanu naznaku dana, mjeseca, godine, a, ako to stranka zahtijeva, i sata. Ako to stranka zahtijeva, mora se utvrditi i identitet lica koje je pismeno predoilo i lica kojem je pismeno predoeno. U potvrdi e se naznaiti na koji je nain utvren identitet tih lica. b) Potvrda o ivotu nekog lica Notar moe potvrditi da je neko lice ivo, ako ga lino i po imenu poznaje ili ako notar ne poznaje stranke lino i po imenu, njihov identitet utvrdit e linom kartom ili pasoem, ili drugim linim dokumentom. Ako ni to nije mogue, njihov identitet mora posvjedoiti koji drugi notar ili dva svjedoka. U izvorniku isprave, koji e se stranci izdati, potvrdit e se da je to lice bilo pred notarom, uz naznaku dana, mjeseca i godine, a na zahtjev stranke, i sata, kad se to dogodilo i kako je utvren njegov identitet. c) Potvrda o ovlatenju za zastupanje Notar je ovlaten izdati potvrdu o ovlatenju za zastupanje ako to ovlatenje proizilazi iz sudskog ili drugog registra. Takva potvrda ima istu dokaznu snagu kao i potvrda registarskog suda. Notar e potvrdu o ovlatenju za zastupanje izdati samo ako je prethodno obavio uvid u registar ili ovjereni izvod iz registra. U potvrdi e se naznaiti dan uvida u registar, odnosno dan izdavanja izvoda iz registra. Notarske potvrde Notar moe izdati potvrdu o postojanju ili sjeditu nekog pravnog lica, o statusnim promjenama ili drugim pravno vanim injenicama, ako one proizilaze iz kojeg javnog registra. U svakom sluaju ovakvu potvrdu notar moe sainiti samo ako je prethodno obavio uvid u registar ili ovjereni izvod iz registra. e) Potvrivanje zakljuaka organa pravnog lica Ako je notar pozvan da potvrdi zakljuke skuptine ili sjednice nekog drugog tijela pravnog lica, u zapisnik e unijeti dan i vrijeme sjednice, zatim e opisati sve to se u njegovom prisustvu dogaalo, predlagalo i izjavilo, ukoliko je to vano za prosuivanje pravilnosti postupka, a posebno zakljuke donijete na sjednici. On e potvrditi i sve drugo to je zakonom propisano.

Zapisnik e u svakom sluaju potpisati i lice koje je predsjedavalo sjednici. Na zahtjev se moe utvrditi i identitet predsjednika i drugih lica koja su bila prisutna sastanku, a u zapisniku e se navesti kako je njihov identitet utvren. f) Potvrda drugih injenica Na zahtjev zainteresovanih lica notar moe potvrditi i injnice, koje su se dogodile u njegovom prisustvu, poput rasprava o ponudama, licitacije, rijebanja ili izjave lica o injenicama i stanjima za koje je notar sam ili uz sudjelovanje strunih lica saznao. O potvrivanju injenica ovih injenica notar e sastaviti izvornik, u kojem e se navesti mjesto, vrijeme, imena i adrese stranaka i drugih sudionika te taan opis onoga to se u njegovom prisustvu dogodilo ili to je inae utvrdio. Izvornik e potpisati svi sudionici. Ako koji od sudionika odbije potpisati izvornik, notar e to naznaiti u izvorniku.

Notarske overe Notarska ovjera svjedoi o pravovjernosti dokumenta.u okviru svojih nadlenosti i ovlatenja notar moe vriti slijedee ovjere : Ovjera prepisa Ovjera izvoda iz trgovakih ili poslovnih knjiga Ovjera potpisa a) Ovjera prepisa Notar e ovjeriti samo prepis koji je sastavljen u notarskoj kancelariji, odnosno sainjen uz pomo aparata za fotokopiranje u notarskoj kancelariji. S prepisom je izjednaena fotokopija isprave. Prepis se mora slagati s ispravom i u pravopisu, interpunkciji i skraivanju rijei. Ako su u ispravi neka mjesta preinaena, brisana, precrtana, umetnuta ili dodana, mora se to u ovjeri navesti. U ovjeri e se navesti i je li isprava poderana, oteena, ili inae po vanjskom obliku oito sumnjiva, osim ako to ve nije vidljivo iz samog prepisa ili fotokopije. Notar mora tano uporediti prepis s ispravom i ako utvrdi da se slae, potvrdit e to na samom prepisu, a uz to e navesti da je to prepis isprave koju je stranka oznaila kao original, ili da je to prepis ovjerenog ili obinog prepisa isprave, da li je i kako taksiran, da li je pisan rukom ili strojem ili kojim drugim mehanikim ili hemijskim sredstvom, olovkom ili perom, i gdje se, po njegovom znanju ili po tvrenju stranke, nalazi original, a ako ga je stranka donijela, ime i prebivalite te stranke. Ako se na ispravi nalazi kakva primjedba ili klauzula i ona e se unijeti u prepis. Kad se ovjerava prepis jednog dijela isprave ili izvod iz koje isprave, iz prepisa se mora jasno razabrati koji su dijelovi isprave ostali neprepisani. Notarske overe b) Ovjera izvoda iz trgovakih ili poslovnih knjiga Pri ovjeri izvoda iz trgovakih ili poslovnih knjiga notar e uporediti izvod s odnosnim stavkama izvorne knjige i napisat e na izvodu klauzulu ovjere s primjedbom da se izvod potpuno slae s odgovarajuim stavkama izvorne knjige. U izvodu e se naznaiti datum pregleda trgovake, odnosno poslovne knjige. c) Ovjera potpisa Notar moe potvrditi da je stranka u njegovoj prisutnosti svojeruno potpisala pismeno, ili svoj potpis na njega stavila, ili da je potpis, koji je ve na pismenu, pred njim priznala kao svoj.

Ovjera e se staviti na izvornom pismenu uz naznaku, na koji je nain utvren identitet i dodatak da je potpis istinit, te onda staviti datum, potpis i slubeni peat notara. Notar je duan provjeriti pismeno samo u smislu da li po zakonu postoje razlozi za odbijanje vrenja slubene radnje. Primjera radi notar ne bi smio ovjeriti potpise na pismenu ija je sadrina protivna ustavnim naelima,imperativnim propisima i moralu drutva (npr. ovjeriti potpise na ugovor o prodaji narkotika, ili ugovoru u kome se strane dogovaraju ili obavezuju na izvrenje radnje nekog krivinog djela i sl.) Notar moe ovjeriti i potpis na pismenu, koje nije sastavljeno na slubenom jeziku,uz uslov da i ovi ugovori ne smiju biti suprotni sa ustavnim naelima,imperativnim propisima i moralom drutva. Ako je stranka slijepa ili ako ne zna itati, notar e joj proitati pismeno prije nego to ovjeri potpis, a ako notar ne zna jezik na kome je pismeno napisano, pismeno e proitati sudski tuma, to e se navesti u ovjeri. Ako se ovjerava potpis lica kao zastupnika pravnog lica ili organa, notar moe u ovjeri potvrditi da se to lice potpisalo za pravno lice ili organ samo ako je notar prethodno utvrdio da je to lice ovlateno to uiniti. Notarske obrade Notarski obraene isprave su isprave kompletno sainjene od strane notara. Takve isprave mogu imati i svojstvo izvrne isprave. Isprava sainjena od strane notara uiva javni karakter kao da je sainjena od strane dravnih ustanova. Stranke mogu izabrati notarsku obradu isprave za sve mogue pravne poslove. Ona je meutim propisana kao obavezna za odreene pravne poslove, kod kojih postoji posebno veliki interes stranaka kao i drave za pravnom sigurnou. Ove obavezne notarske obrade su centralni (sastavni) dio latinskog notarijata: one obezbjeuju da pravni posao bude formuliran s neophodnom jasnoom, spreavaju nitavost pravnih poslova ili pojedinih klauzula, tite stranke strunim savjetovanjem od davanja ishitrenih izjava volje, garantuju sigurno uvanje isprava i osiguravaju skladnu saradnju sa vlastima ili drugim organima vanparninog sudstva. Slijedei pravni poslovi zahtijevaju za svoju punovanost da se za njih saini notarski obraena isprava: - Pravni poslovi o reguliranju imovinskih odnosa izmeu branih drugova kao i izmeu osoba koje ive u vanbranoj ivotnoj zajednici; - Raspolaganja znaajnim dijelovima imovine maloljetnih i poslovno nesposobnih lica; - Pravne poslove kojima se obeava neka radnja kao poklon s tim to se nedostatak notarske forme, u ovom sluaju, nadomjeta izvrenjem obeane radnje; - Pravne poslove, iji je predmet prenos ili sticanje vlasnitva ili drugih stvarnih prava na nekretninama; - Osnivaki akti privrednih drutava i utvrivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta. Postupak notarske obrade Notar provjerava da li su stranke sposobne i ovlatene za poduzimanje i zakljuivanje tog pravnog posla.

Nakon toga njegov zadatak je ispitati volju stranaka, objasniti situaciju, stranke pouiti o pravnom dometu tog pravnog posla te njihovu volju jasno i nedvosmisleno zapisati u formi notarskog izvornika. Pri tom on mora paziti da se izbjegnu zabune i sumnje kao i da neiskusne i nevjete stranke ne budu oteene. Notar pri tom mora ispitati stranke u vezi sa svim okolnostima koje bi mogle biti od znaaja za taj pravni posao. Njegov je zadatak takoer da ispita da li su ispunjene pravne pretpostavke za taj pravni posao. Kad mu je postalo jasno koji cilj imaju stranke, vodie o tome kvalificirano savjetovanje, traie odgovarajue rjeenje koje je za interese stranaka u tom pravnom poslu najpovoljnije U okviru postupka notarske obrade isprave notar na poetku sainjavanja isprave mora prije svega provjeriti da li su stranke sposobne i ovlatene za poduzimanje i zakljuivanje pravnog posla. Ovo je uvijek faktiko pitanje,a notar je u obavezi da u svakoj ispravi navede na koji je nain utvrdio da su stranke sposobne i ovlatene za zakljuivanje nekog pravnog posla. Postupak notarske obrade Nakon toga notar mora ispitati pravu volju stranaka, objasniti situaciju, stranke pouiti o pravnom dometu posla i njihove izjave jasno i nedvosmisleno pismeno sastaviti u obliku notarskog izvornika. Pri tome notar mora paziti da se iskljue zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevjete stranke ne budu oteene. U okviru ovog dijela postupka sainjavanja isprave notar je obavezan da obavi razgovor sa strankama i da stranke poui o svim posljedicama konkretnog pravnog posla,te da predloi onaj oblik i sadraj pravnog posla koji ponajbolje odgovara interesima svih stranaka.Propust notara da stranke poui i upozori na posljedice pravnog posla nee uticati na nitavost same notarske obrade i notarske isprave,ali e nesporno dovesti do notareve odgovornosti za svaku tetu koju bi stranke pretpjele zbog nedostataka u savjetovanju i upozoravanjima od strane notara.Notarijat i notari su zbog ovakvog oblika njihove odgovornosti nesporni garanti pravne sigurnosti,i realno je oekivati da e zaivljavanjem notarijata i u Bosni i Hercegovini biti stvoreni okvirei zadaleko vei stepen pravne sigurnosti u onim pravnim poslovima za koje su nadleni notari. Izvornik se mora strankama proitati u prisustvu notara, neposrednim pitanjima notar se uvjerava, da sadraj izvornika odgovara volji stranaka, nakon toga stranke moraju odobriti i svojeruno potpisati taj izvornik. U izvorniku se mora, prije potpisa stranaka, konstatovati da se tako postupilo. Ukoliko bi notar propustio da strankama proita izvornik,ili propustio da se stranke poslije itanja potpiu na izvorniku isprave takva isprava bi bila apsolutno nitava,a notar bi bio u obavezi da zbog takvog propusta nadoknadi strankama svu eventualnu tetu. Postupak notarske obrade Prilozi se takoe moraju uvijek proitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da su upoznate sa sadrajem priloga. Ovo mora biti zabiljeeno u izvorniku. Sastavljanje izvornika moe se vriti samo onda, kada prilikom itanja izvornika prilozi stoje na raspolaganju strankama. Ako stranke insistiraju i hoe da se u izvornik unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili ne bi imale namjeravani uinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka oteti, notar e upozoriti na to stranke i dati im odgovarajue pouke.U ovom sluaju radi se o odredbama koje bi mogle tetiti interesima neke od stranaka,ali koje ne utiu na valjanost pravnog posla.Takve odredbe,koje bi mogle biti rizine po stranke, notar e na insistiranje stranaka ipak unijeti u pravni posao,ali e u samoj ispravi navesti da je stranke upozorio i pouio o dejstvima tih odredbi, ime je i eliminisao vlastitu odgovornost za eventualnu tetu koja bi mogla nastati strankama zbog

primjene takvih odredbi.Ali i pored insistiranje stranaka notar ne bi mogao unijeti u pravni posao bilo koju odredbu koja bi eventualno mogla dovesti do nitavosti pravnog posla.To znai da je notar u postupku sainjavanja isprave apsolutno obavezan da titi javni interes i ne smije dopustiti zakljuivanje nitavih pravnih poslova.S druge strane notar je duan da titi i pojedinane interese stranaka,da ih poui i upozori,ali da ne moe uticati na njihovu volju u sluaju moguih rizinih efekata nekog pravnog posla, ali ih mora na te efekte jasno upozoriti. Ako stranke ipak ostanu kod tih izjava, notar moe sainjavanje izvornika odbiti ili ih tako unijeti u izvornik, ali e notar u tom izvorniku posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava. Postupak notarske obrade Ako notar ne poznaje stranke lino i po imenu, njihov identitet utvrdit e linom kartom ili pasoem, ili drugim linim dokumentom. Ako ni to nije mogue, njihov identitet mora posvjedoiti koji drugi notar ili dva svjedoka. U izvorniku notar e navesti da li poznaje stranke, odnosno na koji je nain utvrdio njihov identitet, uz tano navoenje imena, zanimanja i prebivalita svjedoka, datuma i broja isprave upotrijebljene za utvrivanje identiteta i organa vlasti koji je tu ispravu izdao. Ponekad su pri sainjavanju notarski obraene isprave potrebni svjedoci.Po Zakonu o notarima dva svjedoka su obavezno potrebna pri sastavljanju notarskog izvornika, ako je koja od stranaka nepismena.,ili se umjesto dva svjedoka moe pozvati bilo koji drugi notar. U svim ostalim sluajevima ovisie o notaru i strankama da li e pri sastavljanju notarskog izvornika biti pozvani svjedoci. Svjedoci moraju biti punoljetni i znati jedan od slubenih jezika, s tim da jedan od svjedoka mora znati itati i pisati. Svjedoci ne mogu biti: 1. lica koja ne mogu valjano svjedoiti uslijed svojih duevnih ili tjelesnih nedostataka, 2. lica koja su zaposlena kod notara koji obavlja slubenu radnju, 3. lica koja mogu imati kakvu korist od posla ije zakljuivanje posvjedouju, 4. lica koja su sa strankom ili s onim koji bi nakon notarske radnje trebao dobiti kakvu korist, ili sa samim notarom stoji u odnosu, zbog kojega se moe traiti izuzee notara. Postupak notarske obrade Svjedoci, ili drugi notar (koji je dovoljan umjesto dva svjedoka) moraju biti prisutni najkasnije kada notar ita strankama izvornik i kad ga oni potpisuju. Ako to stranke zahtijevaju, svjedoci mogu biti, ako to drugo nije za pojedine sluajeve odreeno, iskljueni za vrijeme itanja izvornika, ali u tom sluaju stranke moraju potpisati izvornik u prisustvu svjedoka i izjaviti da su izvornik proitale ili da im je bio proitan i da odgovara njihovoj volji. Sve e se to naznaiti u notarskom izvorniku. Gluha, nijema ili gluhonijema stranka koja je pismena,odnosno koja zna itati mora sama proitati izvornik i izriito izjaviti da ga je proitala i da odgovara njenoj volji. Nijema ili gluhonijema stranka koja zna itati i pisati mora na izvorniku svojeruno napisati da ga je proitala i da ga odobrava. Te izjave moraju se unijeti u izvornik ispred potpisa. Ako gluha stranka ne zna itati ili ako nijema ili gluhonijema stranka ne zna itati i pisati, mora se osim svjedoka pozvati i jedno lice njenog povjerenja koje se s njome moe znacima sporazumjeti. To lice mora imati svojstva svjedoka i ne mora znati itati i pisati. To lice moe biti u srodstvu s gluhom, nijemom ili gluhonijemom strankom, ako nije lino zainteresovano u pravnom poslu koji je predmet izvornika.

Postupak notarske obrade Ako je koja od stranaka slijepa, gluha ili nijema, svjedoci moraju biti prisutni kada stranke daju izjavu o raspolaganjima koja e se unijeti u izvornik, zatim prilikom itanja cijelog izvornika strankama, ili kad ga oni sami itaju te onda kada stranke izjavljuju svoj pristanak i kad potpisuju izvornik. To e se naznaiti u izvorniku. Notar se mora uvjeriti da li se lice od povjerenja zna putem znakova sporazumjeti s gluhom, nijemom ili gluhonijemom strankom i u izvorniku navesti da se u to uvjerio. Ako koja od stranaka ne zna jedan od slubenih jezika, mora se, pored svjedoka pozvati i sudski tuma (prevodilac). U izvorniku e se naznaiti da se tako postupilo. Tuma moe biti i lice zaposleno kod notara, ali mora imati sva druga svojstva svjedoka. Tuma nije potreban ako notar i oba svjedoka, odnosno drugi notar vladaju jezikom stranke . Kad je tuma potreban, notar e nastojati da preko njega sazna pravu volju stranaka, i prema toj volji na jednom od slubenih jezika sastaviti izvornik, kojeg e tuma prevesti strankama. Ako to stranka trai, napisat e se prevod izvornika na jezik stranke i priloiti uz izvornik. Notar treba da upozori stranke da mogu zahtijevati pismeni prevod i prilaganje uz izvornik. U izvorniku treba biti navedeno da se ovako postupilo i da li su se stranke odrekle tog prava. Izvornik, otpravak i prepis notarske izjave Isprava koju je, prema navedenoj proceduri, sainio notar predstavlja izvornik(orginal) isprave koji uva notar u svojoj arhivi. U toj arhivi notar uva i sve druge isprave koje, u skladu sa zakonom, saini u vrenju slube notara.Svaka notarski obraena isprava ima samo jedan izvornik odnosno orginal i on se uvijek i trajno nalazi i uva kod notara. Pored izvornika otpravak ili prepis iste notarske isprave,a zbog nedovoljne tradicije i poznavanja postupka notarske obrade u Bosni i Hercegovini,ponekad se javljaju dileme u pogledu znaenja pojmova izvornik,otpravak i prepis notarske isprave,te emo iz tih razloga pokuati da ukaemo na znaenje ovih pojmova. Notarski izvornik predstavlja potpisani (ovjereni,pismeni) sporazum stranaka ili izjavu jednog lica,odnosno to je jedini primjerak orginalne notarski obraene isprave koju je u skladu s procedurom propisanom Zakonom o notarima sainio notar,koja je strankama proitana i na koju su potpise stavili: stranke, notar i eventualno svjedoci. Izvornik se mora proitati strankama u prisustvu notara. Neposrednim pitanjima notar obezbjeuje da sadraj notarskog izvornika odgovara volji stranaka. Stranke moraju odobriti izvornik i svojeruno ga potpisati. U notarskom izvorniku, prije potpisa stranaka, treba konstatirati da se postupilo na navedeni nain. Kad notar saini izvornik obavezan je strankama izdati otpravak izvornika. Izvornik, otpravak i prepis notarske izjave Otpravak izvornika mora po obliku, formi, sadraju i drugim pitanjima u cjelini odgovarati izvorniku, mora biti oznaen kao otpravak i u pravnom prometu zamjenjuje izvornik. Ako u izvorniku nije to drugo odreeno, otpravak izvornika moe se izdati samo: 1. licima koja su pravni posao sadran u ispravi zakljuila u svoje ime, 2. licima u ime kojih je taj pravni posao zakljuen, 3. licima u korist kojih je taj pravni posao zakljuen,

4. pravnim nasljednicima lica iz prethodnih taaka. Na poetku rada notarijata u Bosni i Hercegovini bilo je odreenih neshvatanja prirode i funkcije otpravka notarske isprave.Naime,od ranije je u shvatanjima valjanosti neke isprave (koja je sainjavana kao osnov za promet prava na nekretninama) na naim prostorima preovladavalo iskustvo i shvatanje da svaka isprava mora biti potpisana od stranaka i ovjerene od strane nadlenog organa,te je zbog toga izvornik (orginal) takvih isprava u pravilu bio raen u veem broju primjeraka.Praktino smo uvijek sainjavali etiri ili vie orginala. Izvornik, otpravak i prepis notarske izjave Primjenom postupaka notarske obrade takvih isprava,a u skladu s pravilima notarijata i odredbama Zakona o notarima,sainjava se i postoji samo jedan izvornik (orginal) notarski obraene isprave i on se trajno uva u notarijatu.Otpravak po obliku,sadraju i svim drugim elementima odgovara orginalu,ali nije potpisan od strane stranaka. Mogue su dvije praktine situacije .U prvom sluaju izvornik (orginal) notar moe kopirati,te se na otpravku tada nalaze fotokopirani potpisi.U drugom sluaju notar otpravak moe da saini i tampanjem veeg broja primjeraka prilikom sainjavanja orginala.Na takve isprave notar stavlja posebnu napomenu da se radi o otpravku,ovjerava tu ispravu svojim peatom i notarski uvezuje.To znai da je otpravak (iako ne sadri potpise ili su potpisi fotokopirani) u svemu vjeran izvorniku,i predstavlja javnu ispravu,te su sumnje i nerazumijevanja dejstava otpravka posljedica nedovoljnog poznavanja prirode notarskih isprava. Poseban sluaj je izdavanje otpravka isprave u svrhu izvrenjaOtpravak izvornika u svrhu izvrenja izdaje se licima koja su u izvorniku oznaena kao povjerioci, odnosno njihovim nasljednicima, pod uvjetom da je dokazano ispunjenje uvjeta za izvrnost izvornika O izvrnom izvorniku moe se, u pravilu, izdati samo jedan otpravak izvornika u svrhu izvrenja. Ponovni otpravak izvornika u svrhu izvrenja jo neizvrenog otpravka izvornika moe se izdati samo 1. ako lica koja su pravni posao sadran u ispravi zakljuila u svoje ime ili lica u ime kojih je taj pravni posao zakljuen ili njihovi pravni nasljednici na to pristanu. Taj pristanak mora biti notarski obraen biljekom na samom izvorniku, potpisanom od stranke, ili posebnom ovjerenom ispravom, koja e se priloiti izvorniku, 2. ako je ranije izdati otpravak izvornika zbog kojeg nedostatka vraen notaru ili ako je uniten, oteen ili na drugi nain postao neupotrebljiv, 3. ako sud, na ijem podruju notar ima svoje sjedite, na prijedlog stranke, naredi da mu se izda ponovni otpravak izvornika. Takvu e naredbu sud izdati ako stranka uini vjerovatnim da joj je potreban ponovni otpravak izvornika. Izvornik, otpravak i prepis notarske izjave Prepis izvornika Prepise izvornika (orginala) notarske isprave sainjava notar za stranke na njihov zahtijev za razliite potrebe. Ako u samom izvorniku nije to drugo odreeno, ovjereni i obini prepisi izvornika o pravnim poslovima meu ivima, mogu se izdavati i svjedocima, licima koja iz tog pravnog posla ostvaruju odreenu korist, zakonskim zastupnicima, te nasljednicima i drugim univerzalnim pravnim nasljednicima lica koja iz tog pravnog posla ostvaruju odreenu pravnu korist, kad god to oni zatrae. Tim e se licima dopustiti da mogu u

svako doba razgledati te isprave. Otpravci ili prepisi izvornika koji se odnosi na izjavu posljednje volje ili odredbe za sluaj smrti koje je sastavio notar ili koje su njemu pismeno predate, ako u izvorniku nije to drugo odreeno, mogu se izdati samo ostavitelju dok ivi ili licu koje on na to izriito ovlasti ovjerenom punomoi. Poslije smrti ostavitelja takvi se otpravci ili prepisi izvornika mogu izdati samo poslije proglaenja odluke posljednje volje. Dan proglaenja odluke posljednje volje zabiljeie se na otpravku ili na prepisu izvornika. 16. Izvrnost notarske izjave Poznato je da je sudska presuda osnovni izvrni naslov na osnovu kojeg traitelj, trailac izvrenja moe traiti realizaciju svoga prava, ali poslije sudske presude poslije tog dugotrajnog procesa i izvrnog postupka koji vodi sud. Meutim postoji mogunost da notar sastavi ispravu i da na bazi te isprave povjerilac moe traiti izvrenje nekog prava.Izvrnost notarske isprave znai da se na osnovu izvrnog otpravka notarske isprave moe pokrenuti postupak izvrenja,te da se time izbjegnu nepotrebni sudski sporovi. Isprave notara su izvrne isprave ukoliko su sainjene u propisanoj formi i ako su sastavljene o nekom pravu potraivanja, koje ima za predmet plaanje neke odreene sume novca ili davanje odreene koliine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dunik je u ispravi pristao na izvrenje bez odlaganja. Na osnovu notarske isprave na osnovu koje je u zemljinim knjigama upisana hipoteka ili zemljini dug na odreenoj nekretnini, moe se u svrhu plaanja obezbijeenog potraivanja neposredno nakon dospjelosti zahtijevati izvrenje na toj nekretnini, ako je dunik u izvorniku na ovo izriito pristao. Za izvrnost isprava nije potrebna nikakva dalja aktivnost izvrnog suda. Izvrenje isprave notara moe se pobijati po odredbama zakona kojim je regulisan izvrni postupak. 16. Uvid u zemljine knjige Kod poslova koji se moraju uknjiiti u zemljinu knjigu notar je duan da provjeri sadraj zemljine knjige, to proizilazi iz njegove slubene obaveze provjere injeninog stanja prije vrenja obrade. Sve injenice koje mogu biti od znaaja za pravni posao moraju biti obuhvaene i provjerene. Prilikom obrade ugovora vezanih za nekretninu provjera stanja se odnosi na odreenu nekretninu, s tim da je notar obavezan da upozna obje stranke sa injeninim stanjem. Pri tome vai obaveza neutralnosti koja od notara zahtjeva da strankama prikae potpuno stanje bez prikrivanja odreenih injenica u korist jedne stranke. Utvrivanje injenica kod ugovora vezanih za promet nekretnina kao i njihovo tereenje vri se dakle uvidom u zemljinu knjigu, pri emu notar ne mora zemljinoknjinom uredu dokazati odreen pravni interes za uvid, jer zemljina knjiga predstavlja javni registar. Kao izvor informacija moe se koristiti i izvadak koji je stranka priloila, s tim da ostaje obaveza notara da provjeri datum izvatka i da se pobrine o tome da podaci budu aktuelni. Notar bira nain provjere stanja u zemljinim knjigama, te mu je dozvoljeno da uvid u zemljine knjige izvri lino ili da tu radnju povjeri treem licu, budui da obaveza uvida nije lina. Meutim, postoji obaveza urednog poslovanja, tako da je notar odgovoran i za lice koje je umjesto njega izvrilo uvid. U sluaju da stranke izriito zahtjevaju da notar saini ugovor samo na osnovu podataka koje mu one predoe, obavezan je da ih poui o rizicima sklapanja takvog ugovora, a ta pravna pouka

takoer ini sastavni dio isprave. Znatno olakanje za pravni promet predstavlja injenica da nakon samog postupka notarske obrade notar u ime stranaka podnosi zahtjev za upis u zemljinu knjigu ili druge registre u skladu sa lanom 5. stav 6. Pravilnika o radu notara, s ciljem obezbjeenja pravne sigurnosti notar zemljinoknjinom uredu dostavlja kopiju isprava znaajnih za pravne poslove kod sticanja vlasnitva ili drugih prava na nekretninama, a kod osnivanja privrednih drutava nadlenim sudskim registrima. Ovim se rastereuju stranke te to je veoma znaajno i voenje sudskih i drugih javnih registara. Kopija notarski obraene isprave za pravne poslove o sticanju vlasnitva na nekretninama ili o osnivanju privrednih drutava biva dostavljena zemljinoknjinom uredu, sudu nadlenom za registar firmi i poreskom organu, ako je plaanje poreza uslov za upis u dotini registar. Tako e upravo funkcionalnost sistema zemljinih knjiga prema novom Zakonu o zemljinim knjigama veoma znaajno profitirati od uspostave notarijata.