Professional Documents
Culture Documents
1. UVOD Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala postaje sve znacajnije zbog novog mjesta i uloge covjeka u svim drutvenim procesima kao i u njihovom upravljanju. Motivacija i zadovoljstvo zaposlenika postaju temeljem zanimanja savremenog managementa ljudskih potencijala jer jedino se izgradnjom kvalitetnog motivacijskog sustava moe pomoci organizaciji da poveca svoju konkurentsku sposobnost i vrijednost. Dosadanji koncepti motivacijskih sustava, motivacijskih tehnika i strategija postaju nedostatni i nedovoljno fleksibilni, pa je potrebno razvijati i uvoditi nove, koji ce svojom razradenocu i svestranocu dovesti do visoke motiviranosti i zadovoljstva zaposlenika, a time istodobno i ostvariti uspjeno poslovanje. Iz navedene problematike definira se i slijedeci predmet ovog clanka: Istraiti i utvrditi podrucja motivacije i motivacijskih tehnika koja se mogu razraditi i primijeniti u upravljanju ljudskim potencijalima kako bi ono bilo to efikasnije i zadovoljilo raznolike ljudske potrebe te ujedno predloiti aktivnosti njihove primjene. Primjenom znanstvenih dostignuca u podrucju motivacije na upravljanje ljudskim potencijalima moe se znatno doprinijeti povecanju motivacije i zadovoljstva zaposlenika, a time i povecanju konkurentske sposobnosti i vrijednosti poduzeca. Za to je bitno znati, koje motivacijske tehnike, na koji nacin i u kojim uvjetima omogucuju izgradnju kvalitetnog motivacijskog sustava.
Motivacija zaposlenih nije samo psiholoki i socioloki problem rada i radnog ponaanja, vec je ponaanje usmjereno prema nekom cilju koji pobuduje potrebe izazvane u covjeku, a cilj je ponaanja zadovoljenje potreba. Uzrok odredenog ponaanja covjeka jesu unutarnji psiholoki pokretaci koji ga tjeraju na neku aktivnost, pa ucinak nekog pojedinca ne ovisi samo o njegovoj sposobnosti vec i o motivaciji. Zadatak (obveza) je menedera da shvate ljudsku sloenost i osobnost, motivacijske teorije te da u zavisnosti od specificnih okolnosti u kojima poduzece posluje izaberu i primjenjuju materijalne i nematerijalne motivacijske tehnike.
Motivacija je interna (unutranja) varijabla koju meneder ne moe izvana vidjeti, vec moe samo pretpostaviti da je zaposlenik motiviran ako zduno obavlja svoj posao. To je povran nacin jer jo uvijek ne znamo zato se ljudi ponaaju na ovaj ili onaj nacin i koji je razlog tome?! Danas postoji veci broj teorija motivacije, no tri su osnovne kategorije: 1. Teorije potreba (Maslow, 1954., Alderfer, 1969.) koje polaze od specificnih potreba i njihova zadovoljavanja kao osnove za ravnoteu i opstanak ljudskih organizama. Ove teorije nam objanjavaju zato ljudi reagiraju, ali ne tumace nacin i vrste akcije koje ljudi moraju primijeniti da bi zadovoljili te potrebe. 2. Teorije vrijednosti (Mc Clelland, 1973.) uzimaju u obzir ne ono to je potrebno za opstanak vec ono to pojedinac eli. Tri su tipa motivirajucih potreba, potreba za moci, potreba za povezanocu i potreba za postignucem. Tako pojedinac s visokom potrebom za moci pridat ce i veliku panju svom utjecaju i kontroli, dok su pojedinci s velikom potrebom za povezivanjem sretni samo onda kada su voljeni. Treca potreba za postignucem pripada pojedincima s velikom eljom za uspjehom, te se u isto vrijeme boje neuspjeha; 3. Teorije vanjskih poticaja i ocekivanja naglaavaju vanost i utjecaj okruenja na ponaanje pojedinca i njihovo reagiranje. Bez obzira na teorije, motivirani ljudi ulagat ce vie napora u svom radu od onih koji nisu adekvatno motivirani. Pocetkom 20. stoljeca poduzece se smatralo strojem za proizvodnju ucinaka s ciljem rasta poduzeca i proizvodnosti te se zbog sve vece kritike znanstvenog upravljanja i sve veceg problema nezadovoljstva i nemotiviranosti zaposlenih pocinje posvecivati sve veca pozornost zadovoljstvu i motivaciji zaposlenih. Upravo je sposobnost menedera u prepoznavanju pojedinacnih razlika i potreba ljudi, u povezivanju ljudi s poslovima primjerenim njihovim potrebama. Takoder, on mora znati pravilno individualizirati nagrade te ih povezati s radnim ucincima i realizacijom ciljeva. tehn Stimulacija potice kadrove na stvaralatvo, vece rezultate, vecu odgovornost i obaveze. Kombinacijom materijalnih i moralnih oblika stimulacije postie se puna angairanost zaposlenih na radu, to se odraava na racionalnost, ekonomicnost, proizvodnost i efikasnost rada. Danas na raspolaganju menederima stoje brojni financijski i nefinancijski motivatori, a koju ce kombinaciju upotrijebiti ovisi o njihovom poznavanju motivacijskih teorija, okolnosti te svakako i inventivnosti.
Motivacija je vrlo kompleksna i osobnog je karaktera da zapravo nema jedinstvenog odgovora, no unatoc tome moguce je identificirati osnovne motivacijske tehnike. Osim podjele motivacionih kompenzacija na financijske i nefinancijske izravne i neizravne, motive za rad moemo podijeliti i na ekstrinzicne (vanjske) kao npr., sustav Plata, uvjeti rada, rukovodenje te intrinzicne (unutranje) poput obrazovanja i napredovanja. Rezultati istraivanja pokazuju da prvo valja rijeiti ekstrinzicne motive radi postizanja prosjecne proizvodnosti, a zatim ukljuciti intrinzicne cinioce radi postizanja vece motiviranosti i nadprosjecne proizvodnosti.
vidljivi su mehanizmi alokacije specificnih nagrada i vrednovanja rada unutar politike i prakse svake pojedinacne organizacije.
specifikaciju posla. Vrednovanje posla se obicno provodi pomocu dvije grupe metoda, pri cemu je jedna orijentirana na kvalitativnu analizu posla, a druga na klasifikaciju posla. U slucaju da je cilj upotrebe postupka vrednovanja posla unaprijedenje organizacije rada, a ne iskljucivo samo vrednovanje, tada ce se upotrijebiti sloeniji postupci i metode. Upotrijebi li se npr., postupak rangiranja s jednom rang-listom bez sistematske analize pojedinih, parcijalnih obiljeja posla ili pak sloeniji bodovni postupak pri kojem se utvrduje relativna vrijednost svakog pojedinog posla u poduzecu izraenog u bodovima, dolazi se do zajednickog cilja, a to je osnovna Plata koja cini temelj za vecinu drugih dijelova place. Stimulativni dio place ima za cilj poticanje i osiguravanje kontinuiranog ostvarivanja optimalnih parametara radnog ucinka kako sa aspekta poslovnih rezultata poduzeca tako i zaposlenika. No, treba imati pri tome u vidu da ono ne moe biti orijentirano na iskljucivo i stalno povecanje rezultata ulaganjem radne snage jer bi to vodilo iscrpljivanju radne snage, pa i opadanju kvalitete proizvoda te neproporcionalnom povecanju trokova. Ovaj se dio place uvijek utvrduje u zavisnosti o stupnju izvrenja nekog zadanog posla, pa tako postoji: 1. Stimulativni dio place po osnovi ucinka- u osnovi postoji Platanje po komadnoj i vremenskoj normi, te 2. Stimulativni dio place po osnovi premija- zaposleni se stimuliraju na racionalno troenje raspoloivih materijalnih i ljudskih resursa. Dodaci na placu isplacuju se zaposlenima za rad pod odredenim uvjetima koji mogu imati tetne posljedice za pojedinca, a koji obuhvacaju skupine: 1. dodatak za rad u smjenama, 2. dodatak za rad nocu, 3. dodatak za prekovremeni rad, 4. dodatak za povremeno tee uvjete rada, 5. dodatak za rad na dane praznika u kojima se ne radi, 6. dodatak za rad na dane tjednog odmora. Kompenzacije iz udjela u dobiti prvenstveno se koriste kako bi se povecao interes zaposlenih za uspjenost poslovanja poduzeca, smanjila fluktuacija zaposlenih, poboljali socijalni odnosi u poduzecu, tj. radi boljeg i uspjenijeg poslovanja. Cetiri su osnovna sistema udjela zaposlenih u dobiti: 1. sistemi indirektnog udjela u dobiti, 2. sistemi direktnog udjela u dobiti, 3. sistemi dionicarstva zaposlenih, i 4. sistemi tednje zaposlenih.
Kod sistema indirektnog udjela u dobiti, gdje se zaposleni stimuliraju na ostvarenje uteda nezavisno od dobiti, posebno se istice sistem Scanlon kod kojeg zaposlenima pripada odredeni postotak vrijednosti utede, te sistem Rucker gdje zaposleni primaju premiju u visini postotka novonastale vrijednosti. Kompenzacijama po osnovi pripadnosti poduzecu ostvaruje se osnovna svrha to veceg stupnja socijalizacije zaposlenih u poduzecu kako bi se postigla to veca efikasnost u radu. Svi se oblici kompenzacija po osnovi pripadnosti poduzecu svrstavaju u tri grupe: 1. naknade place, 2. novcane pomoci, i 3. razne beneficije. Naknade place, kao najznacajniji oblik kompenzacija po osnovi pripadnosti poduzecu, isplacuju se u uvjetima kad bi zaposlenici dobili placu da su radili, kao npr. za vrijeme bolovanja, godinjeg odmora, praznika u kojima se ne radi, i dr. Politika upravljanja Platama treba definirati visinu place, strukturu place, dio place koji ovisi o ucinku, utjecaj trine politike Plata, te pravednost i kontrolu. Prilikom razmatranja platenih sistema za nagradivanje radnih doprinosa, obavljanja radnih zadataka, podnoenje radnih napora i nepovoljnih uvjeta radne okoline ili cak zdravstvenih i ivotnih opasnosti, moramo uzeti u obzir i materijalne aspekte motivacije. Ljudi ce prodati svoje sposobnosti (rad) onome tko ce ih moci najbolje platiti. Cijena prodaje rada nije jedini cilj: status rada, imid poduzeca, stalnost zaposlenja, povoljna radna sredina, udaljenost radnog mjesta od mjesta stanovanja vrlo su vani. Iako osobni dohodak spada medu materijalne faktore motivacije, moe imati djelomicno utjecaj i moralnog motivatora. Politiku dobrih meduljudskih odnosa moraju pratiti privlacne nadnice i poticajne place jer su motivacija i Plata usko povezane. Politika nadnica i Plata mora promicati dobre meduljudske odnose, a to znaci da je potrebno platiti zaposlenika prema zasluzi, usko povezujuci njihove isplate s izvrenjem. Relativne vrijednosti poslova i struktura Plata daju podlogu i opci okvir za razvoj stimulativnog sustava materijalnog nagradivanja. Danas su najpopularniji sustavi nagradivanja temeljeni na radnoj uspjenosti gdje se povecanje place, utvrdene na temelju procjene posla i raspona platnih skupina, temelji na procjeni radne uspjenosti.
naruiti meduljudske odnose, a nasuprot tome, precizna ocjena moe potaci zaposlenika na bolju realizaciju postavljenih ciljeva. U metode ocjenjivanja radnog ucinka ubrajaju se: opisne ocjene rukovoditelja, rangiranje unutar grupe, usporedivanje u parovima, metode prisilne distribucije, metoda kriticnih incidenata i ocjenjivacke skale. Treba postojati medusobni odnos ocjenjivanja radnog ucinka i stimulativnog nagradivanja, odnosno ocjenjivanje radnog ucinka treba biti u funkciji stimulativnog nagradivanja. Danas se osim nadredenih managera i suradnika i kolega sve vie u procesu procjenjivanja uspjenosti rabi samoocjena. Najcece pogreke procjenitelja koje treba svakako izbjeci jesu nedeterminiranost standarda, subjektivnost kao i halo-efekt. Pri tehnolokoj razradi sustava ocjenjivanja ljudi potrebno je imati na umu njihove umne i organizacijske sposobnosti, temperament, eticka nacela kao i domete uspjenosti: planiranje, odlucivanje i kontrola, organiziranje i koordiniranje, uspjenost rada ( ekonomicnost, produktivnost i rentabilnost. Svaki sustav ocjenjivanja radne uspjenosti ima svoje prednosti i nedostatke no zasigurno je najvanije izabrati onaj koji ce voditi ostvarenju ciljeva poduzeca kao i pojedinca.
Temeljne karakteristike posla koje treba uzeti u obzir pri oblikovanju poslova jesu: raznolikost vjetina, identitet i cjelovitost zadatka, vanost zadatka, autonomija i feedback. U postupku obogacivanja posla brojni se problemi namecu, poput cinjenice da za neke ljude izazov predstavljaju poslovi koji su za druge dosadni kao i da se obogacivanje posla obicno namece ljudima. Organizacija treba bolje razumjeti ono to ljudi ele, truditi se da budu konzultirani i da imaju osjecaj da manageri zaista vode brigu o njima. Osim individualnog, postoje i grupni pristupi oblikovanja poslova. Tako se kod integriranih radnih grupa zaposlenicima dodjeljuje umjesto jednog zadatka veci broj zadataka, a kod autonomnih radnih grupa im se odreduje cilj, a zaposlenici sami odreduju radna zaduenja, odmore i dr. Manageri i stil managementa takoder su vrlo znacajni cimbenici izgradnje cjelovitog motivacijskog sustava buduci da oni shvacanjem onog to ljudi ele bitno utjecu svojom organizacijom i djelovanjem na motivaciju zasposlenika. U segmentu stila managementa, demokratski stil ima najvii motivacijski potencijal buduci da manageri shvacaju da jacajuci suradnike jacaju i sebe. Participacija kao stupanj sudjelovanja zaposlenih u procesima odlucivanja o vanim aspektima rada i poslovanja bitno utjece na podizanje motivacije zaposlenih, poticanje kreativnih i ukupnih potencijala ljudi, poboljanje kvalitete odluka te ukupne organizacijske uspjenosti. Upravljanje pomocu ciljeva (Management by Objectives) je vana strategija suvremenog managementa u podizanju motivacije, kvalitete odluka, razvoja ljudskih potencijala te fleksibilnosti i brzine reagiranja na promjene u okolini. To je zapravo " pristup kojim se kroz suradnju i participaciju svih zainteresiranih postavljaju organizacijski, odjelni i individualni ciljevi koji cine temelj za utvrdivanje planova aktivnosti za njihovo ostvarivanje, pracenje, procjenu i nagradivanje uspjenosti." Time se identificiraju podrucja odgovornosti i standardi ponaanja za svaku jedinicu, s periodicnim pretvaranjem tih ciljeva u mjerljive, vremenski odredene ciljeve. Vrlo su znacajne za motivaciju zaposlenika i ostale nematerijalne strategije motiviranja, poput fleksibilnog radnog vremena, priznavanja uspjeha, povratne informacije zaposleniku za svoj rad te organizacijska kultura poduzeca. Jedan od najvecih problema je otpor samih radnika koji vrlo cesto ne vjeruju da je sustav stimulativnog nagradivanja objektivan i poten. Stoga je jedan od vanih uvjeta uspjeha stimulativnog nagradivanja zadobiti povjerenje zaposlenika u taj sustav, a nuna je pretpostavka da o njemu budu dobro informirani. Tako npr. sustav Plata treba dopuniti dobrim dizajniranjem radnog mjesta, a ne da on bude kompenzacija za loe dizajniranje radnog mjesta. Vrlo raireni mehanizmi motiviranja jesu i sigurnost i stalnost zaposlenja, priznanja, napredovanje u poslu, veca neformalnost i socijalna jednakost, uklanjanje formalnih, statusnih i funkcionalnih barijera u komunikacijama, i dr.
Traganje za mogucnostima povecanja motivacije i interesa za rad i razvitak organizacije zaposlenih, dovela je do potpune reorganizacije, promjene klime i kulture i ukupnih odnosa u suvremenim poduzecima.
Zakljucak
Motivacija radnika u jednoj kompaniji je postao jedan od glavnih zadataka menadera, sa motivisanim personalom postiemo bolje rezultate i povecavamo efikasnost nae kompanije. Svaki menader ima irok spektar sredstava za motivaciju, na njemu pak ostaje odluka koja ce koristiti, to naravno ovisi prvenstveno o prirodi posla koji kompanija obavlja, kao i mogucnostima kompanije. Naravno, ove sve metode ne treba koristiti nonstop i svim situacijama, ponekad je dovoljno da se dodijeli mala nagrada za radnike koji pokazu nadprosjecne rezultate kako bi spotakli i ostale da krenu stopama tih radnika.
Besplatna teretana Ovo je samo mali dio usluga koji nudi Google svojim radnicima, dosta opcija ovisi o lokaciji predstavnitva.Ovo pokazuje da se kompanije brine o svojim radnicima i stim stvara jednu pozitivnu i kreativnu radnu atmosferu, ovo je perfektan primjer koritenja motivacije.