VJESNIK

KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKOGA

ZEMALJSKOGA
UREUJE

ARKIVA.

IVAN PL BOJNII K NINSKI.

~ GODINA X.

KNJINICA
S . DRAVNOG ARKIVA

U ZAGREBU,

ZAGREB 1908.
TISAK KRALJ. ZEMALJSKE TISKARE.

KNJINICA mum DRAVNI ARHIV ZAORII

Rasprava De administrando imperio.

( T h e treatise D e a d m . i m p . ) Napisao J. B. Bury, profesor moderne historije u sveuilitu cambridgeskom.
1

Rasprava cara Konstantina V I I . , poznata pod neprikladnim naslovom, to joj ga je njezin prvi izdatelj Meursius nadjenuo, De administrando imperio, prouena je u djelovima svojima tako pomno kao malo koji dokumenat byzantinske literature. A l i je prouena samo u djelovima. Dragocjene i vanredne notice, to se odnose na slavensku i ugarsku povijest, mikroskopikim su nainom iztraivali radoznali slavenski i ugarski istraivai, eljni da prodru tminu, koja obavija razne zgode i nezgode njihovih plemena; a drugi im se prikljuili u tom istraivanju. I rasprava je takova, da joj se pojedini komadi dadu pojedince raspravljati. Odsjeci, koji rade Hrvatima i Srbljima, Maarima i Peenezima, Ibercima i njihovim susjedima, mogu se izvaditi i tiskati kao nezavisni dokumenti. Posljedica je bila, da se rasprava nije prouavala kao cjelina. Takovo prouavanje je ipak neophodno nuno. Sada se openito priznaje kao osnovno naelo u historijskom radu, da je filoloka kritika (literarna i ona to vrela ispituje) nuna priprava za pravo upotrebljivanje autoriteta. Dokumenti nisu gotovi za konstruktivan rad historiara, dok nisu bili podvrgnuti analitikim operacijama filologa. Analiza Konstantinove rasprave tim je potrebitija, to je njezin raznolini sadraj tako vaan za historijske istraivae na mnogim poljima istraivanja. Ne moemo dosta zahvalni biti na onom vrijednom materijalu, koji slui provizorno kao komentar djelu De administrando imperio", to ga je Rambaud dao u svojoj velikoj monografiji ivotu i vremenima Konstantina Porfirogeneta. A l i je francuski historik
2 3

Byzantinische Zeitschrift, XV. ., J. 1906, pp. 517577., preveo s engleskoga prof. . Lochmer. Donosimo ovu velevanu raspravu uenoga engleskoga historika u tvrdoj vjeri, da smo ti ne uinili veliku uslugu i naim domaim radnicima. U r e d n . Na primjer slavenski od Safarika, junoslavenski od Rakoga, maarski u novoj publikaciji maarske akademije, kojoj e publikaciji biti dalje govora.
2

Kao to je Diehl istinito kazao g. 1899.: dananji dan jote stvar zaista vanredna u predmetu, koji su novija istraivanja malone obnovila, ova knjiga, stara blizu trideset godina, nije nipoto zastarjela (Etudes byzantines, 1905, . 37). Mi moemo ovu opasku ponoviti i danas, a knjiga je za est godina starija.
3

92
posvetio samo etiri stranice razmatranju Ja se nadam, da e ova studija, to j u Konstantinova djela i njegovim vrelima, da se zadovolji ozbiljnoj potrebi, koju sam Sad r a j : 1. Pieva razdioba sadraja. 2. (glave). 3. Kronologijska data. 4. Dokaz k r p e u : cc. 2936 (Dalmacija). 5. Dokaz k r p e u : cc. 1425 (Saraceni). 6. Formula (). 7. Vrela: poslanstva i t. d. 8. J u n a Italija (c. 27): vrelo i t. d., pripovijest Narsesu. 9. J u n a Italija (c. 29): Odnos prema Vita Basilii. 10. Venecija (cc. 27, 28): vrelo. 11. Italija (c. 26): vrelo. Liutpranda Antapodosis. 12. Dalmacija i juni Slaveni (cc. 2936): vrela. 13. Maari i Peenezi (cc. 3740): vrela i t. d. 14. Sarkel (c. 42). Nastavak Theophana. 15. Opsjedanje Patre (e. 49): vrelo. 16. Kronologijski prijegled. 17. Logika pogrjeka rasprave i znakovi nepotpunosti. Njezina vrijednost. 1. Dok se je car Konstantin bez sumnje sluio pomou tajnika i p o m a g a a u sastavljanju ove svoje rasprave, nema niti najmanjega
2

razprave kao jedne cjeline. evo pruamo kompoziciji dobro doi kao prvi pokus, i s m osjeao.
1

Nisam se potrudio, da pogledam G. Laskinova Socinenija Konstantina Bagrianorodnago teuiah i narodah, Moskva 1899, poto se jasno vidi iz druge notice S. dimitriua u . . IX (1900) 51523, da su bez svake vrijednosti i da se iz njih ne moe nita nauiti. Spominjat u j u u budue kao Adm. Nesretno ime, to ga je uveo Meursius, traje ve odvie dugo i odvie je raireno, a da bi ga se moglo. odbaciti. -, ako i nesravnjivo bolje, ne pokriva drugi dio djela. Ad Romanum bilo bi najkorektnije; ali ima jo jedna rasprava, koja moe sebi prisvajati pravo na isti naslov, u Apen dixu k djelu De cerim., B. 1. Ja se ovdje pozivam uvijek na stranice Bekkerova teksta (1840). Bekkerov rad bijae: da je kolacionirao stari tekst Meursija (1611 i 1617), osnovan na jednom loijem palatinskom Ms.u, sa popravljenim tekstom Bandurija (Imp. Orient, vol. 1, 1711), koji se osniva na najboljem to postoji Ms.u, Parisinu 2661, sada 2009; da zabiljei vari jante ovih edicija; i da doda njekoje ispravke iz samog Parisina. U Bekkerovim notama znai v u l g o Meursius -\- Banduri. Na pr., obnova mjesto , . 166, 13, ima se pripisati Bekkeru. udnovato je, da Bekker nije metnuo sprijeda nijedne rijei predgovora, kojima bi rastumaio, to je uinio. manuskriptima je raspravljao Vari u Akademiai Erfesit maarske akademije, 72, 71012, Dec. 1895. Njegov mi lanak nije
1 2

93
svjedoanstva, koje bi nagovjeivalo, da to nije njegovo vlastito djelo u najpotpunijem smislu rijei, u pojedinostima izvedbe kao to u openitoj osnovi i ureenju. On govori u svoje vlastito ime u predgovoru (pp. 6567) i na drugim mjestima, gdje se na svojega sina obraa (6768, 90, 46, 182, 112, 213, 23214, 2, 216, 1218). Osje a m o takoer osobnu notu na mjestu, koje se ironiki odnosi na Romana Lekapenu (241, 8 ( ). Nemamo razloga da dovodimo u sumnju njegovu osobnu odgovornost za sva mjesta rasprave.
5 1

U predgovoru, p. 66, tumai on njezino ureenje. On navodi, da se ona dijeli na etiri dijela: 1. naela za postupanje sa barbarskim susjedima carstva, pokazujui koji su narodi opasni i kako se oni mogu drati pod uzdom diui druge narode protiv njih; 2. nepravedne zahtjeve barbarskih naroda i kako ih susretati; 3. opisnu etnologiju, historiju i geografiju naroda, to opkoljuju carstvo; i njekim zgodama izmeu carstva i raznih naroda; 4. njeke domae promjene i javne dogaaje unutra u carstvu. Rasprava odgovara ovomu opisu njezina sadraja, i dijeljenja izmeu ova etiri odsjeka oznaena su prijelazima, u kojima car oslovljuje svojega sina.
2

2. Sada da poredamo glave () i vidimo, kako one odgo varaju razdjeljenjima auktorovim. Prijegled sadraja: 1. Kako postupati s barbarskim narodima = pp. 6781 = cc. 113, paragrafi 1 i 2 ; 2. kako se vladati prama zahtjevima tih naroda == pp. 8190 = ostatak glave 13; 3. etnologija, geografija i t. d., A. Saracena, panije, Italije, Dalmacije i sjevernih naroda = pp. 90182 = cc. 1442; B. istonih naroda = pp. 182213 = cc. 4346 (osim posljednjeg paragrafa);
3

pri ruci, ali iz notice Pecza u . . VI. 590 zakljuujem, da on nije spomenuo Palatina Meursijeva. Ovaj postoji kao br. 126, ff. 2 129, palatinskih rukopisa u Vatikanu. Napisao ga je Antonius eparcha, dok je jo bio djeak, u 1509. Vidi Stevenson, Codd. Mss. Pal. Graec. Bibl. Vat. (1885) p. 60. Takoer u iberijskom pripovijedanju pp. 2005. Ovo potonje bi se moglo smatrati kao samostalan odsjek, ali ini se, da to pisac vee tjesnije s 3 odsjekom. Ova se etiri dijela oznauju sa , ,
1 2

' , i .

Razdjeljenja su u istinu nepotpuna i nelogina: Saraceni bi morali doi pod B, a Italija s Dalmacijom bi morale sainjavati posebno podrazdjeljenje. ini se, da je kasnije smiljeno odvojiti od A. Vidi nie 17.
3

94 C. njekim odnoajima izmeu carstva i raznih naroda = pp. 213216 == cc. 46 konac 48 sredine; 4. nutarnje promjene == pp. 216270 = cc. 48 sred. 53. Ovaj prijegled pokazuje na prvi pogled, da glave ne odgovaraju auktorovoj razdiobi materijala niti ne prikazuju njegovu namjeru. 1. C. 13 ima naslov , to se moe primijeniti samo na prvi paragraf. Drugi paragraf (p. 81, 1315) tie se neprijateljstva Peenega protiv Maara. Jasno je, da bi ove dvije notice morale sainjavati jednu i l i dvije posebne glave; apsurdno je, to su prilijepljene k poetku glave, koja ide u drugi odsjek rasprave. 2. I apsurdno je, ako glave i njihovi naslovi imaju kakav smisao, da ovaj drugi odsjek nema nikakvog naslova. 3. Isto je nelogiko, da se prijelaz od treega k etvrtom odsjeku nalazi u sredini glave (48). Jedva moemo izbjei zakljuku, da prvobitno nije bilo razdiobe na numerirane glave. Razdioba bi osnovana na kratkim sadrajima ili prikazivanjima, koja bijahu napisana na prikrajku lista, po opem obiaju, da se olaka itanje. Da l i ova marginalna kazala bijahu dodata (kao to bih smatrao da je vjerojatno) u originalnom manuskriptu, i l i ne bijahu, ona ne predstavljahu niti im je svrha bila da odrede adekvatna podrazdjeljenja djela. Ona bijahu samo onako po prilici vodii za itaoca, i u mnogim prilikama su isputena, gdje bi ih imali oekivati. Dalje iztraivanje uinit e to jo jasnijim. P. 79. Na kraju glave 9., koja je posveena Rusima, dolazi kazivanje . Ovo je sasvim tue onome, to je osprijed, i ako glave u ope to znae, imalo bi sainjavati jednu glavu zasebe. A da to nije bilo odijeljeno, ima se pripisati faktu, da ne bijae oznaeno marginalnim kazalom. Pp. 82 sqq. udnovato je, da se nije pokualo oznaiti dijelove drugoga odsjeka rasprave marginalnim kratkim sadrajima. Budui da se tri pretresaju, taj se odsjek naravski raspada u tri dijela (82, 684, 10 ; 84, 1185, 2 1 ; 85, 2290, 3), koja bi svakako sainjavala t r i glave, da je razdioba u glave bila u osnovi knjige. Pp. 96 sqq. Glave 21. i 22. morale bi biti, da su razdjeljenja logiki ureena, razlomljene na vie glava po analogiji glava 15.20, Ovaj dio djela, koji velikim dijelom potjee od Teofana, bit e doskora podvrgnut tonijem ispitivanju u 5.; ali ja u ovdje istaknuti, kako natpis glave 21. odaje narav ovih tako zvanih naslova. ,<?'. Moe se opaziti, da oznaka iz kronike Teofana" ne odgovara veem dijelu te glave; no tome ne u sada govoriti, jer u se imati na to povratiti. A l i godina A. M .
1

' Vidi takoer naslove gl. 17, 22 i 25 (iz Teofana"); gl. 48 (29. gl. Trulanskoga sinoda"); gl. 16 (iz Kanona Stefanova")-

95 6171" nije datum nijednoga dogaaja, koji se opisuje u toj glavi. Dogaaj, kojim se ta glava poinje (- ot ) pripada godini 6169 (Teof.) i datiran je kao . je umro u 6171; s toga rijei . jesu oevidno marginalna nota za . . 113. Oevidno je, da bi dva posljednja paragrafa glave 25. imala biti posebne glave, i da se oznaka na elu . ' iz historije Teofana" odnosi samo na prvi paragraf (pp. 110, 8112, 5). Pp. 121, 19122, 23. Sva ova mletaka stvar tjesnije je vezana s iduom glavom nego l i sa jugo-italskim poslovima, koji zapremaju glavni dio glave 27. P. 217. Naslov glave 48 ( ) nagovjeuje ve svojim oblikom, da je marginalni dodatak. . 220. Naslov glave 50 (glede peloponeskih Slavena i Majnota") dade se primijeniti samo na pp. 220, 21224, 17, i ne tie se svega ostaloga ostatka te glave" (pp. 220, 22233), koji radi raznim stva rima, te bi morao initi njekoliko posebnih . Pp. 2423. Posljednja t r i paragrafa glave 51 ne pokriva naslov. P. 214. c. 47. Ovdje je njeto drugo. Naslov je, to nisu ostali naslovi, kategorian u formi: . Tekst poinje sa -, akoprem nije otok bio prije spomenut. Oevidno je, da reenica nije naslov ve dio teksta. Ovo istraivanje dokazuje izvan svake sumnje, da ne predstavljaju logiko dijeljenje sadraja, ve a su nasumce dometnuta marginalna kazala. Zaista, da je ovaj sistem marginalnog prikazivanja bio potpuno proveden, mogao bi bio sluiti kao osnovka zgodnog ureenja po glavama; ali, kao to smo vidjeli, taj sistem je vrlo manjkav, i prema tome ureenje, za koje je on odgovoran, smuuje samo itaoca i nagruje konstrukciju djela, pomaui sakrivati znaenje rijei upravljenih Romanu, kojima je Konstantin promiljeno obiljeio ne samo etiri glavna odsjeka djela, ve i pododjele odsjeka treeg. Ako se u ovom lanku pozivljem na numerirane glave, to inim udobnosti radi, neprejudiciraju ovomu zakljuku.
1

3. Sastavljanje rasprave proteglo se preko njekoliko godina. Terminus post quem je oevidno 15. srpnja, 948., datum smrti Romana I . , kojem se vie puta govori, da nije ve na ivotu (cp. p. 88).
Jedno marginalno kazalo (index) sauvalo se na okrajku (in the margin) parikog rukopisa na poetku glave 42; vidi Bandurijevu opasku, edd. Bonn . 369, in ms. eadem manu ad marginem scribitur: .". .
1

96
Glave 27. i 29. bijahu pisane u A . M , 6457, ind. 7 = A. D. 9489 (pp. 120, 137), a glava 26. ne kasnije od A. D. 950 (p. 118, - ovu ). S druge strane glava 45 bi napisana u A. M . 6460, ind. 10 = A. D. 9512 (p. 199). Rambaud ini ovaj zakljuak: Ovako barem 29 prvih glava bijae redigirano g. 949. i 950.; dvije su godine od tada prole prije redakcije glave 45; a tek idue godine (953.) izila je knjiga na svjetlo". Ova tvrdnja nagovijea, da je po Rambaudovu shvaanju prvi dio knjige bio sastavljen god. 949., a ostatak da bijae postepeno dodavan teajem iduih trijuh godina, ili da knjiga bi onda metnuta na stranu, te dovrena god. 952. Po istom naelu Marczali zakljuuje kao vjerojatno, da su glave Ma arima i Peenezima, cc. 3640, budui da se nalaze meu c. 29 (A. D. 9489) i c. 45 (A. D. 9512), morale biti napisane u A. D 950, 951.
1 2 8

Ako je ova teorija neprekidnog sastavljanja djela onim redom, koji njegovi dijelovi zapremaju, ispravna, mogli bismo pokazati interval od barem jedne godine, u kojem je ono bilo posvema prekinuto. Jer u svakom sluaju imamo odreenu granicu datuma za izradbu glave 30. U njoj nalazimo ovu noticu (p. 144, 710): ot * " . Smisao je rastumaio nainom, koji uvjerava, i to za prvi put, Westberg, koji je pokazao, da Konstantinova obuhvaa eku, Moravsku i zemlju Slovaka. Ovo se mjesto s toga odnosi na eku dravu a u to vrijeme bio je Boleslav I . A l i Boleslava pod vre Oto Veliki u ljetu (svibnju i l i lipnju) 950. Ovdje dakle imamo novi datum za A d m . srpanj 950. kao gornju granicu za gl. 30. Nain ipak, kojim Konstantin govori podvrgnuu ekog kraljestva
4 5 6

Lotar je umro 22. nov. 950 (Dmmler, Otto der Grosse, . 184, n. 2). L'empire grec, . 172. Ne vidim razloge dodatku et 950", poto je ova go dina, datum Lotarove smrti, samo j e d n a meda. A magyar honfloglalas kutfi (izd. maarska akademija), 1900, p. 90: a magyarokrol szolo fejezetek a kett kzze esnek es igy nemi valoszinseg szol a mellett, hogy ezeket 950951ben irta. * Ibrahim's-Ibn-Jakub's Reisebericht ber die Slavenlande aus dem Jahre 965. (Zapiski petrogradske akademije, ser. VIII, cl. hist.-phil., III 4 1898) pp. 97101. Ove su stranice vrijedne za studij Konstantin ovih biljeaka Velikoj Moravskoj i Bijeloj Hrvatskoj. Jedna od toaka je, da je staro leko kraljestvo prestalo biti prije vremena Konstantinova, moda uniteno od Svjatopluka. Safarik je ve vidio, da se tu podrazumijevaju Moravska i Ceska (Slawische Altertmer I I . . 244), ali je propustio ii naprijed k Westbergovom logikom zakljuku. Westberg izjednauje sjevernu Srbiju sa Galicijom + malom Poljskom = Quellengebiet Dnjestra i Visle. Ja ne mogu prihvatiti ovu Bijelu Srbiju. Malo se moe tome sum njati, mislim (sa Roeslerom i Jagiem), da je (Adm. 152) Boio-haemum. Vidi Dmmler op. cit. pp. 1791. Boleslav je bio nezavisan od A. D. 936.
1 2 3 5 8

97

pod Otona, ne pokazuje, da su te rjei bile napisane u povodu toga, to je on neposredno prije toga dobio vijest uspjehu njemakoga kralja. Moemo kazati sa vjerojatnou, da je gl. 30. bila napisana poslije 950. Bio je tu dakle interval od vie nego li jedne godine, vjerojatno ne manji od dvije godine, izmeu gl. 30, i notice u gl. 29., koja je datirana 9489. Ako su dakle dijelovi knjige bili pisani onim redom, u kojemu se oni sada nalaze, moramo uzeti, da je djelo bilo prekinuto u sredini dijela, koji radi Dalmaciji, te da nije bilo nastavljeno dvije ili vie godina. Ali je li se moe odrati pretpostavka, na kojoj se to osniva? Oevidno su jo dvije druge mogunosti. Rasprava mogla je biti nacrtana kao cjelina i vei dio njezin napisan g. 948.9., ali njekoliko odsjeka, da l i malo ili mnogo, moglo je biti umetnuto za iduih njekoliko godina. Ili lanci raznim predmetima, kojima se raspravlja, mogli su biti pripravljeni nezavisno jedan od drugoga i pohranjeni kao u pretincima teajem godina 949.-52., te nisu bili poredani u svoj konani red prije god. 952. ili kasnije. Pokazat u ovdje kasnije ( 11.) po kronologijskim datima, da gl. 26. nije bila sastavljena prije 8. indikcije, i s toga poslije gl. 27., koja kao to smo vidjeli ide u 7. indikciju. Ve po ovom rezultatu mogli bismo zabaciti teoriju konsekutivnog sastavljanja. Ali nezavisno od odreenih kronologijskih data otkriva ispitivanje rasprave fakta, do sada nepoznata, koja se dadu rastumaiti jedino jednom od ove dvije alternativne hipoteze, ili je prethodna skica bila preraena i rairena, ili je rasprava sastavljena od sbirke notica, napisanih s nakanom, da se utjelove u raspravu, ali bez obzira na red, u kojem su one imale kasnije izai. Sada idem, da izloim razloge za ovaj zakljuak. 4. Gore smo pokazali, da dok je glava 29. bila napisana u 7. indikciji, 9489., glava 30. nije bila napisana prije 9. indikcije, 9501. Ova se kronologijska data potvruju drugim nutarnjim svjedoanstvom, koje pokazuje, da ove dvije glave nije mogao, u koliko se dade shvatiti, sastaviti u jednu cjelinu jedan isti auktor u isto vrijeme. Utemeljenje Spljeta spominje se tri puta; ali odluan dokaz, da su ove dvije glave bile napisane nezavisno jedna od druge, je dvostruko pripovijedanje avarskom osvojenju Salone, pp. 141, 15143, 2 0 = 126, 8128, 2. Jedan pogled pokazuje odmah, da ovdje imamo posla s dvjema reprodukcijama istoga originalnog dokumenta, koje je pisac nainio u raznim vremenima. Sada idue glave (31.36.), koje rade Slavenima Dalmacije i
1 2
1

Pp. 125, 21, 237, 15, 141, 11; a opet se spominje svezi s Hrvatima. Vidi nie 12.

98 Srbije, tijesno su vezane s glavom 29. i bile su sastavljene u isto vrijeme. Ovo je u istinu dokazano faktom, to pisac u glavi 29. upuuje itaoca unaprijed na glave 31.36. On kae (128, 7): -' , . Sada Hrvata, Srba i t. d. jesu glave 31.36. Opravdano se dade zakljuiti, da je piui ovo mjesto Konstantin ve bio pripravio notice i upravo smjerao da ih sastavi u 31.36.
1

Odatle slijedi, da glave 29., 31.36. ine konsekutivan tekst, i da je glava 30. kasniji dodatak, sastavljen nezavisno i sadravajui dijelom novi a dijelom stari materijal. Piui gl. 30. pisac je zaboravio, da je ve pripovijedao osvojenje Salone u gl. 29. i jednako je zaboravio fakat, da se dolasku Hrvata i njihovoj pobjedi nad Avarima pripovijeda u gl. 3 1 . Ova dva ponavljanja nagovjeuju oboje, i da je gl. 30. znatno kasnije umetnuta, i da djelo nije nikad imalo konane revizije.
2 3

Moe se dodati, da se dio s a d r a n u gl. 30. razlikuje oblikom od gl. 28. Mora se primijetiti, da se notice kroz vei dio rasprave uvode formulom i l i jednostavno , toka koju emo nie ( 6.) potanje razmotriti. Sada u gl. 29. kao to u gl. 31.36. ove se formule upotrebljuju kao to redovito, ali ne u glavi 30. Ova 30. glava pako uvodi se predgovorom, kakav ne dolazi nigdje drugdje, osim na poetku glavnog odjela i l i pododjela rasprave: , (. 140). Tako je formalno ta kodjer gl. 30. njeko prekidanje; 31. slijedi naravno odmah iza 29.
4

Ovako vidimo, da se teorija konsekutivnoj kompoziciji ne moe odrati. A l i ima jo d o k a z a . 5.

1

Trei se odjel poinje sa

historijskom

skicom kalifatu, i

Predikat je ispao iz teksta i nadomjeten je u Bandurijevu prijevodu u smislu upravo protivnom onomu, koji se zahtijeva. Ovo je ve istaknuo Grot, Zur Kritik einer Stelle des Constantinus Porphyrogenitus, Arch. f slav. Phil. 5 (1881) 392. On predlae: . Radije: < >. Ovaj izostavak bijae ex homoeo teleuto. Zusammengehrigkeit ovih glava, za razliku od gl. 30., osvjetljuje se nadalje faktom, da se u njima istie odnoaj slavenskih naseljenika s Heraklijem (njegovo ime dolazi u deset konteksta), doim se u gl. 30., gdje se hrvatsko osvojenje takodjer biljei, nigdje na njega ne poziva. Nadalje, piui gl. 31., nije on nita znao krtenju Hrvata u 9. vijeku, koje on spominje u 30. Vidi nie 12. Taj se razlikuje od prijelaza izmeu odsjeka, to nije naroito upravljen na Romana.
2 3 4

99 analiza ovoga dijela (pp. 90106), koji potjee poglavito iz Teofana, pruit e nam dublji pogled u proces, kojim je rasprava sastavljena. Moramo ga ispitati u pojedinostima, i u tu u ga svrhu razlomiti u vie odjela, koje u oznaiti alfabetskim slovima. a = pp. 90, 1392, 7 ( = c. 14), Mohamedu, uzet je malo ne rije po rije iz ora Monaha, I I . 697699 i 706 (ed. De Boor), koji zavisi ovdje poglavito od Teofana A. M . 6122 (De . 333, 14334, 22).
1

b = . 92 ( = c. 15), podrijetlo i znaaj Fatimit. Vrelo nepoznato. Ovdje, kao to u a, zove se Mohamed (kao to u ora Mon.); doim je u dijelovima, koji potjeu iz Teofana, oblik . Ova su dva oblika izjednaena. c p. 93 ( = c. 16), Hidra. Naslov ovoga -a sastoji oevidno od dvije marginalne note: [] . [] " . Druga je pravilno marginalno kazalo, doim prva je nota k rijeima - , davajui vrelo. Ima se pripomenuti, da datum nije dat po eri, koju upotrebljuje Teofan, ve po carigradskom raunanju. d = pp. 93, 1494, 15 ( = c. 17) Abubekru i muhamedanskim doktrinama, prepisan je iz Teofana A. M . 6122, izuzevi dva retka, p. 94, 13, koji oznauju prijelaz u prepisivanju. Pod tom godinom, prigodom smrti Mohamedove, daje nam Teofan izvjee Mohameda nizmu. Srednji dio ovoga izvijea iziao je ve u a, gdje nije uzet iz originala ve iz ora Monaha. Ovdje su prepisani poetni i konani dio, te su odijeljeni jedan od drugoga dvjema recima, koje smo upravo spomenuli. Ovako: Adm. 93, 1494, l = Theoph. De Boor 333, 1 - 1 3 Adm. 94, 13 Adm. 94, 315 = Theoph. De Boor 335, 1727. A l i akoprem a i d nadopunjuju jedan drugoga, u ope, s pogledom na original, ponavljaju oni jedan drugoga u jednoj toki. Konani dio mjesta iz Teofana, koji je prepisan potpuno u d, reproduciran je u kratko (iz ora) u a (91, 2092, 2). Svrh toga jedno kazivanje kronografa dobiva razno tumaenje u a i u d: Theoph. 134, 16: < > , , . 9 1 , 17 ( = ore Mon.): -
Reenica , 91, 2192, 1, nalazi se samo u Coislinianusu 305, koji predstavlja prvi oblik oreva djela: cp. De Boor, Praefatio njegovoj ediciji ora pp. XLVIII.LXX. , .
1

100 . , (sc. ) . d 94, 2 : , . Oito je, da je, dok je pisac, koji je napisao d, s pravom odnosio na Mohameda, pisac, koji je napisao a, to jest ore, mislio, da je subjekat glagola . e = pp. 94. 1896, 6 (cc. 1820), kalifati Abubekra, Omara i Othmana, kratke notice izvaene iz Teofana: 94, 1821 = Theoph. A . M . 6124, 6125 95, 3 - 1 4 = 6127 95, 1617 = 6139 95, 1 9 2 2 = , 6140 95, 2 2 9 6 , 2 = 6145 Na kraju ovoga mjesta zabiljeen je kalifat Moavijin. Spomenuta je i ekspedicija protiv C arigrada (Theoph. A. M . 6165), te se dodaje: ' . Teofan ne kae nita Efezu i Halikarnasu, ali Smirni vidi sub A . M . 6164.
1

/ = . 96, 997, 10 (c. 21), (1) Mardajti i zakljuak mira izmeu Moavije i Konstantina I V . , (2) borba izmeu Moavije i Alija. Vrelo: Teofan: 97, 997, 2 = Theoph. A. M . 6169. 97, 210 cp. Theoph. A . M . 6147, 6148, 6151. g = pp. 97, 1198, 1 (c. 21), Maurofori i saracensko osvojenje panije. Ovo se prikljuuje k zadnjim rijeima odjela / ' i mora se isporediti sa Theoph. A. M . 6240, 6241. Ovo mjesto zadaje potekoa i mora se pomnije ispitati. ' [sc. ) , , , , , . ' , . . ' , , . .
osvojenju Jerusolima daje tekst Teofana . Konstantin daje (krivo) (to nije opazio de Boor).
1

KNJINICA
U ZAGREBU,

101 U tekstu, kakav je sada, oito je protuslovlje. Pisac, hvalei se svojim znanjem podrijetlu Omajadske dinastije u paniji, osobito naglasuje, da nijedan grki historik tome ne pripovijeda, i onda do daje, ovakovo je izvijee Teofana!" M i mu ne m o e m o pripisati ovakovu apsurdnost. Kao injenicu navodi Teofan prijelaz u paniju sub a. 6241. Sada da isporedimo njegovo pripovijedanje s Konstantinovim. De Boor 424, 11 . 425, 13 ' -. 426, 1 ' , , , . Razlike izmeu ova dva izvjetaja su bitne i nema nikakve slinosti, koja bi potvrivala mnijenje, da je Konstantin poznavao pripovijedanje Teofanovo. Konstantin je pomijeao dvije razne stvari: osvojenje panije po Tariku u A. D. 711 (u vrijeme, kao to on kae, Justinijana) i dolazak Abdar-Rahmana ( ) u . D. 755., koji je zapoeo panijsku dinastiju Omajada. Zbog ovog mijeanja on antidatira smrt Marvana I I . i uzlazak Abesida za etrdeset godina. I ova pogrjeka tumai, kako se to dogodilo, da je on pregledao pripovijedanje Teofanovo. Ovo osobito isticanje, da nijedan na historik" ne spominje ovih injenica, bez sumnje znai, da je on traio koju noticu njima u Teofanu A nije j u naao, jer je traio pod vladom Justinijana. Teofan mee taj dogoaj na njegovo pravo kronologijsko mjesto. Razlika izmeu ova dva pripovijedanja pokazuje se nadalje i tijem, da Konstantin jasno shvaa vanost jednog osobitog potomka Moavijinog (naime Abd ar-Rahmana), a Teofan govori samo openito sinovima i roacima Marvana. Odavde proizlazi sasvim jasno, da se reenica . . ne odnosi na ono, to sprijeda dolazi. ini se, da je to marginalna nota, koja je dospjela u tekst (sa dodatkom rijece ), i da se odnosi na ono to slijedi. h = p. 98, 116 (c. 21) nasljednici Moavije. Vrelo, Teofan, A. M . 6171, 6175; a za smrt Konstantinovu (sa pogrjenim dodatkom ) . . 6177. i == . 98, 17102, 16 (c. 12), Moavija kao vojskovoa i kalif i podsjedanje Carigrada u A. D. 717. V^elo nepoznato. Ovdje se Moa-

102 vija uvodi nanovo, kao da nikad prije nije bio spomenut. Razorenje kolosa u Rodu pripovijeda se opirnije, a borbi s Alijem (koja se bila spominjala u f) govori se u drugoj i potpunijoj formi. k = pp. 102, 20106, 19 (c. 22), nasljedstvo kalifa: Abd al Malik i Justinijan I I . , Valid, osvojenje Afrike i panije, nasljednici Valida. Vrelo, poglavito Teofan. Tekst se zapoinje ovdje iznenada: - . Naslov ove glave tumai, to se misli pod : . (sic) . Jasno je, da su ovdje dvije razliite note. () ^ je marginalno kazalo, koje kazuje predmet teksta (103, 1105, 2). A l i je nerazumljivo; jedva bi to moglo znaiti . Ja mislim, da je to pokvareno i da bi se moralo ispraviti u <> , () je marginalna nota, dodata, da rastumai . A l i tekst, kakav je sada, oevidno pokazuje, da je neposredno pred rijei , dolazila reenica, u kojoj se spominje Justinijan. Drugim rijeima, one dolaze neposredno iza p. 98, 16 ( ' ), te tumae razliku izmeu njegovog prvog vladanja i njegovog kasnijeg uspostavljenja. Ovo se nadalje razjasnjuje reenicom, koja slijedi (103, l ) : . Koje godine? Imamo se povra titi k 98, 16, da otkrijemo i godinu, koje je Konstantin I V . umro, a Justinijan naslijedio. Ovako, da moemo rastumaiti tekst, moramo uzeti, kao da nema onoga dijela, to sam ga oznaio kao i ( = pp. 98, 17102, 16). Sada moemo isporediti tekst od k sa Teofanom. p. 103, 117 = Theoph. A . M . 6178, De . 363, 620. Zatim slijedi ' . Ovo ipak ne pripada istoj, ve iduoj, godini (A. M . 6179). Jedno mjesto moralo je iz teksta ispasti, koje odgovara noticama u Teofanu, De . 363, 2132 ( ' .), . 103, 22104, 5, vidi Theoph. . . 6190, 6187. . 104, 511 = Theoph. . . 6197. Kod ove je toke red notica, uzetih iz Teofana, prekinut kazivanjem osvojenju panije pp. 104, 11 105, 2. Ovo kazivanje, ve prije pripovijedano u g, u koliko se tie dolaska Abd ar-Rahmana, sada se ponavlja i dodata je notica osvojenju Krete za vladanja Mihajla I I . P. 105, 3 = T h . 6207; 105, 4 = T h . 6208; 105, 7 = T h . 6209; 105, 8 = T h . 6212; 105, 10 T h . 62.16; .[Valid je izostavljen izmeu

103 Isama i Marvana, T h . 6234]; 105, 11 T h . 6235; 105, 12 = T h . 6 2 4 1 ; 105, 14 = T h . 6267 ; [Musa je izostavljen pred Harunom, T h . 6276] ; 105, 15 = T h . 6278. Idua je reenica nepotpuna: , , ,<?' [6288]. ' . Smrt Haruna pada u vladu Nikefora, u A . M . 6301 (,^'), vidi Theoph. S toga je moralo ispasti iz teksta mjesto, u kojem su bili zabiljeeni dogaaji, koji pripadaju godinama A. M . 6288 i 6301. Ne moe biti bez vanosti, da se ne samo spominje godina A. M . (jedini sluaj u ovoj seriji biljeaka), ve se ona odnosi na carske suverene. Ovo nam odmah nagovjeuje, da zabiljeeni dogaaj ima posla s rimskom a ne sa saracenskom povijeu. Sada ako potraimo u Teofana pod onim dvijem godinama, kojima se radi, nai emo, da ima u objema notica, koje se odnose na isti dogaaj. God. A. M . 6288 Konstantin V I . oeni se Theodotom, i opet Plato prekine openje s patriarhom Tarasijem; god. 6301 Teodor, Plato i studiti prekinu openje s patriarhom Nikeforom . Ovo sudaranje navodi na zakljuak, da je jedna notica ovoj stvari bila prvobitno u tekstu, te je kasnije izostavljena. Ostatak teksta, do 106, 12, prepisan je iz T h . A. M . 6301. Onda slijedi formalna izjava, da je predidui popis nasljeivanja kalifa uzet iz Teofana, koji se opisuje kao Konstantina V I I . A l i nismo jo sasvim gotovi ni sa Saracenima niti s Teofanom. 1 pp. 106, 22110, 5 (cc. 23, 24), paniji i imenima Ibe rija i Hispanija (citati iz Haraksa, Ateneja, Partenija i t. d.). m = pp. 110, 8113, 5 (c. 25), Vizigatima. Prijepis iz Teofana. Uvodi , bez oznake glede godine, koja marginalna nota (naslov glave 25.) . = . 113, 6 i . okupacija panije Vandalima i se napreac, poinjui sa se tu ima misliti. Ovdje bijae

114, 16 ( 25), saracenski (kalifi)

, Oevidno je po prediduoj analizi, da dio djela, koji se odnosi na saracenske sile (cc. 1425) nije bio sastavljen redom bez prekida ili po jednoj jedinstvenoj osnovi. On nam odaje, kao to smo vidjeli, najjasnije tragove krpanje. Da ne govorimo ponavljanjima, od kojih se njekoja mogu tumaiti da potjeu iz nemarnosti i l i nepazljivosti, imaju dva razna i nezavisna pripovijedanja o M o a v i j i ; i odsjek i dolazi izmeu h i k, koji potonji tijesno pripadaju jedan drugomu, i to tako, da taj umetak ini poetak od k nerazumljivim.

104
udnovato je takoer, da u izvijeu paniji (/ |~ m) nema ni spomena osvojenju iste po Saracenima. M i bismo oekivali, da emo nai ovdje notice tome, koje dolaze u g i k. Sama literarna nespretnost (akoprem je i ona jedan faktor) nije dovoljna, da rastumai ovo osobito ureenje. Ono se dade rastumaiti jedino kao posljedica metode, po kojoj je bio materijal pripravljen; zaista, ono nam doputa, da malko zamotrimo nain, kojim je Konstantin literarno radio. Ovo nas nagoni, da stvorimo hipotezu ove vrste. Materijal, to ga je Konstantin ponajprije sakupio za saracenski odsjek svoje rasprave, sastojao se od a b, i i n. Ova p r v a s e r i j a je bez sveze i nezavisna, te je po znaaju homogena s ostalim djelom Kasnije je car na(n. pr. po odsutnosti svake formalne kronologije). mislio, da uvede kratku kroniku kalifa. Na ovu namisao navelo ga zanimanje za kronografiju njegova a Teofana; i on ne na vodi nasljednike dalje preko poetka devetoga vijeka, gdje i Teofan prestaje. Prema tome on je sastavio i l i uputio svojega tajnika, da sastavi d r u g u s e r i j u notica po obliku kronologijsku i prepisanu i l i skraenu iz djela Teofanova. Ova se druga serija sastoji od d, e, f, h, k. A l i Teofan je propustio da spomene Hidru, te je ovaj izostavak popravljen time, to se je metnuo sprijeda odjel c, koji potjee . Annus Mundi u ovoj notici bio je po carigradskom raunanju, a kompilator kao da je gledao da olaka spoj izmeu c i d tumaei , s kojima se iz vadak iz Teofana u d zapoinje, vremenom iste ere: ,'' (. 93, 14). Teofan sam bi to oznaio kao ,'.
y x 2 3

Kompilator imao je sada da kombinira seriju 2. sa serijom 1. Ovo je uinjeno sasvim mekaninim nainom, a k tome jo loe, bez ikakvog pokuaja, da se ove dvije skupine materijala izrade u jednu sreenu cjelinu. Imaju dva mjesta, na kojima se ove dvije serije sukobljuju; notice Abubekru i doktrine islama u a i d; i pripovijedanja Moaviji u i i f. Kompilator nije nimalo znao prvom sukobu. A na potonji se osvrnuo samo s kronologijskog gledita, naime u koliko je vidio, da bi bilo nezgodno, da i dolazi pred ae. A l i mjesto da metne i i l i neposredno pred / i l i neposredno pred h , on ga je umetnuo, vrlo ludo i nespretno, iza k. Glavno naelo, kojega se kompilator drao, bijae, da umetne kronoloku povijest, uzetu iz Teofana, izmeu ab, koji govore , i , koji tumai suvremeno stanje
1

Ali moda je / pripadao seriji 1.: vidi nie 6.

Dva od loijih Mss. Teofana dodaju na koncu A. D. 6113 (de Boor p. 306.), 9\
2 3

Po vratit u se na ovu biljeku nie.

105
saracenskih drava. Jedini problem, na koji se obzirao, bijae, kako da postupa sa i, koji pripada kronolokoj historiji, i on ga je rijeio vanrednim nedostatkom spretnosti. Ali j o je jedna t r e a s e r i j a notica, koje pripadaju paniji: l (geografska), (vizigotsko osvojenje, iz Teofana), g - j - k* (saracensko osvojenje). Jasno je bilo, da se ova serija morala postaviti iza openite povijesti kalifata, i prema tome uradio je tako kompilator sa / i m. Bilo bi bolje, da se je zadovoljio time, da je pustio g -\- k* da slijedi iza m, jer su upravo g -\- k*, koji opravdavaju i razjasnjuju umetanje lm meu k i n. A l i on je volio uvesti g -f- u kontekst kronoloke povijesti. Radei tako imao je dvojaku svrhu: da dovede panjolske Omajade u izravnu svezu sa Moavijom i da osobito istakne pravu kronologiju. S toga je on umetnuo g u (Teofanovo) pripovijedanje Moaviji, a k* u noticu vladanju Justinijana I I .
1

Izlaui ovako tono odreenu hipotezu, moglo bi se initi, da pregonim mjeru u istraivanju, i j a sam tomu potpuno svijestan, da ima njeka granica, preko koje je zaludu traiti, da se prodre u tajnosti literarne radionice. Moja je namjera samo bila, da osvijetlim openitu propoziciju, (to mislim da sam i dokazao), da je hipoteza ove vrste potrebita, da se rastumai tekst glava 14. 25. Ova se hipoteza slae bilo sa supozicijom, da su bile dvije redakcije ove rasprave kao cjeline, da se je u prvoj redakciji saracenski dio sastojao od a, b, i, (serije 1.), i da je spojenje sa serijom 2. (-|- serijom 3.) uinjeno za drugu redakciju; i l i sa supozicijom, da je bila samo jedna redakcija (ne ranija od A. D. 952.) i da krparija pripada posve prvobitnom postupku kod prireivanja. Druga mi se supozicija ini da je ona, koju moramo prihvatiti. Ja ne mogu nai bilo kakova svjedoanstva, koje bi nas primoravalo na mnijenje, da su bile dvije redakcije rasprave kao cjeline, i ja u kasnije dati razloge, zato vjerujem, da djelo nije nikad bilo dovreno. U drugu ruku moemo vidjeti, da je narav samoga djela zahtijevala sabiranje raznovrsnog materijala, koje se je protezalo preko njekoliko godina, i m o e m o razumjeti, kako se ideja sadraju mogla razvijati u pameti carevoj. Snujui odsjek 3. svoje rasprave, on je moda isprvice mislio malo ne samo na informaciju, koju je dobivao usmenim nainom od svojih suvremenika, na izvatke iz starijih, literarnih vrela moda je tek kasnije pomiljao. Da ne prekidam ovo razlaganje, odgodio sam bio razmatranje -8-s|Aauov-a Stefanova, koji ima njeku historiku vanost za deseto stoljee. Prije ovog stoljea mi ne ujemo nita Stefanu iz Aleksandrije ili njegovom horoskopu Saracenima; ova notica u Adm. je najra1

k* =

dio od k, koji se odnosi na osvojenje Spanije.

106 nija. Znaenje njegovog horoskopa bilo je, da je dan 3. rujna, etvrtak, sudbonosan za saracensku dravu. Konstantin ne govori nita oekivanom ispunjenju proroanstva; on se samo na isto pozivlje u svezi sa astrologovim datumom eksoda. A l i u kronikama Leona Gramatika (ili bolje Pseudo-Leona) i ora Kedrena moemo otkriti razlog, zato je on obratio svoju pozornost -u i -u Stefana. U oba se ova djela tumai horoskop. Mo Saracena ima trajati 309 godina. A l i prije nego l i ove nestane, doi e jedna perioda, u kojoj e biti i nesrea. to se tie ipak duljine ove druge periode, razilaze se ove dvije kronike. U Pseudo-Leonu ona je odreena da traje 27 godina, dajui ovako saracenskoj dravi ukupno trajanje od 336 godina; u Kedrenu joj je trajanje 56 godina, to ini ukupno trajanje od 365 godina. Ovako je pred nama zanimljiva injenica, da je bilo u desetom stoljeu proroanstva bliskoj propasti sa racenske drave, i kad je kobna godina prola, a da se nisu ispunila, novi se je rok opet postavio.
1

A l i perioda blagostanja ostala je stalna veliina, 309 godina; s drugim rijeima, kad se horoskop Stefanov opet uskrisio, godina 931. (622 -\309) bijae prola, a godina 958. (931 - } - 27) nije jo dola. A l i zato je opredijelilo godinu 931. i periodu 309? U dogaajima te godine ne vidi se propadanja niti znaka propadanja; nasuprot, Saraceni su postigli veih uspjeha nego l i Rimljani. Razlog je u naravi horoskopa. Kobni dan imao je biti 3. rujna, ali imao je biti i etvrtak. God. A . D. 622. pao je 3. rujna u srijedu, god. A. D. 623. u etvrtak. Broj 308 je viekratnik od cikla 28 (u kojem se ponavlja sudaranje sedmikih dana sa mjesenim danima); s toga je ustanovljena god. 931., 308. raunaju od 623., koja se nije samo odlikovala kobnim etvrtkom = 3. rujnom, ve je i cikliki odgovarala. Idua godina iste vrste bila je 959.; moram zakljuiti, da je ovaj oblik ^ nastao u tom i n tervalu. A l i perioda nesree svruje se god. 958., a ne kao to bismo mogli oekivati god. 959. Ukupni broj od 336 godina ( = 28 X 12) rauna se ovdje od 622., a ne od 623. Godine 958. pao je 3. rujna u srijedu, kao to u godini eksoda. Mogue, da e istraivai astrologije moi razjasniti razlog ove razlike. A l i je jasno, da su se za vlade
2 3

Leo, . 152,, C edr. I . 717. Moe se ustvrditi, da PseudoLeo prua o r i g i n a l n o proroanstvo Stefana, kao to se sauvalo u jednoj kronici 7. stoljea. Ali, ako astroloski uenjaci ne mogu dokazati, da bi bilo prema pravilu, da se odlui za 308. ( = 2 8 1), takovo mnijenje ne bi bilo vjerojatno.
1 2

C p. Vasiljev, Visantija i Araby sa vremia makedonskoi dinastu 232 sqq.

Tekst od Adm. sadrava ali ne razjasnjuje razliku datuma eksoda i horoskopa: Saraceni otidoe 3. sept. A. M. 6130 ( 622 A. D.), ali njihov horoskop bijae po stavljen 3. sept, u etvrtak (se. A. M. 6131)." Tako Cedrenus daje A. M. horoskopa kao ,'. Tekst Pseudo-Leona ima ,', ali je po svoj priliei ispao ispred .

107 Konstantinove, izmeu 931. i 958., sujevjerni Rimljani veselili, da je protivnika sila upravo prola svoj zenit, te da joj je sueno, da se dovri njezin rasap j o za njihova ivota. Spominjanje u ovoj raspravi, prije god. 953. kao to moemo uzeti, razjasnjuje fakat, da se je njemu upravo onda govorilo, akoprem car nije htio potanko prikazati sadraj proroanstva. Kobna je godina 958. dola i prola, i ljudi se prevarili u svojim nadama. A l i ovakova proroanstva imaju ivot feniksa; ona se preinae i obnove. Sjajne pobjede Nikefora Fokasa i Ivana Tzimiska dale su dobar povod za novo izdanje horoskopa. Perioda sree nije se mije njala, ali perioda nesree produljila se od 27 na 56 godina, odgaaju ovako datum na 987. A. D. Ovdje je opet ciklus od 28 odluujui faktor. A l i u ovom se dogaaju raunanje poinje od 623. i 3. rujna pada god. 987. u etvrtak. 987 = 623 -f- 364 ( = 28 X 13). Ovaj horoskop preporuivalo je j o i to, to je cijela perioda poev od god. 622. iznosila 365 godina, broj dana u godini, okolnost, na koju se upozoruje u Kedrenu s pozivanjem na proroanstvo Kedru u Isaiji (XXI. 16). Moemo biti sasvim sigurni, da se Stefanov spominjao u jednoj kronici starijoj od 10. vijeka. Sama okolnost, da se ova no tica nalazi u poznijih kroniara, jami za ovakovo podrijetlo. I ako je tomu tako, jedva se moe sumnjati, da ona potjee od izgubljene ili iz jedne od izgubljenih kronika, koje su sluile Teofanu kao vrelo za sedmo stoljee. A l i prepisuju ovu biljeku, kronografi desetoga stoljea preinaili su prvobitno proroanstvo u versije njemu, koje su bile u teaju u doba, kad su oni pisali. Pseudo-Leo (Cod. Par. 854) reproducira jednu kroniku, koja je morala biti prvobitno napisana posve blizu godine 958. (po svoj prilici prije nje, jer poslije nje bi kroniar jedva mijenjao tekst, koji je prepisivao). Kedren reproducira oito pozniju redakciju iste kronike, nainjenu prije 987., koja ima versiju horoskopa, to je bila u teaju za ranih godina Vasilija I I . A l i redaktor je dodao jednu opasku s u m a r t e , , - ' - . Nesreom je jedna praznina iza , ali je jasno, da je pisac ove opaske pisao prije 987., i da sm nije mijenjao teksta svojega vrela. U povijesti ove kronografije bijahu s toga barem tri stadija prije A. D. 987.: (a) tekst reproduciran od PseudoLeona, pisan u blizini 958., (b) tekst, u kojem bijae preinaen, (c) tekst, to ga je napisao jedan skeptik ne mnogo prije 987. i to ga je reproducirao ore Kedren
1

je pravo dopunio Patzig, koji je upotrijebio mjesta PseudoLeona i Kedrena za svoju teoriju, koju izlae u svojem lanku: Leo Grammaticus und seine Sippe, . . III. (1894) 4956.

1& Jasno je, da se ovdje hvatamo u kotac s pitanjem, koje se kree oko tajinstvena kroniara, kojega bi ovjek malo ne nazvao der ewige Logothet". Njekoji miljahu, da je ovaj svladan, kad je Vasiljevski najavio identinost od poetka do konca" bugarskog prijevoda, u kojem sc priznaje, da je djelo Simeuna metafrasta i logoteta, sa kronikom Leona Gramatika. Ovo se rijeenje nije moglo odrati, kad se dokazalo, da anonimna kronika od Cod. Par. 854 nije djelo Leona, jer zadnji dio njezin nije ni najmanje identian sa , s a d r a n o m u C od. Par. 1711 pod imenom Leona. Anonymus od C od. Par. 854 bijae onda postavljen na mjesto, to ga je morao Leo ostaviti, ali se s jedne druge i auktoritativne strane smatrao Teo dozije od Mitilene vjerojatnijim kandidatom. Prava e istina po svoj prilici biti, da se originalno djelo logoteta nije nimalo sauvalo u potpuno istoj i nenatrunjenoj formi. A l i j a ne kanim ui u ovo pitanje. Samo su dvije toke, koje elim istaknuti. Ime logotetu, ijega djela originalni dio bijae historija , bijae sigurno Simeun. Ovo je dokazano, ne kao to ja mislim b a natpisima u manuskriptima, koji su bili mogli nastati s mijeanja sa suvremenim (ali ne m o e se dokazati identinim) Simeunom Metafrastom, ve epitafom Simeuna Logoteta prigodom smrti Stefana sina Romana I . , sauvanim u Cod. Par. 1277. i publiciranim od Vasiljevskoga. Ovdje je ime sasvim nezavisno od konik, te nitko ne moe sumnjati, da je suutni auktor isti koji i historik, koji j e pokazao tako otvorenu i iskrenu odanost Romanu Lekapenu. Stefan je umro god. 963., upravo iza nastupa Nikefora Fokasa. Po obinom miljenju bijae u poetku ovoga vladanja, da je Simeun napisao i l i dovrio svoju kroniku. A l i ako je tomu tako, skoro je nepojmljivo, da on ne bi bio spomenuo smrt Stefana. M i nalazimo pri koncu njegove kronike, gdje on navodi druge dogaaje, koji su se zbili poslije nastupa Nikefora Fokasa. - Jedino tumaenje moe biti, da je on kanio nastaviti svoju kroniku do kasnijega vremena,
1 2 3 4 5 0
1

Hronik Logotheta na slavianskom i greeskom. Viz. Vrem. 2. (1892.) 120. Sestakov, Pariskaja rukopis hroniki Simeona Logotheta, Viz. Vrem. 4. (1897.),

16783Sto se tie njegova datuma, nek mi bude dozvoljeno upozoriti na jednu biljeku (koja bi mogla proi neopaena), koju je iznio na vidjelo Vasiljevski (ib. 135 n. 3) iz Beckerovih Anecdota Graeca III. 1465, i koja upuuje na A. D. 1120 kao doljnu medu. Kakovi bili odnoaji Leona, Teodosija i t. d , barem je sigurno, da ja na osobiti Ms. Leona, Par. 1711, loiji za kasniji dio logotetova djela od onoga Teodosijeva. Dobra je ilustracija tomu, to on izostavlja mjesto , karakteriziranje Romana I . , koje potjee oevidno iz pera logoteta. Ovo nije jedan od mnogobrojnih sluajeva ex homoeoteleuto. ') Vidi de Boor, Weiteres zur Chronik des Logotheten, . . : (1901), 89. Viz. Vrem. 3 (1896), 5748. ) Cedrenus II 364, Zonaras III, 482, 495.
3 : 1

109 nego li je 948., kao to se nagovjeuje na jednome mjestu; ako ne emo da prihvatimo Vasiljevskijevu teoriju, da kratki dio Konstantinovoj izmeu 944. i 948. nije od njegove ruke, ve da je to dodatak, to ga je uinio Leo Grammaticus. Vasiljevski je osnivao ovo svoje mnijenje (1) na okolnosti, to ovoga dijela nema u bugarskom prijevodu, gdje notica smrti Romanovoj dolazi neposredno iza izvjea njegovom svrgnuu, i (2) na izrazu - u Cod. Par. 1711. Nesreom Vasiljevski nam nije kazao, da l i bugarski prijevod izostavlja takoer noticu trajanju Konstanti novog cijelog vladanja, koja bi morala biti napisana poslije njegove smrti. Ja nisam potpunoma osvjedoen, ali bilo kako i ovdje dolazim k mojoj drugoj toki nema nita, to bi nam branilo drati, da kronika kao cjelina bijae pisana teajem posljednjih deset godina vladanja Konstantinova. Njezin smjer inio bi nemoguim, da se objelodani, dok je on jote ivio, a slian obzir mogao je auktora skloniti, da j u zadri za sebe za vladanja Romana II. Zatim je bio mogao nainiti jedan ili dva dodatka malo poslije nastupa Nikeforova, te izdati j u na svijet god. 963 prije smrti Stefanove. Ovo je konjektura, ali to bih rad osvijetliti je to, da nam je slobodno drati vjerojatnim, da raniji dio kronike Simeunove bijae napisan prije god. 958., imali mi ma koje mnijenje zavretku* iste kronike, i da je , kao to dolazi u C od. Par. 854 (PseudoLeo), stajao u originalnom djelu auktora.
1 8 3

6. Gore se je upozorilo na formulu i l i , kojom se no tice u Adm. redovito uvode. Izuzeci su o v i : (1) Odsjek 2., gdje je ta formula neumjesna, jer se taj odsjek sastoji od izravnih savjeta Ro manu. (2) Ona se ne upotrebljava u poetku glavnih odsjeka: Odsjek 1., p. 68; ods. 3., A p. 90, . 182, C . 214. Ods. . . 216 je izuzetak. (3) Izvaci i navodi: Stephanus, p. 93; mjesta iz Teofana, pp. 93106 (jedan izuzetak, p. 96), i p. 110; zbirka navoda paniji pp. 106110; izvadak iz akata trullanskog sinoda, p. 215. Ovamo ta koer ide i listina konja, to ih je Pelopones davao, p. 243, 13244, 2, oevidno prepisana iz kojeg slubenog izvjea. (Ona je nespretno odijeljena od predidue notice, kojoj pripada, ulazei u iduu glavu.) (4) Paragraf poinjui samo je prividan
Viz. Vrem. 2, 133 (cp. 99) i 4, 576. Cont. G eorg. 874 (ed. Bonn) = Leo G ramm. 288. Vasiljevski je bio morao dodati, da je po njegovoj teoriji Leo morao prepisati svoj dodatak izravno iz Cont. Theoph., i tako bi se rijei iv -jj (sic leg.) - (Leo 329.) imale pripisati piscu od Cont. Theoph. Knj. VI, u kojem je djelu obeanje (436) ispunjeno (438). Rad bih znati, da li se nalazi u bugar kom prijevodu, i ako se na lazi, u kojem obliku. Akoprem je Vasiljevski bezuvjetno tvrdio identinost njegovu sa Pseudo-Leonom, zakljuujem iz jedne opaske vlastitog njegovog Viz. Vrem. 2, 120, da njegova kolacija ovih dvaju tekstova nije bila nipoto potpuna.
2 3 1

110 sluaj, jer on pripada tijesno onome, to je sprijeda, od ega se je nezgodno odijelio introdukcijom a \ Ima jo tri druga slu aja; - ( 30), kojoj je ve bilo govora; izvjee, kako su Slaveni bili uzbijeni od Patrae (c. 49); i povijest Hersona (c. 53). A l i ova dva potonja prianja, koja se tiu ve prolih dogaaja, nisu originalne kompozicije Konstantinove, ve izvaci iz starijih djela. Ovi bi ovako ili u kategoriju (3). Glava Dalmaciji je druge naravi, ali mi smo vidjeli, da je ona kasniji umetak", na koji se nije mislilo, kad su se sastavljale glave 29. i 3 1 . Pogledom na ove injenice ini se, da se moe malo ne opravdano zakljuiti, da su po prvobitnoj osnovi sve notice, koje su bile po skupinama pripravljene za porabu u raspravi, bile snabdjevene uvodom (), s izuzetkom sluajeva navedenih u (1) i (2). Sav ovaj materijal bijae ureen i poredan u pravi svoj red, kad je car odluio, da unese i drugo, to se sastojalo poglavito od izvadaka iz knjiga. Ovi se umeci mogu raspoznati odsutnou obine formule. Dva su izuzetka, kojima se moda moe rei, da potvruju pravilo. (1) Jedno mjesto iz Teofana u saracenskom dijelu uvedeno je sa . Ja sam gore dakako uzeo, da je ovo mjesto (f) pripadalo ostaloj Teofanovoj seriji, ali, pogledom na ono, to je upravo kazano, ini se mogue, da bi se (f) imalo odijeliti od serije 2.* i metnuti u seriju 1. Originalna serija, u kojoj je bio jedan izvadak (a) iz ora Monaha, mogla je takoer imati i jedan izvadak iz Teofana. (2) Notica izumu grke vatre od Kalinika iz Heliopola, s kojom se zapoinje odsjek 4. (p. 216), uzeta je iz Teofana, bivi zamije njeno sa .) U odsjeku 2. pripovijeda se legenda, da je tajnu toj praskavoj tvari otkrio Konstantinu Veli komu jedan aneo, legenda, izumljena u svrhu, da se tajna uini svetom i nepovrijedljivom. Konstantin V I I . bio je moda svijestan tomu, da je to nezgrapno, jer dok on prihvaa proizvede" od Teofana, izostavlja kroniarov dodatak - .)
1 2 3

7. Sabiranje materijala ini se, da se protezalo preko najmanje tri i l i etiri godine (948952). Dijelovi, koji su za nas najvrijedniji (o Rusima, Ugrima, Peenezima, Dalmaciji i t. d.), jesu oni, koji su po
Za pripovijedanje Hersonu vidi Garnett, Engl. Hist. Review 12 (1897), 1005. Za navalu na Patrae vidi nie 15. znamenit je takoer i u De Cerimoniis, kao to u drugdje pokazati. A. M. 6165, De . . 354. Ista se notica nalazi u (Pseudo-) Leo G ramm. 160 Cedrenus I 765 Mosquensis 406 (Muralt) . 613. Ali potjee li ondje od Teofana? Dodatak - pobuuje u meni sumnju, nije li ona izravno uzeta iz izgubljene kronike, koja je bila glavni izvor Teofanov za 7 stoljee.
2 3 1

111 tekli poglavito, ako ne sasvim, iz usmenih vrela. Bilo bi zanimljivo znati, kako i u kojim okolnostima su se biljeile sve ove pojedine obavijesti. M i smo ovdje u doticaju s njeim, to bi se moglo zvati ured za obavjeivanje (intelligence bureau) bizantinske vlade. Ve je od dana Justinijana bilo jedno od naela te vlade, da sabire sve obavijesti, to ih je mogla dobiti, u pogledu socijalnog i politikog stanja i odnoaja susjednih barbarskih drava u praktinu svrhu za ravnanje njezine vlastite diplomacije. Prilike za sabiranje ovakovih informacija davala su poslanstva, koja su odlazila i dolazila. Moemo nagaati, da se vijesti Konstantinove (n. pr. ruskoj trgovini) ne oslanjaju iz ravno na priopenja trgovaca i l i putnika, ve na izvjea rimskih poslanika i l i raspitivanja tuih poklisara. Izvjea poslanstva bijahu malo ne jedna institucija; i ako je Priscus napisao svoj glasoviti opis poslanstva k Atili vie kao povjesniar nego l i kao lan poslanstva, to je bio izvjetaj, to ga je Petar Patricij sastavio svojoj misiji C hosrou bez sumnje prije svega sluben, akoprem mu je bilo dozvoljeno ili na loeno, da ga publicira kao njeku vrstu poluslubene modre knjige (bluebook)".
1

Sluben znaaj tog izvjetaja moemo vidjeti po injenici, da on nije n a p i s a n l i t e r a r n i m v e o b i n i m g o v o r e n i m j e z i k o m , injenica, koju moemo isporediti sa Konstantinovom porabom vulgarnog jezika u De administrando imperio. Menandrova vijest po slanstvu Turcima za vlade Justina I I . osnivala se bez sumnje, na slu benom izvjetaju Zemarha. U ovome, kao u mnogim drugim stvarima, bila je mletaka republika uenica svojih prijanjih gospodara; glasovite relazioni njezinih poslanika morale su biti prvobitno potaknute istono-rimskom praksom.
2 3

ini se ipak, kao da ovi slubeni zapisci vanjskoga ureda u Carigradu nisu bili redom uvani sa dovoljnom pomnjom. Konstantin V I I . , koji se toliko zanimao za diplomatsko openje i postupanje s barbarima/'' koliko i sam Justinijan, dao je sastaviti dobro poznate , koje su sadravale u svoja dva odsjeka historika izvjea poslanstva tuih naroda () Rimljanima i Rimljana tuim narodima. A l i one se sastoje iz izvadaka ne iz slubenih zapisaka ve iz historikih pisaca. Opis Petrova poslanstva Chosrou u A. D . 562. nije uzet iz njegova vlastita izvjetaja, ve iz Menandra. Moemo l i se
4

Vidi Diehl-ovo izvrsno poglavlje, L'oeuvre diplomatique, u njegovom Justinien (1901). Menander, 12 (F. H. G. IV. 217). On osobito istie obilje detalja u Petrovu pripovijedanju. Liutprandova povijest svojega poslanstva Nikeforu formalna je Relatio Otonima. Bizantinski je utjecaj oevidan. Kritiki izdao De Boor kao vol. I . Konstantinovih Excerpta historica.
1 2 3 i

ukloniti zakljuku, da su mnogi zapisci estoga vijeka bili uniteni, bilo nemarnou i l i moda nezgodama poara? A l i mnoge notice, koje ine Konstantinovo djelo tako vrijednim, bijahu sakupljene u desetom stoljeu za ivota Konstantinova, njekoje od njih, to moemo s vjerojatnou nagaati, u svrhu, da dou u ovu raspravu. Mora se uzeti na um, da ovakova informacija, prije nego l i je dola do cara i l i do njegovih suradnika, imala je proi kroz tumae injenica, koja moe rastumaiti njekoje pogrjeke. T u m a bijae potrebiti dodatak osoblju svakog rimskog poslanstva, i u Carigradu bijae redoviti zbor od ,. jedno od sedam koja bijahu u 10. stoljeu pod zapovijeu . Dva se tumaa za armenski jezik spominju u naoj raspravi. Arapski se tumai neprestano t r a i l i ; a za openje sa zapadnim knezovima nije se samo trailo latinskih t u m a a , ve i ljudi, koji su znali sastavljati carska pisma na latinskom jeziku. Za slavenski jezik nije bilo potekoe; lako je bilo dobiti iz Macedonije i l i Bugarske ljudi, koji su mogli s malim trudom razumjeti jezik, to se govorio u Kijevu. Dogovaranja s Rusima, kao to moemo predmnijevati, vodila su se ve od samog poetka u slavenskom jeziku a ne u norskom; i moe se opaziti, da su po Thomsenovoj analizi imena brzica dnjeparskih slavenska imena u cijelome manje pokvarena od norskih, i da se grka tumaenja ine kao da bi imala biti prijevodi slavenskih imena
1 2 3 4 5 6 7

Za vrijeme Konstantinovo moe se s pravom nagaati, da je za politiko openje sa odavno osnovanim kraljestvom Kozara, koje je dalo Bizantu dvije carice (akoprem uspomena na enu Ikonoklasta ne sklanja Konstantina V I I . , da tome s blagou govori), bilo tumaa
1 2

De ceremoniis, II 52 p. 718. Adm. c. 43, p. 184 ' , . 190

. Nasljednici za perzijski jezik, koji se spominju u dokumentu iz Justi nijanova vladanja (od Petra? cp. Krumbacher, G. B. L. , 239) sauvanom u De Cer. I I . c. 89 p. 404, 18. Anna, Alex. 11 (. 94 ed. Reifferscheid) . Na pr. glasovito priopenje Mihajla I I . Ljudevitu Pobonome; ili pisma Aleksija I . opatima Monte Cassina, izdana od Trinchere, Syll. membranarum graecarum (1865) nn. 61, 62, 66, 86. Za sklapanje ugovora od 911 i 945 (prvi od kojih, on eli dokazati, bijae samo potvren od drugoga) vidi Dimitriu, voprosu dogovorah Ruskih s G rekami, Viz. Vrem. 2, 539 sqq. Sto se tie prvoga vodopada, kae se, da oba imena imaju isto znaenje (p. 75. 19). Sto se tie etvrtoga (pa imao Thomsen pravo ili ne imao tumaei da znai prvobitno nesit"), ini se sigurno, da se tumaenje (. 76. 20) odnosi na (za istinito drano) znaenje s l a v e n s k o g a imena. Isporedi takoer esti (p. 77, 13): , (cp. ), gdje Thomsen tumai morsko ime kao smijui se" (hlaejandi).
2 4 5 6 7 8

113 za njihov jezik; a nije moglo biti potekoe, da se dobije zaliha prikladnih osoba iz Kersona, gdje je kao to je zabiljeeno misionar Konstantin (iril) uio kozarski jezik. A l i stoje glede novijih doljaka, kao to su Peenezi i Ugri? Je l i logotet utrke dodao k svojem osoblju i tumae za njihove jezike? S obzirom na vanost odnoaja carstva s ovim narodima u vrijeme Konstantina teko je pomisliti, da se je moglo biti bez posebnih tumaa. U svezi s ovim rad bih istaknuti kao njeto znamenito, to nalazimo zakone i obiaje Peenega nazvane (. 73, 20). Na isti nain kae se Ugrima, kad su po digli novo izabranog poglavicu na titu, da slijede - (. 170, 15: ovo je zaista poteklo iz ugarskog a ne i z k o ' zarskog vrela). U oba sluaja bila bi shodna rije ; zato se upo trebljuje slavenska rije (zakon)? Nadalje, poglavice ugarske zovu se slovenskim nazivom (.' 1689 passim). Ako Knstantinove notice potjeu od Peenega i Ugara kroz peeneko-grke i l i ugarskogrke tumae, zato dolaze onda slavenske rijei? Prva mi se misao nametnula, da one upuuju na zakljuak, da su se Slaveni upotrebljivali, da tumae ove jezike. A l i ova supozicija oevidno nije dovoljna. Jer ovaki tumai bili bi kadri, da kau ovakove jednostavne izraze i grki, a da se ne uteku svojem vlastitom jeziku. Istina bi mogla biti, kako ja nagaam, da meu ovim narodima, koji bijahu u neprestanom openju sa svojim susjedima, s Bugarima i s istonim Slavenima, slavenski jezik bijae njeka vrsta lingua franca, barem u toliko, da se njekoliko slavenskih rijei uobiajilo meu neslavenskim narodima od Dunava do dnjeparskih krajeva. Razgovaraju se sa strancima Peenezi i Ugri rado bi se sluili s ovakovim rijeima (makar govorili i svojim vlastitim jezicima kojemu tumau), i ovo bi razjasnilo, zato one dolaze u raspravi Konstantinovoj.
1 2 3

Mogli bismo oekivati, da emo nai, da je car traio obavijesti ,,Skitiji" izravno i l i neizravno od Kozara, s kojima je bilo carstvo u vrlo dobrim odnoajima; on je mogao dobiti obavijesti od njih na pr.
Translatio C lementis c. 6. Otkad je ovaj tekst bio napisan, vidim, da se Marczali poziva na ovu injenicu (A magyar honfoglals kutfi, . 98) kao da j u je ve Szabo zapazio i s pravom opaa, da ona nije u savezu sa slavenskim izvorima. Ali ja ne mogu pristati na to, da se ona tumai tako,, da a byzanczi nyelv mr akkor telitve volt szlav elemekkel" ; jer zato onda nalazimo ove rijei samo u ovom osobitom kontekstu? Mi se moramo braniti protiv svakog obnovljenja mnijenja, da je Konstantin pripadao dinastiji slavenskog podrijetla (tan szlav szrmazasu"); Vasllije I . bijae armenske loze. Po istom naelu kao da bi se prevodei, recimo, kakav moderni grki slubeni spis na njemaki jezik, pridrali neprevedeni francuski izrazi, koji bi se u originalu nalazili. Sto se tie porabe rijei ima se opaziti, da je tu namjeravana raz lika izmeu prearpadskih poglavica () i post-arpadskih vladara (), bijae naslov, koji se upotrebljava u slubenim saobraajima (De cerim. II 48, . ,69
2 3 1

114 Crnoj Bugarskoj. A l i ne samo da se ini, da nema ni tragova od kozarskih vrela, ve nema ni opisa same Khazarije, to se osobito mora primijetiti, da je izostavljeno.
1

Openja izmeu Carigrada i vazala carstva, poput Venecije, morala su biti esta; s Iberijom, za vlade Konstantina, ini se, da su bila bez prekida. Rambaud o p a a : Za Armeniju kao to i za Kavkaz Konstantin V I I . u svojoj radij ivoj osami u Velikoj Palai bio je u vrlo zgodnu poloaju, da bude dobro obavijeen vanim stvarima. Za ove obavijesti mogao je on pitati nebrojene emigrante, prognanike, pustolove armenske, koji su bjeali ispred progona muslomanskih i l i su traili sreu u zemljama carstva".
2

Ne sumnjaju mogunosti, da su se upotrebljavali i ovakovi obavjeivai, ini se ipak vjerojatnim, kao t o sam ve kazao, da su vrela bila poglavito vie slubene naravi. Rambaud se ispravno poziva na posjete armenskih knezova u Carigrad za vladanja Romana i Konstantina, i na bizantinske agente, koji su bili trajno drani u armenskim d r a v a m a .
3 4

Ispituju Konstantinova vrela informacije, imamo poglavito da razmatramo odsjek 3. U odsjecima 1. i 2. pisac izlae diplomatska naela, i skoro jedino je mjesto, koje zahtijeva tumaenje, opis ruskog trgovakog puta u Carigrad, koje je neumjesno ondje gdje je, te bi moralo biti umetnuto u ods. 3. njemu moemo jedino kazati, da je informacija mogla poteci i l i od Igorovih poslanika, koji su doli u Carigrad, da ugovaraju ugovor god. 944., i l i su j u mogli dobiti posla nici Konstantinovi, koji su se s onima vratili u Kijev, da ondje taj ugovor zakljue. Niti odsjek 4., koji se bavi poglavito administrativnim ureenjima u vrijeme pisca i njegova oca, ne daje materijala, koji ide
5
1

MOE S E OVDJE

SPOMENUTI, DA WESTBERG

( O P . CIT. 1 3 4 ) TUMAI ,

KOJE

KONSTANTIN DAJE KAO I M E K I J E V A ( 7 5 ) , KAO = ISTO I M E BIJAE DANO I RIJECI DONU.

SABBATH, I NAGAA IDOVSKO-KOZARSKI UTJECAJ. MOE S E OPAZITI, DA J E NA ISTOM N OVOGARDIA" BAN DURI),

MJESTU KONSTANTINA OEVIDNO ISKVARENI

(LEGE N DUM

KOJA SE ISKVAREN OST TEKSTA I M A PRIPISATI LAKOI, KOJOM S U S E U M S S . DESETOG STOLJEA ZAMJENJIVALI I .
2

L ' E M P I R E GREC, P .

495. OSN IVA S E ZAISTA SASVIM N A STROGO SLUBEN OJ IN SPOMI N JU P . 2 1 1 , I N AVODE S E

O D S J E K ADRAN UTZIN U (C. 4 6 )

FORMACIJI. D V A S E IZVJEA, , PATRICIJA KON STAN SA CARSKE IN STRUKCIJE ( P . 2 0 9 , 414). T A K O U GL. 4 5 .

HRISOVULJE ROMAN A I ISTOGA KON STAN

TINA. O V E S U GLAVE N AMIJEN JEN E PON AJVIE POVIJESTI VREMEN A SAMOGA KON STAN TIN A. JASN O JE, DA J E U 9 5 1 2
4

BIO MN OGO ZABAVLJEN

SA ARMEN SKIM PITAN JEM.

LB. 4 9 6 . CHRON ICON N ESTORIS, A. ROMANA, M. 6453 KOJI E D . MIKLOSICH P P . 25, 29. DOGOVARA N JA C P . DIMITRIU, ZAPO

EE 545

PRIJE

SVRGNUA

J E POSLAO PRVO

POSLANSTVO.

OP. CIT.

-9.

115 u podruje ovoga ovdje razmatranja. Ovdje je imao car obilje slubenih podataka; kupljenje konja u Peloponesu prepisano je izravno iz kojeg slubenog spisa (p. 243). Biljeke Kersonu i navali Slavena na Patrae jesu izuzeci (vidi gore 6., nie 15.).
1

T i m je pitanje vrelima ogranieno sa malo iznimaka na odsjek 3. Prvi dio ovoga, koji se tie Saracena, ve sam dovoljno razmotrio; a zadnjem dijelu, koji se odnosi na armenske kneevine, za moju ovdje svrhu nemam vie da kaem, nego l i sam ve kazao. A sada u da ispitam talijanske, juno-slavenske i skitijske" vijesti, obzirui se na historijska pitanja jedino toliko, koliko je potrebito, da se osvijetle vrela. 8. Odsjek junoj Italiji (c. 27) ini se da se osniva na neslubenim ispitivanjima Longobarda, kojih historijsko znanje ne bijae tono. Opaa se u ovoj glavi vanost, koja se daje Kapui. Ona se izdie na njeki nain nad sve drave june Italije, (. 120, 20); Napulj, Benevent, Gaeta, Amalfi nabrajaju se iza nje bez ikakva opisa. Ona se opet opisuje kao (. 121, 9), te se spornije, kako je Novu Kapuu ute meljio Landolf. Ovo upuuje na kapuanske izvjestitelje, i natuknulo se, da je ta informacija dobivena prigodom poslanstva Landolfova, kojega je njegov otac Atenolf, knez Kapue, poslao u Carigrad u A . D . 909. U tom slualu historijske notice, dobivene od Landolfa i njegovih ljudi, morale bi biti ubiljeene u to vrijeme; i kad je Konstantin sastavljao ovaj dio svojega djela, on bi bio doveo kronoloka data u svezu s godinom, u kojoj je pisao.
2

Koliko se i vjerojatna inila ova konjektura, j a j u ne mogu smatrati za sigurnu. Kae se (121, 15), da je nova Kapua utemeljena prije 73 godine". Pravi datum je c. 856., te odatle Banduri zakljuuje, da je notica napisana 929. Ako je tome tako, mi bismo morali uzeti, da je notica bila prepisana god. 949. bez promjene ve neupotrebljivog datuma. Kad bi se drugi krivi datum, koji se nalazi u toj glavi, mogao ispraviti raunaju ga od 929., ne bismo mogli inako,
8

Notica Ezeritesu i Milingiu (c. 50) osniva se djelomice na jednoj hrisovuljt Romana I . (223, 24) i jednoj stratega Johannesa (222, 7). Ja sumnjam, da je spominjanje lokalne ovih plemena bilo zabiljeeno u . Djela Krinitesa i Bardasa morala su jote biti u uspomeni cara; ali njegovo spominjanje mjeseci marta i novembra (a da ne spominje godine, p. 222) pokazuje, da je imao pred sobom jedno izvjee djelima Krinitesa.
1 2

C p. Jules Gay, L'Italie meridionale et Empire byzantin (1904) 170 biljeka.

. 333 ed. Bonn. Lombardsko poslanstvo, kapuansko ili ino, u C arigrad u 929. nije vjerojatno. Jer princip Kapue navali na Apuliju 926. i Kapua i Salerno bijahu u oitoj buni sve do 934. Cp. Liutprand, Legatio, 7; Gay, op. cit. 209.

116 nego da prihvatimo Bandurijev zakljuak. Kae se, da su se Benevent i Salerno razdijelili 200 godina prije 9489. Ovo je pogrijeeno upravo za jednu stotinu godina, a pogrjeka bi bila j o vea, da bi se raunalo od 929. Tako klju, koji bi rijeio jednu potekou, promaa kod druge. 909 ne rjeava ni jedne. injenica, da pogrjeka s pogledom na diobu Beneventa i Salerna iznosi upravo 100 godina, pokazuje sigurno, da je 200 s nepomnje mjesto'" 100, i da to mjesto nije samo napisano, ve i informacija da je dobivena god. 9489. Priznajem, da mi se u svakom sluaju ini vrlo vjerojatno, da su ove historijske biljeke dole Konstantinu u to vrijeme iz kapuanskog vrela. Iz ovoga se ne bi moralo zakljuivati, da je bio kakav kapuanski obavjeiva u Carigradu. Ove obavijesti mogle su se bile dobiti u Italiji, i mogue je, da su prijenosom nastale ove kronoloke pogrjeke. Njegovo je vrelo zaista odgovorno, to se dioba longobardskih vojvodina pripisuje Sikonu i Sikardu, koji su u to vrijeme bili mrtvi, mjesto Sikenolfu i Radelchisu. Ovdje u ovoj glavi je jedna vrlo zanimljiva toka, pripovijest Narsesu i preslici. Konstantina se ovdje prekoravalo poradi nevjero jatne kronoloke pometnje. Longobardsko osvojenje Italije dovodi se u svezu sa vladom Irene, i njoj se kae, da je poslala preslicu i vre teno Narsesu. A l i smijenost, koja po tome pada na pretensije cara Konstantina kao historika, mora se donjekle ublaiti, kad se. razabere, da pripovijest, kao to j u on pripovijeda, nije njeki talog uspomena njegova vlastitog itanja, ve uzeta i napisana izravno iz ustiju kojeg longobardskog obavjeivaa. M i se m o e m o smijeiti njegovoj naivnosti, to j u je reproducirao ozbiljno bez i jedne rijei kritike, ali ta kronologija nije njegovo vlasnitvo. Ova je pripovijest oevidno kolala meu junim Longobardima; Benevent se predstavlja kao sijelo vlade Narsesa. Legenda, u svojem prvobitnom obliku, bijae italijanska, a ne bizantinska; nae je vrelo Paulus, longobardski historik. Ona se osnivala na motivu, koji je dao povoda i drugim anekdotama historijskim linostima. Openito kad koji dogaaj uini jak utisak na puku matu, mitotvorna mo crpui iz izvora folklore izumijeva pripovijesti ove vrste. Ovakav dogaaj bijae longobardska najezda i njihovo osvojenje polovice Italije; i pripovijest uvrjedljivoj poruci Sofije Narsesu i
1 2 3
1

Gay, op. cit. 62. Sicon i Sicard takoer krivo se opisuju kao braa. Ali najranije vrelo je Fredegarius, III. 65 (p. 110 ed. Krusch).

- Paulus, II 5.
3

Euelthon posla preslicu i vune Pheretimi od Cirene, Herod. 4, 162; Hormisdas posla svojemu generalu Varahranu & Theoph. Sim. 3, 8, 1. Vidi moje Later Roman Empire I I 110, 146. Znamenito je, to Sofija, a ne Justin, alje te zna kove; ne upuuje li ovo na zakljuak, da je podrijetlo ovoga tipa pripovijesti u svezi s mtriarhatom ? Car Manuel I . kaznio je jednoga asnika, odgovorna za gubitak jedne tvrave, time, da ga je javno izloio na magarcu odjevena u ensko odijelo, Kinnamos 15. . . ' .

117 njegovom pozivu Longobardima je spomenik utiska, to ga je ova nesrea uinila na june Italijane. Spominjem navlas june Italijane; jer da je ona potekla iz june Italije, nagovjeuje ne samo sveza Narsesa s Beneventom u kasnijoj formi pripovijesti, kao to se pripovijeda u Konstantinovoj raspravi, ve i sveza njegova s Napuljem u originalnoj pripovijesti. Kad je primio Sofijinu poruku, on se povue iz Ravene u Napulj: itaque odio metuque exagitatus in Neapolim Campaniae civitatem secedens legatos mox ad Langobardorum gentem dirigit. Uzmak u Napulj je histerian; on potjee iz Liber Pontificalis. Kae se, da je on ovdje snovao onu kobnu osnovu i odavle se po svoj prilici pripovijest pokrenula.
1 2

Ona se spominjala i prenosila od oca na sina u vojvodinama Napulja i Beneventa; ali moramo j o razmotriti, kako se to dogodilo, da su u kasnije doba legendu preinaili zamjenivi caricu Sofiju caricom Irenom. Puka se legenda ne brine za kronologiju; ali ako ona i moe raditi slijepo, ne radi bez motiva; a koji motiv morao je i tu biti. Klju, kako emo ga otkriti, daje nam uvoenje pape Zaharije u Konstantinovo pripovijedanje: U vrijeme carice Irene " ". Bilo je za Pontifikata Zaharijeva, da su Lon gobardi osvojili eksarhat. To je bio dogaaj, koji je lako mogao dozvati u pamet prvo osvojenje, kojega se ovo moglo initi, da je zavretak. Ovo novo osvojenje, ovaj novi poraz carstva kroz Longobarde, dao je mislim motiv, da se kronoloki prekroji, da se rekao bih prema novim prilikama preudesi stara pripovijest. U generaciji, koja je dola iza one, to je doivjela pad eksarhata, primijenila se pripovijest Narsesu i Sofiji dogaaju, koji je jo bio u svjeoj uspomeni; ali Sofija se zamijenila suvremenom caricom, koje slava bijae u ustima sviju jedinom caricom onoga doba, koje se ime tako esto spominjalo, da ga se je mogao mitotvorni instinkt prihvatiti. Nije ni malo smetalo, da je ona u vrijeme osvojenja eksarhata, c. 750, bila jedva djetece u Ateni, ako je jo u ope bila na svijetu. Ime Narsesa se pridralo; nije bilo nijednoga, da zauzme njegovo mjesto. 9. Jo je jedno mjesto junoitalskoj povijesti, koje takoer sadrava legendu, ali ono dolazi u drugom kontekstu, naime u svezi s Dalmacijom: pp. 130, 15136, 14 (u gl. 29). Ono radi saracenskim napadaima na junu Italiju, ekspediciji cara Ljudevita I I . i oslo boenju Baria; a kao digresija u izvjeu Dalmaciji opravdava se ono time, da dolazi iza saracenskih navala na dalmatinsku obalu i da su dalmatinski Slaveni obavljali vojniku slubu za Grke u Apuliji. Ipak bi ono bilo jednako ili moda vie na mjestu u juno-italskom odsjeku (gl. 25).
1

Paulus, ib. LXIII. (Joannes I I I . )

118 Dvije su ozbiljne (da ne govorimo manjima) pogrjeke u Kon stantinovu pripovijedanju. Zauzee Bari-a po Saracenima, koje se dogodilo A. D. 841. , metnuto je u poetak Vasilijevog vladanja, odmah iza kako su Saraceni bili prisiljeni, da dignu podsadu Dubrovnika; i dvije su razliite podsade Dubrovnika zamijenjene. Na Dubrovnik su navalili Saraceni prvi put 8 4 7 . - 8 . A. D., a drugi put 8 6 6 . - 7 . A. D . Ovom drugom podsadom bavi se Konstantin. On napominje tri voe, Sultana, Sabu i Kalfusa. Od ovih Sultan Mufareg ibn Salem bijae bez sumnje voa druge navale; ali druga dva, Kalfun i Saba pripadaju skoro sigurno prvoj navali. Konstantin sam pokazuje pogrjenost svoje kronologije, kazujui, da su poslije zauzea Bari-a Saraceni vladali svom Logubardijom etrdeset godina" (130, 18). Ovaj se broj pribliava istini; on je prevelik, ako se perioda rauna do osloboenja Bari-a, premalen, ako se osvojenja Nikefora Fokasa uzmu kao termin.
1 2 3

ini se, da je jasno, kako je nastala ova pogrjeka. Pisac je naao u jednom vrelu pad Bari-a i (prvu) podsadu Dubrovnika zabiljeene zajedno. Uzevi, da je ovo ona ista podsada, koja je bila dignuta dolaskom Nikete Oorife u A. D. 868., on je pao u daljnu pogrjeku u pogledu zauzea Bari-a. Osloboenje Bari-a pripovijeda u kratko sa bizantinskog gledita, zatajivi injenicu, da je bio Ljudevit, koji ga je prisvojio, i da je bio u rukama Benevenana za njeko vrijeme prije nego l i je preao pod vlast Vasilija. Onda dolazi izvjee daljnim doivljajima Ljudevita I I . u junoj Italiji. Ovo ima posve znaaj anekdote, a junak je lukavi .sultan. Pripovijetka sultanu, koji se nikad ne smije, varijanta je (kao to je Banduri istaknuo) od sunju Sesostrovu, kojem se pripovijeda u Teofiiaktu Simokati. Pravo dranje Adelhisa i njegove stranke u iskljuenju Ljudevita iz Beneventa izlazi u pripovijesti kao posljedica lukave spletke Afrikanca. Cijelo ovo pripovijedanje ide u isti
4 5
1

Vidi svjedoanstvo u Hirsch, Byz. Studien, . 255.

C ambridgeska sicilijanska kronika, ed. C ozzaLuzi, . 28: ,5?' . ', ,' ' . <> '. Gay, (. cit. . 92) ini se, da misli na mogunost, da je prva podsada bila prije osvojenja Baria, ali mi ne moemo nabaciti datum sicilijanskih anala. Hirsch, ib. . 255; Vasiljev, Vizanlija i Arabi (za vrem. mak. din.) p. 13, n. Kalfun je sudjelovao kod osvojenja Bari-a u 841., Saba je upravljao Tarantom u 840.
3

* VI. 11. Gay op. cit. p. 106. Pripovijest se ne obazire na preanje suanjstvo Ljudevita, koje je nadahnulo jednu puku latinsku pjesmu, tiskanu u Muratori, Ant. Ital. II 711, i u Du Meril, Poesies populaires Latines anterieures au douzieme siecle (1843), 2646. ini se, da se ne moe tumaiti misteriozan stih Exierunt Sado et Saducto, invocabant imperio", kao da se odnosi na sultana. Latinski izvori ne spominju pripovijest, da je on"podstaknuo urotu. Za druge pogrjeke u Konstantinovu pripovijedanju vidi Hirsch, 2579.
5

119 red puke anekdote, u koji i pripovijest Narsesu; ono je bilo nadah nuto interesom, to ga je pobudilo suanjstvo afrikog poglavice. Zanimljivo je motriti, kao to smo opazili u legendi Narsesu, kako njekoji historijski dogaaji imaju mo, da potaknu puku matu, da preobue stare pripovijetke u novo odijelo. Saracenska najezda na junu Italiju imala je tu m o ; i pripovijetka, to j u Konstantin pripovijeda glasniku, koji je, zarobljen od sultana, kad je ovaj podsjedao Benevent, rekao istinu posadi usprkos gronja svojega zarobitelja, jedno stavno je stara pripovijetka Sesualdu, branitelju Romualda, koji je po pri povijedanju longobardskog historika isto onako radio, kad je pred dvije sto godina car Konstans podsjedao Benevent. O v a p r i a i N a r s e s o v a l e g e n d a j e s u o b j e b e n e v e n t s k e p r i p o v i j e t k e , koja injenica je vana za longobardsko podrijetlo informacije, to j u je dobio Konstantin. M i smo vidjeli, da u pogledu potonje i drugih vijesti u gl. 27., Konstantinovo se vrelo ima traiti prije u Kapui, nego l i u samom Beneventu. ini se znaajno, to se u ovom sluaju Kapua i Benevent redom spominju zajedno, a Kapua uvijek na prvom mjestu. Obje glave 27. i 29. pripadaju istoj godini 9 4 8 . - 9 4 9 . M i dakle po svoj prilici imamo pravo, ako uzmemo, da one potjeu iz istog (kapuanskog) vrela.
1 2

Mjesto, kojem raspravljamo, ima osobit interes za nau svrhu, jer nalazimo jo jednom to pripovijedanje u Konstantinovoj Vita Ba silii, i takoer djelomino ponavljanje u raspravi . Nai emo poreenje ovih triju mjesta pounim. LAdm. 128, 12129, 2 = 129, 219 = 130, 1131, 12 = 131, 13136, 10 = V. Bas. 288, 12289, 2 291, 1 - 2 9 2 , 13 289,2290,23,292,14-294,2 = Them. I I 6 1 , 1262, 18 294, 3297, 23]

Pripovijedanje u Them. je kratko i sumarno; ono u Vita u istinu stilizirano" i s mnogo rijei dugo. Ova vrela pokazuju dvije znamenite razlike (ne protuslovlja) od A d m . Ona oba biljee, da je dubrovako poslanstvo bilo poslano Mihajlu I I I . , ali da su poslanici doavi u Carigrad nali Vasilija na prijestolju. Adm. jednostavno kae , ne spominjui, da je to bilo vrijeme Vasilijeva nastupa. Opet dok ovo djelo daje tono trajanje podsade Dubrovnika, 15 mjeseci (130, 7), druga dva izvjea upotrebljuju istu openitu frazu (Them. 6 1 , 17 = Vita 289, 16).
!
1

Paulus, , 8. Hirsch upozoruje na slinost, . 259. 131, 13, 132, 1, 133, 18, 136, 11.

Nadalje i Them. i Vita karakteriu sa hvalom generala Nicetasa; u Adm. se spominje samo njegova sluba.

120 U dijelu, koji ne dolazi u Them., moe se opaziti, da Vita ima jo njekojih toaka, kojih nema u Adm. M i saznajemo, da je sultan bio suanj d v i j e g o d i n e u Kapui (Vita 294, 7): i da je osoba, koja je kazala Ljudevitu, da je vidjela zarobljenika, gdje se smije, navela svjedoka za taj fakat (294, 12). Ove razlike pokazuju, da izvjee u Adm. nije prepisano iz Vita niti obrnuto Djelo tematim ini se, da je jedan od najranijih proizvoda Konstantinove knjievne radinosti, bivi sastavljeno prije konca 944. A. D., kao to moramo zakljuiti po nainu, kojim se spominje Romanus Lecapenus. Odatle slijedi, da izvjee ovdje nije pokraeno niti iz Adm. niti iz Vita, ve da sva tri potjeu nezavisno iz istoga dokumenta. Jedna je toka u Them., koja nas dovodi u doticaj sa suvremenim historikom Genesijem. Broj tvrava, to su ih Saraceni zauzeli, kae se, da je bio 150, i ova se vijest (takoer u Vita p. 292) nalazi u Genesija p. 62. Mjesta su paralelna, ali nisu identina: Them. 62: Gen. 116: - , - & ' ' # , '.
1 2

Ovdje je oevidno njeka sveza. Po kronologiji Genesij je mogao upotrijebiti Them., jer je Genesij dovrio svoje djelo poslije 944., kao to to pokazuju njegovi posvetni stihovi (na poetku knjige I.), u kojima se Konstantin oslovljuje kao , dok su Them., kao to smo vidjeli, sastavljeni prije svrgnua Romana. A l i dodatak iskljuuje ovo tumaenje. Rijeenje ovoga mora biti, da je Genesiju ovu vijest saopio car, po ijem je nalogu ( , pp. 3, 4) poduzeo svoje djelo. Galerianon (da za asak zastranim) pokazao se zagonetkom. U doljnoitalskim vrelima" kae Hirsch ja ne nalazim da se spominje takovo ime." A l i tumaenje nije teko. Galerianum, ja ne sumnjam, bijae ime glasovite i strane tvrave saracenske na L i r i s u ; i ovo mjesto Genesijevo podaje nam podrijetlo kasnijega imena potoka, koji je po ovoj tvri dobio ime Gariglano = Galeriano, upravo kao na primjer Cagliari = Caralis. Ovdje odmah vidimo, da poinjemo zavirkivati u radionicu Kon3 4

Pravo vrijeme je 5 godina, cp. Hirsch, . 259. Pp. 36, 2, 54, 4. C p. Rambaud, op. cit. pp. 1645, gdje se 934 pokazuje kao terminus post quem. I u njegovu predgovoru p. 4. Bio je konstitucijonalni princip, da dok je bila kolegijalna, nije bila takova. Genesios nije mogao oznaiti Konstantina dok je Romanus vladao. P. 169.
1 2 3 4

121 stantinovu. Auktor ovih triju biljeaka, on ih je napisao nezavisno u raznim vremenima po jednom zajednikom dokumentu, koji je sainjavao dio njegove zbirke materijala. Za on je original skratio; za ivot svojega djeda on je pretvorio original u literarnu formu; Adm., akoprem izostavlja njekoje pojedinosti, oevidno reproducira originalni sastavak najvjernije. Zaista je znatna jedna razlika izmeu Adm. i Vita, koja se jo mora spomenuti. U prvome se krtenje Slavena spominje, da je bilo prije navale na Dubrovnik, u potonjem se ono mee iza osloboenja i tumai se utiskom, to ga je to osloboenje uinilo na Slavene. Ova je motivacija oito bila misao, koju je kasnije smislio car pisac i pokazivala bi, da je Vita sastavljena poslije ovoga dijela nae rasprave.
1

Za datum djela Vita Basilii- bilo je istaknuto, da je nae jedino svjedoanstvo mjesto na str. 282., gdje se spominje zauzee Adate" za vladanja Konstantinova. Skilices spominje, da je Bardas Domestikos osvojio ", ali nam ne pripomae, da se dovijemo datumu: Adata, kao to je Ramsay opazio, je Hadath, i datum osvo jenja istoga podalo nam je tek pred malo vremena jedno mjesto arap skog historika Yahie iz Antiobije, koje je Vasiljev prvi put preveo. Iz ovoga vrela mi saznajemo, da je Leon, sin Bardasa Fokasa, zauzeo Hadath u A. H . 336 23. srpnja A. D. 947. 10. srpnja 948. Ovo nam daje A. D, 948. kao donju granicu (lim. post quem) za kompozi ciju djela Vita Basilii. Ako imam pravo, kad mislim, da je junoitalsko mjesto u Vita bilo pisano poslije mjesta, koje mu odgovara u Adm., koje ide u A. D. 9489, onda dobijemo A. D. 94950 kao gornju granicu. Ovo nam daje periodu od deset godina (do A. D. 959, do smrti Konstantina VII.) za Vita Basilii i za predidue 4 knjige nastavka Teofanova. Ja u imati ovom pitanju vie da kaem dolje ( 14) u svezi sa j o jednim mjestom, koje dvaput dolazi.
3 4 5 (i

P. 129. Profesor Krumbacher e mi dozvoliti, da ga upozorim, za idue izdanje, da ova vana djela Konstantinova zasluuju njeto vie redaka u njegovoj G. B. L., kojima bi se oznaile odnosne mee datuma njihovih kompozicija. Skylitzes-Cedrenus, I I 136 (" pogrjeka mjesto ", isto tako 214). Ja ne razumijem, kako Rambaud (ib. 140) dolazi do datuma 956 iz ovoga mjesta, niti na temelju esa on tvrdi, da Adapa" je pravo. " je takoer sauvano u Zonarasa, 15, 9, 2 (ed. B.-W. p. 422), to (budui Z. zavisi od Sk. ovdje) nas osposobljuje, da sa sigurnou ispravimo tekst Kedrena. Weil je drao, da se ovdje mislila Adana (slijedili su ga Finlay II. 246 i Hirsch, Byz. Stud. 227) i htio je rastumaiti, zato je ovdje iskvareno u i , teorijom arapskog izvora (Gesch. der C halifen I I 47 n.). Historical Geography ofAsia Minor, 301 : a fort between Marash and Membitch" Biljeke historika Yahia, koje se odnose na vladanje Vasilija II, izdao je i preveo baron Rosen (Imperator Vasilij Bolgaroboica, 1883). " Op. cit. Prilo. p. 65; ast I , p. 268. Ovdje smo obvezani Vasiljevu za jedan znamenit dodatak naemu znanju.
2 3 4 5

122 10. Ne moe biti sumnje, da Konstantinova informacija to se tie topografije Venecije (c. 27) dolazi izravno iz mletakoga vrela. Openitu tonost njegovog opisa otok i lid i sudaranje ovoga sa opisima, to ih podaju Chronicon Venetum i Ivan akon, pokazao je Kretschmayr. A l i moe se dokazati, da i historijske notice (c. 28) potjeu takoer iz Venecije. One se sastoje od dva dijela, od utemeljenja mjesta u 5. stolj. i od dogaaja A. D. 80910. Prikazivanje utemeljenja (p. 123) ponavlja oevidno mletaku ivu tradiciju. Atili se kae, da je opustoio Italiju zajedno s Rimom i s Kalabrijom: puka je tradicija pomijeala svoje uspomene navalama Atile i Alarika. Prijelaz od ove periode k Pipinu, sinu Karla Velikoga, 350 godina kasnije obiljeen je znaajnom neizvjesnou, koja posvjedouje narav biljeke: .
1

Pripovijedanje dogaaja od A . D . 80910 otkriva j o jasnije mletako podrijetlo istoga. Ono nam pokazuje nain, kojim su Mleani sami htjeli, da bi im se ova episoda pripovijedala pod konac devetog i l i teajem desetog stoljea. Pavao, Cefaloniae praefectus, bio je prisutan za vrijeme tih dogaaja s jednom flotom, ali da se je njegovo izvjee bilo sauvalo i da ga je Konstantin bio upotrijebio, to bi pripovijedanje bilo posve drugaije. Istina je, da Mleani odgovaraju Pipinu ; ali se inae uti pravima suvereniteta, to ih je kao to se priznaje Vasilij u ono vrijeme imao i vrio. Pokoravanje Venecije Pipinu predstavlja se kao izmeu Venecije i kralja, dok se pravovaljani ugovor mogao zakljuiti samo s Vasilijem kao to je i u istinu bio zakljuen dogovaranjima izmeu dvije suverene vlasti, koja su se svrila ugovorom u Aachenu (812 A . D.). Za kritiku situacije dovoljno je, da se pozovemo na izvrsnu raspravu Lentzovu. Tako povijest, to j u Konstantin naivno prihvaa od jednog mletakog izvjestitelja, manje je iskrena nego l i su same mletake kronike. Prelazi se preko injenice, da je Venecija bila njeko v r i jeme u rukama Franaka, i da je povraena, a da nije bila ni pitana, od visokih ugovarajuih stranaka, Karla Velikoga i Nikefora (Mihajla I.) basileju; i podlona se drava predstavlja, da ini ugovor, kao da bi bila nezavisna suverena sila. injenica, da je rimski car mogao pisati ovu historijsku noticu mirne due, rjeito osvjetljuje punou zbiljske nezavisnosti Venecije u desetom stoljeu.
2 3

Pogledom na neprestane odnoaje Venecije s Carigradom zalud bi se oekivalo, da se tono opredijele nain i put, kojima je dola
1

Die Beschreibung der venezianischen Inseln bei Konst. Porph., . . XIII (1904) Ann. regni Francorum, s. a. 809, 810. Das Verhltnis Venedigs zu Byzanz, 1. Teil 1891, pp. 31 sqq.

482 sqq.
2 8

123 Konstantinu ova obavijest. Iza godina 933.4., kad je jedan sin duda Petra Kandijana I I . bio poslan na dvor basilejev, po obiaju onog vremena, pa do konca Konstantinovog vladanja, mletake kronike ne biljee napose ovo openje; ali postojanost ovoga openja osvjetljuje mletaki zakon od 960., koji zabranjuje mletakim podanicima, da nose listove iz tuih zemalja (Njemake, Italije i t. d.) basileju ili bilo komu u Carigrad, osim slubenih priopenja iz dudeve palae. Venecija bijae njeka vrsta potanskog ureda za Carigrad. 11. Znanje, to ga Konstantin pokazuje talijanskoj povijesti preko bizantinskog kruga djelovanja na jugu, informacija, to j u on podaje Hugu i Berengariju I . (c. 26), sve se to dovelo u svezu sa enidbom njegova sina Romana s Bertom (Eudocijom), Hugovom kerkom, u A. D. 944. T u je gospou pratio u Carigrad Sigefridus, biskup od Parme, i Gay je primijetio: Ovaj tako udnovati tekst nam pokazuje, kako su poslanici italski, Sigefrid od Parme i njegovi drugovi u svojim razgovorima s Konstantinom ovoga izvijestili poslovima za pada." AH, j a mislim, m i moramo ozbiljno uoiti jo jednu drugu mogunost, da su naime ove povjesne notice dobivene od Liutpranda, koji je doao u Carigrad kao poslanik Berengarija I I . 17. rujna A. D. 949. i ostao vie od est mjeseci. Akoprem se smrt Huga (A. D. 947.) ne spominje, Lotar se opisuje kao tadanji k r a l j ; i ovo podudaranje u vremenu, da je naime oblinji odsjek junoj Italiji bio pisan u A. D. 9489., i da je govorljivi biskup od Kremone s toga doao, kad je car upravo radio oko svoje rasprave, podupire moju konjekturu, da je Liutprand bio izvjestitelj.
1 2 3 4

A l i j a mogu poduprijeti ovu hipotezu sa j o osobitijim i sigur nijim dokazima. Isporedimo glavna fakta, to ih Konstantin biljei u pogledu Ljudevita I I I . , Berengarija, Rudolfa i Huga sa antapodosom Liutprandovom. Konstantin Liutprand 115, 12 I . 39. Adalbertus huic erat uxor nomine Bertha, Hugonis no stro post tempore regis mater. . 115, 1419 Ljudevit I I I . dolazi I I . 35; 38; 39; 4 1 , et Beren u Italiju; u P a v i j i ; ide u Veronu; garius regno potitur. bude oslijepljen, ,
1

Dandolo, Muratori, X I I 201. Fontes rerum Austriacarum, X I I 19 C p. Gfrrer, Byzantinische Geschichten, I Op. cit. p. 225. Antapodosis, VI, 4 i 10.

2712.
3 4

10

124

115, 21 116, 1 Italijani zovu I I . 60. Rudolfa iz Burgundije. 116, 15 Rat izmeu Rudolfa II. 65, 66. i Berengarija; isprva B. uspjean, kasnije R. I I . 68. (Flambertus quem sibi, 117, 11 Berengarius u V e r o n i ; ubijen od 6 quoniam ex sacrosancto fonte fi lium eius susceperat, compatrem . rex effecerat), 7 1 . I I I . 8. 117, 12 Rudolf vlada. III. 12 consensu Lampertus ar 117, 13 15 chiepiscopus omnium Hugoni po tentissimo et sapientissimo Pro , vincialum comiti mandat ut in Ita liam veniat regnumque Rudolfo . auferat sibique potenter obtineat. I I I . 16. 117, 1620 Hugo dolazi, a Ru dolf se povlai u Burgundiju. Ja sam izloio ovo poreenje, da pokaem openito sudaranje izmeu pripovijedanja ovih dvaju pisaca kratku skicu cara i potpuniju povijest biskupa. Ovo openito slaganje ne bi bilo dovoljno za moju svrhu, da nema jedna toka, koja zaustavlja panju suglasje u biljeci Flambertovom odnoaju prema Berengariju. A l i ja sam pridrao dva poreenja, koja mi se ine malo ne odluna. Govorei borbi izmeu Rudolfa i Berengarija Konstantin kae : 116, 2 : , . Liutprand kae istu stvar s istim rijeima: I I . 65. unde factum est ut totius regni media populi pars Rodulfum, media Berengarium vellet. ini mi se, da je nemogue, da se kakovim tumaenjem ukloni ovo suglasje. Moemo l i , na primjer, smatrati vjerojatno, da bi Sigefrid od Parme, govorei dogaajima od A. D. 922. na dvoru carigradskom dvadeset i dvije godine kasnije (A. D. 944), .spomenuo ba ovu toku, koju Liutprand istie u svojem djelu? Nadalje isporedite ovo mjesto : Konstantin 117,20118, 1 Liutprand I V . 13. Burgundio [] num preterea rex Rodulfus mortem obiit; cuius viduam nomine Ber tam rex Hugo maritali sibi coniugio sotiarat. Sed et filio suo, , regi Lothario, Rodulfi et ipsius Bertae natam nomine Adelegidam . conjugem tulit.

125 Oba pisca spominju ova t r i dogaaja, Rudolfovu smrt, Hugonovu enidbu, Lotarovu enidbu, u istoj tijesnoj svezi. Po ovome kad bi Konstantinu kronoloki (i inae) bilo mogue, da upotrijebi antapodosu (koja nije bila zapoeta do A. D . 958), ne bi bilo odvie kazati, da bi se ova dva poreenja zajedno sa openitim slaganjem ovih dvaju dokumenata mogla drati dovoljnima, da utvrde zakljuak, da je antopodosis bila vrelo za A d m . ; inae bi se moralo predmnijevati koje zajedniko vrelo. S toga mislim, da moemo s malo oklijevanja zakljuiti, da je bio Liutprand, koji je prigodom svojega slubenog posjeta u Carigrad u A. D. 94950. (u koje vrijeme mi znamo da je Konstantin radio oko svoje rasprave) dao caru biljeke, koje se tako osobitim nainom slau sa onim, to on pripovijeda u svojoj antopodosi. I mogue, daje u samoj antopodosi koji trag Liutprandovih uspomena na njegove historijske razgovore u carskoj palai. Svojoj biljeci enidbi Lotarovoj (koja se gore napominje) on dodaje ovu opasku: quod Grecis omnibus non videtur idoneum. scilicet ut, si pater matrem, cum sint duo unum, uxorem accipiat, filius filiam non sine reatu valeat sibi coniugio copulare. Nije l i moda Liutpranda na ovu opasku, koja nema nikakve vanosti za sam predmet, pobudila uspomena na usmeni komentar cara Konstantina? Ova data dakle, fini se, da opravdavaju moj zakljuak, da je za ovaj dio rasprave Liutprand bio Konstantinov izvjestitelj. A l i ima njekojih stvari u Konstantinovu pripovijedanju, koje se ne nalaze u Liutprandovoj k n j i z i : (1) krunisanje Berengarijevo ; (2) pripovijest Beren gariju, koga se dralo mrtvim, p. 116, 513; (3) kasniji odnoaji Rudolfa i Berengarija, i kako je potonji osujetio navalu triju markiza ( ) iz Burgundije. A l i ovi nas dodaci ne primoravaju, da mislimo na drugo vrelo. Ako mi moemo pokazati, da je Liutprand znao za koji od ovih dogaaja, akoprem ih je on volio izostaviti, bit emo ovlateni zakljuiti, da je i za ove takoer car crpao svoju informaciju iz razgovora s njime. I on je znao za ekspediciju trijuh markiza" (Hugo, kasnije kralj, Boso i tajinstveni ), jer on kasnije podsjea izdaleka na to, akoprem to ne spominje na pravom mjestu. On kae, da Hugo et Berengarii jam nominati regis tempore cum multis in Italiam venerat; sed quia regnandi tempus ei nondum advenerat, a Berengario ierritus est atque fugatus.
1

Cum multis odgovara rijeima (116, 23), a territus je zgodan zbijeni opis utiska, proizvedena metodama, to ih je Beren garius po pripovijedanju Konstantinovu upotrijebio. Moemo dakle biti sigurni, da se dopunjci k Liutprandu, sadrani u Adm., osnivaju na autoritetu samoga Liutpranda.
1

Antapodosis, III 12.

126 12. Gradovi dalmatinskih Romana, koji sainjavahu temat Dalmaciju, ne pripadaju zapravo k . A l i j e bilo zgodno, da se njima raspravlja poradi tijesne sveze predmeta sa susjednim Slavenima. Nije bilo teko caru, da dobije topografske pojedinosti, koje on podaje gradovima, putem stratega Dalmacije. Oevidno je, da je povijest avarskoga osvojenja Salone bila tradicionalna pria u Spljetu. Ovdje osobito i u Dubrovniku sabirale se obavijesti. Imena osoba, koje se iselie iz Salone, morala su se bila sauvati u Dubrovniku; i jasno je, da navedeni datum, A. D. 4489, takoer potjee iz dubrovake tradicije,, koja je krivim nainom spojila ovaj dogaaj s najezdama velikoga Atile. Opis svakoga od glavnih gradova ima isti oblik: podrijetlo imena, oznaka naravi poloaja i l i opsega mjesta, biljeka svecu, koji se po glavito tovao, i opis glavne crkve i l i crkava. U pogledu Trogira zadnja je toka izostavljena, s obzirom na Spljet i na Dubrovnik daje se vie informacije. A l i moemo lako zakljuiti, da se sva ova jednolika informacija sabrala za cara u isto vrijeme, i to bez sumnje g. 9489.
1 2

Vidjeli smo, da su vijesti Hrvatima, Srbima i t. d. (cc. 3136) tijesno vezane sa vijesti dalmatinskim gradovima u gl. 29. i da su morale biti sastavljene po prilici u isto vrijeme. Moe se dokazati, da je informacija ovdje potekla iz slavenskih vrela, ali naravno mjesto za dobiti takovo znanje bijae u Dalmaciji, i jedva emo imati krivo, ako zakljuimo, da ono bijae sabrano ondje upravo na zapovijed carevu. Jagi se dotaknuo ovoga pitanja, te je mnio, da je moda koji strateg Dalmacije doao zgodimice u blie odnoaje sa kojim Hrvatom iz odlinije, mogue i vladajue obitelji, te si dao pripovijedati podrijetlu njihove vlasti." Ovo je pravo priznanje hrvatskog izvora, ali ja nagi njem miljenju, da dobivanje ovake informacije nije bila stvar sluaja
3

Na svoja slavenska vrela on jednom naroito podsjea. U svojoj biljeci Martinu Franku pripovijeda on, da (150, 4). Po ovome moemo zakljuiti, da cijelo izvjee miroljubivoj politici Hrvata potjee od hrvatskih saopenja. Niti se, mislim, moe ni najmanje tome dvojiti, da biljeke Konstan tinove u koliko se tiu asocijacije Heraklijeve sa ranom hrvatskom povijesti (koja je dala toliko povoda modernim istraivaima za prepiranje) reproduciraju hrvatsku tradiciju. Ovdje imamo hrvatsku i srpsku rekonstrukciju njihove vlastite povijesti, a tradicija je otpoela sa vladanjem Heraklija. Hrvati su se sjeali, da su otac Porgin, a zatim Porga, bili u ono doba njihovi vladari. U ranijim grkim izvorima, koja se jo
Taj temat je obuhvatao Zadar, Trogir, Spljet, Dubrovnik, Kotor i Kvarnerske otoke Krk, Osor, Rab. Bar je pripadao k . . 137. U popisu dolazi Valentinus, otac Stefana protospataria. Ovo (za nain itanja vidi Bandurijevu notu 344) moe biti anakronizam, ali ne izopaenje. Archiv, f. slav Phil. 17 (1895) 359.
1 2 3

127 nalaze, nema nikakva spomena Hrvatima i Srbima u sedmom sto ljeu, i ova injenica potvruje, to nas i cijeli smisao konteksta prinuava vjerovati, da imamo naime posla sa slavenskom tradicijom. Ova je tradicija u vie nego jednom pogledu kriva, to se moe i dokazati, ali ima historijsku bazu. Slavenska se okupacija Bosne, Dalmacije i Srbije zbila prije vladanja Heraklijeva i izvela se silom, a ne sudjelovanjem carske vlade. A l i Konstantinove biljeke, ako i prikazuju krivo fakta, pokazuju bez sumnje, da se Heraklij na vie i l i manje odluan nain bavio slavenskim pitanjem. Situacija sama od sebe govori. Heraklij je naao Slavene u posjedu sjevero-zapadnog Ilirika; on ih nije mogao istjerati iz njega; prema tome on je uredio njihov poloaj; oni su priznali formalni autoritet carstva i postali su Yfiiyot, Ovo je openito priznato kao pravi zakljuak, i ne bi bi bilo potrebito dalje se time baviti, da to nije nedavno previdio Jireek u svojem majstorskom djelu Romanima Dalmacije. On je propustio ovdje da pravo ocijeni znaenje Konstantinovih biljeaka. Eintritt geordneter Zustnde," ruhige Verhltnisse," koji su vladali, kao to on opaa (p. 32) za vladanja Konstantinova, pretpostavljaju odreen i formalan sporazum izmeu Slavena i rimske vlade, i ova pacifikacija, koja se ima pripisati Heraklij u (sjea nas na pacifikaciju zapadnih Gota po Teodoziju I.) bijae historijski motiv slavenske tradicije, koju je Konstantin sauvao.
1 2

Isporedi Grot, Arch. f. slav. Phil. 5 (1881) 302 [Ova je rasprava ekstrakt iz veega djela, Izviestija Konstantina Bagr. Serbah i Horvatah, 1880 (St. P.)]; Oblak, ib. 18 (1896.) 232 (gdje se pristaja Rakoga, Rad 59, 3202, spominje).
1

Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters, in Denkschr. ,der k. Ak. d. Wiss., 48 (1902) III, i 49 (1904) I i II. On mee slavenske navale na Dalmaciju, osvojenje Salone i t. d. u doba vladanja Fokasa (I 26.) i upozorio je na jedno vano zanemareno mjesto u Ivana od Nikiu (Zotenberg, . 343), koje spominje slavenska pustoenja ilirskih pokrajina i jednu navalu na Solun za vladanja Fokasa. Ali se ini, da on nije razabrao, da se je navala na Solun, koju spominje u ivotu Sv. Dimitrija" metropolit Joannes, dogodila za vladanja Mauricija, niti da je razlikovao ova dva ivota". Jer on pie: Die Nachricht zeigt, da die bisher angenommene Chronologie der Angriffe der Slaven und Avaren auf Thessalonich ganz unrichtig ist und da die groen Kmpfe in die Zeit um 609 gehren, nicht in die Jare 678685, wohin sie Tafel u. A. verlegt haben". Motiv ivota" od Ioannesa je ranija navala za Mauricija, motiv anonimnog ivota" je jedna kasnija navala, vie od ezdeset godina poslije prve invazije Slavena i Avara, i tako po svoj prilici u prvim godinama Konstansa (cp. Geizer, Die Genesis d. byz. Themenvf., 49). Opsada, koju Ivan od Nikiu spominje pod 7. godinom Fokasa mora biti ista, koja i ona, to j u metropolit mee u vrijeme vladanja Mauricija; a lokalnom auktoritetu mora se dati prednost. U istinu ne treba da bude ovdje konflikta svjedoanstva, jer notica etiopske kronike oito obuhvaa zajedno dogaaje, koji su se zbili teajem vie godina (pripovijeda se, da su kraljevi onoga vremena razorili" i t. d.). Biljeka dakle, Ivana od Nikiu, ne Ue se nikako druge opsade Soluna, za vladanja Konslansa, koja se spominje u anonimnoj Vita.
2

128 U ovoj je tradiciji krivo prikazivanje znaaja (i datuma) od Landnahme" tijesno spojeno sa daljnim krivim prikazivanjem, koje se sastoji od neosvrtanja na fakat, da su slavenski naseljenici bili u ono vrijeme pod vrhovnim gospodstvom Avara. Sva se pustoenja pripisuju Avarima; i kad su^zemlje opustjele, pojave so iznenada Hrvati, Srbi i njihovi drugovi u psiholokom momentu," kao da su pali s neba. Ovdje dolazim k nehistorijskoj tradiciji, koja je u oitom protuslovlju sa oevidnim lingvistinim faktima, da su se Hrvati i Srbi selili prama jugu iz zemalja, koje su na sjeveru Ugarske. Jagi je vjeto postavio historijska fakta u njihovo pravo svjetlo, ali moram pobijati njegovu kritiku postupku cara Konstantina. Sigurno je jasno, da seoba ovih Slavena bijae njihov vlastiti izum, dio njihove rekonstrukcije njihove ranije povijesti. Bijela Srbija i Bijela Hrvatska su, kae Jagi, ein Phantasieland," ali je bila fantazija Slavena, a ne cara i l i Grka, koja je ovdje radila. Ako su Slaveni, kao to su sami pripovijedali, primili zemlje od cara, ne bivi prije toga na pozornici, oni su odmah morali naii na pitanja, a odakle su oni doli ? Postojanje hrvatskih" i srpskih" plemena na sjeveru dalo je motiv za odgovor. Ovdje imamo posla ne sa kombinacijama grkoga pisca, ve sa slavenskom konstrukcijom prolosti. Pa imao se ovaj izum prvobitno pripisati bilo Hrvatima i l i Srbima, drugi su ih slijedili. Slavensko se podrijetlo pokazuje ne samo openitim razmatranjem, ve naroito time, to se spominju pet brae i dvije sestre u svezi s tom tobonjom seobom (143, 21). Nema dokaza, da se paralelizam, na koji se Jagi poziva, izmeu srpskih i hrvatskih dijelova, ima pripisati Konstantinovu umovanju. On je bio n u n a posljedica toga, to su ovi narodi prihvatili slinu teoriju. Niti ima koji dokaz, da je oznaenje Zahumljana, Trebinjana i t. d. kao srpskih bilo posljedica pieve logike, koji je polazei od politiki opredijeljene Hrvatske sve ostale Slavene prijepornih krajeva doznaio srpskoj etnografskoj sferi. Prije se ima zakljuiti, da je teorija seobi nastala u Hr vatskoj, i poto nije bilo razloga, da se izumi Bijelo Zahumlje i t. d., da su Zahumljani i drugi, koji nisu pripadali Hrvatskoj, bili relegovani u Bijelu Srbiju.
1

Sve to znamo Konstantinovu postupku iz ostalog dijela rasprave pokazuje nam, da on nije ni najmanje naginjao tomu, da se u p u t a u onakove spekulativne kombinacije, kojima su se podavali stari grki etnografi poput Posejdonija. On je jednostavno sabrao i poredao informaciju. I vei dio svoje informacije u ovim glavama dobio je on po svoj prilici od Slavena Dalmacije. Za kasniji dio svoje srpske povijesti (pp. 1569) imao je on bez sumnje izravnijeg i neodvisnijeg znanja. Carska se vlada upletala u odnoaje Srbije i Bulgarije za vrijeme vla1

Op. cit. 61.

danj Leona V I . i Romana i morala je biti potpuno upuena u dogaaje, koji se ovdje pripovijedaju. M i smo vidjeli, da je gl. 30. bila sastavljena poslije glava 29., 31.37. (gore 4.) Vijest avarskom zauzeu Salone posve se jednako pripovijeda kao u gl. 29. Ta dva prianja nadopunjuju jedno drugo, jer njekoje male pojedinosti, kojih nema u jednome, nalaze se u drugomu. Jasno je, da je pisac jednostavno izraivao dvaput isti dokumenat, to ga je imao u svojoj zbirci dalmatinskog materijala. To je oevidno, kao to sam kazao, spljetska pria. Jagi zove j u fantastisch," ali doputa da ima einen gesunden Kern." Veina pria ove vrste imaju jezgru istinite povijesti. Ne glede na ovo ponavljanje, pisac je sabrao novog materijala, otkad je napisao dalmatski dio svojega djela u 9489. On ponavlja u gl. 30. svoju noticu hrvatskom osvojenju, ali dodaje tradiciju pet brae i dvjema sestrama. On spominje, da je jedan ostatak Avara u Hrvatskoj preivio, te govori i odnoajima Hrvata s Francima. A l i njegov novi materijal je ponajvie geografijski. On daje broj i imena upanija Hrvatske, geografijske mee Hrvatske, Srbije, Zahumlja i t. d. Napokon on biljei tribut, to su ga rimski gradovi dalmatskog temata plaali Slavenima, upotrebljujui ovdje jedno slubeno vrelo, Vasilija I . Razlika u izvoru izilazi u bilje kama krtenju Hrvata u gl. 30. i 3 1 . U gl. 31 se pripovijeda, (148), da je Heraklij poslao i doveo sveenike iz Rima i dao Hrvate krstiti; i u ono vrijeme bijae njihov arhon Porga." U gl. 30. alju oni u Rim sami od svoje volje u jedno kasnije doba, poto su odbacili jaram franaki, i mole krtenje, a ime arhonta bijae Porin (145). Ovdje smo u devetom stoljeu. Ova se dva prianja dadu zaista sloiti, ako se uzme povran pokuaj, da se uvede kranstvo, u sedmome vijeku, i potpuno odmetnue; ali meni nije ovdje do toga, da istraujem, da l i je ovo tumaenje pravo, i l i da l i se ima pria ranijem obraenju pripisati elji, da se poetak kranstva u Hrvatskoj to mogue natrag
1 2 3 4 5

Protuslovlje izmeu onih dviju obavijesti, koje se tiu odnoaja Bugarske sa Hrvatskom, moemo po svoj prilici tumaiti time, da potjeu iz razliitih izvora: 150, 20 ' , ., i 158, 16 , .
1

Ureenje -a, pomno rastumaeno u 29 (126, 16), samo se onako iz daleka spominje u 30 (142, 11), i Kleisa (Kleisura) ne spominje se u 30; dok 30. samo daje broj preobuenih Avara (143, 6).
2

a Op. cit. 57.

4

147, navode se toni iznosi.

Marquart, Osteuropische u. ostasiatische Streifzge (1903) . XVIII, ima pravo, to identificira Porina sa Bornom (Ann. r. Franc, s. a. 819) Ali on me ne osvjedoava, da je Porga takoer ista osoba, i da nije bilo pravoga temelja za vanost vladanja Heraklijeva u hrvatskoj povijesti.
5

130 potisne. Nama je ovdje samo opaziti, da Konstantin kad je pisao gl. 31., nije nita znao kasnijem krtenju, koje je on kasnije zabi ljeio u gl. 30. 13. Ja ne kanim ovdje ui u historijsku kritiku tekih odsjeka, koji se tiu Maara i Peenega; ali mogu, ako to i ne uinim, da istaknem jedno vrelo, iz kojega je car dobio jedan dio svoje informacije Maarima. Za vladanja Romana I . u carstvo su dvaput upali Maari, u aprilu A. D. 934 i opet u aprilu A. D. 943; u oba je sluaja mir ugovarao patricij Teofan, i najsposobniji ministar onoga vremena. Data je zabiljeio logotet Simeon, te se opet iznose u kronikama, koje od njegove zavise. Kod druge zgode bijae mir nainjen za pet godina i utvren time, to su vani maarski taoci bili poslani u Carigrad. Jasno je, da se s ovim mora u svezu dovesti notica Skilicesa, da su za njeko vrijeme prestali upadaji Maara, kad su Bulusudes i Gylas" doli u Carigrad, te bili pokrteni i uinjeni patricijima. Gylas," kae nam se, ostao je kranin, ali Bulusudes bijae licemjeran kod svojega krtenja, te kad se je povratio kui, obnovi opet navale na carstvo. Skilices takoer spominje njegovu sudbinu poslije bitke kod Augsburga. Bulusudes, kao to se openito priznalo, identian je sa om, kojega spominje Konstantin (175, 14). Bultzu je bez sumnje korektan oblik imena; Simon de Keza zove ga Bulchu; a u drugim zapadnim vrelima zove se Pulszi i Bulgio. Konstantin kae, da je bio sin Kalea i da je nosio dostojanstvo karc h as-a, tree dostojanstvo u maarskoj dravi, iza arhonta i gylas-a. Skylices, ini se, da je uzeo gylas za vlastito ime.
1 2 3 4 5 6 7

Posjet u Carigrad ovih dvajuh prvaka maarskih, gylasa i karchasa, metnuo je Krug izmeu A. D. 943. i 948. A l i ja ne mislim, da ih moemo s vjerojatnou identificirati sa , koje spominje logotet Simeon. ini se, da bi bilo vjerojatnije, da su oni doli dobrovoljno u Carigrad, kad je petgodinji mir istekao u A. D. 948., i l i prije toga, da ugovore njeto trajnije. (Mjesto u Skilicesu posvjedouje, da je gylas, moniji od njih dvojice, ozbiljno mislio.) I ovaj
8

Continuatio Georgii pp. 913 i 917 (ed. Bonn) = Pseudo-Leo, 322, 32 = dosiuspp. 231, 234 = PseudoSymeon, pp. 746, 748 Contin. Theoph. pp. 422, 430. , Contin. Georg. 917, Contin. Th. 431. Cedrenus I I 328 == Zonaras XVI 21, 1418 (p. 484, ed BttneAVobst.). Ovdje pripada ekspedicija, koju je grozno porazio Pothos ArgjTOS, u kasniju polovicu Konstantinova vladanja, ali konjekturalno prije A. D. 955 (godine Augsburga): Cont. Th. 462; PseudoSym. 756. P. 105 ed. Endlicher. Notar kralja Bele ima Bulsuu (c. 55). Ann. Sang. mai. 955. Gesta epp. Camerac. I c. 75 (Pertz VII 428). Kritischer Versuch, p. 263.
1 2 4 5 8 7 8

131
zakljuak potvruje jedna vana informacija, to j u daje Konstantin, koja je dosad vrlo udnovato bila krivo tumaena Dmmler k a e : Aus dem Schweigen Constantins in dem Buche de Adm. imp. ber diese Thatsachen darf man schlieen, da sie nicht vor 950 stattfanden." A l i Konstantin, ako je i kratak, tome ne mui. Evo, to on k a e .
1 2

, * , - . Banduri prevodi ovako: Tebelesque moriens filium reliquit Termatzum, qui nuper in gratiam rediit cum Bultzo tertio principe et carcha Turciae. Ovaj prijevod, koji se ini, da je bio nadaleko prihvaen, pripisuje Konstantinu kazivanje, koje niti je grko, niti ima smisla. Znaenje je jasno i oevidno, & znai koji doe u Carigrad kao prijatelj." Moralo bi biti suvino osvijetliti znaenje od , ali poto je bilo tako udnovatim nainom krivo tumaeno, navesti u De thematibus I I p. l , 19, (iz Du brovnika), i , sa izreenim Carigradom, Adm. 118, 2 ^ .
3

Mi doznajemo dakle iz ovoga mjesta, da je Bultzu doao u C ari grad zajedno sa Termatzuom, praunukom Arpadovim. ini se, da se Skilicesovim. moe zakljuiti, da je Termatzu identian sa gylas-om Njihov dolazak bijae prijateljski, i nije vjerojatno, da bi Konstantin upotrijebio izraz , da su oni doli kao taoci Da je datum njihova posjeta mogao biti oko 94850, nagovjeuje rije , ako se spoji s onim, to znamo datumu kompozicije ove rasprave (94962), A l i u ovome je vano, to moemo upozoriti na prijateljski posjet ove dvo jice visokog poloaja Maara kao priliku, kojom se je car okoristio, da dobije informacije njihovoj zemlji. Ja bih navlastito u njih traio izvor biljekama, koje se tiu obitelji Arpadove i slubi a i a (174,20175, 17). Biljeka, da je car Leo upotrijebio Maare protiv Bulgarije (172, 15173. 10) oevidno se oslanja na grki izvor. U ovom se izvjeu kae, da Liuntis (Leuente) sin Arpada ( ) bijae vladar Ma dara. A l i kad se kasnije sinovi Arpadovi imenuju, etvorica na broju,
Kaiser Otto der Groe, . 495, n. 2. 175, U . Vidim, da je Marczali (op. cit. p. 128) preveo ispravno, ki mostanaban eljve mint szvetsegesnk Bultzuval egytt," i veseli me, to nalazim, da je doao do istog zakljuka kao i ja, da je informacija genealogiji Arpadove obitelji bila dobivena od njih (p. 97. je zaista tehniki izraz za poslanike prijateljske sile; vidi De cerim l i 15, p. 568, 585, i t. d.
1 3

132 ovoga imena nema meu njima. Ja se ne u uputati u konjekturu, ve u samo opaziti, da bi kritici razmatrajui ovu nedosljednost morali uzeti u raun fakat, da su ova dva kazivanja potekla iz razliitih izvora. Vijest u gl. 8. (. 74) poslanstvu G abrijela u Ugarsku oevidno se osniva na izvjeu poslanikovu. Ime basileja se ne k a e ; mogue da je to bio i l i Romanus ili Konstantin sam; ali ini se mnogo vjerojatnije, da je to bio Leo V I . Nije nevano pitanje, da li izvjee ranoj povijesti Maara, prije nego l i su stigli u svoju konanu domovinu u Ugarskoj, potjee od informacije, to j u je dobio sam Konstantin svojim ispitivanjima, i l i od informacije, dobivene u kojoj ranijoj periodi. Njeto svjetla baca na ovo pitanje poreenje dvajuh mjesta, u kojima se opisuju mee Turaka." Ona nisu replike, kao to bi se na prvi pogled moglo initi.
1 8

A. . 81 (c. 13). , , , ( ' ). .

B. . 174 ( 40). , " , , , .

Mora se primijetiti, da je na svojem pravom mjestu u opisu Maara u odsjeku 3., doim A nije na svojem mjestu u odsjeku 1. podaje mee Ugarske ispravno, kako su bile u vrijeme Konstantina izuzevi pogrjeku u orijentaciji za po prilici po kvadranta. M i imamo Bugare prema jugo-istoku, Peeneze prema sjevero-istoku, Franke prema
Cp. Kuun, Rel. Hung. II 58, i nagovjetanje W. Pecz-a, da je Liuntis bio najstariji sin Arpada i otac -a (. . VI 5878). Mogue ipak, da su se Grci varali, kad su mislili, da je L. sin Arpadov. Ime je Levente; mi sretamo jednog kasnijeg Leventu u maarskoj kronici (A magyar hon f. kutf., 503). Lebedias je jedno drugo ime; . Gyula vidi u njemu iskrivljenog Eleuda (ib. 395.) Ja dvojim Marquartovom tuma enju (op. cit. 52 i 522) Adm. 172; 1321.
1

Jer pod Konstantinom VII. mir sa Peenezima postao je nudom dravne politike, kao to znamo iz Adm., i pravo primjenjivanje tog naela bijae poelo za malodobnosti Konstantinove, kad je vladajua carica upotrebljavala Peenege, kao to bijae Leo upotrijebio Maare, protiv Bugarske. (Georgii Cont. p. 879 ed. Bonn). Za odnoaje Peenega sa Bizantom, Vasiljevski u Zurn. Min. Nar. Prosv., 164 (1872), Nov. Dec, Neumann . . III (1894) 374 sqq.
2

zapadu i sjevero-zapadu, Hrvate prema jugo-zapadu. U A izostavak istone" mee nema vanosti (moda je to koji prepisiva previdio), ali oznaenje Velike Moravske junom" meom od velike je vanosti. Velika Moravska Svatopluka i njegovih sinova obuhvatala je Panoniju, tako da je orijentacija ovdje j o vie iskrivljena: juno" u istinu predstavlja zapadno. A l i Velika Moravska nije se mogla opisivati kao susjeda i l i mea Ugarske, kad su j u ve bili osvojili i zauzeli Maari. Dakle ovaj opis (A) tie se Ugarske prije osvojenja Panonije, kad Maari jo nisu napredovali prema zapadu dalje nego l i je zemlja izmeu Dunava i Tise. Mi imamo tako posla s noticom, koja potjee iz dobe vladanja Leona V I . , u intervalu izmeu seobe Maara iz Atelkuzu i njihovog zauzea Panonije. Reenica do datak je Konstantinov. Vanost ovoga rezultata je u tome, to je informacija Ugarskoj bila dobivena i zabiljeena za vladanja Leona V I . , prije A. D. 906 (vidi nie), bilo od maarskih poslanika u Carigradu ili od grkih poslanika u Ugarskoj. Imamo s toga razloga, da n a g a a m o , da je izvjetaj ranoj maarskoj povijesti u gl. 38. mogao potei od informacije, dobivene u isto vrijeme. M i bismo dapae mogli ii tako daleko, te umovati, da poslanstvo Gabrijela, gore spomenuto, pripada u ovo vrijeme, i da je njegov izvjetaj bio izvor Konstantinovih biljeaka u gl. 38. tumaranjima Maara i Peenega. Svrha je njegova poslanstva bila, da nadrai Maare na Peenege, tako da bi ovo bilo osobito zgodno za njega, da sazna sve to je mogao otkriti njihovim prijanjim odno ajima jednih s drugima. Mora se kazati koja rije kronologiji, jer se ona tie datuma odsjeka Peenezima (gl. 37.). Seoba Maara iz Atelkuzu-a u Magyarorszag u uzronoj je svezi sa ratom carstva s Bugarima. Ovdje imamo oito posla s dogaajima dviju godina: (1) Simeon vodi rat s carstvom; Maari se zdrue s Rimljanima protiv Simeona, koji bude prisiljen, da uini mir; (2) Simeon i Peenezi navale na Maare i prisile ih, da ostave Atelkuzu. Nesreom byzantinske kronike ne daju odreenih datuma (osim iskaza bez vrijednosti Pseudo-Simeonova). Niti se moemo osloniti na red dogaaja, kao to se pripovijedaju u kronici logotetovoj i u onih, to od nje potjeu. U ovim se izvorima bugarski rat biljei iza smrti patriarka Stefana, koji je umro, kako inae znamo, 17. maja 893. A l i u drugu ruku uzvienje Zautsasa na ast basileopatra spominje se prije smrti Stefanove, i de Boor je pokazao, da se to nije dogodilo prije894. S toga se mi ne moemo pouzdati u taj red,
1 2 3 4

Cp. Safarik, II 465. Inae Marquart, op. cit. 119. Georgii Cont. p. 893 (ed. Bonn) = Theoph. Cont. p. 357. Hirsch (Byz. Stud.) Hirsch ne raspravlja kronologiji. Hergenrther, Photius, I I 697; De Boor, Vita Euthymii, . 94. lb. 956.
1 2 ;1 4

134 niti moemo prihvatiti bez daljeg razmiljanja obian datum, to se daje za poetak bugarskog rata, 893 (tako Finlay sa pridrajem, Roesler, Jireek, Gelzer i t. d.). Jedini toan kronologijski podatak, to ga imamo, je onaj u analima od Fulde, gdje se savez Rimljana i Ma a r a protiv Bugarske mee u A . D. 896. Ovaj podatak je vrlo vaan, jer se ini malo ne sigurno, da se on osniva na informaciji, dobivenoj od bizantinskih poslanika na dvoru cara Arnulfa, i bez sumnje kao to je Kuun nagovijestio, od biskupa Lazara, kojega je Leo V I . poslao u Regens burg. Datum, to nam ga daju ovi anali, potkrijepljen je neodvisnim svjedoanstvom suvremenog arapskog ljetopisca Tabari-a. S toga imamo pravo, u koliko mogu ja vidjeti, ako postavimo poetak bugarskog rata i maarsku provalu u Bugarsku u 896., a kasniju osvetu Simeona i maarsku seobu u 897 (ili ne ranije).
1 2 3 4 5

Poraz sinova Svatoplukovih i okupacija Panonije dogodie se po svoj prilici oko 906. A. D. Ovo je priblini datum, na koji svjedoanstvo upuuje. Kuun je pokuao, da metne ovaj dogaaj u 898., neposredno poslije seobe iz Atelkuzu-a i prijelaza preko Karpata. A l i on tumai krivo jedno mjesto u Adm. p. 176, gdje se pripovijeda, da su sinovi Svatoplukovi ivjeli u miru jednu godinu ( ), iza koje je buknuo graanski rat, i onda -- -. On uzima, da se razorenje Velike Moravske dogodilo neposredno poto su bile nastale s v a e ; s toga u g. 896. (Svatopluk je umro g. 894., jedna godina mira 895.). A l i ovo mjesto ne e da podnosi ovo tumaenje. Ono sabija povijest Moravske poslije smrti velikog vladara jedna godina mira, zatim nesloga do katastrofe i ne slae se sa zapadnim ana6 7

Finlay, I I 281; Roesler, Romanische Studien, 160; Jireek, Gesch. der Bulgaren, 163; Gelzer, ap. Krumbacher G. B. L , - , 977. Mora se spomenuti, da se Simeon nije mogao popeti na bugarsko prijestolje prije 893 ili barem prije konca 892, jer 892 bijae jo Vladimir vladar (Ann. Fuld. ad ann.) Pertz, I p. 412. Tekst je izdao Marczali u A magyar honfoglals kutfi. . 317. Relationum Hungarorum hist. antiquissima. II 28. Vidi Ann. Fuld. ad ann. 896. A. H. 283 (== 19. Feb. 8967. Febr. 897). To je mjesto preveo Abicht, Der Angriff der Bulgaren auf Kpel im Jahre 896, Arch. f. slav. Phil. XVII 478 (1895), i na ruski jezik Vasiljev, Vizantija i Arabi za vremja makedonskoj dinastu, Prilo. p. 11. Vasiljev zabacuje ovaj datum i stavlja mir s Bugarskom u 893 (ib. pp. 103 sqq.). Ali suglasje istonih i zapadnih ljetopisaca, koji su nezavisni, jaki je argumenat za 896 ; osobito budui da biljeka zapadnog ljetopisca po svoj prilici proistjee iz bizantskog usmenog izvora. Nazori Szabo-a, Hilferdinga, Drinova i t. d. 0 ovom pitanju jesu bez vrijednosti. ' Ne bih se mario mnogo oslanjati na biljeku u staroj ruskoj kronici pod A. M. 6406 = A. D. 898, Maari su proli mimo Kijev" (Nestor, ed. Mikl. p. 12), ali bilo kako ona potvruje gore izvedenu kronologiju. Vidi Dmmler, Gesch. des ostfr. Reichs, I I 531. Cp. Dudik, Gesch. Mhrens, 1 352. Kuun, op, cit. II p. 26. Ovako se ini, da on postavlja pad Velike Moravske prije seobe iz Atelkuzu, kojoj on opredjeljuje godinu 897., meui okupaciju Panonije u 898 (p. 66).
1 3 3 4 0 7

135 lima, koji pokazuju, da je Velika Moravska bila jo neosvojena za prvih njekoliko godina desetoga stoljea. Konstantin (. 164) pripovijeda, da se seoba Preenega u Atelkuzu dogodila pred 55 godina. On daje ovaj datum dvaput: 164, U () . 164, 20 , , . Jasno je, da je ispalo na prvom mjestu, i da je pisac imao toan datum pred sobom. Kuun je poinio vanrednu pogrjeku prevodei grki. On prevodi uti fertur:" i tumai ovako: stantinus annos 55 commorationis Patzinacitarum in regione Atelkuzu haudquaquam affirmat, sed id solum refert quod dicitur: ,uti fertur,' immo alio loco operis quinquaginta tantum annos Bissenos hane terram habitasse dicit". Upravo protivno je istina, , kao to je gore bilo spomenuto," dokazuje, da je ispalo na pr vom mjestu, i ovo ponavljanje istie pievo pouzdanje u njegov datum.
1 2

Ako dakle datum peeneke okupacije Atelkuzu-a bijae 897. A. D., kao to nas ostala data vode da zakljuimo, dodatak od 55 daje nam 952 i l i ukljuivo raunaju 951 A. D. kao datum kompozicije odsjeka Peenezima. M i dobivamo ipak periodu 898906 A. D., za koje su Maari bili u posjedu istone Ugarske (izmeu Dunava i Sedmogradske) i jo nisu bili osvojili Panonije, kao vrijeme, od kojega potjee notica u gl. 13, koja se tie mea Turaka, a moda takoer i informacija njihovoj ranoj povijesti u gl. 38. Ovo vrijeme, dok su pobjegli Maari jote strepili od imena Peenega, ini se, da je najvjerojatnije doba za poslanstvo Gabrijela. to se tie datuma kompozicije maarskoga dijela (cc. 3840), nema niesa, to bi nas upuivalo, osim one mee, to nam j u daje konjekturalni datum (vidi gore) posjeta gylas-a i karehas-a u Carigrad. A l i nema razloga, da pretpostavljamo, da su ugarski i peeneki dijelovi bili sastavljeni u isto vrijeme. Jasno je, da je pripovijedanje Pe enezima poteklo iz peenekog izvora, a ono Maarima iz vie od jednog maarskoga vrela. Razlika izvora je oevidna. (1) Osvojenje prve domovine Maara (Lebedija) po Peenezima ne spominje se u peenekoj povijesti, ve samo u maarskoj. (2) Druga domovina Maara, koju su posjedovali Peenezi, kad je Konstantin pisao, zove se Atelkuzu u maarskoj povijesti, ali nema imena u peenekoj povijesti. M i moemo sigurno zakljuiti, da pisac nije izraivao sam zajedniki
Marczalijevo oklijevanje nije potrebno (op. cit. p. 98). On prevodi drugo mjesto (p. 115): es azon uralkodnak tvent en ota a mai napig," ovako izostavljaju posvema znamenite rijei znamenite, jer dokazuju tekstualnu pogrjeku na pr vome mjestu i tako rjeavaju Marczalijevo nagy ellenmondas" (veliko protuslovlje). 2 Op. cit p. 26.
1

136 materijal objema narodima, dobiven iz jednoga vrela, ve je reproducirao peeneke i m a a r s k e materijale, koji su mu doli nezavisno jedni od drugih. Mora se kazati i rije notici, koja se tie Velike Moravske i sinova Svatoplukovih (c. 41), i koju je pisac dodao ovomu izvjeu Ugarskoj. Dodao, kaem, jer notica moravskom kraljestvu nije imala vie vrijednosti sama po sebi kao praktina informacija, poto je to kraljestvo prestalo biti ve vie od etrdeset godina; a da je ta notica u obe zabiljeena, ima svoje opravdanje u tome, to je ovdje na zgodnom mjestu uz Maare, koji su sruili moravsku silu. Nema n i kakva znaka, po kojem bi se dolo do vrela; ali moe se nagaati, da ovdje imamo informaciju, koja je dola u Carigrad malo prije i l i malo poslije katastrofe moravske. B a vrijedi konjicirati, da bi se vrelo moglo dovesti u svezu sa poslanstvom Gabrijela, koje pada kasnije od 898. i , kao to smo vidjeli, po svo svoj prilici u vladanje Leona V!.. dok su j o Maari blijedjeli od straha, kad su samo pomiljali na Peenege. 14. Odsjek, koji je numeriran kao gl. 42, opisuje geografijski put od Dunava do istone obale crnoga mora. Tekst se sastoji od dva dijela, koja se moraju razlikovati. Opis puta prekida se kod 177, 20 pripovijedanjem utemeljenju Sarkela, te se opet nastavlja kod 179, 10. Povijest Sarkela je pisac oito umetnuo u jedan dokumenat drugojaijeg podrijetla. Vrijedno je spomenuti, da je izlazite u ovom opisu Solun, a ne Carigrad. Dva su puta od Soluna k Dunavu s a d r a n a : jedan u Biograd, na ugarskoj mei. putovanje od osam dana bez zurenja; drugi k Dristri, na pe'ienekoj mei. Udaljenost od Dristre do Sarkela daje se u danima, a udaljenost do Dnjepra uz obalu u miljama (p. 179). Zabiljeen je broj milja mnogih drugih udaljenosti, te se opis svrava Soteriopolom. Oevidno je, da ovdje imamo posla s trgovakim putevima, i ova glava zasluuje, da se tumai u svezi s time. Ja u samo istaknuti, da se odlian poloaj, to ga ovdje zauzima Solun, mora dovesti u svezu sa promjenom, koja se dogodila za vladanja Konstantinova oca i koja se navodi u kronici logoteta kao uzrok, s kojega je car Simeon navijestio rat protiv carstva. Pripovijeda nam se, da dva heladska trgovca i Musikos, eunuk Stylianosa, qj . Potpuni domaaj ove biljeke mora se j o izjasniti; ali
1 2

Za geografiju ove glave vidi Westberg, Die Fragmente des Toparcha Goticus (Zapiski petrogradske akademije, ser. VIII. cl. hist. phil. V. 2. 1901.) 94 sqq. C ont. Georg, p. 853. C p. Finlayove primjedbe, I I . 281
2

137 u savezu s mjestom u Adm. ona nam osvjetljava poloaj Soluna u trgovini carstva sa sjeverom. Pripovijedanje utemeljenju Sarkela oslanja se izravno i l i neiz ravno na izvjetaj Petronasa, kojega je namjestio strategom Kersona. Ono je vano za nau svrhu s razloga, to se jedan duplikat istoga nalazi u nastavku Teofanovu, Vita Theophili, c. 28; upravo kao to smo gore ( 9.) nali jednu pripovijest zajedniku naoj raspravi i djelu Vita Basilii. Isporedimo l i ta dva teksta, nai emo, da Vita T h . podaje malo ne tonu literarnu versiju kolokvijalnog izvjea u Adm. Ovdje imamo, moe se primijetiti, zanimljivu zornu pouku nainu, kojim je koji pisac prevodio kolokvijalnu u literarnu (ali ne retoriku) dikciju, ( ) postaje , pojavlja se kao . Tekstovi odgovaraju tono jedan drugomu (osim jedne i l i dvije transpozicije, koje se imaju pripisati razliitim kontekstovima, u kojima se one nalaze).
1

Ja bih mogao istaknuti njekoliko tekstualnih pogrjeaka u A d m . posadi u Sarkelu i t a m o : . Iskustvo starih grkih tekstova nauilo me, kako su nesigurne brojevne emendacije, ali ovdje moramo, bez oklijevanja, mjesto itati \ Vita T h . sauvala je istinu: 123, . . . . (2) 178, 2, . Kad bi bilo pravo, bio bi potrebit singular . A l i su Kagan i beg razliite linosti, i s toga moramo uspostaviti . I ovo je, to nalazimo u Vita T h . 122. 19. (3) 178, 7, . Smisao pokazuje, da je pokva reno. V. T h . 9 . Bismo l i morali itati .
2 8 4

Poloaj Sarkela i okolnosti njegovog utemeljenja bijahu raspravljeni na arkeo lokom kongresu u Vilni u god. 1893., prigodom jedne radnje, koju je itao H. J. Popov. Vidi izvjee u Viz. Vrem. 1. (1894.), 265.6. Sarkel je bio prije predmet kontroverse izmeu Vasiljevskoga i Th. Uspenskoga u Zurn. Min. Nar. Prosv., 265. i 266, 1889. Vidi takoer Marquart, op. cit. 28. Marczali (Kuttoi, p. 132. n) poziva se na pripovijedanje u V, Th., ali za udo ne slui se njime za svoj tekst. Njegov izraz bven elbeszeli" zavada, jer nagovjeuje, da V. Th. daje vie pojedinosti nego li Adm. Opaam, da on ita bez komentara (prevodei a paphlagoniai katapn hajoin"). V. Th. ima ! . Ovim se kae, da se je flota Petronasa sastojala dijelom od a dijelom od helandija, to ih je davao Katepan od Paphlagonije. Ne kae se, da ih je potonji pratio. Vjerojatno je tamparska po grjeka. Vidi Ibn Fadhlan, u Kutfi . 217., gdje se kralj, khkan, razlikuje od kha kri bhua (== beg). C z. Hunfalvy, Magyarorszg Etnographija, 209. Marczali, ib., ita bez komentara, ali prevodi, kao to to smisao zahti jeva otthagyta a hajokat" == ostavi brodove ondje.
2 3 4

138 Imamo pravo zakljuivati (s Hirschom ) da V . T h . ovdje izravno crpe iz Adm. ? M i smo vidjeli razloge za drugaije mnijenje u sluaju mjesta, zajednikoga djelima Adm. i V. Bas., te ima jedna osobita toka, koja nagovjeuje, da i ovdje imamo posla sa slinim odnoajem Ima jedna sitnica u V. Th., koje nema u Adm. Zidanje tvre, kae se, da je bilo dovreno ali (123, 12). Ovo nam pomae potvrditi, to bismo i inae mogli nagaati, da pisac djela Vita Theophili nije imao raspravu svojega gospodara pred sobom, ve samo jedan sastav one posebne cedulje, iz koje je Konstantin prepisao ovo mjesto u Adm.
1

U svojoj divnoj analizi nastavka Teofana, Hirsch je opredijelio glavna fakta u pogledu kompozicije istoga. M i smo sada u poloaju, da osvijetlimo to pitanje i dalje. Povijest Genesijeva, koja je bila poduzeta na zapovijed Konstantinovu, nije zadovoljavala Konstantina, i on odlui, da dade sastaviti bolju i potpuniju povijest, pod svojim vlastitim neposrednim nadzorom On povjeri ovo djelo anonimnom jednom piscu, ali sam doprinese jedan dio istomu, naime ivot Vasilija, koji se razlikuje stilom i odvaja posebnim predgovorom od ostaloga djela. Ali i ostatak djela, naime vladanja etiriju prediduih careva, mogao bi se na njeki nain njemu pripisati; on je zanj podao i uredio materijale, kao to kompilator naroito k a e : ' (Praef. . 4). Pisac ide tako daleko, te opisuje sama sebe kao da je malo vie nego l i amanuensis: . Vrela, koja je Konstantinov suradnik upotrebljavao, sastojala su se od Genesija i materijala, to su mu ga careve zbirke pruale. Pri povijest Sarkelu sainjavala je jedan lanak u ovim zbirkama i bila je upotrebljena u dvostruku svrhu, jer se i car njome posluio u A d m . i dao j u svomu suradniku za Vita Theophili, kao to je upotrijebio juno-italsku pripovijest i za Adm. i za svoju Vita Basilii. Jo jedan sluaj takvoj dvostrukoj porabi je opis vatrenih znakova, koji se na lazi u ivotu Mihajla I I I . " (c. 35) i u raspravi A d Romanum, publi ciranoj kao dodatak k djelu De C erimoniis knjiga I . , jer i ovdje jedva moemo sumnjati, da imamo posla sa zajednikim sastavkom.
2

Gore ( 9) smo vidjeli, da je gornja mea za vita Basilii A . D. 948. Sada na jednom vanom mjestu, na koje je Hirsch upozorio u ivotu Mihajla I I . , spominje se briljivo nastojanje Konstantinovo, da se Kreta nanovo osvoji, to je Hirsch pravo u svezu doveo s kretskom
3

Op. cit. 206. Pp. 4923. Ima jedna crta u Vita, koje nema u App.: 198, 2 ! . (App. 493, 15 ). C . 26, . 81.
1 2 3

139 ekspedicijom pod Gongilesom u A. D. 949. Ovako imamo razlog vjerovati, da je historijsko djelo, koje obuhvata povijest carstva od toke, gdje je Teofan prekinuo, bilo zasnovano i ve zapoeto do A. D. 949.; i ovo nam daje terminus ad quem za dovretak djela Genesijeva. Odavde slijedi, da se je nastavak Teofana sastavljao pod nadzorom carevim u isto vrijeme, kad se je i kompilirala rasprava De adm. imp. Slijedi takoer, da osnova nastavka Teof." nije zamiljena poslije dovretka careve Vita Basilii. Po rijeima kompilatora ne bismo mogli kazati, da l i je po prvobitnom planu Vita Basilii imala sainjavati dio djela. Poseban naslov od V. Bas. ini nas pae misliti, da je namisao, da se taj ivot doda djelu, tek kasnije nastala ( -, . 211), i ovo je, vidjet emo, pravi nazor.
1 2

M i nemamo odreenoga znaka, koji bi nas uputio, da l i je Konstantin napisao ivot svojega djeda prije i l i poslije dovretka nastavka Teof. knjige I . I V . Ovdje nailazim na injenicu, da ima mnogo mjesta u knjizi IV., koja odgovaraju mjestima u V. Bas., i kojima misli Hirsch, da potjeu iz V . Bas. A l i ovdje opet, ako se ne varam, imamo posla s dvostrukom upotrebom careva sirovog materijala. Poreanje mjesta, kojima se radi, podaje mi uvjerenje, da su pisci djela V . Mich, i V. Bas. samostalno, svaki svojim vlastitim nainom, izradili jednostavnija pripovijedanja u kolokvijalnom jeziku, koja je car bio pripravio, pri emu se prvi nije usudio tako dotjerivati i perifrase upotrebljavati kao to sam car. Odatle bi se dalo zakljuiti, da Konstantin, dok je njegov bezimeni pomonik bio zabavljen pisanjem povijesti, koja je imala istisnuti Genesijevu, ako i nije bio poeo sastavljati Vita Basilii, da se barem nakanio, da to uini, i da je poeo pripravljati materijal za tu svoju namjeru, i poto je njeto ovoga materijala bilo vano za kasniji dio Mihajlovog vladanja, da ga je dao za upotrebu svojemu pomoniku. Jasno je, da se ovakove reduplikacije nikad ne bi dopustile, kad bi Vita Basilii bila namijenjena, da sainjava dio veega djela. One dokazuju, da je misao kasnije nastala, da se carev ivotopis doda drugomu djelu.
3 4

', De C erim. I I . 45, . 664. Hirsch, 180: gerade inmitten der Vorbereitungen zu diesem Zuge, kann man denken, hat der Kaiser diese Zeilen ge schrieben. = doprinese. Rambaud (137) prevodi krivo d i k t i r a o . Nabrojene od Hirscha p. 222. I moda ta misao nastala je kasnije njekoliko godina poslije dovretka obaju djela. Konstantinova , ja ne dvojim, imala je proizvesti dva razliita povjesna djela, jedno koje je on povjerio svojemu pomoniku i koje obuhvata Leona V. i Mihajla III., i.drugo Vasilijskoj dinastiji, koje bi dopiralo do njegovog vlastitog vre mena i koje je imao napisati on svojom vlastitom rukom. Prvo je imalo biti njeka podloga, od koje bi se u ljepem svjetlu isticalo drugo, prema opainama Leona i
2 3 4

11

140 Opaamo, da u nastavku Teof., u knjigama I . V . nema nikakva pozivanja ni aluzije na koji dogaaj, koji se je dogodio poslije kretske ekspedicije u A. D. 949., i ova nas okolnost moe navesti da nagaamo, da djelo nije kasnije od Adm., akoprem ne moemo fiksirati nikakav formalan terminus ante quem prije smrti careve 959. A. D. ivot Mihajla I I . bijae, kao to smo vidjeli, sastavljen u A. D. 949., tako da su, ako nije bilo kojeg znatnijeg prekida, knjige I . I V . morale biti dovrene ne kasnije od A. D. 950. Jedna je injenica, koja nas ponukuje na misao, da je i V i t a Basilii bila takoer pisana onda ili ne mnogo kasnije. Veoma je udnovato, i to je udarilo u oi Hirschu , da nema u ovom djelu spomena Vasilijevom obraenju Grka u Peloponesu in, koji je zabiljeen u Adm. 224. 10. Smijemo l i zakljuiti, da je ovo dolo Konstantinu do znanja poslije dovretka djela Vita, koje je u tom sluaju bilo dovreno prije dovretka Adm. ? To je argumenat iz mucanja, koji sam sobom nita ne dokazuje; ali mi smijemo barem kazati, da nas naa data, u koliko ih imade, navode, da drimo po prilici A. D. 949. i 950. kao vrijeme, u koje su nastavak Teof. i Vita Basilii bili napisani.
1 2

15. Jedini dio 4. odsjeka, koji zahtijeva, da ga se potanje razmotri, je biljeka osloboenju Patrae od Slavena za vladanja Nikefora I . (g. 49.). Opisuju se okolnosti navale i osloboenja, biljei se izvjee tome caru i njegov proglas, i spominje se njegov . Onda tekst nastavlja: , . (21920). Onda se pripovijeda, da su Slaveni bili optereeni, da se skrbe za uzdravanje u Patrama stratega, basilik i tuih poslanika ( | ). Ovo je zanimljivo, jer pokazuje, da su poslanici iz june Italije obiavali putovati u Carigrad via Patra i Korinta. Napokon spominje pisac svojega oca L eona, u kojem se odreuje, koje su dae imali Slaveni plaati metropolitu Patr.
Phrygijaca imale su se isticati kreposti armenske kue. Ali on nije naao bilo dokolice ili prilike, da ispuni ovu nadu, koju on izrazuje u svom predgoyoru k Vita Basilij (p. 212.); i kad je on bio napustio ovu misao, doprinese* on ovu biografiju kao dodatak k ostaloj povijesti. Ima se opaziti, da nastavlja, koji je dodao knjigu VI. u vrijeme Nikefora I I . ili kasnije, nije uveo nikakve interpolacije u knjige I.V. Mjesto u I . knjizi (p. 21), u kojem je Hirsch (. 179) vidio odnoenje na Nikefora I I . , odnosi se, kao stoje Brooks pokazao, na Nikefora I . (. . . 416). Tako nema dokaza za koju Schlussredaktion knjig IV. 2 Op. cit. 265.
1

141

Ovo pripovijedanje nosi na sebi biljeg crkvenog proizvoda iz Patr, sastavljenog to se moe zakljuiti iz gore navedenog mjesta u generaciji, koja je dola iza one, to je bila za podsjedanja. I ovo mjesto i cijelo pripovijedanje istiu se njekim tonom, koji je posve razliit od tona rasprave i pokazuju, da imamo ovdje posla sa prijepisom (koji je moda skraen). Vrijedno je primijetiti, da ova Acta zovu Grke Peloponesa (217, 8), poraba, koja je, kao to moemo zakljuiti, bila obina u Peloponesu, ali po svoj prilici nije u Carigradu. Znaaj ove biljeke kao prijepisa tumai i odsutnost redovitog uvoda (kao to je gore u 6. spomenuto). Mora se ostaviti pitanje otvoreno, da l i je notica u Leonovu na kraju bila dio prepisanog dokumenta. 16. Bit e korisno, ako podamo prijegled kronolokih rezultata, koji su ovim istraivanjem ustanovljeni i l i uinjeni vjerojatnima u pogledu i Adm. i drugih djela, to ih je Konstantin sastavio i l i koja su na njegovu zapovijed poduzeta bila. De Thematibus . . . . 934. konac od 944. Genesius, . . . . 944.948. Continuatio Theophanis (I.IV.) . . . . oko 949.950. Vita Basilii . . . . oko 950. (prva meda, konac od 948.). De adm. imp 948., 15. julija vjerojatno 952. Ad Romanum . . . . 952.959. De adm. imp.: 948., 1. sept. 949., 31. aug 949., sept. 950. konac 950. jesen ? 951., 1. sept. 952., 31. aug 952. (ili 951.)

cc. 27, 29, 3136. c. 26. c. 30 (vjerojatno ne prije 951.). c. 45. c. 37.

17. Pogrjeke Konstantinove rasprave sa gledita logike jesu oevidne. Ona radi dvjema razliitim predmetima, # i nutar njoj administraciji; ova razlika morala bi bila odrediti osnovnu diobu djela. Prvi od ovih predmeta raspada se opet u dva dijela: diplomatska naela i povjesne opise. Konstantin nije samo koordinirao ova razdjeljenja i podrazdjeljenja, ve je i razdijelio diplomatski dio, to nipoto nije trebao, u dva daljna podrazdjeljenja (odsjek 1. i 2.) i koordinirao je takoer i ova. Logiko dijeljenje bilo bi ovo: Dio I . : : (1) diplomatski odnoaji ( = odsjek 1. i 2.); (2) historijska i geografijska "pouka ( = ods. 3.).

142 Dio I I . : fakta o nutarnjoj administraciji ( = = = = ods. 4.). S druge strane metnuo je car njekoje svoje biljeke na krivo mjesto. Tako izvjee o putu Rusa iz Kijeva u Carigrad nema pravo, da je u 1. odsjeku, gdje se ono nalazi (gl. 9), ve bi moralo doi u odsjek 3.; ovo isto vrijedi i za mee Ugarske (gl. 13), gdje oito nisu na svojem pravom mjestu. Ovamo takoer ide i poloaj, to ga Konstantin odreuje carskoj Dalmaciji. Dalmatinski gradovi, Dubrovnik, Zadar, Kotor, Trogir i t. d. sainjavahu jednu aTparrjYia, te bijahu s toga upravo u istom poloaju, u kojem i temat Kersonski. Budui da su bili sastavni dio carstva, nije se smjelo o njima raspravljati izmeu vq, Nije bilo dosljedno govoriti o Kersonu u 4. odsjeku, a o dalmatinskom tematu u 3. odsjeku. U istinu se moe vidjeti, kako se to dogodilo; tijesna sveza rimskih Dalmatinaca sa Hrvatima inila je to zgodnim. Prirodno ureenje pievog 3. odsjeka bilo je geografijsko ; i ovo je on prihvatio. On poinje na istoku s kalifatom, te doe naokolo opet k istoku, kroz paniju, Italiju, sjevernu Evropu k Armeniji. A l i on kvari ovo ureenje time, to se ini, da ga dijeli u dva dijela, sjeverni i istoni, oznaujui Armenski dio kao istoni. Ne bi bilo pravo kazati, da je on time bio obvezan, da uklopi kalifate i Italiju u sjeverni dio, jer on samo lui armenski dio od izvjea o Skitima sjevera (p. 182) ; ali logiki on je bio morao oznaiti razdjeljenja, koja tome odgovaraju, izmeu (1) kalifata i Italije, i (2) Hrvata -f- Srba i Peenega. Jo njeto, to moemo s pravom kritiki prigovoriti Konstantinovom djelu, odnosi se na udnovata izostavljanja u njegovom pripovijedanju o e&VTj. M i imamo pravo, da oekujemo historijska i geografijska izvjea o Njemakoj, Bugarskoj, Kazariji i Rusiji. Za Rusiju se u istinu donjekle providjelo u biljeci, koja nije, kao to smo vidjeli, na svojem pravom mjestu ; ali mnogo vie informacije o ruskoj dravi bijae sigurno pristupano Konstantinu ; skoranji ugovor od A. D . 945. bijae utanaen pod njegovom vlastitom aToxparopta. 0 Njemakoj ima samo njekoliko sluajnih aluzija; ipak i ovdje je bila informacija jednako pristupana. Dvor Otonov posjetilo je bilo jedno grko poslanstvo g. 945. ; i Salomon, jedan chitonites, bi opet poslan g. 949. sa bogatim darovima i vrati se u Carigrad iste godine, praen od Liutfreda, trgovca iz Mainca, kojega je Oto izabrao bio za svojega poslanika. Tako u isto vrijeme, kad je car radio oko svojega djela i sabirao informaciju o Italiji od Liutpranda, imao je on izvrsnih prilika, da se izvijesti o Njemakoj. Jo je udnovatije, to je izostavio Bugarsku. On je u istinu imao povoda, da zabiljei epizode bugarske povijesti, ali ove su biljeke uvijek sluajne povodom na primjer pripovijedanja o Maarima i Srbima. A l i je izvanredno, da je on nacrtao povijest Srbije, a nije povijest
1
1

Liutprand, Ant. VI. 4. Ann. Quedl. sub. a. 949.

143 Bugarske. S Kazarima se postupa na isti n a i n ; o njima se govori samo pripadom, u svezi s Peenezima, s Maarima i s putom od Dunava do Kavkaza. Ne moe se navesti razloga za ovakva izostavljanja;* ne moe se pomisliti, da je Konstantin hotimice htio, da iskljui ove na rode iz svoje eftvcrypacpta ; i skoro smo prisiljeni zakljuiti, da je Konstantin metnuo na stranu svoje djelo u negotovom stanju i da ga nikad nije dovrio. M i smo ve, raspravljaju gl. 30 ( 4 ), vidjeli tragove nedostatka revizije. Ovaj zakljuak, mislim, potkrepljuje znaaj treega podrazdjeljenja 3. odsjeka. Ono se uvodi, kao da radi o x sv tiai xatpot [i,st;a T w pvxieov xai Statpopiov sftvwv ao|j.sY]x6T(ov, ali se daje samo jedan primjer, pregovaranje Justinijana I I . s kalifom rcspi rjj zw KoTcpiwv p-sTava<ycaea>. Parturiunt montes ! A l i nedosljednost je pozitivna i formalna. Rijei 'v tioi xatpol i ta<p6p(ov sfrvwv pokazuju, da je pisac imao na umu vie sluajeva, i dokazuju, da je ostavio posao, prije nego l i je dovrio svoju osnovu. Vrijednost ove rasprave, ako je i ona nagrena logikim nedostacima ureenja i njekojim historijskim pogrjekama (kao kad predstavlja Leona IV. kao supruga kazarske princese), je nepobitna. Ona ilustrira opasku Krumbacherovu o bizantinskim povjesniarima uope : Soweit es die persnlichen Krfte und die Bedingungen des Zeitalters gestatten, streben die Geschichtsschreiber in Byzanz nach Information und bemhen sich von wohlunterichteten Personen ausfhrfiche Nachrichten zu erhalten." Izvjee o Veneciji, koje se moe ispitati i potvrditi u pojedinostima, izlazi u cijelome slavodobitno iz najteeg iskuavanja. Oevidno, da je pisac uloio mnogo truda, da sabere osobitu informaciju iz Dalmacije, u svrhu, da j u uklopi u svoju raspravu, i ovaj dio naroito iznosi njegovu ljubav za fakta i potankosti. Njegove se najozbiljnije pogrjeke imaju pripisati i l i mijeanju dvaju slinih dogaaja (kao u kronologiji saracenskog osvojenja Bari-a) , i l i ponavljanju puke tradicije, kao da bi bila historijski ispravna (kao u sluaju Narsesa). A l i da navedem opet Krumbachera u pogledu povjesniara: dass sie hinter der modernen Genauigkeit weit zurckbleiben, ist kein Vorwurf".
2 3

Popis bi se mogao poveati. Na odnoaje sa Etiopijom i sa junom Arabijom za Konstantinova vladanja moe se zakljuiti iz De Cerim. I I . 48 p. 691. I mi oekujemo biljeke o takvim ovisnim zemljama, kao to je Sardinija i ilirska Moravija" (vidi ib. 690, 691).
1

G. B. L . 229. Uvijek se je vrijedno sjetiti, ne malih sposobnosti sakrivili isti tako novu opsadu Venecije (810.) u god. Karla Velikoga (Essai de Chron. byz.
2 2 3

da su i u devetnaestom vijeku takoer uenjaci ozbiljne pogrjeke. N. pr. Muralt je metnuo Pipi754., zamijenivi Pipina sina, s Pipinom ocem 356.).

144 Nae nas je istraivanje osposobilo, da dobijemo bistriji i blii pogled, nego l i ga imasmo prije, na literarno djelovanje cara u podruju povijesti. Saznali smo, da se je u godinama 9 4 9 . - 5 2 . osobito starao oko ovoga predmeta, da se je u isto -vriieme bavio sastavljanjem rasprave De adm. imperio, pisanjem ivota Vasilijeva i nadziranjem izraivanja nastavka kronografije Teofanove. On je ve bio sabrao prije 945. i nastavio je sabirati raznog materijala, koji je upotrebljivao ne samo za svoja vlastita djela, ve kojim je pomagao i one, koji su pisali na njegovu zapovijed. On ne prepisuje iz jedne knjige u drugu, ve kad ima posla s istim predmetom u raznim knjigama, on ga izrauje svaki put samostalno iz ceduljica" i l i biljenica svoje zbirke. Jo ostaje mnogo da se uini za De administrando imperio. Trebamo nada sve novi kritiki tekst i komentar, koji odgovara najnovijem istraivanju. Rukopisni materijal je tako ogranien, da bi bila razmjerno laka z a d a a dati takav tekst, ali historijski komentar bio bi golemo poduzee. Meutim se usuujem nadati, da e se i ovaj studij rasprave pokazati korisnim.