UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA

LUKA

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA
MENADŽMENT DOGAĐAJA

NAZIV SEMINARSKOG RADA

UPRAVLJANJE RIZIKOM

Student: Mentor:
Tepić Nenad Zrnić Manojla
Broj indeksa: Ocjena: 5 6 7 8 9 10

Banja Luka, Novembar 2009

 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………………………………………………… 3
…..

I POJAM I VRSTE 4
DOGAĐAJA…………………………………………………………………….

1. Pojam 4
događaja………………………………………………………………………..

1.2 Klasifikacija 5
događaja……………………………………………………………

1.3 Upravljanje 7
događajima…………………………………………………………...

II UPRAVLJANJE 8
RIZIKOM………………………………………………………………………...

2. Rizik i 8
neizvjesnost…………………………………………………………………….

2.1 Proces upravljanja 9

rizikom………………………………………………………

ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………………… 12
….

LITERATURA……………………………………………………………………………………… 13
…

2
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

UVOD

Nepoznato je koji je događaj u ekonomskom smislu prvi nastao. Događaji su nastali,

najverovatnije, prije pojave novca, danas imaju veoma snažnu ulogu u društvu.
Događaj jeste dio uslužne ekonomije, što znači da uključuje angažovanje živog i minulog
ljudskog rada na kreiranju neopipljive koristi potrošačima, ali se istovremeno razlikuje od
klasične uslužne ponude. Idejna osnova događaja podrazumjeva različite koncepte, pristupe,
imidže i programe u njegovoj realizaciji.
Između ostalog, menadžment događaja je to što nam ukazuje kako na najefikasniji način
omogućiti realizaciju nekog događaja.
Funkcije menadžmenta događaja proizilaze iz kontinuiranih aktivnosti koje izvršavaju menadžeri
događaja. Menadžer događaja predstavlja osobu koja je odgovorna za istraživanje dizajniranje,
planiranje, koordinaciju i evaluaciju događaja.
Funkcije menadžmenta događaja u širem smislu obuhvataju: odlučivanje, regulisanje,
planiranje, kontrolisanje, organizovanje, vladanje, ostvarivanje ciljeva, rukovođenje, motivisanje
i sprovođenje upravljanja ljudskim resursima i informacionu podrška menadžmentu događaja.
A u užem smislu funkcija savremenog menadžmenta obuhvata četiri funkcije: planiranje,
organizovanje, upravljanje i kontrola.
Složena struktura funkcija menadžmenta događaja zahteva od menadžera događaja dobro
poznavanje svake pojedinačno, kako bi postavljanje i realizacija događaja odgovarali
definisanim ciljevima i očekivanim rezultatima događaja.
U svim tipovima poduzetništva postoji potencijal za događaje i posljedice koji čine prilike za
napredak (pozitivni aspekt) i prijetnje uspjehu (negativni aspekt, rizik).

U ovom seminarskom radu biće obrađena tema “Upravljanje rizikom”, kako se rizik može
definisati kao kombinacija vjerovatnosti javljanja nekog događaja i njegovih posljedica, to ću
prvi dio svog seminarskog rada, radi detaljnijeg obrađivanja zadate teme, posvetiti samom
pojmu događaja, vrstama i načinu upravljanja istim.

3
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

I POJAM I VRSTE DOGAĐAJA

1. Pojam događaja
Događaj predstavlja specifično osmišljenu ponudu ograničenog trajanja u čijoj osnovi se nalazi
odgovarajuća ideja, koja se sa zajedničkim angažovanjem izvršilaca i materijalnih sredstava
odnosno primjenom menadžerskog “znam-kako” na tržištu, ispoljava kao originalna idejna
ponuda.
Privlačnost i orginalnost događaja proizilazi iz specifičnosti i orginalnosti ponude,
neponovljivosti i ograničenog vremenskog trajanja, što događaje razlikuje kako od proizvoda,
tako i od usluge.
Događaji su posledica, ali i uzrok promena životnih stilova savremenih potrošača.
Kada se radi o samom definisanju pojma događaja, u Vebsterovom rječniku se pod događajem
podrazumjeva kao „bilo koje takmičenje u sportskom programu“1 ili „neki od dijelova sportskog
programa ili više sportova“2. Ove definicije su veoma ograničene imajući u vidu, najprije pitanje,
gdje se sport završava, a gdje započinju druge forme zabave.
Dokazano je da mnogi sportovi imaju više zajedničkog sa pozorištem nego sa samim sportom
(npr. boks), kao i da su mnoge forme zabave uvrštene u program Olimpijskih igara, iako se
tretiraju kao sportovi.3
Prema Donaldu Geretzu4, dogadaji čine jednu od najuzbudljivijih i najbrže rastućih oblika
fenomena koji su zasnovani na dokolici, biznisu i turizmu. Njihova posebna privlačnost potiče
djelimično iz ograničenog trajanja i prirodne jedinstvenosti, koja ih čini različitim od stalnih
institucija i izgradenih atrakcija. Često, njihova slava i festivalski ambijent podiže njihov značaj
iznad svakodnevnih životnih događaja.
Ukratko bi mogli reći da se pod osnovnim karakteristikama jednog događaja podrazumijevaju:
 Jedinstveno životno iskustvo
 Autentičnost
 Najčešće su vrlo skupa
 Održava se u kratkom vremenskom razdoblju
 Iziskuje dugotrajno i pažljivo planiranje
1
Merriam Webster’s Collegiate Dictonary
2
Macquarie University (1981), The Macquarie Dictionary, Sydney: Macquarie Library
3
Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka
4
Getz, D. (1997), Event Management & Event Tourism, Cognizant Communication Corporation
4
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

 Podrazumevaju visoke rizike (finansijske i sigurnosne.5

1.2 Klasifikacija događaja

1) Osnovna podela događaja je na:

a) planirani događaj- zahtevaju postavljanje, menadžment ( upravljanje), izvršioce i
određeno vremensko trajanje;
b) neplanirani događaji- nezgode, prirodne katastrofe, iznuđene reakcije.

2) Podjela događaja na osnovu njihove veličine i obima:

a) mega događaj - je događaj koji svojim obimom i veličinom utiče na ukupnu privrednu
aktivnost zemlje domaćina, a medijski je globalno pokriven. U ekonomskom smislu
mega događaj se odražava na turizam i privrednu infrastrukturu zemlje domaćina.
Potrebna su velika finansijska ulaganja, izgradnja objekata, privući najmanje milion
posetilaca (fizički), a mora biti medijski globalno ispraćen (Olimpijske igre).
b) hallmark događaj, je događaj sa prepoznatljivim kvalitetom programa, odnosno sa
autentičnim postavljanjem i izvršenjem, na osnovu čega poseduje različite
karakteristike u odnosu na istovrsne događaje. Hallmark označava destinaciju
događaja , objekte ili organizaciju događaja, odnosno poistovećeni su sa dušom i
etosom mesta održavanja ( Vimbldon, Sajam događaja). Takvi događaji imaju poseban
značaj, u smislu tradicije, atraktivnosti, imidža ili publiciteta, koji omogućuju
domaćinu, zajednici ili destinaciji ili ostvarenje konurentske prednosti. Sve više svaka
zajednica ili destinacija uočava potrebu za organiziovanjem jednog ili više ovakvih
događaja kako bi se obezbjedili viši nivoi medijske izloženosti i slikovitog
prikazivanja koji pomažu ostvarenju i kreiranju konkurentskih prednosti.6
c) glavni događaj - jesu događaji velikog obima, sa izraženim interesom javnosti i
medijskom pokrivenosti. Glavni događaj privlače veliki broj posetilaca, a organizatoru
omogućuju ostvarivanje dobrih ekonomskih rezultata. ( uglavnom sportski događaji).

3) Podjela događaja na osnovu njihove ponovljivosti i specifične postavke i izvršenja:

a) specijalni događaji - jeste planirani događaj kojim se ostvaruju ekonomski , socijalni i
kulturni ciljevi. Ostvaruje se visoki profit, dešavaju se jednom godišnje ili vrlo rijetko
i publici pružaju veliko zadovoljstvo (Madona, koncerti Gorana Bregovića, revijalne
fudbalske utakmice).7
Izraz ’special events’ je skovan za opisivanje specifičnih rituala, prezentacija,
performansi ili slavlja koji su svjesno planirani i stvoreni za obilježavnje specijalnih
događanja, kao i za ostvarenje određenih socijalnih, kulturnih ili korporativnih ciljeva.
5
Andrejević, dr Aleksandar, doc. dr Aleskandar Grubor (2007.), “Menadžment događaja”, Fabus
6
Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka
7
Andrejević, dr Aleksandar, doc. dr Aleskandar Grubor (2007.), “Menadžment događaja”, Fabus
5
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

Specijalni događaji mogu obuhvatiti nacionalne praznike i slavlja, značajna civilna

događanja, jedinstvene kulturne predstave, glavne sportske utakmice, korporativne
priredbe, trgovinske promocije i lansiranje proizvoda. Cilj najvećeg broja specijalnih
događaja ogleda se u prikupljanju novca. Međutim, prikupljanje novca ne mora
neminovno biti i ključna aktivnost. Specijalni događaji, ukoliko su planirani kreativno,
mogu razjasniti funkcionisanje neprofitnih poslova u ambijentu koji je informativan,
relaksirajuci i često zabavan, a čiji rezultat se ogleda u prikupljenim fondovima. U tom
smislu, specijalni dogadaj se može nazvati i kreativni marketing.

Prema Getzu8, za definisanje specijalnih događaja potrebne su dvije definicije:

 specijalni događaj se događa jednom ili u rijetkim slučajevima, izvan normalnog
programa ili aktivnosti organizacija koje sponzorišu ili organizuju događaj,
 za potrošača ili gosta, specijalni događaj je mogućnost za dokolicu, socijalni ili
kulturni doživlja van normalnih izbora ili iznad svakodnevnog doživljaja.9
Specijalni događaji mogu biti:
 profitnog tipa - osnovni cilj prikupranje finansijskih sredstava (sportski, kulturno
umetnički, poslovni, obrazovni, naučni, politički, rekreativni događaji - gdje
profit predstavlja primarni karakter) i
 neprofitnog tipa - finansijska sredstva ne zadržavaju organizatori već se
poklanjaju u dobrotvorne i humanitarne svrhe (sportske utakmice, humanitarni
koncert, umetničke izložbe).
b) uobičajeni događaji

4) Podjela događaja na osnovu namera i karakteristike događaja:

a) kulturni događaji - festivali predstavljaju najuobičajniju formu kulturnih proslava,
među kojima su mnogi sa dugom tradicijom, mada je većina nastala u toku posljednjih
decenija,
b) umjetnički, odnosno zabavni događaji - Među glavne umjetničke događaje spadaju
umjetnički festivali koji su univerzalni, ali sa znatnom raznolikošću u formi i tipu
predstavljene umjetnosti. Getz dijeli umjetničke festivale na tri kategorije:
 vizuelne (npr. slikanje, skulpture, rucni rad),
 predstave (npr. muzičke, plesne, dramske, bioskopske, pripovjedačke,
uglavnom uključuju izvođače ispred publike),
 participatory (nema odvajanja izvršioca i publike).
c) poslovni, odnosno trgovinski događaji Što se tiče poslovnih događaja, oni
podrazumjevaju veliki broj oblika, od sajmova, trgovinskih prezentacija do sastanaka i
konferencija. Konferencijski sektor je karakterističan po svom poslovnom i
trgovinskom fokusu, iako ovdje postoji snažan javni i turistički aspekt za mnoge ove
aktivnosti. Konferencije predstavljaju dogadaj koji koriste organizacije za suočavanja i
razmjenu gledišta, prenošenje poruka, otvaranje debate ili davanje publiciteta nekom
području mišljenja o specifičnom problemu. Iako nisu generalno vremenski
ogranicene konferencije su uglavnom kratkog trajanja i imaju specifične ciljeve.10
8
Getz, D. (1997), Event Management & Event Tourism, Cognizant Communication Corporation
9
Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka
10
Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka
6
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

d) sportska takmičenja;
e) obrazovni i naučni događaji;
f) rekreativni događaji;
g) politički, odnosno državni događaji;
h) privatni događaji.

1.3 Upravljanje događajima

Upravljanje je fenomen današnjeg vremena, neophodnost savremenog života i rada i njegove
sveopšte, stalno rastuće složenosti. Upravljanje je neophodno za efikasno funkcionisanje i razvoj
svakog preduzeća, svakog pojedinog posla i poduhvata. Upravljački pristup rješavanju
raznovrsnih problema je karakteristika modernog menadžmenta, savremene naučne discipline
bez koje je nemoguće efikasnije delovanje, funkcionisanje i razvoj.11
Upravljački pristup vezuje se za proces donošenja upravljačkh odluka, i uticaju na saradnike i
izvršioce u ostvarivanju ciljeva. Grupno rješavanje problema u postavljanju i izvršenju određenih
vrsta događaja ima svojih prednosti ima nedostataka, te se od menadžera događaja u svakoj
konkretnoj situaciji zahtjeva procenjivanje opravdanosti i racionalnosti ovakvog odlučivanja.
Pristupi upravljanju događajima proizilaze iz: karakteristika ličnosti menadžera događaja,
načina ponašanja menadžera događaja i konkretne situacije.
Zadaci menadžera događaja u radu sa grupom se odnose na sljedeće:
 Određivanje vremena i pristupa angažovanju grupe na način da se ostvare ciljevi
 Upravljanje grupom sa ciljem ostvarivanja njenih potencijala
 Prevazilaženje slabosti i nedostataka prisutnih u svakoj grupi.
Postoje tri osnovne vrste grupa u upravljanju događajima:
 Komandne grupe
 Odbori, komisije i izvršne grupe
 Neformalne grupe.
U upravljanju događajima komuniciranje se ostvaruje u vertikalnom i lateralnom obliku.
Najveći deo komunikacija u upravljanju događajima jeste vertikalnog oblika, jer se njime
komunciranje ostvaruje kroz kanale upravljanja i rukovođenja.
Vertikalno komuniciranje je dvosmjeran proces, koji se sastoji od komuniciranja na dole i
komuniciranja nagore.
Lateralno komuniciranje se u upravljanju događajima ostvaruje mimo kanala upravljanja i
rukovođenja. On predstavlja razmjenu poruka između članova stalnih i privremenih formalnih
grupa.12

11
Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka
12
Andrejević, dr Aleksandar, doc. dr Aleskandar Grubor (2007.), “Menadžment događaja”, Fabus

7
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

II UPRAVLJANJE RIZIKOM

2. Rizik i neizvjesnost
Ključne funkcije menadžmenta događaja se, između ostalog, ogledaju u sljedećem: finansiranju i
budžetiranju, upravljanju rizikom i osiguranju, organizovanju takmičenja, registraciji,
upravljanju volonterima i na kraju, marketingu događaja.13
Kako je tema ovog seminarskog rada “Upravljanje rizikom”, na samom početku ovog poglavlja
citiraću Celmera, koji je rizik definisao na sljedeći način:
„Rizik je neizvjesnošću izazvana mogućnost neostvarenja cilja u realizaciji izabrane varijante
odluke“.14
Smatra se da je neizvjesnost situacija u kojoj potpuno ili djelimično nedostaje informacija o
mogućim stanjima objekta i okruženja. Za razliku od neizvjesnosti, rizik predstavlja stepen
uvjerenosti (odnosno neuvjerenosti) ekonomskog subjekta u sigurnost realizacije svog cilja.
Rizik je šansa (vjerovatnoća, opasnost) neželjene štete, gubitka ili odstupanja od cilja, povezana
s konkretnim poslovnim poduhvatom (odlukom).
Ljudi imaju suštinsku egzistencionalnu potrebu da žive u organizovanoj zajednici, da planiraju
svoje aktivnosti radi ostvarivanja svojih poslovnih ideja i zamisli te da proizvode, i raspodjeljuju
rezultate svog rada radi osiguranja svog opstanka preko preduzetog biznisa u uslovima opšte
neizvjesnosti i nepotpune informisanosti.
Da bi u takvim uslovima preduzetništvo bilo uspješno, da bi se obezbjedili uslovi za realizaciju
nekog događaja, rizik mora biti stalno analiziran i kontrolisan sa svih aspekata: proizvodnog,
komercijalnog, finansijskog, tržišnog, socijalnog, političkog, institucionalnog, međunarodnog i
dr. jer praktično svi navedeni rizici mogu uticati na ostvarenje privrednih ciljeva i rezultata.
U svim poslovnim procesima zbog nesigurnosti i nepredvidivosti budućih događaja u okruženju,
ali i u okviru izrade određenog projekta tj. Organizacije nekog događaja, pojavljuju se razne
opasnosti nastajanja neželjenih i nepredviđenih situacija, koji se nikad ne mogu apsolutno
isključiti, a koji u manjoj ili većoj mjeri mogu ugroziti poslovanje firme ili realizaciju nekog
događaja (materijalna ili moralna šteta, itd.).
Kontinuiranim proučavanjem i analizom mogućih rizika može se doći do raznih saznanja o
mjerama i radnjama koje se mogu preduzeti u cilju smanjenja rizika nekog događaja, odnosno
povećanja sigurnosti njegove realizacije.

13
Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka
14
Radanović, mr Dragan (2006.), “Rizik kao fenomen privređivanja i project menadžmenta”, Kotor
8
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

Naime, rizikujemo čak i ako ne reagujemo na buduće događaje – posle svega, da smo sveznajući,
ne bi bilo rizika.
Primjer 1: čovjek kreće na aerodrom da stigne na let. Vreme je veoma loše, i moguće je da će let
biti otkazan. Ovaj čovek nije siguran koji je status njegovog leta i izložen je toj neizvesnosti.
Njegovi putni planovi će biti poremećeni ako se let otkaže.
Prema tome, izložen je riziku.

Primjer 2: Istovremeno, još jedan čovjek na drugom kraju grada ide na aerodrom da stigne na
isti let. Ovaj čovjek je pozvao aerodrom da proveri da li je let otkazan. Prema tome, on je izložen
manjoj neizvesnosti – izložen je manjem riziku.
U ovom primjeru dvije individue su izložene istom riziku. Zbog toga što imaju različite nivoe
neizvesnosti, izloženi su različitim nivoima rizika.15

2.1 Proces upravljanja rizikom

Upravljanje rizikom obuhvata skup upravljačkih metoda i tehnika koje se koriste da bi se
smanjila mogućnost ostvarenja neželjenih i štetnih događaja i posljedica i time povećala
mogućnost ostvarenja planiranih rezultata.
Upravljanje rizikom je centralni dio strateškog menadžmenta svake organizacije. To je proces
kojim organizacije metodički vode računa o rizicima povezanim s njihovim aktivnostima s
ciljem postizanja kontinuiranog napretka kako unutar svake pojedine aktivnosti tako i u
cjelokupnom portfelju aktivnosti. Središte dobrog upravljanja rizikom je identifikovanje tih
rizika i postupanje sa njima. Njegov je cilj dodati maksimalnu održivu vrijednost svim
aktivnostima organizacije.
Dobar proces upravljanja rizikom sastoji se u prikupljanju i organizaciji informacija potrebnih za
razumijevanje potencijalnih pozitivnih i negativnih aspekata svih onih činilaca koji mogu uticati
na organizaciju tj. na realizaciju nekog događaja. Takav proces povećava vjerojatnost uspjeha i
smanjuje kako vjerojatnost neuspjeha, tako i neizvjesnost oko postizanja sveukupnih ciljeva.
Upravljanje rizikom trebao bi biti kontinuirani razvojni proces koji se proteže kroz strategiju
organizacije i implementaciju te strategije. Trebao bi metodički obuhvatiti sve rizike koji
okružuju prošle, sadašnje, a posebno buduće aktivnosti.
Morao bi biti integrisan u kulturu organizacije zajedno s djelotvornom politikom i programom
koji vodi viši menadžment kako bi obezbijedio realizaciju konkretnog događaja.
Upravljanje rizikom mora prevesti strategiju u taktičke i operativne ciljeve, raspoređujući
odgovornost kroz cijelu organizaciju pri čemu bi odgovornost za upravljanje rizikom trebala biti
sastavni dio opisa posla svakog menadžera i zaposlenika. Upravljanje rizikom pridonosi jasnijem
određivanju odgovornosti, pomaže pri mjerenju uspješnosti i nagrađivanju i time promiče
operativnu učinkovitost na svim razinama.16

15
Visoka poslovna škola, (2004.), „Rizik-značaj,pojam i vrste“, Novi Sad
16
The Institute of Risk Managment, (2006.), „Standard upravljanja rizikom“, London
9
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

Iako rizici ne mogu biti potpuno eliminisani, većina njih se ipak može predvidjeti i sa njima se
može upravljati unaprijed. Njihovom analizom i suzbijanjem može se osigurati nesmetano
odvijanje nekog događaja.
Cilj upravljanja rizicima je da se identifikuju relevantni faktori rizika za određeni (konkretni)
događaj, a zatim da se izradi plan upravljanja rizicima, kako bi se minimizirala vjerovatnoća
pojave nekog pretpostavljenog rizičnog činioca i/ili njegovog lošeg uticaja na događaj.

Upravljanje rizikom štiti organizaciju, i jača reputaciju organizatora i nositelja interesa nekog
događaja, podržavajući ciljeve organizacije na način da:
 stvara okosnicu koja omogućuje organizaciji da se aktivnosti ubuduće odvijaju dosljedno
i kontrolisano
 poboljšava proces donošenja odluka, planiranja i određivanja prioriteta kroz
sveobuhvatno i strukturirano razumijevanje poslovne aktivnosti
 doprinosi efikasnijem korištenju/raspodijeli kapitala i sredstava unutar organizacije
 smanjuje volatilnost (fluktuaciju) u manje bitnim područjima poslovanja
 štiti i uvećava imovinu i imidž kompanije
 razvija i pruža podršku ljudima i bazi znanja organizacije
 optimizira operativnu učinkovitost
Upravo kroz ove ciljeve organizatori adekvatnim upravljanjem rizikom obezbjeđuju nesmetano
odvijanje nekog događaja tj. njegovu punu realizaciju.

10
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

Slika 1. Proces upravljanja rizikom17

Navedeni proces se u literaturi često dijeli na dvije različite faze: prva faza se odnosi na
razumijevanje "problema" (nalaz) a druga faza se odnosi na "rješenje" problema.
Prva faza obuhvata procese identifikacije opasnosti i procjene rizika, druga obuhvata ostale
navedene faze.18 Najzad, pojam rizika se sastoji od vjerojatnoće pojavljivanja neke štete
(nesigurnost) i težine posljedica (nuspojave).
Upravljanje rizicima ne nastoji u potpunosti eliminisati rizike, jer je to praktički nemoguće, već
stvoriti okruženje u kojem se mogu donijeti optimalne odluke uzimajući u obzir identifikovane
rizike i posljedice koje oni mogu izazvati.
Klasičan primjer za rizik je mogućnost rušenja aviona. Vjerojatnoća da se avion sruši je izuzetno
mala, ali su posljedice od eventualnog rušenja nekog aviona katastrofalne. Koncept upravljanja
rizikom omogućuje sistemsko stvaranje realnih okvira za sprečavanje šteta i nesreća , odnosno za
minimiziranje rizika u ostvarivanju nekog događaja.
Posljedica rizika može biti pozitivna ili negativna.
Pozitivne posledice se često nazivaju mogućnost ili šansa.
Prijetnja ili opasnost su negativne posledice – „neprijatan aspekt“ rizika. Pretnje su specifični
činioci koji utiču na događaj, tako da se rezultati događaja iskazuju kao neželjeni troškovi.
Rizik može imati jedan ili više uzroka i, ako se pojave, jednu ili više posljedica.
Neizvjesnost je objektivni oblik postojanja našeg okruženja i realnog svijeta u kojem se događaju
razni ekonomski, politički, tehnološki, naučni i drugi društveni procesi. Riječ je o potpunom ili
djelimičnom odsustvu informacija koje se odnose na okruženje ili stanje pojedinih objekata. Za
razliku od neizvjesnosti, rizik odražava stepen uvjerenosti (bolje reći neuvjerenosti) ekonomskog
subjekta ili pak subjekata uopšte u ostvarenje svojih ciljeva, realizaciju događaja, projekta i/ili
djelatnosti. 19

17
The Institute of Risk Managment, (2006.), „Standard upravljanja rizikom“, London
18
Aleksic, mr Jelena (2009.), “Projektno-metodoloski okvir upraljanja rizicima”,Kotor
19
Radanović, mr Dragan (2006.), “Rizik kao fenomen privređivanja i project menadžmenta”, Kotor

11
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

ZAKLJUČAK
Ljudi imaju suštinsku egzistencionalnu potrebu da žive u organizovanoj zajednici, da planiraju
svoje aktivnosti radi ostvarivanja svojih ideja i zamisli te da proizvode i raspodjeljuju rezultate
svog rada radi osiguranja svog opstanka preko preduzetog biznisa u uslovima opšte neizvjesnosti
i nepotpune informisanosti. Da bi u takvim uslovima realizacija ideja, događaja ili poslovnih
poduhvata bila uspješna, rizik mora biti stalno analiziran i kontrolisan sa svih aspekata:
proizvodnog, komercijalnog, finansijskog, tržišnog, socijalnog, političkog, institucionalnog,
međunarodnog i dr. jer, praktično svi navedeni rizici mogu uticati na ostvarenje ciljeva i
rezultata.
Rizik kao fenomen postoji koliko i čovječanstvo. On je složena, stalna, neizbježna i neizvjesna
pojava, koja čini dio našeg života. Rizici su sadržani u svakoj ljudskoj i poslovnoj aktivnosti.
Oni se mogu smanjiti uvođenjem bolje organizacije, kontrolom kvaliteta, unapređenjem i
racionalizacijom poslovanja, pravilnim izborom ljudskih resursa (kadrova) i njihovim stalnim
obrazovanjem i obukom, zaštitom na radu i drugim mjerama. Kao sinonim riziku pojavljuje se
naša neuvjerenost i nemogućnost da 100% predvidimo bilo koji događaj, čak i onaj najizvjesniji.
Prirodno je da ljudi nastoje da izbjegnu rizik, ili da ga svedu na najmanju mjeru.
U izvođenju događaja, organizatori događaja teže da eliminišu ili minimiziraju svaku aktivnost
ili događanja koja bi mogla oštetiti učesnika, radnika ili gledaoca. Osoba, koja se bavi
upravljanjem rizicima na događaju je odgovorna za identifikovanje i određivanje koje metode da
koristi protiv potencijalnih opasnosti koje mogu nastupiti.
Rizik ne znači neki sigurno nastupajući negativan efekat, on je samo negativno procijenjena
posljedica čije je ostvarenje neizvjesno. Upravljanje neizvjesnošću znači upravljanje raznim
izvorima neizvjesnosti, koji povećavaju i oblikuju rizik.
Razumijevanje prirode i značaja neizvjesnosti je osnovni preduslov za efikasno i efektivno
upravljanje rizikom. U savremenoj literaturi se izdvajaju dva osnovna pristupa definisanju rizika:
jedan se zasniva na uzrocima rizika i njihovoj neizvjesnosti, a drugi na samom uticaju na rizik.
Djelotvorno i efikasno upravljanje rizikom je preduslov za proces kvalitetnog donošenja odluka.
Čovjek je nemoćan pred elementarnim nepogodama kao što su potresi, poplave, vulkanske erupcije i
slično jer ničim ne može spriječiti nastanak ovih rizika.
Međutim, moguće se unaprijed pripremiti i na pravi na čin reagovati ukoliko se oni zaista i dogode.
Nadzor nad rizicima trajna je aktivnost stoga što se oni u vremenu mijenjaju, nastaju i nestaju, a
promjenjiva je i njihova učestalost a samim tim i visina štete koju mogu prouzrokovati.
Djelotvorno upravljanje njima trajan je proces koji pretpostavlja prilagođen obuhvat i obradu
informacija te jasno utvrđene kompetencije s obzirom na upravljanje rizicima. Takvo upravljanje
rizicima pretpostavlja i trajno obrazovanje kako bi se novim znanjima moglo ići ususret novim
rizicima.
Svrha upravljanja rizicima je povećanje transparentnosti rizika radi olakšanja procesa
upravljanja i odlučivanja, te obezbjeđivanja svih uslova za realizaciju nekog događaja.

12
 UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA
LUKA

LITERATURA

[1] Zrnić, doc. dr Manojla (2006.), “Menadžment događaja”, Banja Luka

[2] Radanović, mr Dragan (2006.), “Rizik kao fenomen privređivanja i project
menadžmenta”, Kotor
[3] Aleksic, mr Jelena (2009.), “Projektno-metodoloski okvir upraljanja rizicima”, Kotor
[4] Getz, D. (1997), “Event Management & Event Tourism”, Cognizant Communication
Corporation
[5] The Institute of Risk Managment, (2006.), „Standard upravljanja rizikom“, London
[6] Merriam Webster’s Collegiate Dictonary
[7] Macquarie University (1981), The Macquarie Dictionary, Sydney: Macquarie Library
[8] Andrejević, dr Aleksandar, doc. dr Aleskandar Grubor (2007.), “Menadžment
događaja”, Fabus

13