Professional Documents
Culture Documents
SAOBRAĆAJNA
EKONOMIKA I POLITIKA
– PRAKTIKUM –
BEOGRAD
2005.
Dr Snežana Pejčić Tarle
SAOBRAĆAJNA EKONOMIKA I POLITIKA – praktikum
I izdanje
Izdavač zadržava sva prava. Reprodukcija pojedinih delova ili celine ove publikacije nije dozvoljena
SADRŽAJ
I – UVODNI DEO.................................................................................................... 3
1. ULOGA I FUNKCIJA SAOBRAĆAJA.............................................................................................3
2. SAOBRAĆAJNA STRUKA I SAOBRAĆAJNA NAUKA...............................................................9
3. NAUKA O SAOBRAĆAJU I SAOBRAĆAJNA POLITIKA .........................................................12
4. NARODNO-EKONOMSKI ZNAČAJ SAOBRAĆAJA..................................................................16
Ovaj, hrestomatski strukturiran praktukum je, pre svega, namenjen studentima osnovnih
studija Saobraćajnog fakulteta radi lakšeg savladavanja gradiva predviđenog nastavnim programom
predmeta Ekonomika u saobraćaju i transportu i Saobraćajna ekonomika i politika koje slušaju
studenti IX semestra. Takođe, može koristiti i kao dopunsko štivo studentima poslediplomskih studija
smera Menadžment u saobraćaju i transportu za predmete ekonomskih naučnih oblasti.
Cilj praktikuma je da kroz tematske celine koje sadrže reprezentativne tekstove, omogući
budućim saobraćajnim inženjerima nova saznanja, odnosno novo shvatanje ekonomskih aspekata
saobraćaja. Praktukum je struktuiran tako da se izbegnu tekstualna ponavljanja i sadržajna
preklapanja sa drugim predmetima u postojećem nastavnom programu obrazovanja saobraćajnih
stručnjaka.
Prednost praktikuma je raznovrsnost pristupa, stilova, metoda, pa i vremenskih preseka
tumačenja saobraćaja, saobraćajne proizvodnje, troškova, investicija, vrednovanja saobraćajnih
rešenja, saobraćajne politike i novih koncepata razvoja.
Naravno, i pored uverenosti u korisnost postojanja ovakvog hrestomatskog praktikuma, ne
treba prenebregnuti činjenicu da je ovo prva skripta za predmet Saobraćajna ekonomika i politika,
koja će se odmah po publikovanju preispitivati i menjati, kakva i jeste sudbina ovakvih štiva. Sve
sugestije, a posebno doprinosi studenata nakon završene interaktivne nastave biće ugrađeni u nova
izdanja. Takođe, praktikum će biti komplementaran sa udžbeničkom građom za predmet Saobraćajna
ekonomika i politika čijem će kvalitetu neosporno doprineti iskustva stečena u koncipiranju i
korišćenju ovog praktikuma.
Posebnu zahvalnost dugujem Kancelariji WUS Austria u Beogradu, zbog podrške i
razumevanja za značaj ovakvog kursa u obrazovanju savremenih saobraćajnih inženjera.
Opšti efekti
Saobraćaj je ključni faktor života današnjice, a njegov značaj nije bio manji ni u
prošlosti.Teško da se može zamisliti društvo budućnosti u kome saobraćaj ne bi zadržao istu važnost.
Adekvatno razvijen sistem saobraćaja predstavlja odličan pokazatelj ekonomskog razvoja zemlje.
Upravo činjenica da je saobraćaj postao suštinski neophodan jeste predmet razmatranja ove knjige.
Saobraćaj ima bezbrojne specifične primene u društvu, ali nekoliko njegovih glavnih funkcija
i efekata nadmašuju ostale. Prva je očigledna funkcija saobraćaja da prebacuje ljude i robu sa jednog
mesta na drugo. Važno je napomenuti da je kretanje vozila od drugorazrednog značaja. Tako, čovek i
njegova produktivnost nisu vezani za njegovu lokalnu sredinu. On je proširio svoja interesovanja i
kulturu širom sveta i , zauzvrat, postao predmet uticaja drugih sredina. To što ti kontakti sa drugim
sredinama nisu uvek bili obostrano korisni, ne umanjuje njihov značaj.
Saobraćaj, tako, mnogostruko doprinosi ekonomskom, industrijskom i kulturnom razvoju naše
zemlje i našeg doba.
Saobraćaj se uglavnom bavi prevozom robe. Roba ima malu vrednost ukoliko joj se ne da
svrha, odnosno, svojstvo da bude korisna ili zadovolji potrebe. Saobraćaj daje svoj doprinos dvema
vrstama korisnosti robe: korist u vremenu i korist u mestu. Ovo su ekonomski termini koji,
zapravo, znače da robu treba imati tamo gde je potrebna i kada je potrebna. Ove glavne funkcije
saobraćaja mogu, bez mnogo mašte, biti primenjene i na kretanje putnika. Drugi ekonomski efekat
jeste povećana produktivnost i smanjeni troškovi proizvodnje, pri čemu su troškovi transporta uvek u
njih uključeni. Ovo se naročito odnosi na Sjedinjene Američke Države i, u velikoj meri, objašnjava
našu sadašnju moć i vodeći položaj u svetu. Masovna proizvodnja sa niskim pojedinačnim troškovima,
kao i obimnije i mnogo efikasnije korišćenje prirodnih i nacionalnih bogatstava, nisu isključivo
posledica razvoja saobraćaja, ali bez saobraćaja, ni taj progres ne bi bio moguć.
Ovaj efekat se uočava u povećanoj proizvodnji (po čoveku) i redukciji pojedinačnih
troškova,sa razvojem saobraćaja i povećanjem njegove kompleksnosti
Visoka produktivnost je od malog značaja ukoliko se proizvedena roba ne koristi i ne troši.
Ovde je problem u distribuciji, a uključuje i dodatne probleme u finansiranju, reklami, formiranju cena
i trgovini, kao i o poznavanju ljudskih potreba i njihovog zadovoljavanja. Saobraćaj je, svakako,
neophodan za adekvatnu fizičku distribuciju robe. Udaljene oblasti Kine, na primer, mogle bi iskusiti
glad uprkos obilnoj žetvi u drugim delovima zemlje, zbog neadekvatnog saobraćaja. Saobraćaj
uspostavlja ravnotežu između mogućnosti i proizvoda.Nijedan region sa adekvatnim saobraćajem ne
mora se suočiti sa nestašicama isključivo zbog udaljenog položaja. Uloga saobraćaja u rešavanju ovih
i drugih problema zaslužuje detaljnije razmatranje.
1
William W. Hay: An introduction to Transportation Engineering, John Wiley & Sons, 1977.
4 1. Uloga i funkcija saobraćaja
Korišćenje izvora
Faktor koji doprinosi nacionalnom bogatstvu i snazi jeste pristupačnost i efikasno korišćenje
svetskih rezervi prirodnih bogatstava. Sirovine se retko koriste na mestu gde su nađene u prirodi. Ruda
gvožđa se ne obrađuje do finalnih proizvoda, gvožđa i čelika, u Minesoti, Labradoru ili Venecueli, već
se mora transportovati do Klivlenda, Pitsburga, Birmigema i sl.Sirovine i drugi materijali iz različitih
izvora se često koriste u jednom procesu. Ugalj i kreč su neophodni da u sjedinjavanju sa rudom
gvožđa daju gvožđe i čelik. Ustanovljeno je da je jeftinije doneti rudu gvožđa u Klivlend - Pitsburg
region gde su ugalj i krečnjak dostupni, nego ove proizvode transportovati do rudnika gvožđa. U
slučaju bakra, naprotiv, on se obrađuje na mestu gde je nađen, da bi se izbegao nepotrebni transport
beskorisnih materija koje se eliminišu u procesu topljenja. Tako nisko-kvalitetna ruda gvožđa se, iz
istog razloga, obrađuje na izvorištu.
Drvena građa je daleko korisnija u potrošačkim zonama, nego da ostane u šumama ili
nagomilana u pilanama Vašingtona, Britanske Kolumbije ili Džordžije. Većina žita koje se koristi u
SAD gaji se na Srednjem Zapadu, iako samo relativno mali procenat populacije živi tamo. Analogni
obrasci postoje za ugalj, naftu, stoku, olovo i druge proizvode. Transportovanjem sirovina do mesta
obrade ili potrošnje, robi se daje korisnost mesta.
Regionalna specijalizacija
Saobraćaj omogućava regionalnu specijalizaciju i u proizvodnji sirovina i gotovih
proizvoda.Industrijske oblasti se, tako, mogu koncentrisati na proizvodnju lokalnih izvora ili
specifičnih proizvoda. Specijalizovani proizvodni metodi, finansiranje i trgovina vode kvantitativnoj
proizvodnji uz niske pojedinačne troškove. Proizvodnja gvožđa i čelika, kao i specijalizovane fabrike,
oprema i kvalifikovano osoblje koncentrisani su, uglavnom, u oblasti od Čikaga do Pitsburga. Čikago,
Omaha, Fort Vort su centri za pakovanje mesa, dok su Mineapolis i Bafalo glavne mlinare. Svaki
region razvija efikasnost, ekonomiju i proizvodnju koju omogućuje koncentrisana upotreba
specijalizovanih znanja, proizvodnih metoda i opreme.
Nova tržišta
Nova tržišta su obezbeđena transportom do i od specijalizovanih oblasti. Samo mali broj
proizvoda može biti konzumiran u neposrednoj blizini mesta proizvodnje. Viskonsin nikako ne može
utrošiti celokupnu proizvodnju mlečnih proizvoda te države, niti bi Vašington mogao konzumirati sve
svoje jabuke ili drvenu građu. Ovde saobraćaj još jednom potvrđuje svoju korisnost mesta, prevozeći
višak proizvoda do svih delova Sjedinjenih Država i do luka za isporuku u inostranstvu, tako čineći
čitav svet potencijalnim tržištem.
Decentralizacija
Mnoge privrede se udaljuju od tradicionalnih centara specijalizacije. Novi proizvodni centri su
formirani na jugu zemlje, kao i duž pacifičke obale. Blizina nove populacije i markentiških zona,
bekstvo od visokih taksi i cene rada, kao i od pretrpanosti starijih zajednica, uz disperziju ključnih
grana privrede zbog nacionalne sigurnosti, jesu motivacioni faktori.Nezavisno od razloga,
decentralizovane oblasti i industrije moraju biti povezane sa izvorima sirovina, opreme, radne snage,
sredstava za njeno izdržavanje, kao i sa drugim tržišnim regionima.
I – Uvodni deo 5
Snaga i energija
Upravljanje snagom i energijom je odlika našeg društva. Neograničene rezerve uglja, gasa i
tečnih goriva su potrebne da obezbede energiju za fabrike, kao i grejanje i osvetljenje za kuće i javne i
trgovačke objekte. Sam saobraćaj mora da ima obilno snabdevanje gorivom. Goriva moraju biti
transportovana, često na velike udaljenosti i u ogromnim količinama. Dosta električne energije se,
istina, dobija iz vodenih kapaciteta i, konačno, u procesu nuklearne fisije. Međutim, nezavisno od
izvora, distribucija struje preko dalekovoda je, sama po sebi, vid saobraćaja.
Sociološki efekti
Progres sledi linije komunikacija. Populacije (i njihovi problemi) pokazuju tendenciju da se
razvijaju uporedo sa saobraćajem i komunikacijama. Obale reka i jezera, luke okeana, kao i raskrsnice
kopnenih puteva bili su prirodan izbor. Rane civilizacije razvile su se duž Egejskog mora, u dolini Nila
i u okviru Mediteranskog basena. U SAD, istočna obala i plovni delovi reka poslužili su u slične svrhe.
Kasnije, istraživanje Velikih jezera i konstrukcija kopnenih kanala, kao i nekoliko puteva koji su
vodili ka zapadu, učinila je mesta na zapadu dostupnim. Danas, železnička mreža, sistem modernih
puteva i sveprisutnost avionskog saobraćaja omogućuju razvoj populacionih centara na jugu, jugo-
zapadu i zapadu, kao i u drugim delovima kontinenta gde je populacija, do sada, bila ređa.
Naše vreme nazvano je "doba na točkovima". Saobraćaj je promenio navike i obrasce
američkog života. Kamp-prikolice, stoperi, moteli i pozorišta u kojima možete gledati predstavu iz
6 1. Uloga i funkcija saobraćaja
automobila su aspekti migrirajuće populacije koji prate razvoj saobraćaja na auto-putevima, a koji,
opet, donose nove, teške probleme sa zdravljem, sanitetsko-zdravstvenim merama, promenama
moralnih principa, zatim sa primenom zakona i imovinskim vrednostima.
Nekadašnji strah od raspada američke porodice, možda je blisko povezan sa nestabilnošću
omogućenom slobodom kretanja.
Slika gradova takođe je drugačija. Društva skromnijih imovinskih pozicija naseljavaju oblasti
kraj auto-puteva. Šoping centri rastu na zabačenim lokacijama, a robne kuće, banke i restorani pružaju
usluge na trotoaru. Život u predgrađu nije nov, a razvoj periferijskih naselja se nastavlja podstaknut
rapidnim razvojem saobraćaja i automobila. Ono što je novo,međutim, jeste decentralizacija
trgovačkih i industrijskih preduzeća koja se šire na prigradske,i čak, ruralne oblasti , da bi bili bliže
populacionim centrima predgrađa i da bi izbegli zakrčenje svojstveno starim centrima. Oblast
velegrada, kao populaciona jedinica, daje prednost regionalnom ili "metro" konceptu.
Svaka sezona nosi veliki talas posetilaca bližim i daljim letovalištima, a avionske linije
omogućavaju i odmor u inostranstvu koji se uklapa u, konvencionalni, dvonedeljni odmor. Biznismeni
nadgledaju komercijalna i industrijska carstva putujući avionom. Masovna proizvodnja, privreda
niskih troškova, plus široko raširena distribucija, podigla je životni standard za sve i dala novi koncept
komfora. Gotovo neograničena raznolikost robe je na raspolaganju da zadovolji želje ljudi. Nijedna
oblast ne bi trebalo da bude odsečena od uživanja i luksuza koje uživaju drugi. Saobraćaj ih donosi do
vrata.
Drugi faktori
Prethodno navedeno predstavlja samo primer i daleko je od sveobuhvatnog. Neko bi
možda,ukoliko prostor dozvoljava, naveo brojne druge načine na koje saobraćaj utiče na moderan
život - zakrčenje gradova, konkurencija između regiona, često veoma udaljenih (na primer, između
Floride i Kalifornije citrusno voće i letovališta, ili između južne i Nove Engleske - tekstil i radna
snaga), porez na prihod transportnih agencija, i poslovi vredni milijarde dolara koje saobraćajni
objekti omogućuju drugim granama industrije.
Saobraćajna industrija
Saobraćajni sistem Sjedinjenih Američkih Država predstavlja ekstenzivan i raznovrsan
industrijski kompleks i obuhvata različite oblike, organizaciju i tipove operacija. Najčešći metod, koji
je istovremeno od fundamentalne važnosti i dometa, jeste univerzalno korišćenje privatnih automobila
na ulicama i auto-putevima. Mala preduzeća, robne kuće i različite grane industrije mogu pokriti svoje
potrebe manjim kamionima koji bi prevozili robu auto-putevima. Velike kompanije poseduju i vode
privatne transportne sisteme, često značajnog opsega, poput američkog Steel's Pittsburgh Steamship
Division, National Home koji poseduje pravu flotu kamiona, kao i pruge za prevoz drvene građe, rude
i drugih proizvoda. Iza ovih privatnih prevoznika sledi ogromna industrija prevozničkih operacija,
opštih ili za iznajmljivanje, koja uključuje niz železničkih i avionskih kompanija, kao i onih koje se
bave prevozom kamionima ili naftovodima. Njihova jedina svrha jeste da obezbede neophodne
transportne usluge za sve ili za deo javnosti. Primeri iz ove grupe su Pennsylvani ili Santa Fepruge,
Greyhound autobuske linije, United Air Lines, Union Barge Linee Buckeye PipelineCompany. Ove
agencije, i privatne i javne, pomažu uredno snabdevanje - fabrika čelika proizvodi šine, cevi, armaturu
za auto-puteve i čelik za mostove; fabrike gume prave gume za kamione, automobile i avione, kao i
kaiševe za pogonski remen ; fabrike cementa koje proizvode cement za betonske auto-puteve i
aerodromske piste, dok proizvođači bakra proizvode žice za signale, struju i komunikaciju između
prevoznika. Ostale privredne grane proizvode automobile, barže, lokomotive, kamione, brodove i
avione. Jedno od državnih primarnih tržišta za industrijske proizvode leži u transportnom sistemu i
njegovim pratećim uslugama.
Saobraćaj i pojedinac
Saobraćaj i saobraćajna industrija značajni su za svakog čitaoca ove knjige. Čitalac bi mogao
biti iznenađen koliko su blisko međusobno povezani saobraćaj i njegove lične potrebe, komfori
luksuz, kako njegov, tako i njegove porodice ili suseda; Roba i usluge dostupni su samo zbog toga što
saobraćajna industrija pruža usluge njegovom društvu.
On, i njih još nekoliko miliona, mogu biti direktno zaposleni u saobraćajnom preduzeću;
milioni drugih su indirektno zaposleni u granama privrede koji materijalima i opremom snabdevanju
ta preduzeća.
Cena gotovo svega što on kupi je delimično određena cenom i dostupnosti saobraćaja. Veliki
procenat saveznih, državnih i lokalnih poreza, koji mu daju puteve, škole, policijsku i vatrogasnu
zaštitu i bezbrojne druge usluge, obezbeđen je od strane saobraćajne industrije. Kao inženjer, čitalac se
može osetiti pozvan da dizajnira puteve ili opremu za saobraćajna preduzeća, ili da planira korišćenje
transporta u sprovođenju nekog drugog projekta. Ukoliko je proizvođač, od njega će se očekivati da
odabere vidove transporta koji će dati najekonomičniji i najefikasniji pristup sirovinama i delovima,
8 1. Uloga i funkcija saobraćaja
kao i tržištima za njegov gotov proizvod. Kao finansijer, on će naći da je saobraćaj plodno i zahtevno
tle za investiciju, ali opterećeno mnogim problemima. Kao zakonodavac, on mora da uzme u obzir
potrebe i probleme zemlje u vezi sa saobraćajem i razmotri donošenje regulativnih mera za
saobraćajna preduzeća. Kao ratni vođa, on mora biti svestan ključne uloge saobraćaja u nacionalnoj
odbrani. Kao planer, on mora da zna da će grad bez odgovarajućeg saobraćaja uvenuti i istrunuti, ili se
ugušiti u sopstvenom saobraćajnom zagušenju. Kao sociolog, on mora da razmotri efekte koje sloboda
kretanja sa jednog na drugo mesto ima na obrasce života i kulture. Kao građanin, on se bavi svim ovim
raznovrsnim funkcijama i relacijama koje su tako značajne za njega i za dobrobit njegove zemlje.
Konačno kao student, on ima obavezu da stekne potpun uvid u fundamentalne principe i relacije koji
upravljaju ovim ključnim elementom njegovog društva. nepotpuno razumevanje ovih principa dovodi,
povremeno, do pogrešne upotrebe saobraćajnog potencijala i shodno tome ekonomskih gubitaka.
Sistem saobraćaja može se smatrati kao koordinativna i integrativna jedinica. (Figure 1-2).
Saobraćaj povezuje čitav svet u ogromnu, proizvodnu jedinicu. Ujedinjuje narod i čini ga suštinski
jedinstvenim u svojoj privredi i kulturi. Tako bi mogao ujediniti i svet, da nije političkih i društvenih
barijera.
I – Uvodni deo 9
Struka
Saobraćajna struka, kao i sve druge, nastala je i nastaje kroz procese tehničke podele rada
među ljudima. U prvobitnom ljudskom društvu, niska produktivnost rada, a i veoma mali obim
ukupnih ljudskih znanja, nisu dozvoljavali iole trajniju i ozbiljniju specijalizaciju pojedinaca ili gru-
pa za određene aktivnosti – poslove. Svi članovi jedne ljudske zajednice (plemena, bratstva) zajed-
nički su obavljali sve poslove koje je zahtevao opstanak u takvim prilikama. Zajednički su lovili,
branili se od neprijatelja i nedaća, skupljali prirodne plodove, vadili jestivo korenje... Ponekad su svi
istovremeno obavljali isti posao a ponekad, kada je priroda posla to zahtevala (da jedni hajkaju a
drugi sačekuju divljač u zasedi, na primer) zadatke su delili. No, ta podela poslova nije imala trajniji
karakter. Uvek su svi članovi zajednice bili osposobljeni da obave svaki deo zajedničkog posla.
Razvijenija i složenija proizvodnja (i druge ljudske delatnosti) zahteva i složenije oblike sa-
radnje ljudi na izvršenju ukupnih poslova koje treba obaviti u nekoj zajednici. Tehnička podela ra-
da je takav oblik saradnje u kome pojedinci stalno obavljaju iste delove zajedničkog posla. Tehnič-
ka podela rada, dakle, podrazumeva specijalizaciju pojedinca za određeni posao (operaciju). Speci-
jalizacijom, prema tome, ljudi postaju stručnjaci za određeni posao ili operaciju. Tehničkom pode-
lom rada nastaju struke.
Tehnička podela rada se stalno razvija. Što su proizvodnja i društvo razvijeniji a proizvodni
procesi složeniji to su i veće potrebe za novim stručnjacima, odnosno za novom i daljom specijaliza-
cijom – tehničkom podelom rada.
Razvoj podele rada ne znači samo podelu neke struke na uže specijalnosti (grananje stru-
ke) nego – naročito u savremenim uslovima – i preraspodelu rada, tj. izdvajanje delova poslova
više ranijih struka i njihovo sažimanje u novu struku.
Saobraćajna struka nastala je 1 u trenutku u kome je saobraćaj počeo da koristi takva
sredstva i rešenja kojima su mogli rukovati samo ljudi sa posebnim znanjima i umećima – struč-
njaci za ove poslove. Opšta znanja i iskustva kojima raspolažu svi ljudi na tom stepenu opšte raz-
vijenosti nisu bila dovoljna za ove zadatke.
Na kasnijim stranicama ove knjige pročitaćemo da su prva prevozna sredstva – račvastu
granu, tovarnu životinju i sl. – umeli da koriste svi. Ni korišćenje prvih zaprežnih vozila, nakon
pronalaska točka, nije tražilo neku posebnu stručnost ni specijalizaciju pojedinaca za ovu vrstu
posla.
Građenje i korišćenje većih plovnih objekata – brodova – sa početka ljudske civilizacije, o
kojima će kasnije biti više reči, zahtevali su, međutim, određena znanja i umeća. Upravljanje, kor-
milarenje i drugi poslovi na ovim sredstvima tražili su stručnjake. To su počeci nastanka saobra-
ćajne struke.
U toku daljeg razvoja saobraćaja, naročito ubrzanog u 19. i 20. veku, javljaju se nove sao-
braćajne specijalnosti: saobraćajna struka se razvija i podelom i preraspodelom rada. Obrazuju se
novi profili stručnjaka koji se bave novim poslovima – na, sa i oko novih sredstava i rešenja – koji
se bave delom poslova ranijih stručnjaka i koji se bave delovima poslova više ranijih struka.
*
Milan Adamović: Uvod u saobraćaj, Saobraćajni fakultet, Beograd, 2001.
1
tačnije: počela je nastajati.
10 2. Saobraćajna struka i saobraćajna nauka
Nauka
"Nauka je jedinstveni funkcionalni sistem objektivnih ljudskih saznanja o svetu (stvarno-
sti)"2 . To je "sistematizovana i argumentovana suma znanja u određenom historijskom razdoblju o
objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svesnom primenom određenih objektivnih metoda istraživa-
nja" 3 . Ili, najprostije (i zbog toga neprecizno): Nauka je skup svih znanja svih ljudi.
Kao poseban oblik društvene svesti, nauka nastaje izdvajanjem umnog od fizičkog rada u
periodu raspadanja prvobitnih ljudskih zajednica i obrazovanja antičkih država. Činjenica da su
uslovi za naučno stvaralaštvo stvoreni tek izdvajanjem umnog od fizičkog rada ne znači da se na-
učnim radom danas bave isključivo naučni radnici. Doprinos nauci jeste svako "uopštavanje isku-
stva, bilo svakodnevnog, običnog iskustva masa ljudi, bilo posebnog, specifičnog iskustva nauč-
nih radnika" 4 .
Razvoj nauke, kao elementa društvene nadgradnje, uslovljen je, u osnovi, opštim razvo-
jem društvene materijalno-ekonomske baze, razvojem proizvodnih snaga društva – mada i sam
razvoj nauke ima značajan povratni uticaj na ubrzanje ekonomskog razvoja. U toku ovog razvoj-
nog procesa javila se potreba za grananjem nauke. Čitave naučne oblasti i discipline postaju pred-
met posebnog proučavanja. U vezi s tim nastala je potreba i za sistematizovanjem naučnih disci-
plina. U literaturi se mogu sresti različite podele nauke, mada preovladava podela na prirodne,
tehničke i društvene nauke.
Međutim, ako ostanemo dosledni polaznoj definiciji po kojoj je nauka celoviti funkcional-
ni sistem, skup svih sistematizovanih znanja, onda ni jednom delu ovog sistema ne možemo pri-
znati neke atribute celovitosti. Svaki deo znanja, svaki deo nauke uvek je samo jedan deo sistema-
tizovanih saznanja. Zbog toga, kada govorimo o podeli nauke ne mislimo na pojavu nekih poseb-
nih, međusobno nezavisnih nauka, nego na grananje jednog istog jedinstvenog sistema.
Prema tome, prirodne nauke čine deo opšteg sistema nauke koji se bavi proučavanjem pri-
rodnih zakona i pojava, uključivo i čoveka kao prirodnog bića. Tehničke nauke obuhvataju deo
opšteg sistema nauke koji se bavi proučavanjem tehničke strane proizvodnog procesa, analizira i
otkriva nove tehničke zakone i proučava mogućnosti njihove primene u korist ljudi. Najzad, druš-
tvene nauke su deo opšteg sistema nauke koji proučava odnose i zakone koji nastaju u ljudskom
društvu uključivo i zakone o razvoju samog čoveka kao društvenog bića.
Iako na prvi pogled izgleda da su područja interesovanja pojedinih naučnih oblasti potpuno
različita, tako da se svaka može razvijati samostalno i da može obrazovati i sebi svojstven metodo-
loški aparat – malo dublja analiza potvrdiće raniju tezu o jedinstvenosti nauke kao funkcionalnog si-
stema. Značajan deo tehničko-tehnoloških pronalazaka jeste ustvari ovladavanje ljudi prirodnim za-
konima što je, pak, moguće samo u određenim društvenim uslovima. S druge strane, metodološki
aparat obrazovan u jednoj naučnoj oblasti omogućava rešavanje niza pitanja u drugim naučnim
oblastima. Ilustracije radi navešćemo primer primene matematike u društvenim naukama i primer
primene dijalektike u tehničkim i prirodnim naukama.
I dok brzi, i stalno sve brži razvoj nauke 5 zahteva da se nauka što više grana i specijalizu-
je, dotle metodološki postupci i – što je još važnije – kompleksnost i međusobna uslovljenost po-
java koje su predmet naučnog izučavanja zahtevaju da se pojave i procesi proučavaju svestrano: i
sa prirodnog i sa tehničkog i sa društvenog stanovišta. Osim toga, već raspodeljena područja inte-
resovanja na naučne grane zahtevaju povremene preraspodele. Nove naučne grane i discipline ne
rađaju se samo grananjem postojećih grana već i kroz sažimanje delova građe više postojećih gra-
na u novu granu. Tako su, na primer, delovi tematike prirodnih (bioloških), tehničkih (agrotehnič-
kih) i društvenih (agroekonomskih) nauka obrazovali novu granu nauke: agronomske nauke.
2
Dr Trajko Konevski: Osnovi nauke o društvu i ekonomije
3
Enciklopedija Leksikografskog zavoda SFRJ
4
Dr Radomir Lukić: Osnovi sociologije
5
Prema nekim ocenama u XX veku se suma ljudskih znanja udvostručuje svakih sedam godina
I – Uvodni deo 11
Zbog svega rečenog, podelu nauke treba uvek prihvatiti uslovno, kao rezultat potrebe u
određenom istorijskom trenutku a ne kao potpuno osamostaljenje naučnih oblasti i disciplina ni
kao trajno razgraničenje domena njihovog interesovanja.
Saobraćajna nauka stvara se i razvija takođe kroz procese rasta ukupne sume svih ljud-
skih znanja o saobraćaju i o uzajamnosti dejstva saobraćaja i sredine u kojoj se on odvija kao i
kroz procese preraspodele materije izučavanja ranije obrazovanih naučnih oblasti. Izdvajaju se:
delovi prirodnih nauka o prirodnim zakonima kretanja tela kroz različite sredine; delovi tehnič-
kih nauka o tehnološko-tehničkim uslovima i organizaciji prevoza te o tehnologiji i organizaciji
kretanja prevoznih sredstava; i delovi društvenih nauka o društvenim i ekonomskim uzrocima,
okvirima i posledicama uspostavljanja, funkcionisanja i razvoja saobraćaja.
Međusobnim spajanjem, prožimanjem i sažimanjem ovih delova nastaje nova naučna
oblast: saobraćajna nauka kao jedinstvena integralna celina.
Saobraćajna nauka čini podskup (podsistem) opšteg skupa (sistema) nauka koji sistemati-
zuje i razvija sva znanja ljudi o saobraćaju i time daje osnov za razvoj i funkcionisanje saobraćaj-
ne struke.
12 3. Nauka o saobraćaju i saobraćajna politika
Saobraćajna politika
Kao praktična nauka o organizaciji saobraćaja ona istražuje, proučava i objašnjava rastanje u
raznim granam saobraćaja (putevi, železnice, brodarstvo, vazdušna plovidba, telefon, telegraf, radio,
pošta...), i ekonomnost pojedinih saobraćajnih grana i saobraćajnih sredstava. Saobraćajna politika kao
nauka im za zadatak da istražuje uslove, pod kojima se formiraju cene saobraćajnih usluga, da bi na
osnovu utvrđenog stanja, mogla da pronalazi mogućnosti za njegovo usavršenje. Subjekti, nosioci me-
ra praktične saobraćajne politike, delom su organizatori saobraćaja, saobraćajni preduzetnici, delom
javna tela. U nekim saobraćajnim granama su javna tela (država, samouprava, gradovi) ujedno i sao-
braćajni preduzetnici. Ona grade puteve, železnice, tramvaje, rečnu plovidbu, organizuju poštanski sa-
obraćaj. Ona u vrlo velikoj meri utiču i na razvitak privatnih saobraćajnih preduzeća (na suvozemnim
putevima, u pomorstvu, vazdušnom saobraćaju) subvencijama, premijama, raznim sredstvima posred-
nog pomaganja. U zemljama privredno nedovoljno razvijenim, koje same ne iskorišćuju svoje prirod-
no bogatstvo, gde usled toga i nema nagomilanog velikog kapitala kakav je potreban za podizanje sao-
braćajnih sredstava od strane privatnih preduzeća, preuzimaju javna tela inicijativu u organizovanju
saobraćaja, ako neće da to polje delatnosti ostave akciji stranog kapitala. Stoga se i saobraćajna politi-
ka javlja u drugom svetlu nego ostale discipline praktične ekonomske nauke. U drugim disciplinama
(agrarnoj, industrijskoj, zanatskoj, trgovinskoj politici) delatnost države ograničava se i skoro svodi na
posredno ili neposredno pomaganje i kontrolu. U saobraćaju država se javlja kao prvi i glavni inicija-
tor i organizator, kao preduzetnik. I u onim granama saobraćajnim, koje su u rukama privatnih predu-
zeća, pomoć države i javnih tela igra drugu ulogu, no što je to slučaj u drugim oblastima privredne po-
litike. Krug akcije javnih tela proširen je u oblasti saobraćaja više nego u oblasti drugih privrednih gra-
na. Razlozi za to su jasni: država i javna tela su ekonomski mnogo jači nego privatna preduzeća. Za
1
Dr Mijo Mirković: Saobraćajna politika, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd 1933.
I – Uvodni deo 13
podizanje puteva građenje železnica, kabela, organizovanje poštanskog saobraćaja itd., potrebni su ve-
liki kapitali, koje može, naročito u sredinama, manje razvijenim, da prikupe samo javna tela. Zatim,
javna tela mogu u opštem interesu, u interesu narodnoprivrednog razvitka, da podižu i takva saobraćaj-
na sredstva, koja privatni preduzetnik ne bi imao računa da podiže, jer se ne bi rentirala. I konačno,
javna tela pri izgrađivanju saobraćaja rukovode se i vanekonomskim motivima, razlozima narodne
odbrane, mogućnosti transportovanja vojske u slučaju ratne potrebe, razlozima narodne prosvete, i
razlozima političko-administrativnim. U toku daljeg izlaganja videćemo uticaj svih tih razloga na poli-
tiku države i javnih tela u pojedinim saobraćajnim granama.
4. U Nemačkoj je osnove saobraćajno ekonomske nauke položio Fridrih List (O saskom žele-
zničkom sistemu, 1833, i Nemačkom železničkom sistemu, 1841), na kojima je, koristeći se Tineno-
vim učenjem o topografskom razmeštaju poljoprivrednih kultura prema udaljenosti od tržišta i saobra-
ćajnoj sposobnosti proizvoda, dalje rađeno. Oko polovine prošloga veka objavio je Knis (Knies) svoje
radove: Železnice i njihova dejstva (1853) i Telegraf kao saobraćajno Sredstvo (1857), ali do danas
najpotpunije delo u ovoj oblasti dao je Emil Sax (Die Verkehrsmittel in Volks – und Staatswirtschaft, I
izdanje u dve knjige 1878 i 1879, II izdanje u 3 knjige 1918–1922). Saksovo delo služilo je kao osno-
va celome nizu docnijih radova iz svih oblasti saobraćaja i mnogim sistematskim udžbenicima saobra-
ćajne politike u nemačkom kulturnom krugu i u inostranstvu, naročito u Srednjoj Evropi, gde je ne-
mačka ekonomska nauka vršila veliki uticaj. Sistematska dela saobraćajne politike su takođe: Konova
(Gustav Cohn, Nationalökonomie des Handels und des Verkehrswesens, 1898) Borgtovo (Van der
Borght, Verkehrswesen, 1894 i novija izdanja) Gruncelovo (Gruntzel, System der Verkehrspolitik,
1908 i novije) i Videnfeldovo (Wiedenfeld, Transportwese, 1930). Ali i svi nemački sistemi ekonom-
ske politike sadrže dosta obimno razrađenu saobraćajnu politiku (Filipović, Konrad i Hes, Vagner, Ro-
šer i drugi). Temeljni specijalni radovi o suvozemnim putevima i automobilizmu i o pomorskoj i reč-
noj plovidbi biće navedeni uz literaturu pojedinih glava ove knjige.
6. U Čehoslovačkoj ima nekoliko dela posvećenih saobraćajnoj politici. Starije je delo Jozefa
Kaizla (O podržavljenju železnica u Austriji, 1885), sasvim savremeno i potpuno (mada rađeno isklju-
čivo na osnovu nemačke i češke literature) delo Grubero, Saobraćajna politika (Josef Gruber, Doprav-
ni politika, 1920, II izdanje 1924).
1
Dr. Kosta P. L. Cukić, Državne Ekonomije II čast: Ekonomna policija, u Biogradu 1862, str. 358.
2
D-ra Mihajla Vujića, Načela narodne ekonomije, knj. III sv. I Ekonomna politika, str. 361-375, 1898. Vujić,
Todorović i Kosić upotrebljuju za ekonomsku politiku dosledno pogrešan termin "ekonomna", što ne može
biti obeležje na naučnu oblast nego za ekonoman (nemački wirtschaftlich) postupak.
3
Obradio Franjo Repić, Saobraćajni Pregled, II. godine, 1931.
I – Uvodni deo 15
vatskoj sistematsko (mada nedovršeno) delo Josipa Gorničića (izdano pod pseudonimom S. Brdovač-
ki) Prometna Politika (1907). Prvi hrvatski ekonomski sistematičar, Lokrović posvećuje u svojim Po-
čelima (VII glava III knjige: Prevozila i obćila) saobraćajnim problemima nekoliko kratkih sumarnih
strana, 1 deleći saobraćaj na transport (za robu i ljude) i na komunikacije ("za pismena saobćivanja"),
prema starijim nemačkim uzorima. Lorkovićevo delo je od važnosti po tome, što su tu, prvi put kod
Jugoslovena, bar skicirana načela saobraćajne (i tarifske) politike. Isto su tako sumarno obrađeni sao-
braćajni problemi i kod Milobara. 2 Više pažnje se poklanja naučnoj obradi saobraćajnih problema po-
sle svetskoga rata i kod Jugoslovena. Ovi će radovi biti pomenuti pri obradi pojedinih saobraćajnih
grana kojima su posvećeni.
1
Dr. Blaž Lorković, počela političke ekonomije ili nauke obćega gospodarstva, Zagreb, 1889, str. 201-206.
2
Fran Milobar, Izabrana poglavlja iz narodnoga gospodarstva, Zagreb, I svezak, 1902, str. 190-194. Miloba-
rovo sjajno delo ostalo je torzo, jer je uredništvo Matice Hrvatske, pri izdavanju, bez saradnje autora, izbaci-
lo iz dela 18 štampanih tabaka rukopisa, radi uštede na štamparskim troškovima. Autor se nije nikad docnije
vraćao narodnoekonomskoj nauci niti spremao jedno novo, potpunije izdanje.
16 3. Nauka o saobraćaju i saobraćajna politika
16 4. Narodno-ekonomski značaj saobraćaja
Pojam saobraćaja
U najširem smislu saobraćaj znači odnose između ljudi: govori se o društvenom saobraćaju,
verskom saobraćaju, saobraćaju između prijatelja. U nešto užem smislu govori se o saobraćaju kao o
ekonomskom prometu: novačni saobraćaj, trgovački saobraćaj, robni saobraćaj. u narodnoekonom-
skom smislu, saobraćaj znači prenos ljudi, dobara, vesti ili energije sa mesta na mesto, transport
(transportare). Reč transport upotrebljava se kod romanskih i anglosaksonskih naroda, delimično i kod
Nemaca i znači doslovno prenos. Glavna njegova funkcija je u prenosu. Prenošenjem ima da savlada
prostornu razdaljenost i teškoće koje nastaju od te razdaljenosti za narodnu privredu.
Neki pisci, među njima i Kirilo Savić, odvajaju javni saobraćaj od privatnoga, t. j. sredstva ko-
ja su u javnom od onih koji su u privatnom saobraćaju. Za naše ciljeve ovo nije potrebno. Mada sao-
braćajna politika vodi pretežno računa o saobraćajnim sredstvima u javnom saobraćaju, ona ocenjuje i
mere koje se preduzimlju prema sredstvima privatnog saobraćaja. Oporezivanje privatnih automobila
ili bicikala ili dozvola za građenje potpuno privatnog šumskog i drvarskog železničkog koloseka ulazi
u delokrug saobraćajne politike.
Vrste saobraćaja
Glavna podela saobraćaja vrši se prema putevima, kuda se saobraćaj kreće: suvozemni putevi,
po moru, po rekama, po železničkim šinama, po vazduhu. Prema tome i saobraćajna nauka uzima za
predmet svoga ispitivanja grupe saobraćaja koje se vrše ovim putevima. Saobraćajna politika, zasniva-
jući se na rezultatima saobraćajne nauke, takođe se deli na
1. Politiku suvozemnih puteva;
2. Unutrašnju plovidbenu politiku (reke, kanali i jezera);
3. Pomorsku politiku;
4. Železničku politiku;
5. Politiku vazdušnog saobraćaja;
6. Poštansko-telegrafsku i telefonsku politiku. Ova poslednja vrsta saobraćaja upotrebljava sve
saobraćajne puteve. mada pošta prenosi i ljude i robu, ipak se ona, zajedno sa telegrafom i telefonom
smatra kao specifično sredstvo prenosa vesti.
∗
Dr Mijo Mirković: Saobraćajna politika, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd 1933.
I – Uvodni deo 17
vodnje i potrošnje. Saobraćaj je olakšao stvaranje moderne države, državnu kontrolu, centralistički
voženu administraciju, ali i stvaranje narodne i klasne svesti. Prenosom vesti i prenosom novina dopri-
neo je obaveštenju širokih slojeva o svima političkim, kulturnim, ekonomskim i socijalnim pitanjima.
Dejstva pojevtinjenja saobraćaja
Poboljšanje saobraćaja nije išlo uvek paralelno s pojevtinjenjem. Brzi voz, usled bolje, veće i sku-
plje lokomotive košta više nego putnički i teretni, brza lađa, koja je redovno i luksuznija, više od mešovite,
automobili više od autobusa, kabel više od običnog telegrafskog voda. Ali tendencija razvitka saobraćaja
kreće se ipak u pravcu stalnog pojevtinjenja. Na ovo pojevtinjenje polaže se glavno narodnoekonomsko te-
žište. Pojevtinjenje saobraćaja omogućilo je da se uvek sve više ljudi mogu služiti saobraćajnim sredstvi-
ma. Železnički voz prema kolima, parna lađa prema deregliji, ali i železnica u novije vreme prema železnici
u pređašnja vremena mnogo su jevtinije. Na vodi je pojevtinjenje još veće.
1. Snižavanjem prevoznih troškova, povećava se transportna sposobnost jednoga dobra. Usled to-
ga sposobnost za prođu jednog dobra raste u onoj istoj meri u kojoj se snižavaju troškovi za njegov prenos
na velike razdaljenosti. Snižavanjem prevoznih stavova utiče se na sniženje cena, prema tome i na stvaranje
nižih konačnih prodajnih cena. Na taj način sve više dobara, koja to ranije nisu bila, postaju sada pristupač-
na širokim siromašnijim slojevima stanovništva. Ti su krugovi najmnogobrojniji i približavanje prodajne
cene njihovoj kupovnoj moći utiče u ogromnom srazmeru na povećanje potrošnje.
2. Pre usavršenja saobraćaja mogla su se transportovani na veće razdaljenosti samo skupoce-
na dobra. jevtinija dobra nisu mogla da izdrže visoke saobraćajne (prevozne) troškove. Usavršenje sa-
obraćaja u pravcu pojevtinjavanja uticalo je na to, da je sve više jevtinije robe i sva jevtina roba mogla
da se prenosi. Što je niža cena jednoga dobra – to dobro postaje manje sposobno za prenos. Njegovu
sposobnost za prenos mogu da povećaju samo pojevtinjeni, sniženi prevozni stavovi.
3. Uticaj sniženja transportnih troškova naročito je imao ogromno dejstvo na proizvodnju. po-
jevtinjenje saobraćaja izmenilo je topografski razmeštaj proizvodnje. Promenila su se i pomerila mesta
sedišta proizvodnje. Još pre 150 godina nije se mislilo, da će Amerika moći da snabdeva Evropu sa ži-
taricama lili sa mesom. Pojevtinjenje saobraćaja imalo je za posledicu, da su velike industrije, n. pr.
engleske, mogle da dobijaju sirovine iz celog sveta i da svoje gotove izrađevine prodaju celome svetu.
To je uticalo ne samo na međunarodnu podelu rada, nego i na povećanje obima količine proizvedenih
dobara. Tek sa usavršenim saobraćajem mogla je da dođe do važnosti ekonomska konkurencija izme-
đu naroda i zemalja. Onima, koji su proizvodili najjevtinije, ma u kom delu sveta, otvorene su moguć-
nosti da potiskuju skuplju proizvodnju, t.j. skuplje proizvode na svima tržištima sveta.
Literatura:
Dr. Emil Sax, Allgemeine Verkehrslehre, I sveska velikog dela Die Verkehrsmittel in Volks-
und Staatswirtschaft, I izdanje 1918.
Dr. jur. Oskar Engländer, Theorie des Güterverkehrs und der Frachtsätze, 1924.
Dr. Kurt Wiedenfeld, Transportwesen, 1930.
C. Colson, Les traveaux publics et les transports, II izdanje, 1910.
Alfred Marshall, Industry and trade, 1920, II izdanje 1924.
Dr. A. F. Napp-Zinn, Verkehrswissenschaft und Verkehrspolitik, Zeitschrift für Verkehrsswis-
senschaft, 7 Jahrgang, 1929.
Prof. Dr. Karl Thiess, Die Aufgaben der Verkehrspolitik zur Gesundung der Volks- und Staat-
swirtschaft, Zeitschrift für Verkehrswissenschaft, 9 Jg, 1931.