Professional Documents
Culture Documents
1
DEFINISANJE TRŽIŠTA
U uslovima robne privrede, upravo na tržišnom terenu se odigrava proces razmjene, usljed djejstva
tržišnog mehanizma. Tržište predstavlja sveukupnost odnosa između ponude i tražnje i omogućava
neprestani kontakt između proizvođača i potrošača, kako bi se obavio razmjenski proces koji je samo
faza procesa i reprodukcije. Drugim riječima, tržište je oblik razmjene proizvoda i usluga, uz
posredovanje novca; omogućava raspodjelu stvarnog dohotka (primarnu raspodjelu dohotka) na
proizvođače prema prilagođenosti proizvodnje potrebama potrošača i prema produktivnosti rada.
Tržište dozvoljava kupcima da izvrše izbor proizvoda kojima zadovoljavaju sopstvene potrebe, a sa druge
strane, tržište omogućava i optimalnu alokaciju proizvodnih faktora.
Tržište su postojeće ili potencijalne osobe/situacije u kojima neki proizvod može da zadovolji jednu ili
više otreba – Filip Kotler
U opticaju su definisanje tržišta na osnovu sedam dimenzija. Definicija tržišta u okviru prve dimenzije
ima za osnovu kupce proizvoda ili usluge u cilju podmirivanja svojih potreba. Druga dimenzija je platežna
sposobnost kupaca, ili njihova kupovna snaga. Treća dimenzija je spremnost ljudi da kupuju proizvode ili
usluge. Četvrta dimenzija su prodavci; uključuje neophodnu razmjenu – ponuda i tražnja. Peta dimenzija
je predmet razmjene na tržištu. Šesta dimenzija je prostor razmjene na kome se obavlja i sedma
dimenziija je vrijeme u kome se obavlja razmjena na tržištu.
Kupci proizvoda i usluga imaju svoje specifične karakteristike koje su od značaja za proizvođače da bi
mogli da aktiviraju tražnju za svojim proizvodima i uslugama. Dohodak po glavi stanovnika je jedan od
indikatora kupovne moći tržišta. Takođe je značajna spremnost kupaca da kupuju proizvode i usluge na
tržištu radi poboljšanja životnog standarda. Ukupna potrošnja robe i usluga u jednoj nacionalnoj privredi
dugoročno posmatrano, uglavnom je determinisana rastom produktivnosti rada, koji rezultuje privrenim
rastom pa samim tim dolazi i rast dohotka po glavi stanovnika.
Istraživanja tržišta su pokazala značaj dinamičkog demografskog faktora koji se ispoljava u apsolutnom
porastu stanovništva jedne nacionalne privrede. Demografski faktor koji utiče na dinamičke promjene na
tržištu je proces urbanizacije. Ubrzana urbanizacija dovodi do stvaranja prigradskih naselja i potrebe
diferenciranja gradskog stanovništva kao potrošača, mijenja način ponašanja seoskog stanovništva kao
potrošača. Učešće domaće radinosti u podmirenju potreba opada, a stanovnici sela sve više podmiruju
svoje potrebe kupovinom; u mjeri u kojoj se sve više povezuju sa tržištem i postaju robni proizvođači,
2
kao što je posebno slučaj sa seoskim stanovništvom u okolini velikih gradova, način njihovog ponašanja
kao potrošača postaje vremenom isti ponašanju određenih kategorija gradskog stanovništva.
Osnovni smisao istraživanja tržišta predstavljaju određene aktivnosti prikupljanja valjanih i pouzdanih
informacija koje imaju za cilj da pomognu prilikom odlučivanja u tržišnom poslovanju.
Istraživanje tržišta obuhvata: ponašanja krajnjih potrošača, ponašanja organizacija kao kupaca,
konkurencije i tržišne konjunkture.
Polaznu osnovu u marketing istraživanju predstavlja istraživanje tržišta. Donošenje marketing odluka na
osnovu rezultata istraživanja tržišta, predstavlja rizik a većina autora ističu da je rizik i do 50%. Tako veliki
rizik ukazuje da je istraživanje tržišta nedovoljno za donošenje pouzdanije marketing odluke pa
neminovno slede istraživanja na osnovu instrumenata marketing miksa.
Donošenjem marketing odluka na osnovu marketing informacija koje se odnose na rezultate ukupnih
marketing istraživanja, uspjeh se povećava čak na 90%, a rizik se smanjuje na najmanji mogući nivo što
zapravo rapidno umanjuje unaprijed kalkulisani rizik.
u% u%
ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA
Istraživanje konkurencije
Istraživanja konjunkture 50 50
Istraživanja proizvoda 60 40
Istraživanja cijene 70 30
3
KOMPLEKSNA (INTEGRISANA) MARKETING ISTRAŽIVANJA 90 10
4
Svrha marketing-istraživanja je da se dođe do ciljnog tržišta i ciljnog tržišnog segmenta, odnosno
utvrđivanje profita potrošača, osmišljavanje marketing modela kojim se može izvršiti preduzetničko-
menadžersko kombinovanje ograničenih ekonomskih resursa, u vidu osnovnih marketing-modela, kao
što su:
– prodaje;
- Propagande,
- Unapređenja prodaje,
- Odnosa s javnošću.
Zadatak tržišnog i marketinga finansijskog istraživanja je rješavanje ključnog problema, ili kako
obezbijediti što je bolje tržišno pozicioniranje proizvoda (posebno novog proizvoda), na odabranom
ciljnom tržištu, odnosno segmentu.
5
Funkcionisanje tržišta
Pozicioniranje proizvoda moguće je mjeriti ukoliko je taj proizvod već na tržištu i to putem broja stečenih
lojalnih potrošača. Ta su mjerenja obavezujuća za sve kompanije koje su prisutne i koje namjeravaju da
uvećavaju svoju prisutnost. Da bi to ostigli, subjekti moraju biti stalno uključeni u aktivnu poziciju
otkrivanja konkretnih šansi na tržištu i iskoristiti sve ukazane mogućnosti. To zapravo znači savremen
način upravljanja tržišnim poslovanjem preduzeća.
6
MARKETING – MENADŽMENT ISTRAŽIVANJA U RAZLIČITIM TIPOVIMA TRŽIŠNIH STRUKTURA
U sadašnjoj svjetskoj privredi funkcioniše mnogo pojedinačnih tržišta i sva ta tržišta imaju prepoznatljivu
sopstvenu strukturu, koja uslovljava prilagođavanje ponašanja prisutnih proizvođača prema
potrošačima, kao i istraživanja. U zavisnosti od tih mnogobrojnih i raznilikih tipova tržišnih struktura
razlikuje se prema većini ekonomskih istraživača šest glavnih:
Tržišta čistog monopola, dominantne firme i čvrstog oligopola predstavljaju tržišta neefektivne
konkurencije. To zapravo znači da jedna ili više firmi dominiraju nekim tržištem u odsustvu neophodnih
uslova za razvoj prave tržišne konkurencije. Dominantna firma suočava se sa malim pritiskom svojih
rivala, dok se njeni mali rivali suočavaju sa izuzetno velikim pritiskom i rizikom nametnutim od strane
dominantne firme koja može da koristi mehanizam povećavanja cijene a takođe je u mogućnosti
preuzimanja akcije rivala sa tržišta da bi ih uklonila sa istog. U praksi se to veoma rijetko sreće a najnoviji
trendovi moderne ekonomije ukazuju na toleranciju dominantnih firmi kao i organizovanje u klastere
„grozdove“ u okviru određene industrije (auto-klasteri, turistički klasteri).
7
EKONOMSKI ZNAČAJ I FUNKCIJE TRŽIŠTA
Ekonomsko – finansijske funkcije tržišta ukazuju da je na tržištu uvek prisutna intenzivna konkurencija
drugih proizvođača kada na tržišnom području poslovanja kreiramo nove vrijednosti za potrošače, u cilju
sticanja kvalitetne prednosti u odnosu na konkurenciju. Da bi to ostvarili koriste se podaci konjunkturnih
istraživanja, koja sprovode državni statistički zavod i mogućnosti kreiranja novih vrijednosti i novih
prednosti u odnosu na konkurenciju.
1. Informativnu,
2. Selektivnu,
3. Alokativnu i
4. Distributivnu.
Adam Smith je formulisao osnovne principe slobodne tržišne privrede u XVIII vijeku i time osnovao
disciplinu nacionalne ekonomije. Njegovo glavno djelo „An Inquiry into the Nature and Causes of the
Wealth of Nations“
(Priroda i uzroi blagostanja nacija, 1776) i danas predstavlja osnovnu referentnu tačku debate o jednoj
privredi. Smith je u svom djelu postavio hipotezu „nevidljive ruke“, koja je determinisana suverenitetom
potrošača na tržištu uz postojanje „povratne sprege“ između proizvodnje i potrošnje.
8
Slika 3.3. Tržišne funkcije
Selektivna tržišna funkcija nastaje pri narušenju odnosa na tržištu; nivo ponude je iznad nivoa tražnje ili
je tražnja veća od ponude. Ova funkcija navodi koji su to proizvodi i usluge koji se traže ili koji se ne
traže. Selektivna uloga tržišta karakteriše se tako što se robe svrstavaju na one koje su više i one koje su
manje potrebne, a to se utvrđuje na osnovu realno kvanitifikovane tražnje za ponuđenom robom.
Ukoliko cijene roba na tržištu rastu, to znači da rastu i potrebe i sama tražnja za tom robom, i obratno
kod roba čije cijene stalno padaju, to označava da je roba manje potrebna, odnosno tražnja za tom
robom je osetno niža.
Alokativna funkcija tržišta obavlja efikasnu alokaciju proizvodnih faktora na različite proizvode, a prema
kriterijumu ulaganja u one privredne grane čiji se proizvodi i usluge ne tržištu traže, odnosno
povlačenjem ulaganja iz onih područja čiji se proizvodi i usluge ne traže u dovoljnoj mjeri.
9
Tržišne privrede karakteriše: djelovanje tržišnih zaona, tržišni mehanizi, kriterijumi i potencijal,
segmentacija tržišta, tržišni segmenti i tržišno učešće,
Tržišni zakoni predstavljaju ekonomske zakone tržišta ili robe privrede i izražavaju važne odnose između
svih tržišnih kategorija, odnosno između ponude, tražnje, cijena i konkuencije, ali i tržišnih institucija,
potrošača i proizvođača, marketing-posrednika, svojevrsnih nosilaca prometa, državnih institucija, te
države kao nosioca zakonodavne, upravne, izvršne, sudske i monetarne vlasti.
Tržišni zakoni svojim djejstvovanjem omogućuju razmjenu proizvoda i usluga; na taj način se
obezbjeđuje nesmetano odvijanje društvene reprodukcije.
Teoretska podloga tržišnih zakona su politekonomski zakoni, u vidu zakona vrijednosti, ponude i tražnje,
ali i zakona tržišta.
- Zakon vrijednosti se ostvaruje preko i u samim tržišnim zakonima, ili u zakonu ponude, tražnje,
pri čemu dobija različite pojavne oblike; objašnjava na kom će se nivou formirati cijene prema
zakonu ponude i tražnje.
- Zakon tržišta pojašnjava problem bitisanja tržišnog mehanizma i uspostavljanja privredne
ravnoteže.
- Zakon ponude i tražnje ojašnjava povezanost između ponuđenih i traženih količina i cijena robe.
Ujedno, on pokazuje koja se količina robe može kupiti na tržištu, a pri tome se mijenja u
obrnutoj vezi sa cjenovnim nivoom; količina robe koju prodavci iznose na tržište mijenja se u
istoj vezi sa cijenom te robe.
10
Zaključak
11
Literatura
12