Gradjansko Procesno Pravo

1.
UVOD
1.1. OSNOVE GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA
1.1.1. O građanskom procesnom pravu
Građansko procesno pravo je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko

ostvarivanje zaštite prava koja proistječu iz određenih građanskopravnih odnosa. Njima se
regulira: struktura građanskog sudskog postupka te položaj, aktivnosti i uzajamni odnosi
procesnih subjekata. Građansko procesno pravo se dijeli na: parnično i izvanparnično.
Građanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili
povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, koju pruža državno pravosuđe. Ako zakon koji
regulira građanskopravnu materiju ništa ne propisuje, primjenjuje se parnična metoda, a neka od
izvanparničnih metoda primjenjivat će se samo ako je tako izričito propisano. Ovdje treba
spomenuti i odredbu članka 1. Zakona o parničnom postupku 1 (dalje: ZPP) prema kojoj se tim
zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o
osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te
u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za
neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.
Cilj. Priznavanje prava implicira i priznavanje prava na njihovu zaštitu. Prava čiju zaštitu
ne bismo mogli ostvariti ne bismo uopće mogli nazvati pravima. Zaštita građanskih prava
ostvaruje se u parničnom postupku.
1.1.2. Samopomoć
Pravosudni aparat mora raspraviti svačiji zahtjev za pružanje pravne zaštite, kako bi se
spriječila samopomoć. Sudu se ne može dopustiti da, kada neka stvar nije činjenično ili pravno
jasna, od sebe otkloni dužnost pružanja pravne zaštite. To nalazi izričit izraz i u ZPP-u: “Sud ne
može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan” (2/2).2
Samopomoć je u pravilu zabranjena. Tko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili
pravo za koje smatra da mu pripada kaznit će se za kazneno djelo “samovlasti” (329 KZ3).
Samopomoć je ipak izuzetno dopuštena u granicama zakona i to u sljedećim
slučajevima:
1
Zakon o parničnom postupku objavljen je u Sl. l. SFRJ br. 4/77, izmjene i dopune: Sl. l. SFRJ br. 36/77, 4/80,
36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90, 35/91, preuzimanje za Republiku Hrvatsku: Narodne novine br.
53/91, izmjene i dopune: Narodne novine br. 91/92, 112/99 88/01 i 117/03.
2
Kada se nastavku teksta navode u zagradama brojevi članaka / stavaka bez naznake koji je zakon u pitanju, radi se
o odredbama Zakona o parničnom postupku.
3
Kazneni zakon (KZ) objavljen je u Narodnim novinama br. 110/97, 27/98,
Građansko procesno pravo 2
Djelo učinjeno u nužnoj obrani nije kazneno djelo (29 KZ). Tko u nužnoj obrani uzrokuje
štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja (161/1 ZOO4).
Djelo učinjeno u krajnjoj nuždi nije kazneno djelo (30 KZ). Ako netko uzrokuje štetu u
stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak
opasnosti ili od osoba od kojih je opasnost otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne više
od koristi što su je od toga imale (161/2 ZOO).
Pravo subjekta da sam primjerenom silom brani svoj posjed (27 ZV5).
1.1.3. Izvori građanskog procesnog prava
Ustav RH. Kao akt najviše pravne snage, on je temeljni izvor građanskog procesnog
prava. On se ne bavi građanskoprocesnom problematikom, ali sadrži neka temeljna načela koja
služe zakonodavcu kada donosi zakon i onome tko primjenjuje taj zakon (napr. načelo javnosti,
jednakosti, ravnoprvnosti stranaka, itd.).
Zakon. Najvažniji među zakonima je Zakon o parničnom postupku od 24. prosinca
1976., stupio na snagu 1. srpnja 1977.6 Treba naglasiti da je Hrvatski sabor 14. srpnja 2003.
donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje: ZIDZPP/03),
objavljen u Narodnim novinama br. 117/03, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. Taj propis
unosi mnoge bitne novote i promjene u parnični postupak, a promjene su obuhvatile više od
polovine odredaba aktualnog propisa. Ove izmjene teže k tome da svi sudionici u postupku
(stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim djelovanjem doprinesu da se sporne
činjenice što prije rasprave, te da se jednako tako efikasno donese odluka u sporu.
Zakoni koji reguliraju pojedina procesna pitanja su: Zakon o radu, Zakon o sudovima,
Zakon o državnom odvjetništvu, Obiteljski zakon. U izvanparničnim stvarima: Zakon o
nasljeđivanju, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlim i dokazivanju smrti, u ovršnim
stvarima: Ovršni zakon, za pitanja stečaja: Stečajni zakon.
Običaj. Običaji nisu izvor, ako zakon na njih ne upućuje, što nije slučaj sa Zakonom o
parničnom postupku. Izvjestan izuzetak je pravilo da u pogledu nadležnosti sudova za suđenje
strancima koji uživaju imunitet važe pravila međunarodnog prava (26/1), koje je nekad običajno.
Sudska praksa. Nije izvor, osim za stranke na koje se presude odnose. Značajnu ulogu
ona ima pri interpretaciji pravnih pravila.
Pravna znanost. Nije izvor ali može utjecati na rješenja zakonodavca snagom svoje
uvjerljivosti.
1.1.4. Procesne pretpostavke
4
Zakon o obveznim odnosima
5
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
6
Brojne izmjene i dopune koje je pretrpio ovaj zakon navedene su u fusnoti 1.
Definicija. To su okolnosti od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja parničnog
postupka, raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Kada se ispituje njihovo postojanje? Do zasnivanja procesnopravnog odnosa dolazi
uspostavljanjem kontakta između suda i stranaka, neovisno o tome da li su procesne
pretpostavke ispunjene. Dakle, o procesnim pretpostavkama ne ovisi nastajanje samog
procesnopravnog odnosa, nego dopuštenost odnosa koji je već nastao. Budući da pokretanju
parnice ne prethodi nekakav poseban postupak za utvrđivanje postojanja procesnih pretpostavki,
niti izvan parnice ima organa koji bi o tome odlučivao, možemo zaključiti da se postojanje
procesnih pretpostavaka može ispitivati jedino u parnici.
Klasifikacija:
Pretpostavke koje se tiču Pretpostavke koje se tiču Pretpostavke koje se tiču
suda stranaka predmeta spora
- Sudska nadležnost - Postojanje stranaka i njihova Formalna pravilnost zahtjeva kojim

stranačka sposobnost se traži pravna zaštita
- Stvarna i mjesna - Parnična sposobnost Nedostatak dvostruke
nadležnost stranaka litispendencije
- Pravilan sastav suda - Uredno zastupanje stranaka Nedostatak postojanja sudske
nagodbe
- Objektivnost sudaca - Procesno ovlaštenje za Nedostatak pravomoćno presuđene
vođenje parnice stvari
- Pravni interes (za traženje
određene pravne zaštite)
Opće: one od čijeg postojanja zavisi dopustivost svake parnice. Posebne: one od čijeg
postojanja zavisi dopustivost određenih vrsta parnica ili rješavanje nekih incidentalnih pitanja u
toku parnice (npr. polaganje aktorske kaucije, vjerodostojnost isprave za izdavanje platnog
naloga).
Apsolutne: o kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti (to je u pravilu tako).
Relativne: o kojima sud vodi računa samo na prigovor stranke (npr. aktorska kaucija).
Pozitivne: one bez čijeg postojanja, vođenje parnice i donošenje meritorne odluke nije
dopušteno. Negativne: one čije postojanje sprječava vođenje parnice i donošenje meritorne
odluke. ZPP ih naziva smetnje za vođenje postupka, a to su: a) litispendencija, b) sudska
nagodba (res iudicaliter transacta), c) pravomoćno presuđena stvar (res iuducata), d) ugovor o
prorogaciji nadležnosti, e) arbitražni ugovor.
Odlučivanje. O postojanju procesnih pretpostavki sud, u pravilu, mora voditi računa po
službenoj dužnosti. Prije povlačenja krajnjih konzekvenci koje proizlaze iz nedostatka procesnih
pretpostavki, sud je dužan poduzeti mjere za njihovo otklanjanje. Zbog nedostatka pozitivnih
procesnih pretpostavki, odnosno zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki, tužba se
mora kao nedopuštena odbaciti.
1.2. GRAĐANSKO PARNIČNO PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ

1.2.1. Parnični, izvanparnični i ovršni postupak
Razgraničenje parničnog i izvanparničnog postupka. Izvanparnični postupak se

negativno definira - kao postupak koji nije parnični. U nedostatku suštinskog kriterija za
razgraničenje parničnog od izvanparničnog postupka, primjenjuje se legalni kriterij. Prema tome,
da li će neka stvar spadati u jedan ili drugi postupak, ovisi o tome na koju će se od te dvije
varijante odlučiti zakonodavac.
Osnovne razlike su sljedeće:
Parnični postupak Izvanparnični postupak

- Jednoobrazan - pravila postupanja su jednaka - Heterogen - odlučuje se o raznovrsnim
za sve vrste sporova materijama
- Uvijek imamo spor - Možemo imati sporne činjenice, ali ne spor
- Rigorozan, uniforman - ima jače procesne - Elastičnost procesnih instituta - radi boljeg
garancije za pravilno utvrđivanje činjenica prilagođavanja specifičnim materijama o
kojima se odlučuje
- Nikad se ne pokreće po službenoj dužnosti - Mnogi se pokreću po službenoj dužnosti
- Glavna rasprava je centralni stadij - Rasprava je samo izuzetno propisana
- Pravni ljekovi su u pravilu devolutivni - Pravni ljekovi mogu biti devolutivno-
remonstrativne prirode
- Dominantno je raspravno načelo - Dispozitivna ovlaštenja stranaka su ograničena
- Inkvizitorna ovlaštenja suda su ograničena - Inkvizitorna ovlaštenja suda su ojačana
- Mogu sudjelovati samo dvije stranke - Postupanje je moguće i samo s jednom
strankom, ali isto tako i s većim brojem njih
Pravila o paničnoj sposobnosti stranaka su u parničnom postupku uža nego li u izvanparničnom, što
znači da se u posljednjem može kao stranka pojaviti neka osoba koja to ne može u parničnom postupku.
Ipak, pravila parničnog procesnog prava služe kao supsidijarni pravni izvor u svim izvanpraničnim
stvarima.
Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako
utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se
nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim
sudom (19/1). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i
dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom
postupku (19/2).
Parnični postupak i ovršni postupak. Nakon što sud donese kondemnatornu presudu,
tuženiku se ostavlja paricijski rok (rok za dobrovoljno ispunjenje). Ako on dobrovoljno ne
postupi po presudi u tome roku, slijedi ovrha. Dakle, u ovršnom postupku se prisilno ostvaruju
naredbe suda samo iz kondemnatornih presuda, samo kad nema dobrovoljnog ispunjenja i samo
kad vjerovnik to zahtijeva. Neke mjere ovršnog postupka mogu se provesti i u toku parnice, pa
čak i prije nje (privremene mjere). Treba reći da ni svakom ovršnom postupku ne prethodi
parnični postupak, jer ovršne isprave ne moraju potjecati od parničnog suda.
Sve ovo govori u prilog samostalnosti ovršnog prava, jer se, dakle, na svaki parnični
postupak ne nadovezuje ovršni.
Parnični postupak i stečajni postupak. Ni ovršno pravo nije homogeno. Naime, u
ovršnom postupku se provodi individualno izvršenje određenog potraživanja na određenoj
imovini dužnika. U stečajnom postupku se provodi generalna egzekucija na cjelokupnoj imovini
stečajnog dužnika, u korist svih stečajnih vjerovnika. U tome se postupku primjenjuju bitno
drukčiji principi namirenja vjerovnika od onih koji važe u ovršnom postupku.
1.2.2. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom
Postupak. Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno
pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom
sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom (37/1
UZUSRH7).
Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (podzakonski akt) koji bi trebao primijeniti,
odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će
neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti
spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom (37/2 UZUSRH).
O podnijetim zahtjevima u prethodna dva slučaja Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud
Republike Hrvatske (37/3 UZUSRH).
Posljedice. Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za
ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog
propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona,
odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za
izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo, a koja je donesena na temelju
ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH).
Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnom odlukom
donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li
podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti, ima pravo podnijeti
prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke8 (58/3 UZUSRH).
Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili
nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko
kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te
odluke9 (60 UZUSRH).
1.2.3. Parnični postupak i kazneni postupak
Podjela funkcija ovih dvaju vrsta postupaka zasniva se na različitosti predmeta zadataka
i metoda u suđenju. U građanskim stvarima sudovi odlučuju u građanskopravnim sporovima, a u
7
Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
8
U prethodna dva slučaja prijedlog se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u
»Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH).
9
U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH).
kaznenim stvarima ispituje se je li počinjeno kazneno djelo, tko ga je počinio i da li počinitelju
treba izreći sankciju. Dakle granice su određene relativno jasno.
Dodirne točke su sljedeće:
Isti činjenični supstrat može biti predmet razmatranja u oba postupka
Rješavanje prejudicijelnih pitanja (odlučivanje u parnici može zavisiti od rješenja nekog
prejudicijelnog pitanja kaznenopravne naravi o kojem, kao o glavnom, odlučuju
kazneni sudovi, i obrnuto).
Kazneni sud je ovlašten provoditi adhezijski postupak (u kaznenom postupku odlučiti o
imovinskopravnom zahtjevu oštećenog kaznenim djelom).
a) ADHEZIJSKI POSTUPAK
Sudovi koji sude u kaznenom postupku ovlašteni su, prilikom vođenja kaznenog
postupka, da u adhezijskom (pridruženom) postupku odlučuju i o građanskopravnim sporovima
koji su nastali zbog izvršenja kaznenog djela. Adhezijski postupak u suštini predstavlja parnicu u
okviru kaznenog postupka. Osoba koja postavlja takav imovinskopravni zahtjev je oštećenik.
Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na (1) naknadu štete, (2) povrat stvari ili (3) poništaj
određenoga pravnog posla10. Oštećenik nije dužan postaviti imovniskopravni zahtjev u
kaznenom postupku. Ako ga postavi, kazneni sud nije dužan riješiti to pitanje ako smatra da bi se
time znatno odugovlačio postupak11. Ako odluči da ne raspravlja o imovinskopravnom zahtjevu,
uputit će oštećenika na parnicu. Ukoliko kazneni sud ipak riješi o imovinskopravnom zahtjevu,
on može:
zahtjev usvojiti u cijelosti (samo u osuđujućoj presudi)
zahtjev usvojiti djelomično, a za ostatak ga uputiti na parnicu (također samo u osuđujućoj
presudi)
uputiti oštećenika da zahtjev u cijelosti može ostvariti u parnici (u oslobađajućoj presudi
ili ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđivanje)12
Dok teče parnica o imovinskopravnokm zahtjevu, nije dopušteno pokretanje adhezijskog
postupka, i obrnuto.
b) PREJUDICIJELNA PITANJA
Prejudicijelno pitanje ima sljedeće osobine:

To je pitanje koje nije neposredan predmet spora, ali se bez prethodnog rješenja tog
pitanja ne može odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
To je pitanje koje predstavlja samostalu pravnu cjelinu o kojoj bi se moglo meritorno
rješavati kao o glavnom pitanju pred nadležnim sudom ili drugim organom.
To je pitanje pravne prirode (a ne činjenične).13
Slučaj kad parnični sud sam rješava prethodno pitanje. Parnični sud samostalno
rješava sva pitanja o kojima zavisi njegova odluka o glavnoj stvari, pa i kaznenopravna, ali pod
uvjetom da kazneni sud još nije riješio o takvom kaznenopravnom pitanju (12/1). Parnični sud
10
čl. 127. Zakona o kaznenom postupku
11
čl. 127. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
12
čl. 132. Zakona o kaznenom postupku.
13
Primjeri: u parnici za naknadu štete prejudicijelno je pitanje da li je počinjeno kazneno djelo iz kojeg je proizašla
šteta. U brakorazvodnoj parnici prejudicijelno je pitanje državljanstvo bračnih drugova.
tada ne mora čekati da kazneni sud riješi kaznenopravno pitanje koje je od prejudicijelnog
značenja u parnici.
Kad parnični sud sam zauzme stav o prejudicijelnom pitanju, taj stav ima pravni učinak
samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (12/2). 14 Odluka o prejudicijelnom pitanju je
deklaratorne naravi. Ona nije sastavni dio dispozitiva, već ulazi u obrazloženje, kao jedan od
razloga na kojima sud temelji svoju odluku o glavnom pitanju. Stoga nema zapreke da nadležni
organ o ovom pitanju samostalno rješava kao o glavnom, jer niti jedan drugi organ nije vezan za
prejudicijelne stavove parničnog suda (12/2).
Slučaj kad parnični sud ne rješava sam prethodno pitanje. No pravo organa, pred
kojim se pojavilo prejudicijelno pitanje, da o njemu odlučuje, ne predstavlja i njegovu dužnost.
On uvijek može prekinuti postupak (213/1) i sačekati da nadležni organ o tome meritorno odluči.
Kad kazneni sud donese svoju odluku, parnični sud će za nju biti vezan u granicama njene
pravomoćnosti.
Parnični sud je vezan i za oslobađajuću i osuđujuću presudu kaznenog suda, kad se tom
presudom odlučuje o nekom kaznenopravnom pitanju kao prejudicijelnom pitanju. Međutim,
parnični sud ne može biti vezan za shvaćanja oslobađajuće kaznene presude, kada je opseg
kaznene odgovornosti uži od građanske.15
Parnični sud je vezan samo za osuđujuću presudu kaznenog suda i kad ta odluka nije od
prejudicijelnog značenja za parnicu, ali se odnosi na činjenični kompleks koji je predmet obaju
postupaka (arg. iz 12/3).
Ako se odluka u parnici zasniva na kaznenoj presudi, pa ta presuda bude kasnije ukinuta,
to predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka (421/8).
1.2.4. Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka
Ova pitanja regulira ZRSZ16. Postupak u kojem se odluka stranog suda ispituje da bi se
utvrdilo ispunjava li pretpostavke da joj se prizna učinak domaće sudske odluke i da se dozvoli
njeno prisilno izvršenje – naziva se delibacijski postupak. Kod nas je prihvaćena liberalna
varijanta ovog sustava u kojoj se ispituje a) da li se strani sud pridržavao osnovnih procesnih
odredbi i b) da li ta odluka vrijeđa domaći javni poredak.
O priznanju strane sudske odluke može se odlučiti ili u posebnom delibacijskom
postupku ili kao o prejudic. pitanju, ali samo s učinkom u parnici u kojoj je rješavano. Za
odlučivanje o priznanju i ovrsi primarno se primjenjuju međunarodni ugovori, a tek supsidijarno
domaće procesno pravo (3 ZRSZ).
a) PRIZNANJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA
14
Odlučujući se da zauzme ovakav stav, ne čekajući rješenje nadležnog organa, parnični sud se izlaže riziku, jer ako
naknadna odluka nadležnog organa bude drukčija od incidentalne odluke parničnog suda, to može predstavljati
osnovu za traženje ponavljavnja postupka (421/8).
15
Napr. oslobađajuća presuda u kojoj se konstatira da se okrivljeniku ne može pripisati nehaj, ne veže parnični sud
ako građansko pravo propisuje objektivnu odgovornost
16
Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima
Priznata strana sudska odluka izjednačuje se s domaćom pravomoćnom sudskom
odlukom. Objekt ovog postupka mogu biti i presude i rješenja (deklaratorne, kondemnatorne i
konstitutivne) i sudske nagodbe.
Pozitvna pretpostavka: podnositelj zahtjeva za priznanje mora podnijeti potvrdu stranog
suda da je odluka pravomoćna (87 ZRSZ).
Negativne pretpostavke:
Da osoba protiv koje je donesena odluka nije mogla sudjelovati u postupku17
Da je u postupku postojala isključiva nadležnost suda RH18
Da je u istoj stvari sud RH donio pravomoćnu odluku. Sud će zastati s priznanjem, ako je
pred sudom RH u toku ranije pokrenuta parnica u istoj stvari među istim strankama, do njene
pravomoćnosti (90 ZRSZ).
Da ne postoji uzajamnost.19
Da je strana odluka u suprotnosti s javnim poretkom (91 ZRSZ)
Ako se odluka tiče osobnog statusa državljanina RH, priznat će se strana odluka, ako
strano pravo na temelju kojeg je donesena, ne odstupa bitno od prava RH (93 ZRSZ).
b) POSTUPAK RADI OVRHE STRANE ODLUKE
Ispitivanje pretpostavaka za ovrhu strane odluke vrši se u posebnom postupku

egzekvature. Da bi se dobila dozvola za ovrhu, nužno je da je strana odluka (na koju se ovrha
odnosi) već priznata. Da bi se dobilo rješnje o ovrsi, nužno je da se ispune uvjeti iz čl. 87. – 92.
ZRSZ, s tim što podnositelj zahtjeva treba podnijeti i potvrdu stranog suda o ovršnosti odluke20.
1.2.5. Pravna pomoć
Određeni parnični sud može poduzimati parnične radnje samo na svome području. Ali u
životu su česte situacije kada je nužno poduzeti neke parnične radnje na području drugog suda
(jer se dokazi nalaze na tom području).
Ako postoji opasnost od odgode, sud ima ovlast iz čl. 25. ZPP-a da sam poduzme
pojedine parnične radnje na području susjednog suda (uz obvezu da o tome obavijesti sud na
čijem području je radnja poduzeta).
Međutim, ako ne postoji opasnost od odgode, sud neće moći sam poduzeti takve radnje
na području drugog suda, već će zatražiti pružanje pravne pomoći. Pružanje pravne pomoći
ujedno i predstavlja iznimku od načela neposrednosti.
a) UNUTRAŠNJA PRAVNA POMOĆ
17
Jer joj napr. nije bio uredno dostavljen poziv ili dostava nije ni bila pokušana.
18
Izuzetak: ako u bračnom sporu priznanje sudske odluke traži tuženik, ili tužitelj (a tuženik se ne protivi) onda
isključiva nadležnost nije smetnja.
19
Izuzetak: ako u bračnom ili paternitetskom sporu priznanje traži državljanin RH, onda ovo nije smetnja (92
ZRSZ).
20
čl. 96. ZRSZ
Pravnu pomoć treba razlikovati od delegacije nadležnosti.21
Zamolnica. Sud kome je potrebna pravna pomoć drugog suda, obraća se ovome pismom
– zamolnicom. Zamoljeni sud nije ovlašten ocjenjivati svrsishodnost zamolnice, već je dužan
provesti zamoljenu radnju.22 Zamoljeni sud je ovlašten izvesti i druge dokaze ako to smatra
svrsishodnim (kod zamolnice za izvođenje dokaza - 225).
Nadležnost. Za poslove pravne pomoći stvarno su nadležni općinski sudovi (34/4), a
nekad i viši sud, ako se od njega traži spis ili obaviještenje iz spisa koji se kod njega nalaze. U
slučaju da sud koji je zamoljen nije nadležan za zamoljenu radnju, ustupit će molbu nadležnom i
o tome obavijestiti sud od kojega je primio molbu. Ako mu nadležni sud nije poznat, vratit će
molbu.
b) MEĐUNARODNA PRAVNA POMOĆ
Sudovi su dužni pružiti pravnu pomoć i stranim sudovima u slučajevima predviđenim

međunarodnim ugovorom i kada postoji uzajamnost, te ako se traži izvršenje radnje koja nije
protivna javnom poretku (181).
Zamolnica. Sudovi će uzimati u postupak molbe stranih sudova ako su dostavljene
diplomatskim putem i ako su sastavljane na hrvatskom jeziku ili je priložen ovjeren prijevod
(183). Isto vrijedi i u slučaju kada se domaći sudovi obraćaju za pomoć stranim sudovima (184).
Nadležnost. Ako zamoljeni sud nije nadležan, shodno se primjenjuju pravila o
nenadležnosti kod unutarnje pravne pomoći.
Zamolnica se može uputiti i diplomatskom ili konzularnom predstavništvu RH u stranoj
zemlji, ako se opravdano smatra da će se pozvana osoba dobrovoljno odazvati.
Lex fori. Sudovi pružaju pravnu pomoć stranim sudovima na način predviđen domaćim
zakonom (lex fori, locus regit actum). Iznimno, radnja se može izvršiti i na način koji traži
inozemni sud, ako to nije protivno javnom poretku (182).
1.2.6. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na prostor
Načelo teritorijalnosti. Naše građansko procesno pravo važi samo unutar granica
Republike Hrvatske i ne proteže se na naše državljane u inozemstvu. Ako se pokaže potreba za
poduzimanjem nekih nekih radnji u inozemstvu sud mora zatražiti međunarodnu pravnu pomoć
od stranog suda. Isto tako se ni strano građansko procesno pravo ne proteže na strance na našem
teritoriju, jer za njih važi naše građansko procesno pravo.
Lex fori. Naše građansko procesno pravo se uvijek primjenjuje u parničnom postupku
pred domaćim sudovima (lex fori, locus regit actum), pa čak i kad su stranke inozemci, kao i kad
o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti na temelju stranog materijalnog prava.23
21
Kod delegacije određeni se predmet oduzima od nadležnog suda i u cijelosti povjerava na odlučivanje nekom
drugom sudu. Kod pravne pomoći nadležni sud zadržava predmet, a od zamoljenog suda traži poduzimanje samo
određenih parničnih radnji.
22
Sudovi su dužni jedan drugome pružati pravnu pomoć (179/1), a i ostali državni organi su dužni pružati pravnu
pomoć sudovima (11ZS)
23
Izuzetak: domaći sudovi mogu postupati po pravilima stranog građanskog procesnog prava kad udovoljavaju
zamolnicama inozemnih sudova.
Međunarodna sudska nadležnost. Razgraničenje nadležnosti između stranih i domaćih
sudova, vrši se po pravilima o međunarodnoj sudskoj nadležnosti unutrašnjeg prava države pred
čijim se sudom pojavi ovakav problem razgraničenja. Zakon propisuje da je sud RH nadležan
suditi u sporu s međunarodnim elementom, kad je njegova nadležnost u takvom sporu (a) izričito
određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, ili (b) kad ona proizlazi iz odredaba zakona o
mjesnoj nadležnosti hrvatskih sudova (27).
1.2.7. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na osobe
Načelo univerzalnosti. Ovo načelo znači da se pred našim sudom mogu pojaviti sve
osobe bez obzira na državljanstvo, ako je naš sud u tom sporu naležan prema pravilima o
međunarodnoj sudskoj nadležnosti. Od ovoga pravila izuzete su osobe koje uživaju imunitet po
međunaronom pravu (šefovi stranih država koji se nalaze kod nas, diplomati, konzuli, njihove
obitelji, itd.).
1.2.8. Položaj stranaca u parničnom postupku
Stranci koji ne uživaju imunitet imaju, pod uvjetom uzajamnosti, u pravilu jednak pravni
tretman pred našim sudovima kao i državljani RH.
Uzajamna nadležnost. Ako je za našeg državljanina u stranoj državi nadležan sud koji
ne ne bi bio nadležan po našem pravu, tada će i za stranog državljanina biti u Hrvatskoj nadležan
taj sud (48 ZRSZ).
Stranačka sposobnost. Mjerodavno je pravo one države čiji je državljanin (79/1 ZRSZ).
Parnična sposobnost. Mjerodavno je pravo države čiji je državljanin, ali ako je po tom
pravu nema, može izabrati da se na njega primjenjuje naše pravo, jer bi po njemu imao praničnu
sposobnost (79/1,2 ZRSZ).
Jezik. Pri usmenom poduzimanju parničnih radnji pred domaćim sudom stranci se mogu
služiti svojim jezikom (102/1). Pri pismenim radnjama dužni su se služiti hrvatskim jezikom.
Aktorska kaucija. Stranac kao tužitelj dužan je tuženiku, na njegov zahtjev, osigurati
parnične troškove (82/1 ZRSZ).
Troškovi. Pod uvjetom uzajamnosti, stranci se mogu osloboditi od dužnosti prethodnog
snošenja parničnih troškova, po pravilima koja važe za domaće državljane (85/1 ZRSZ).
Inozemne javne isprave. One pod uvjetom uzajamnosti imaju istu dokaznu snagu kao i
domaće (231).
1.2.9. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na vrijeme
Opće pravilo građanskog procesnog prava jest da se pretpostavke za poduzimanje

određene procesne radnje prosuđuju po zakonu koji važi u vrijeme njenoga poduzimanja (tempus
regit actum). Dakle, novi procesni zakon ne važi za procesne radnje pduzete prije njegovog
stupanja na snagu, ali se u načelu primjenjuje na sve radnje poduzete nakon stupanja na snagu.
U slučaju kad novi procesni zakon stupi na snagu dok parnica teče, rigorozna primjena
ovih pravila dovodi do teškoća.
Dvije neprihvatljive solucije: (1) već započete postupke treba dovršiti po bivšem
zakonu – neprihvatljivo kad novi zakon dovodi do bitnih strukturalnih promjena u pravosuđu
(napr. smanjen broj pravnih ljekova), (2) na sve radnje poduzete u već započetom postupku treba
primijeniti novi zakon – neprihvatljivo jer bi morali negirati pravni značaj radnjama koje su po
prijašnjem zakonu bile dozvoljene ali ih novi zakon zabranjuje.
Kompromisna rješenja pokušavaju se nači tako da se postupak podijeli na više stadija,
pa se novi zakon primjenjuje na onaj stadij koji će započeti nakon njegovog stupanja na sangu –
no i ovdje dolazi do poteškoća jer se nekad podjela na stadije neće sadržajno podudarati u tim
dvama zakonima.
Zakonodavac, nemoćan da načelno riješi ovo pitanje, obično pribjegava donošenju
posebnih pravila (u prijelaznim odredbama ili uvodnom zakonu).
1.3. TEMELJNA NAČELA
Načela su značajna zbog tumačenja pravnih normi i zbog postojanja zakonskih praznina.
U našem građanskom procesnom pravu postoji 13 načela, među kojima je ponekad i nesklad. No
sva načela zajedno postoje i na sudu je da održi ravnotežu i postigne kompromis.
1.3.1. Načelo ustavnosti i zakonitosti
Prema čl. 115. st. 2. i 3. Ustava RH sudbena je vlast samostalna i neovisna. Sudovi sude
na temelju Ustava i zakona.
Ustavnost. Sud se, prilikom vođenja parničnog postupka, dužan rukovoditi pravilima
Ustava i ostalih propisa koji svoju snagu izvode iz Ustava. Ako sud smatra da neki propis nije u
skladu s Ustavom, postupit će prema čl. 37. UZUSRH.24
Zakonitost. Sud se prilikom vođenja parničnog postupka mora strogo pridržavati normi
o parničnom postupku, one su za njega ius cogens. On je ovlašten poduzimati samo one radnje
koje su zakonom predviđene, a ako nešto u zakonu nije predviđeno treba uzeti da to onda ni u
parničnom postupku nije dopušteno (u pravilu). Sud nije ovlašten postupak voditi po načelima
pravičnosti – ex aequo et bono.25
Osim suda i stranke se moraju strogo pridržavati normi o parničnom postupku, jer ove i
za njih predstavljaju ius cogens.
Ovako postavljen princip strogog legaliteta nije konzekventno proveden, jer bi se time
sputavala primjena apstraktnog pravila na konkretan slučaj. Zato, da bi se omogućila prilagodba
24
V. poglavlje 1.2.2.
25
Iznimno će sud moću primjeniti to načelo napr. temeljem ovlasti iz čl. 169. ZOO – odgovornost po osnovi
pravičnosti). Dakle u sferi procesnog prava Zakon o parničnom postupku je jedini izvor i nema mogućnosti suđenja
po pravičnosti, dok takva mogućnost iznimno postoji u sferi primjene materijalnog prava.
općih pravila prilikama određene parnice, uvode se neka pravila kojima se daje ovlaštenje sudu
da u konkretnoj stvari primjeni metodu za koju nađe da je in concreto najsvsishodnija – sudsko
upravljanje postupkom. Tako naprimjer na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom u
nekim situacijama zakon prepušta sudu slobodan izbor radnih metoda, te se uvode pravni
standardi koji procesnim pravilima daju elasticitet.
Jednistvena primjena pravnih pravila. Ostvarenje načelâ promatrano šire, izvan
granica konkretnog spora, traži da se pravno pravilo primjenjuje na isti način u istim slučajevima
prema svim subjektima. Zato pravila građanskog procesnog prava moraju osigurati jednistvenu
primjenu pravnih pravila na čitavom području njihovog važenja. Jedinstvena primjena zakona se
osigurava:
Sjednicama sudskih odjela 26
Općim sjednicama Vrhovnog suda27
Objavljivanjem odluka Vrhovnog suda
Evidencijom sudske prakse.
1.3.2. Načelo dispozicije i oficioznosti
Definicija: ovo načelo daje odgovor na pitanje o kome ovisi pokretanje, održavanje i
prestanak parnice. Ako to ovisi o inicijativi stranaka radit će se o načelu dispozitivnosti, a ako
ovisi o incijativni suda radit će se o načelu oficijelnosti.
U parničnom postupku dominantno je načelo dispozitivnosti, korigirano nekim mjerama
koje su izraz načela oficijelnosti (koje je inače karakteristično za kazneni postupak). Načelo
dispozitivnosti je prihvaćeno u parničnom postupku jer taj postupak služi zaštiti
građanskopravnoh donosa, koji su regulirani pravilima dispozitvne prirode.
Stranke imaju materijalne i procesne dispozicije. Čiste procesne dispozicije su takve
parnične radnje stranaka kojima se ostvaruje neko pravo procesne naravi. Pravno su relevantne
dok parnica traje (napr. prijedlog stranaka za izuzeće suca). Materijalne procesne dispozicije su
takve parnične radnje stranaka kojima se utječe na sudbinu tužbenog zahtjeva. Pravno relevantne
su i izvan parnice. To su: (1) odricanje od tužbenog zahtjeva, (2) priznanje tužbenog zahtjeva i
(3) sudska nagodba.
Pokretanje, održavanje i obustava postupka. Parnica se pokreće tužbom tužitelja
(185). Sud nije ovlašten pokrenuti parnicu po službenoj dužnosti (nemo iudex sine actore; ne
procedat iudex ex officio).
Jednom pokrenut postupak vodi se po služebnoj dužnosti do donošenja konačne odluke u
pravostupanjskom postupku.
Tužitelj, koji je ovlašten pokrenuti postupak, ovlašten je i jednostranom parničnom
radnjom dovesti do njegove obustave. Ukoliko parnica nije ovako obustavljena, dalji procesni
stadiji (žalba, izvanredni pravni lijekovi) opet zavise od inicijative stranaka.
26
Veliki sudovi se dijele na odjele, a odjele sačinjavaju vijeća odnosno suci. Ta vijeća ili sucu mogu na različit način
primjenjivati pravila. Zbog toga se sazivaju sjednice odjela. O obvezatnosti pravnih shvaćanja prihavćenih na
sjednicama odjela vidjeti čl. 30 ZS.
27
Njih sačinjavaju svi suci Vrhovnog suda. Na njima Vrh. sud utvrđuje pravna shvaćanja radi osiguranja jedinstvne
primjene zakona. O obvezatnosti pravnih shvaćanja prihavćenih na tim sjednicama vidjeti čl. 36 ZS.
Granice odlučivanja. Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u
postupku (2/1) - ne eat iudex ultra et extra petitia partium. Sud nije ovlašten tužitelju dosuditi ni
više od onoga što je tražio, ni nešto drugo od onoga što je tražio. Prekoračenje tužbenog zahtjeva
razlog je apsolutne ništavosti No o ovoj povredi sud je ovlašten voditi računa samo na zahtjev
stranke, pa ako stranke propuste pobijati presudu, time saniraju ovaj nedostatak i takva će odluka
postati pravomoćna.
Dispozicije koje sud neće uvažiti. Zakon nalaže sudu da ne uvaži raspolaganja stranaka
koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima morala (3/3). Ova kontrola mora biti
preventivna, jer ove dispozicije mogu biti opasnije od izvansudskih, budući da se one
sankcioniraju pravomoćnošću.
1.3.3. Načelo pravnog interesa
Definicija: pravni interes je korist koju tužitelj očekuje od angažiranja suda njegovoj
pravnoj stvari. Pravni interes mora biti:
pravni i konkretan (treba se ogledati u određenoj sferi tužiteljevih prava)
socijalno jači od javnog interesa pravosuđa da se bez potrebe ne angažira
takav da se može ostvariti jedino sudskim putem (nema pravnog interesa ako je
očekivanu korist moguće ostvariti na neki drugi svrsishodniji način bez intervencije
suda)
Tužitelj ne mora dokazivati da mu određeno pravo pripada, već da (pod pretpostavkom
da mu to pravo pripada) ima razloga da se za ostvarenje toga prava obrati sudu. On mora učiniti
vjerojatnim da će, ako njegov tužbeni zahtjev bude usvojen, to za njega predstavljati neku
pravnu korist.
Pravni interes je opća pravna pretpostavka. O njegovom postojanju sud vodi računa po
službenoj dužnosti. On uvijek mora postojati, razlika je u tome što se nekad presumira, a nekad
se mora dokazivati.
Pravni interes mora dokazivati:
umješač (206/1)
stranka koja podnosi pravni lijek (358/3)
stranka koja posnosi deklaratornu tužbu (187/2), jer kod pravnih odnosa kod kojih prijeti
opasnost od povrede, postoji mogućnost da tužitelj precijeni opasnost od povrede,
makar se iz objektivnih okolnosti ne može reći da prijeti takva opasnost. Zato tužitelj
mora sud uvjreriti u ozbiljnost svog zahtjeva.
Pravni interes se presumira kod:
1. osobe koju zakon ovlašćuje da traži određenu deklaratornu zaštitu28
2. podnositelja kondemnatorne tužbe, jer on, zbog zabrane samopomoći, nema drugog
načina da zaštiti svoja povrijeđena prava.
3. podnostielja konstitutivne tužbe, jer strankama nije dopušteno da svojim
dispozicijama preinačuju sadržaj pravnih donosa29
28
Npr. ne mora dokazivati pravni interes onaj kojega zakon ovlašćuje na isticanje deklaratornih zahtjeva za
utvrđivanje ili osporavanje očinstva
29
Npr. da razvedu ili ponište brak
4. tuženika, jer poduzimanje defenzivnih parničnih radnji predstavlja jedini dopušteni
način obrane od tužitelja.
Posljedice nepostojanja pravnog interesa. Kad sud konstatira nedostatak pravnog
interesa, dužan je odbaciti tužbu (288/2).
1.3.4. Načelo ekonomičnosti
Definicija: sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u

razumnom roku, i sa što manje troškova (10/1). To je načelo bis dat, qui cito dat. Parnica bi se
trebala voditi tako da njeni troškovi ne nadmaše vrijednost predmeta spora. Iako se ovaj postulat
ne može primijeniti u smislu da bi u tom slučaju sud mogao otkloniti pružanje pravne zaštite,
ipak taj postulat treba biti glavna rukovodna misao pri izboru raspravnih metoda u sporu.
ZIDZPP/03 po prvi puta izričito propisuje obvezu suda da parnični postupak provede u
razumnom roku.30 Odlučivanje u razumnom roku u interesu je ponajprije onoga tko zahtjeva
pravnu zaštitu, ali je isto tako i u interesu države, jer bi kraće trajanje postupaka značilo za nju i
manje financijske obveze (budući da ona financira rad sudstva).
Metode za ostvarenje ovog načela. Radi se o sljedećim zakonskim odredbama:
ograničavanje razloga zbog kojih se mogu podnositi pravni lijekovi
pri mogućnosti izbora između više metoda, prednost treba dati bržoj i jeftinijoj metodi
režim rokova i ročišta treba biti strog
raspravu treba, po mogućnosti, dovršiti na jednom ročištu (koncentracija postupka)
kod sporova male vrijednosti vodi se bagatelni postupak u kojem sudi sudac pojedinac
(ovim se donekle daje izraz načelu de minimis non curat praetor)
nepriznavanje nesvrsishodnih troškova
svrsishodna delegacija, atrakcija nadležnosti
1.3.5. Načelo saslušanja stranaka
Definicija: sud je dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i

navodima suprotne stranke (5/1). To je klasični procesni princip audiatur et altera pars. Danas je
stranci dovoljno omogućiti sudjelovanje u postupku, jer je saslušanje stranaka njihovo
ovlaštenje, pravo, a ne više obveza kao u prošlosti.
Postavlja se pitanje kako reagirati na pasivnost stranaka? Postoje 3 rješenja ovog
problema.
30
Je li u konkretnom slučaju povrijeđen pravni standard «razumni rok» trebalo bi zasnivati na utvrđenju: (1)
ukupnog trajanja postupka, (2) složenosti predmeta, (3) načina postupanja sudova, (4) ponašanja podnositelja
zahtjeva koje je moglo pridonijeti produživanju postupka, (5) važnosti predmeta za posnositelja zahtjeva, te (6)
posebnih okolnosti koje mogu opravdati produženje postupka.
Sisetem afirmativne litiskontestacije (Qui tacet consentire videtur). Stranka koja šuti
smatra se da priznaje istinitost protivnikovih navoda. Ovaj sistem je dobar za motiviranje
stranaka na procesnu aktivnost, jer postoji strah od pogrešnog zaključka suda.
Sisetem negativne litiskontestacije (Qui tacet consentire non videtur). Stranka koja šuti
smatra se da poriče protivnikove zahtjeve. Ovaj sistem je najlošiji za motiviranje jer potiče
pasivnost parnične stranke.
Sistem neopredjeljenog stava. (Qui tacet nihil dicet). Iz šutnje stranke se ne može izvesti
nikakv zaključak o njenoj volji, ona ne znači ni priznanje ni poricanje.
Naše procesno pravo prihvaća neopredijeljen stav. Izuzetno, u slučaju potpune
pasivnosti tuženika, sud je ovlašten donijeti presudu zbog izostanka i presudu zbog ogluhe,
kojima usvaja tužbeni zahtjev. Ovdje je prihvaćen sistem afirmativne litiskontestacije.
U ostalim slučajevima sud je dužan rapravljati i bez sudjelovanja jedne od stranaka,
cijeneći stav aktivne strane i procjenjujući što znači pasivnost druge strane.
Propisi ZPP-a kojima se osigurava ostvarenje ovog načela:
- pravila o dostavljanju
- ročišta se određuju tako da stranakama ostane dovoljno vremena da se priprememe za
raspravljanje
- pripremno ročište i glavna rasprava počinju izlaganjem tužbe, a zatim tuženik
odgovara na tužbu
- stranka može sudjelovati u izvođenju dokaza - osvrati se na rezultate dokazivanja
Propisi ZPP-a kojima se odstupa od ovog načela:
Samo kad je to ZPP-om određeno, sud je ovlašten odličivati o zahtjevu o kojem protivnoj
stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni (5/2).
Sud može odrediti osiguranje dokaza bez omogućavanja protivniku da se izjasni o
prijedlogu (ali sud mu treba imenovati privremenog zastupnika).
Platni nalog se izdaje ne temelju samih navoda i dokaza tužitelja (ali tuženik može dati
prigovor - 450)
U postupku zbog smetanja posjeda privremene mjere se određuju bez saslušanja
protivnika (442)
o troškovima sud odlučuje bez prethodnog raspravljanja (164/1)
Kontradiktorno raspravljanje je aktivna realizacija ovog načela. Stranke iznose svoje
stavove protiv stavova protivnika i suda (contra dicere). Kontradiktornost je najizaženija za
glavne rasprave, zahvaljujući primjeni načela usmenosti i neposrednosti.
a) NAČELO OTVORENOG PRAVOSUĐENJA
Međutim, nije dovoljno jednu stranku štititi samo s obzirom na procesna djelovanja
druge, jer je u parnici aktivan i sud. Stoga se, u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja,
traži da stranke budu upoznate i sa stavovima suda o njima, te da sud zajedno sa strankama
otvoreno razmotri sporna pitanja u parnici.
Prema noveliranim odredbama ZPP-a, sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to
svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i
predlaganja dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (219/2).
Dakle, sud, imajući na umu prihvaćeno raspravno načelo, više nije u mogućnosti
neovisno o strankama prikupljati dokaze i tako osigurati siguran temelj za utvrđenje materijalne
istine. No ipak je uloga suda u funciji pravilnog presuđenja i nadalje ostala aktivna, ali sada na
način da tijekom postupka potiče stranke na iznošenje činjenica i predlaganje dokaza. Bitna
novina je izričito propisana obveza suda da u takvim situacijama strankama iznese razloge zbog
kojih smatra da je to potrebno.
Nadalje, sudac postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojat će da se
tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim
činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i,
uopće, da se dadu sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku.
U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i
pravna pitanja spora (298).
Ovom je odredbom i izričito uvedeno načelo otvorenog pravosuđenja. Time je istaknuta
dužnost suca da, ne samo potiče stranke na iznošenje svih odlučnih činjenica, nego i da sa
strankama razmotri i pravna pitanja konkretnog spora.
Posljedice povrede ovih pravila: ako je kojoj stranci nezakonitim postupkom (a
naročito propuštanjem dostave) uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, to je razlog
apsolutne ništavosti (354/2/6). Na to sud ne pazi ex offo.
1.3.6. Načelo traženja istine
Mogućnost spoznaje istine u postupku je ograničena, jer su objekt istraživanja prošli

događaji. Pritom se sud često oslanja na nepouzdane dokaze – izjave stranaka, svjedoka i
vještaka itd.
Dvije su metode utvrđivanja istine. Dakle, postoje dva oprečna sistema izbora,
ispitivanja i ocjene dokazne vrijednosti dokaznih sredstava.
Sistem legalne ocjene dokaza (sistem tražena tzv. formalne istine). Ovdje procesno
pravo određuje pretpostavke za izbor, ispitivanje i ocjenu dokazne vrijednosti dokaznih
sredstava. Osobni stav suca je ovdje irelevantan. Njegov zadatak svodi se na utvrđivanje postoje
li zakonom propisane pretpostavke za primjenu zakonskih pravila o istinitosti određenih
činjeničnih navoda.
Oslanjajući se na tipična pravila iskustva stečena kroz generacije, zakonodavac unaprijed
sam cijeni umjesnost ispitivanja nekog dokaznog sredstva i njegovu dokaznu snagu.
Sistem slobodne ocjene dokaza (sistem traženja materijalne istine). Ovdje je
karakterističan nedostatak zakonskih pravila o izboru, ispitivanju i ocjeni dokazne vrijednosti
dokaznih sredstava. Sud odlučuje tako da, ispitujući konkretan slučaj, formira zaključke
induktivnom metodom. Sud je dužan uzeti da je određena tvrdnja dokazana tek kad formira
osobno uvjerenje o njenoj istinitosti.31
Ozbiljnost kritika dovodi do nekih korektura i ograničenja: sučevo zaključivanje mora
odgovarati zaključivanju razumnog i razboritog čovjeka; sudac je vezan općim zakonima logike,
psihologije i iskustva uopće; sudac svoje mišljenje mora obrazložiti.
31
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (8).
Kod nas je, prije zadnje novele ZPP-a, kroz odredbu 7/1 bilo je izraženo načelo
materijalne istine nalažući sudu dužnost potpuno i istinito utvrditi činjenice o kojima ovisi
utemeljnenost zahtjeva stranaka.
Stupanjem na snagu ZIDZPP/03 situacija se značajno mijenja. Prema izmijenjenom
članku 7. ZPP-a, napušteno je načelo istraživanja materijalne istine po službenoj dužnosti, dakle
apsolutna obveza suda utvrditi materijalnu istinu na način da je upravo na sud bila prevaljena
takva dužnost kroz prikupljanje dokaznog materijala.
Prednost je sada dana izričito raspravnom načelu, jer su stranke dužne iznijeti činjenice na
kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (7/1). Zakon
prepušta inicijativu za prikupljanje procesnog materijala strankama, pa su odluke suda zapravo
rezultat stranačke istine. Svoje zaključke sud može u pravilu donositi samo na temelju procesne
građe koju su mu predočile stranke.
Pravila koja idu u prilog načela traženja istine:
- pravila o saslušanju stranaka, o dužnosti stranaka u postupku da govore istinu, o
dužnosti građana da svjedoče i vještače pred sudom
- o načelu neposrednosti, javnosti, usmenosti i pismenosti
- o izuzeću sudaca u čiju se objektivnost sumnja
- o slobodnoj ocjeni dokaza, o obrazloženju sudske odluke
- o načelu otvorenog pravosuđenja
Pravila koja ne idu u prilog načela traženja istine:
Zakon dopušta samo određeno dokazno sredstvo radi dokazivanja ugovora o prorogaciji,
o punomoći o izbranom sudu
Sud ne smije ispitivati svjedoke i vještake o onome što predstavlja službenu ili vojnu
tajnu
sud mora uzeti da postoje činjenice na koje ukazuju zakonske presumpcije (napr. dokazna
snaga javnih isprava)
pravilo o zabrani pobijanja presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja u
sporovima male vrijednosti
zabrana reformatio in peius
raspravno načelo
1.3.7. Raspravno i istražno načelo
Ova načela daju nam odgovor na pitanje na kome je incijativa za prikupljanje procesnog
materijala na temelju kojega sud donosi odluku o tužbenom zahtjevu. Procesni materijal
sačinjavaju: 1) činjenice, 2) dokazi, 3) pravila iskustva, 4) pravna pravila.
Ad 1) - Činjenice su sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti,
stanja, izjave volje) što ulazi u sastav praemisse minor logičkog silogizma iz kojeg nastaje
sudska odluka.32
32
Dakle, činjenice su praemissa minor, pravne norme - praemissa maior, a sudska odluka - conclusio.
Ad 2) - Dokazi su sve ono temeljem čega se može zaključivati o postojanju
pravnorelvantnih činjenica. I dokazi su činjenice, ali ne takve činjenice na kojim se gradi sučeva
odluka, već takve da se pomoću njih izvodi zaključak o postojanju onoga što treba biti podloga
sučeve odluke.
Ad 3) - Pravila iskustva su apstraktni sudovi činjnične (ne pravne) naravi, zasnovani na
dugotrajnom promatranju pojava ili eksperimentu, za koje se osnovano može pretpostaviti da
važe i za buduće slučajeve.33 Ona se u pravilu ne dokazuju (ona su za su praemisse maior kao i
pravna pravila), ali ako neko pravilo iskustva nije poznato sudu, on ga može dokazivati
korištenjem vještaka. Sud je ovlašten da o njima stječe znanja izvan postupka, privatno, za
razliku od činjenica kod kojih to nipošto nije dozvoljeno.
Ad 4) - Pravna pravila sud mora poznavati (iura novit curia), pa ih zato ne treba
dokazivati. Tužitelj nije dužan u tužbi navesti pravnu normu koju bi sud trebao primijeniti. No
stranke su ovlaštene da u parnici iznose svoja pravna shvaćanja o predmetu spora. Međutim sud
nije takvim shvaćanjima vezan ni u kom pogledu (186/3).34
Procesni sistemi zasnovani na dosljednoj primjeni raspravnog načela, inicijativu za
prikupljanje procesnog materijala priznaju samo strankama (da mihi factum, dabo tibi ius). Sud
je ovdje pasivni promatrač.
Procesni sistemi zasnovani na dosljednoj primjeni istražnog načela, inicijativu za
prikupljanje procesnog materijala priznaju naprotiv sudu. Stranke nisu ovlaštene da svojim
dispozcijama utječu na prikupljanje procesnog materijala.
Kod nas je, prije novele ZPP-a iz 2003., u odnosu na utvrđivanje činjenica prevladavalo
kao dominanatno raspravno načelo, uz samo uža istražna ovlaštenja. S druge strane, u odnosu na
dokaze sudu su bila dana značajna istražna ovlaštenja tako da je u tom dijelu kao dominantno
bilo prihvaćeno istražno načelo.
Međutim, novelirani ZPP prihvaća raspravno načelo kao dominantno i u odnosu na
dokaze (na isti način kako je to već u ranijoj odredbi bilo predviđeno u odnosu na činjenice), pa
slijedom toga on više ne sadrži odredbu o ovlaštenju suda izvesti dokaze koje stranke nisu
predložile.
Sada je izjednačeno inkvizitorno ovlaštenje suda u donosu na činjenice i dokaze, i to na
način da je sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje
stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima koji su
u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (7/2). No ni u takvim slučajevima
sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana
mogućnost da se izjasne (7/3). Istražno načelo u pogledu prikupljanja dokaza iznimno vrijedi u
parnicama iz radnih odnosa, jer je u tim parnicama sud ovlašten izvesti i dokaze koje stranke
nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2).
Dakle, prednost je dana izričito raspravnom načelu, jer su stranke dužne iznijeti činjenice na
33
Npr. pravilo da određen postotak alkohola u krvi smanjuje sposobnost vožnje.
34
Sud bi morao poznavati strano pravo jednako kao i domaće (13/1 ZRSZ). Da bi se upoznao sa stranim pravom
sudac može:
zatražiti od stranaka da mu podnesu javne isprave izdane od nadležnog inozemnog organa kojima se potvrđuje koje
pravo važi u stranoj državi (13/3 ZRSZ)
ako ne uspije sa prethodnim, može se obratiti posebnoj službi pri ministarstvu pravosuđa (13/2 ZRSZ)
može se obratiti institutu za međunarodno pravo ili institutu Max Planck u Hamburgu koji da je informacije o
stranom pravu
kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (7/1).35
1.3.8. Načelo neposrednosti
Definicija: ovo načelo je radni princip parničnog postupka, direktiva o metodi ispitivanja
procesnog materijala radi utvrđivanja relevantnih činjenica, posebno pravilo o načinu izvođenja
dokaza. Ovo načelo se odnosi na metodu sučeva rada pri ispitivanju dokaznih sredstava.
Ovo načelo zahtjeva: (a) da sud svojim čulima zapaža sadržaj dokaznih sredstava,
između suda i izvora informacija ne smije biti posrednika; (b) da sud koji tako neposredno
zapaža procesni materijal bude onaj isti koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava;
(c) da taj sud donese odluku odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta.
Prednost je ovog načela u tome što sudac, prilikom ocjenjivanja dokazne vrijednosti tih
informacija, pored logičkih kriterija primjenjuje i psihološke – geste svjedoka, (ne)odlučnost,
(ne)sigurnost, itd. Ovime se omogućuje da se ostvare prednosti načela slobodne ocjene dokaza,
te se također omogućuje ostvarivanje načela ekonomičnosti i usmenosti i saslušanja stranaka.
Dakle, spoznaje postaju intentzivnije i točnije.
Propisi kojima se osigurava ovo načelo
sud odlučuje u pravilu na temelju neposrednog raspravljanja (4)
u sporovima koje sudi vijeće, dokazi se prvenstveno izvode na glavnoj raspravi pred
nadležnim vijećem (224/1)
sud može tražiti da se važne isprave podnesu i u izvorniku (108/1)
presudu mogu donijeti samo suci koji su sudjelovali na ročištu na kojem je glavna rasprava
zaključena (335/2)
ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova
(315/3)
presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja gl. rasprave (335/3)
Propisi kojima se zaobilazi ovo načelo
u sporovima koje sudi vijeće vijeće može iz važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi
izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda (224/1)
kad postoji opasnost od odgode dokaze izvodi sud na čijme se području dokaz nalazi, a to ne
mora biti parnični sud (273/2)
sud se zadovoljava i prijepisima isprava (108/1)
ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, sudac pojedinac, odnosno vijeće
može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne
saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici
o izvođenju tih dokaza (315/3)
u složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana
zaključenja glavne rasprave (335/4)
u odsutnosti stranke sud će raspravljati oslanjajući se na njezine pismeno poduzete radnje
u stadiju pripremnog ročišta predsjednik vijeća ovlašten je da izvrši uviđaj izvan suda
(290/3). Ako je održano pripremno ročište, na prvom ročištu za glavnu raspravu
predsjednik vijeća samo upoznaje članove vijeća s rezultatima pripremnog ročišta (297/2)
35
S obzirom na prihvaćeno raspravno načelo u čl. 7. ZPP-a, bilo je potrebno s tim uskladiti i ostale odredbe toga
zakona. To je i učinjeno izmjenom članaka 220/2, 225, 286, 289 i 290. Svim ovim izmjenama te su odredbe
usklađene s prihvaćenim načelom da sud pribavlja i izvodi samo one dokaze koje su stranke predložile.
Žalba. Ako su dokazi izvedeni pred prvostupanjskim sudom na neposredan način,
žalbeni sud može ne može preinačiti utvrđeno činjenično stanje, budući da je institut rasprave
pred drugostupanjskim sudom ukinut. Ali ako je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku
isključivo na posredno izvedenim dokazima ili na ispravama, žalbeni sud može preinačiti
utvrđeno činjenično stanje.
Posljedice. Povreda ovih pravila načelno može biti samo uzrok relativne ništavosti.
1.3.9. Načelo usmenosti i pismenosti
U svome ekstrenmom obliku načelo usmenosti traži da se sve parnične radnje

poduzimaju govorom. Pismena stranaka imaju samo značaj prethodnog obaviještavanja o
radnjama koje se namjeravaju usmeno poduzeti: quod est in actis non est in mundo.36
Ekstremno ostvareno načelo pismenosti traži da se sve parnične radnje poduzimaju u
pismenom obliku, inače nemaju značaja: quod non est in actis non est in mundo.37
ZPP načelno određuje: ako za pojedine radnje nije predviđeno u kojem se obliku
poduzimaju, izvan ročišta parnične radnje se poduzimaju pismeno, a na ročištu usmeno (14).
Propisi koji određuju usmenu formu:
- sud donosi odluku u pravilu na temelju usmenog raspravljanja (4). Usmeno izlažu:
svjedok, vještak, stranke, one još usmeno izlažu tužbu i odgovor na tužbu (287/1)
- isprave i rezultati posredno izvedenih dokaza čitaju se na raspravi
- punomoć se može izdati i u usmeno (97/1)
- sve izjave koje se daju podneskom mogu se dati i usmeno na zapisnik kod suda
(106/5)
- sud usmeno proglašava presudu i njene razloge
Propisi koji određuju pismenu formu:
- svjedok: ako je gluh postavljaju mu se pitanja pismeno, ako je nijem pozvat će se da
pismeno odogovara (245/2);
- vještaka sud može pozvati da prije ročišta podnese svoj pismeni nalaz i mišljenje
(260/1)
- punomoć se u pravilu izdaje pismeno (97/1)
- presuda i rješenje moraju se pismeno izraditi (337/1)
- sud može donijeti presudu na osnovi pismenih podnesaka bez održavanja rasprave
(332a)
- platni nalozi izdaju se na temelju pismenih podnesaka tužitelja (446/1)
Posljedice. Povreda pravila o formi postupanja je razlog relativne ništavosti.
1.3.10. Načelo koncentracije postupka

36
Prednosti načela usmenosti su demokratičnost (jer je pristupačna nepismenima), ekonomičnost (brza i jeftina),
spontanost, omogućuje ostvarenje načela: javnosti, neposrednosti, kondradiktornosti. Sve ove kvalitete ne mogu se
ostvariti kod načela pismenosti.
37
Prednosti načela pismenosti su sređenost, preciznost, iscrpnost, te nema opterećenja teretom pamćenja, dok kod
usmenosti imamo kao nedostatke improvizaciju, nepreciznost, propuštanje bitnog, mogućnost, zaboravljanja,
sugestivnost.
Prema ZPP-u (311/2) dužnost je suca brinuti se da se o predmetu spora svestrano
raspravi, ali da se zbog toga postupak ipak ne odugovlači, te da se rasprava po mogućnosti dovrši
na jednom ročištu. Ovo je u praksi neostvarivo, i više služi kao jedna smjernica, cilj kojemu
sudac treba stremiti. Da bi se ostvarila maksimalna koncentracija postoje dva načina.
Metoda strogog zakonskog reda. Postupak je bio podijeljen u niz međusobno strogo
odijeljenih stadija a zakon propisuje koje se procesne radnje u određenom stadiju mogu obavljati
i kojim redom. Ni sud ni stranke nemaju mogućnost utjecati na promjenu ovog rasporeda.
Propuštanje poduzimanja tih radnji dovodilo je do prekluzije ovlaštenja.
Metoda arbitrarnog, diskrecijskog ili svrsisihodnog reda. Također je postupak
podijeljen na stadije, ali granice među njima nisu više tako oštre. Zakonom je redosljed
raspravaljanja određen samo okvirno. Sudu se prepušta da po svome nahođenju odredi onaj
procesni red za koji smatra da je najprikladniji. Samo u nekim slučajevima propuštanje nekih
djelatnosti stranaka u određenom roku ili stadiju dovodi do prekluzije ovlaštenja.
Kod nas zakon prihvaća svrsishodni zakonski red, ali ga korigira pravilima o strožem
režimu dopustivosti i redosljeda određenih radnji, što je sada nakon stupanja na snagu
ZIDZPP/03 još izraženije.
Primjeri za prekluziju procesnih ovlaštenja:
Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti stvarno ili mjesno nenadležnim,
ako je taj prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije
održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za
glavnu raspravu (17/2, 20/1)
stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na
prvom ročištu za glavnu raspravu (ako pripremno ročište nije održano) iznijeti sve
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, i predložiti dokaze (299/1).38
tužitelj je ograničen u svom pravu na jednostrano preinačenje tužbe (190/1)
stranke su ograničene u pravu na traženje izuzeća suca (73/2)
1.3.11. Načelo javnosti
Definicija: ovo načelo traži da se svakome (neograničenom broju osoba koje nisu
unaprijed individualno određene) osigura nesmetana mogućnost prisustvovanja sudskoj raspravi.
Ovo načelo se, osim u pravu građana da prisustvuju sudskoj raspravi, manifestira još i u pravu
građana da objavljuju svoja zapažanja s rasprave, te da razmatraju i prepisuju sudske spise
(150/1).
Zakonodavac je ovime htio postići dva cilja: (a) kontrola građana – oni svojom
prisutnošću trebaju spriječiti arbitrarnost suda, te utjecati na sud kako bi se ostvarila
kontradiktornost i temeljito raspravilo o sporu; (b) generalna i specijalna prevencija.
Načelo javnosti se odnosi samo na one procesne radnje koje sud poduzima uz
sudjelovanje stranaka na slijedećim ročištima:
glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom (306/1)
pripremno ročište (310)
38
Postupanje stranaka sukladno ovako naloženoj obvezi omogućilo bi sudu maksimalnu koncentraciju raspravljanja.
Međutim, stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, uz samo
blagu sankciju - dužnost naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci (299/2).
ročište koje se održava pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem (310)
kad se presuda objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća javno će pročitati
izreku i saopćiti ukratko razloge presude (336/1). Ako je javnost na glavnoj raspravi
bila isključena izreka presude uvijek će se javno pročitati, a sud će odlučiti hoće li se i
koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3).
Ograničenje načela javnosti. Raspravljanju mogu prisustvovati samo punoljetne osobe
(306/2).39 One ne smiju nositi ni oružje ni opasno oruđe, osim čuvara sudionika u postupku.
(306/3,4) Prisutnost će biti dozvoljena samo onolikom broju osoba koliko to dozvoljavaju
prostorne mogućnosti sudnice, osiguravajući prednost onome tko prvi dođe.
Isključenje javnosti po zakonu. Po zakonu je javnost isključena u statusnim stvrima
fizičkih osoba (271 ObZ).
Isključenje javnosti po odluci suda. Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu
raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili državne sigurnosti,
ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite privatnog života stranaka,
ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u
kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde (307/1). Sud može isključiti javnost i kada
se mjerama za održavanje reda predviđenim u ZPP-u ne bi moglo osigurati nesmetano
održavanje rasprave (307/2).
Na koga se isključenje ne odnosi. Isključenje se ne odnosi na na stranke, njihove
zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače (308/1). Na zahtjev stranke sud može dopustiti da
raspravi prisustvuju do dvije osobe koje ona odredi (308/3). Sud može dopustiti da na raspravi s
isključenom javnošću prisustvuju službene osobe, te znanstveni i javni radnici ako je to od
interesa za njihovu službu tj. djelatnost (308/2). Sve takve osobe upozorit će se da kao tajnu
moraju sačuvati sve što su na raspravi saznale (308/4).
Posljedice. Povreda ovih pravila u načelu je razlog relativne ništavosti.40 No ako je
javnost protivno zakonu bila isključena s glavne rasprave, to je razlog apsolutne ništavosti
(354/2/10).
1.3.12. Načelo pružanja pomoći neukim strankama
Prema ZPP-u stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom
zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti (11). Ostvarenje ovog zadatka
moglo bi ugroziti objektivnost suda, pa se problem svodi na pronalaženje prave mjere u pružanju
pomoći neukima.
Iz zakonskog teksta zaključuje se da dužnost poučavanja postoji samo u pogledu
procesnih, a ne u pogledu materijalnih prava stranke.41 Međutim, vrlo je teško obavijestiti
stranku o njezinim procesnim pravima i pritom izbjeći davanje informacija o materijalnopravnim
ovlaštenjima. Može se reći da je u ovakvim situacijama sud dužan stranci dati obavještenja o
materijalnopravnim posljedicama procesnih prava. Ta obavještenja moraju biti opće prirode bez
ulaženja u detalje.
39
To se ne odnosi na stranke.
40
Primjer za relativnu ništavost: stranka nije htjela zbog nazočnosti javnosti iznijeti neku bitnu činjenicu koja bi za
nju dovela do povoljnije presude.
41
Procesno pravo je npr. pravni lijek, potreba promjene odvjetnika, a materijalno npr. prigovor zastare.
Propisi kojima se osigurava ostvarenje ovog načela:
- umjesto podneskom, stranke mogu davati izjave usmeno na zapisnik kod suda (106/4)
- falsa nominatio non nocet: pogrešno nazivanje procesnih radnji ne može štetiti stranci
- ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da
podnesak ispravi ilii dopuni (109/1)
- ako je podnesak pravodobno predan nenadležnom sudu, a stigne nadeležnom nakon
proteka roka,42 uzima se da je na vrijeme podnesen ako se pogreška može pripisati
neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja (113/7).
- pravila o minimalnim rekvizitima žalbe omogućuju da je koristi i nestručnjak
- u prijepisu odluke kojeg dobiva stranka mora biti i pouka o pravnom lijeku (337/3)
- kad zakonski zastupnik stranke ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju stranke,
sud je dužan o tome obavijestiti organ starteljstva (81/3)
Posljedice. Povreda ovih pravila povlači relativnu ništavost.
1.3.13. Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja
Postavlja se pitanje mogu li stranke poduzimati takve procesne radnje koje su doduše u
formalnom skladu sa zakonom, ali su usmjerene ka postuzanju ciljeva koji nisu u skladu s
duhom procesnih institucija? Odgovor je negativan, jer bi se time vršila zloupotreba prava.
Zloupotreba prava je korištenje ovlaštenja s ciljem da se drugome nanese šteta ili s ciljem koji je
protivan savjesnosti i poštenju. Ova zabrana je zasnovana na tezi: non omne quod licet honestum
est. Primjeri ovakvih postupaka brojni su u praksi.43
Sankcije za zloupotrebu ovlaštenja. Prema čl. 10. st. 1. ZPP-a sud je dužan onemoućiti
svaku zloupotrebu prava koja stranke imaju u parnici. Obvezu savjesnog korištenja procesnih
ovlaštenja sadrži i odredba čl. 9. ZPP-a prema kojoj su stranke i umješači dužni pred sudom
govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.
Do novele iz 2003. spomenuta odredba čl. 10. st. 1. ZPP-a bila je uglavnom dekleratorne
prirode. No sada sud ima mogućnost kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna
fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava
koja joj pripadaju u postupku (10/2). Ta novčana kazna može se izreći stranci i umješaču, a
njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava (10/3). 44 Novčanu kaznu izriče
prvostupanjski sud. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća (10/4).45 Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po službenoj dužnosti kao
42
Budući da se tužba upućena nenadležnom ne odbacuje nego prosljeđuje nadležnom.
43
Primjeri zloupotrebe prava:
- kako je tužitelj ovlašten kod podizanja tužbe protiv dvojice iz različitih mjesta odabrati mjesno nadležan
sud, neki tužitelji izmišljaju tuženike (u dogovoru) kako bi im mjesto suđenja bilo bliže
- stranka je ovlaštena da u žalbi iznosi novote, pa to radi i s onim činjenicama i dokazima koji su joj bili
poznati u početku raspravljanja
- tužitelj iznevjerava izvanprocesni dogovor s tuženikom da će obostranim izostankom provocirati mirovanje
postupka, te dolazi na ročište i predlaže donošenje presude zbog izostanka
44
Kad je riječ o izricanju ovakve kazne zastupniku stranke koji je odvjetnik, onda valja imati na umu i odredbe
Statuta Htvarske odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike.
45
Sud koji odlučuje o pravnom lijeku nije ovlašten izreći novčanu kaznu, ali ako taj sud posumnja da je koja od
osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložit će prvostupanjskom
novčana tražbina prema pravilima ovršnoga postupka (10/7).
Sudu stoje na raspolaganju i drugi instituti za suzbijanje zloupotrebe prava:
sud nije dužan uvažiti raspolaganja stranaka suprotna moralu ili prislinim propisima
(3/3);
ovlašten je odbaciti tužbu kad stranka nema pravnog interesa (288/2);
sud raspolaže efikasnim mjerama protiv stranke koja sprječava da joj se obavi dostava
(133-150).
odredbe o naknadi parničnih toškova po načelu culpae (156/3)
odredbe o postupku izuzeća (73, 75/2 i 5)
Utjecaj zloupotrebe na pravomoćnu odluku. Postavlja se pitanje da li se sudska odluka
koja je postala pravomoćna može ospotavati u redovnoj građanskoj parnici (actio doli), zbog
toga što je nastala kao posljedica zloupotrebe prava? Odgovor je negativan, jer bi tada došlo do
velike pravne nesigurnosti, budući da bi se pravomoćne odluke mogle rušiti. Zakonodavac rađe
trpi da presuda zasnovana na zloupotrebi prava postane pravomoćna, nego da žrtvuje pravnu
sigurnost pa da se presude donesene prije mnogo godina počnu obarati. S obzirom da je
zloupotreba prava protupravna, stranci koja je time pretprjela štetu treba priznati ovlaštenje da u
posebnoj parnici ostvaruje zahtjev za naknadu štete.
2. SUBJEKTI PARNIČNOG POSTUPKA
2.1. SUDOVI
2.1.1. Ustrojstvo načela i djelovanje sudova u Republici Hrvatskoj
Načela. Sudovi obavljaju sudbenu vlast koja je samostalna i neovisna. Sudovi sude na
temelju Ustava i zakona (117 URH 46) i na temelju međunarodnih ugovora koji su dio pavnog
poretka Republike Hrvatske (5/2 ZS). Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno u ime
Republike Hrvatske (119 URH). Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom i ne mogu biti
sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena (10/5). U tom slučaju sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća
prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava.
Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu koji odlučuje o pravnom lijeku (10/6).
46
Ustav Republike Hrvatske
pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke (121
URH).
Izbor i razrješenje sudaca. Suce imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj
odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće (123 URH). Sudačka dužnost je stalna. Iznimno,
prigodom prvog stupanja na sudačku dužnost suci će se imenovati na vrijeme od pet godina.
Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju dužnost stalno (122 URH).
Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti: (a) ako to sam zatraži, (b) ako trajno izgubi
sposobnost obavljati svoju dužnost, (c) ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini
nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti, (d) ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog
stegovnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće, (e) kad navrši sedamdeset godina (122/3
URH).
Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen pravni
fakultet i položen pravosudni ispit, radno iskustvo na određenim pravnim poslovima, stručnu
sposobnost i iskazane radne sposobnosti (49 ZS).
Sudac se mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede
u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti (58 ZS).
Stupanjem na znagu ZIDZPP/03-a, ukinut je institut sudaca porotnika, što znači da je
uvedeno načelo profesionalnosti.
Materijalnopravna odgovornost sudaca. Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u
obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili
nepravilnim radom. Republika Hrvatska može od suca zatražiti naknadu isplaćene svote samo
kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Takav zahtjev zastarijeva za šest
mjeseci od dana isplate naknade oštećeniku (67 ZS).
Sudovi se dijele prema kriteriju vrste i ranga. Prema vrsti se dijele na (1) sudove opće
nadležnosti (općinski sudovi, županijski sudovi i Vrhovni sud), te (2) sudove specijalizirane
nadležnosti (trgovački sudovi, Visoki trgovački sud, prekršajni sudovi, Visoki prekršajni sud i
Upravni sud). Unutar ove podjele prema vrsti lako je uočiti i rang pojedinih sudova (13 ZS).
2.1.2. Sastav suda
Donošenjem ZIDZPP/03 radikalno su izmijenjene odredbe o sastavu suda.

Prvostupanjski postupak. Izmjenom čl. 41. st. 1. ZPP-a uvodi se načelo monokracije: u
parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako posebnim zakonom nije
određeno da sudi vijeće. Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca,
ako zakonom nije drugačije određeno (42). Tom odredbom je uvedeno načelo profesionalnosti u
kolegijalnom sastavu suda prvog stupnja, jer u suđenju više ne sudjeluju suci porotnici.
Drugostupanjski postupak. U drugom stupnju sudovi sude u vijeću sastavljenom od
trojice profesionalnih sudaca, ako zakonom nije drukčije određeno (41/2, 44/1). Dakle, u pravilu
ovdje imamo načelo zbornosti i profesionalnosti.
No i u drugostupanjskom postupku uvedeno je načelo monokracije, ali samo kao iznimka.
Tako je propisano da o žalbi protiv rješenja 47 odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom
nije drugačije određeno (44/2). Također, sukob nadležnosti iz čl. 23. st. 1. i 2. ZPP-a rješava
sudac pojedinac nadležnog suda. Iznimno i o žlabi protiv presude odlučuje sudac pojedinac
drugostupanjskog suda, kad je riječ o sporovima male vrijednosti (467/6).
Postupak po reviziji. Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud
RH sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ZPP nije drukčije odredio (44/3).48
Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac
suda nižeg stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca
(44/4).
Postupak za svrhovitu delegaciju. I u ovom slučaju uvedeno je načelo monokracije: o
zahtjevu prvostupanjskog suda za svhrovitu delegaciju odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda
određene vrste (68/3). Najviši sud određene vrste je Vrhovni sud RH, a kad se radi o trgovačkim
sudovima - Visoki trgovački sud RH.
Postupak izuzezća. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda
Republike Hrvatske odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca toga suda (74/3).
Sudsko vijeće – sudac pojedinac: Kad vijeće u tijeku postupka utvrdi da se radi o sporu
kojeg treba suditi sudac pojedinac, postupak će se, po pravomoćnosti rješenja kojim se to
utvrđuje, nastaviti pred sucem pojedincem (18/1). Sudac pojedinac vezan je za ovo rješenje,
protiv kojega nije dopuštena žalba (18/2).
U obrnutom slučaju, kada sudac pojedinac utvrdi da je za suđenje nadležno vijeće,
postupak će se nastaviti pred vijećem. Vijeće nije vezano za ovo rješenje suca pojedinca, protiv
kojega je nije dopuštena žalba (18/5).
Ako o nekim od kumuliranih zahtjeva treba suditi vijeće, a o drugima pojedinac, sudit će
vijeće (188/4).
Povreda pravila o sastavu suda. Kad vijeće prvostupanjskog suda donese odluku o
sporu koji je trebao suditi sudac pojedinac, to ne može biti razlog za pobijanje (18/4).
2.1.3. Predsjednik vijeća
Odredbe o predsjedniku vijeća gube na značaju nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a,

budući da je tom novelom, kao pravilo, uvedeno načelo monokracije i profesionalnosti. Vijeće će
suditi samo kad je to posebnm zakonom propisano.
U kolegijalnim sudovima radi rasterećenja kolegija od odlučivanja u pitanjima koja se ne
odnose na meritum spora, odlučivanje o gotovo svim pitanjima procesne naravi povjereno je
predsjedniku vijeća.
47
Dakle, protiv svih prvostupanjskih rješenja, pa i onih kojima se odlučuje o meritumu stvari (kao što je rješenje o
smetanju posjeda).
48
Takvu drukčiju odredbu nalazimo u čl. 392. st. 1. i 2. ZPP-a: nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili
neobrazloženu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja
nije učinio prvostupanjski sud. Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ZPP-a
odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj ako utvrdi da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je
dopuštena.
Kad predsjednik vijeća kao primus inter pares rukovodi tijekom postupka, njegove
odluke nisu definitivne, a kad bilo koji od sudionika u postupku izrazi protivljenje postupku
predsjednika vijeća, konačnu doluku donjet će vijeće (311/3).
Tako predsjednik vijeća: rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze,
daje riječ članovima vijeća te objavljuje odluke vijeća (311/1).
Nekad predsjednik vijeća poduzima radnje kao određeni sudac:
vijeće može ovlastiti predsjednika vijeća da obavi uviđaj (228/1)
vijeće može iz važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom
vijeća (224/1)
2.1.4. Predsjednik suda
Predsjednik suda je sudac koji, uz tu dužnost, obavlja još i poslove sudske uprave.
Imenuje se na vrijeme od 4 godine (73a ZS).
U parničnom postupku on:
odlučuje o izuzeću, a ako se traži izuzeće predsjednika suda, odluku donosi predsjednik
neposredno višeg suda.
postavlja stranci, koja je oslobođena od prethodnog plaćanja parničnih troškova,
besplatnog punomoćnika iz reda odvjetnika (174/4)
daje dozvolu trećima za razmatranje i prepisivanje spisa kad je postupak završen (150/2)
2.1.5. Sudski savjetnici kao pomoćnici sudaca
Sudski savjetnici - pomoćnici suca. Novom odredbom čl. 13. ZPP-a sudski savjetnici su
stekli zapravo satus pomoćnika suca. Sudski savjetnici ovlašteni su u prvom stupnju provoditi
parnični postupak, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. Na temelju tako provedenog
postupka sudski savjetnik podnosi sucu kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na
temelju kojeg sudac donosi odluku. (13/1).
Ograničenja. Takav samostalni rad sudskuih savjetnika ograničen je na provođenje
postupka i predlaganje sucu odluka u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost
predmeta spora ne prelazi 50,000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost
predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna (13/3).
Funkcija suđenja pridržana je za suca. Predsjednik suda može ovlastiti jednog ili više
sudaca koji će donositi odluke na temelju prijedloga sudskih savjetnika. Dakle, funkcija suđenja
pridržana je za suca, ali sve pripremne radnje obavlja savjetnik. Ako ne prihvati prijedlog kojeg
mu je dao sudski savjetnik, nadležni sudac će sam provesti postupak (13/2), tj. ocijeniti dokaze,
utvrditi činjenice i donijeti odluku. U tom slučaju sudac ne mora o tome donijeti posebno
rješenje, već će odrediti gl. raspravu na kojoj će strankama priopćiti svoju odluku da sam
provede postupak.
U uvodu odluke navest će se da je odluka donesena temeljem prijedloga sudskog
savjetnika (13/1).
Pisani prijedlog sudskog savjetnika trebao bi obvezno sadržavati prijedlog izreke odluke, a
korisno bi bilo i prijedlog obrazloženja, te vlastoručni potpis sudskog savjetnika. Takav prijedlog
treba uvezati i čuvati u spisu predmeta.
U drugostupanjskom postupku i postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova
sudski savjetnici referiraju o stanju spisa i pripremaju nacrte odluka (13/4).
2.1.6. Izuzeće sudaca
Nepristranost je svojstvo suca da bi donio istu odluku i među drugim strankama, ili da
bi istu odluku donio i drugi sudac. Kad ta nepristranost dođe u pitanje, može se tražiti izuzeće
suca.49 S obzirom na vrstu mogućih uzroka neprostranosti, razlikujemo isključenje suca ili
apsolutno izuzeće (iudex inhabilis) i izuzeće u užem smislu ili relativno izuzeće (iudex
suspectus).
a) RAZLOZI ZA IZUZEĆE
1) Isključenje (apsolutno izuzeće)
Traži se iz apsolutnih razloga, tj. onih koji samim postojanjem opravdavaju sumnju u
nepristranost, pa nema potrebe dokazivati postoji li kauzalna veza između tog razloga i
nepristranosti. Ti su razlozi u zakonu taksativno navedeni (71/1-6).
Dakle, sudac ne može obavljati sudačku dužnost:
1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u
odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan
kao svjedok ili vještak.
2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku.
Prema Zakonu o sudovima, sudac ne smije obavljati poslove člana upravnog ili nadzornog
odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja je osnovana radi stjecanja dobiti (61/2,3
ZS). Dakle, sucu nije zabranjeno biti članom određenog društva, uz uvjet da je to članstvo izvan
granica citiranih zabrana. Zato se smatra u teoriji da bi zakonom trebalo na odgovarajući način
regulrati ovo pitanje, jer zainteresiranost suca kao člana trgovačkog društva (npr. dioničara) za
ishod spora nije ništa manja od one kada radi u pravnoj osobi.
3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u
pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug,
izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili
nije.
ZIDZPP/03 dodao je i izvanbračnog druga i to, prema stajalištu teorije, bez obzira što je
izvanbračna zajednica prestala.
4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili
punomoćnika;
Terminologija nije usklađena s ObZ-om pa bi trebalo stajati "skrbnik, posvojitelj i
posvojenik"
49
Osim institutom izuzeća, nepristrano i samostalno obavljanje sudačke dužnosti štiti se i odredbana Zakona o
sudovima kojma se određuju načini i kriteriji raspoređivanja predmeta (56, 57 ZS), te kojma se uređena zabrana
obavljanja službe i poslova koji bi mogli utjecati na samostalnost i nepristranost suca (61 ZS).
5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim
tijelom.
Dakle, sudac je isključen od obavljanja sudačke dužnosti, ne samo u slučaju ako je
sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog tijela, već i u slučaju ako je na bilokoji
način sudjelovao u postupku pred takvim sudom ili tijelom.
6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje
kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća.
2) Izuzeće u užem smislu (relativno izuzeće)
Traži se iz relativnih razloga tj. onih kod kojih je potreban ne samo dokaz o postojanju
određenog svojstva, već i tome da to svojstvo in concreto ugrožava sučevu neprostranost
(kauzlani neksus).
Ti razlozi nisu u zakonu taksativno navedeni, već generalno: razlogom za izuzeće ima se
smatrati i svaka druga okolnost ako je takve naravi da dovodi u sumnju nepristranost suca u
konkretnoj stvari50 (71/7).
b) ZAHTJEV ZA IZUZEĆE
Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno
predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.51
Nije dopušten zahtjev za izuzeće (73/2):
 kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli
suditi u nekom predmetu52;
 o kojem je već odlučeno;
 u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.
Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a
najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do
donošenja odluke.53 Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili
odgovoru na pravni lijek (73/6, 7).
c) POSTUPANJE SUCA ČIJE SE IZUZEĆE TRAŽI
1) Zbog apsolutnih razloga
50
Takvi razlozi su naprimjer: sudac je vjerovnik ili dužnik stranke ili njenog zastupnika, srodnik u daljem stupnju
srodstva, u odnosu intimnog prijateljstva ili neprijateljstva, hranitelj, vjerenik, ako je član trgovačkog društva koje je
stranka u postupku, ako se radi o predmetu u kojem se pojavljuje pravno pitanje identično s pitanjem koje se javlja u
nekom drugom predmetu u kojem je taj sudac izravno zainteresiran, i sl.
51
Ne može se zahtijevati izuzeće predsjednika suda nevezano za njegov rad u konkretnom predmetu (npr. zbog toga
što je već odbio zahtjev za izuzeće u nekom drugom predmetu, itd.).
52
No dopušten je zahtjev u kojemu bi za svakog suca nadležnog suda bile navedene konkretne okolnosti zbog kojih
postoji sumnja u nepristranost svakog od nijh.
53
Vremensko ograničenje ovlaštenja stranke na podnošenje zahtjeva "čim sazna" za razlog za izuzeće odnosi se
samo na relativno izuzeće. Ako stranka ne podnese zahtjev odmah nakon što je saznala za razlog, zakonom nije
predviđena mogućnost odbacivanja takvog zahtjeva, već bi se radilo o zloporabi prava i sud bi trebao izreći novčanu
kaznu (sukladno čl. 10/2) i obvezati stranku na snošenje troškova postupka (sukladno čl. 156).
Inicijativa suca. Sudac, čim sazna da postoji koji od razloga za apsolutno izuzeće, dužan
je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda. Na isti način će
postupiti i predsjednik suda ako u predmetu u kojem sudjeluje postoji razlog za njegovo
isključenje.
Inicijativa stranke. Sudac odnosno predsjednik suda će odmah prekinuti rad na predmetu
i u slučaju da je inicijativa za izuzeće potekla od stranke.
U oba slučaja predsjenik suda će sucu odnosno sebi odrediti zamjenika, a ako to nije
moguće, postupit će po pravilima o nužnoj delegaciji.
Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog apsolutnih razloga, zamjenik će ukinuti sve
radnje koje je poduzeo isključeni sudac.
2) Zbog relativnih razloga
Inicijativa suca. Ako smatra da postoji neki od relativnih razloga za izuzeće, sudac će o
tome odmah obavijestiti predsjednika suda, te prekinuti svaki rad u predmetu.
Inicijativa stranke. Kada stranka podnese zahtjev za izuzeće, sudac će, čim sazna da je
takav zahtjev stavljen, obustaviti svaki rad na tome predmetu.
Neovisno o tome je li zahtjev za izuzeće stavio sudac ili stranka, sudac može poduzimati
one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog relativnih razloga, zamjenik će ukinuti samo one
radnje koje je izuzeti sudac poduzeo od dana saznanja da je zahtjev za njegovo izuzeće
podnesen.
d) NASTAVAK POSTUPKA PRIJE DONOŠENJA ODLUKE O IZUZEĆU
Iznimno, sudac može rješenjem (protiv kojega nije dopuštena žalba) odlučiti nastaviti s
radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili
ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka. U tom
slučaju sudac će odrediti da se spis predmeta umnoži te da se prijepis spisa zajedno sa zahtjevom
za izuzeće proslijedi na odlučivanje. Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, radnje koje su
poduzete i odluke koje su donesene ukinut će sudac koji će preuzeti vođenje postupka (75/2 -
4).54
Pri ocjeni je li zahtjev očito neosnovan, treba biti primarno jesu li okolnosti, koje se u
zahtjevu ističu kao razlog za sumnju u nepristranost suca, istinite. Samo pitanje sumnje u
nepristranost je subjektivne naravi, zbog čega bi se ocjeni o tome trebalo pristupiti suzdržano.
e) ODLUČIVANJE O IZUZEĆU
54
Sud će novčano kazniti (uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 10. ZPP-a) stranku i umješača, odnosno njihova
zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili
spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka (75/5).
Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci
uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a na
temelju njega ovrha se može tražiti i prije njegove pravomoćnosti (75/6).
Nadležnost. Nedopuštene zahtjeve odbacit će sudac pred kojim teče postupak u povodu
kojeg je izuzeće zatraženo. Protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena55 (73).
O dopuštenom zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje:
za suca - predsjednik suda
za predsjednika suda – predsjednik neposredno višeg suda56
za predsjednika Vrhovnog suda – vijeće sastavljeno od 5 sudaca toga suda (74/1 - 3)
izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća
koji vode postupak (76/2).
zahtjevu za izuzeće vještaka odlučuje parnični sud, dakle sudac (254/4).
Postupak. Prije donošenja odluke uzet će se izjava suca čije se izuzeće traži, a preama
potrebi obavit će se i drugi izviđaji (74/4). Primjerak izjave suca čije se izuzeće traži, odnosno
izvješća o obavljenim izviđajima predsjednik suda dostavit će strankama, koje mogu u roku od
tri dana dati svoje očitovanje (74/5).
Odluka. U slučaju apsolutnog izuzeća, predsjednik suda rješenjem utvrđuje postojanje
razloga za izuzeće i određuje sucu ili sebi zamjenika. Ta su rješenja deklaratorne naravi jer se
njima samo utvrđuje postojanje razloga za izuzeće. U slučaju relativnog izuzeća, predsjednik
suda rješenjem odlučuje o zahtjevu za izuzeće na način da ga prihvaća i izuzima suca te mu
određuje zamjenika ili ga odbija. Ta su rješenja konstitutivne naravi.
Žalba. Protiv rješenja kojim se zahtjev usvaja nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim
se zahtjev odbacuje ili odbija te rješenja kojim je sudac odlučio nataviti s radom nije dopuštena
posebna žalba (74/5).
f) POSLJEDICE POVREDE PRAVILA O IZUZEĆU
Povrede propisa o obje vrste izuzeća koje se sastoje u tome što je u suđenju sudjelovao
sudac koji je odlukom suda bio izuzet, predstavljaju apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog
postupka (354/2/1). Također, apsolutno bitna povreda je ostvarena ako je u donošenju presude
sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti zbog razloga za apsolutno izuzeće.
Povreda izvršena sudjelovanjem suca za kojeg postoji razlog za relativno izuzeće, a koji
nije uvažen, predstavlja relativno bitnu povredu.
g) OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJU PRAVILA O IZUZEĆU
Odredbe o izuzeću primjenju se i na zapisničare i sudske savjetnike. S obzirom da je u

parničnom postupku napušten sustav porotnog suđenja, iz oodredaba ZPP-a o izuzeću
izostavljeni su suci porotnici (76/1). O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac
pojedinac ili predsjednik vijeća (76/2).
2.2. OSTALI ORGANI KOJI SUDJELUJU U VRŠENJU PRAVOSUĐA
55
Ako je takav zahtjev za izuzeće istaknut u pravnom lijeku, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda.
56
Osim kada predsjednik suda odredi sebi zamjenika iz reda sudaca, jer u odnosu na njega postoje razlozi za
apsolutno izuzeće.
2.2.1. Državno odvjetništvo
Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno

postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi
zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona (2/1
ZDO57).
Načela ustrojstva državnog odvjetništva su:
Monokratskog uređenja. Jedna je osoba nositelj funkcije progona koja sama poduzima
sve radnje (ovisno o rangu to je općinski d.o., županijski d.o. ili Glavni d.o.R.H.). Mogu ga
zastupati zamjenici d.o.-a. On je ovlašten davati obvezne upute za rad svim svojim zamjenicima.
Hijerarhije. Među pojedinim državnim odvjetništvima postoji podređenost odnosno
nadređenost. Viši d.o. može nižem davati obvezne upute za rad (26/1 ZDO).
Devolucije. D.o. je ovlašten preuzeti predmet zamjenika ili nižeg d.o.-a.
Supstitucije. D.o može, nakon preuzimanja predmeta prema prethodnom načelu, taj
predmet ustupiti drugom zamjeniku ili drugom nižem d.o.-u (26/2 ZDO).
Državno odvjetništvo u parničnom postupku. Državno odvjetništvo u parničnom
postupku nije ovlašteno na odlučivanje, već ono sudjeluje u postupku kao stranka ili kao
sudionik.
Prema novom ZDO-u, državno odvjetništvo je preuzelo ulogu koju je prije imalo državno
pravobraniteljstvo.
Tako nadležno državno odvjetništvo u građanskom i upravnom postupku:
zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava (15/3 ZDO), dakle, kao
zastupnik ex lege;
zastupa pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, te
jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, kada je to s obzirom
na predmet postupka opravdano, i to na temelju posebne punomoći (16/1/1).
u incidentanom postupku radi provjere zakonitosti odluke o obustavi postupka u kojem
pravna osoba nema sljednika ili se on ne može utvrditi, odluka o obustavi se dostavlja
državnom odvjetništvu (215b/4). Tada drž. odvjetništvo ima status intervenijenta sui
generis.58
ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. 205. ZPP-a prema kojima je državni odvjetnik,
kao umješač sui generis, imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa.
2.2.2. Odvjetništvo
Pojam. Odvjetništvo je neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne

pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa (1
ZO59).
57
Zakon o državnom odvjetništvu (NN 51/01).
58
Naime, ono tada nije zastupnik države jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. Njegova zadaća je zaštita
objektivne zakonitosti, a tek posredno interesa države (ako se pokaže da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o
prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila država).
59
Zakon o odvjetništvu
Pravna pomoć obuhvaća: davanje pravnih savjeta, sastavljanje isprava (ugovora,
oporuka), sastavljanje tužbi, žalbi, zahtjeva i drugih podnesaka, zastupanje stranaka (3 ZO).
Načela. Neovisnost i samostalnost – očituje se u tome što su odvjetnici nezavisni od bilo
kakvih organa i što su organizirani u Hrvatsku odvjetničku komoru kao samostalnu organizaciju.
Mogu poduzimati sve ono što smatraju korisnim za stranke. Dužnost pružanja pravne pomoći –
odvjetnik je dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja to od njega zatraži, osim u slučajevima kad
je to izričito propisano zakonom (tako on mora uskratiti pravnu pomoć ako je u istoj pravnoj
stvari zastupao protivnu stranku ili je u toj stvari prije radio kao sudac ili druga službena osoba, a
odvjetnik s priznatom specijalizacijom može uskratiti pravnu pomoć koja ne spada u njegovu
specijalnost).
Dužnost čuvanja odvjetničke tajne. Sve što mu je stranka povjerila, ili što je u
zastupanju stranke saznao na bilo koji način, odvjetnik je dužan čuvati kao tajnu.
Obvezatnost udruživanja u HOK (Hrvatsku odvjetničku komoru). Odvjetnici se
obvezno udružuju u HOK, koja predstavlja odvjetništvo RH kao cjelinu.
Način pružanja pravne pomoći. Odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno,
sukladno Ustavu, zakonima, statutu i drugim općim aktima HOK te kodeksu odvjetničke etike.
Pružanje pravne pomoći uz nagradu. Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te
na naknadu troškova za obavljen rad sukladno tarifi koju utvrđuje HOK.
Stjecanje prava na obavljanje odvjetništva. To pravo se stječe upisom u Imenik
odvjetnika, a nakon dane svečane prisege. Uvjeti za upis su slijedeći: da se radi o poslovno i
zdravstveno sposobnom državljaninu Republike Hrvatske, koji je završio pravni fakultet i
položio pravosudni ispit, da ima tri godine prakse na pravnim poslovima u pravosudnim tijelima
ili u odvjetničkom uredu, te da se protiv njega ne vodi kazneni postupak.
Imunitet. Ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno mišljenje izraženo u
pružanju pravne pomoći niti smije biti pritvoren, bez odobrenja sudskog vijeća zbog kaznenog
djela počinjenog u pružanju pravne pomoći.
Zabrana pactum de quota litis. Ništav je ugovor kojim bi odvjetnik kupio sporno pravo
čije mu je ostvarenje povjereno, ili ugovorio za sebe udio u podjeli iznosa dosuđenog njegovom
nalogodavcu (461/2 ZOO60).
2.3. NADLEŽNOST SUDOVA U PARNIČNOM POSTUPKU
2.3.1. O nadležnosti
Definicija. Nadležnost u objektivnom smislu je djelokrug poslova određenog organa.

Nadležnost u subjektivnom smislu je pravo i dužnost određenog suda (ili drugog organa) da
postupa u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu radnju. Nadležnost predstavlja
pozitivnu procesnu pretpostavku.
60
Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99)
Podjela. Nadležnost može biti apsolutna (sudska nadležnost, sudbenost, jurisdikcija) i
relativna (nadležnost u užem smislu, kompetencija).
Pravila o apsolutnoj nadležnosti razgraničavaju nadležnost domaćih sudova od
nadležnosti ostalih domaćih upravnih i drugih organa te od nadležnosti inozemnih organa.
Pravila o relativnoj nadležnosti razgraničavaju djelokrug poslova u okviru domaćeg sudskog
sistema. Ovim pravilima se određuje stvarna, funkcionalna i mjesna nadležnost.
Pravila o stvarnoj nadležnost razgraničavaju djelokrug poslova između sudova različite
vrste, te između sudova različitog ranga u okviru te iste vrste. Pravila o funkcionalnoj ili
instancijskoj nadležnosti određuju kompetenciju sudova za rješavanje o pravnim lijekovima ili
nekim drugim pitanjima, a s obzirom na to koji sud je nadležan odlučivati o određenom
predmetu u prvom stupnju. Pravilima o mjesnoj nadležnosti razgraničuje se teritorijalna
nadležnost između stvarno nadležnih sudova iste vrste i istog ranga. Pravilima o stvarnoj i
mjesnoj nadležnosti određuje se koji će sud biti nadležan u prvostupanjskom postupku.
2.3.2. Sudska (apsolutna) nadležnost
Pravila o sudskoj nadležnosti domaćih sudova sadržana su ili izričito u zakonu ili se
izvode posredno i to:
u odnosu na domaće nesudske organe - iz pravila o stvarnoj nadležnosti;
u odnosu na inozemne sudove i druge organe - iz pravila o mjesnoj nadležnosti.
Međunarodna sudska nadležnost. Obuhvaća pravila o razgraničenju sudske nadležnosti
između domaćih i inozemnih sudova (i drugih organa). Prema čl. 27. ZPP-a, sud RH je nadležan
za suđenje u sporu s međunarodnim elementom kad je njegova nadležnost izričito određena
zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako nema takve izričite odredbe, kad ta nadležnost
proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH. Takva pravila sadržana su u
ZRSZ.
2.3.3. Stvarna nadležnost
Pojam. Stvarna nadležnost razgraničuje djelokrug poslova između različitih vrsta sudova
jedinstvenog domaćeg sudskog sistema, te između sudova različitog ranga u okviru iste vrste
sudova.
Kriteriji za razgraničenje stvarne nadležnosti su različiti:
s obzirom na procesne subjekte (personalni kriterij)
s obzirom na predmet spora (kauzalni kriteriji)
s obzirom na vrijednost predmeta spora (vrijednosni kriterij)
nadležnost određenog suda se zasniva na činjenici da se kod tog suda već vodi neki drugi
postupak (atrakcijski kriterij)
Neka pravila o stvarnoj nadležnosti rezultat su primjene samo jednog od ovih kriterija, a
druga su rezultat kombinirane primjene više njih.
Stvarna nadležnost sudova u RH. Novelom ZPP-a od 2003. odredbe o stvarnoj
nadležnosti sudova iz Zakona o sudovima, preuzete su, uz određene izmjene i dopune, u ZPP.
Općinski sudovi. Općinski sudovi rješavaju o svim sporovima iz čl. 1. ZPP-a koji nisu
koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova (34/2). Općinski
sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima (34):
1. uzdržavanju,
2. postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
3. utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
4. tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno
odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,
5. stvarnim i osobnim služnostima,
6. zbog smetanja posjeda,
7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.),
8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,
9. za zaštitu od nezakonite radnje,
10. iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu
11. obavljaju poslove pravne pomoći, ako zakonom nije drugačije određeno (34/4)
Županijski sudovi u parničnom postupku:
sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom61,
rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši
sudovi,
odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju,
obavljaju druge poslove predviđene zakonom. (34 a)
Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:
u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koja
proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost,
sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju
članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i
društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i
obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između
predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih
članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,
sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora
trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,
sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira na
svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja,
ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek
stvarno nadležni sudovi druge vrste (članak 34. stavak 1.),
u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u
sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim
sporova o prijevozu putnika,
u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno
plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika,
61
Prema Zakonu o radu, ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća podrućje samo jedne županije, o zabrani
štrajka, odnosno isključenja s rada, u prvom stupnju odlučuje nadležni županijski sud u vijeću sastavljenom od tri
suca (217/1 ZR). Ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća područje dviju ili više županija, o zabrani štrajka
odnosno isključenja s rada u prvom stupnju odlučuje Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od tri suca
(217/2 ZR).
u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava
i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i
tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i
narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka
196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe. (34
b)
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:
sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,
odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,
odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,
obavlja druge poslove određene zakonom (34 c).
Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:
odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga
trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako
zakonom nije drugačije određeno,
odlučuje o reviziji,
rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je
zajednički neposredno viši sud,
obavlja druge poslove određene zakonom. (34 d)
Povreda ovih pravila. Zbog povrede pravila o stvarnoj nadležnosti žalba se može izjaviti
samo ako je sud u povodu pravodobno podnesenih prigovora stranaka pogrešno odlučio da je
stvarno nadležan (345/1/3). U povodu žalbe drugostupanjski sud na tu povredu ne pazi po
službenoj dužnosti, a revizija zbog te povrede nije dopuštena.
Zaključno se može kazati da navedeni izmijenjeni procesni tretman stvarne nadležnosti u
bitnome se približio onome koji je i prije ZIDZPP/03 vrijedio za mjesnu nadležnost.
Generalna delegacija. To je poseban vid određivanja stvarne nadležnosti kod kojeg se
suđenje u sporovima određene vrste povjerava samo nekim od sudova određene vrste i ranga, a
ne svima koji postoje. Posljedica toga je da u okviru sudova iste vrste i istog ranga postoje
sudovi različite stvarne nadležnosti – proširene i sužene. Ratio legis za ovakvo rješenje je u tome
što su pred tim sudovima ti sporovi češći, pa se na taj način sudovima omogućuje specijalizacija.
Npr. trgovački sud u Splitu je nadležan rješavati plovidbene sporove za područje trgovačkih
sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru (čl. 8. Zakonima o područjima i sjedištima sudova).
2.3.4. Funkcionalna nadležnost
Pojam. Funkcionalna nadležnost za postupanje u određenom stadiju parnice ili za

odlučivanje o određenom pitanju utvrđuje se s obzirom na sud koji je u konkretnom slučaju
odlučivao u prvostupanjskom postupku. Stranke ne mogu svojim sporazumom isključiti
primjenu pravila o funkcionalnoj nadležnosti.
Pravila o funkcionalnoj nadležnosti nisu samo devolutivne, već i remonstra-tivne prirode.
Općinski i trgovački sudovi nadležni su za postupanje u povodu remonstrativnih pravnih
lijekova (ponavljanje postupka i prigovor protiv platnog naloga).
Županijski sudovi odlučuju o žalbama protiv odluka opć. sudova donesenih u prvom
stupnju, a Visoki trgovački sud odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka trgovačkih
sudova. I jedni i drugi odlučuju o sukobu mjesne nadležnosti sudova sa svog područja, te o
nužnoj delegaciji.
Vrhovni sud odlučuje o odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih
sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih
odluka, zatim o reviziji, o sukobu nadležnosti i o svrsishodnoj delegaciji.
2.3.5. Mjesna nadležnost
Povjeravanje određenog predmeta teritorijalno određenom sudu opravdava se

specifičnom vezom između spora i područja nadležnosti određenog suda. Ta veza može biti
subjektivna (veza stranaka s područjem suda) i objektivna (veza predmeta koji je objekt spora s
područjem suda).
a) OPĆA MJESNA NADLEŽNOST - forum generale
Sporovi protiv fizičkih osoba. Sud opće mjesne nadležnosti je sud kod kojega se protiv
tuženika mogu pokretati u pravilu sve parnice. Potreba da se tuženiku pruži kompenzacija za
neprilike u koje ga dovodi parnica, uvjetuje pravila po kojima se mjesna nadležnost utvrđuje u
prvom redu tako da se tuženiku olakša obrana, time što će za suđenje biti nadležan sud koji je za
tuženika najpristupačniji (actor sequitur forum rei).
Takav sud koji je za tuženika najpristupačniji bit će sud njegova prebivališta - forum
domicilii (47/1).62
Neki subjekti imaju, pored prebivališta, u nekom drugom mjestu boravište trajnije naravi,
a to je mjesto za koje se, iz okolnosti konkretnog slučaja, može pretpostaviti da će se određeni
subjekt u njemu duže zadržavati (47/3).63 Za ove je osobe opće mjesno nadležan, pored suda
njihova prebivališta, i sud na čijem području trajnije borave.64
Neki subjekti nemaju ni prebivalište ni trajnije boravište (ili im se ono ne može
utvrditi),65 pa je za njih opće mjesno nadležan sud njihova boravišta (47/2).66
62
Prema čl. 2. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, NN 53/91, (dalje: ZPBG), prebivalište je mjesto u kojem
se građanin nastanio (corpus) sa namjerom da u njemu stalno živi (animus).
Utvrđivanje takvog prebivališta ne predstavlja problem, zato jer ono mora u pravilu biti formalno registrirano (6/1
ZPBG). Okolnost da se netko udaljio iz mjesta svog prebivališta ne dovodi do njegovog prestanka.
Inače, sporno je u teoriji mogu li neki subjekti imati više prebivališta (npr. u jednom mjestu radim, a u drugom
stanujem) kada bi za njih, po nekim autorima, opće mjesno nadležni bili svi sudovi njihovih prebivališta.
63
Npr. studenti u mjestu studija, bolesnici u liječilištima.
64
Budući da ZPBG razlikuje uobičajeno i privremeno boravište, trajnim boravištem u smislu ZPP-a treba smatrati
tzv. uobičajeno boravište prema ZPBG-u. Uobičajeno boravište je mjesto u kojem građanin trajnije boravi bez
namjere da se u njemu naseli (5/2 ZPBG).
65
Problem osoba koje nemaju prebivallište mogao bi se javiti samo glede stranih državljana, budući da je hrvatskom
državljaninu koji nema prebivalište u RH nadležno policijsko tijelo dužno utvrditi prebivalište prema kriterijim
određenim u ZPBG-u.
66
U smislu ZPB-a, to bi bilo tzv. privremeno boravište, dakle mjesto u kojem se građanin zadržava do 30 dana (5/3
ZPB).
Kad tuženik ima više područja opće mjesne nadležnosti, tužitelj ima pravo izabrati
konkretno mjesno nadležan sud.
Sporovi protiv pravnih osoba. Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba
općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište (48/1).
Za suđenje u sporovima protiv županija, Grada Zagreba, gradova i općina općemjesno je
nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo (48/2). Za suđenje u
sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima
prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno
sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je
nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor (48/3).
U sporovima protiv Republike Hrvatske iz odnosa s vojnim postrojbama isključivo je
nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište zapovjedništva vojne postrojbe (61).
Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog
sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti
nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (59). Ovo pravilo odnosi se na
sve kategorije pravnih osoba, pa tako i na državu, županije, Grad Zagreb, gradove i općine.
b) POSEBNA MJESNA NADLEŽNOST - forum speciale
Ovo su posebna pravila prema kojima se tužba u nekim vrstama sporova može podnijeti
nekom drugom sudu umjesto opće mjesno nadležnom ili nekom drugom sudu pored opće mjesno
nadležnog.
Izberiva mjesna nadležnost (forum electivum). Tužitelju se omogućuje da bira između
suda koji je opće mjesno nadležan i još nekog drugog suda kojeg zakon određuje (46/2). Pravo
izbora tužitelja traje do podnošenja tužbe. U doktrini se smatra da bi pravo na izbor tužitelj
mogao realizirati i povlačenjem tužbe i ponovnim podnošenjem iste tužbe drugom sudu, ali samo
prije nego tužba bude dostavljena tuženiku.
Osim suda opće mjesne nadležnosti, još je nadležan:
u sporovima o zakonskom uzdržavanju, još i sud na čijem području tužitelj koji traži
uzdržavanje ima prebivalište, odnosno, boravište (51/1)
u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete, još i sud na čijem području
je štetna radnja počinjena (forum delicti comissi) ili sud na čijem je području štetna posljedica
nastupila (52/1)
u bračnim sporovima, još i sud na čijem su području bračni drugovi imali svoje
posljednje zajedničko prebivalište (54/1)
u paternitetskim i maternitetskim sporovima, maloljetno dijete može podići tužbu još i
pred sudom svog prebivališta, odnosno, boravišta (55/1)
u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor
nastane u povodu djelatnosti te jedinice, još i sud gdje se ta jedinica nalazi (59)
u sporovima o nekretninama, ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je
svaki od tih sudova (56/2) tj. bira se između više isključivo nadležnih.
u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama, još i sud na čijem se području
dogodilo smetanje – forum turbationis (56/3)
u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima odnosno zrakoplovima mjesno je
nadležan, pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod odnosno zrakoplov
upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje (57/2).
za subjekte koji imaju, pored prebivališta, u nekom drugom mjestu boravište trajnije
naravi, opće mjesno je nadležan, pored suda njihova prebivališta, i sud na čijem području trajnije
borave (47/3).
u sporovima protiv proizvođača za zaštitu prava na temelju njegovog jamstva, još i sud
općemjesne nadležnosti za prodavača koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jamstvo
proizvođača (53).
u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika
prema ostaviocu, dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, još i sud na čijem se
području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak (62).
u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika, još i sud mjesta plaćanja – forum
solutionis (64).!!!(jasenković pita)
kod objektivne kumulacije, elektivno su mjesno nadležni sudovi koji su mjesno nadležni
za svaki od tih zahtjeva (arg. 188/1).
Isključiva mjesna nadležnost (forum exsclusive). Ova pravila eliminiraju opću i svaku
drugu mjesnu nadležnost, osim one koja je propisana zakonom. Ova se pravila ne mogu otkloniti
ni prorogacijom.
Isključivo je mjesno nadležan u sporovima:
- o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja
posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini - sud na
čijem se području nalazi nekretnina (56),
- o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz
zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu, kad je za suđenje nadležan sud u Republici Hrvatskoj -
sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan (57),
- protiv RH iz odnosa s vojnim postrojbama - sud na čijem se području nalazi sjedište
zapovjedništva vojne postrojbe (61)
- koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u
tijeku i u povodu stečajnog postupka - sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili
stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha (63).
Pomoćna mjesna nadležnost (forum subsidiale). U slučaju nemogućnosti primjene
primarnog pravila o mjesnoj nadležnosti, zakon predviđa da će mjesno nadležan biti neki drugi
sud. Kod elektivne posebne mjesne nadležnosti tužitelj konzumira svoje pravo izbora
podnošenjem tužbe. To bi pravo iznova oživjelo ako bi povukao tužbu, jer se u tom slučaju
smatra kao da tužba nije ni bila podnesena.
Npr. pomćno su mjesno nadležni:
u bračnim sporovima kada je sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što su bračni
drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno zato što tužitelj
ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni
drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima
prebivalište (54/2).
u patrenitetskim i matrnitetskim sporovima, kad je sud u Republici Hrvatskoj nadležan
zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem
području tužitelj ima prebivalište (55/2).
o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u
Republici Hrvatskoj - svaki sud u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva
imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži (58/1). Ako nadležnost suda u Republici
Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj -
sud na čijem je području obveza nastala (58/2).
boravište tuženika, ako on nigdje nema prebivalište ili trajnije boravište (47/2).
Forum delegatum, forum ordinatum. Mjesnu nadležnost u određenim situacijama
određuje viši sud (vidjeti poglavlje 2.3.7.)
Forum prorogatum. Zakon nekad dopušta strankama da svojim sporazumom odrede koji
će sud biti mjesno nadležan. (vidjeti poglavlje 2.3.8.)
Povreda. Zbog povrede pravila o mjesnoj nadležnosti tuženik može izjaviti žalbu samo
ako je pravodobno podnio prigovor (354/2/3). Na tu povredu drugostupanjski sud ne pazi po
službenoj dužnosti (365/2), a izv. pr. lijekovi nisu dopušteni.
2.3.6. Atrakcija nadležnosti
Pojam. Po pravilima o atrakciji (forum atractionis), ako se pred jednim sudom vodi
određeni spor, a pojavi se potreba da se pokrene i drugi spor koji je u izvjesnoj vezi s ovim koji
se već vodi, tada će nadležnost suda pred kojim se vodi spor, privući ovaj drugi spor, makar taj
sud ne bi bio nadležan po pravilima o općoj mjesnoj nadležnosti. Razlozi za primjenu pravila o
atrakciji su procesna ekonomija i efikasnost, te pravna sigurnost.
Atrakcija može biti apsolutna ili potpuna (atrakcija jurisdikcije, stvarne i mjesne
nadležnosti) i relativna ili nepotpuna (atrakcija samo stvarne i mjesne ili samo mjesne
nadležnosti).67 Sud na koji upućuju pravila o atrakciji može biti isključivo, elektivno ili
supsidijarno nadležan.
Slučajevi potpune atrakcije su rijetki:
u sporovima u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira
na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja, ako za
pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek stvarno nadležni
sudovi druge vrste (34b/5). Takva je atrakcija i isključiva.
kod tužbe tzv. glavnog miješanja: osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo
o kojem između drugih osoba već teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti
obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi (198). Ta atrakcija je
elektivna.
Slučajevi nepotpune atrakcije:
u sporovima iz nasljednopravnh odnosa: dok traje ostavinska rasprava za suđenje u
sporovima iz nasljednopravnih odnosa te iz potraživanja vjerovnika prema ostavitelju, osim suda
opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi i ostavinski sud
(62). Ta atrakcija je elektivna i tiče se samo mjesne nadležnosti.
u sporovima u ovršnom postupku: za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu
sudskog ili upravnoga ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području
nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak. odnosno sud na čijem se području provodi
67
U teoriji ima i drugačijih podjela koje se ovdje ne navode.
upravna ovrha. Za sporove u vezi sa sudskom ovrhom atrakcija se tiče mjesne nadležnosti, a u
sporovima u povodu upravne ovrhe utemeljuje se i jurisdikcija.
u sporovima u kojima je nad objema strankama otvoren stečajni postupak, mjesno je
nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni postupak (63a/1).
Iznimno, u sporovima o izlučnim i razlučnim pravima, o postojanju ili nepostojanju tražbina
prema stečajnom dužniku, o postojanju obveza stečajne mase te o pobijanju pravnih radnji
stečajnoga dužnika, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnoga
dužnika (63a/2).
u sporovima protiv materijalnih usparničara atrahira se samo mjesna nadležnost (50).
kod kvalificirane objektivne kumulacije dolazi do atrakcije stvarne te mjesne nadležnosti
kod obične objektivne kumulacije može doći samo do atrakcije mjesne nadležnosti
2.3.7. Određivanje nadležnosti od strane višeg suda
Viši sudovi na dva načina mogu odrediti mjesnu nadležnost nižeg suda: po pravilima o
delegaciji i ordinaciji.
Delegirati se može mjesna nadležnost prvostupanjskog, ali i drugostupanjskog suda.
Ordinirati se može samo nadležnost prvostupanjskog suda. Protiv rješenja o delegaciji i
ordinaciji žalba nije dopuštena.
a) DELEGACIJA (forum delegatum)
Delegacija nadležnosti znači da će odlukom višeg suda za postupanje biti nadležan

mjesno nenadležan, ali stvarno nadležan sud.
Nužna delegacija. Ako nadležni sud zbog izuzeća svih sudaca ili iz drugih razloga ne
može postupati u konkretnoj stvari, on će po službenoj dužnosti o tome obavijestiti neposredno
viši sud koji će odrediti da u tom predmetu postupa neki drugi stvarno nadležni sud s njegovog
područja (67).
Svrsishodna delegacija. Ako nadležni sud može postupati u konkretnoj stvari, ali nije
svrsishodno da u tom predmetu postupa, dakle, ako je očigledno da bi se tako lakše proveo
postupak ili postoje drugi važni razlozi68 najviši sud određene vrste u RH 69 može odrediti da u
pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegovog područja (68/1). Novelom
ZPP-a iz 2003. reformiran je institut svrsishodne delegacije u smislu da je strankama oduzeto
pravo da neposredno predlažu najvišem sudu određene vrste takvu delegaciju. Naime, prema
novom uređenju svrsishodnu delegaciju može od najvišeg suda određene vrste zatražiti nadležni
sud prvog stupnja sam ili na prijedlog stranke (68/1). Stranka može predložiti svrsishodnu
delegaciju tek nakon podnošenja tužbe. O prijedlogu stranke za svrsishodnu delegaciju odlučuje
prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena (68/2). O zahtjevu
prvostupanjskog suda odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste (68/3).
Generalna delegacija. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može uz
prethodno pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske odrediti da u
68
Najčešći razlog za ovakvu delegaciju je kada se dokazna sredstva nalaze na području drugog suda, a njihovo
dovođenje pred nadležni sud bilo bi nemoguće ili skopčano s nerazmjernim troškovima ili npr. što je stranka ili njen
srodnik bivši ili sadašnji sudac parničnog suda.
69
Najviši sud u državi je Vrhovni sud, odnosno, Visoki trgovački sud.
pojedinoj vrsti predmeta, odnosno u pojedinoj vrsti pravnih stvari postupa drugi mjesno i stvarno
nadležni sud s područja neposredno višeg suda, ako sud koji je po zakonu mjesno i stvarno
nadležan zbog broja predmeta o kojima mora odlučivati, ne može u razumnom roku raspraviti te
predmete i donijeti odluku (10/2 ZS). Ta odluka Predsjednika Vrhovnog suda RH ima značenja
akta o svojevrsnoj generalnoj delegaciji. Za generalnu delegaciju temeljem zakona vidjeti
poglavlje 2.3.3.
b) ORDINACIJA (forum ordinatum)
Ako se po odredbama zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, a postoji
jurisdikcija sudova RH, Vrhovni sud, na prijedlog stranke, odredit će koji će stvarno nadležni
sud biti mjesno nadležan (69). Za razliku od delegacije, ovdje se tužitelj mora obratiti Vrhovnom
sudu prije podnošenja tužbe, jer da bi se tužba mogla podnijeti mora se znati kojem će se sudu to
moći učiniti.
2.3.8. Sporazum stranaka o nadležnosti
a) IZRIČITA PROROGACIJA - prorogatio expressa
Prorogacija je sporazum stranaka o tome da za rješavanje spora bude mjesno nadležan

ugovoreni sud, a ne sud koji je po zakonu mjesno nadležan (70/1). Ugovor o prorogaciji ujedno
je i ugovor o derogaciji jer se njime isključuje zakonom određena mjesna nadležnost. Zakon
dopušta strankama da mijenjaju samo mjesnu nadležnost (a ne stvarnu ili funkcionalnu) samo
prvostupanjskog suda, (a time posredno i drugostupanjskog) i to samo ako nije isključiva.
Uvjeti za valjanost ugovora o prorogaciji:
da je zaključen pismeno,70 prije podnošenja tužbe sudu (70/3)
da je isprava o ugovoru priložena uz tužbu (70/4)
da je ugovorni sud stvarno nadležan (70/1)
da se ugovor odnosi na mjesnu nadležnost (70/1)
da sud čija se nadležnost derogira nije isključivo nadležan za suđenje (70/1)
Prema sudskoj praksi, takav se sporazum tretira kao vjerodostojan dok se ne dokaže
suprotno. Nakon što je tužba podnesena, o prigovoru nenadležnosti zbog ugovora o prorogaciji,
sud vodi računa samo na prigovor tuženika koji uz prigovor mora priložiti i ugovor. Ako se u
spor za koji je ugovorena prorogacija kumulira drugi za kojeg nema takvog ugovora, bit će
nadležan onaj sud koji je nadležan po zakonu, a ne po ugovoru.
Način ugovaranja. Može biti ugovoren za spor koji je već nastao, ali i tako da se
ugovori nadležnost za sve buduće sporove iz određenog pravnog odnosa (70/3). Može biti
zaključen kao samostalan ugovor ili kao prorogacijska klauzula, koja se dodaje
70
Sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava,
teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru (70/4).
građanskopravnom ugovoru određujući neki sud da bude mjesno nadležan za sporove koji
nastanu iz pravnog odnosa zasnovanog glavnim ugovorom.
Prorogacija o nadležnosti stranog suda. Stranke mogu ugovoriti nadležnost stranog
suda derogirajući time sudsku nadležnost domaćih sudova pod uvjetom (1) da je barem jedna od
stranaka strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu i (2) da se ne radi o sporu
za koji postoji isključiva nadležnost sudova Republike Hrvatske (49/1 ZRSZ).
U obrnutom slučaju, domaći sudovi će poštivati sporazume o sudskoj nadležnosti sudova
RH kad oni inače ne bi bili nadležni ako je ispunjen prvi gore navedeni uvjet (49/2).
Nijedna od ovih odredbi neće se primjenjivati u bračnim, paternitetskim i maternitetskim
sporovima, sporovima o djeci koja su pod roditeljskom skrbi i u sporovima o uzdržavanju (49/3).
b) PREŠUTNA PROROGACIJA (prorogatio tacita)
To je procesna situacija u kojoj sud, koji po zakonu ne bi bio nadležan, ipak postaje
nadležan za rješavanje konkretnog spora zbog propuštanja suda da u određenom prekluzivnom
stadiju po službenoj dužnosti utvrdi svoju nenadležnost, te zbog propuštanja stranaka da u
određenom prekluzivnom stadiju prigovore nenadležnost suda kome je tužba podesena.
Do ovakve procesne situacije može doći u slijedećim slučajevima:
u odnosu na mjesnu nadležnost:
ako tuženik ne istakne prigovor mjesne nenadležnosti na pripremnom ročištu ili, ako
ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom
ročištu za glavnu raspravu (20/1);
u slučaju kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda, ako se sud po
službenoj dužnosti ne proglasi mjesno nenadležnim najkasnije na pripremnom
ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj
stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/2).
u odnosu na stvarnu nadležnost:
ako tuženik ne istakne prigovor stvarne nenadležnosti na pripremnom ročištu ili, ako
ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom
ročištu za glavnu raspravu (17/2);
ako se sud po službenoj dužnosti ne proglasi stvarno nenadležnim najkasnije na
pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o
glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/1).
Razlika između izričite i prešutne prorogacije. Izričita prorogacija je rezultat zakonom
reguliranog ugovora među strankama, a prešutna prorogacija je usputni rezultat prekluzije
ovlaštenja suda i stranaka da vode računa o određenoj vrsti nadležnosti koja je propisana
zakonom. Do izričite prorogacije može doći samo u odnosu na mjesnu nadležnost, a do prešutne
u odnosu na mjesnu i stvarnu nadležnost.
2.3.9. Ispitivanje nadležnosti
Nadležnost je procesna pretpostavka. Odmah poslije primitka tužbe, sud je dužan po

službenoj dužnosti ocijeniti je li nadležan (15/1). Ovo pravilo se tiče jurisdikcije, stvarne
nadležnosti i ograničeno mjesne nadležnosti. Naime, na svoju mjesnu nenadležnost sud u pravilu
ne pazi po službenoj dužnosti, osim kad postoji isključiva mjsena nadležnost nekog drugog suda.
Nadležnost se ocjenjuje na temelju navoda sadržanih u tužbi, te na osnovi činjenica koje su
sudu poznate (15/2). Sud, dakle, ne mora izvoditi dokaze radi utvrđivanja činjenica od kojih
zavisi njegova nadležnost, samo izuzetno moraju biti podneseni neki dokazi (npr. isprava o
ugovoru o prorogaciji). Sud ispituje nadležnost s obzirom na činjenično stanje u vrijeme
podnošenja tužbe sudu, bez obzira na to u kojem stadiju ispituje nadležnost.
Ustaljivanje nadležnosti. Sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe, ostat će i
dalje nadležan, iako se u tijeku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana njegova
nadležnost (15/3) – to je pravilo o ustaljivanju nadležnosti (perpetuatio fori). Cilj toga pravila je
spriječavanje šikanoznog postupanja stranaka koje bi namjernim promjenama relevantnih
okolnosti mogle prouzročiti odugovlačenje parnice jer bi tada postojala dužnost ustupanja
predmeta nadležnom sudu. Iznimke: pravilo o ustaljivanju nadležnosti ne djeluje ako naknadne
promjene relevantnih okolnosti utječu na zasnivanje nadležnosti a) nekog redovnog suda druge
vrste nego što je prvobitno nadležni sud, b) nekog inozemnog suda, c) nekog domaćeg ili
inozemnog nepravosudnog organa, npr. upravnog.
Nadležnost suda se ocjenjuje prema propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o
nadležnosti. No ovaj se stav često u teoriji osporava.71
2.3.10. Nenadležnost
Apsolutna nenadležnost. Postoji onda kad sud utvrdi da je za rješavanje predmeta

nadležan drugi organ, a ne sud ili strani organ. U ovom slučaju sud će donijeti rješenje kojim se
oglašava nenadležnim, ukidaju sve parnične radnje i odbacuje tužba (16/2,3). Sud na ovu vrstu
nadležnosti pazi po službenoj dužnosti (16/1). Povreda ovih pravila razlog je apsolutne ništavosti
na koju sud u stadiju žalbe pazi po službenoj dužnosti (354/2/2).
Relativna nenadležnost. Postoji onda kad se utvrdi da je za rješavanje predmeta
nadležan neki drugi domaći sud. U ovom slučaju nenadležan sud ustupa predmet nadležnome
sudu koji će nastaviti postupak kao da je kod njega bio i pokrenut (21/1,2). Poduzete radnje nisu
bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležan sud, pa će ih nadležni sud moći koristiti.
Stvarna nenadležnost. Bitna novina je da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti
stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja
tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/1). U povodu
prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadlenim samo ako
je tuženik taj prigovor podnio najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, na
prvom ročištu za glavnu raspravu do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (17/2). Pritom,
kad se oglašava stv. nenadležnim po službenoj dužnosti, sud svoje rješenje o tome mora donijeti
71
Naime, već je spomenuto pravilo prema kojem su za utvrđivanje nadležnosti mjerodavne okolnosti koje su
postojale u vrijeme podnošenja tužbe sudu, a kasnije promjene tih okolnosti su irelevantne. U teoriji se smatra da iz
tog pravila treba zaključiti da pojam "promjene okolnosti" obuhvaća promjene kako činjenične tako i pravne naravi,
pa bi, slijedom navedenoga, bile irelevantne i jedne i druge promjene. Izloženo pravilo o ustaljivanju nadležnosti
motivirano je potrebom da se, zbog pravne sigurnosti i procesne efikasnosti, jednom utemeljena nadležnost nekog
suda održi do okončanja predmeta. Ti razlozi vrijede i kad je u pitanju promjena nadležnosti i zbog promjene
propisa. U teoriji se čak smatra da bi terbalo preispitati prikladnost pravila da procesni zakoni djeluju odmah, jer
treba uvažiti okolnost da stranke imaju određena stečena prava u postupku (npr. pravo na pravne lijekove). Zato pri
određivanju vremenskih granica u važenju procesnih zakona treba početi voditi računa o doktrini stčenih prava.
do okončanja navedenih stadija, dok u povodu pravodobno podnesenog prigovora stranaka može
odlučiti sve dok ne donese odluku kojom se končava prvostupanjski postupak.
Iznimno, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika
oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste i nakon navedenih
stadija, ali samo kada je to zakonom izrijekom određeno (17/4).72
Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv
rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog
stupnja iste vrste nije dopuštena žalba (17/3).
Izmijenjeni procesni tretman stvarne nadležnosti u bitnome se približio onome koji je prije
ZIDZPP/03 vrijedio za mjesnu nadležnost.
Povreda ovih odredaba razlog je apsolutne ništavosti ako je sud u povodu prigovora
stranaka pogrešno odlučio da je stvarno nadležan (354/2/3).
Mjesna nenadležnost. Sud se može, u povodu prigovora tuženika,73 proglasiti mjesno
nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije
održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu
raspravu (20/1). Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad
postoji isključiva mjesna, nadležnost nekoga drugog suda najkasnije na pripremnom ročištu ili,
ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za
glavnu raspravu (20/1).74 Sud koji se oglasio mjesno nenadležnim mora o tome donijeti rješenje i
tek nakon pravomoćnosti toga rješenja ustupiti predmet sudu za kojeg smatra da je nadležan.
Povreda ovih odredaba razlog je apsolutne ništavosti ako je sud u povodu pravodobnog
prigovora stranaka pogrešno odlučio da je mjesno nadležan (354/2/3). O toj povredi sud vodi
računa samo u povodu žalbe izjavljene zbog te povrede.
Posebno rješenje sud donosi samo kad se oglašava nenadležnim. Kad utvrdi da je
nadležan, on u pravilu o tome ne odlučuje posebnim rješenjem, već nastavlja s postupkom. Ako
je odluka o nenadležnosti donesena na gl. raspravi, sud kojem je predmet ustupljen dužan je
zakazati gl. raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred sudom u izmijenjenom sastavu
(315/3).
Ako stranka prigovori nenadležnost, sud će riješiti hoće li o tim prigovorima raspravljati i
odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom (301/1). Protiv rješenja kojim se odbijaju
prigovori stranaka nije dopuštena posebna žalba ako je sud odlučio da se odmah nastavi
raspravljanje o glavnoj stvari (301/2). Ako ne prihvati prigovor, rješenje o prigovoru unosi se u
odluku o glavnoj stvari.
2.3.11. Sukob o nadležnosti

72
Ovim je izuzetkom omogućeno da se npr. općinski sudovi oglašavaju stvarno nenadležnima i nakon tih
pripremnih stadija parnice u povodu naknadno otvorenih stečajnih postupaka nad kojom od stranaka (34.b/5)
73
Tužitelj nema pravo podnoešenja prigovora jer se smatra da je on podnošenjem tužbe pristao na mjesnu
nadležnost. Tužitelj svoju pogrešku može korigirati do upuštanja tuženika u raspravljanje jednostranim povlačenjem
tužbe i podnošenjem tužbe sudu za koji smatra da je nadležan.
74
U postupku za izdavanje platnog naloga, sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim
najkasnije do izdavanja platnog naloga (453/1). Tuženik može istaći prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti samo u
prigovoru protiv platnog naloga (453/2). Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno
nenadležan, neće ukinuti platni nalog, nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti
predmet nadležnom sudu (454).
To je razmimoilaženje u shvaćanjima između više organa o tome koji je od njih nadležan
za postupanje u konkretnoj stvari.
Vrste. Pozitivan sukob postoji kad više organa smatra da su nadležni za postupanje, a
negativan sukob kad više organa smatra da nisu nadležni. Sukob o relativnoj nadležnosti je
sukob između različitih domaćih sudova, a sukob o apsolutnoj nadležnosti (jurisdikciji) je
između domaćih sudova i drugih organa. Dakle, ovo je moguće samo ako su svi organi u sukobu
domaći, a ako bi došlo do neslaganja između domaćeg i stranog suda, to se rješava u postupku
priznanja stranih sudskih odluka, a ne u postupku rješavanja sukoba jurisdikcije.
Postupak. Zakon predviđa poseban incidentalni postupak za rješavanje sukoba o
nadležnosti. Dok se sukob ne riješi, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one
radnje za koje postoji opasnost od odgode (24/2). Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nije
dopuštena žalba (24/3).
Sukob o apsolutnoj nadležnosti. Može biti pozitivan i negativan, a o njemu rješava
Ustavni sud RH (81, 82 UZUSRH).
Sukob o relativnoj nadležnosti. Može biti samo negativan, zbog pravila o litispendenciji
i pravomoćnosti. Postupak za rješavanje sukoba pokreće sud kojem je predmet ustupljen kao
nadležnom, stranke ne mogu izravno inicirati taj potupak. Iznimno, sud kojem je predmet
ustupljen neće pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadležnosti ako nađe da mu je predmet
ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će
slučaju taj sud predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio
(22/1). Sukob između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud (23/1). Sukob
između sudova različite vrste rješava Vrhovni sud (23/2). Sukob nadležnosti rješava sudac
pojedinac nadležnog suda (23/3). O sukobu nadležnosti može se odlučiti i kad se stranke prije
toga ne izjasne o nadležnosti (24/1).
Pokretanje postupka za rješavanje sukoba nadležnosti nije dopušteno u dva slučaja. Prvo,
kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio mjesno
nenadležnim odluku donio drugostupanjski sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud
kome je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadležan za
rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova (22/3). Drugo, odluka drugostupanjskog suda o
stvarnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet
ustupi, ako je drugostupanjski sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova
(22/4).
2.3.12. Vrijednost predmeta spora
To je vrijednost zahtjeva što ga tužitelj ističe u tužbi izražena u novcu.

Novelom ZIDZPP/03 bitno je reformiran institut utvrđivanja vrijednosti predmeta spora
(vps) i to na način da su za pojedine vrste sporova postala mjerodavna opća pravila o utvrđivanju
vps, zatim je tuženiku otvorena mogućnost da utječe na utvrđivanje vps, te je izrijekom
predviđena mogućnost utvrđivanja vps i u stadiju pravnih lijekova. Novim uređenjem ovog
instituta afirmirano je načelo jednakosti stranaka i u odnosu na utvrđivanje te vrijednosti.
O vrijednosti predmeta spora može ovisiti stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta
postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje, pravo na naknadu troškova
postupka, obveza plaćanja sudskih pristojbi.
Sud utvrđuje vrijednost spora s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme
podnošenja tužbe sudu.
Opća pravila o utvrđivanju VPS. Ako se tužbeni zahtjev odnosi na novčani iznos,
označenje visine zahtjeva predstavlja ujedno i označenje vps.
Međutim, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj je dužan u tužbi
posebno označiti vps. Ako to ne uradi, sud je ovlašten s takvim podneskom postupiti kao s
podneskom koji ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati.75
Glavni zahtjev. Kao vps uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva 76 (35/1).
Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir 77
(35/2).
Buduća davanja koja se ponavljaju. Ako se zahtjev odnosi na takva davanja, VPS
računa se po njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od
pet godina (36).
Kumulirani tužbeni zahtjev. Kod kvalificirane objektivne kumulacije zadržano je staro
pravilo: ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih
zahtjeva (37/1). Ovo pravilo treba primjenjivati i kad kvalificirana objektivna kumulacija
konicidira sa subjektivnom kumulacijom (bilo pasivnom ili aktivnom).78
Pravila u slučaju obične objektivne kumulacije koja koincidira sa subjektivnom
kumulacijom dopunjena su na način da su sada izjednačeni slučajevi kada se radi aktivnoj ili
pasivnoj subjektivnoj kumulaciji. Dakle, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili
pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih
tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva
(37/2).
Spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne stvara kumulaciju, pa
nema mjesta zbrajanju zahtjeva.
Sporovi o postojanju najma ili zakupa. U sporovima o postojanju najamnog ili
zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana ili poslovnih prostorija, vps se, prema prije
važećem teksu ZPP-a, računala u pravilu prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini.
No donošenjem ZIDZPP/03 taj je poseban kriterij napušten, pa se vps u ovoj vrsti sporova
utvrđuje prema općim pravilima. Dakle, vps za isplatu dospjelih najamnina odnosno zakupnina
utvrđuje se prema zbroju istaknutih tražbina.
75
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će
podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu
vratiti podnesak radi ispravka (109/1). Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka ili dopune, odredit će rok
za ponovno podnošenje podneska (109/2). Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan
sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen suđu onog dana kad je prvi put bio
podnesen (109/3). Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen suđu u određenom roku; a ako bude
vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se (109/4).
76
Kad je tužbeni zahtjev izražen u stranoj valuti, vps čini porutvrijednost utuženog iznosa strane valute u domaćoj
valuti utvrđena prema tečaju koji vrijedi na dan podnošenja tužbe.
77
Zahtjev za isplatu kamata smatra se sporednim ako je istaknut uz zahtjev za isplatu glavnice. Međutim, ako je taj
zahtjev glavni zahtjev, tako će se i tretirati.
78
Dakle, u slučajevima kada se u tužbi ističe više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a
postoji i subjektivna kumulacija (bilo pasivna ili aktivna).
Ako se tužbom zahtijeva davanje osiguranja ili osnivanje založnog prava, tada se vps
određuje prema iznosu potraživanja koji treba osigurati (39/1). Ako predmet zaloga ima manju
vrijednost od tog potraživanja, kao vps uzima se vrijednost predmeta zaloga, a ne potraživanja
(39/2).
Facultas alternativa. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tužitelj u
tužbi iznosi da pristaje da umjesto ispunjenja primi određeni novčani iznos, kao vps uzima se taj
novčani iznos79 (40/1).
Sud ipak može korigirati vps koju je tužitelj označio. Dakle, ako je tužitelj vrijednost
predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne
nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje
ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika,
najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu
raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan
način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna
žalba odrediti vrijednost predmeta spora (40/3). Sud bi pritom mjerodavne okolnosti trebao
utvrditi na razini vjerovatnosti, tako da bi u velikom broju takvih slučajeva svoju odluku o vps
zapravo donosio na temelju slobodne ocjene (sukladno čl. 223. ZPP).
Deklaratorni i konstitutivni zahtjev. Kod ovakvih tužbenih zahtjeva smatra se da nema
mogućnosti da se po objektivnim kriterijima utvrdi vrijednost koju za tužitelja ima zatražena
deklaracija odnosno konstitucija. Međutim, budući da pri utvrđivanju vps treba i tuženiku
omogućiti da utječe na njezino utvrđivanje, sud bi svoju odluku o vps u ovdje donosio po
slobodnoj ocjeni (sukladno čl. 223. ZPP), uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, a
posebno značenje koje spor ima za tuženika te moguće imovinske i ostale posljedice njegovih
rješenja.
Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj
propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način,
nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem
protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (40/4). Na taj način sud će postupiti i nakon
izjavljivanja žalbe, odnosno revizije, prije nego što predmet uputi višem sudu radi odlučivanja o
tim pravnim lijekovima (40/5).
U slučajevima u kojima se ne može objektivno precizno utvrditi vps, ili bi se mogla
utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, sud je ovlašten o tome odlučiti po slobodnoj ocjeni
(sukladno čl. 223. ZPP).
2.3. STRANKE
2.3.1. Stranke u parnici
Tužitelj (actor) je osoba koja u svoje ime odnosno u čije se ime traži od suda da pruži
pravnu zaštitu određenog sadržaja, pravima za koja se tvrdi da su ugrožena ili povrijeđena.
Tuženik (reus) je osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pružanje pravne zaštite
zasnovan na tvrdnjama da je ugrozila ili povrijedila određena prava.
79
To je neosnovano jer se u biti radi o ponudi.
Pored suda, stranke su temeljni procesni subjekti u parnici.
Stranke i građanskopravni odnos. Pojam stranke je samostalne naravi jer je nezavisan
od građanskopravnog odnosa u vezi s kojim se vodi parnica. Za postojanje stranke irelevantno je
postoji li građanskopravni odnos, dovoljno je da tužitelj tvrdi da određeni građanskopravni odnos
postoji odnosno, da ne postoji ili da mu iz njega pripada ili ne pripada neko građanskopravno
ovlaštenje.80 Dakle, pojam stranke je procesnopravne prirode.
Parnica – sistem dviju stranaka. U parničnom postupku mogu sudjelovati samo dvije
stranke, koje su nosioci suprotnih pravnih interesa. Ovo pravilo ima izuzetak: u bračnim i
paternitetskim sporovima stranke su primorane, unatoč svojoj suglasnosti, voditi parnicu kad
zakon određuje da se neki odnos može preinačiti samo odlukom donesenom u parn. postupku.
Ravnopravnost stranaka. Da bi se strankama omogućilo da slobodno ostvaruju i štite
svoje interese, zajamčuje im se ravnopravan položaj u parnici. Sve ono što zakon omogućuje
tužitelju to može, na shodan način, poduzeti i tuženik. No, unatoč pravnom izjednačavanju
stranaka, ne može se izbjeći njihova faktička nejednakost koja može proizlaziti iz razlike u
imovinskim prilikama, obrazovanju itd. To se nastoji izgladiti pravilima o pomoći neukima,
oslobođenju od prethodnog snošenju parn. troškova, pravu na besplatnog punomoćnika itd.
Razlika u procesnom položaju. One proistječu iz prirode njihovih specifičnih funkcija.
Tužiteljev je položaj ponekad povoljniji, a ti su slučajevi onda u pravilu nepovoljniji za tuženika.
Vrijedi i obrnuto.
TUŽITELJ TUŽENIK
Ne može osjuetiti podnošenje tužbe protiv
Od njega zavisi kada će i koga tužiti
sebe
Ovlašten je tijekom parnice preinačiti On je izložen šikani prozročenoj
Prednosti
temu raspravljanja, pa i odustati od preinačenjem ili povlačanjem raspravne

Nedostaci
raspravljanja teme
Ima mogućnost pripremiti se za Nema takve uvjete da se pripremi za
raspravljanje raspravljanje
Ne može biti osuđen u glavnoj stvari, Može biti osuđen na određeno činjenje u
u najgorem slučaju može biti osuđen glavnoj stvari, a i na naknadu parničnih
na naknadu parničnih troškova troškova.
U pravilu prethodno snosi sve Ako se odluči na pasivan stav ne mora
parnične troškove prethodno snositi troškove
Nedostaci
U pravilu je dužan tužiti kod suda koji Tužba se u pravlu podnosi sudu tuženikove
Prednosti
je povoljniji za tuženika (actor seqitur opće mjesne nadležnosti

forum rei)
Dok tužitelj ne dokaže istinitost svojih
Dužnost dokazivati istinitost navoda
navoda sud ne može osuditi tuženika, pa mu
na kojima tereti svoje zahtjeve
je dovoljno da ih poriče.81
80
Najbolji primjer je deklaratorna tužba kod koje ne samo da nije nužno postojanje građ.prav. odnosa nego je
upravo postojanje ili nepostojanje građ.prav. odnosa predmet spora, pa ako se može podići takva tužba znači da
prethodni građanksopravni odnos nije preduvjet za egzistenciju stranke.
81
No ako bi bio pasivan, izlaže se riziku da bude osuđen zbog neosporavanja tih navoda.
Utvrđivanje identiteta stranaka. Parnica se ne može voditi protiv subjekata koji ne
postoje, a ni protiv nepoznatih osoba. Ako tužitelj ne ispravi ili ne dopuni tužbu podacima o
osbobi tuženika, njegov podnesak se smatra povučenim ili se odbacuje sukladno čl. 109. ZPP-a.
Prema ObZ-u, Centru za socijalnu skrb se, u određenim slučajevima, priznaje svojstvo
stranke, kad on ima pravo na pokretanje parnica.
Stjecanje položaja stranke. Položaj stranke u parnici stječe se:
položaj tužitelja stječe se podnošenjem tužbe sudu.
položaj tuženika stječe se u trenutku kad se protiv osobe podnese tužba mimo njegove
volje.
suglasnim traženjem razvoda braka,
sukcesijom u procesni položaj osobe koja je dotad bila stranka.
Gubitak položaja stranke. Položaj stranke u parnici gubi se:
- smrću fizičke osobe, gubitkom svojstva pravne osobe,
- okončanjem parnice,
- izlaskom iz parnice ako povodom sukcesije na njegovo mjesto stupi netko drugi.
- tužitelj je ovlašten da jednostranom izjavom volje prestane biti stranka, i to
povlačenjem tužbe ili odricanjem od tužbenog zahtjeva. Tuženik nema te mogućnosti,
on mora ostati stranka ako to tužitelj hoće.
Incidentalne stranke. Osim tužitelja i tuženika, u parnici se mogu pojaviti i treće osobe
u incidentalnim, uzgrednim postupcima koji se vode na periferiji postupka o glavnoj stvari. U
tim postupcima oni imaju položaj stranke. To su zastupnici, svjedoci, vještaci, umješači kad sud
odlučuje o njihovim zahtjevima za sudjelovanje u postupku, za naknadu troškova ili kad prema
njima primjenjuje određene mjere radi sprječavanja zlouporabe ovlasti.
2.3.2. Procesnopravna sukcesija
Sukcesija je jedan od načina stjecanja položaja stranke u parnici. Naime, kod sukcesije
dotadašnja stranka (auctor) prestaje biti stranka, a njen sljednik (sukcesor), preuzima njezin
položaj. Sukcesor ne počinje parnicu iznova, već je nastavlja u stadiju u kojem je parnicu
zatekao u času stupanja u nju. Poduzete procesne radnje ne gube procesni značaj, donesene
odluke djeluju prema sukcesoru, a prekluzije procesnih ovlaštenja odnose se i na sukcesora.
Sukcesija može biti posljedica promjena u građanksopravnom odnosu (univerzalna ili
singularna sukcesija), a može nastupiti i neovisno od promjene u sadržaju spornog
građanksopravnog odnosa.
Sukcesija kao posljedica univerzalne građanksopravne sukcesije. 82 Ova sukcesija
dovodi ex lege i do procesnopravne sukcesije pod uvjetom da se parnica ne vodi o strogo
osobnim, neprenosivim pravima. Sukcesor se ne može protiviti procesnoj sukcesiji. On postaje
stranka u času građanksopravne sukcesije. Dok sukcesor ne preuzme postupak, u parnici traje
prekid postupka ex lege (212).
82
Univerzalna građanksopravna sukcesija je npr. nasljeđivanje fizičke osobe ili pripajanje, spajanje ili podjela
pravne osobe.
Sukcesija kao posljedica singularne građanksopravne sukcesije. 83 Ova sukcesija ne
dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije. Do procesnopravne sukcesije može doći i to samo
ako na to pristanu obje stranke. Sukcesor postaje stranka u trenutku stupanja u parnicu.84
Sukcesija koja nije posljedica bilo kakve građanksopravne sukcesije. Do ovakve
sukcesije dolazi u slijedećim slučajevima:
sukcesija tuženika kao posljedica preinake tužbe (192)
sukcesija umješača u položaj stranke kojoj se pridružio (208)
sukcesija imenovanog prethodnika u položaj stranke koja ga je imenovala (210)
2.3.3. Određena svojstva stranke kao procesne pretpostavke
To su:
a) stranačka sposobnost,
b) parnična sposobnost, a nekad i postulacijska sposobnost,
c) procesno ovlaštenje za vođenje parnice
2.3.4. Stranačka sposobnost (ius standi in iudicio).
To je svojstvo određenog subjekta da može biti nositeljem procesnih prava i dužnosti.

Stranačka sposobnost je procesna pretpostavka za funkciju tužitelja, tuženika, umješača i
zastupnika u parnici.
Stranačka sposobnost je pretpostavka parnične sposobnosti, jer parnično sposoban može
biti samo onaj koji je i stranački sposoban, ali svi stranački sposobni nisu ujedno i parnično
sposobni. Stranačka sposobnost se priznaje svima koji imaju pravnu sposobnost (77/1) jer je cilj
građ. postupka pružanje zaštite građ. pravima.
Osobine stranačke sposobnosti:
šira je od pravne sposobnosti. Sve fizičke i pravne osobe su pravno sposobne pa prema
tome, i stranački sposobne. No, građansko procesno pravo pod određenim uvjetima, priznaje
stranačku sposobnost i nekim društvenim fenomenima koji nisu pravne osobe.
nezavisna je od konkretne parnice. Stranačka sposobnost predstavlja potencijalnu i
permanentnu kvalitetu njenog nosioca da sudjeluje u parnici kao stranka. Određene osobe su
stranački sposobne i kad nisu stranke u parnici. Svatko tko je stranački sposoban ne mora biti
stranka u parnici, on će to postati ako tuži, bude tužen ili sukcesijom.
nezavisna je i od konkretnog građanksopravnog odnosa u kojem bi njen nositelj mogao
biti sudionik. Dakle, određene osobe imaju stranačku sposobnost neovisno o tome da li su
subjekti građanksopravnog odnosa i neovisno o tome je li među njima došlo do spora.
može biti samo potpuna, neograničena (za razliku od pravne sposobnosti). Naime, oni
koji imaju ograničenu pravnu sposobnost, imaju potpunu stranačku sposobnost. Ovo zato jer radi
83
Singularna građanksopravna sukcesija je npr. pravni posao (prodaja stvari).
84
Primjer: slučaj osobe koja je pribavila stvar ili pravo o kome teče parnica, koja će moći stupiti u parnicu na mjesto
tužitelja/tuženika pod prije navedenim uvjetima (195).
zaštite makar jednog od svojih materijalnih prava stranka mora imati mogućnost da koristi sva
ovlaštenja koja proizlaze iz procesnog prava.
Stranačku sposobnost imaju sve fizičke osobe (77/1). One je stječu rođenjem, a gube
smrću. I nasciturusu se može priznati stranačka sposobnost kad se radi o njegovim interesima,
parnica se tada mora voditi pod uvjetom da se nasciturus rodi živ. Stranačku sposobnost imaju
sve pravne osobe (77/1). Stječu je upisom u registar, a gube brisanjem iz registra. Stranačku
sposobnost imaju i neki oblici udruženja koji nemaju pravne osobnosti. Naime, parnični sud je
ovlašten da iznimno, s pravnim učinkom, samo u određenoj parnici prizna svojstvo stranke i
onim oblicima udruženja koji po zakonu nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da (s obzirom
na predmet spora) ti oblici udruženja udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke
sposobnosti85, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha. Protiv rješenja
kojim se priznaje takva stranačka sposobnost nije dopuštena posebna žalba (77/4).86
Stranačka sposobnost kroz postupak. Sud je dužan, tijekom čitavog postupka, po
službenoj dužnosti paziti imaju li osobe koje se javljaju kao stranke stran. sposobnost (82). Kad
sud utvrdi da takva osoba nema stran. sposobnost, dužan je ispitati da li se nedostatak može
otkloniti.
Ako se taj nedostatak može otkloniti, sud će poduzeti druge mjere da bi se postupak
mogao nastaviti (83/1). Za takvo otklanjanje sud može tužitelju odrediti rok (83/3). Ako se taj
nedostatak ne može otkloniti ili ako rok za otklanjanje buzuspješno protekne, sud će rješenjem
ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu (83/5).
Inače, dok se nedostaci otklanjaju, mogu se poduzimati samo one radnje zbog čijeg bi
odlaganja mogle nastupiti štetne posljedice za neku od stranaka (83/4). No, takve radnje imaju
samo uvjetan značaj, jer će biti relevantne samo ako se nedostatak naknadno ukloni.
Ako do gubitka stranačke sposobnosti dođe tijekom parnice o prenosivim pravima,
nastupa ex lege prekid postupka. Postupak će se nastaviti kad sukcesor nastavi postupak (212).
Ako do gubitka stranačke sposobnosti dođe tijekom parnice o neprenosivim pravima, dolazi do
konačne obustave postupka.
Posljedice povrede ovih pravila. Nedostatak stranačke sposobnosti je razlog aps.
ništavosti o kojem žalbeni sud vodi računa po službenoj dužnosti (354/2/8). Ovo pod uvjetom da
osoba koja je stekla stranačku sposobnost nije naknadno odobrila obavljanje pojedine radnje.
2.3.5. Parnična sposobnost
To je svojstvo određene osobe da s procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje

u parnici. Parnična sposobnost stranaka ili njihovih zastupnika je procesna pretpostavka.
Da bi postojala parnična sposobnost, pretpostavka je postojanje stranačke spobobnosti.
Parnična sposobnost se priznaje svima koji imaju stranačku sposobnost, jer je opravdano da se
sposobnost poduzimanja radnji pred sudom priznaje onima kojima građansko pravo priznaje
sposobnost stjecanja prava i obveza pa se parn. sposob. naziva i procesnoposlovna sposobnost.
85
Bitni uvjeti za stjecanje stranačke sposobnosti su isti kao i uvjeti za stjecanje pravne sposobnosti, dakle: određena
sredstva, ciljevi i organ upravljanja
86
Oblici udruživanja kojima je sudska praksa priznala stran. sposobnost: lovna jedinica u sastavu lovačkog društva,
skup vlasnika garaže, kaznenopopravni dom, carinarnica.
Osobine parnične sposobnosti:
uža je od stranačke sposobnosti
treba biti permanentna kvaliteta stranaka, ona mora postojati pri poduzimanju određene
parnične radnje kao i pri donošenju odluke
može biti samo potpuna, neograničena i bezuvjetna. Stranka koja ima parničnu
sposobnost ovlaštena je samostalno poduzimati sve parnične radnje. Nemaju parn. sposob. osobe
koje su ovlaštene poduzimati radnje samo pod uvjetom da budu naknadno odobrene. Osobe koje
nemaju parn. sposob. zastupaju njihovi zakonski zastupnici koji moraju biti stranački i parnično
sposobni (80/1).
Parničnu sposobnost imaju poslovno sposobni (79/1), a to su osobe s navršenih 18 god.
života i maloljetne osobe koje su stupile u brak sa najmanje 16 god. (26/2 ObZ). Djelomično
lišeni poslovne sposobnosti87 imaju parničnu sposobnost u granicama svoje poslovne sposobnosti
(79/2). Dakle, u sporovima koji se tiču onih odnosa s obzirom na koje njegova poslovna
sposobnost nije ograničena, takva osoba ima potpunu parničnu sposobnost. U sporovima koji se
tiču onih odnosa s obzirom na koje im je poslovna sposobnost ograničena, takve osobe nemaju
parničnu sposobnost. U posljednjem slučaju, za njih u sporovima može djelovati samo njihov
zakonski zastupnik (80/1). S ovim osobama se izjednačuje maloljetnike koji su parnično
sposobni u granicama u kojima im se priznaje poslovna sposobnost (79/3). Imaju je i pravne
osobe. Njih zastupaju njihovi zastupnici (po statutu, drugom općem aktu ili zakonu). Pravne
osobe nad kojima je otvoren stečajni postupak gube parničnu sposobnost (212/5), te ih u parnici
zastupa stečajni upravitelj, zakonski zastupnik sui generis (215/1).
Nemaju je potpuno lišeni poslovne sposobnosti i za njih parnične radnje poduzimaju
njihovi zakonski zastupnici (80/1). Ako se u parnici javi stranka kojoj bi trebalo oduzeti
poslovnu sposobnost jer pokazuje znakove ozbiljnih relevantnih poremećaja, sud je ovlašten
prekinuti postupak dok se ne provede postupak radi lišenja poslovne sposobnosti. Međutim, i sud
sam može takvoj stranci postaviti privremenog zastupnika ako za to postoje uvjeti iz čl. 84 ZPP.
Pravilo je da se parnična sposobnost stranaca prosuđuje po pravu države čiji je
državljanin (79/1 ZRSZ). Međutim, ako po tom zakonu nije parnično sposoban, a po hrvatskom
jest, može poduzimati parnične radnje (79/2 ZRSZ). Dakle, stranac ima pravo izbora po kojem
će se zakonu njegova parnična sposobnost ocjenjivati.
Parnična sposobnost kroz postupak. Na parničnu sposobnost sud pazi tijekom čitavog
postupka po službenoj dužnosti (82). Ako je nedostatak parnične sposobnosti postojao od samog
podnošenja tužbe sudu, sve poduzete radnje su pravno irelevantne (jedino se mogu poduzeti
uvjetne radnje). Ako je do nedostatka parnične sposobnosti došlo tijekom parnice, nastupa ex
lege prekid postupka (212/2). Sud neće uvažiti radnje parnično nesposobne stranke, međutim,
prije nego povuče krajnje konzekvence, dužan je zatražiti od nadležnog organa skrbništva da
postavi stranci skrbnika ili poduzeti druge mjere radi otklanjanja parnične nesposobnosti (83/2)
ili mu sam postavlja privremenog zastupnika (prema čl. 84. ZPP-a). Ako stranka nije imala
parničnu sposobnost, ali je nedostatak naknadno otklonjen, parnične radnje zahvaćene tim
nedostatkom će konvalidirati, odnosno, nastavak postupka će biti moguć ako ih sama stranka ili
zakonski zastupnik odobri.
Povreda pravila o parn. sposobnosti uzrok je apsolutne ništavosti, ako radnje zahvaćene
nedostatkom nisu bile naknadno odobrene (354/2/10). Drugostupanjski sud će, s obzirom na
87
To su punoljetne osobe kojima je poslovna sposobnost ograničena odlukom suda
prirodu povrede, ili ukinuti presudu i vratiti predmet nižem sudu, ili ukinuti presudu i odbaciti
tužbu (369/3).88
2.3.6. Postulacijska sposobnost
To je svojstvo parnično sposobne osobe da može sama (bez punomoćnika) neposredno

poduzimati parnične radnje pred sudom s procesnopravnim učinkom. Stranka koja je
postulacijski nesposobna, može određivati granice ovlaštenja svog punomoćnika, ali ne može
sama djelovati pred sudom.89
Kod nas ova institucija u pravilu ne dolazi do primjene jer su napuštene odredbe o
obveznom zastupanju stranaka profesionalnim punomoćnicima.
Ipak misao da se strankama nekad obvezno pružanje kvalificirane pravne pomoći nije
sasvim napuštena:
specifičan vid postulacijske sposobnosti predstavljaju odredbe po kojima punomoćnici
moraju u nekim slučajevima imati posebne posebne stručne kvalifikacije. 90 Takva
postulacijska sposobnost odnosi se samo na njih, ali ne i na stranke.
- odredbe po kojima nadležno državno odvjetništvo, kao pumnomoćnik sui generis, u
građanskom i upravnom postupku ex lege zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti
imovinskih i drugih prava (15/3 ZDO). Ovo su zapravo pravila o prisilnom zastupanju
stranaka od strane kvalificiranih punomoćnika. Dakle, RH nema postulacijsku
sposobnost, za nju tu sposobnost ima nadležni državni odvjetnik.
2.3.7. Procesna legitimacija i stvarna legitimacija
Procesna legitimacija (legitimatio ad processum) je ovlaštenje određene osobe za

vođenje konkretne parnice protiv određene osobe.
Ona je odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora, za
razliku od stranačke i procesne sposobnosti koje nisu vezane za konkretnu parnicu.
Procesna legitimacija se dokazuje tako da se učini vjerojatnim da je baš tužitelj ovlašten
istaknuti baš taj tužbeni zahtjev baš protiv tuženika. Imamo samo pretpostavku da postoji
odnosno ne postoji određeno građanskopravno ovlaštenje istaknuto u tužbenom zahtjevu. Tek se
kasnije utvrđuje postojanje građanskopravnih pretpostavki za koje se u početnom stadiju samo
tvrdi da postoje, što je pitanje meritorne naravi.
Stvarna legitimacija (legitimatio ad causam) je svojstvo određene osobe da je sudionik
određenog građanskopravnog odonsa i da joj zbog tog odnosa pripada određeno
građanskopravno ovlaštenje. Osoba ne samo da tvrdi da je npr. dužnik ili vjerovnik iz odnosa
kuporpodaje, nego ona to stvarno i jest.
88
Međutim, parn. nesposobnost stranke koja je uspjela u parnici, praksa ne tretira kao razlog ništavosti.
89
Kategorija postulacijske sposobnosti relevantna je u onim procesnim sistemima gdje sve parnično sposobne osobe
nemaju ovlaštenja da neposredno bez priofesionalnih punomoćnika poduzimaju parnične radnje.
90
Takav je slučaj s odredbom čl. 91. ZPP prema kojoj u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima, ako vrijednost
predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen
pravosudni ispit.
Ako ne postoji legitimatio ad causam tužbeni zahtjev se odbija, a ako ne postoji
legitimatio ad processum, onda se tužbeni zahtjev odbacuje.91
Tko sve ima procesnu legitimaciju?
subjekti spornog građanskopravnog odnosa, oni su ovlaštenici odnosno obveznici prava
istaknutog u tužbenom zahtjevu
osobe koje samo tvrde da su subjekti spornog građanskopravnog odnosa
treće osobe koje nisu niti subjekti niti to tvrde, već one imaju neposredan pravni interes.
Takvi su slučajevi npr.
- pravo treće osobe da traži poništenje tuđeg braka
- kod ugovora u korist trećih osoba, gdje je stipulant ovlašten na parnicu protiv
promitenta da se ostvari obveza u korist beneficijara
2.4. ZASTUPNICI STRANAKA
2.4.1. Zastupanje u parnici
Zastupnik je osoba koja u ime i za račun stranke poduzima procesne radnje u parnici.
Njihove radnje djeluju neposredno prema stranci koju zastupaju pod uvjetom da su se legitimirali
kao zastupnici i da djeluju u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz njihove legitimacije. Radnje
poduzete izvan ovih okvira ne proizvode pravni učinak prema stranci u čije ime se poduzimaju.
Položaj zastupnika u parnici. Zastupnik nije stranka, ali se ipak u izvjesnom smislu
izjednačava sa strankom, jer sud pri dokazivanju saslušava njega umjesto parnično nesposobne
stranke (267/1). Ako zakonski zastupnik umre ili prestane njegovo ovlaštenje, a stranka nema
punomoćnika u parnici, dolazi do prekida postupka (212/3). Kako nije stranka, zastupnik ne
može u parnici biti osuđen niti mu se što može dosuditi. Ipak, sud može odlučiti da zastupnik
stranke naknadi protivniku troškove koje mu je prouzročio svojom krivnjom (156/2), te može
biti kažnjen za zlouporabu prava (10), te za narušavanje reda (318).
Odgovornost prema zastupanome. Zastupnici su dužni savjesno obavljati svoju
funkciju, ali oni ne odgovaraju stranci za neuspjeh u parnici, već samo za štetu koju joj
prouzroče skrivljenim nepravilnim radom (751 ZOO).
Sposobnost za zastupanje. Zastupnik može biti osoba koja ima potpunu poslovnu i
parničnu sposobnost. Zastupnik ne može zastupati:
protivnu stranku
suparničare čiji su interesi u koliziji
Pojam zastupnika obuhvaća:
91
Npr. ja tužim osobu A da mi duguje 200 kn s naslova kupoprodaje. Ja dokazujem samo vjerojatnost toga da osoba
A meni duguje taj iznos s naslova kupoprodaje, da sam ja prodavatelj, a osoba A kupac. Ovo je, uz ostale procesne
protpostavke, dovoljno za prvi stadij. Ako ne mogu učiniti vjerojatnim postojanje toga, onda sud odbacuje tužbu.
No ovo još ne znači da sam ja stvarno prodavatelj koji ima pravo potraživati od osobe A 200 kn. To se tek kasnije
dokazuje, tj. dokazuje se da ja imam stvarnu legitimaciju. Ako to ne dokažem tužbeni zahtjev se odbija.
zakonske zastupnike: oni zastupaju osobe koje nemaju poslovne ni parnične sposobnosti
ili osobe koje zbog nekih drugih razloga nisu u mogućnosti da se same brinu o svojim pravima i
interesima. Oni crpe svoja ovlaštenja ili neposredno iz zakona92 ili iz akata nadležnog tijela.93
punomoćnike – oni zastupaju parnično sposobnu stranku koja je ovlaštena samostalno
odlučiti da li će sama djelovati u parnici ili će nekoga drugog ovlastiti da to čini u njeno ime i za
njen račun. Oni crpe svoja ovlaštenja iz volje stranke, iz sklopljenog ugovora o zastupanju.
Organi (zastupnici) – zastupaju pravne osobe, a svoja ovlaštenja crpe iz akata kojima se
uređuje njihovo konstituiranje i djelovanje (statut, drugi opći akt ili zakon).94
2.4.2. Zakonski zastupnik
Zakonski zastupnici (zz) su fizičke, poslovno i parnično sposobne osobe koje su

ovlaštene da u ime i za račun stranaka, koje su parnično nesposobne ili zbog drugih razloga u
nemogućnosti da štite svoje interese u parnici, pred sudom poduzimaju parnične radnje. Zz-a ne
postavlja sama stranka, već netko drugi: njegova ovlaštenja proizlaze ili neposredno iz zakona ili
iz akta nadležnog drž. tijela (80/2).95
Ovlaštenja zz-a. On je, u pravilu, ovlašten u ime stranke poduzimati sve radnje u
postupku (81/1). Međutim, ovdje postoje izvjesna ograničenja:
ako je za podizanje odnosno, povlačenje tužbe, za priznanje odnosno odricanje od
tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za druge radnje posebnim propisima određeno da
zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, zz te radnje može poduzeti samo ako ima takvo
ovlaštenje (81/1)
sud je dužan kontrolirati obavlja li zz savjesno svoju funkciju. Kad ustanovi da on ne
pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestiti će o tome tijelo skrbništva, a ako bi zbog te
nepažnje mogla nastati šteta za zastupanog, sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi
drugi zz (81/3)
roditelji mogu samo s odobrenjem nadležnog organa skrbništva opteretiti ili otuđiti
imovinu maloljetnog djeteta (261 ObZ)
budući da se propuštanje zz tumači kao rezultat zanemarivanja njegove funkcije, sud je
ovlašten odbiti donošenje presude zbog izostanka, iako su za to ispunjeni uvjeti.
Ako parnično nesposobna stranka sama poduzme parnične radnje koje sud ne spriječi jer
nije znao za njenu nesposobnost, zz je ovlašten naknadno odobriti ove radnje da bi one bile
valjane. Zz može, inače, sam imenovati punomoćnika čije radnje onda djeluju prema stranci.
92
Npr. roditelj u odnosu na maloljetnu djecu
93
Npr. skrbnici osoba lišenih poslovne sposobnosti
94
To su dakle, fizičke osobe koje zastupaju pravne osobe. Organ zastupnik pravne osobe može uzeti punomoćnika
koje će u ime i za račun pravne osobe voditi parnicu.
95
Tako su roditelji, zz svoje maloljetne djece (98/1 ObZ). Skrbnici su zz maloljetnika koji nisu pod roditeljskom
skrbi te osoba koje su djelomično ili potpuno lišene poslovne sposobnosti, te drugih osoba koje nisu u stanju same
skrbiti o svojim interesima. Posvojitelji su zz maloljetnih posvojenika.
Pravilnost zakonskog zastupanja kroz postupak. Pravilna primjena odredaba o
zakonskom zastupanju je procesna pretpostavka na koju sud pazi po služ. dužnosti tijekom
čitavog postupka. Osoba koja se pojavljuje kao zz, dužna je na zahtjev suda, dokazati to
svojstvo, a kad je za poduzimanje neke radnje potrebno posebno ovlaštenje, dužna je dokazati da
i njega ima (81/2). Kad sud utvrdi da stranka nema zz-a, ili da on nema posebno ovlaštenje kad
je ono potrebno, zatražit će da nadležni organ skrbništva postavi stranci skrbnika, odnosno,
pozvat će skrbnika da pribavi potrebno ovlaštenje (83/2).
Posljedice. Ako parnično nesposobnu osobu nije zastupao zz, ili ako zz nije imao
posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, to predstavlja razlog aps. ništavosti, pod uvjetom da
takvi postupci ne budu naknadno odobreni (354/2/8).
2.4.3. Privremeni (zakonski) zastupnik
To je zastupnik koji će se skrbiti o zaštiti interesa stranke samo na neko vrijeme i samo u
određenoj parnici – curator ad litem, curator ad actum.
Naime, ako zz ne crpi svoja ovlaštenja neposredno iz zakona, onda ga postavlja Centar za
socijalnu skrb. Samo izuzetno, ovo ovlaštenje pripada sudu i to u slučaju privremenog
zastupnika.
Da bi sud stekao ovlaštenje da imenuje priv. zastupnika, potrebno je:
da su se ispunili uvjeti da se tuženiku postavi zz
da postoji vjerojatnost da bi redovni postupak postavljanja zz-a mogao dugo trajati96
da postoji vjerojatnost da bi zbog toga, za bilo koju od stranaka, mogle nastupiti štetne
posljedice (84/1)
Ako su kumulativno ispunjeni svi ovi uvjeti sud će obvezatno postaviti priv. zastupnika.
Zakon navodi, primjera radi, a ne taksativno, neke karakteristične slučajeve u kojima je
sud ovlašten postaviti priv. zastupnika (84/2/1-5):
a) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zz-a
b) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegovog zz-a97
c) ako obje stranke imaju istog zz-a98
d) ako je boravište tuženika nepoznato, a nema punomoćnika99
e) ako se stranka ili zz nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika, te se dostavljanje
nije moglo izvršiti.
U posljednja dva slučaja (d, e) sud će o postavljanju zastupnika izdati oglas koji će se
objaviti u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda (86/1).
Novine uvedene ZIDZPP/03-om su da sud može privremenoga zastupnika postaviti i
pravnoj osobi (84/4), a ako se tijekom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužitelja
96
No postavlja se pitanje praktičnog značaja pretpostavke iz 84/1 koja se odnosi na vjerojatnost dugog trajanja
redovnog postupka postavljanja zak. zastupnika. Ovo zato što je ObZ-om regulirana hitnost izvanparničnih
postupaka u statusnim stvarima (263/2, 265/1 ObZ), žurno postupanje CZSS-a u postupcima stavljanja pod
skrbništvo (199 ObZ), a s druge strane, čim se pokrene postupak za lišenje poslovne sposobnosti CZSS je dužan
osobi imenovati posebnog skrbnika (161/2, 168/1/1 ObZ) na kojega se primjenjuju odredbe o redovnom skrbniku.
97
Npr. spor roditelj - dijete
98
Npr. spor među braćom pr. spor među braćom
99
Dakle, u ovom slučaju se postavlja pz i parnično sposobnome.
ostvare razlozi zbog kojih je moguće tuženiku postaviti privremenoga zastupnika, sud će
privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju (84/5).
O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti tijelo skrbništva, a
i stranke kad je to moguće (84/3).
Ovlaštenja privremenog zastupnika. On ima u postupku sva prava i dužnosti zz-a
(85/1), no njegova ovlaštenja ne prelaze granice parnice za koju je postavljen. Ova prava i
dužnosti on vrši sve dok se stranka ili njen punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno, dok
organ skrbništva ne obavijesti sud da je postavio zz-a u svojoj kompetenciji (85/2).
Posebni slučajevi privremenog zastupnika. Privremeni zastupnik pojavljuje se i u nekim
drugim zakonskim odredbama:
zastupnik za primanje pismena (146)
u parnicama o neprenosivim pravima, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže
trajati, sud će nasljednicima umrle stranke postaviti privremenog zastupnika kojemu će
dostaviti rješenje o obustavi postupka (215b/3)
protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na
ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika (275/4)
2.4.4. Punomoćnici
a) O PUNOMOĆNIKU
To je osoba koja u ime stranke i za njen račun, u granicama dobivenih ovlaštenja,

poduzima procesne radnje kao da ih poduzima sama stranka (89/1, 92).
Tko može imenovati punomoćnika? Punomoćnika može imenovati samo poslovno i
parnično sposobna stranka, zz stranke, organ zastupnik stranke koja je pravna osoba.
Tko može biti imenovan punomoćnikom? Stranka može sama neposredno obavljati
procesne radnje pred sudom, te nije dužna imenovati punomoćnika. No ako se odlulči imenovati
punomoćnika, to može biti u pravilu samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno
(89a/1).
Izuzeci su taksativno određeni:
Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je
potpuno poslovno sposobna (89a/2)
Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni
drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom100 (89a/3).
Radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba
koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen
sindikat čiji je on član (434a/1)
Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba
koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca
više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član (434a/2).
100
Prema tome, zakon ne zahtijeva da srodnici kao punomoćnici stranaka imaju pavno obrazovanje. Kad je riječ o
ovoj vrsti punomoćnika dovoljna će biti i izjava stranke na ročištu da je riječ o zakonom propisanom stupnju
srodstva.
Nadripisarstvo je kazneno djelo iz čl. 310 KZ-a. Nadripisar je osoba koja se neovlašteno i za nagradu bavi
pružanjem pravne pomoći. Da bi sud utvrdio da se netko bavi nadripisarstvom, za to ne treba kaznena presuda, jer
on to može i sam utvrditi.
Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost, sud će
upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja (90/4).
Posljedice. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom, sud
će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje (90/1) rješenjem protiv kojeg žalba ne zadržava
provedbu rješenja (90/2). O tome će sud obavijestiti stranku. Radnje poduzete od strane takve
osobe, do donošenja rješenja o uskrati zastupanja, proizvode pravni učinak.
Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi
50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen
pravosudni ispit (91).
Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika 101
bez ikakvih ograničenja (95/4). S druge strane, vježbeniku bez pravosudnog ispita sužene su
ovlasti, jer on može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga
stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna (95/3).
Od pravila da stranka ne treba osobno sudjelovati u postupku, zakon predviđa iznimku za
slučaj kad sud smatra potrebnim da se sama stranka (koja ima punomoćnika) pred sudom osobno
izjasni o relevantnim činjenicama koje treba utvrditi u parnici (89/1).102
Uzimanjem punomoćnika, stranka ne gubi pravo da sama, pored njega, djeluje pred
sudom (89/2). Zato može doći do nesuglasnosti među njima.
Kad je punomoćnik poduzeo neku povoljnu radnju, nju stranka stranka može opozvati.
No problem je puno složeniji kad je punomoćnik poduzeo neku nepovoljnu radnju, a
stranka svojom intervencijom nastoji popraviti negativne posljedice. Rješenja ovog sukoba su
različita:
dok traje ročište na kojem je punomoćnik dao neku izjavu (bez obzira na prirodu izjave),
stranka je može opozvati (93/1).103
ako punomoćnik prizna neku činjenicu na ročištu na kojem stranka nije prisustvovala, a
stranka kasnije opozove priznanje, sud je ovlašten prosuditi hoće li tu činjenicu uzeti
za priznatu ili za osporenu (93/2, 221/2).
ako punomoćik poduzme neku drugu procesnu dispoziciju na ročištu na kojem stranka
nije prisustvovala, a stranka kasnije opozove tu dispoziciju, treba uzeti da će stranka
moći opozvati i ove dispozicije punomoćnika onda kad bi mogla opozvati takvu
dispoziciju da je istu sama poduzela.104
Kod nas se ne primjenjuje postulacijska sposobnost, jer je napuštena institucija obveznog
zastupanja stranaka od strane profesionalnih punomoćnika. Ako stranka ili zakonski zastupnik
stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojemu se raspravlja, a nema
punomoćnika, sudac će je upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika (296/1). Ako stranka ne
može odmah uzeti punomoćnika, sud će na njezin prijedlog odgoditi ročište (296/2).
Punomoćnik za primanje pismena u RH. Iznimka od općeg pravila prema kojem ne
postoji obveza stranke da angažira punomoćnika odnosi se na slučaj prema kojem tužitelj koji se
101
Dakle ne samo ong kod kojega je zaposlen
102
No stranka se nije dužna odazvati pozivu, pa ako izostane ne mogu je zadesiti nikakve štetne procesne posljedice.
103
Izjava stranke veže sud, a opozvane izjave punomoćnika su bez procesne važnosti. Ipak, ako je sud iz radnje
punomoćnika već povukao konzekvencije (npr. donio djelomičnu presudu na temelju priznanja), stranka neće moći
opozvati ove izjave.
104
Tako npr. budući da je tuženik ovlašten sve do donošenja presude opozvati priznanje tužbenog zahtjeva, to će i
stranka moći učiniti kad je priznanje izvršio punomoćnik.
nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužan je već prigodom
podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako tako
ne postupi, sud će tužbu odbaciti (146/1).
Neke bitne novote u procesnoj poziciji punomoćnika:
Novčana kazna zbog vrijeđanja. Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00
do 5.000,00 kuna fizičku osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u
postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za
vrijeđanje suda105 (110/1).
Dostava pismena odvjetnicima putem pretinaca. Regulirana je člankom 134 b ZPP-a,
vidjeti poglavlje o dostavi.
Promjena adrese bez obavijesti suda. Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah
sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se
daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka
ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu (145/5). Dostava se smatra obavljenom
istekom osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (145/6).
Otiskivanje pečata ili štambilja na dostavnici. Ako se dostava obavlja državnome tijelu,
pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (dakle i odvjetnicima),
primatelj je dužan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe. Dostavljač je
dužan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj
nije otisnut (149/1).
Punomoćnik kao dostavljač. Ako stranka ima punomoćnika, poziv na ročište na kojemu će
se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će
se preko punomoćnika (268/2). Stranka se smatra valjano pozvanom samom dostavom poziva
punomoćniku.
Udaljenje iz sudnice. Ako osoba koja sudjeluje u postupku ometa rad ili se ne pokorava
naredbama suda za održavanje reda, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00
do 10.000,00 kuna, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom (318/1). Ako zastupnik
stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se održati i bez njegove prisutnosti (318/2), makar na
tom ročištu stranka i nije prisutna.
b) PUNOMOĆ
To je jednostrana izjava volje vlastodavca punomoćniku kojom ga ovlašćuje da u

njegovo ime i za njegov račun poduzima pravne radnje. Punomoćnikom se postaje u trenutku
prihvata ponude, a punomoć, kao pismeni dokument, samo je dokaz o tom pravnom poslu.
Dok za zasnivanje pravnog odnosa između stranke i punomoćnika nije potrebna posebna
forma, punomoć mora biti sastavljena u pismenoj formi ili dana usmeno na zapisnik kod suda
(97/1). Kod punomoći razlikujemo interni odnos između stranke i punomoćnika, i vanjski odnos
između punomoćnika i treće osobe.
Interni odnos. Najčešće se radi o ugovoru o mandatu. Punomoćnik je dužan kretati se u
granicama njihovog internog odnosa. Suda i parničnog protivnika se ne tiče kakav je taj odnos i
da li punomoćnik radi izvan ovlaštenja koje je dobio u internom odnosu. Ako bi punomoćnik
izvršio neke radnje koje su u granicama pisane punomoći, a izvan granica ugovora o mandatu, te
radnje vlastodavac ne može poništiti, jedino ima pravo tražiti naknadu štete od punomoćnika
zbog neispunjenja ugovora o mandatu.
105
Dakle ne i drugih sudionika u postupku, kojima su na raspolaganju instrumenti kaznenog progona zbog povrede
časti i ugleda.
Vanjski odnos. Zasniva se izdavanjem pismene punomoći koja se upućuje protivnoj
stranci i sudu, od tog trenutka punomoć djeluje. Punomoćnik je dužan kretati se u granicama
pisane punomoći. Radnje kojima se prekoračuju te granice nemaju učinka. Kad stranka ima
punomoćnika, promet između suda i protivnika s jedne strane, te stranke i vlastodavca s druge
strane, obavlja se posredovanjem punomoćnika, što znači da se dostavljanje vrši punomoćniku, a
ne stranci.106
Opseg punomoći ovisi o vlastodavcu, on je uvijek ovlašten izmijeniti njen sadržaj.
Postoje tri osnovna tipa:
Punomoć za pojedinu parničnu radnju – ovlaštenje za poduzimanje jedne ili više
poimenično određenih radnji (94/2). Čim se ta radnja izvrši, punomoć prestaje.
Parnična punomoć – ovlaštenje punomoćnika da poduzima sve radnje u postupku (94/2)
– mandatum ad litem.107
Kod ove vrste punomoću opseg ovlaštenja ovisi o tome tko je punomoćnik:
Odvjetnik je ovlašten obavljati sve radnje u postupku koje bi mogla obavljati i sama
stranka, dakle, sve materijalne i procesne dispozicije, te neke radnje izvan parnice:
staviti zahtjev za ovrhu, primiti od protivne stranke dosuđene troškove, prenijeti
punomoć na drugog odvjetnika (95/1).108 Ako stranka želi odvjetniku izdati punomoć s
navedenim ovlastima, dovoljno je da ga ovlasti «na vođenje parnice» pa se sve ove
ovlasti podrazumijevaju. Ali, ako ga želi lišiti nekog od navedenih ovlaštenja, stranka
treba u punomoći izričito navesti koja ovlaštenja mu uskraćuje – negativna
enumeracija (95/1).
Osobi koja nije odvjetnik ovlaštenja su znatno uža. On ne može poduzimati materijalne
dispozicije niti neke procesne koje su nepovoljne za stranku i dovode do okončanja
spora (povlačenje tužbe, odustanak od pravnog lijeka), ne može poduzimati radnje
izvan parnice niti prenijeti primljenu punomoć niti primiti dosuđene troškove niti
zastupati stranku u ovršnom postupku. Međutim, i ovaj će punomoćnik moći
poduzimati takve radnje ako ga vlastodavac na to izričito ovlasti – pozitivna
enumeracija (90).109
Generalna punomoć – punomoć za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se
mogle voditi u korist ili protiv određene stranke. Ovu punomoć uređuju sudski poslovnici. Ona
se deponira u predsjedništvu suda koje izdaje o tome potvrdu na osnovu koje se takav
punomoćnik može pojaviti kao zastupnik svoje stranke pred svim sudovima u zemlji. Najčešće
se primjenjuje kad netko na duže vrijeme odlazi iz zemlje, a očekuje pokretanje parnice.
Punomoć prestaje:
parnična punomoć prestaje okončanjem parnice za koju je izdana, punomoć za pojedinu
parničnu radnju izvršenjem te radnje ili nastupanjem okolnosti u kojima je izvršenje te radnje
postalo neaktualno ili nemoguće
smrću, odnosno, gubitkom poslovne ili parnične sposobnosti punomoćnika
106
Kako punomoćnik odgovara stranci, ne može mu se ništa dosuditi vidjeti 2.4.1., zabrana pactum de quota litis
vidjeti 2.2.2.
107
Međutim, ovo ga ne ovlašćuje da sklopi ugovor o prorogaciji (70/3).
108
Odvjetnik ne može tražiti ponavljanje postupka na osnovi parnične punomoći nakon proteka 6 mjeseci od
pravomoćnosti odluke (95/2)
109
Zato bi on mogao imati čak i šire ovlasti nego odvjetnik.
prema noveliranom ZPP-u, smrću fizičke osobe po sili zakona prestaje i punomoć koju je
ona izdala (101/1).110 Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. U slučaju
stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima nastupe
pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, ako zakonom nije drugačije određeno (101/2).
Iznimno, punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da
od stranke otkloni štetu (101/3).
opozivom, koji daje stranka, a moguć je u svako vrijeme (99/1)
otkazom, kojeg daje punomoćnik, on je moguć u svako vrijeme. Međutim, punomoćnik
nije ovlašten da istovremeno s davanjem otkaza prestane vršiti zastupanje ako bi zbog toga za
njegova dotadašnjeg vlastodavca mogla nastati kakva šteta, pa će u takvom slučaju punomoćnik
biti dužan još mjesec dana od otkaza obavljati za stranku radnje u postupku (99/4)
I opoziv i otkaz punomoći mora se priopćiti sudu pred kojim se vodi postupak (99/2).
Pravilnost punomoći kroz postupak. To je procesna pretpostavka. Na odredbe o
punomoći sud pazi po služ. dužnosti tijekom čitavog postupka (98/4). Osoba koja se pojavljuje
kao punomoćnik dužna je, već pri poduzimanju prve radnje, podnijeti sudu punomoć (98/1).
Negotiorum gestor. Sud je ovlašten da radnje u postupku poduzme privremeno i uvjetno i
osoba koja nije podnijela punomoć (98/2), ali tvrdi da je ovlaštena na zastupanje. Ako punomoć
ili izjava o odobrenju poduzetih radnji ne budu podneseni u određenom roku, sud će nastaviti
postupak ne uzimajući u obzir radnje osobe bez punomoći (98/3).
Falsus procurator. Kao punomoćnik se može pojaviti i osoba koja ima ispravu koja
ovlašćuje na zastupanje iako u suštini takvog ovlaštenja nema (npr. ako je isprava krivotvorena
ili zastarjela). Ako sud to utvrdi, ukinut će parnične radnje koje je ova osoba poduzela, osim ako
ih stranka naknadno ne odobri (98/4).
Posljedice. Ako sud svoju odluku zasnuje na radnjama poduzetim od osobe koja nije
imala punomoć, to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/8).
2.4.5. Državni odvjetnik kao zastupnik u parnici
Osnove za njegovo postupanje u parnici su dvije:

Po zakonu ex lege, nadležno državno odvjetništvo u građanskom i upravnom postupku
zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava111. Tada drž. odvjetnik djeluje
kao “zastupnik po zakonu” ili “punomoćnik sui generis”, jer Republika Hrvatska nema
postulacijsku sposobnost. Tu sposobnost za nju ima drž. odvjetnik. Sudovi ne mogu postupati
ako te stranke ne zastupa nadležni drž. odvjetnik.
Na temelju posebne punomoći nadležna državna odvjetništva mogu zastupati u
građanskim i upravnim predmetima pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu
Republike Hrvatske, te jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, kada je
to s obzirom na predmet postupka opravdano. U slučaju da nadležni državni odvjetnik odbije
punomoć, izvijestit će o tome višega državnog odvjetnika koji će donijeti konačnu odluku
(16/1/1 ZDO).
110
Ovo ujedno rezultira i prekidom postupka. Sukladno tome reformiran je i čl. 100. ZPP-a na način da je
punomoćnik po općoj punomoći ovlašten obavljati radnje u postupku i nakon što stranka izgubi parničnu
sposobnost, ali ne i nakon što umre (jer tada nastupa prekid parnice i prestanak punomoći).
111
Čl. 15. st. 3. Zakona o državnom odvjetništvu
Pravna priroda njegovog sudjelovanja u parnici. Drž. odvjetnik u slučaju navedenom
gore pod 1. po zakonu je ovlašten poduzimati sve radnje koje je ovlaštena poduzimati stranka u
postupku. U teoriji se javljaju nesporazumi oko toga je li drž. odvjetnik zakonski zastupnik
stranke ili “zastupnik po zakonu” ili “punomoćnik sui generis”. Prihvaćeno je potonje stajlište, a
to se opravdava slijedećim razlozima:
stranke koje on zastupa su pravne osobe te imaju poslovnu i parničnu sposobnost (a takva
stranka ne može iamti zakonskog zastupnika)
on je vezan stavovima stranke koju zastupa 112 (što ne može biti slučaj sa zakonskim
zastupnikom)
on ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetničkoj tarifi 113 (zakonski
zastupnik ne može imati takvo pravo).
Državni odvjetnik kao umješač sui generis. ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. 205.
ZPP-a prema kojima je državni odvjetnik, kao umješač sui generis, imao pravo intervenirati u
parnici u zaštiti javnog interesa.
Međutim, kada se donese odluka o obustavi postupka, potrebno je u nastavljenom
(incidentalnom) postupku utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za obustavu. U tom
incidentalnom postupku stranke su nasljednici odnosno pravni sljednici. Ali ako pr. osoba nema
sljednika ili se on ne može utvrditi nastupa državno odvjetništvo, jer se njemu dostavlja rješenje
o obustavi postupka (215b/4).
Drž. odvjetništvo ovdje ima kvazistranački status, status intervenijenta sui generis.
Naime, ono tada nije zastupnik države jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. Njegova zadaća je
zaštita objektivne zakonitosti, a tek posredno interesa države (ako se pokaže da bi se u
konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila država).
3. AKTIVNOST PROCESNIH SUBJEKATA U PARNICI
3.1. PARNIČNE RADNJE
3.1.1. O parničnim radnjama
112
Npr. člankom 17. Zakona o državnom odvjetništvu propisano je da su nadležna državna odvjetništva dužna u
slučajevima kada se radi o imovinskim stvarima od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku ili iznimno visoke
vrijednosti, a treba se odreći tužbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivne strane, zaključiti nagodbu ili odustati od
pravnog lijeka o tome izvijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje će bez odgode o tome izvijestiti
Vladu Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske može dati uputu za postupanje u navedenim sporovima.
113
Tako, prema članku 22. Zakona o državnom odvjetništvu, troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim
tijelima priznaju se nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad
odvjetnika. Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su državnog proračuna.
To je držanje procesnog subjekta koje neposredno proizvodi izvjestan, zakonom utvrđeni,
procesnopravni učinak u parnici.
Parnična radnja može se poduzeti aktivno, a također i nečinjenjem, propuštanjem
očekivanog činjenja, konkludentno. Međutim, propuštanje je procesno relevantno samo kad to
zakon određuje.
Za parničnu radnju je irelevantno je li osoba koja je radnju poduzela htjela da se njome
ostvari zakonom određeni učinak i cilj radi kojega se određena radnja poduzima.
Vrste parničnih radnji. S obzirom na subjekte, dijele se na parnične radnje stranaka,
suda i ostalih sudionika u postupku. S obzirom na sadržaj, radnje suda tiču se pripremanja i
donošenja odluke, a radnje stranaka tiču se iznošenja zahtjeva, prijedloga, tvrdnji i dokaza.
Radnje mogu predstavljati izjave volje ili izjave o znanju. S obzirom na formu, dijele se na
pismene i usmene.
3.1.2. Parnične radnje stranaka
Da bi stranka mogla vršiti parnične radnje potrebno je da ima stranačku, parničnu, a

nekad i postulacijsku sposobnost. Parnične radnje stranaka upravljene su neposredno sudu, a tek
posredno protivniku. Procesnopravni učinak postižu trenutkom poduzimanja pred sudom.
Same parnične radnje se neposredno ne pobijaju, nego odluke suda zasnovane na radnji
koja ima nedostatke. U parničnom postupku vlada načelo da se ne može osporavati parnična
radnja zbog mane volje stranke koja ju je poduzela. Ipak postoje izuzeci:
- nepravomoćna presuda može se pobijati žalbom ističući da je do pogrešno ili nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanaja ili do procesne povrede došlo zbog mana u volji stranke
dok je poduzimala radnje.
- ponavljanje postupka može se tražiti ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela
suca, protivne stranke ili treće osobe, a to kazneno djelo može biti prijevara ili prisila
stranke koja je poduzela radnju pod utjecajem takvog djela.
- presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog toga što je izjava o priznaju dana u
zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
3.1.3. Parnične radnje suda
Sudske odluke su parnične radnje kojima sud izražava svoju volju u pogledu pitanja koja
se pojavljuju tijekom parnice. Sudskim odlukama se autoritativno reguliraju konkretni pravni
odnosi subjekata, te se apstraktna pravna norma konkretizira u stvarnosti.
Oblik sudskih odluka. Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja (129/1). Presudu
donosi kad odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva (129/2). Rješenje donosi kao odlučuje o
procesnim pitanjima.114 U tri slučaja sud rješenjem odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva: (a)
rješenje o smetanju posjeda (129/2), (b) rješenje o izdavanju platnog naloga (129/4) i (c) rješenje
o troškovima (129/5), iako stoji u izreci presude. U instancijskom postupku kad se pravni lijek
odbija ili preinačuje pobijana presuda, to se čini presudom. Međutim, kad se pravni lijek
odbacuje ili kad se pobijana presuda to se čini rješenjem.
114
Npr. o izvođenju dokaza.
Donošenje sudske odluke predstavlja intelektualni i voljni proces u osobi suca. Odluke
vijeća donose se nakon vijećanja glasovanjem. U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti
prisutni samo članovi vijeća i zapisničar (130/1,2). Prvo se odlučuje o procesnim pitanjima,
zatim o prethodnim pitanjima, a tek na kraju o glavnoj stvari. Predsjednik vijeća rukovodi
vijećanjem i glasovanjem i glasuje posljednji. On se brine da se o svim pitanjima svestrano i
potpuno raspravlja. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Članovi vijeća ne mogu
odbiti da glasuju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Član vijeća koji je pri glasovanju o
kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasovanja o pitanju o kojem se
ima kasnije odlučiti. Ako se a vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele
na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i
glasovanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčane
svote ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovno će se raspravljati o
razlozima za svako mišljenje pa ako se i nakon toga ne može postići većina, glasovi dani za
najveću novčanu svotu ili količinu dodat će se glasovima danim za najbližu manju novčanu
svotu ili količinu dok se ne postigne većina (131).
3.1.4. Podnesci
Pojam. To su pismena kojima stranke i ostali sudionici u postupku poduzimaju procesne

radnje. Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi, prijedlozi i priopćenja izvan rasprave podnose
se u pravilu pismeno (106/1), ali se mogu podnositi i usmeno na zapisnik (106/4).
Sadržaj. Podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati: oznaku suda, ime, zanimanje,
prebivalište odnosno boravište stranaka (odnosno njihovih zz ili punomoćnika), predmet spora,
sadržaj izjave (činjenice i dokazi) i potpis podnositelja (106/2). Novelirani ZPP propisuje da
stranka, odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju (106/3).
Broj primjeraka. Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci, predaju se sudu u
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Tako treba postupiti i kad se uz podnesak
podnose prilozi (107/1). Ako je na protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkog zz ili
punomoćnika, mogu se za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku (107/2).
Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da
se oni prepišu na trošak stranke, uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama.
(109/5).
Isprave u izvorniku ili u prijepisu. Isprave koje se prilažu podneskom, podnose se u
izvorniku ili u prijepisu (108/1). Sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je
razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnositelju na
njegov zahtjev (108/2). Ako je isprava priložena u prijepisu, sud će, na zahtjev protivne stranke,
pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je
pregleda (108/3).
Ispravci i dopune podneska. Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je
potrebno, sud će podnositelja podučiti i pomoći mu da ga ispravi te će ga zato pozvati u sud ili će
mu podnesak vratiti radi ispravka (109/1) i odrediti rok za ponovno podnošenje podneska
(109/2). Ako podnesak bude ispravljen ili dopunjen u tom roku, smatrat će se da je podnesen
sudu onoga dana kad je prvi put bio podnesen (109/3). Ako podnesak ne bude u tom roku vraćen
sudu, smatrat će se da je povučen. Ako podnesak bude vraćen sudu bez ispravka ili dopune,
odbacit će se (109/4).
Uvreda. Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna
fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa
sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku
stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda (110/1). Odredbe članka 10. ZPP-a na
odgovarajući se način primjenjuju u ovim slučajevima (110/3).
3.1.5. Zapisnici
To su javne isprave koje sud sastavlja o radnjama koje poduzimaju stranke ili drugi
sudionici u postupku na ročištu, i o važnijim izjavama koje oni daju izvan ročišta (123/1,2).
Zapisniku je glavna svrha da posluži kao dokaz o sadržaju poduzetih procesnih radnji i kao
temelj na osnovu kojega viši sud kontrolira pravilnost provedenog postupka. Zapisnik piše
zapisničar (123/3).
Sadržaj. U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto, dan i sat obavljanja radnje,
naznaka predmeta spora, imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba (i njihovih zz, odnosno
punomoćnika), je li rasprava bila javna ili je javnost isključena, sadržaj izjava stranaka, svjedoka
i vještaka, dokazi koji su predloženi i koji su izvedeni (124/2).
Zapisnik se sastavlja tako da predsjednik vijeća glasno kazuje zapisničaru što da unese u
zapisnik (126/1).
Prigovor. Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se on pročita te
staviti prigovor na sadržaj zapisnika (126/2). To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena
u zapisnik (126/3). Ispravci i dodaci povodom prigovora unijet će se na kraju zapisnika (126/4).
Potpis. Svjedoci i vještaci potpisuju svoj iskaz na zapisniku (127/2). Nepismena osoba će
na zapisnik staviti otisak kažiprsta, a zapisničar će ispod otiska napisati njeno ime i prezime
(127/3). Ako se koja stranka (zz i punomoćnik), svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja ili ne
želi potpisati zapisnik, to će se zabilježiti u zapisniku i navesti razlog koji je iznesen (127/4).
Zapisnik o vijećanju i glasovanju (128/1). Taj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i
zapisničar (128/4). Taj će se zapisnik zatvoriti u poseban omot, te ga može razgledati samo viši
sud kad odlučuje o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u omot i na
omotu naznačiti da je zapisnik pregledan (128/5).
3.1.6. Dostavljanje
Načelo saslušanja stranaka ne bi se moglo ostvariti ako se svakoj stranci ne bi pružila

mogućnost da sazna za vrijeme i mjesto poduzimanja parničnih radnji. Tome služi ustanova
dostavljanja.
ZIDZPP/03 je u većoj mjeri izmijenio odredbe koje se odnose na ovaj institut, s ciljem da
se sudska dostava učini efikasnijom. Iako nije napušen koncept prema kojemu je dostava briga i
zadatak suda, učinjeni su hrabri pomaci ka konceptu u kojem je urednost dostave zadatak samih
stranaka.
Sudsku dostavu mogu vršiti:
pošta
određeni sudski službenik, namještenik,
nadležno tijelo uprave
javni bilježnik
neposredno u sudu (133/1)
Ako se dostava ne obavlja preko pošte, osoba koja obavlja dostavu dužna je osobi kojoj se
dostava obavlja, na njezin zahtjev, dokazati svoje svojstvo ovlaštene osobe (133/2).
Da bi se sa sigurnošću moglo znati je li pismo uručeno adresatu, dostavljač ima ovlaštenje
utvrđivati identitet adresata tražeći na uvid identifikacijske isprave 115 (133/3) i pri tome je
ovlašten zatražiti i pomoć policije (133/4). Policija je u takvom slučaju dužna pružiti svoju
pomoć i to bez odgađanja.
a) VRSTE DOSTAVE
1) Javnobilježnička ili "leteća" dostava. Ovdje javni bilježnik nastupa kao povjerenik
suda. Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane, sud može
rješenjem (protiv kojega nije dopuštena žalba) odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri
javnome bilježniku (133a/1). Dakle, sud nije ovlašten takvu dostavu odrediti po služb. dužnosti.
Sud dopušta dostavu putem javnog bilježnika, ali ne određuje i osobu javnog bilježnika.
Sud stranci (predlagatelju) uručuje u posebnoj omotnici rješenje kojim se dopušta
javnobilježnička dostava i pismeno koje treba dostaviti, da bi stranka po svom nahođenju
odabrala javnog bilježnika (133a/1). Stranka nije dužna obavijestiti sud o osobi javnog bilježnika
kojeg je odabrala.
Javni bilježnik dužan je obaviti povjerenu mu dostavu, pri čemu ima sva prava i dužnosti
sudskoga dostavljača, a u obavljanju tih poslova može ga zamjenjivati i javnobilježnički
prisjednik ili javnobilježnički vježbenik (133a/2).
O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave javni bilježnik
sastavit će zapisnik (133a/3). Javni bilježnik dostavit će bez odgode izravno sudu ovjerovljeni
prijepis zapisnika o primitku pismena radi dostave te (a) potvrdu o obavljenoj dostavi zajedno s
ovjerovljenim prijepisom zapisnika o dostavi, odnosno (b) nedostavljeno pismeno zajedno s
ovjerovljenim prijepisom zapisnika o poduzetim radnjama (133a/4).
Troškove izazvane javnobilježničkom dostavom stranka izravno podmiruje javnom
bilježniku. Javni bilježnik kome nisu predujmljena sredstva za pokriće troškova dostave nije
dužan dostavu obaviti,116 o čemu će javni bilježnik sastaviti zapisnik i o tome izravno obavijestiti
sud (133a/5).
Troškovi dostave putem javnoga bilježnika ulaze u parnične troškove, ako sud ocijeni da
su oni bili nužni (133a/7).117
2) Dostava u sudu. Ako se određenim osobama (pravnim ili fizičkim), na temelju njihova
zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud
polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena
osoba suda (134b/1).
Posebna situacija je za odvjetnike. Naime, predsjednik suda može rješenjem donesenim u
upravnom postupku odrediti da svi odvjetnici koji imaju pisarnicu na području njegovog suda,
115
Ovo ovlaštenje se ne proteže samo na adresata već i na sve druge osobe koje se zateknu na mjestu dostave.
116
No on ne može odbiti primiti pismeno od stranke radi dostave.
117
Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih bilježnika stranke ne plaćaju javnobilježničke pristojbe
(133a/6).
sudska pismena primaju preko sudskih pretinaca. Protiv toga rješenja odvjetnik ima pravo žalbe
predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana (134b/2). Dakle, predsjednik suda
može donijeti takvo rješenje bez obzira jesu li odvjetnici s tim suglasni, i jesu li podnijeli takav
zahtjev.
Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se
dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama,
u kojima se dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva
pismena položena u pretinac (134b/3).
Na svako pismeno koje se dostavlja na ovaj način naznačit će se dan kada je položeno u
pretinac (134b/4).
Kada se radi o dostavi odvjetnicima, oni su dužni pismeno podići iz pretinca u roku od
osam dana od dana polaganja pismena u pretinac. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku,
dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava
obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (134b/5).
Rečeno ne vrijedi za osobe koje nisu odvjetnici.
Predsjednik suda povući će odobrenje ako utvrdi da osoba kojoj je ono dano neredovito
preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave (134b/7). O žalbi protiv
takvog rješenja odlučuje predsjednik neposredno višeg suda.
Valjana je dostava koja je u umjesto preko pretinca obavljena na drugi zakonom predviđen
način (134b/6).
3) Dostava putem sudskog dostavljača. O ovoj dostavi nije ništa posebno propisano, no
ona se po proceduri i ovlaštenjima dostavljača ne razlikuje od dostave putem pošte ili javnog
bilježnika.
4) Dostava osobi određenoj sporazumom. Sporazumom o dostavi se stranke
sporazumijevaju da se sva sudska pismena moraju dostaviti na adresu određenu tim sporazumom
ili preko osobe određene tim sporazumom. (133b)
Pretpostavke za valjanost sporazuma:
mora biti zaključen u pisanoj formi
mora biti javno ovjerovljen ako je tuženik fizička osoba koja ne obavlja registriranu
djelatnost, ili obavlja registriranu djelatnost ali mu se pismena imaju dostavljati u vezi sa
sporovima koji se ne tiču te djelatnosti (133b/5).118
mora biti priložen uz tužbu. Tužitelj koji u tužbi nije predložio da se dostava tuženiku
obavlja na adresi ili preko osobe iz sporazuma, može i kasnije tijekom postupka to predložiti tek
ukoliko mu se nije mogla uredno obaviti na adresi naznačenoj u tužbi (133b/3).
sporazum može se sklopiti glede određenog spora koji je već nastao ili glede budućih
sporova koji mogu nastati iz određenoga pravnog odnosa (133b/4).
Temeljni ratio ovog instituta jest u posljedicama koje nastaju za tuženika ukoliko se
dostava nije mogla obaviti. Naime, u takvom slučaju sud će odrediti da se daljnje dostave
tuženiku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava
obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (133b/2).
Tuženik iz opravdanih razloga može zatražiti, unatoč zaključenom sporazumu s tužiteljem,
da mu se dostava obavlja na novoj adresi u Republici Hrvatskoj. Takvom zahtjevu tuženika sud
može udovoljiti tek nakon što tužitelju omogući da se o tom zahtjevu izjasni i ako uvjeti uz koje
se dostava treba obavljati nisu bitno teži od onih uz koje se dostava obavlja prema sporazumu
(133b/6). O zahtjevu tuženika sud odlučuje rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. Dok sud
ne odluči o zahtjevu dostava će se obavljati na adresu, odnosno osobi iz sporazuma (133b/7).
Troškove izazvane prijedlogom tuženika snosi tuženik bez obzira na ishod spora (133b/9).
118
To znači kada sporazum zaključuju pravne ili fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost te im se pismena
imaju dostavljati u vezi sa sporovima koji se tiču te djelatnosti, sporazum ne mora biti javno ovjerovljen, ali mora
biti zaključen po ovlaštenoj osobi.
5) Izravna uzajamna dostava. Ovakva dostava moguća je kada se stranke sporazume
tijekom postupka da će pismena izravno upućivati jedna drugoj. Da bi se dostava smatrala
urednom, potrebno je da stranke upućuju podneske preporučeno preko pošte uz povratnicu
(133c/1). Ako je koja od stranaka pravna osoba ili fizička osoba s registriranom djelatnošću,
pismena joj se mogu predati izravno u njezinom sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke
ovjerovljenu njenim pečatom (133c/2).
No sporazum stranaka o ovakvom upućivanju podnesaka nije potreban ako u parnici obje
stranke zastupaju odvjetnici ili državni odvjetnici. Tada sud može odrediti da zastupnici stranaka
izravno upućuju podneske jedni drugima – poštom uz povratnicu ili da ih izravno predaju uredu,
odnosno pisarnici (133c/3).
b) MJESTO DOSTAVE
U pravilu se dostava vrši na adresi prebivališta boravišta ili sjedišta osobe adresata.
Dostava državnim tijelima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za
primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu (134/1). Dostava drž. odvjetništvu obavlja
se predajom njegovoj pisarnici (134/2). Kad dostavu treba obaviti u inozemstvu, ona se obavlja
diplomatskim putem (136). Kad stranka ima punomoćnika ili zz-a, dostava se obavlja tim
osobama (138/1). Dostava odvjetniku obavlja se predajom osobi koja radi u odvjetničkom uredu
(139).
No ZIDZPP/03 donosi neke novine.
Pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavlja na
adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se
obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi,
obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena
istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (134a/1).
Ista pravila primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost
(obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava
obavlja u vezi s tom djelatnošću (134a/2).
Dakle, ovo vrijedi kad se te osobe pojavljuju kao stranke u postupku, a u vezi s
djelatnošću koju obavljaju. Naime, ovu odredbu treba tumačiti jednako kako prema trgovcu tako
i prema odvjetniku. Stoga se ona neće primjenjivati u nekom njihovom osobnom sporu (npr. radi
uzdržavanja), ali niti onda kada se dostava vrši odvjetniku kao punomoćniku stranke, jer tu sam
odvjetnik nije stranka. Prema odvjetniku će se ova odredba moći primijeniti jedino onda kada se
on pojavljuje kao stranka u sporu vezanom za njegovu odvjetničku djelatnost (npr. tužba za
naknadu štete počinjene prilikom zastupanja). Uostalom, dostava odvjetniku kao punomoćniku u
njegovoj pisarnici regulirana je člankom 139. ZPP-a.
c) PROMJENA ADRESE
Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka odmah izvijestiti sud o promjeni
adrese. Taj se rok produžuje i nakon završetka postupka u raznim procesnim situacijama ovisno
o ulaganju pravnog lijeka, tako da su oni dužni odmah izvijestiti sud o promjeni adrese i to:
- do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje
žalba nije izjavljena (145/1)
- do isteka roka od šest mjeseci nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak
pravomoćno završava (145/1)
- do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci odluke kojom se revizija odbacuje ili
odbija ili pobijana odluka preinačuje, ako je izjavljena revizija (145/2)
- ako je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produžava do isteka roka
od šest mjeseci od od pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom postupku protiv koje nije
izjavljena žalba (postupku kojim se odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka), odnosno do
isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za
ponavljanje postupka pravomoćno završava (145/3)
Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog
toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju
stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu
svoju novu adresu (145/5).
d) VRIJEME OBAVLJANJA DOSTAVE

Dostava se obavlja radnim danom, i to od sedam do dvadeset sati, u stanu ili na radnom
mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne (140/1).
Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se
dostava ima obaviti (140/2). Ako ocijeni da je to potrebno, sud će odrediti da se dostava obavi
na bilo kojem drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme. Prigodom takve dostave osobi kojoj
se dostava obavlja predat će se primjerak rješenja suda kojim je ona određena. To rješenje ne
mora biti obrazloženo (140/3).
Odredba o vremenu obavljanja dostave ne važi za dostavu poštom ili putem javnoga
bilježnika (140/4).
e) DOSTAVA ZA DRUGOG
Dostava članu kućanstva odnosno zaposleniku. Ako se osoba kojoj se pismeno ima
dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih
punoljetnih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. (141/1). Ako se osoba kojoj se
pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati kome od njezinih
punoljetnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na
to pristanu, i time je dostava obavljena (141/2). Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe
kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja
na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno (141/3). Predaja pismena drugoj osobi
nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti
(141/4).
Osobe kojima se prema prethodnim odredbama dostava obavi umjesto osobi kojoj se
pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi. Ako svojom krivnjom propuste
pismeno predati, odgovaraju osobi za koju su pismeno primili za štetu koju su joj time
prouzročili (141/5).
Osobno stranci (odnosno njezinom punomoćniku ili zz-u) dostavlja se tužba, platni nalog,
presuda, rješenje, te izvanredni pravni lijek (142/1). Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno
dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će kod člana domaćinstva,
kućepazitelja, susjeda ili osobe koja je zaposlena na istom radnom mjestu ostaviti obavijest da
radi primanja pismena bude u određeno vrijeme u svome stanu ili na radnom mjestu. Ako i
nakon toga ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, ono će se predati gore navedenim
osobama i time se smatra da je dostava obavljena (142/2).
Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj druge osobe ne
mogu na vrijeme predati pismeno, ono će se vratiti sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi i uz
naznaku osobe od koje se to saznalo (143).
Kad osoba kojoj je pismeno upućeno odbija primiti pismeno, dostavljač će ga pribiti na
vrata stana. Na dostavnici će zabilježiti sat, dan i razlog odbijanja te mjesto gdje je pismeno
ostavljeno. Time se smatra da je dostava obavljena (144).
Punomoćnik za primanje pismena je osoba koja ima dužnost i ovlast primati pismena i
što prije ih dostaviti adresatu. On se može pojaviti strani tuženika ili tužitelja, a osnovni
preduvjet je da se stranka nalazi u inozemstvu.
Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u
Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za
primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti (146/1) i
nema mogućnosti vraćanja tužbe na ispravak.
Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema punomoćnika
u Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom
roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da će u
suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda
odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova
zastupnika o tom postavljenju (146/2).
Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuženika za primanje pismena
dužan je predujmiti tužitelj na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.
Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju, sud će tužbu
odbaciti. (146/5).
Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi
drugog takvog punomoćnika, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču
suda, sve dok ta stranka ne postavi drugoga punomoćnika za primanje pismena. (146/3).
Punomoćnik za primanje pismena koji je obavijestio sud o tome da je stranci otkazao
punomoć i priložio nesumnjiv dokaz o tome da je stranka uredno primila taj otkaz, dužan je za
stranku i dalje primati pismena sve dok ne protekne trideset dana od dana kojega je sudu priložio
taj dokaz. Ako stranka u roku od trideset dana od dana primitka otkaza punomoći ne obavijesti
sud o imenovanju novoga punomoćnika za primanje pismena, sud će dostavu obavljati
stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (146/4).119
Ako više osoba tuži, sud će ih pozvati da imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje
pismena (147/1).
f) ODGOVORNOST DOSTAVLJAČA
Novelirani ZPP uvodi strožu odgovornost dostavljača (149a) koja se manifestira na dva
načina:
1) kažnjavanje dostavljača
2) obvezivanjem dostavljača da stranci naknadi troškove
Ad 1) Dostavljača120 koji nesavjesno obavi koju radnju dostave i zbog toga dođe do
znatnijeg odugovlačenja postupka (kumulativno) sud može novčano kazniti novačanom kaznom
od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu
osobu (149b/1 u svezi sa 110/1).
Ad 2) Stranka kojoj je dostavljač nesavjesnim obavljanjem svoje dužnosti prouzročio
dodatne troškove u postupku, može u tom postupku zatražiti od suda da dostavljača, odnosno
pravnu osobu koja za njega odgovara121, po općim pravilima za naknadu štete osudi da joj te
troškove naknadi.
O takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o
glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je žalba, ali se ovrha na temelju njega može tražiti i
prije njegove pravomoćnosti (149b/2).
119
Pravila o postavljanju zastupnika tužitelju za primanje pismena na odgovarajući se način primjenjuju na
umješače (146/6).
120
Bez obzira o kojem se dostavljaču radi.
121
U slučaju kada dostavu obavlja pravna osoba, stranka može zahtjev postaviti prema dostavljaču ili prema pravnoj
osobi za koju on radi.
Zahtjev stranka može postaviti u roku od petnaest dana od saznanja za razloge koji
opravdavaju njegovo postavljanje, a najkasnije do pravomoćnosti, odnosno okončanja postupka
u povodu izvanrednog pravnog lijeka (149b/3).
Osobu (različitu od dostavljača) koja spriječava dostavu na način da odbija dokazati
svoju istovjetnost ili primiti pismeno ili svjesno ometa dostavu na neki drugi način, čime
onemogućava ili otežava primjenu odredaba ZPP-a o dostavi, sud može novčano kazniti
(149a/1).
Stranka kojoj je takva osoba prouzročila dodatne troškove u postupku, može u tom
postupku zatražiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi, neovisno o tome je li je
novčano kaznio ili nije. O takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno
o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je posebna žalba, ali se ovrha na temelju
njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti (149a/2).
g) DOSTAVNICA
Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati

datum primitka. Ako se dostava obavlja državnome tijelu, pravnoj osobi ili fizičkim osobama
koje obavljaju registriranu djelatnost, primatelj je dužan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog
tijela odnosno osobe. Dostavljač je dužan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom
tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut (149/1). Ako je primatelj nepismen ili se nije u
stanju potpisati, dostavljač će ispisati njegovo ime i prezime uz napomenu zašto primatelj nije
stavio svoj potpis122 (149/2).
3.1.7. Rokovi
Rok je određeno vremensko razdoblje u kojem se neka procesna radnja može poduzeti,
odnosno, prije čijeg se isteka ne može poduzeti. Svrha postojanja rokova je pravna sigurnost i
osiguranje brzog pružanja pravne zaštite.
a) VRSTE ROKOVA
1. Zakonski i sudski. Zakonskim rokovima trajanje je određeno zakonom (111/1) te se ne

mogu mijenjati odlukom suda.123 Sudskim rokovima trajanje, na temelju zakonskog ovlaštenja,
122
Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje,
i time se smatra da je dostava obavljena. Ako je dostava obavljena prema odredbi članka 142. stavka 2. ZPP-a, na
dostavnici će se pored potvrde o primitku pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest. Kad je prema
odredbama ovog zakona pismeno predano drugoj osobi, a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici
će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba. Ako dostavu ne obavlja državnom tijelu ili pravnoj osobi, dostavljač
će od osobe kojoj pismeno predaje, a koju osobno ne poznaje, zatražiti da dokaže svoju istovjetnost. Dostavljač će
na dostavnici upisati ime i prezime osobe kojoj je pismeno predao te naznačiti da osobu kojoj je pismeno predao
osobno poznaje, odnosno broj isprave na temelju koje je utvrdio njenu istovjetnost i tko ju je izdao. Dostavljač koji
nije javni bilježnik dužan je čitljivo označiti na dostavnici svoje ime i prezime te svojstvo, a zatim je osobno
potpisati. Ako je to potrebno, dostavljač će o dostavi sastaviti poseban zapisnik i priložiti ga uz dostavnicu. Ako je
na dostavnici netočno naznačen datum dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno
predano. Ako je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način (149/3-11).
123
Npr. rok za žalbu od 15 dana
određuje sud prema svom nahođenju (111/1) u konkretnom slučaju, time što je ponekad vezan u
pogledu minimalne ili maksimalne granice njihova trajanja.124
2. Produživi i neproduživi. Neproduživi su zakonski rokovi. Produživi su sudski rokovi.
O produživanju rokova odlučuje sud, ali samo na prijedlog stranaka ako nađe da za to postoje
opravdani razlozi (111/2) s tim da se prijedlog mora podnijeti prije proteka tog roka.
3. Subjektivni i objektivni. Subjektivni su oni čiji početak zavisi od saznanja ovlaštene
osobe za događaj koji je relevantan za njihovo računanje, ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba
poduzme procesnu radnju.125 Objektivni se računaju od nastupanja relevantne činjenice, neovisno
o saznanju ovlaštenih osoba za tu činjenicu.126
4. Prekluzivni i monitorni. Prekluzivni (peremptorni) su oni kad propuštanje radnje
vezane za rok dovodi do gubitka prava na naknadno poduzimanje te procesne radnje. Takvi su, u
pravilu, svi zakonski rokovi. Monitorni su oni kad propuštanje radnje ne proizvodi štetne
posljedice pa se radnja koja nije izvršena u roku može poduzeti i naknadno.127
5. Dilatorni. Dilatorni su oni rokovi kojima se određuje vremensko razdoblje prije čijeg
isteka nije dopušteno poduzimati radnje.128
6. Procesnopravni i građanskopravni. Procesnopravni su oni kojima se određuje
razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili dužnosti koja proistječu iz odredaba procesnog prava.
Takvi su, u pravilu, svi rokovi iz ZPP-a. Građanskopravni su oni kojima se određuje razdoblje za
ostvarivanje ovlaštenja ili dužnosti koja proistječu iz odredaba građanskog prava.129
7. Paricijski rokovi. To su rokovi unutar kojih je moguće dobrovoljno izvršiti neku
obvezu, a ako se ne izvrši, onda druga strana protekom roka može tražiti ovrhu.
Računanje rokova. Rokovi se računaju samo po jedinicama određenim punim danima,
od pola noći do pola noći. Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine (112/1). Ako je rok
određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan
u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući
dan (112/2). Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana
posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako
nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca (112/3).
Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne
radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana (112/4).
Prekidanjem postupka prestaju teći svi zakonski i sudski rokovi (214/1). Mirovanjem
postupka prestaju teći samo sudski rokovi (217/1). Rokovi koji su prestali teći, počinju teći
iznova kad se postupak nastavi (215/6).
124
Npr. odgovor na tužbu podnosi se u roku kojeg odredi predsjednik vijeća, a ne može biti duži od 15 dana, a
iznimno 30. Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka i dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje.
125
Npr. prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od 15 dana računajući od dana kada je prestao razlog
koji je prouzročio propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je za to saznala.
126
Npr. nakon proteka roka tri mjeseca od dana propuštanja, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
127
Npr. rok za odgovor na tužbu ili žalbu.
128
Npr. pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a najmanje 8 dana
od primitka poziva.
129
Npr. ako je podnesak predan sudu koji nije nadležan u roku, pa stigne nadležnom sudu nakon roka, smatrat će se
na vrijeme podnesenim ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci
podnositelja.
Održavanje rokova. Pravilo je da se radnja čije je poduzimanje vezano za rok smatra
izvršenom u roku ako je podnesak kojim se ta radnja poduzima predan nadležnom sudu u roku
(113/1). Izuzeci:
a) ako je podnesak upućen sudu putem pošte, preporučenom pošiljkom ili telegrafom, dan
predaje pošti smatra se danom predaje sudu (113/2)
b) za osobe koje se nalaze u vojsci, dan predaje podneska vojnoj jedinici smatra se danom
predaje sudu
c) za osobe lišene slobode, dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno, kaznenopopravnog
doma smatra se danom predaje sudu (113/6)
d) ako je podnesak predan sudu koji nije nadležan u roku, pa stigne nadležnom sudu nakon
roka, smatrat će se na vrijeme podnesenim ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu
može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja (113/7)
3.1.8. Ročišta
Ročište je vremenski određeno doba kada sud poduzima neku procesnu radnju uz
sudjelovanje stranaka i drugih sudionika u postupku. Susret suda i stranaka na ročištu omogućuje
ostvarivanje načela kontradiktornosti, neposrednosti, javnosti i usmenosti.
Određivanje ročišta. Ročišta određuje sud kad je to zakonom propisano ili kada to
zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta, nije dopuštena žalba (114/1).
Ročišta se određuju zbog poduzimanja raznovrsnih procesnih radnji: pripremnog ročišta, glavne
rasprave, izvođenja dokaza, raspravljanja incidentalnih pitanja.
Mjesto održavanja. Ročišta se u pravilu održavaju u sudskoj zgradi (115/1), no sud
može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade ako je to nužno ili kad će se time uštedjeti
na vremenu ili troškovima (115/2).130 Ročišta se održavaju radnim danom, danju, kada sud radi.
Zakazivanje. Važno je da se o ročištu obavijeste stranke i drugi sudionici čija je
prisutnost potrebna (114/2), te da se pozvanima da dovoljno vremena za pripremanje. 131 U
pozivu treba naznačiti: mjesto i vrijeme održavanja ročišta, upozorenje o posljedicama izostanka,
te će se strankama dostaviti podnesak koji je dao povod za ročište (114/2,3).
Odgoda. Kada za to postoje opravdani razlozi, sud može odgoditi ročište. Sud prisutnima
priopćava mjesto i vrijeme novog ročišta pa im se neće dostavljati poziv (116/1,2).
3.1.9. Propuštanje
Propuštanje stranaka manifestira se u nekoliko varijanti:

nepoduzimanje proc. radnje u predviđenom roku
nepoduzimanje proc. radnje u procesnom stadiju
neodazivanje na zakazano ročište do njegova završetka ili odazivanje uz pasivno držanje
ili odazivanje uz neposredno povlačenje s ročišta
130
Npr. kad se predmet uviđaja ne može donijeti na sud.
131
Ako se određuje pripremno ročište ili ročište za gl. raspravu, poziv mora biti dostavljen najmanje osam dana prije
početka ročišta
Posljedice propuštanja su pridavanje određenog procesnopravnog značaja tom
propuštanju, ovisno o tome kad je do njega došlo.
Propuštanje rokova. Procesne posljedice propuštanja rokova su različite:
prekluzija – gubitak prava na poduzimanje proc. radnje. Do nje dolazi kod prekluzivnih
rokova.132
fikcija, odnosno, presumpcija o manifestaciji određene procesne volje stranke koja je
propustila neku radnju – dakle, značaj konkludentne izjave volje.133
indiferentnost – neke radnje se mogu poduzeti i nakon proteka roka (monitornog).134
Propuštanje ročišta. Propuštanje stranke da dođe na ročište u pravilu ne utječe na pravo
suda da to ročište održi, pa će stranka koja izostane biti prekludirana u pravu na poduzimanje
onih radnji koje se mogu poduzimati samo u određenom stadiju. 135 Ako obje stranke propuste
doći na ročište, nastupa mirovanje postupka. Ako samo jedna stranka dođe na ročište i predloži
mirovanje također nastupa mirovanje (216/1).
Propuštanje procesnog stadija. Kod nas postoje neka pravila koja stranke prekludiraju
u pravu poduzimanja određene radnje nakon propuštanja da je poduzmu u određenom stadiju
postupka.136
Preuranjeno poduzimanje procesnih radnji. Dvije vrste situacija:
nekad je poduzimanje određene radnje nedopušteno jer još nisu sazreli uvjeti za njeno
poduzimanje,137
nekad preuranjeno poduzimanje radnji nije nedopušteno, ali bi se njime ugrožavali interesi
stranke koja ih poduzima ili protivnika.138
3.1.10. Povrat u prijašnje stanje
To je vraćanje parnice u stanje prije (opravdanog) propuštanja roka ili ročišta za

poduzimanje određene parnične radnje zbog kojega je stranka izgubila pravo na naknadno
poduzimanje propuštene radnje.
Uvjeti:
1. da je stranka propustila rok ili ročište za poduzimanje neke procesne radnje (117/1),139
2. da je stranka zbog propuštanja izgubila pravo na poduzimanje te radnje (117/1),
132
Npr. odvjetnik ne može tražiti ponavljanje postupka na osnovi parnične punomoći nakon proteka 6 mjeseci od
pravomoćnosti odluke (95/2)
133
Npr. smatra se da je podnesak povučen ako ne bude ispravljen odnosno dopunjen i vraćen sudu u određenom
roku (109/4). Ako stranka u sudskom roku ne ispravi žalbeni podnesak, sud će žalbu odbaciti
134
Npr. sud je dužan primiti predujam za izvođenje dokaza i nakon roka (153).
135
Npr. neće moći tražiti da se ponovno izvode dokazi, postoji mogućnost da bude donesena presuda zbog izostanka
136
Npr.:
prigovor tuženika o mjesnoj i stvarnoj nenadležnosti može se staviti do pripremnog ročišta, odnosno, do upuštanja
tuženika u raspravljanje.
Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka
rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke (73/6).
Protutužba se može podnijeti do zaključenja glavne rasprave (189).
137
npr. ulaganje žalbe protiv presude koja još nije donesena
138
npr. stranka se ne može odreći prava na žalbu protiv presude koja još nije objavljena.
139
Povrat nije dopušten ako se radi o stadiju
3. da je zbog prekluzije za stranku nastala nemogućnost da na drugi način ostvari cilj
koji je namjeravala ostvariti propuštenom radnjom140
4. da postoje opravdani razlozi za propuštanje (117/1).
5. da stranka predloži da joj se dopusti da propuštenu radnju naknadno izvrši (117/1),
jer o povratu sud nikad ne odlučuje po službenoj dužnosti.
6. da je povrat zatražen u zakonskom roku: subjektivni rok je 15 dana. Početak roka se
računa od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije
saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala. (118/2). Ako je stranka u pozivu za
poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice pro-
puštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je
radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana
(118/3). Objektivni rok je 3 mjeseca i uvijek se računa od dana propuštanja (118/4).
7. da zakon izričito ne isključuje dopustivost povrata.
Povrat nije dopušten:
a) ako se propusti rok za stavljanje prijedloga da se povrat dopusti,
b) ako se propusti ročište određeno u povodu pb gvnrijedloga za povrat (119)
c) ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se
može izjaviti pravni lijek (117/2).
Postupak o prijedlogu. Prijedlog se podnosi sudu kod kojeg je trebalo izvršiti
propuštenu radnju (118/1). U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati
ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate (121/2). Ako se povrat
traži zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istodobno s podnošenjem prijedloga izvršiti
propuštenu radnju (118/4).141 U Nepravodobne i nedopuštene prijedloge sudac odbacuje (121/1).
Sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu (120/1).142
Pravne posljedice povrata. Odluka suda o dopuštanju povrata je konstitutivna. Parnica
se vraća u stanje u kojemu se nalazila prije popuštanja, a odluke donesene zbog propuštanja
ukidaju se po sili zakona (117/2). Stranci se, dakle, dozvoljava da obavi propuštenu radnju.
Žalba. Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog nije dopuštena (122). Protiv rješenja
kojim se prijedlog odbija ili odbacuje dopuštena je posebna žalba (271/2).
Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove
postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje
neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan
odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna
žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti
(122a).
140
Zato nije dopušten povrat zbog propuštanja iznošenja nekih činjenica nakon čega je donesena kontradiktorna
presuda jer se to može ostvariti i u žalbi.
141
Ovo je relikt načela ekvivalentnosti, propuštena radnja se poduzima uvjetno; bit će relevantna samo ako sud uvaži
prijedlog za povrat
142
Ako je sud donio odluku da se postupak prekine, a pred višim je sudom u tijek u postupak u povodu žalbe,
obavijestit će se viši sud o toj odluci (120/2).
3.1.11. Jezik suda i stranaka
Usmeno obraćanje stranaka i suda. Stranke imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i
pri usmenom poduzimanju drugih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ovo pravilo se
odnosi i na domaće državljanine i na strance. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranaka,
osigurat će im se usmeno prevođenje svega što se na ročištu iznosi, te usmeno prevođenje
isprava koje su na ročištu koriste radi dokazivanja (102/1). Sud je dužan poučiti stranke na pravo
da usmeni postupak prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Oni se mogu odreći prava na
prevođenje ako izjave da znaju jezik na koji se vodi postupak. U zapisnik će se zaključiti da im
je dana pouka te njihovo eventualno odricanje (102/2). Prevođenje obavljaju tumači. Troškovi
prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču.
Pismeno obraćanje stranaka i suda. Pismena (pozivi, odluke) upućuju se stranka na
hrvatskom jeziku u latiničnom pismu (103/1). Stranke svoje podneske (tužbe, žalbe) upućuju
sudu na hrvatskom jeziku u latiničnom pismu (104).
Uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u parničnom postupku uređuje se
posebnim zakonom. Troškovi prevođenja na jezik nacionalne manjine koji nastanu primjenom
odredaba Ustava Republike Hrvatske, ZPP-a te drugih zakona o pravu pripadnika nacionalnih
manjina na uporabu svoga jezika padaju na teret sredstava suda (105).
Posljedice povreda ovih pravila. Apsolutno bitna povreda postoji ako je sud, protivno
ZPP-u, odbio zahtjev stranke da u postupku upotrebljava svoj jezik ili pismo ili da prati tijek
postupka na svom jeziku, i ako se zbog takve povrede svog prava stranka žalila (354/2/7).
Relativno bitna povreda: propuštanje da se u zapisniku registrira davanje upozorenja ili izjave o
odricanju.
3.2. TUŽBA
3.2.1. O tužbi
Parnični postupak se pokreće tužbom (185). Bez tužbe, koju podnosi tužitelj, nema
parnice (nemo iudex sine actore).
Definicija. U materijalnom smislu tužba je zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog
sadržaja. U formalnom smislu tužba je podnesak u kome tužitelj ističe svoj zahtjev za pružanje
pravne zaštite. Umjesto podneskom tužba se može podnijeti i usmeno na zapisnik kod suda. U
jednoj tužbi shvaćenoj u formalnom smislu može biti više tužbi shvaćenih u materijalnom
smislu.143
Svojom tužbom tužitelj provocira sudsku odluku (ali podloga za donošenje te odluke nije
samo tužba nego cjelokupni rezultat raspravljanja u parnici), njome tužitelj određuje granice
raspravljanja i determinira vrstu postupka.
U povodu podnesene tužbe vodi se parnični postupak u kojem se utvrđuje jesu li
ispunjene procesne pretpostavke da se tužba uzme u razmatranje, a zatim jesu li ispunjene i
materijalnopravne pretpostavke. Ako se utvrdi da nisu ispunjene procesne pretpostavke, tužba će
se odbaciti, ne ispitujući materijalnopravne pretpostavke. Ako su ispunjene procesne
143
Npr. više zahtjeva za zaštitu uperenih protiv jednog ili više tuženika.
pretpostavke, sud će ispitati postoje li materijalnopravne pretpostavke. Ako ne postoje, zahtjev
će odbiti, a ako postoje, zahtjev će usvojiti.
Tužba je po svojoj pravnoj prirodi parnična radnja, a ne građanskopravni posao (kako to
neki teoretičari smatraju). Procesni odnosi su potpuno samostalni i neovisni od
materijalnopravnih. Argumenti za ovu tvrdnju su deklaratorna tužba i slučaj singularne sukcesije
koja nije dovela do procesnopravne sukcesije.
Podnošenjem tužbe zasniva se dvostrani procesni odnos između tužitelja i suda. Trostrani
procesni odnos, koj obuhvaća i tuženika, zasniva se tek dostavljanjem tužbe tuženiku.
3.2.2. Sadržaj tužbe
Obligatorni sadržaj: 1. Podaci koje mora imati i svaki drugi podnesak, 2. Tužbeni
zahtjev, 3. Tvrdnje o činjenicama na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev, 4. Prijedloge o
dokazima kojima se činjenice mogu utvrditi (186/1), 5. kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta
postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova
postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota,
tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora (186/2)
Fakultativni sadržaj: 6. Tužiteljevo shvaćanje o pravnoj osnovi svog tužbenog zahtjeva
(186/3). 7. Zahtjevi za donošenje odluka procesnopravne naravi,144 8. Pravnorelevantne izjave
koje su pretpostavka za osnovanost tužbenog zahtjeva145
Ad 1. Ti podaci su: a) oznaka suda, b) ime, zanimanje i prebivalište ili boravište stranaka
i njihovih zakonskih zastupnika i punomoćenika ako ih imaju, c) predmet spora, 146 d) sadržaj
izjave, e) potpis podnositelja (106/2) koji mora biti na kraju podneska (106/3).
Ad 2. Tužbeni zahtjev je procesnopravni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog
sadržaja. Pored zahtjeva u pogledu glavne stvari, on može obuhvatiti i sporedna potraživanja
(186/1) kao što su zahtjev za naknadu parničnih troškova, za isplatu kamata, itd. Zahtjev mora
biti konkretan i svestrano određen i to u subjektivnom smislu (u pogledu stranaka), te u
objektivnom smislu (u pogledu predmeta spora).147
Ad 3. Te činjenice trebaju pokazati da postoji podudarnost između faktičnog stanja i
onoga koje zakon predviđa kao osnovu za pružanje pravne zaštite. Činjenice trebaju biti
dovoljno precizno opisane da omoguće konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa.
Ad 4. Dokazi moraju biti određeni u dva smisla: potrebno je navesti za koje se činjenice
nude određena dokazna sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može
dokazati. Pismeni dokazi mogu se priložiti tužbi.
Ad 6. Sud će postupati ako tužitelj ne navede pravnu osnovu, a ako je i navede, sud nije
vezan za njegovo shvaćanje (186/3). Prema načelu iura novit curia sud je dužan da sam utvrdi
pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi osnovanost tužbenog zahtjeva.
144
Npr. zahtjevi za delegaciju, izuzeće, za postavljanje besplatnog punomoćenika.
145
Npr. o odustanku od ugovora, po pobijanju pobojnih pravnih poslova.
146
To je u biti isto što i tužbeni zahtjev.
147
Tužbeni zahtjev bi bio neodređen, recimo kad bi se sudu prepustilo da nađe adekvatno rješenje s obzirom na
činjeničnu osnovu spora ili da sam utvrdi osobu u odnosu na koju tužitelju pripada neko ovlaštenje. On mora glasiti
npr. Tuženik V. A. mi je dužan isplatiti 5000 kn.
3.2.3. Deklaratorna tužba
Preventivna pravna zaštita. Za razliku od kondemnatorne tužbe kod koje se intervenira

tek nakon što je došlo do povrede prava sa zadatkom represivne reakcije, kod deklaratorne tužbe
tužbe se intervenira prije nego je došlo do povrede, sa zadatkom da se očekivana povreda
unaprijed spriječi.
Ovom tužbom se traži od suda a) da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili
pravnog odnosa, b) da utvrdi istinitost odnosno neistinitost neke isprave (187/1).
Osobine. Pružanje pravne zaštite se ograničuje samo na deklariranje postojanja ili
nepostojanja pravnog odnosa, time se ne stvaraju novi pravni odnosi niti preinačuju postojeći. Ti
odnosi postoje prije nje i neovisno od nje. Ne može se tražiti utvrđivanje budućih pravnih
odnosa. Ne može se tražiti ni utvrđivanje sadržaja pravnih propisa. Odnos čije se utvrđivanje
traži mora biti konkretan i mora postojati u vrijeme suđenja, ne može se utvrđivati da je neki
pravni odnos postojao.
Ovrha. Ne može se, na temelju deklaratorne presude, provesti ovrha. Ako subjekt iz
pravnog odnosa, čiji je sadržaj utvrđen takvom presudom, ne postupi u skladu s njom,
povrijeđeni subjekt će bit primoran da, radi zaštite svojih prava, podnese protiv prekršitelja novi
kondemnatornu tužbu.
U praksi je više deklaratornih presuda nego deklaratornih tužbi zato što je svaka presudu
kojom se odbija tužbeni zahtjev, presuda negativnog utvrđenja da tužitelju ne pripada ovlaštenje
za traženje pravne zaštite određenog sadržaja. Ovo vrijedi bez obzira je li takva presuda
donesena u povodu deklaratorne, kondemnatorne ili konstitutivne tužbe.
Isprave. Isprava je istinita, autentična ako potječe od osobe koja je na njoj označena kao
potpisnik. Dakle, povodom tužbe za utvrđivanje istinitosti isprave, ne može se utvrđivati
istinitost njenog sadržaja.
Pravni interes se ne presumira već ga je potrebno dokazati. Pravni interes postoji kad
tužitelj učini vjerojatnim da bi tuženik svojim držanjem mogao ugroziti ostvarenje njegovih
prava u bliskoj budućnosti. On se presumira se kad je to posebnim propisima predviđeno
(187/2)148.
Prejudicijelna (incidentalna) tužba na utvrđenje. Ako odluku o sporu zavisi od toga
postoji li ili ne neki pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može,
osim postojećeg, istaći i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno ne postoji,
pod uvjetom da je sud pred kojim teče parnica nadležan i za odlučivanje o ovom novom zahtjevu
(187/3). Ovaj zahtjev se može istaći i već prilikom podnošenja tužbe u glavnoj stvari. Nije,
dakle, potrebno čekati da pravo, na koje se taj zahtjev odnosi, postane sporno tijekom postupka.
Time se pridonosi pravnoj sigurnosti, jer pravomoćnost deklaratornog dijela izreke presude
onemogućuje ponovno aktualiziranje pitanja osnove tužbenog zahtjeva u eventualnoj novoj
parnici po osnovi drukčijeg kondemnatornog zahtjeva. Kad sud u presudi utvrdi, pored ostalog, i
postojanje takvog pravnog odnosa, taj dio izreke naziva se deklaratorni preambul.
148
Čl. 187. st. 2. glasi: “Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima
pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno
neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni
interes za podizanje takve tužbe”.
3.2.4. Kondemnatorna tužba
Represivna pravna zaštita. Do intervencije dolazi nakon što je došlo do povrede prava
– post festum. Stanje odnosa nije onakvo kakvo bi trebalo biti obzirom na sadžaj mjerodavne
građanskopravne norme. Da bi se uspostavilo stanje kakvo bi trebalo biti, potrebno je
represivnom mjerom suzbiti nepravo koje je tuženik uzrokovao.
Ovom tužbom tužitelj traži od suda da mu pruži pravnu zaštitu tako što će tuženika
osuditi da u korist tužitelja (ili iznimno nekog trećeg) nešto učini, trpi ili propusti.
Da bi sud mogao ocijeniti opravdanost tužiteljeva zahtjeva, potrebno je da prethodno
utvrdi kakvo je pravno stanje u odnosima među strankama (dakle, kakav je sadržaj tužiteljevog
ovlaštenja i tuženikovih obveza). Stoga dispozitivu osuđujuće presude prethodi deklaratorni
preambul koji se u pravilu unosi u obrazloženje. Takva deklaracija, međutim, nije obuhvaćena
pravomoćnošću pa postoji mogućnost da se u nekoj drugoj parnici taj sadržaj utvrdi drukčije.
Pravni interes se zbog zabrane samopomoći presumira.
Dospjelost činidbe. Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu, samo ako je
ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (326/1). Kad se tužba podnese prije dospjelosti, u
praksi je uobičajeno da se tužbeni zahtjev odbija kao preuranjen.149 Postoje, međutim, tri
izuzetka kad je dopušteno izricanje kondemnatorne presude prije dospjelosti činidbe:
1) Uzdržavanje: ako sud nađe da je zahtjev za uzdržavanje osnovan, on može osuditi
tuženika i na plaćanje uzdržavanja koje još nije dospjelo (326/2). No obveza plaćanje postoji tek
kad potraživanja za pojedine obroke dospiju;
2) Najam / zakup: presuda kojom se tuženiku nalaže predaja ili preuzimanje stvari dane u
najam ili zakup, može se donijeti i prije prestanka tih odnosa (326/3). Tužitelj može ostvariti
svoje pravo neposredno nakon isteka najma/zakupa.
3) Buduća šteta: sud će, na zahtjev oštećenika, dosuditi naknadu i za buduću štetu, ako je
po redovnom tijeku stvari izvjesno da će ona trajati i u budućnosti (203 ZOO).
Ovrha. Ako tuženik ne ispoštuje kondemnatornu presudu, steknuti će se pretpostavke da
se ono prisilno ostvari u posebnom ovršnom postupku.
3.2.5. Konstitutivna tužba
Na podnošenje ove tužbe ovlaštene su samo osobe kojima to pravo zakon izričito priznaje
tj. samo one imaju procesnu legitimaciju: 1) kad zakon radi zaštite općih interesa, ne dopušta
pravnim subjektima da sami prouzrokuju promjene u pravnim odnosima, pa čak ni kad među
njima postoji suglasnost; 2) kad im je dopušteno da sami vrše promjene svojom suglasnošću, a te
suglasnosti nema, pa do promjene ne može doći jednostavno izraženom voljom.
Ovom tužbom tužitelj traži od suda uspostavljanje, izmjenu ili ukidanje pravnog
odnosa. Dakle, radi se o stvaranju pravnih odnosa koji do tada nisu postojali, bilo da se
proizvode novi odnosi ili se postojeći odnosi preinačuju ili ukidaju. 150 Zaštiti prethodi
149
O tome u teoriji postoje dva shvaćanja: 1) tužba se odbacuje jer ovlaštenik nema pravnog interesa za nju, 2) tužba
se odbija je je dospjelost materijalnopravna pretpostavka osnovanosti (a ne procesna pretpostavka) tužbenog
zahtjeva.
150
Konstitutivnog značaja su naprimjer tužbe: za razvod, poništenje braka i zajedničko traženje razvoda braka, tužba
za određivanje vremena za ispunjenje obveza, tužba za smanjenje ili povećanje uzdržavanja, tužba za sniženje
utvrđivanje sadržaja pravnih odnosa među strankama. Ovaj deklaratorni preambul ulazi u
obrazloženje presude.
Pravni interes se presumira, budući da će se u takvim situacijama preinačenje sadržaja
pravnih odnosa može postići samo intervencijom suda.
Ovrha. Ovakva presuda ne deklarira postojanja prava na promjenu već tu promjenu sama
neposredno vrši. Izvršenje odluke konzumira se nastupanjem njene pravomoćnosti. Učinak ove
presude djeluje od trenutka nastupanja pravomoćnosti ex nunc.
3.2.6. Tužba protiv RH
Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije
podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje
spora (186a/1).151 Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri
mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu
(186a/5). Sud će odbaciti tužbu podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje
spora, odnosno prije isteka spomenutog roka (186a/6).
Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora prekida se zastarijevanje (186a/3). U
slučajevima kad je posebnim zakonom propisan prekluzivni rok za podnošenje tužbe, tužitelj se
ne mora poslužiti ovim zahtjevom jer bi time izgubio pravo na sudsku zaštitu.
Ove odredbe se ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan
postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili
nekom drugom tijelu (186a/7).152
Eventualno postignuta nagodba između podnositelja zahtjeva i državnog odvjetništva ima
svojstvo ovršnosti (186a/4).
3.2.7. Stupnjevite tužbe
Radi se o potpuno novom institutu u našem procesnom pravu, uveden po uzoru na

njemačko i austrijsko pravo.
Ratio uvođenja ovog instituta jest u činjenici da su u praksi česti slučajevi u kojma
tužitelj naprosto nije u stanju postaviti procesno dopustiv tužbeni zahtjev (u smislu njegove
određenosti) zato što mu tuženik ne želi položiti račun (u skladu s odredbama materijalnog prava
ili ugovora) ili zato što mu tuženik ne želi dati podatke kojima raspolaže.153
Naziv "stupnjevite tužbe" uveden je zbog toga što je, kako bi omogućilo ostvarivanje
prava na polaganje računa, a posljedično nakon toga i na ostvarivanje tražbine u parničnom
ugovorne naknade advokatu, tužba za poništenje arbitražne presude, itd.
151
Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, smatrat će se da je
podnesen nadležnom državnom odvjetništvu istekom roka od osam dana (186a/2).
152
Npr. ZKP-om, Zakonom o službi u oružanim snagama.
153
Do takvih situacija primjerice dolazi u odnosima izmeðu trgovačkih društava i dioničara, izmeðu nalogodavca i
nalogoprimca, izmeðu upravitelja zajedničke imovine i suvlasnika te imovine, izmeðu autora i nakladnika, izmeðu
poslodavca i radnika, itd.
postupku, postupak na kojeg se odnosi odredba čl. 186 b. ZPP-a podijeljen u dva dijela. Tijekom
prve faze tuženiku se nalaže polaganje računa, a tijekom druge faze raspravlja se u povodu
određenog tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj dužan postaviti nakon okončanja prvog stadija.
a) PRVA SITUACIJA
Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da

tuženiku - koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke
imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj
imovini - naloži da (pod prisegom ili bez prisege):
- položi račun ili,
- preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno,
- da priopći što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato,
- te da ujedno izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine, odnosno dani podaci
o imovini, potpuni i točni (186b/1).
Specifičnost ove odredbe je u činjenici što je procesna pretpostavka za tužbu dokazivanje
postojanja konkretnog imovinskopravnog interesa (što je inače rezervirano samo za deklaratorne
tužbe). Daljnja specifičnost jest da je pasivna legitimacija (koja uvijek izvire iz odredaba
materijalnog prava) ovdje normirana kao procesna pretpostavka, jer propis kaže da se tužba
može usmjeriti samo prema tuženiku "koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti
račun" ili izvršiti druge činidbe.
No dvojbeno je zašto bi tužitelj morao dokazivati svoj pravni interes, u slučajevima kada
materijalnopravni propis izričito normira pravo zahtijevati polaganje računa.154
b) DRUGA SITUACIJA
Ako prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda
imovine i obveza, tužitelj ne može postaviti procesno dopustiv, tj. određen tužbeni zahtjev za
isplatu određenog iznosa novca (ili isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju
određenih stvari ili prijenos određenih prava), tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za
polaganje računa ili
predaju pregleda imovine i obveza,
i tek samo odrediv zahtjev za isplatu iznosa (ili isporuku ili predaju stvari ili prijenos
prava)
a visinu (količinu odnosno istovjetnost) toga zahtjeva će odrediti tek nakon što tuženik
položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili
izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u
povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza (186b/2).
c) TREĆA SITUACIJA
Ova situacija je vrlo slična prethodnoj. Naime, u sporovima u kojima ne može postaviti
procesno dopustiv, tj. određen zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi
154
Takve odredbe sadrži npr. ZOO u čl. 277. (nepravo poslovodstvo), 647t. (otrakluk), 754. (ugovor o nalogu), 780.
(ugovor o komisionu), 833. (ugovor o špediciji), zatim ZV u čl. 38. (pravo suvlasnika u svako doba zahtijevati da se
polože računi), čl. 93. st. 4. toč. 1., te čl. 379. st. 1. toč. 7., koji reguliraju obvezu upravitelja nekretnine u
suvlasništvu da svakom suvlasniku položi uredan račun.
dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati
odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti
tek samo odrediv zahtjev za isplatu iznosa (ili predaju stvari ili prijenos prava)
a visinu (količinu odnosno istovjetnost) toga zahtjeva odrediti tek nakon što mu tuženik dade
potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o
podacima koje tuženik izbjegava dati (186b/3).
Dakle, razlika između druge i treće varijante je u tome koje se svoje obveze tuženik ne
pridržava: obveze polaganja računa odnosno predaje pregleda imovine i obveza - 2. varijanta, ili
obveze davanja potrebnih podataka - 3. varijanta.
3.2.8. Kondemnatorne tužbe prije dospjelosti tražbine
Opće uređenje. Sukladno neizmijenjenoj odredbi ZPP-a, sud može naložiti tuženiku da
izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne raspravež (326/1).
Iznimno, kondemnacija prije dospjelosti tražbine dopustiva je u slučajevima usvajanja
alimentacijskog (326/2), ili rentnog (188, 196 ZOO), zahtjeva, kao i kad se radi o obvezi predaje
ili preuzmanja stvari danih u najam ili zakup i prije prestanka tih odnosa (326/3). Ovršni zakon je
u čl. 295. st. 1. regulirao mogućnost osiguranja nedospjelih tražbina privremenim mjerama.
ZIDZPP/03 uvodi novi institut kondenmatorne tužbe prije dospjelosti tražbine.
Naime, tužitelju je omogućeno pribavljanje kondemnatorne presude protiv tuženika i prije
dospjelosti tražbine, ako tužitelj učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za takvu tužbu (i
to na način da učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još
uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što
ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes). U tom slučaju sud može i prije
dospjelosti tražbine naložiti tuženiku da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti.
Vrijeme dospjelosti tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu
(186c/1), jer je ono bitan konstitutivni element izreke presude. Sud će odbaciti tužbu ako utvrdi
da tužitelj nema pravnoga interesa tražiti donošenje ovakve presude (186c/2). Ovrha na temelju
ovakve presude može se tražiti tek nakon dospjelosti tražbine (186c/3).
3.2.6. Pravne posljedice podnošenja tužbe sudu
Podnošenje tužbe sudu uzrokuje određene procesnopravne i građanskopravne posljedice.

Ako sud tužbu odbaci ili je tužitelj povuče svi pravni učinci prouzročeni podnošenjem
poništavaju se ex tunc. Ako sud smatra da je tužba dopuštena, on ne donosi o tome posebnu
odluku već se takav stav manifestira konkludentno iz radnje koje se dalje poduzimaju.
Procesnopravne posljedice:
Ocjenjivanje nadležnosti vrši se, u pravilu, s obzirom na činjenice u vrijeme podnošenja
tužbe sudu (15/3)
U slučaju elektivne nadležnosti pravo tužitelja na izbor nadležnog suda konzumira se
podnošenjem tužbe sudu,
Ugovor o prorogaciji relevantan je ako je pravovaljan u vrijeme podnošenja tužbe sudu,
Dopustivost tužbe sa stajališta ostalih procesnih pretpostavki prosuđuje se, u prvom redu,
prema okolnostima u vrijeme podnošenja tužbe sudu,
Ako se tužba preinačuje zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tužbe sudu,
tuženik se preinaci ne može protiviti (191/2)
Građanskopravne posljedice:
Dospjelost i zastara se prekidaju podnošenjem tužbe sudu – pod rezolutivnim uvjetom da
se postupak uredno nastavi (360-393 ZOO),
Kod alternativnih obveza kad pravo izbora pripada tužitelju, to pravo izbora se konzumira
podnošenjem tužbe sudu,
Na povremena novčana dospjela davanja, teče zatezna kamata od dana kada je sudu
podnesen zahtjev za njihovu isplatu (279/3 ZOO).
3.2.7. Litispendecija – pravne posljedice dostave tužbe tuženiku
Litispendecija je postojanje parnice.

Početak. Parnica počinje teći dostavljanjem tužbe tuženiku (194/1), od tada parnica
postoji, visi (lat. lis pendent). Od tada se ujedno i zasniva trostrani procesnopravni odnos između
suda, tužitelja i tuženika. No u slučaju subjektivne preinake tužbe u odnosu na navog tuženika,
parnica teče ex tunc, od postojanja litispendencije u odnosu na prethodno tuženog.
Litispendencija prestaje:
Pravomoćnošću odluke kojom se parnica završava,
Kad tužitelj povuče tužbu ili se odrekne od tužbenog zahtjeva,
Kad stranke zaključe sudsku nagodbu,
Kad umre stranka, u parnici koju nasljednici ne mogu produžiti,
Kad dođe do konfuzije stranaka.
Prekid, mirovanje i zastoj postupka ne utječu na litispendenciju.
Procesnopravne posljedice:
Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva i među istim strankama pokrenuti
nova parnica (194/3),
Nakon početka parnice za preinaku tužbe potreban je, u pravilu, tuženikov pristanak
(190/2),
nakon početka parnice umješač se može pridružiti jednoj od stranaka (206),
Nakon početka parnice obavlja se obavještavanje treće osobe o parnici (211),
Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se
parnica među istim strankama dovrši (195/1),
Tek nakon početka parnice kojoj se atrahira, može se zasnovati atrakcija nadležnosti za
protutužbu (194) i tužbu glavnog miješanja (193)
Građanskopravne posljedice:
U trenutku početka parnice savjesni posjednik postaje nesavjestan (18/3 ZV).
Ad 1. Sud na poštivanje ovog pravila vodi računa po službenoj dužnosti tijekom cijelog
postupka (194/4).155 Ako bi unatoč ovom pravilu bila pokrenuta nova parnica među istim
strankama u pogledu istog zahtjeva, sud je dužan odbaciti tužbu u odnosu na koju je parnica
155
Naime, istodobno vođenje dvije parnice protivi se načelu načelu pravne sigurnosti, jer otvara mogućnost
donošenja više odluka u istoj stvari (ne varie judicetur) te načelu ekonomičnosti, jer uzrokuje nepotrebne troškove.
počela kasnije teći156 (288, 301). No, ako je u parnici koja je počela kasnije teći, ranije donesena
pravomoćna odluka, odbacit će se tužba u parnici koja je počela ranije teći, zbog toga što
pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom.
U drugostupanjskom postupku odluka suda o zahtjevu o kome još teče parnica
predstavlja razlog apsolutne ništavosti (354/2/9), o kome viši sud vodi računa po službenoj
dužnosti. Sud će ukinuti presudu i odbacit tužbu (369/2). Izvanredni pravni lijekovi ne mogu se
podnositi zbog ovakvih povoda jer pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom.
Litispendencija pred stranim sudom. Sud RH prekinut će postupak na zahtjev stranke
ako je pred stranim sudom u toku spor o istoj stvari i između istih stranaka i to: 1) ako je pred
stranim sudom pokrenut postupak u istoj stvari; 2) ako za taj spor ne postoji isključiva
nadležnost suda u RH; 3) ako postoji uzajamnost (90 ZRSZ). Dakle, tužba se pred domaćim
sudom ne odbacuje, parnica i dalje teče, a njen eventualni nastavak ovisit će o rezultatu suđenja
pred stranim sudom: - ako strana presuda bude u RH priznata, tužbu pred domaćim sudom treba
odbaciti, - ako ne bude priznata, postupak pred domaćim sudom treba nastaviti. Na ovakvu
litispendenciju pred stranim sudom, sud ne pazi po službenoj dužnosti već samo na zahtjev
stranke.
3.2.8. Objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva (cummulatio actionum)
Tužitelj može podnijeti onoliko tužbi protiv istog tuženika koliko ima tužbenih zahtjeva.
No on može podnijeti samo jednu tužbu (shvaćenu u formalnom smislu) te u njoj istaknuti više
tužbenih zahtjeva protiv istog tuženika. Ovo posljednje može samo pod sljedećim uvjetima
(188/1): - da je za sve kumulirane zahtjeve stvarno nadležan isti sud, - da je za sve kumulirane
zahtjeve određena ista vrsta postupka157 (188/1,3).
O kumuliranim zahtjevima sud može odlučiti jednom presdom, a može i o svakom
zahjtevu donijeti djelomičnu presudu.158
Obična (istodobna) kumulacija postoji kad tužitelj već pri podnošenju tužbe kumulira
više zahtjeva protiv istog tuženika (188/1).
Sukcesivna kumulacija postoji kad tužitelj, uz već istaknuti tužbeni zahtjev, naknadno
istakne nove zahtjeve (191/1). Na to ima pravo sve do zaključenja gl. rasprave. Ovdje se
primjenjuju i pravila o preinaci tužbe.
Eventualna kumulacija postoji kad tužitelj kumulira zahtjeve koji su u međusobnoj
vezi, na način da zatraži od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako ustanovi da
prethodni nije osnovan159 (188/2).
Alternativna obveza (duae res in obligatione, una in solutione). To je takva obveza kod
koje postoji više načina ispunjenja, a tuženik se oslobađa obveze ako ispuni samo jedan od njih.
156
A ne u odnosu na onu koja je kasnije ponesena.
157
Nema mjesta kumulaciji recimo bračnog spora s imovinskopravnim sporom zasnovanim na činjenici postojanja
braka (jer se ovi sporovi vode po različitim pravilima postupka).
158
Kad se ističu sporedni zahtjevi uz glavni, to po slovu zakona ne predstavlja objektivnu kumulaciju iako to u biti
jest. Objektivna kumulacija omogućuje nepotpunu atrakciju.
159
Npr. prvi zahtjev – da se plati kupoprodajna cijana, drugi zahtjev za slučaj da je ugovor možda ništavan, vraćanje
stvari, treći zahtjev za slučaj da je stvar propala, plaćanje cijene propale stvari
Ako pravo izbora pripada tužitelju, on ga vrši prije podnošenja tužbe pa u tužbi ističe samo jedan
zahtjev. Ako pravo izbora pripada tuženiku, tužitelj je dužan istaći u zahtjevu sve moguće načine
ispunjenja, sud će također tuženika osuditi na ispunjenje svih mogućnosti, ostavljajući tuženiku
da sam izabere način ispunjenja. Kako se ovdje radi o različitim mogućnostima ispunjnja jednog
zahtjeva, nema objektivne kumulacije.
Facultas alternativa (una res in obligatione, duae in solutione). To je takva obveza koja
ima za predmet jednu činidbu ali je tuženik ovlašten na ponudu tužitelja osloboditi se svoje
obveze izvršenjem neke druge radnje. Tužitelj ovdje prema tuženiku ističe samo jedan zahtjev.
Ta alternativna mogućnost oslobođenja od obveze nije tužbeni zahtjev već građanskopravna
ponuda. O toj alternativnoj mogućnosti sud ne može odlučivati. Dakle ni ovdje nema objektivne
kumulacije.
3.2.9. Preinačenje tužbenog zahtjeva
Tužba se smatra preinačenom kada se u njoj izmijeni neki od bitnih elemenata, tako da
izmijenjena tužbe nije istovjetna s onom prvobitnom. Elementi od kojih zavisi preinaka tužbe su
tužbeni zahtjev i parnične stranke. Promjene u pogledu predloženih dokaza i pravne osnove
tužbe nisu relevantne. Također, smanjenju tužbenog zahtjeva zakon ne pridaje značaj preinake
tužbe (191/3).
Vrste preinačenja:
1) Objektivno preinačenje može biti:
a) promjena tužbenog zahtjeva:
promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva;
povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva;
isticanje drugog zahtjeva uz postojeći;
b) promjena činjenične osnove.
2) Subjektivno preinačenje je promjena stranaka.
Vrijeme preinačenja. Tužitelj može preinačiti tužbu najkasnije do zaključenja glavne
rasprave pred prvostupanjskih sudom (190/1).
Pristanak. Za preinaku tužbe potreban je i pristanak tuženika. Ako on pristane, sud mora
dopustiti preinaku (190/2).160
OBJEKTIVNO PREINAČENJE
Ono obuhvaća promjenu tužbenog zahtjeva (promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva,

povećavanja postojećeg ili isticanje drugog tužbenog zahtjeva) i promjenu činjenične osnove.
Pristanak. Ako tuženik ne da svoj pristanak, to nema značaj apsolutnog veta jer sud ipak
može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među
strankama (190/2). Međutim postoje i slučajevi kad zakon izričito dozvoljava preinačenje tužbe i
bez pristanka tuženika, pa će sud morati dozvoliti preinaku: a) kad se tužba preinačuje tako da
se, zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove
drugi predmet ili novčanu svotu (191/2); b) kad se smanjuje tužbeni zahjtev (191/3) tada važe
160
Nedostatak instituta preinake je u tome što onemogućuje ostvarenja načela ekonomičnosti i otvara mogućnost
šikane.
pravila o povlačenju tužbe; c) kad se u toku parnice istakne incidentalni zahtjev za utvrđenje
(187/4).
Litispendencija. U pogledu novih zahtjeva parnica se smatra pokrenutom tek kad su ti
zahtjevi istaknuti, a litispendencija nastupa dostavljanjem tuženiku (tužiteljeve) izjave o preinaci.
Pojedini slučajevi:
a) Promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva ili preinaka u užem smislu - do nje dolazi
kad tužitelj umjesto postojećeg tužbenog zahtjeva istakne neki drugi, neovisno od toga je li se
novi zahtjev opravdava istom ili drugom činjeničnom osnovom. Tada se u pogledu prijašnjeg
zahtjeva parnica gasi te prestaje litispendencija. U odnosu na povučeni zahtjev primjenjuju se
pravila o povlaćenju tužbe.
b) povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva - do toga dolazi kad tužitelj postojeći zahjtev
kvanititativno poveća. O postojećem tada parnica teče i dalje. Primjenjuju se pravila o
sukcesivnoj objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva.
c) Isticanje drugog zahtjeva u već postojeći - do toga dolazi kad se naknadno dodaju
dodatni zahtjevi uz postojeći zahtjev. Ovdje se primjenjuju pravila o sukcesivnoj objektivnoj
kumulaciji.
d) Promjena činjenične osnove - do nje dolazi kad se tužbeni zahtjev zasniva na
drugačijem činjeničnom stanju. Novoiznesene činjenice objektivno dovode do promjene
istovjetnosti tužbenog zahtjeva.
b) SUBJEKTIVNO PREINAČENJE
Tužitelj može svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu
osobu (192/1).
Do promjene stranaka dolazi još i kad uz tužitelja pristupi novi tužitelj, kad tužba bude
proširena na novog tuženika, kad umješač stupi umjesto stranke kojoj se pridružio, kad
imenovani prethodnik stupi na mjesto tuženika.
Pristanak. Ako prvobitni tuženik, koji se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, ne da
svoj pristanak, to ima značaj apsolutnog veta (192/2). Pristanak prvobitnog tuženika je potreban
jer je to za njega samo povlačenje tužbe što znači da se ista može ponovno podići protiv njega.
Pristanak novotuženog treba jer on ne ulazi u novu parnicu već preuzima staru u stanju u kome
se nađe u trenutku preinake (prekluzije).
Stupanje novog tuženika u parnicu. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari (litiskontestacija), umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako
tuženik na to pristane (192/3). Ovime je uspostavljeno opće pravilo da je za stupanje novog
tužitelja u parnicu umjesto dotadašnjeg, nužno potreban njegov pristanak.
Litispendencija. Dotadašnji tuženik prestaje biti stranka pa u odnosu na njega ova
preinaka predstavlja povlačenje tužbe. Novi tuženik stupa u parnica na mjesto dotadašnjeg pa se
efekti podnošenja tužbe i litispendencije protiv prvobitno tuženog odnose na novog. Novi ne
može ulagati prigovore u odnosima koje je prvotuženi bio prekludiran. Isto vrijedi i za novog
tužitelja (192/4).
3.2.10. Povlačenje tužbe

To je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja kojom izjavljuje da odustaje od
traženja da sud odluči o njegovom tužbenom zahtjevu. Ova izjava je neopoziva. Međutim, ta
izjava ne znači i odustanak od prava na određenu sudsku zaštitu.
Učinak. U času predaje ove izjave sudu, dolazi do gašenja parnice. Posljedice
prouzročene podnošenjem tužbe i litispendencije poništavaju se ex tunc. Obavljene radnje
tužitelja, tuženika i suda gube važnost. Povučena tužba smatra se kao da nije ni podnesena pa se
može ponovno podnijeti. Rješenje o povlačenju tužbe, deklaratorne je naravi.
Tužba se može povući do zaključenja glavne rasprave (193/2). Naime, ako je
raspravljanje u sporu došlo dotle da je stvar zrela za suđenje, ne može se dozvoliti tužitelju da
povlačenjem tužbe učini nevažećim provedeni postupak, te da isti postupak ponovno pokrene
neograničeno puta.
Pristanak. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženog samo do upuštanja tuženog
u raspravljanje (193/1). Nakon upuštanja tuženog u raspravljanje, za povlačenje je potreban
pristanak (193/2). Tuženikovo eventualno protivljenje ima značaj apsolutnog veta.161 Što se tiče
izjave o pristanku, ako se tuženik u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju o tome ne izjasni,
smatrat će se da je pristao na povlačenje (193/2)
Presumirano povlačenje. U određenim slučajevima zakon iz određene pasivnosti
tužitelja neoborivo presumira da tužitelj povlači tužbu. Takvi su slučajevi:
- ako tužitelj ne vrati tužbu koja mu je poslana na ispravak ili dopunu (109/4).
- ako niti jedna stranka u roku od 4 mjeseca od početka mirovanja postpuka ne
predloži nastavak (217/3).
- ako ne dokaže da je položio aktorsku kauciju (84/2 ZRSZ).162
3.2.11. Odricanje od tužbenog zahtjeva (rennuntiatio)
To je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja, kojom izjavljuje da konačno tj.

zauvijek odustaje od prava na određenu sudsku zaštitu. Sinonim za ovo je kvalificirano
povlačenje tužbe.
Učinak. Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će
bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev - presudu na temelju
odricanja (331a/1). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika (331a/2).
Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom podnesku, tužitelj može i bez pristanka
tuženika opozvati do donošenja presude (331a/5). Sud neće donijeti presudu na temelju
odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke
ne mogu raspolagati (331a/3).163
161
Naime ako se tuženik upustio u raspravljanje mora mu se priznati interes da se raspravljanje okonča donošenjem
meritorne odluke. Ne može se tuženiku dozvoliti da po još neograničen broj puta tuži u istoj stvari
162
Neodazivanje tužitelja da pristupi ročištu ne znači da je povukao tužbu.
163
Donošenje presude na temelju odricanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 3. ovog
članka prethodno pribave obavijesti.
3.3. DRŽANJE TUŽENIKA U PARNICI
3.3.1. Upuštanje tuženika u parnicu
Procesno pravo ne obvezuje nijednu stranku na određeno držanje u parnici. Tuženik

može priznati zahtjev protivnika, protiviti se zahtjevu protivnika ili ostati pasivan.
Upuštanje tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari predstavlja svaku parničnu radnju
tuženika koja ispoljava određen stav prema meritumu spora. Takva parnična radnja je isticanje
materijalnopravnog prigovora tuženika, a također i suglašavanje tuženika s tužbenim zahtjevom.
Isticanje procesno pravnih prigovora nije upuštanje tuženika u raspravu.
Materijalnopravni prigovori se ističu radi osporavanja osnovanosti tužbenog zahtjeva,
s ciljem da sud meritornom odlukom odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ovi prigovori mogu
se zasnivati na slijedećim tvrdnjama: a) da određene okolnosti spriječavaju sam postanak
tužiteljeva prava164 b) da su naknadno nastupile okolnosti zbog kojih je pravo prestalo, 165 c) da
unatoč postojanju tužiteljeva prava, tuženik nije dužan ispuniti određenu obvezu, jer ga na to
ovlašćuje neko njegovo samostalno pravo.166 O ovim okolnostima sud pazi samo na prigovor
tuženika (osim na ništavost ugovora) Isticanjem ovakvih prigovora tuženik na sebe preuzima
teret dokazivanja.
Procesnopravni prigovori. Oni se ističu radi osporavanja postojanja procesnih
pretpostavki s ciljem da sud otkloni postupanje odbacivanja tužbe. No budući da sud, u pravilu
po službenoj dužnosti pazi na postojanje procesnih pretpostavaka, ovi se prigovori svode na
upozoravanje suda na postojanje takvih nedostataka.
Činjenica da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari dovodi do prekluzije
prava tuženika da u nastavku postupka ističe neke procesne prigovore o kojima sud ne vodi
računa po službenoj dužnosti.167 Budući da bi ovo moglo dovesti do negativnih posljedica za
neuku stranku, ZPP propisuje: "kad je u ovom Zakonu predviđeno da stranka može staviti
određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik na
glavnoj raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog
stranka može staviti, odnosno drugu parničnu radnju poduzeti dok tuženik ne završi svoj
odgovor na tužbu." (297/5).
3.3.2. Isticanje prigovora o postojanju potraživanja radi prebijanja
a) GRAĐANSKOPRAVNO PREBIJANJE (compensatio civilis)
Prijeboj ili kompenzacija je ukidanje uzajamnih prava i obveza dvaju pravnih subjekata,
koji su jedan prema drugome stekli istovrsna i dospjela potraživanja i to do visine do koje su
164
Napr. mane volje mane volje, nesposobnost ugovaratelja
165
Napr. raskid ugvovora, oprost duga
166
Napr. nasuprot revindikacijskom zahtjevu za predaju stvari, tuženik ističe prigovor postojanja ugovora o zakupu
te iste stvari
167
Napr. stvarna i mjesna nenadležnost, protivljenja preinaci i povlačenju tužbe, imenovanje prehodnika, traženja
aktorske kaucije.
uzajamna potraživanja po iznosu jednaka. Ako su potraživanja različita po visini, ovlašteniku
većeg iznosa pripada pravo na ostvarenje viška.
Nastup kompenzacije. Da bi do takvog ukidanja došlo potrebno je da jedan od subjekata
izjavom priopći drugome da dolazi do kompenzacije. Međutim tada ovo ukidanje nastupa ex
tunc: od časa kad su se potraživanja realno susrela (a ne priopćenjem volje).
Prigovor prebijanja. Ako do kompenzacijske izjave dođe, a druga strana u parnici
zatraži ispunjenje obveze, tuženik se može braniti prigovorom da je tužiteljevo potraživanje
prestalo zbog te izjave. To se postiže prigovorom prebijanja.
b) PREBIJANJE ODLUKOM SUDA U PARNICI (compensatio per judicem)
Prigovor radi prebijanja. Tuženik ne tvrdi da je tužiteljevo potraživanje prestalo

(izvanprocesnim prebijanjem), već ističe postojanje svog kompenzabilnog ali nekompenziranog
zahtjeva i traži od suda da presudom izvrši prebijanje ovih zahtjeva. To je prigovor radi
prebijanja.
Odluka suda. Ako sud, povodom ovog prigovora, utvrdi da postoje oba potraživanja,
njegova odluka treba sadržavati:
deklaratornu odluku o postojanju tužiteljeva potraživanja
deklaratornu odluku o postojanju tuženikova potraživanja do visine tužiteljeva
konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz: (a) odbijenje tužiteljevog zahtjeva do visine do
koje je njegovo potraživanje kompenzirano, (b) osuda tuženika da ispuni višak
tužiteljevog nekompenziranog dijela potraživanja.
Međutim ako je tuženikovo potraživanje veće od tužiteljevog, ne može se izreći
kondamnatorna presuda protiv tužitelja, jer tuženikog zahtjev za opstvarenje svog potraživanja
nije samostalan (to bi bilo moguće ako tuženik radi ostvarenja viška istakne protutužbu ili
pokrene samostalnu parnicu. Dakle, sud može odlučivati o tuženikovu prigovoru samo u
granicama tužiteljevog tužbenog zahtjeva.
c) ODNOS IZVANPROCESNE I PROCESNE KOMPENZACIJE
Ova dva prigovora se međudobno isključuju, dale tuženik se ne može braniti koristeći
oba prigovora. Naime, prigovora radi prebijanja se može istaći samo ako oba prebijanja još
uvijek postoje, ako mewđu njima još nije došlo do izvanprocensog prebijanja. Razlike između
ova dva instituta su:
Compensatio civilis Compensatio per iudicem

Prigovara se da je već nastupilo prebijanje Prigovorom se traži da sud presudom izvrši
prebijanje
Tuženik ne tvrdi da i on ima svoj zahtjev Tuženik nasuprot tužitelju ističe svoj
prema tužitelju, već da su zahtjev
kompenzacijom prestala ovlaštenja
obiju strana.
Osporava se osnovanost tužiteljeve tvrdnje Ne osprova se postojanje tužiteljevog
o postojanju potraživanja potraživanja
Nastupa s učinkom ex tunc – tek od Nastrupa tek prevomoćnošću presude
priopćenja pritivniku
Još o procesnoj kompenzaciji. Kod nje oba potraživanja i dalje postoje, prigovor ih ne
gasi, već samo stvara osnovu za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda. Važno je naglasiti
da zahtjev tuženika za prijebojem treba uzeti u obzir tek kad saud nađe da je tužiteljev zahtjev
sam po sebi osnovan.
Prigovor radi prebijanja i litispendencija. Kad tuženik istakne ovaj prigovor on
ostvaruje ista ovlaštenja kao i isticanjem tužbenog zahtjeva, pa se tu primjenjuju pravila o
litispendenciji: - dok je prigovor pendentan ne može se o istom potraživanju pokrenuti druga
parnica, - jedno potraživanej se ne može isticati prigovorom radi prebijanja u dvije različite
parnice, - tužitelj ne može u novoj parnici istricati taj zahtjev protiv dosadašnejg tužitelja (zbog
toga što ZPP propisuje da sud mora presudom odlučiti i o potraživanju istaknutom radi
potraživanja (338/3). Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor
radi prebijanja ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi (352/2).
3.3.3. Protutužba
To je samostalna tužba tuženika kao protutužitelja protiv tužitelja kao protutuženika u

parnici koju je ovaj posljednji ranije protiv njega pokrenuo. Tuženik bi u ovakvim situacijama
iste obrambene argumente mogao upotrijebiti i u formi prigovora, samo što tada ne bi uvijek
dobio pravomoćnu odluku. U pogledu sadržaja i forme za protutužbu isto što i za tužbu. Tuženik
svoj zahtjev može ostvariti ili u protutužbi ili u samostalnoj parnici, dakle, protutužba je samo
mogućnost a ne i dužnost.
Vrste (189/1) :
a) Koneksna protutužba – ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, a
naročito ako oba zahtjeva proizlaze iz istog pravnog odnosa ili stvarnog dogođaja.168
b) Kompenzabilna protututžba - ako su zahtjevi takvi da se mogu uzajamno prebiti. 169 O
tome vidjeti prethodno poglavlje.
c) Prejudicijelna protutužba – ako se njome traži utvrđenje nekoga pravnog odnosa ili
prava od čijeg (ne)postojanja zavisi odluka o tužbwnom zahtjevu170
Nadležnost. Tuženik može protutužbu podnijeti sudu kod kojega je protiv njega ranije
podnesena tužba, osim ako je za zahtjev protutužbe nadležan viši sud ili sud druge vrste (189/2).
Ako bi o zahtjevu protutužbe trebao suditi isti sud ali u drugačijem sastavu, oba zahtjeva sudit će
se u kvalificiranijem sastavu (189/3).
Postupak. Proptutužba se može podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred
provstupanjsmik sudom u parnici pokrenutoj na tužbu protivnika (189/1). Sud moež odlučiti da
se o zahtjevima tužbe i preotutužbe zajednički raspravlja i odlučuje. Ako se to pokaže
osnovanim, sud može prekinuti postuopak u predmetu tužbe dok odluka u protututžbi ne postane
pravomoćna.
168
Napr. Kupac tužbom traži predaju robe, a prodavatelj protutužbom isplatu cijene.
169
Napr. Pogodna je kad je zahtjev tuženika viši od zahtjeva tužitelja.
170
Napr. Tužitelj reviindikacijom traži prdaju stvari, a tuženik protutužbom traži da se utvrdi da je on vlasnik iste.
3.4. SUDJELOVANJE VIŠE STRANAKA U PARNICI
3.4.1. Suparničarstvo
a) OPĆENITO O SUPARNIČARSTVU
Ono postoji kad se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više procesnih subjekata
(naziva se još i subjektivna kumulacija ili lat. litis consortium). Kumulaciju procesnih subjekata
u pravilu prati i kumulacija tužbenih zahtjeva. Tu se formira onoliko procesnih odnosa koliko se
ističe tužbenih zahtjeva.
Suparničarstvo je u pravilu fakultativne prirode, što znači da je rezultat procesne
dispozicije tužitelja, ovisi o njegovoj volji. Iznimno može biti i obligatorno (nužno
supraničarstvo), a čak neka može nastati i nezavisno od volje tužitelja (napr. kad stranku
naslijedi više univerzalnih sljednika).
Ova institucija se opravdava razlozima ekonomičnosti i pravne sigurnosti.
Nije suparničarstvo spajanja parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja.
Pretpostavke. Zakon sam propisuje pretpostavke za dopustivost suparničarstva, ne
ostavljajući sudu mogućnost samostalnog ocjenjivanja. Nedostatak pretpostavki u pravili ne
dovodi do odbacivanja tužbe, već se naređuje razdvajanje postupka. Izuzetak postoji kad
parnicom nisu obuhvaćeni svi subjekti nužnog suparničarstva, tada se odbacuje tužba.
b) MATERIJALNO SUPARNIČARSTVO
Materijalni suparničari su oni koji se prije i oizvan parnice nalaze u određenoj pravnoj ili
stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora.
Pravna veza. To su oni koji se nalaze u nekoj pravnoj zajednici (196/1/1).171
Stvarna veza. To su oni čija prava i obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove
(196/1/1)172.
Nadležnost. Suparničarstvo je moguće samo ako je za sve zahtjeve stvarno nadležan isti
sud. U pogledu mjesne nadležnosti važe pravila o atrakciji: ako je jednom tužbom tuženo više
osoba, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan
za jednog od tuženika; a ako među njima ima glavnih, i sporednih obveznika. sud koji je mjesno
nadležan za koga od glavnih obveznika (50).
c) FORMALNO SUPARNIČARSTVO
Formalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice ne nalaze u određenoj pravnoj ili
stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora, ali su u njihovim parnicama posredan predmet spora
171
Napr. Suvlasnici u sporu protiv trećeg o zajendičkoj imobvini., bračni drugovo u sporu u kojem treći traži
poništenje njihovog braka.
172
Napr. Tuženi supočinitelji newkog deliktsa u pranici u kojoj se od njih traži naknada štete.
prava i obveze koje proistječu iz bitno istovrsne (slične) činjenične i pravne osnove (196/1/2).
Samo ih veže ista parnica formirana dispozicijom tužitelja.173
Nadležnost. Mora postojati i stvarna i mjesna nadležnost istog suda, za svaki od zahtjeva
i za svakog tuženika (196/1/2). Dakle, nije moguća atrakcija.
d) OBIČNO SUPARNIČARSTVO
Protiv svakoga od takvih suparničara može se donijeti različita presuda. Položaj svakoga
od njih je samostalan u odnosu na ostale, pa svaki od njih slijedi svoju procesnu sudbinu.
Posljedice radnji koje on poduzima djeluju samo u odnosu na njega (200).
Obični suparničari su svi formalni suparničari, a mogu biti i materijalni, ako njihov
međusobni odnos ne iziskuje jedinstveno rješenje spora (u pravilu oni koji se ne nalaze u pravnoj
zajednici174).
e) JEDINSTVENO SUPARNIČARSTVO
Za njih je karakteristično da se, po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa, spor može
riješiti samo na jednak način prema svima (201). Oni imaju jedinstveni tretman u parnici, te se
smatraju kao jedna parnična stranka.
Svaki od njih može samostalno poduzimati parnične radnje, pa se postavlja problem
njihovog tretiranja kad su međusobno suprotne. Od radnji koje pojedini jedinstveni suparničari
poduzimaju, vrijedi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija. Štetne procesne radnje ne djeluju
ni prema kome, pa ni prema onome koji ih je poduzeo, osim ako su ih poduzeli svi. Korisne
procesne radnje jednoga djeluju i u korist onih koji te radnje nisu poduzeli (201)175.
To su samo neki materijalni suparničari.176
f) NUŽNO SUPARNIČARSTVO
Postoji pri odnosima u kojima sudjeluje više osoba, koji su takvi da građanskopravni
propisi traže da se ti odnosi riješe sudjelovanjem svih tih osoba u parnici. Ovakvo suparničarstvo
moguće je samo na pasivnoj strani. Ako tužitelj ne obuhvati tužbom sve one koji tek zajedno
čine jednu parničnu stranku, tužbu treba odbaciti. Odsutnost jednog sudionika u parnici
predstavlja nedostatak procesnoprave legitimacije za vođenje parnice.177
173
Npr. u takvoj su situaciji više tuženika tuženih radi isplate dugovane najamnine.
174
No obični suparničari mogu biti i oni materijalni koji se nalaze u pravnoj zajednici (npr. suvlasnici u nekoj
vlasničkoj parnici)
175
Primjena ovoga pravila na rokove: Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene
suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od
njih još teče rok za poduzimanje te radnje (202).
176
Npr. suvlasnici poslužnog dobra u parnici o služnostima na nekretninama (jer su služnosti nedjeljive), tuženi
bračni drugovi u parnici za poništenje braka (jer ne može u odnosu na jednoga brak postojati, a u odnosu na drugoga
biti poništen).
177
Primjeri: parnica radi utvrđenja prava služnosti na nekretninama u pogledu suvlasnika poslužnog dobra, parnica
koju pokrene jedan suvlasnik za diobnu suvlasništva, parnica za poništaj braka koju pokrene treća osoba ili organ
skrbništva
Svi nužni suparničari su ujedno i jedinstveni, ali ne i obrnuto.
g) ZAKONSKO SUPARNIČARSTVO
Postoji kad zakon izričito predviđa suparničarstvo neovisno od postojanja općih

pretpostavaka za suparničarstvo. Takve su dvije situacije:
1. Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi, ako to nije u suprotnosti sa
sadržajem ugovora o jamstvu (199). Naime, ako se jamac nalazi u obvezi samo pod uvjetom da
glavni dužnik ne bi mogao platiti (beneficium ordinis), onda se ne dopušta kumulacija.
2. Tužba glavnog miješanja. To je tužba osobe koja u cijelosti ili djelomično traži stvar
ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica. Takva osoba može pred sudom pred
kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne
završi (198). To je moguće čak i ako taj sud ne bi bio stvarno nadležan – atrakcija.
h) PRVOBITNO SUPARNIČARSTVO
To je takvo suparničarstvo koje je zanovano već prilikom podnošenja tužbe.
i) NAKNADNO SUPARNIČARSTVO
Zasniva se onda kad je parnica već počela, na način da se tužba proširi na novog tuženika
ili da uz tužitelja pristupi i novi tužitelj. 178 Do ovoga može doći sve do zaključenja glavne
rasprave (196/2).
Nova stranka mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju
stupa (196/4), čime dolazi u nepovolju procesnu situaciju. Zato od ocjene same nove stranke
zavisi hoće li to prihvatiti. Novi tužitelj svoj pristanak izražava podnošenjem tužbe, a novi
tuženik je ovlašten uskratiti pristanak na proširenje tužbe na sebe (196/2). 179 ZIDZPP/03-om je
unesena nova odredba prema kojoj, nakon što se (dotadašnji) tuženik upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari, bez njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj (196/3).
g) EVENTUALNO (SUPSIDIJARNO) SUPARNIČARSTVO
Tužitelj može jednom tužbom obuhvatiti više tuženika i to tako što će tražiti da tužbeni
zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema
onome koji je u tužbi naveden prije njega (197/1). Ovim institutom tužitelj se može poslužiti
samo ako prema svakome od tuženika postavlja objektivno isti zahtjev 180, ili ako prema
pojedinima od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi 181. Traži se i to da je isti
sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva i za svakog od tuženika (197/2), jer su
tuženici formalni suparničari, pa nema osnove za primjenu pravila o atrakciji.
178
Do naknadnog suparničarstva može doći i mimo volje stranaka kod univerzalne sukcesije.
179
Ipak će protiv njega moći biti pokrenuta nova parnica.
180
Npr. od svakoga od tuženika se traži predaja iste stvari.
181
Npr. tužitelj od tuženika A traži predaju stvari, pa za slučaj da s ovim zahtjevom ne uspije, ističe prema B-u
zahtjev za naknadu štete jer mu je ovaj prodao stvar koja nije bila njegovo vlasništvo.
Dakle, potreba za ovim institutom javlja se kad tužitelj nije siguran u pasivnu
legitimaciju. Odlučivanju o zahtjevu prema slijedećem tuženiku može se pristupiti tek pošto
zahtjev prema prethodnome bude pravomoćno odbijen.
3.4.2. Sudjelovanje trećih osoba u parnici
Pravomoćnost sudskih odluka odnosi se, u pravilu, samo na parnične stranke (res
iudicata facit ius inter partes). No, postoje slučajevi kada se presuda nužno odražava na pravnu
situaciju trećih, koji nisu bili stranke u parnici, a i na raznovrsne opće interese.
Zato se subjektima koji u parnici ne sudjeluju kao stranke osiguravaju sredstva na zaštitu
njihovih prava u toj parnici, naime, one štite svoje interese neposrednim sudjelovanjem u parnici.
Zaštita općih interesa povjerena je u određenim slučajevma Centru za socijalnu skrb.
Time je ostvareno načelo iz čl. 5 ZPP-a da se onome o čijim se pravima odlučuje treba
omogućiti da sudjeluje u postupku radi zaštite svog pravnog položaja.
3.4.3. Umješač
a) OBIČNI UMJEŠAČ
Obični umješač je osoba koja se, u parnici što se vodi među određenim strankama,
pridružuje jednoj od njih, jer ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici
(206).
Uvjeti za intervenciju. Da bi došlo do intervencije, on mora ispunjavati opće uvjete u
pogledu stranačke i parnične sposobnosti, mora imati određeni pravni interes, mora dati izjavu i
stranke se ne smiju protiviti. Odredbe o tim pretpostavkama za intervenciju, prisilne su naravi i
sud na njih pazi po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupka.
Stranačka i parnična sposobnost. Odredbe ZPP-a o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te
zastupanju stranaka, kao i o podnescima stranaka i dostavi strankama na odgovarajući se način
primjenjuju i na umješača (209a).
Pravni interes ima onaj na čiju se pravnu situaciju (prava i obveze) posredno mogu
odraziti posljedice presude koja bude donesena u parnici između drugih osoba.182
Izjava o stupanju u parnicu može se dati na ročištu ili pismenim podneskom (206/3).
Podnošenjem izjave umješač se u parnici konstituira kao treći sudionik, dakle, za to nije potrebna
sudska odluka. Sudska odluka bit će potrebna kad jedna od stranaka ospori osnovanost
intervencije, a sud nađe da je prigovor neosnovan.
On može stupiti u parnicu tijekom čitavog postupka sve do pravomoćnosti odluke o
tužbenom zahtjevu pa i tijekom postupka po izvanrednim pravnim lijekovima (206/2). Obični
umješač može uvijek samostalno podnijeti pravni lijek, a ako je intervenirao do pravomoćnosti
odluke o tužbenom zahtjevu, čak i izvanredni pravni lijek (208/2).
182
Npr. pravni interes ima jamac u parnici između vjerovnika i glavnog dužnika, cedent u parnici između cesionara i
cesusa, jer će u slučaju neuspjeha cesionara oživjeti odgovornost cedenta prema cesionaru
Protivljenje stranaka. Stranke se mogu protiviti intervenciji u svim stadijima postupka
(207/1). Nesumnjiv je njihov interes da se protive: protivnika – ako izgubi parnicu, morat će
umješaču naknaditi njegove troškove; stranke kojoj se pridružuje – jer će nekad biti dužna
protivniku naknaditi i troškove koje mu je prouzročio umješač ili jer ne želi uopće da netko treći
utječe na razvoj parnice. Da stranke svojim protivljenjem ne bi spriječile aktivnost umješača, on
može i dalje poduzimati radnje u postupku, uvjetno, sve do pravomoćnosti rješenja kojim se
miješanje odbija (207/2).
Razlozi intervencije su dvojaki: (1) da se time pomogne jednoj od strana da uspije jer se
njen uspjeh pozitivno reflektira i na njegovu pravnu situaciju i (2) da se time kontrolira
postupanje stranke od čijeg uspjeha zavisi i njegova pravna situacija.
Radnje umješača. Umješač nije stranka pa zbog toga ne može poduzimati radnje kojima
se disponira tužbenim zahtjevom ni radnji kojima stranka disponira procesnim ovlaštenjima o
kojima zavisi tijek parnice183. Općenito, on ne može poduzimati radnje koje su nepovoljne za
stranku, njih sud po službenoj dužnosti ne smije uvažiti, nije potrebno da ih stranka ospori. On
može poduzimati samo one radnje koje su za tu stranku načelno i objektivno korisne. Tada
umješač procesne radnje poduzima u svoje ime, a ne kao zastupnik stranke kojoj se pridružio. Te
radnje tretiraju se kao proc. radnje stranke kojoj se pridružio, ali samo ako ih stranka ne ospori
(208/4), dok prešutno na njih pristaje. Dakle, konačna odluka pripada stranci. 184 Propuštanje
umješača da poduzme neku proc. radnju ne može imati negativne pravne posljedice za stranku
jer on nema ni proc. dužnosti ni tereta.
Istupanje. On je ovlašten jednostranom proc. radnjom istupiti iz parnice, što ga ne
sprječava da ponovno intervenira u istoj parnici.
On može biti saslušan kao svjedok, a u glavnoj stvari ne može biti osuđen niti mu se
može što dosuditi, budući da nije stranka.
Intervencijski efekt. Presuda donesena u parnici u kojoj je sudjelovao umješač proizvodi
prema njemu specifičan procesni efekt – intervencijski efekt. On će se ispoljiti u novoj parnici u
kojoj su stranke: umješač iz ranije parnice (tuženik) i stranka kojoj se umješač bio pridružio
(tužitelj). Umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku
tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Dakle, u
toj novoj parnici bivši umješač neće moći poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu
u odluci iz prijašnje parnice.185
Međutim, ovaj učinak ne djeluje apsolutno pa postoji izuzetak kad će mu se umješač
moći suprostaviti: prigovor umješača istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio
pogrešno vodila spor (exeptio malae gesti vel conducti processus), može biti prihvaćen samo
utoliko ukoliko je on, s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu,
izjavama ili radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg
ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama
stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje (208a/1).
Ove odredbe na odgovarajući se način primjenjuju i na imenovanog prethodnika te na
treću osobu obaviještenu o parnici (208a/2).
183
Npr. povlačenje i preinaka tužbe, odustanak od pravnog lijeka
184
Primjer nepovoljnih radnji - priznanje činjenica nepovoljnih za stranku, protivljenje izvođenju dokaza koje je
stranka sama predložila. Primjer korisnih radnji – predlaganje novih dokaza, osporavanje protivnikovih navoda,
ulaganje pravnih lijekova.
185
Jer je umješač imao priliku vršiti korisne parnične radnje (ne varie judicetur).
Da bi se prema umješaču mogao istaći int. efekt, potrebno je:
- da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzme sve radnje pogodne da pomognu
pobjedi stranke;
- da je ta stranka lojalno vodila parnicu.
Postojanje ovih pretpostavki presumira se sve dok se u povodu prigovora bivšeg
umješača ne utvrdi protivno. Ako presumpcija ne bude oborena, u novoj parnici nema mjesta
ponovnom meritornom raspravljanju o stvarnoj i pravnoj osnovi donesene presude. Ako bude
oborena, otvara se mogućnost zauzimanja drukčijeg stava o pitanjima o kojima je bilo odlučeno
u prijašnjoj parnici.
b) UMJEŠAČ S POLOŽAJEM JEDINSTVENOG SUPARNIČARA
Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa pravni učinak presude odnosi
neposredno i na umješača, jednako kao i na parničnu stranku, on u parnici ima položaj
jedinstvenog suparničara (201, 209/4). Do toga može doći kad materijalnopravni odnosi ne
uvjetuju formiranje nužnog suparničarstva pa osoba ne postane stranka u parnici, već pristupi
jednoj stranci kao umješač. 186
Ovlaštenja. Budući da se na ove umješače učinci presude odnose apsolutno i
neposredno, priznaju im se sva ovlaštenja koja se priznaju i strankama u jedinstvenom
suparničarstvu (209/1).
Stranka s ovakvim umješaćem predstavlja jednu parničnu stranku.
Stranka ne može, ako se s tim ne suglasi umješač, poduzimati materijalne dispozicije niti
procesne koje utječu na sudbinu istaknutih zahtjeva. Stranka ne može osujetiti povoljne radnje
umješača, niti ona svojim radnjama može niti ona svojim radnjama može pogoršati situaciju koju
je on poboljšao. Oboje imaju pravo koristiti rokove koji teku od trenutka kad je njima izvršeno
dostavljanje ako su ti rokovi povoljniji.
Učinak presude na umješača. U ovom slučaju umješač nema mogućnosti od sebe
otkloniti pravne efekte pravomoćnosti donesene presude.
Izvanredni pravni lijek. Oavj umješač ima pravo podnijeti izv. prav. lijek i u parnici u
kojoj nije prije pravomoćnosti sudjelovao kao umješač (209/2).
Umješač može biti osuđen da naknadi troškove prouzročene radnjama koje su u
suprotnosti s radnjama stranke kojoj se pridružio i po načelu causae.
c) DRŽAVNI ODVJETNIK KAO UMJEŠAČ SUI GENERIS.
ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. 205. ZPP-a prema kojima je državni odvjetnik,
kao umješač sui generis, imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa.
3.4.4. Obavještenje treće osobe o parnici (litis denuntiatio)
186
U takvom su položaju, npr. treći koji imaju pravo tražiti poništenje tuđeg braka, stečajni vjerovnici u parnici u
kojoj se raspravlja o postojanju i visini stečajnog potraživanja.
To je parnična radnja kojom jedna stranka obavještava treću osobu, radi upoznavanja
obavještenog sa činjenicom da se vodi parnica o sporu u kome odluka može imati posredan
pravni učinak i na obavještenoga, te da se prema njemu stekne mogućnost isticanja
intervencijskog efekta (211/1). Obavještenje nema značaj poziva obavještenome da se priključi
parnici.187
Način obavještavanja. Obavještavanje se vrši posredovanjem suda, a na zahtjev stranke.
U podnesku treba navesti razlog obavještavanja i u kakvom se stanju nalazi parnica (211/2).
Procesna pravila obvezuju sud da izvršu tu posredničku ulogu, pa on ne može ispitivati
osnovanost traženja da se izvrši obavještavanje.188
Svaka stranka može tražiti obavještavanje putem suda od samog početka parnice pa dok
se parnica pravomoćno ne dovrši (211/1).
Posljedice obavještavanja:
Građanskopravne:
- prekid zastarjevanja,
- prekid dosjelosti,
- ostvarivanje zahtjeva za odgovornost zbog nedostatka stvari.
(b) Procesnopravne:
- stranka koje je izvršila obavještavanje može se u naknadnoj parnici pozivati na
intervencijski efekt presude (208a/2).
O tome da li odnos između obavještenoga i obavještača omogućuje pozivanje na ovaj
efekt prosuđivat će sud u toj eventualnoj naknadnoj parnici.
Obavješteni može pristupiti parnici kao umješač, ako za to postoje opće pretpostavke,.
On ne mora intervenirati na strani stranke koja ga je obavjestila, pa se može pridružiti i njenom
protivniku ako za to ima pravnog interesa.
3.4.5. Imenovanje prethodnika (nominatio auctoris)
To je parnična radnja smo tuženika i to ako je on držatelj neke stvari ili korisnik nekog
prava, a tvrdi da stvar drži odnosno da pravo vrši u ime neke treće osobe, kojom on preko suda
poziva toga trećeg da umjesto njega stupi u parnicu (210/1). 189 Upućujući poziv pozivač samo
ukazuje na osobu koja je u većem stupnju od njega građanskopravno pasivno legitimirana, on ne
može potpuno poricati svoju građanskopravnu pasivnu legitimaciju.
Tuženik može prethodnika imenovati najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije
održanona glavnoj raspravi prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (210/1).
187
Primjeri kad je na temelju pravila građanskog prava potrebno trećeg obavijesiti da bi se prema njemu postigao
izvjesni građansko pravni učinak: kupac tuženog trećeg da je to njegova stvar dužan je o toj parnici obavijestiti
prodavača (511 ZOO), ostavoprimac tuženom trećem da je to njegova stvar, dužan je o toj parnici obavijestiti
ostavodavca (713/2 ZOO).
188
Obavještavanje postiže učinak i kad se obavi vansudski, ali je to onda u pravilu teško dokazati.
189
U takvoj se situaciji nalazi npr. zakupoprimatelj prema zakupodavatelju, najmoprimatelj prema najmodavatelju,
čuvar prema onome koji mu je predao stvar na čuvanje.
Posljedice imenovanja. Nezavisno od toga da li će se prethodnik odazvati pozivu ili ne,
dostavljanjem poziva ostvaruje se za pozivača mogućnost da prema pozvanome ističe
intervencijski efekt presude koja bude donesena u ovoj parnici (208a/2).
Reagiranje prethodnika. On može zauzeti različite stavove:
1. oglušiti se na poziv, zadržavajući pasivan stav. Tuženik mora dopustiti da se parnica
protiv njega nastavi (210/3), on u parnici može obavljati sve dispozitivne radnje, ali savjesnije
nego u «svojoj» parnici jer on sada za svoje postupke odgovara i prethodniku. Odgovarat će mu
ako je parnicu izgubio nepoduzimajući sve što je bilo u njegovoj moći da se suprostavi usvajanju
tužbenog zahtijeva.
2. Odazvati se pozivu i intervenirati u duđu parnicu kao obični umješač.
3. Stupiti u parnicu umjesto prvobitnog tuženog koji istupa iz parnice. Ovdje dolazi do
subjektivne preinake tužbe za koju pristanak tužitelja u pravilu nije potreban, osim ako tužitelj
ističe zahtjev koji ne zavisi od toga da li tuženik drži stvar ili pravo u ime prethodnika (210/2).190
4. Pokrenuti protiv stranaka iz prvobitne parnice, novu parnicu po pravilima o tužbi tzv.
glavnog mješanja (zakonsko suparničarstvo).
5. Pokrenuti samostalnu parnicu protiv jedne od stranaka iz parnice iz koje mu je
upućen poziv.
3.5. TROŠKOVI PARNIČNOG POSTUPKA
3.5.1. Parnični troškovi
To su svi izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka (151/1). Oni se plaćaju u obliku
sudskih biljega, a ne efektivnog novca.
Vrste. Dakle, postoje troškovi povodom parnice191 i troškovi u toku parnice.192 Nagrada
za rad odvjetnika uvjek se tretira kao dio parničnih troškova (151/2).
Tko snosi troškove. Postoje dva pravila. Prema načelu causae snosi ih stranka koja je
izgubila parnicu, jer je opravdano da svoje troškove snosi i drugome ih naknađuje onaj koji je
dao povoda parnici (154/1) – ako je tužbeni zahtjev neosnovan, tužitelj je dao povoda parnici, a
ako je osnovan tuženik je dao povoda parnici.
Da primjena ovog principa ne bi u konkretnim situacijama dovela do nepravičnih
rješenja, zakon ga korigira načelom culpae. Prema tom načelu, bez obzira na uspjeh u parnici,
troškove snosi onaj koji ih je tijekom parnice prouzročio svojom krivnjom ali i slučajem koji mu
190
Npr. kad tužitelj ističe zahtjev za naknadu štete koju je počinila životinja što ju je tuženik čuvao u ime trećeg.
191
Npr. troškovi prethodnog postupka, troškovi nagodbe koja nije uspjela, troškovi prouzrokovani zaključenjem
ugovora o prorogaciji, izdaci za osiguranje dokaza
192
Npr. izdaci za takse, za oglase, troškovi dolaska na sud, nagrada za rad odvjetnika, izdaci za osiguranje i
izvođenje dokaza
se dogodio (156/1). Razlog tome je što se u obzir uzimaju samo oni troškovi koji su bili potrebni
i svrsishodni radi vođenja parnice (155/1), a ovi to nisu.
Posebni slučajevi dužnosti naknade troškova po načelu culpae:
ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na
pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište onda na glavnoj raspravi, prije nego
što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi
tuženiku parnične troškove (157).
tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali,
ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove
postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik (158/1).
stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove
nastale u povodu pravnog lijeka (158/2).
- svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u
nagodbi nije drugačije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela ulaze u
parnične troškove (159).
Odlučivanje. Sud nikad ne dosuđuje troškove ex officio već samo na prijedlog stranaka
(164/1). Takav zahtjev mora biti određen ili barem dovoljno odrediv 193 (164/2) i obrazložen.
Takav prijedlog stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja na onom ročištu
koje prethodi odlučivanju o troškovima (164/3). Sud odlučuje o troškovima bez prethodnog
raspravljanja (164/1), ali uz pružanje mogućnosti protivniku da se izjasni o tome prijedlogu. O
troškovima po načelu causae odlučuje u presudi, a po načelu culpae kad ti troškovi nastanu.
Glede zahtjeva za naknadu troškova po načelu culpae (156/1) propisano je da je sud dužan
rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna
žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove
pravomoćnosti.
U odluci kojom se postupak završava za nekog suparničara, sud će odlučiti i o zahtjevu
za naknadu troškova stranaka između kojih se tom odlukom postupak pred tim sudom završava
(164/5). Dakle, sud ne može, čak niti u djelomičnoj presudi, izreći da se odluka o trošku ostavlja
za kasniju presudu, jer o tom pitanju mora odmah odlučiti.
U međupresudi ili djelomičnoj presudi sud može izreći da se odluka o troškovima
ostavlja za kasniju presudu, osim ako se kod djelomične presude ne radi o prethodnom slučaju
(165).
Odluka o troškovima uvijek ima značaj rješenja makar je najčešće sastavni dio presude.
a) NEKI POSEBNI SLUČAJEVI NAKNADE PARNIČNIH TROŠKOVA
Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove
postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje
neovisno o ishodu spora (o zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan
odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari, protiv toga rješenja posebna
žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti -
122a).
Troškove od suda postavljenog zastupnika za primanje pismena tuženiku koji se nalazi u
inozemstvu, a koji odbija postaviti svog punomoćnika za primanje pismena, snosi u cijelosti, i
bez obzira na ishod spora, tuženik, a dužan ih je predujmiti tužitelj (146/2,5). U protivnom, ako
193
Preciznije se to obavlja predlaganjem popisa izdataka tj. troškovnika.
tuženik na zahtjev suda postavi svog punomoćnika za primanje pismena, troškovi će ovisiti o
ishodu parnice (načelo causae).
Stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove
dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako
potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem
protivne stranke (na zahtjev protivne stranke, sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi
takvih troškova rješenjem, protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na
temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti - 299/2).
Stranka kojoj je dostavljač nesavjesnim obavljanjem svoje dužnosti prouzročio dodatne
troškove u postupku, može u tom postupku zatražiti od suda da dostavljača, odnosno pravnu
osobu koja za njega odgovara, osudi da joj te troškove naknadi (o takvom zahtjevu sud je dužan
rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari, protiv toga rješenja dopuštena
je žalba, ali se ovrha na temelju njega može tražiti i prije njegove pravomoćnosti - 149b/2).
Stranka kojoj je osoba koja opstruira dostavu prouzročila dodatne troškove u postupku,
može zatražiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi (o takvom zahtjevu sud je dužan
rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari, protiv toga rješenja dopuštena
je posebna žalba, ali se ovrha na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti -
149a/2).
Sud će na zahtjev stranke odlučiti da je svjedok dužan nadoknaditi troškove što ih je
uzrokovao svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči
(248/5). No ovdje nije propisana obveza suda da odmah odluči o takvom zahtjevu rješenjem
protiv kojeg nije dopuštena suspenzivna žalba.
Na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je
uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači (o takvom
zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode, žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu 255/3).
Isto vrijdi i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio (260/4).
Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova
postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće (protiv
toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a na temelju njega ovrha se može tražiti i prije
njegove pravomoćnosti - 75/6).
3.5.2. Prethodno snošenje parničnih troškova
Svaka stranka sama prethodno snosi troškove koje je prouzročila svojim radnjama (152),
ona ih je dužna predujmiti. 194 Kad stranka predloži izvođenje dokaza dužna je unaprijed položiti
iznos potreban za to izvođenje (153/1), a kad to predlože obje stranke ili sud ex offo potreban
iznos položit će obje stranke na jednake dijelove (153/2). Ako stranka ne položi taj iznos, za nju
neće biti nikakvih posebnih sankcija, jedino će je stići indirektna sankcija i to takva što se
zahtijevana parnična radnja neće izvršiti (153/3).
194
Tako tužitelj prethodno snosi troškove: podnošenja tužbe, izvođenja dokaza koje je on predložio, dolaska na sud,
podnošenja žalbe, a tuženik: odgovora na tužbu izvođenja dokaza koje je on predložio, dolaska na sud itd.
Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen 195, rješenjem će
naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Žalba protiv
toga rješenja ne odgađa ovrhu (153/4). Iznimno, ako stranke ne predujme troškove za izvođenje
dokaza, koje je određeno po službenoj dužnosti radi utvrđivanja činjenica od kojih zavisi pravo
suda da ne uvaži nedopuštene dispozicije (3/3), sud je ovlašten te troškove isplatiti iz sredstava
suda. (153/5).
Državni odvjetnik. U postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje drugo državno
tijelo nastupa kao stranka, odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv
Republike Hrvatske (154a). Kad državni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka, on ima
pravo na naknadu troškova prema odredbama ZPP-a, ali ne i pravo na nagradu (162).
3.5.3. Oslobođenje od prethodnog snošenja parničnih troškova
Kad bi svaka stranka bila dužna predujmljivati troškove, oni kojima imovinske prilike to
nedopuštaju bili bi faktički primorani odustati od ostvarivanja pravne zaštite. Zato socijalni
obziri traže da se predvide uvjeti pod kojima će takve osobe moći sudjelovati u postupku bez
obveze da prethodno snose troškove postupka. Ova institucija ranije se nazivala siromaško
pravo.196
Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom
stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji
(172/1).
Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja pristojba i
oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa
(172/2).
Sud može stranku osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom
o sudskim pristojbama. (172/3).
Posljedice oslobođenja. Ako oslobođeni pobjedi u parnici sud će po službenoj dužnosti
odrediti da protivnik plati u korist sredstava suda iznose čijeg je plaćanja stranka bila
oslobođena. Ako oslobođeni izgubi parnicu, troškovi definitivno padaju na teret sredstava suda.
Postupak oslobođenja provodi se samo na prijedlog stranke (173/1), koja je dužna
podnijeti svjedožbu o imovnom stanju (173/2). Sud je dužan brižljivo ocjeniti sve okolnosti, a
naročito uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka uzdržava te prihode
obitelji (172/4).
Pravo na besplatnog punomoćnika. Sud će stranci priznati pravo na besplatnog
punomoćnika ako stranka koja je potpuno oslobođena od prethodnog snošenja troškova to zatraži
195
Izvan slučajeva provođenja onih dokaza koje sud određuje po služb. dužnosti radi sprječavanja nedopuštenih
dispozicija stranaka
196
Pravo stranaka da budu oslobođene od prethodnog snošenja troškova zakon naziva "oslobođenje od plaćanja
troškova postupka" čime navodi na pogrešan zaključak da stranka nije uopće dužna plaćati sve troškove. Ustvari
oslobođenje se odnosi samo na obvezu prethodnog snošenja, predujmljivanja troškova prouzročenih svojim
procesnim radnjama. Ono se ne odnosi na dužnost stranke da naknadi protivniku troškove koje mu je prouzročila.
te ako je to nužno radi zaštite njenih prava (177/1).197 Ako stranka dobije parnicu troškove
punomoćnika će platiti druga strana, a ako izgubi onda ti troškovi idu na teret budžeta suda.
3.5.3. Osiguranje parničnih troškova (aktorska kaucija)
U sporovima s elementom inozemnosti, gdje je strana fizička ili pravna osoba tužitelj a
domaća tuženik, tuženik može tražiti od suda da naredi tužitelju plaćanje određenog novčanog
iznosa koji će poslužiti tuženiku da naplati svoje parnične troškove u slučaju da tužbeni zahtjev
stranca bude odbijen (82/1 ZRSZ). Razlog ovog instituta je u činjenici da u pravilu postoje
teškoće prigodom ovrhe domaće sudske ovrhe.
Donošenje odluke vrši se samo na prijedlog tuženika (82/1 ZRSZ). Tuženik svoj
prijedlog može staviti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano na prvom
ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (82/2 ZRSZ).
Sud će u rješenju kojim usvaja zahtjev odrediti iznos osiguranja i rok u kojem se ono mora dati
(84/1 ZRSZ). Ako tužitelj u roku ne dokaže da je dao osiguranje, smatrat će se da je tužba
povučena (84/2 ZRSZ). Tuženik se nije dužan upustiti u parnicu dok tužitelj ne položi iznos
osiguranja (84/3 ZRSZ).
Aktorska kaucija se ne plaća u sljedećim slučajevima:
1. ako postoji reciprocitet - ako strana država ne traži od našeg tužitelja kauciju
2. ako tužitelj ima pravo azila u RH
3. u sporovima iz radnih odnosa koji su ostvareni u RH
4. u sporovima iz bračnih, paternitetskih, maternitetskih odnosa i o uzdržavanju
5. u sporovima iz mjeničnih i čekovnih odnosa (jer se takve odluke lako provode) – 89/1
ZRSZ
3.6. DOKAZIVANJE
a) Općenito o dokazivanju
3.6.1. Uvod
Dokazivanje je aktivnost parničnih subjekata u postupku radi utvrđivanja istinitosti

činjenica koje navode i koje sud želi utvrditi. Naime stranke dolaze pred sud i iznose svoje
tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve. A priori sud strankama ne vjeruje zbog
toga što one imaju suprotne interese. Zbog toga su stranke dužne uvjeriti sud u istinitost svojih
tvrdnji, a to će postići dokazivanjem.
Do kojeg stupnja treba uvjeriti sud pa da on dođe do zaključka kako određene
činjenice zaista postoje. Budući da postoje dvije grupe činjenica u tom smislu postoje i dva
stupnja vjerojatnosti.
a.) ako se radi o materijalnopravnim činjenicama zakonodavac traži od suda da u svom
suđenju dođe do stupnja izvjesnosti tj. do stupnja izvjesne sigurnosti koja isključuje
sumnju u njihovu istinitost.
197
To će biti nužno npr. Ako je spor složen, ako stranka ne stanuje u sjedištu suda, a troškovi putovanja su preteški
za nju itd.
b.) Ako se radi o procesnopravnim činjenicama zakonodavac ne traži od suda da ide do
kraja, već da u svom suđenju dođe do stupnja vjerojatnosti tj. do nižeg stupnja od stupnja
izvjesnosti.198
3.6.2. Predmet dokazivanja
U parničnom postupku se ne dokazuju činjenice, već istinitost tvrdnji stranaka o

činjenicama. Sud ne utvrđuje istinitost svih tvrdnji koje su iznesene, već samo tvrdnji o pravno
relevantnim činjenicama, i to o takvim koje su sporne.
Pravno relevantne činjenice su one koje su odlučne za primjenu prava u konkretnom
slučaju. Imajući u vidu pravnu normu koju treba primjeniti na konkretan pravni odnos, sud
utvrđuje samo tvrdnje o onim činjenicama koje ta pravna norma traži.
Sporne činjenice su one o kojima postoje kontradiktorne tvrdnje. U bračnim i
paternitetskim sporovima sud ima mogućnost da se bavi utvrđivanjem tvrdnji i o nespornim
činjenicama.
a) UTVRĐIVANJE TVRDNJI O ČINJENICAMA PO PRAVILIMA O PRESUMPCIJAMA
Presumpcije su okolnosti čija se istinitost presumira (221/3). Naime u životu postoje neki
tipični slučajevi koji se često ponavljaju i uvijek dovode do istog rezulatata, pa je takvim
činjenicama zakonodavac dao neki značaj.199
Vrste:
presumptiones iuris su presumpcije čije postojanje zakon pretpostavlja, dijele se dalje na
1) presumptiones iuris tantum – oborive presumpcije,200 2) presumptiones iuris et de iure –
neoborive presumpcije, ne postoji mogućnost protudokaza.201
presumptiones facti vel hominis su presumpcije čija se istinitost pretpostavlja na temelju
životnog iskustva202
Način utvrđivanja činjenica iz 1). Način utvrđivanja činjenica iz oborivih presumpcija
najbolje je pokazati na primjeru: spomenutu presumpciju očinstva razdvojit ćemo na dva dijela –
"pater est" je neposredno relevantna presumirana činjenica i nju ne treba dokazivati (221/3),
treba dokazivati samo posredno relevantnu činjenicu - ”quem nuptiae demonstrant“, tj.
postojanje braka. Ako je ta posredno relevantna činjenica istinita, onda iz nje nužno proizlazi
istinitost neposredno relevantne činjenice tj. da je muž majke otac djeteta.
b) OSTALE ČINJENICE KOJE SE UTVRĐUJU U PARNIČNOM POSTUPKU.
198
Npr. kod problema nadležnosti, vrijednosti predmeta spora, povrata u prijašnje stanje
199
Npr. ako se dijete rodilo u braku presumira se da je to dijete muža majke - pater est quem nuptiae demonstrant
200
Npr. gore navedena
201
Npr. Odgovornost roditelja za štetu koju počine njihova djeca mlađa od 7 godina
202
Npr. pretpostavlja se da je potpis ispod nekog teksta potpis autora tog teksta
Notorne činjenice. To su one činjenice koje su poznate širem krugu ljudi (bilo
prosječnom čovjeku u zemlji, bilo prosječnom čovjeku sredine u kojoj se suđenje obavlja). Njih
ne treba dokazivati (221/4) ali postoji mogućnost dokazivanja da neka činjenica nije notorna.203
Pravila iskustva. To su iskustvom formirani sudovi činjenične naravi koji važe i za
buduće slučajeve. Njih ne treba dokazivati, ali postoji mogućnost dokazivanja da neko pravilo
iskustva nije točno.
Pravna pravila. Polazi se od pretpostavke da sud poznaje pravo (iuria novit curia), pa
stranke nisu dužne poznavati pravo niti ga trebaju dokazivati. Ovo se odnosi i na domaće i na
strano pravo.
3.6.3. Priznanje činjenica
Stranke se različito ponašaju u odnosu na navode protivne stranke - nekad ih osporavaju

nekad su pasivne a nekad ih priznaju.
Definicija. Priznanje je jednostrana parnična radnja kojom stranka potvrđuje istinitost
navoda protivne stranke na kojima ona temelji svoj tužbeni zahtjev. Priznanje mora biti
nepovoljno za stranku koja daje priznanje. Ono se može dati izričito ili konkludentno.204
Anticipirano priznanje je priznanje koje je dano prije nego što se na postojanje
činjenice koja je predmet priznanja, pozvala stranka za koju je ta činjenica povoljna.
Mjesto davanja priznanja. Da bi bilo relevantno priznanje mora biti dano pred sudom.
Priznanje dano izvan suda nema procesnopravni značaj, ali ipak ima svoju vrijednost u smislu
što utječe na stav suda prema spornom odnosu.
Posljedice (ne)priznanja:
- ako je stranka priznala određenu činjenicu onda je ta činjenica nesporna i ne treba je
dokazivati. Međutim, sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka
njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (221/1).
- ako je stranka osporila ta je činjenica sporna i treba je dokazivati
- ako je stranka ostala pasivna prema određenoj činjenici, tj. nije je ni priznala ni
osporila zakonodavac se o tome nije izjasnio. Tu važe pravila po afirmativnoj, negativnoj ili
neutralnoj litiskontestaciji. Zaključujemo da činjenice o kojima se stranka nije izjasnila treba
dokazivati. (vidjeti čl. 221/1).
Može li stranka naknadno povući priznanje? Može, ali postavlja se pitanje kako će
sud na to reagirati. Sud sam odlučuje da li će smatrati da takva činjenica postoji ili ne postoji. Pri
tome će sud uzeti u obzir okolnosti slučaja (221/2), te će morati biti obziran, jer je moguće da su
stranke dale izjavu o priznanju neshvativši značaj te izjave ili da je priznanje dano u zabludi.
203
Npr. Krupan politički događaj ili elementarna katastrofa.
204
Pravna priroda priznanja. Postoje različita mišljenja:
-to je izjava o znanju (stranka izražava svoje uvjerenje da je ono što protivnik govori točno)
-to je izjava volje (stranka time na posredan način raspolaže sa svojim zahtjevom u parnici)
ZPP ne kaže ništa izričito, ali proizlazi zaključak da je priznanje manifestacija volje. Naime kad bi ono bilo izjava o
znanju, sud bi bio ovlašten kontrolirati istinitost izjave o priznanju. Kao što je poznato, zakon to ne dopušta jer ako
je činjenica priznata, ona je time i nesporna te je ne treba utvrđivati.
Kod bračnih i paternitetskih sporova sud može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su
stranke priznale u postupku, dakle može kontrolirati istinitost priznanja (270/2 ObZ).
3.6.4. Teret dokaza
Teret dokaza sastoji se od dvije obveze: (1) onus proferendi – teret iznošenja činjenica i
(2) onus probandi – teret dokazivanja.
U našem pravu raspravni je sustav dominantan. Na strankama leži i dužnost iznošenja
činjenica i predlaganja dokaza. No to nije dužnost koja povlači sankcije već teret koji stranka
podnosi radi svog dobra.
Novelirani ZPP prihvaća raspravno načelo205 kao dominantno na jednak način i u
odnosu na dokaze i u odnosu na činjenice, pa slijedom toga on više ne sadrži odredbu o
ovlaštenju suda izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. Dakle, stranke su dužne iznijeti
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (7/1).
Izjednačeno je i inkvizitorno ovlaštenje suda u donosu na činjenice i dokaze, i to na način
da je sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu
predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima koji su u
suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (7/2). No ni u takvim slučajevima
sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana
mogućnost da se izjasne (7/3).
Iznimno, u statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja maloljetnog djeteta sud ima
inkvizitorna ovlaštenja budući da je ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a
može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku. (270/2 ObZ).
Istražno načelo u pogledu prikupljanja dokaza iznimno vrijedi u parnicama iz radnih odnosa, jer
je u tim parnicama sud ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi
značajni za odlučivanje (435/2).
Kad se primjenjuju pravila o teretu dokazivanja? Sud mora donijeti odluku i kada, na
temelju činjenica koje su iznijele stranke i dokaza koje su one predložile, ne bude u stanju
formirati izvjesno uvjerenje o istinitosti iznesenih tvrdnji. Tada stupaju u igru stara pravila o
teretu dokazivanja (221a):
actori incubit probatio - teret dokazivanja pada na tužitelja
actore non probante, reus absolutur - ako tužitelj ne dokaže svoje tvrdnje tuženik će biti
oslobođen
reus excipiendo fit actor - stavljajući prigovor, tuženik postaje tužitelj, dakle on mora
dokazati ono što iznosi kao protutvrdnju
probatio incubit ei qui affirmat, non ei qui negat - teret dokaza pada na onoga tko tvrdi a
ne na onoga tko poriče. Ovo ne vrijedi apsolutno, jer ako stranka iznosi negativne tvrdnje, onda
je dužna takve tvrdnje i dokazati.
Idem est non esse aut non probari - ne postojati i ne biti dokazano potpuno je isto. Sud
prilikom izricanja presude uzima u obzir samo one tvrdnje koje su dokazane.
3.6.4. Tehnika izvođenja dokaza

205
Više o ovome u poglavljima 1.2.6., 1.2.7.
Koji se dokazi izvode? Budući da stranke predlažu velik broj dokaza, sud ih nije dužan
sve izvesti, već sam odlučuje koje će od njih izvesti (220/2). Sud o tome donosi odluku u obliku
rješenja (300/1). Kad odbije izvođenje nekog dokaza u rješenju mora objasniti razloge odbijanja
(300/2). Čak i kad je odlučio izvesti dokaz sud nije vezan za svoje rješenje pa može od njega
naknadno odustati i dokaz ne izvesti (300/4).
Vrijeme izvođenja dokaza. Ne postoji zakonski propis o tome kada dokaz treba izvesti.
Zato izvođenje dokaza nije neki poseban stadij već sud vrši dokazivanje tijekom čitavog
postupka.
Redosljed izvođenja dokaza. Kojim će se redom izvoditi dokazi zavisi od suda.
Saslušanje stranaka kao dokaz izvodi se tek onda kad nema drugih dokaza ili mu već izvedeni
dokazi ne pružaju dovoljno elemenata za donošenje odluke (264/2). Ostale dokaze sud kombinira
po svom nahođenju.
Način izvođenja dokaza. U pravilu sud vrši neposredno izvođenje dokaza (4) što znači
da on dolazi u direktan dodir sa dokaznim sredstvima. 206 Izuzetno postoji i posredno dokazivanje
i to kod zamolnice (224).
3.6.5. Osiguranje dokaza
Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo
kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijek u, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj
dokaz izvede (272/1). U postupku za osiguranje dokaza ne može se izvesti dokaz saslušanjem
stranaka (271/2).
Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijeku parničnog postupka, za postupanje
je nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku (273/1). Kad se traži osiguranje dokaza prije
pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je postupak već u tijeku, nadležan je niži sud
prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem
području boravi osoba koju treba saslušati (273/2).
Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostavit će se protivniku, ako
je poznat. Ako postoji opasnost od odgode, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog
izjašnjenja protivnika (275/1).
U rješenju kojim se prihvaća prijedlog sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza, navest
će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi te dokaze koji će se izvesti, a ako je potrebno,
imenovat će i vještake. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza nije
dopuštena žalba (275/6).
Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja
na ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika. O tom postavljanju nije
potrebno izdati oglas (275/4).
Troškove osiguranja prethodno snosi predlagatelj, a definitivno stranka koja je dala
povoda parnici - princip causae (168).
Osigurani dokaz se ne mora koristiti, to ovisi o tome da li je on relevantan ili ne.
206
Npr. putem uviđaja, svjedoka, vještaka, stranaka itd.
b) Pojedina dokazna sredstva
3.6.6. Uviđaj
To je parnična radnja suda kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje neke relevantne
činjenice neposrednim opažanjem suda (227). To je najpouzdanije dokazno sredstvo. Ako se radi
o sporu na stvari, uviđaj podrazumijeva kontakt suda sa samim predmetom spora, a ako se radi o
sporu na nekretnini ili o imovinskoj šteti, uviđaj podrazumijeva dolazak suca na lice mjesta.
Uviđaj se izvodi najčešće pomoću vidnih osjetila, ali s obzirom na razvoj tehnike, danas se može
vršiti pomoću magnetofonske vrpce ili kamere.
Tko vrši uviđaj? U pravilu ga vrši parnični sud (neposredno izvođenje dokaza), a može
ga izvoditi i zamoljeni sud (posredno izvođenje dokaza) jer određeni predmet zapaža zamoljeni
sudac, a dokaznu vrijednost ocjenjuje drugi sudac.
Objekt uviđaja. Uviđaj se vrši samo na stvarima i predmetima, nije ga moguće vršiti na
ljudskom tijelu ako na to ne pristane ta osoba.
3.6.7. Isprave
a) OPĆENITO O ISPRAVAMA
Isprava je svaki predmet na kojemu je pismom zabilježena čovjekova misao, činjenica ili
događaj.
Vrste. Javna isprava je ona koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u
granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u
obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu
javna isprava (230/1). Dakle, tri su elementa, forma, nadležni organ, te da spada u krug
nadležnosti organa.207 Privatne isprave su sve one koje nisu javne. Mogu ih izdati fizičke ili
pravne osobe.
Dokazna snaga isprave. Kod javnih isprava postoji presumpcija istinitosti (230/3) -
presumptio iuris tantum, a kod privatnih postoji presumptio facti vel hominis jer se polazi od
toga da nitko ne stavlja svoj potpis ispod teksta ako se ne slaže s njegovim sadržajem.
b) EDICIJE
207
Npr. podatak o mom rođenju u mom indeksu nije javna isprava jer to nije nadležnost fakulteta, ali podatak o
položenom ispitu u indeksu jest javna isprava
To su isprave pribavljene radi dokazivanja pred sudom. Nije dovoljno da se stranka
pozove na podatke iz neke isprave, već je potrebno ispravu pribaviti (edicirati) i predočiti je
sudu.
Kako doći do isprave na koju se pred sudom pozvala neka stranka? Ako se isprava
nalazi kod stranke koja se na nju poziva, onda nema problema. Ako se isprava ne nalazi kod nje,
situacija je dosta složena. Ovdje treba upozoriti na ustavno načelo nepovredivosti privatnosti i
tajnosti dopisivanja (35,36 URH), jer je moguće da se isprava nalazi kod neke osobe koja nema
veze s parnicom.
Protivnik stranke koja se na ispravu pozvala dužan je na poziv suda (233/1) podnijeti
takvu ispravu. Ova se obveza ne može prisilno ostvariti u parnici u kojoj bi te isprave trebalo
pregledati radi dokazivanja. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od
kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se
nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi
(233/5). Kod toga treba voditi računa da stranka ima pravo uskratiti podnošenje isprava iz istih
razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedina pitanja (233/3 u svezi
sa 237, 238).
Izuzetno od općeg pravila da stranka da pod određenim uvjetima ima pravo uskratiti
podnošenje isprave, stranka kod koje se isprva nalazi je bezuvjetno dužna podnijeti ispravu samo
u tri slučaja (233/2):
ako se stranka sama pozvala na tu ispravu, ali je kasnije odustala
ako se radi o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati208
ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke209
Ako u slučajevima pod 2. i 3. osobe odbiju ediciju isprava, potrebno je ustati tužbom te
istaknuti tužbeni zahtjev za ediciju isprava. Ako i nakon pravomoćne odluke stranka odbije
edicirati ispravu, moguće je prisiliti na to u ovršnom postupku.
Trećemu koji nije stranka sud može narediti da pokaže ili da podnese ispravu samo u
dva slučaja (234/1):
kada je ispravu po zakonu dužan pokazati ili podnijeti210
kada je isprava koja po svojem sadržaju zajednička za trećega i stranku koja se na ispravu
poziva.
U pogledu prava treće osobe da uskrati podnošenje drugih isprava također se na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe o svedocima (234/1 u svezi sa 237, 238).
Na temelju rješenja kojim je trećoj osobi naloženo da preda određenu ispravu ovrha će se
provesti po službenoj dužnosti po pravilima ovršnog postupka i prije pravomoćnosti toga
rješenja (234/5).
3.6.8. Svjedoci
To su fizičke osobe koje su u stanju svojim čulima zapaziti neku relevantnu činjenicu i to
opažanje reproducirati pred sudom. Dakle, dva su bitna svojstva svjedoka: a) biti u stanju
208
Npr. ispravu koja je u suvlasništvu stranke.
209
Npr. oporuka za nasljednike
210
Npr. čl. 411/1 ZOO
zapaziti, b) biti u stanju reproducirati. Svjedok ne mora biti punoljetna osoba, dovoljno je da ima
ova dva svojstva.
Građanska dužnost svjedočenja. Znači da nijedan građanin ne može biti oslobođen
dužnosti da odgovara na pitanja pred sudom (235/1) – ako je neka osoba pozvana, dužna je
odazvati se makar smatra da ništa ne zna o slučaju.
Iznimke. Ova dužnost svjedočenja ne važi:
kad se radi o osobama koje su dužne čuvati profesionalnu tajnu, npr. liječnici, odvjetnici,
vjerski ispovjednici (237)
kad se radi o osobama koje su dužne čuvati vojnu ili službenu tajnu. One su oslobođene
dužnosti svjedočenja sve dok ih nadležni organ ne oslobodi dužnosti čuvanja tajne (236)
i druge osobe izvan ovih kategorija mogu uskratiti odgovore na pojedina pitanja kad bi
takav odgovor doveo svjedoka ili njegovog bliskog srodnika do teške sramote, kaznenog
progona ili znatne imovinske štete (238/1) – bliski srodnici: prva linija, pobočna do trećeg
stupnja, tazbina do drugog stupnja, bračni drug.
Iznimka od iznimke. Postoje svjedoci koji ne mogu uskratiti odgovor pod izgovorom da
bi zbog svjedočenja za njih mogla nastati imovinska šteta: zamoljeni svjedoci (testis rogatus) - to
su svjedoci koji su bili zamoljeni da prisustvuju, u svojstvu svjedoka, sklapanju nekog pravnog
posla;211 te poslovni svjedoci – to su oni koji su u pogledu spornog odnosa poduzeli radnje kao
pravni prethodnici ili zastupnici stranke (239).
Sankcije za neodazivanje. Budući da su svjedoci nezamjenjivi, protiv onih svjedoka koji
se ne odazovu pozivu, a svoj izostanak ne opravdaju, sud može narediti da ga se prisilno
dovede,212 a može ga se kazniti i novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna (248/1). Ako svjedok
dođe na ročište, ali uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a za to nema opravdanih
razloga, može ga se kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna,213 a ako i poslije toga odbije
svjedočiti, može ga se zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok
njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana (248/2). Strankama je
omogućeno da od njega traže naknadu troškova zbog neopravdanog uskraćivanja svjedočenja
(248/5). Za lažni iskaz svjedok odgovara (303 KZ-a), ali ne i za neistinit.214
Zakletva. Sud može odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao (246/1). Kod nas
postoji asertona zakletva koja se daje nakon iskaza (246/1), za razliku od promisorne koja se daje
prije iskaza (246/3).
Troškovi. Svjedok ima pravo na naknadu troškova koje je imao - putni troškovi,
izgubljena zarada, troškovi noćenja, prehrana (249/1). Te troškove je dužan tražiti odmah, čim je
dao iskaz, a sud ga je dužan upozoriti na to njegovo pravo (249/2).
3.6.9. Vještaci
211
Smatra se da, ako su pristali da budu testis rogatus, da su pristali i da budu ispitani pred sudom
212
U tom slučaju sam snosi troškove prisilnog dovođenja
213
U slučajevima izricanja novčanih kazni na odgovarajući način se primjenjuju se odredbe članka 10. ZPP-a
(248/4).
214
Laž je svjesna neistina, a neistinit iskaz je nesvjesna neistina.
To su fizičke osobe koje raspolažu stručnim znanjem potrebnim za razjašnjenje nekih
činjenica u postupku koji je u tijeku (250). Vještaci su obično fizičke osobe, no u novije vrijeme
se vještačenje sve češće vrši putem različitih institucija (252/3).215
Zašto su potrebni? Sudac ima opće znanje, ali nema stručno znanje iz nekih posebnih
oblasti koje je ponekad potrebno da bi se razjasnile neke činjenice u postupku. 216 Čak kad bi i
sudac raspolagao potrebnim stručnim znanjem, nije dobro da to znanje upotrebljava u postupku
te se pozivaju vještaci. Ovo iz razloga što tada ta znanja ne podliježu kontroli od strane stranaka:
kad vještak daje svoj iskaz, onda su njegove spoznaje podvrgnute kontroli stranaka jer mu one
mogu postavljati pitanja, kritizirati ga i zahtijevati novog vještaka.
Građanska dužnost vještačenja. Osoba koja je u svojstvu vještaka pozvana na ročište,
dužna je odazvati se tom pozivu te dati svoj nalaz i mišljenje (253/1). Vještak daje nalaz na
stručan način i obrazlaže ga lege artis. Vještak daje nalaz usmeno, ali sud može tražiti od njega
da taj nalaz i napiše (260/1). Vještačenje se u pravilu vrši na usmenoj raspravi, tj. na ročištu.
Sankcije. Uredno pozvani vještak koji ne dođe na ročište, a svoj izostanak ne opravda i
vještak koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti, može se kazniti novčano od 500,00 do
10.000,00 kuna (255/2). Međutim, ne može ga se prisilno dovesti niti zatvoriti.
Na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je
uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači. O
takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu
(255/3). Ova odredba primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje
ne podnese u roku koji mu je sud odredio (260/4).
Izuzeće. Vještak se može izuzeti od dužnosti vještačenja u onim slučajevima u kojima se
i svjedok može osloboditi svjedočenja (253/2). Postoji mogućnost da stranka, ako smatra da
vještak neće biti objektivan, traži njegovo izuzeće, iz istih razloga iz kojih se može tražiti izuzeće
suca (254/1).
Određivanje vještaka. Vještaka određuje sud svojim rješenjem (251/1). Sud prethodno
traži mišljenje stranaka o tome kojeg vještaka treba pozvati, ali nije vezan njihovim mišljenjem
(251/2). Sud raspolaže s registrom vještaka u kojem su unaprijed određeni sudski vještaci
(252/3), ali ni njime nije vezan jer može za vještaka odrediti i neke druge osobe koje se ne nalaze
na tom popisu.
Više vještaka. Često se za vještačenja određuje više vještaka (252/1). Ako se podaci
vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan,
nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu
otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima
(261/2).
Vezanost suca za nalaz. Ako bi sudac bio vezan za vještakov nalaz i mišljenje, to bi
značilo da vještak postaje sudac. Zato sudac slobodno ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka. Ako
sud taj nalaz ne usvoji, mora dati ozbiljne razloge za to (261/3).
Troškovi i nagrada. Vještaci imaju pravo na naknadu troškova kao i svjedoci, no osim
toga, oni imaju i pravo na nagradu (256).
215
Npr. Medicinski fakultet u Zagrebu vrši genetske analize.
216
Npr. uzrok pada dizalice
Tumači spadaju u kategoriju vještaka (263). Tumač je vještak koji uspostavlja kontakt
između suda i sudionika u postupku koji ne zna jezik ili se ne može sporazumijevati, (npr.
gluhonijemi).
3.6.10. Stranke kao dokazno sredstvo
Razgraničenje. Kad tužitelj iznosi tužbu, a tuženik odgovara na tu tužbu, tada stranke
nisu dokazno sredstvo, već samo osobe koje raspolažu svojim dispozicijama. Međutim, kad se
od stranaka traži da pruže sudu određene informacije o spornom događaju, tada stranke jesu
dokazno sredstvo.
Naš zakon ne vjeruje strankama, pretpostavlja da one ne govore istinu, te ih proglašava
supsidijarnim dokaznim sredstvom. Stranke se koriste kao dokazno sredstvo samo onda kad
nema drugih dokaznih sredstava ili kad pomoću izvedenih dokaza sud nije uspio utvrditi pravno
relevantne činjenice (264/2).
Treba li uvijek saslušati obje stranke? Ako se ovo dokazno sredstvo izvodi, u pravilu
da. No, ako sud dođe do uvjerenja da jedna od stranaka ne zna ništa o pravno relevantnim
okolnostima, onda je sud nema razloga saslušavati (265/1).217
Parnična sposobnost nije nužna. Kad se stranke saslušava kao dokazno sredstvo, od
njih se želi dobiti samo nužna informacija o spornom događaju. Ako se može dobiti takvu
informaciju od svjedoka koji nema parničnu sposobnost, nema razloga da se pravi razlika u
odnosu na tu stranku. Dakle, može se ispitati i ona osoba koja nema parničnu sposobnost pod
uvjetom da posjeduje one kvalitete koje mora imati svjedok - zapažanje, reproduciranje. U
protivnom, saslušat će se njezin zakonski zastupnik (267/1).
Poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka dostavit će se osobno
strankama odnosno osobi koja će se za stranku saslušati (268/1). Ako stranka ima punomoćnika,
poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba
saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika. (268/2). U pozivu će se naznačiti da će se
na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja dođe na ročište može biti
saslušana u odsutnosti druge stranke (268/3).
Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne
odazove pozivu suda (265/2).
Sankcije. Ako stranka odbije biti saslušana u svojstvu izvora informacija, prema njoj se
ne mogu primijeniti prinudne mjere (269/1). Ipak, posljedice postoje. Ako stranka odbije biti
saslušana bez valjanog razloga, sud će slobodno ocijeniti takvo njeno ponašanje (269/2).
Dužnost govorenja istine. Ako stranka pristane biti saslušana, onda je dužna govoriti
istinu isto kao i svjedok. Međutim, postoji razlika u kaznenom djelu davanja lažnog iskaza (303
KZ-a) svjedoka i stranke. Davanje lažnog iskaza od strane svjedoka (303/1 KZ) je kazneno djelo
ugrožavanja, što znači da će svjedok biti kazneno gonjen bez obzira je li sud zasnovao svoju
odluku na tom lažnom svjedočenju ili ne. Davanje lažnog iskaza od strane stranke (303/2 KZ) je
kazneno djelo s posljedicom što znači da će stranka biti kazneno gonjena samo onda ako je sud
zasnovao svoju odluku na njenom lažnom iskazu.
217
Zato često neka osoba postaje stranka, mada nije bila učesnik spornog odnosa, već je to mjesto naslijedila od
prethodnika.
Zakletva. Nema mogućnosti polaganja zakletve (270).
4. TIJEK PARNIČNOG POSTUPKA
4.1. POSTUPAK PRED PRVOSTUPANJSKIM SUDOM
a) Pripremanje glavne rasprave
U ovome stadiju zadatak je: utvrditi postojanje procesnih pretpostavki, odlučiti o

incidentalnim procesnim pitanjima, pokušati navesti stranke da okončaju parnicu svojim
dispozicijama.
Stadij pripremanja glavne rasprave sastoji se od četiri odvojena podstadija:
1. prethodno ispitivanje tužbe
2. dostava tužbe tuženiku na odgovor
3. pripremno ročište
4. zakazivanje glavne rasprave
4.1.1. Prethodno ispitivanje tužbe
Ovo je obvezatan podstadij pripremanja gl. rasprave.

Sud će ispitati:
1. je li tužba razumljiva i potpuna
2. postoji li jurisdikcija domaćih sudova
3. je li sud nadležan
4. postoje li razlozi za izuzeće
5. imaju li stranke stranačku i parničnu sposobnost i jesu li pravilno zastupane
6. je li tužba pravovremeno podnesena
Odluka suda. Ako ustanovi nedostatke navedene pod 2. i 6.218 ili ako osoba ima imunitet,
tužbu će odbaciti (282/1), a ako ustanovi nedostatke pod 1. i 5., odbacit će je tek ako mjere koje
je sud poduzeo radi njihova otklanjanja ostanu bez uspjeha (281), a ako ustanovi nedostatak pod
3., proglasit će se nenadležnim i ustupiti predmet drugom sudu (282/2).
Ne može odlučivati o postojanju:
7. litispendencije,
8. pravomoćno presuđene stvari,
218
U teoriji se misli da bi tužbu trebalo odbiti, jer je rok za podnošenje tužbe materijalnopravni. Takav je slučaj npr.
kod roka za podnošenje tužbe u parnicama zbog smetanja posjeda (Triva-Belajec-Dika: Građansko parnično
procesno pravo, Zagreb 1986., str. 446, 663)
9. sudske nagodbe,
10. odricanja od tužbenog zahtijeva
11. nedostatku pravnog interesa.219
Sudac ispituje tužbu na osnovi podataka sadržanih u tužbi i činjenica koje su sudu
poznate (15/2).
Što se tiče meritornog okončanja postupka, može se donijeti presuda na temelju
priznanja i primiti na zapisnik nagodba stranaka (279).
4.1.2. Dostava tužbe tuženiku na odgovor
Dosad je ovaj podstadij bio obvezatan jedino u trgovačkim sporovima. No prema

noveliranom ZPP-u, dostava tužbe na odgovor propisana je kao pravilo i obveza. Sud može
iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to potrebno
radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremenih mjera, odmah zakazati ročište i narediti
da se primjerak tužbe dostavi tuženiku (284/2).
Sud je dužan u pozivu upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na
tužbu - mogućnost donošenja presude zbog ogluhe (284/1).
U odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o tužbenom zahtjevu i o činjeničnim
navodima tužitelja, te predložiti dokaze kojima potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tužbu
tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće (285/1). Odgovor na tužbu
podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od petnaest niti duži od trideset
dana (285/2).
Nakon što primi odgovor na tužbu, sud može donositi sva rješenja koja može donositi u
tijeku prethodnog ispitivanja tužbe (285/5). Međutim, još uvijek ne može odlučivati o 7. do 11.
Što se tiče meritornog okončanja postupka može se donijeti presuda na temelju
priznanja i primiti na zapisnik sudska nagodba (274).
4.1.3. Pripremno ročište
Ovo je fakultativan podstadij.

Pripremno ročište se ograničava samo na parnice u kojima sudi vijeće (277/5). Kako, po
novom uređenju, u prvom stupnju u pravilu sudi sudac pojedinac, a samo iznimno vijeće,
možemo zaključiti da gl. rasprava postaje pravilom, a pripremno ročište bit će izuzetak.
Nakon što tuženik podnese odgovor na tužbu, u sporovima koje sudi vijeće predsjednik
vijeća će ocijeniti je li s obzirom na prijedloge i navode stranaka potrebno zakazati pripremno
ročište ili se odmah može zakazati ročište za glavnu raspravu (285/3). Pripremno ročište se
zakazuje rješenjem.
Pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu,
a najmanje osam dana od primitka poziva (286/1).
219
Jer je o tome teško odlučivati bez prethodnog izjašnjavanja stranaka.
Početak. Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj
odgovor na tužbu (287/1). Kad bude potrebno, predsjednik vijeća zatražit će od stranaka
razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima (287/2).
Predmet raspravljanja su pitanja koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka
(288/1, 2), razlučiti sporno od nespornoga, utvrditi kojim bi se dokazima mogli utvrditi sporne
činjenice, pa te dokaze osigurati za glavnu raspravu, nastojati navesti stranke da svojim
dispozicijama okončaju parnicu (povlačenjem tužbe, odricanjem od tužbenog zahtijeva,
priznanjem tužbenog zahtijeva, zaključenjem sudske nagodbe).
Pribavljanje i izvođenje dokaza. U pozivu za pripremno ročište naložit će se strankama
da na ročište donesu sve isprave koje im služe za dokaz, a i sve predmete koje treba razgledati u
sudu (286/1). U pozivu za pripremno ročište predsjednik vijeća je dužan upozoriti stranke na
pravne posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu
raspravu iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze (286/2).
Kad utvrdi da ne postoje smetnje za daljnje vođenje postupka, predsjednik će vijeća,
prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se od predloženih
svjedoka i vještaka pozvati na glavnu raspravu i koji će se drugi od predloženih dokaza pribaviti.
O tome koji će se od tih dokaza izvesti odlučuje vijeće na glavnoj raspravi (289/1). Ovdje se,
dakle, odlučuje o pribavljanju, a ne o izvođenju dokaza.
Izuzeci od tog pravila:
- ako je sporno postojanje činjenica koje se tiču procesnih pitanjima, o tome se mogu na
pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno (288/1).
- radi provjeravanja okolnosti od kojih zavisi dopuštenost dispozicije stranaka mogu se
izvoditi dokazi
- ako se ispune pretpostavke za osiguranje dokaza, mogu se izvoditi dokazi
- ako je koja od stranaka predložila da se neke sporne činjenice utvrde vještačenjem,
predsjednik vijeća će imenovati vještake, odlučiti o zahtjevima za njihovo izuzeće i
pozvati jednu ili obje stranke da polože svotu potrebnu za troškove vještaka (290/1). No
ovo je samo odlučivanje o izvođenju vještačenja, pred njim se vještačenje ne može
provesti.
- na prijedlog koje od stranaka, ako ocijeni da je to potrebno, predsjednik vijeća može
obaviti uviđaj izvan suda (290/3).
Posljedice izostanka stranaka. Izostanak obaju stranaka dovodi do mirovanja postupka.
Izostatank tužitelja, a tuženik predloži mirovanje ili ostane pasivan dovodi do mirovanja. Ako
izostane tuženik donosi se presuda zbog izostanka (ako su ispunjeni svi uvjeti).
Tek sad može odlučivati o 7. do 11., a ako to utvrdi rješenjem će odbaciti tužbu (288/2).
Što se tiče meritornog okončanja postupka, može donijeti presudu na temelju priznanja,
presudu na temelju odricanja, presudu zbog izostanka, presudu zbog ogluhe, primiti na zapisnik
nagodbu stranaka i presudu kojom odbija tužbeni zahtijev kao neosnovan.
4.1.4. Zakazivanje glavne rasprave
Ovo je obvezatan podstadij.

Ročište za glavnu raspravu zakazuje sudac rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba
(293/1). Sudac će na pripremnom ročištu, ako je ono održano, priopćiti strankama dan i sat
održavanja glavne rasprave (292).
b) Glavna rasprava
4.1.5. Općenito o glavnoj raspravi
Glavna rasprava je centralni stadij postupka u kojem sud razmatra sav procesni materijal
– navode stranaka izvedene dokaze i ostale rezultate raspravljanja – da na temelju njih donese
konačnu odluku.
Kako je već navedeno, gl. rasprava postaje pravilom, a pripremno ročište bit će izuzetak,
budući da je ono predviđeno samo za sporove u kojima sudi vijeće. Odluke koje u pripremanju
glavne rasprave predsjednik vijeća može donijeti tek na pripremnom ročištu, sudac pojedinac
može donijeti tek na ročištu za glavnu raspravu (277/6).
Sud može bez glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja presudu zbog
izostanka, presudu zbog ogluhe i presudu bez održavanja rasprave.
Načela: usmenost, neposrednost, javnost, kontradiktornost, jedinstvo glavne rasprave i
koncentracija postupka. Svrha tih načela je donošenje pravilne i zakonite odluke, ekonomičnost i
pravna sigurnost.
Pretpostavka za održavanje glavne rasprave je nazočnost stranaka, a sud urednim
dostavljanjem mora omogućiti strankama sudjelovanje. Izostanak stranaka dovodi u pravilu do
istih posljedica kao i izostanak s pripremnog ročišta. Međutim, ako s prvog ročišta za glavnu
raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje
presude zbog izostanka, te kad s kojega kasnijeg ročišta izostane tužitelj ili tuženik, rasprava se
može održati (295).
Rukovođenje. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom
raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze (311/1). On odlučuje o tome koje će se radnje i kojim
redom poduzimati – načelo arbitrarnog upravljanja glavnom raspravom. Sud nije vezan za svoje
rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom (311/4), jer se tijekom raspravljanja situacije
mijenja, pa se ta rješenja mogu pokazati nesvrsishodnim. Protiv rješenja koja se odnose na
rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba (311/5). Ta rješenja se mogu pobijati samo
žalbom protiv odluke o glavnoj stvari.
Ovlaštenja predsjednika vijeća. On rukovodi glavnom raspravom (primus inter pares), a
njegove odluke su punovažne pod pretpostavkom da ih donosi uz (prešutnu) suglasnost ostalih
članova vijeća. Ako se osoba koja sudjeluje na raspravi protivi kakvoj mjeri predsjednika vijeća
koja se odnosi na rukovođenje raspravom ili kakvu pitanju koje je postavio predsjednik vijeća o
takvu protivljenju odlučuje viječe (311/3).
4.1.6. Tijek glavne rasprave

Otvaranje glavne rasprave. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća otvara glavnu
raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe;
pa ako nisu, provjerava jesu li ujedno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak (294). Ako nije
prije toga održano pripremno ročište, prvo ročište za glavnu raspravu počinje izlaganjem tužbe,
a nakon toga tuženik odgovara na navode (297/1). Ako je prije glavne rasprave održano
pripremno ročište, predsjednik vijeća upoznat će vijeće s tijekom i rezultatima toga ročišta.
Stranke mogu dopuniti izlaganje predsjednika vijeća (297/2). Tijekom glavne rasprave stranke
iznose činjenice i predlažu dokaze, a sud će te činjenice utvrditi i dokaze izvesti.
Odgoda. Ročište se može odgoditi ako se ročište ne može održati ili ako se ne mogu
provesti parnične radnje.220 Protiv rješenja suda kojim se odgađa ročište ili se odbijaju prijedlozi
stranaka o odgodi ročišta nije dopuštena žalba (314/2).
Između ročišta sudac je ovlašten odlučivati gotovo o svim pitanjima o kojima je
ovlašten odlučivati u stadiju pripremanja glavne rasprave. Ipak, u parnicana koje se vode pred
vijećem, o nekim pitanjima odlučuje isključivo vijeće.221
Zaključivanje rasprave. Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet
raspravljen tako da se može donijeti odluka, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća
priopćit će da je glavna rasprava zaključena. U sporovima koje sudi, vijeće će se nakon toga
povući na vijećanje i glasanje (304/1).
Ponovno otvaranje. Sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može
odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili
razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja (305).
4.1.7. Spajanje, razdvajanje postupka
Spajanje parnica radi zajedničkog odlučivanja. Ako pred istim sudom teče više
parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika,
a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice
mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo
raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o
spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu (313/1). Nije nužno da se
u svim spojenim parnicama ista osoba nalazi u istoj stranačkoj ulozi. To što u jednom predmetu
sudi vijeće a u drugom sudac pojedinac nije prepreka za spajanje, sudit će vijeće (313/2) 222. Sud
nije vezan za to rješenje, pa može spojene parnice razdvojiti.
Razdvajanje postupka. Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim
zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenoga raspravljanja može donijeti posebne
odluke o tim zahtjevima (313/3).
4.1.8. Održavanje reda na glavnoj raspravi
220
Npr. kad sva dokazna sredstva nisu pribavljena ili kad je potrebno da se tuženik pripremi za raspravljanje o
preinačenoj tužbi
221
Npr. o sudjelovanju umješača, preinaci tužbe, ustupanju tužbe drugom sudu zbog nenadležnosti, itd.).
222
Dakle, rješenje o spajanju donosi vijeće.
Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave
brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda (317). Ako osoba koja sudjeluje u
postupku ili osoba koja kao slušatelj prisustvuje raspravi vrijeđa sud ili druge sudionike u
postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, sud će je opomenuti
ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna, a može je i udaljiti i kazniti tom
novčanom kaznom (318/1). Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će
se održati i bez njihove prisutnosti (318/2). Međutim,ako iz sudnice bude udaljen zakonski
zastupnik fizičke osobe sud će odgoditi ročište ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa
zastupane stranke (318/3).
Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vježbenika kao
punomoćnika, obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru (318/4). Kad sud novčano
kazni ili udalji iz sudnice državnog odvjetnika, obavijestit će o tome nadležnog državnog
odvjetnika (318/5).
Prema prijašnjem uređenju, žalba protiv rješenja o novčanoj kazni ili o udaljenju iz
sudnice bila je nesuspenzivna. Međutim, u noveliranom tekstu ZPP-a nema takve odredbe što
praktički cijelu odredbu čl. 318. ZPP-a ostavljana razini deklaracije. Naime, sada se kažnjene
osobe mogu žaliti i to takvom žalbom koja odgađa ovrhu tog rješenja (sukladno čl. 379 ZPP-a).
Održavanje reda u drugim slučajevima:
- vrijeđanje u podnesku: sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do
5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u
podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i
zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda. Odredbe članka 10. ZPP-a
na odgovarajući se način primjenjuju u ovim slučajevima (110/1,2).
- svjedok: ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez
odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bode saslušan, sud može narediti
da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano od 500,00 do
10.000,00 kuna (248/1). Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati
svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja
neopravdani, može ga kazniti novčano do od 500,00 do 10.000,00 kuna; a ako i poslije toga
odbije da svjedoči, može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane da svjedoči ili
dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana (248/2).
- vještak: Sud može kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna vještaka koji ne dođe
na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, a i vještaka koji bez opravdanog
razloga odbije da vještači (255/1).
Ovrha. Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po službenoj dužnosti kao novčana
tražbina prema pravilima ovršnoga postupka (110/2 u svezi sa 10/7).
4.2. BENEFICIUM NOVORUM U PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU
Prema ranije važećem tekstu ZPP-a strankama je bilo omogućeno da tijekom čitavog
trajanja gl. rasprave iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze, a ta mogućnost protezala se i
na stadij žalbenog postupka, pa čak i na neke slučajeve izvanrednih pravnih lijekova. Ovakvo
stanje otvaralo je mogućnost odugovlačenja postupka kroz zlouporabu tog ovlaštenja.
No ZIDZPP/03 je propisao dužnost stranaka da već u tužbi i odgovoru na tužbu, na
pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije
održano, iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predlože dokaze potrebne za
utvrđivanje iznijetih činjenica, te se izjasne o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima
protivne stranke (299/1). Postupanje stranaka sukladno ovako naloženoj obvezi omogućilo bi
sudu maksimalnu koncentraciju raspravljanja.
Međutim, stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i
predlagati nove dokaze, uz samo blagu sankciju - dužnost naknaditi troškove koji time budu
izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih
dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Pojačanje učinka te sankcije nastojalo se
odstvariti kroz nalog sudu da, na zahtjev protivne stranke, bez odgode rješenjem odluči o
naknadi takvih troškova rješenjem. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se
na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti (299/2).
Stranke mogu i između ročišta za glavnu raspravu upućivati podneske u kojima će iznositi
nove činjenice i predlagati nove dokaze. Sankcija naknade troškova protivnoj stranci primijenit
će se i u tom slučaju na odgovarajući način (299/3).
U pozivu za pripremno ročište predsjednik vijeća je dužan upozoriti stranke na pravne
posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu
iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze (286/3). Iako to nije izričito propisano, valja uzeti
da ista obveza suda vrijedi i pri pozivanju stranaka na prvo ročište za glavnu raspravu, a posebno
u onim slučajevima kada se pripremno ročište ne održava.
4.2. (PRIVREMENA) OBUSTAVA AKTIVNOSTI U PARNICI
4.2.1. Prekid postupka
To je privremeno zaustavljanje tijeka postupka, do kojega može doći sve do njegova

pravomoćnog okončanja, ali i u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova, koje se očituje
u prestanku tijeka svih zakonskih i sudskih rokova, u nedjelotvornosti radnji stranaka prema
parničnom protivniku, te u zabrani sudu da poduzima parnične radnje osim onih koje se tiču
nastavka prekinutog postupka. Razlozi za prekid su taksativno navedeni.
Cilj prekida postupka je da zaustavi razvoj parnice zbog spriječenosti suda ili neke stranke
da u njoj sudjeluju, sve dok se ponovo ne uspostavi procesna ravnoteža koja će svim subjektima
omogućiti normalnu aktivnost. Nekad do prekida dolazi po sili zakona (tada sudska odluka ima
deklaratorni značaj), a nekad po odluci suda (tada je sudska odluka konstitutivna).
Postupak se prekida po sili zakona (212) :
1) kad stranka umre, a isti učinak ima i pravomoćno proglašenje nestale osobe umrlom.
Prema Noveli, okolnost da je umrla stranka imala punomoćnika u parnici ne sprječava
nastupanje prekida postupka i to stoga što po novome uređenju smrću stranke prestaje i punomoć
koju je ona izdala. U parnicama o strogo osobnim neprenosivim pravima smrt stranke ne dovodi
do prekida već do konačne obustave postupka.
2) kad stranka izgubi parničnu sposobnost a nema punomoćnika u toj parnici,
3) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a
stranka nema punomoćnika u toj parnici,
4) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo
pravomoćno odluči o zabrani rada,
5) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka (one nastaju u pravilu
početkom dana kad je oglas o otvaranju postupka istaknut na oglasnoj ploči suda -čl. 88.
Stečajnog zakona) i to neovisno je li stranka imala punomoćnika u toj parnci. Međutim, ne
prekida se parnični postupak pokrenut nakon otvaranja stečajnog postupka jer stranku tada
zastupa stečajni upravitelj.
6) kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.)
odsječeno od suda, (ovo je prije bio razlog za prekid po odluci suda)
7) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,
8) kad je to drugim zakonom određeno.
Ako su okolnosti navedene pod 1 - 5 postojale već u vrijeme pokretanja postupka, one
neće biti razlogom za prekid, već će se nedostaci u zastupanju stranke nastojati otkloniti, a ako to
ne bude moguće, tužbu treba odbaciti kao neurednu.
Razlozi za prekid postupka po odluci suda su:
- Sud je dužan odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju
(213/1).223
- Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjeno
kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a
osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava
upotrijebljena kao dokaz lažna (213/2).
- Sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu za povrat u
prijašnje stanje (120/1).
Posljedice prekida. Za trajanja prekida postupak i dalje teče, postoji litispendencija,
jedino je zaustavljano njegovo odvijanje. To zaustavljanje tijeka postupka se očituje trojako:
1. Prestaju teći svi rokovi (zakonski i sudski, prekluzivni, monitorni i dilatorni) određeni za
obavljanje parničnih radnji suda i stranaka (214/1)
2. Sud nije ovlašten poduzimati nikakve radnje u postupku. Međutim, ako je prekid nastupio
poslije zaključenja glavne rasprave sud može na temelju te rasprave donijeti odluku (214/2).
3. Parnične radnje koje je podzuela stranka nemaju prema drugoj stranci nikakav učinak; njihov
učinak počinje tak nakon nastavka postupka (214/4).
Ako do prekida dođe po sili zakona, a sud je ne znajući za to poduzeo neku parničnu
radnju, u odluci kojom utvrđuje nastupanje prekida deklarirat će da je i ona bez pravnog učinka.
Ako je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnoga postupka nad kojom od stranaka, u
kojemu je zbog toga prestala i nadležnost suda koji vodi postupak, taj će sud rješenjem utvrditi
prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet nadležnom sudu nakon
pravomoćnosti rješenja (214/3).
Nastavak prekinutog postupka. Do nastavka postupka može doći na inicijativu stranaka,
ali ga i sud može nastaviti po službenoj dužnosti.224
223
Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još
nije donio odluku sud ili drugi nadležni tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim
propisima nije drugačije određeno (12/1).
224
Prije ZIDZPP/03-a sud nije mogao ex offo nastaviti postupak.
- postupak koji je prekinut iz razloga navedenih pod. točkama od 1) do 5), nastavit će se kad
nasljednik ili skrbnik ostavine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici
pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj
dužnosti pozove da to učine (215/1).
- postupak koji je prekinut zbog otvaranja stečajnoga postupka nad kojom od stranaka, smatrat
će se da je postupak nastavljen dostavom rješenja o prekidu postupka i o oglašavanju suda
nenadležnim stranci kojoj je kasnije dostavljen (215/2).
- postupak koji je prekinut iz razloga navedenih točki 6) nastavit će se kad stranka koja se
nalazila na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda preuzme postupak ili
kad je sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove da to učini (215/3).
- ako je sud prekinuo postupak da pričeka rješenje prethodnog pitanja, postupak će se nastaviti
kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud
ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak, ili kad odluči da dalje ne čeka
(215/4).
- u svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke ili po
službenoj dužnosti čim prestanu razlozi prekida (215/5).
Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u
cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka (215/6).
Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje ili određuje prekid postupka ne zadržava
nastupanje pravnih učinaka rješenja (218/1). Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid
postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna
žalba (218/2).
4.2.2. Zastoj postupka
Moguće je da se u parnici pojave neke okolnosti zbog kojih mora biti prekinuta aktivnost,
ali zbog kojih ne može doći ni do prekida ni do mirovanja postupka.
U slučajevima u kojima po ZPP-u dolazi do zastoja postupka, primjenjivat će se na
odgovarajući način odredbe o prekidu postupka (215a). To su slijedeći slučajevi:
 kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne
pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome tijelo starateljstva. Ako bi zbog
propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod skrbništvom, sud će zastati s postupkom
i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik (81/3).
 kad sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će se s
postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno (321/5).
 do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu
tužbenog zahtjeva (330/2).225
 Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti nije
suglasan s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu
suglasnosti zakona s Ustavom (37/1 UZUSRH).
225
U ovom slučaju zastoj je relativnog učinka - ticat će se samo onih radnji vezanih uz postupak o visini tužbenog
zahtjeva. Što se tiče postupka u povodu međupresude nema zastoja.
U sva tri navedena slučaja sud je dužan donijeti konstitutivno rješenje kojim će odrediti
zastoj postupka. Sud i stranke će tijekom zastoja moći poduzimati radnje nužne radi ostvarenja
svrhe zastoja.226
4.2.3. Mirovanje postupka
To je privremeni zastoj gotovo svih aktivnosti u parnici kao rezulatat izričite ili prešutne
dispozicije stranaka. Postupak može mirovati od trenutka dostave tužbe sudu, pa do zaključenja
glavne rasprave. Sud može donijeti deklaratorno rješenje o tome da je mirovanje nastupilo.
Mirovanje postupka nastupa (216/1):
ako se obje stranke prije zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju
kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu
kad prisutne stranke na ročištu neće da raspravljaju
kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloži mirovanje.
Ad a). Kad su se stranke sporazumjele da postupak miruje, to mirovanje nastupa od dana
kad stranke o tome obavijeste sud (216/2).
Ad b). Mirovanje postupka neće nastupiti ako obje stranke izostanu s ročišta za izvođenje
dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem. U tom slučaju, ako su stranke uredno
pozvane, ročište će se održati (216/3).
Ako se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje, smatrat će se da je
tužba povučena (216/4).
Posljedice. Parnica se ne gasi, ona još uvijek teče. Nastupaju iste pravne posljedice kao i
pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći (217/1). Dakle, prestaju
teći samo sudski rokovi.
Nastavak postupka. Postupak miruje dok jedna stranka ne predloži da se postupak
nastavi. Takav prijedlog ne može se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je
nastupilo mirovanje postupka (217/2). Ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad
je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tužba
povučena (217/3).
Žalba protiv rješenja se utvrđuje mirovanje postupka ne zadržava nastupanje pravnih
učinaka rješenja (218/1).
4.2.4. Obustava postupka
Ovo je novi institut uveden ZIDZPP/03-om. Postupak se obustavlja kad stranka koja je
fizička osoba umre ili stranka koja je pravna osoba prestane postojati u postupku o pravima koja
ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike (215b/1). U kategoriju sporova o
neprenosivim pravima spadaju sporovi o osobnim pravima227. Takva prava imaju i fizičke i
226
Npr. prijedlog suda CZSS-u da se odredi drugi zakonski zastupnik, kad se donese rješenje kojim se ne dopušta
nagodba stranke mogu protiv toga rješenja izjaviti žalbu.
227
Npr. pravo na tjelesni integritet, pravo na slobodu, čast i ugled, pravo na privatnost, pravo na duševni integritet,
itd.
pravne osobe, ona su neotuđiva i nenasljediva. Rješenje o obustavi postupka je deklaratorno jer
do obustave dolazi po sili zakona.
Dostava rješenja. Rješenje o obustavi postupka dostavlja se protivnoj stranci te
nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrđeni (215b/2). Sud
će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti
privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni da bi
ostavinski postupak mogao duže trajati (215b/3). Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je
pravna osoba prestala postojati dostavit će se protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku
nakon što on bude utvrđen, a ako pravna osoba nema pravnoga sljednika, sud će, na prijedlog
protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje o obustavi postupka dostaviti državnom
odvjetništvu (215b/4).
Pravo na žalbu protiv rješenja o obustavi postupka ima privremeni zastupnik i protivna
stranka, a trebalo bi to pravo priznati i državnom odvjetništvu.
Incidentalni postupak radi provjere zakonitosti odluke o obustavi. Iako se postupak
obustavlja ex lege, potrebno je u nastavljenom (incidentalnom) postupku utvrditi jesu li bile
ispunjene pretpostavke za obustavu. U tom incidentalnom postupku stranke su nasljednici
odnosno pravni sljednici. I jedni i drugi u pravilu nastupaju neposredno. Stranke može iznimno
zastupati postavljeni privremeni zastupnik, ali ako pr. osoba nema sljednika ili se on ne može
utvrditi nastupa državno odvjetništvo. Drž. odvjetništvo ovdje ima kvazistranački status, status
intervenijenta sui generis. Naime, ono tada nije zastupnik države jer ne nastupa u njeno već u
svoje ime. Njegova zadaća je zaštita objektivne zakonitosti, a tek posredno interesa države (ako
se pokaže da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik
bila država).
Troškove nastavljenog incidentalnog postupka snosila bi svaka stranka, osim ako bi se
pokazalo da se ne radi o postupku koji je obustavljen po sili zakona. U potonjem slučaju
postupak bi bio prekinut, a ne obustavljen.
Dok se postupak u povodu rješenja o obustavi pravomoćno ne završi, glede rokova za
poduzimanje pravnih radnji te prava stranaka i suda da poduzimaju te radnje primijenit će se na
odgovarajući način pravila o prekidu postupka (215b/5).
ZPP poznaje još jedan slučaj obustave postupka. Naime, sud će rješenjem obustaviti
parnični postupak ako, do donošenja odluke o glavnoj stvari, utvrdi da bi postupak trebalo
provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravnomoćnosti rješenja
nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom (19/1). Radnje što ih je
proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj
sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku (19/2).
4.3. OKONČANJE PARNIČNOG POSTUPKA
4.3.1. Općenito o okončanju
Do okončanja parničnog postupka dolazi:

odlukom suda o usvajanju i odbijanju tužbenog zahtjeva
odbacivanjem tužbe zbog nepostojanja procesnih pretpostavki
materijalnopravnim dispozicijama stranaka
usljed nekih relevantnih zbivanja izvan parnice
Sa stajališta prvostupanjskog suda postupak se smatra okončanim kad sud donese
konačnu odluku, a irelevantno je hoće li se postupak nastaviti podnošenjem pravnih lijekova, jer
će u tom postupku odlučivati neki drugi sud. Međutim, ipak je moguće da u istom predmetu
prvostupanjski sud ponovno postupa i to kad drugostupanjski sud ukine presudu i vrati
prvostupanjskom na ponovno odlučivanje ili kad se radi o remonstrativnom pravnom lijeku.
Sa stajališta stranaka postupak se smatra okončanim tek kad u pogledu određenog
zahtjeva ni jedan sud ne može više postupati.
4.3.2. Okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom
Sud:
kad donese odluku o usvajanju ili odbijanju tužbenog zahtjeva
kada odbaci tužbu
kad se proglasi nenadležnim te ustupi predmet nadležnom sudu
Stranke:
povlačenjem tužbe
odricanjem od tužbenog zahtjeva
priznanjem tužbenog zahtjeva,
sudskom nagodbom
Zbivanja izvan parnice:
a) smrt jedne od stranaka u parnici koja se vodi o njenim pravima koja se ne mogu
nasljediti
b) konfuzija parničnih stranaka.
4.4. SUDSKA NAGODBA
4.4.1. Općenito o sudskoj nagodbi (res iudicaliter transacta)
To je ugovor između parničnih stranaka o predmetu spora, zaključen pred sudom. Sudska
nagodba se može zaključiti i o eventualnom predmetu parničnog postupka, ako prijeti opasnost
da će doći do parnice.
Kad se zaključuje? U prvom redu nagodba se zaključuje u tijeku cijelog postupka pred
parničnim sudom prvog stupnja (321/1). Međutim, nagodba se može zaključiti i prije početka
parnice. Naime, osoba koja namjerava podići tužbu može preko nižeg suda prvog stupnja na
čijem području protivna strana ima prebivalište pokušati postići nagodbu (324/1). Sud kojemu je
takav prijedlog upućen pozvat će protivnu stranu i upoznati je s prijedlogom o nagodbi.
Troškove tog postupka podmiruje podnositelj prijedloga (324/2).
Pred kojim sudom se zaključuje? Nagodba se zaključuje pred a.) sudom pred kojim se
vodi parnica, b.) zamoljenim sudom, c.) u adhezijskom postupku, d.) pred bilo kojim općinskim
sudom kojem se stranke obrate.
Kad je zaključena? Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je
zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik (322/1).
Strankama će se na njihov zahtjev izdati ovjeren prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba
(322/2).
Predmet nagodbe su oni građanskopravni odnosi koji su regulirani dispozitivnim
propisima, ali ne može se zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu
raspolagati (321/4). Nagodba se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio
(321/2), a u posljednjem slučaju se za preostali dio nastavlja parnica.
Pravni interes se presumira.
Pravna prioda. To je mješoviti ugovor, jer sadrži procesnopravne elemente: izjednačena
je s pravomoćnom presudom (323), to je ovršni naslov (24 OZ) i građanskopravne elemente:
njome se regulira građanskopravni odnos i to voljom stranaka, dakle ugovorom.
Pobijanje. Postoje dva stajališta. Prvo stavlja naglasak na građanskopravne elemente -
ako je do nagodbe došlo manom volje ona se može pobijati klasičnom tužbom za ništavost
pravnog posla kao i svi ugovori. Drugo stavlja naglasak na procesne elemente - ona se može
pobijati izvanrednim pravnim lijekovima kao i svaka pravomoćna presuda.
4.4.2. Međunagodba
Međunagodba je slučaj kad se tijekom postupka dođe do nagodbe o problemu

prejudicijelnog utvrđenja prava ili pravnog interesa, o tužiteljevu zahtijevu za utvrđenje ili o
protutužbi. Dakle međunagodba se nikad ne tiče glavnog zahtijeva, već nekog sporednog pitanja.
4.5. SUDSKE ODLUKE
a) Presude
4.5.1. Općenito o presudi
Presudom se riješava glavno ili meritorno pitanje u parničnom postupku i to o

osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok se o svim ostlim pitanjima odlučuje rješenjem 228 Presudom
228
Ali i o nekim meritornim pitanjima se odlučuje rješenjem, npr. u parnicama zbog smetanja posjeda.
se konkretizira pravilo sadržano u apstraktnoj pravnoj normi, pa presuda prestaje konkretna
pravna norma, izvor prava za konkretan društveni odnos. Presudom se na autoritativan način
pruža deklaratorna, konstitutivna i kondemnatorna zaštita.
Činjenična osnova presude, dakle činjenice koje je sud utvrdio predstavljaju praemissu
minor logičkog silogizma presude.
Pravna osnova presude, dakle sadržaj pravne norme koju treba primjeniti na utvrđeno
činjenično stanje predstavlja praemissu maior.
4.5.2. Vrste presuda
S obzirom na sadržaj pravne zaštite dijele se na deklaratorne, konstitutivne i

kondemnatorne.
S obzirom na dio zahtijeva o kojem se odlučuje: potpune, djelomične, dopunske i
međupresude.
S obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presude: kontradiktorne, ako su
donesene na temelju rezultata kontradiktorne rasprave, te presude na temelju priznanja presude
na temelju priznanja, presude zbog izostanka, presude bez održavanja glavne rasprave i presuda
na temelju odricanja, ako se presuda donosi na temelju drugih radnji i propusta tuženika koji se
ne mogu podvesti pod pojam kontradiktornog raspravljanja.
4.5.3. Deklaratorna presuda
Ovom zaštitom unosi se u odnose među strankama izvjesnost i sigurnost, te se otklanjaju

nejasnoće u pogledu uzajamnih prava i obveza. Preventivno se pridonosi spriječavanju povrede
prava. Pravna zaštita se ograničava na autoritativno deklariranje sadržaja određenih pravnih
odnosa.
Pozitivna deklaratorna presuda se donosi u povodu pozitivne deklaratorne tužbe, kad
sud nađe da je tužbeni zahtijev osnovan. Tom presudom se utvrđuje sadržaj određenog prava ili
pravnog odnosa, a samo izuzetno sadržaj određenih činjenica – istinitost odnosno neistitnitost
neke isprave (187/1).
Negativna deklaratorna presuda se donosi
kad u povodu negativne deklaratorne tužbe sud nađe da je tužbeni zahtijev osnovan;
kad u povodu pozitivne deklaratorne, konstitutivne ili kondemnatorne tužbe sud nađe da
tužbeni zahtijev nije osnovan.
Krajnji cilj ovakve zaštite se ostvaruje pravomoćnošću, pa nema prisilnog izvršenja.
4.5.4. Kondemnatorna presuda

Pravna zaštita se sastoji u tome što sud nalaže osuđenoj stranci da u korist protivnika
nešto učini, trpi ili propusti. Dakle njom se ne mijenja sadržaj postojećih pravnih odnosa.
Kondemnatorna presuda se donosi kad sud nađe da je kondemnatorni tužbeni zahtijev
osnovan. Kondemnatornim presudama prethodi deklaratorni preambul (nalazi se u obrazloženju
presude, pa ne postaje pravomoćan) u kome se konstatira sadržaj pravnog odnosa i ovlaštenja iz
kojih tužitelj izvodi osnovanost svoga zahtijeva.
Dospjelost. Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu, samo ako je ona
dospjela do zaključenja glavne rasprave (326/1). Za iznimke od ovoga pravila vidjeti podlavlje
3.2.4.
Paricijski rok. Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i
rok u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti (328/1). Međutim, ovo vrijedi samo za pozitivne
činidbe, ne i kad se nalaže propuštanje ili trpljenje. Paricijski rok se obično naziva rok za
dobrovljno ispunjenje, što navodi na pogrešan zaključak da nakon njegova proteka osuđeni nema
više pravo na dobrovoljno ispunjenje. Naime, ako tuženi nije izvršio činidbu unutar paricijskog
roka, može je izvršiti i kasnije, sve dok tužitelj ne pokrene ovršni postupak. Suština ovog roka je
u garanciji osuđenome da sve dok rok ne protekne protivnik neće moći tražiti prisilno izvršenje.
Prema tome sa stajališta suda i ovlaštenika to je dilatorni rok. Kad prođe paricijski rok, a osuđeni
nije izvršio činidbu, tužitelj može pokrenuti ovršni postupak.
Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest
dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji rok. U
mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana (328/2). Rok za izvršenje činidbe počinje
teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje (328/3).
4.5.5. Konstitutivna presuda
Prava zaštita se sastoji u tome što se mijenjaju ili ukidaju pravni odnosi koji su posredan
objekt spora.
Konstitutivna presuda se donosi kad sud nađe da je konstitutivni tužbeni zahtijev
osnovan. I ovim izrekama prethodi deklaratorni preambul, o kojem sud iznosi svoj stav u
obrzloženju presude, o postojanju određenog pravnog odnosa i ovlaštenja tužitelja da od suda
traži preinačenje sadržaja tog odnosa.
Pravna promjena nastaje u času pravomoćnosti presude, pa nema potrebe za daljnjim
postupkom radi ovrhe.
4.5.6. Potpuna presuda
To je ona presuda kojom sud odlučuje o svim zahtijevima u tijeku parnice, tj. glavnim i
sporednim. Takvom presudom se iscrpljuju sve teme o kojima je tijekom parnice trebalo
meritorno odlučiti. Ona je konačna jer se njome završava postupak pred sudom određenog
stupnja.
4.5.7. Djelomična presuda
Definicija: Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više
tužbenih zahtjeva, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi
sa sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu
(djelomična presuda). Pri ocjeni hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir
veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku (329/1). Dakle to je presuda o jednom
od istaknutih zahtijeva ili o dijelu jednog zahtijeva.
Time se vrši vertikalna, kvantitativna dioba tužbenih zahtijeva – pa se o svakom
zahtijevu, odnosno u njegovom dijelu donosi konačna odluka. Time je postupak pred sudom
određenog stupnja u pogledu tog dijela zahtijeva zvršen.
Opravdanje: ekonomičnost, pravna sigurnost i efikasna zaštita – jer se zaštita pruža čim
je to moguće.
Kad se može izreći djelomična presuda:
kod objektivne kumulacije
kod subjektivne kumulacije (suparničarstvo), kad ona predstavlja ujedno i objektivnu
kumulaciju
kad imamo protutužbu
kad je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja
Ad 1. Ako su sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva, sud može
(ali ne mora) u vezi sa sazrelim zahtjevima zaključiti raspravu229 i donijeti presudu (djelomična
presuda). No sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja
ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku (329/2).
Ad 2. Ako je tužbeni zahtjev koji se tiče više suparničara sazrio za konačnu odluku na
temelju priznanja ili odricanja samo prema kojem od suparničara, ili ako je neki od više tužbenih
zahtjeva koji se tiču različitih suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili
odricanja samo prema suparničaru kojeg se tiče, sud je dužan donijeti djelomičnu presudu
(329/3).
Ad 3. Kad je podnesena protutužba, ako je sazrio za konačnu odluku zahtjev ili dio
zahtjeva tužbe ili protutužbe sud može, odnosno dužan je, donijeti djelomičnu presudu u skladu s
prethodnim odredbama (329/4).
Ad 4. Na isti način sud će postupiti i u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi
zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (329/5).
Teorija i praksa poznaju mogućnost donošenja djelomične presude i kada je tužbom
postavljen jedan tužbeni tahtjev, ali koji je objektivno djeljiv.230
229
Dakle, sud rješenjem zaključuje raspravu glede tih zahtijeva. Kako to spada u odluke koje se odnose na
upravljanje postupkom, protiv tog rješenje nije dopuštena žalba.
230
Npr. kada se u parnici radi naknade štete traži izvjesna svota novca na ime više vidova štete, te tijekom
raspravljanja sazriju za odlučivanje neki od utuženih vidova štete.
Ova presuda se ne može izreći u parnici u kojoj sudjeluju jedinstveni suparničari, jer
ovdje nema objektivne kumulacije pa je nužno u odnosu na sve njih donijeti jednaku presudu.
Odlučivanje. O donošenju ove presude sud može odlučiti na prijedlog stranke ili po
službenoj dužnosti, uzimajući u obzir da li se takvim rješavanjem mogu postići ciljevi zbog
kojih je ova institucija prihvaćena u našem pravu.
Pravna priroda djelomične presude. Djelomična presuda je konačna glede onog dijela
tužbenog zahtjeva o kojem je njome odlučeno. Što se tiče pravnih lijekova i ovrhe, ona se smatra
samostalnom presudom (329/6). Njenom pravomoćnošću prestaje i teći parnica glede zahtjeva o
kojem je njome odlučeno. Njena sudbina ni na koji način nije vezana za sudbinu drugih presuda
koje se u istom predmetu mogu donijeti. U slučaju žalbe protiv djelomične presude sud će
umnožiti spis i prijepis spisa sa žalbom i odgovorom na žalbu dostaviti drugostupanjskom sudu,
a postupak glede zahtjeva ili dijela zahtjeva o kojemu nije odlučio nastaviti (329/7).
4.5.8. Dopunska presuda
Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili
je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka
presude predložiti parničnom suda da se presuda dopuni (339/1).
Razlika od djelomične presude. Dok u slučaju djelomične presude sud namjerno odlaže
odluku o nekim zahtijevima ili o dijelu zahtijeva, ovdje se naknadno odlučuje zbog nehotičnog
propusta suda da odluči o svim zahtijevima.
Prijedlog. Sud ovu presudu može donijeti samo na prijedlog stranke – tužitelja, jer je
istakao zahtijev o kojem sud još nije odlučio, – tuženika, jer mu treba priznati pravo na odluku u
sporu kojeg tužitelj vodi protiv njega.
Prema noveliranom ZPP-u, ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske
presude u roku, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena (339/2). To znači da je tužitelj
ovlašten za taj dio zahtjeva ovlašten ponovno podnijeti tužbu.
Do proteka roka traje, a protekom roka prestaje litispendencija o zahtijevu o kojem nije
odlučeno. U sporovima male vrijednosti rok je 8 dana (467/5).
Donošenje dopunske presude. Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu
presude odbacit će odnosno odbiti sudac bez održavanja ročišta (339/3).
Kad sudac vijeća nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, zakazat će glavna
raspravu pred vijećem radi donošenja dopunske presude (340/1)231. Dopunska presuda može se
donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem
je donio i prvobitnu presudu, a zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen
(340/2).
Ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka, odluku o
prijedlogu donosi sudac bez održavanja ročišta (340/4).
Ako je uz prijedlog za dopunsku presudu podnesena i žalba protiv presude, prvostupanjski
sud može (a) dostaviti prijepis spisa sa žalbom drugostupanjskom sudu i nastaviti postupak u
231
Ako sudac tek na raspravi ustanovi da je prijedlog za donošenje dopunske presude nepravovremen ili neosnovan,
odbacit će odnosno odbiti prijedlog rješenjem (340/3).
povodu prijedloga za dopunsku presudu, ili (b) zastati s dostavom te žalbe drugostupanjskom
sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu
protiv te odluke, pa ako i protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, tu žalbu zajedno
sa žalbom protiv prvobitne presude dostaviti drugostupanjskom sudu (341/1).
Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije
presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati
prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda (341/2).
4.5.9. Međupresuda
Ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u

pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti
donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva - međupresudu (330/1). Dakle
osnovanost osnove tužbenog zahtijeva je pitanje prejudicijelnog značenja. Bilo bi neracionalno
upuštati se u ponekad dugo raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtijeva, ako prethodno nije
odlučeno o pravnoj osnovanosti njegove osnove. Međupresuda može biti samo deklaratorna,
njen cilj se ograničava na to da se utvrdi sadržaj određenog pravnog odnosa. Međupresuda nije
konačna presuda jer sud mora još utvrditi i osnovanost tužbenog zahtijeva.
Inicijativa. Donosi se po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka.
Donošenje:
1. Kad sud nađe da je osnovana osnova tužbenog zahtijeva, on donosi pozitivnu
deklaratornu međupresudu. Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o
iznosu tužbenog zahtjeva (330/2). Nastavit će s raspravljanjem o osnovanosti tužbenog zahtijeva
kad ona postane pravomoćna. Dakle ovakva presuda nije konačna.
2. Kad nađe da je neosnovana osnova tužbenog zahtijeva donosi presudu negativnog
utvrđenja nakon čega nema mjesta raspravljanju o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Dakle ovakva
presuda je konačna.
Možemo zaključiti da međupresuda može biti samo pozitivna deklaratorna presuda.
4.5.10. Presuda na temelju priznanja
Priznanje je posredna parnična radnja (jer tek presuda na temelju priznanja konstitutivno
djeluje na tijek postupka), ne može biti vezano za uvjet ili rok, a može biti poduzeto samo
izričito. Nije važno je li tužitelj s njime upoznat i jeli ga prihvatio.
Jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtijev, a punomoćnik
koji nije odvjetnik mora imati izričito ovlaštenje (96). Zakonski zastupnik mora imati posbeno
ovlaštenje (81/1).
Vrijeme davanja priznanja. Ono se može izvršiti najkasnije do završenja glavne
rasprave (331/1), ali može i na raspravi pred drugostupanjskim sudom (364), te u ponovljenom
postupku nakon ukidanja prvostupanjske odluke.
Način davanja priznanja: u pismenom podnesku (odgovoru na tužbu ili nekom
kasnijem podnesku) ili usmeno (na pripremnom ročištu ili na glavnoj raspravi).
Odluka. Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez
daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev - presudu na temelju
priznanja (331/1).
Sud je ovlašten ispitati jedino:
1. postojanje općih i posebnih pretpostavki za donošenje presude
2. nije li izvršena nedopuštena dispozicija u suprotnosti sa čl. 3/3 ZPP-a, u kojem slučaju
će nastaviti postupak
3. je li priznanje možda posljedica mana volje
Opoziv priznanja. Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku,
tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude (331/4). Takav opoziv
oduzima priznanju značaj materijalne procesne dispozicije, pa više nema osnove za donošenje
ove presude, već raspravljanje treba nastaviti.
Pravni lijekovi. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog apsolutno bitnih
povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi
ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3).
4.5.12. Presuda na temelju odricanja
Ova vrsta presude uvedena je ZIDZPP-om od 06.05.1990.

Ako se tužitelj odrekne tužbenog zahtijeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti
presudu kojom se tužbeni zahtijev odbija – presudu na temelju odricanja (331a/1).
Tužitelj se može odreći tužbenog zahtijeva sve do zaključenja glavne rasprave (331a/1).
Pristanak tuženika nije potreban (331a/2).
Iznimka. Ova se presuda neće donijeti unatoč zadovoljenim uvjetima ako se utvrdi da je
riječ o zahtijevu iz 3/3 (331a/3). U bračnim i paternitetskim sporovima tužitelj se ne može odreći
svog zahtijeva niti se može donijeti ova presuda.
Opoziv. Odricanje se može opozvati do donošenja presude i bez pristanka tuženika
(331a/5).
Kad se sve može donijeti ova presuda. Sudac je može donijeti tijekom pripremanja
glavne rasprave (279) a i izvan ročišta za glavnu raspravu (312/3).
Pravni lijekovi. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog apsolutno bitnih
povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi
ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3).
4.5.11. Presuda zbog izostanka (kontumacijska presuda)
U ovom slučaju dolazi do primjene sistem tzv. afirmativne litiskontestacije, jer se ova
vrsta presude izriče polazeći od apsolutne presumpcije da tuženik svojom pasivnošću priznaje po
sebe nepovoljne činjenične navode tužitelja. Termin «presuda zbog izostanka» je neadekvatan,
jer se ta presuda može donijeti i kad tuženik dođe na ročište a odbije raspravljati, a ne može se
donijeti ako on ne dođe na ročište ali je na bilo koji način (npr. pismeno) osporio tužbeni
zahtijev. Naime temelj za donošenje ove presude nije izostanak tuženika s ročišta, već nedostatak
njegovog protivljenja tužbenom zahtijevu. Može se izricati samo u slučaju pasivnosti tuženika.
Prema novom uređenju, presudu zbog izostanka sud može donijeti po prijedlogu tužitelja
ili po službenoj dužnosti. Stoga, izostanak prijedloga tužitelja nema više za posljedicu nastup
mirovanja postupka.
Pretpostavke za donošenje. Presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog
izostanka) može se donijeti u onim slučajevima kada tužba tuženiku nije dostavljena na odgovor,
već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište, te tuženik (alternativno):
a) ne dođe na pripremno ročište ili na prvo ročište za glavnu raspravu (ako pripremno
ročište nije održano) do njegova zaključenja, ili
b) ako dođe na ta ročišta, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili
c) se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev.
Ako je udovoljeno jednome od prethodnih uvjeta, sud može donijeti presudu zbog
izostanka ako je udovoljeno i slijedećim uvjetima (kumulativno):
1) ako je tuženik bio uredno pozvan,
2) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev,
3) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
4) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je
sam tužitelj podnio232 ili s činjenicama koje su općepoznate,
5) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili
opravdani razlozi da dođe na ročište233 (332/1).
Kao i kod presude zbog ogluhe, neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je
udovoljeno svim navedenim uvjetima ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu
raspolagati234 (332/2). Donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o
tim okolnostima prije toga pribave obavijesti (332/3).
Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik
uredno pozvan, a nesumljivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju predsjednik vijeća odredit
će rok, (koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od šest
mjeseci za dostavu u inozemstvu), da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. Ako se u tom roku
utvrdi da je tuženik bio uredno pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka
(332/5).
U oba spomenuta slučaja odgode donošenja presude zbog izostanka, sud može ovu
presudu donijeti bez saslušanja stranaka (332/7).
Ako je tužitelj predložio donošenje ove presude, pa sud utvrdi da za to nisu ispunjeni
uvjeti, o tome će odlučiti rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena (332/6).
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na
ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (332/4).
Pravni lijekovi. Ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno
utvrđenoga činjeničnog stanja (353/2). Tuženiku bi trebalo priznati ulaganje prijedloga za povrat
u prijašnje stanje, ako su ga opravdani razlozi spriječili da ospori tužbeni zahtijev.
232
Npr. ako tužitelj kaže da obveza dospjeva određenog datuma, a iz dokaza je vidljivo da dospjeva kasnije.
233
Npr. ako je sud saznao za sudar vozila, možda je tuženik bio u jednom od njih
234
Članak 3. stavak 3. ZPP-a
4.5.12. Presuda zbog ogluhe
Sud u pravilu dostavlja tužbu tuženiku na odgovor, nalaže mu da (u roku koji ne može biti
kraći od 15 ni dulji od 30 dana) dostavi odgovor na tužbu, te ga upozorava na posljedice koje
nastaju ako propusti dostaviti odgovor na tužbu (284, 285). Ta posljedica je donošenje presude
kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presude zbog ogluhe).
Uvjeti za donošenje presude na temelju ogluhe su slijedeći:
da tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku;
da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni;
da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi;
da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je
sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate;
da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani
razlozi da podnese odgovor na tužbu (331b/1).
Iako su ispunjeni svi gore navedeni uvjeti, neće se donijeti presuda zbog ogluhe ako sud
nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati235 (331b/2).
Donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se u dva slučaja:
- ako je potrebno da se pribave obavijesti radi provjere radi li se o zahtjevu kojim stranke
ne mogu raspolagati (331b/3).
- ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na
tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, (koji ne može biti
dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u
inozemstvu), da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno
dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet
će se presuda zbog ogluhe (331b/5).
U oba ova slučaja presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka (331b/7).
Sud presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), donosi bez
održavanja ročišta i nije potrebno da tužitelj predloži donošenje ovakve presude.
Kad nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ove presude, sud će zakazati pripremno ročište ili
prvo ročište za glavnu raspravu, a ako je tužitelj predložio donošenje takve presude, sud će
rješenjem odbiti njegov prijedlog. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena (331b/6).
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će
odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu
kojom se tužbeni zahtjev odbija (331b/4).
Pravni lijekovi. Ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno
utvrđenoga činjeničnog stanja (353/2).
4.5.14. Presuda bez održavanja glavne rasprave
Ovo je novina koju uvodi ZIDZPP/03. Prema prijašnjem uređenju, ova je vrsta presude
postojala samo u trgovačkim sporovima236, a sada je uvedena kao opći institut.
Ako je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, a tuženik u odgovoru prizna odlučne
činjenice, neovisno o tome što je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, sud može bez
235
Članak 3. stavak 3. ZPP-a.
236
Bila je predviđena člankom 496. ZPP-a, koji je brisan.
zakazivanja ročišta donijeti presudu, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje (332a).
Takvu presudu sud može donijeti kao potpunu ili djelomičnu.
4.5.15. Stupnjevita presuda237
Odluke koje sud donosi možemo rezimirati na slijedeći način:
a) PRVA SITUACIJA
rješenje kojim nalaže polaganje računa ili potpun pregled imovine ili obveza
b) DRUGA SITUACIJA
rješenje kojim nalaže polaganje računa ili potpun pregled imovine ili obveza
presudu kojom utvrđuje obvezu isplate novca (ili predaje stvari ili prijenosa prava)
preudu kojom određuje iznos novca (količinu stvari i opseg prava)
c) TREĆA SITUACIJA
presudu kojom utvrđuje obvezu isplate novca (ili predaje stvari ili prijenosa prava)
presudu kojom određuje iznos novca (količinu stvari i opseg prava)
Protiv rješenja o kojem je riječ pod a) i b) tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam
dana, koja ne odgađa ovrhu (325a/1).
Kod situacija pod b. i c., nakon što donese presudu kojom utvrđuje obvezu isplate novca
(ili predaje stvari ili prijenosa prava), sud rješenjem, protiv kojega nije dopuštena posebna žalba,
određuje rok u kojem je tužitelj dužan postaviti točno određeni tužbeni zahtjev (186b/4).
Daljnjom presudom, kada tuženik dade potrebne podatke, sud će odrediti iznos novca (količinu
stvari i opseg prava).
Ako utvrdi da zahtjevi za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili
davanje podataka nisu osnovani, sud će donijeti rješenje kojim određuje rok za postavljanje
određenog tužbenog zahtjeva, protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (325a/2, u svezi sa
186b/4).
4.5.15. Donošenje i objavljivanje presude
Donijeti presudu znači odrediti njen sadržaj, izreći odluku o osnovanosti tužbenog
zahtijeva. Objaviti presudu znači javno pročitati izreku presude i obrazloženje.
Novela ZPP-a jača načelo neposrednosti koje se ogleda u dva pravila: (1) presudu donosi
onaj sudac ili vijeće koje je sudjelovalo u postupku koji je prethodio donošenju presude, i (2)
presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja gl. rasprave.
Tko donosi presudu? Presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske (335/1).
Presudu donosi sudac koji je vodio postupak na ročištu na kojem je gl. rasprava zaključena, a u
slučaju da se postupak vodio pred vijećem, presudu donose predsjednik vijeća i članovi vijeća
koji su sudjelovali na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena (335/2).
237
Ova se materija nastavlja na izlaganje o stupnjevitoj tužbi.
Kad se donosi presuda? Presuda se donosi odmah nakon zaključenja glavne rasprave i
nju objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća (335/3). U složenijim predmetima
sud može odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave. U
takvu slučaju u istom roku sud će održati ročište na kojem će objaviti presudu. To je ročište sud
dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ročište na kojem se presuda
objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu obaviještene, odnosno jesu li
pristupile na to ročište (335/4). Stoga odgoda ročišta za objavu presude nije ni dozvoljena ni
moguća.
Vezanost za presudu. Kad se presuda objavljuje sudac će javno pročitati izreku i ukratko
usmeno obrazložiti razloge presude (336/1). Trenutak objave presude je vrlo važan, jer je sud od
tog trenutka vezan za svoju presudu (tj. za njenu izreku), što znači da on nakon objavljivanja ne
može svoju odluku opozvati i nadomjestiti drugom (334/1). 238 Sud nije vezan usmeno izrečenim
razlozima presude i u pismenom otpravku može dati druge razloge, te su mjerodavni ovi potonji.
U takvoj situaciji stranka se ne bi u žalbi mogla s uspjehom pozivati ne one razloge koje je sudac
usmeno iznio.
Prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena (334/2). Naime,
slijedeći dan nakon toga za njih počinje teći žalbeni rok (348/1).
Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se javno
pročitati, a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3).
Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći (336/4).
4.5.16. Pismena izrada presude
Presuda se mora izraditi i otpremiti u roku od trideset dana od donošenja. Predsjednik suda
može na temelju obrazloženog prijedloga suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća dopustiti
produženje toga roka za daljnjih trideset dana (337/1). U tome roku presuda mora biti i
otpremljena strankama.
U slučaju dulje odsutnosti ili nastupanja drugih iznimnih okolnosti (smrt, iznenadna teška
bolest i dr.) zbog kojih sudac nije u mogućnosti izraditi ili potpisati odluku koju je objavio,
odluku će po nalogu predsjednika suda izraditi i potpisati drugi sudac (337a/1). Neizrađena
odluka izradit će se prema sadržaju proglašene odluke i prema podacima iz spisa (337a/2).
4.5.17. Sadržaj presude
Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje (338/1) te uputu o
pravnom lijeku (337/2).
Uvod sadrži podatke o sudu i strankama, predmet spora, postupak koji je proveden, dan
zaključenja glavne rasprave i donošenja presude.239
238
Tek po objavi presude stranke se mogu odreći prava na žalbu.
239
Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime suca
pojedinca, odnosno predsjednika i članova vijeća, ime i prezime ili naziv te prebivalište ili boravište, odnosno
sjedište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora, dan zaključenja glavne
rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali te dan kad je
U izreci mora biti naveden sadržaj pravne zaštite - odluka suda o prihvaćanju ili
odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluka o postojanju
ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (338/3).240 Ako se izrekom stranci nalaže
neka činidba, izreka mora sadržavati i rok za dobrovoljno ispunjenje te činidbe (paricijski rok).
Obrazloženje. Cilj mu je da sudac uvjeri čitača da je, s obzirom na utvrđene činjenice i
izvedene dokaze, donesena jedino moguća presuda. Zadatak mu je obavijestiti o subjektivnim i
objektivnim elementima spora, kao i objasniti raloge zbog kojih je sud odlučio kao u izreci. U
obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su
predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje
je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako
je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i
prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka
(338/4). Ako ovo posljednje propusti to nije razlog apsolutne ništavosti.241
U obrazloženju presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka, presude na temelju
priznanja ili presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje
takvih presuda (338/5).
Izvornik presude potpisuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća. Strankama se
dostavlja ovjeren prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv
presude (337/2).
Ako su se stranke nakon proglašenja presude odrekle prava na žalbu te ako nisu izričito
zatražile da presuda koja će im biti dostavljena bude obrazložena, sud neće posebno obrazložiti
donesenu presudu, već će samo naznačiti da su se stranke odrekle prava na žalbu i da zbog toga
presuda nije obrazložena (338/6).
4.5.17. Ispravljanje presude
Pod ispravljanjem presude misli se na pogreške u imenima i brojevima, i druge očite

pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s
izvornikom (342/1). Dakle greške se odnose na tehniku pismene redakcije, a ne na odlučivanje o
osnovanosti tužbenog zahtijeva.
Pokretanje postupka za ispravljanje moguće je po službenoj dužnosti ili na prijedlog
stranaka.
Ispravljanje je moguće u svako doba (342/1), dakle nije vezano rokom. Ispravljanje
obavlja sudac, a nadležan je sud koji je donio presudu. O ispravljanju presude sud može odlučiti
bez saslušanja stranaka (342/4).
presuda donesena (338/2).

240
Članak 333.
241
Razlog apsolutne ništavosti (354/2/11): ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako
je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga,
ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim
činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o
iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Način obavljanja ispravka. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na
kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja (342/2). Ako između izvornika i
prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadržane u izreci presude,
strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude
zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvu slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u
pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude (342/3).
Žalba protiv tog rješenja je dopuštena. Ako bi stranka u žalbi isticala zahtjev za
ispravljanje, žalbu bi trebalo tretirati kao prijedlog za ispravljanje (falsa nominatio non nocet).
b) Rješenja
4.5.18. O rješenjima
Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja (129/1). Presudu donosi kad odlučuje o
osnovanosti tužbenog zahtjeva (129/2). Rješenje donosi kao odlučuje o procesnim pitanjima.242
Iznimka. U tri slučaja sud rješenjem odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva:
1. rješenje o smetanju posjeda (129/2)
2. rješenje o izdavanju platnog naloga (129/4)
3. rješenje o troškovima (129/5), iako stoji u izreci presude.
Rješenje se može donijeti bez održavanja rasprave, osim kad zakon određuje drukčije.
Sud je vezan za svoja rješenja i to od objavljivanja, a ako ih ne objavljuje, onda od
otpremanja. Ako se rješenje odnosi na upravljanje parnicom, onda nije vezan (343/3). Kad se
rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno (343/4), a ako
im se dostavlja, tek od dana kada im je dostavljeno.
Pravomoćna rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ZPP-a izvršavaju se po
službenoj dužnosti (346), a ostala rješenja kada stranka to zatraži.
4.6. PRAVOMOĆNOST
4.6.1. Sadržaj pravomoćnosti
Presuda ima snagu zakona među strankama. Ona je autoritativan regulator pravnih
odnosa, njome se konačno regulira sporni pravni odnos.
Elementi pravomoćnosti:
Ne bis in idem. O stvari o kojoj je odlučeno ne može se, u redovnom postupku (nova
tužba ili redovni pravni lijek), ponovno meritorno raspravljati ili odlučivati.
Res iudicata pro veritate habetur. Utvrđenja sadržaja prava i pravnih odnosa u sudskoj
odluci treba smatrati istinitim.
242
Npr. o izvođenju dokaza.
Res iudicata facit ius inter partes. Sudska odluka, kao autoritativan regulator pravnih
odnosa, pravno obvezuje stranke i druge pravne subjekte na koje se odnosi.
Postojeća pravomoćna odluka predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za ponovno
suđenje. Ovo pravilo je rezultat nedostatka pravnog interesa stranaka za ponovno suđenje, jer se
u novom postupku, radi očuvanja pravne sigurnosti, ne bi smjelo suditi drukčije nego što je već
suđeno. Kad se ne smije suditi drukčije nema potreba da se sudi ponovno.
U prvostupanjskom postupku, ako sud utvrdi da je pokrenuta parnica o zahtjevu o
kojemu je već pravomoćno odlučeno, mora odbaciti tužbu (288/2).
U drugostupanjskom postupku, povreda ovih pravila je razlog apsolutne ništavosti
(354/2/9), a zbog tog razloga može se tražiti i ponavljanje postupka (421/1/7).
Ako se ipak, unatoč ovome pravilu, donese druga pravomoćna presuda, a ne bude više
moguće ostvariti ukidanje pravomoćne odluke, uvažit će se kasnija pravomoćna odluka
(iudicium posterior derogat priori). Takvo ukidanje neće se moći ostvariti ako stranka nema
uvjeta za traženje ponavljanja (svojom krivnjom nije ovo istakla prije okončanja postupka) ili
ako su protekli rokovi.
Dakle, ne bis in idem ustvari znači da tužitelj ne može, nakon pravomoćne presude,
podnijeti tužbu s istim tužbenim zahtijevom protiv istog tuženika.
Formalna pravomoćnost je negativni učinak pravomoćnosti koji se ogleda prvenstveno
na planu procesnopravnih odnosa i to kao zabrana ponovnog suđenja o već presuđenoj stvari (ne
bis in idem).
Materijalna pravomoćnost je pozitivni učinak pravomoćnosti koji se ogleda
prvenstveno na planu materijalnopravnih odnosa subjekata na koje se pravomoćnost odnosi (res
iudicata facit ius inter partes, res iudicata pro veritate habetur).
4.6.2. Pravne posljedice pravomoćnosti
U nekom drugom postupku pravomoćna presuda se može upotrijebiti kao dokaz o

činjenicama i pravnim odnosima čije je postojanje u njoj utvrđeno. 243 Ostale pravne posljedice
pravomoćnosti su:
1. Zastara. Sva potaživanja utvrđena pravomoćnom odlukom (ili nagodbom pred sudom)
zastaruju za 10 godina. Međutim, povremena potraživanja koja proistječu iz pravomoćne odluke
(ili nagodbe pred sudom), a dospjevaju ubuduće zastaruju normalno - 379/2 ZOO).
2. Prenosivost. Neki zahtijevi koji ne prelaze na nasljednike preći će na njih kad se
postojanje takvih zahtijeva utvrdi pravomoćnom odlukom (npr. potraživanje naknade
nematerijalne štete – 204/1).
3. Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog. Ako dužnik ne ispuni svoju obvezu u
paricijskom roku, vjerovnik ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i
izjaviti da nakon proteka tog roka neće više primiti ispunjenje nego će tražiti naknadu štete
(293/1 ZOO).
4. Sudski penali. Kad dužnik ne izvrši u roku neku nenovčanu obvezu utvrđenu
pravomoćnom odlukom, sud može, na zahtijev vjerovnika, odrediti naknadni primjereni rok i
243
Tako se npr. pravomoćna presuda kojom se tuženik osuđuje na isplatu jednog obroka zajma, može upotrijebiti
kao dokaz u parnici u kojoj se traži da isti tuženi isplati drugi obrok istog zajma.
izreći da će dužnik, ako ne izvrši svoju obvezu u tome roku, biti dužan vjerovniku isplatiti
određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja (294/1 ZOO)
5. Ovršnost. Pravomoćnost kondemnatornih presuda pretpostavka je za nastupanje
njihove ovršnosti (23/1,2 OvZ).
6. Prema umješačima, imenovanim prethodnicima i osobama obaviještenim o parnici,
pravomoćna presuda proizvodi tzv. intervencijski efekt.
4.6.3. Nastupanje pravomoćnosti
Presuda donesena u prvostupanjskom postupku postaje pravomoćna:

kad strankama protekne rok za ulaganje žalbe, a ni jedna od njih ne uloži žalbu (333/1)
kad se stranke odreknu prava na žalbu (349/1), tada pravomoćnost nastupa prije isteka roka
za ulaganje žalbe, kad se odrekne žalbe stranka koja to posljednja učini.
kad stranke koje su uložile žalbu odustanu od izjavljenih žalbi prije nego što o njima odluči
drugostupanjski sud (349/2)
kad drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
presuda donesena u drugostupanjskom postupku postaje pravomoćna:
po jednom svhvaćanju - trenutkom dostave presude stranci
po drugom shvaćanju - trenutkom donošenja odluke, na ovom stajalištu stoji i sudska
praksa.244
4.6.4. Nedjeljiva (jedinstvena) i podjeljena pravomoćnost.
Nedjeljiva pravomoćnost je slučaj kad pravomoćnost nastupa istodobno u odnosu na obje

parnične stranke.
Podjeljena pravomoćnost je kad pravomoćnost ne nastupa za obje stranke istodobno.
Kod nas je usvojeno stajalište o nedjeljivoj pravomoćnosti, jer činjenica što je jedna od
stranaka izgubila pravo na ulaganje žalbe ne dovodi do toga da odnosna presuda prema toj
stranci postane pravomoćna. Ona će postati pravomoćna tek kad i druga stranka izgubi to pravo.
4.6.5. Objektivne granice pravomoćnosti
Pravomoćnost se donosi samo na izreku. Učenje o objektivnim granicama

pravomoćnosti odnosi se na pitanje: na koje se dijelove sudske odluke pravomoćnost odnosi i što
je stuštinski objekt pravomoćnosti? Iz pravila po kome presuda postaje pravomoćna ukoliko je
njome odlučeno o zahtijevu tužbe ili protutužbe (333/1) odnosno o postojanju ili nepostojanju
potraživanja koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja (333/3), zaključuje se da se
pravomoćnost odnosi samo na odluku o tužbenom i protutužbenom zahtijevu te o postojanju
potraživanja koje je istaknuto prigovorom radi prebijanja. Budući da je ova odluka sadržana u
izreci presude, zaključuje se da se pravomoćnost odnosi samo na taj dio presude. Obrazloženje,
244
Protiv ovog shvaćanja ističe se da u trenutku donošenja presude za nju nitko nije vezan – ni sud, jer nije
otpravljena, ni stranke jer im nije dostavljena. U prilog tome shvaćanju navodi se odredba čl. 331/1 ZPP-a prema
kojoj presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom, a to svojstvo presuda stječe upravo
donošenjem.
a contrario, ne postaje pravomoćno, pa to svojstvo ne stječu ni stavovi suda o činjeničnom stanju
ni o pravnim pitanjima. Ipak izuzetno činjenična utvrđenja postaju pravomoćna kad je utvrđenje
određenih činjenica predmet spora.245 Isto tako i pravna kvalifikacija postaje pravomoćna kad je
utvrđenje sadržaja određenog pravnog odnosa predmet spora.
Obrazloženje sudjeluje u pravomoćnosti. Međutim elementi izreke koji su često
verbalno oskudni ne pružaju uvijek dovoljnu osnovu za sadržajnu identifikaciju odluke, već je
takva identifikacija moguća tek pomoću elemenata sadržanih u obrazloženju, tek se tada može
utvrditi suštinski sadržaj izreke (npr. identifikacija stranaka, odnosa i događaja na koje se
presuda odnosi). Zato se kaže da obrazloženje iako ne postaje pravomoćno, sudjeluje u
pravomoćnosti izreke.
Djelomično ostvarenje zaštite. Tužitelj nije dužan u pokrenutoj parnici tražiti zaštitu za
cjelokupnost svog ovlaštenja, pa ako traži zaštitu samo za jedan dio, iz toga se ne može zaključiti
da se odriče prava na ostvarivanje zaštite za ostatak. Presuda u parnici u kojoj je tužitelj tražio
zaštitu samo u odnosu na dio ne predstavlja zapreku za pokretanje nove parnice u kojoj će tražiti
zaštitu za ostatak.
Prekoračenje granica tužbenog zahtijeva. Sud ne smije suditi ni ultra ni extra petitia
partuim. Ako se donese odluka kojom je stranci pružena određena zaštita iako tu zaštitu ona nije
tražila, i taj dio odluke će postati pravomoćan ako ne bude izričito napadan pravnim lijekovima.
4.6.6. Subjektivne granice pravomoćnosti
Učenje o subjektivnim granicama pravomoćnosti odnosi se na pitanje: prema kome

djeluje pravomoćna presuda? Staro je pravilo da ona djeluje među parničnim strankama (inter
partes). To se pravilo opravdava time što odluka može djelovati samo u odnosu na osobe kojima
je bila pružena mogućnost da u parnici aktivno sudjeluju radi zaštite svojih prava, inače bi se
povrijedilo načelo saslušanja stranaka.
Ali od tog općeg pravila postoje značajni izuzeci:
univerzalni sukcesori su vezani pravomoćnim odlukama koje su donesene u parnicama u
kojima su njihovi prednici sudjelovali kao stranke.
singularni sukcesori u pravilu ne mogu steći više prava nego što na njih može prenijeti
njihov prednik. Zato pravomoćne odluke donesene protiv prednika neposredno djeluju prema
singularnom sukcesoru, ako je do sukcesije došlo nakon njene pravomoćnosti. No ni ovo pravilo
se ne primjenjuje kad je moguće stjecanje vlasništva od nevlasnika.
Suparničari. Kod običnog suparničarstva pravomoćna odluka donesena u korist ili protiv
jednog od suparničara ne djeluje neposredno i na ostale suparničare. Kod jedinstvenog
suparničarstva odluka može samo jednako glasiti u odnosu na sve suparničare.
Statusne parnice. Pravomoćne presude u tim parnicama djeluju prema trećima
neposrednom snagom svoje pravomoćnosti, pa i kad nisu konstitutivne. Ako jesu konstitutivne
djeluju prema trećima i to po dvije osnove: kao pravomoćna odluka i kao pravnorelevantna
činjenica.
Intervencijski efekt. U odnosu na običnog umješača, trećeg koji je obavješten o parnici te
imenovanog predhodnika pravomoćna odluka proizvodi intervencijski efekt, kojeg ove osobe
mogu od sebe otkloniti isticanjem prigovora male gesti vel conducti processus.
245
Npr. u parnici u kojoj se utvrđuje istinitost neke isprave
4.6.7. Vremenske granice pravomoćnosti
Učenje o vremenskim granicama pravomoćnosti odnosi se na (1) početak djelovanja

sudske odluke s obzirom na sud i stranke, (2) na prestanak postojanja odluke i (3) na utvrđivanje
trenutka s obzirom na koji se sudska odluka donosi.
Ad 1. Sudska odluka u pravilu veže sud i stranke još prije nego postane pravomoćna. Sud
je vezan za svoju presudu čim je objavi, a ako se presuda ne objavljuje onda čim je otpravi
(334/1). Nakon toga sud je nije ovlašten ni povući ni preinačiti. Prema strankama presuda djeluje
od dana kad im je dostavljena (334/2). Od tog trenutka počinje teći paricijski rok, rok za pravni
lijek, rok za traženje dopunske presude. Sud je vezan za svoja rješenja od objavljivanja odnosno
otpravljanja. Prema strankama rješenje djeluje od dostave (ako im se dostavlja prijepis rješenja),
odnosno od objavljivanja (ako im se ne dostavlja).
Ad 2. Do prestanka postojanja odluke može doći:
kad odluka bude ukinuta u povodu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, a tada se
može i preinačiti odluka;
kad sud nakon njenog donošenja usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje;
kad je donesena na temelju zakona za kojeg Ustavni sud utvrdi da je neustavan;
Ad 3. Trenutak na koji se odnosi sudska odluka je trenutak zaključenja glavne rasprave.
To znači da su za donošenje pravomoćne odluke relevantne samo one činjenice koje su nastale
do zaključenja glavne rasprave. Činjenice koje su nastale nakon tog trenutka irelevantne su jer
nije bilo mogućnosti da se o njima raspravlja.
4.7. PRAVNI LIJEKOVI
4.7.1. Općenito o pravnim lijekovima
Pravni lijek je parnična radnja stranke kojom ona od nadležnog suda traži da ukine ili
preinači odluku suda za koju tvrdi da je za nju nepovoljna, nepravilna ili nezakonita.
Redovni, izvanredni. Redovni su oni koji se podnose protiv nepravomoćnih odluka (to
su žalba protiv presude, žalba protiv rješenja i prigovor protiv platnog naloga). Izvanredni su oni
koji se podnose protiv pravomoćnih odluka (to su revizija protiv presude, revizija protiv rješenja,
prijedlog za ponavljanje postupka).
Devolutivni i remonstrativni. Devolutivni su oni pravni lijekovi o kojima odlučuje viši
sud (iudex ad quem), to su žalba protiv presude, žalba protiv rješenja, revizija protiv presude,
revizija protiv rješenja. Remonstrativni su oni o kojima rješava onaj isti sud koji je donio odluku
protiv koje se pravni lijek podnosi (iudex ad quo), to su prijedlog za ponavljanje postupka i
prigovor protiv platnog naloga.
Suspenzivni i nesuspenzivni. Suspenzivni odlažu nastupanje ovrhe (žalba protiv presude
i prigovor protiv platnog naloga), a nesuspenzivni ne odlažu nastupanje odluke (u pravilu žalba
protiv rješenja i svi izvanredni pravni lijekovi). Međutim moći će se zastati s provođenjem
odluke, na zahtjev ovršenika, pod uvjetom da ovrhovoditelju pruži sigurnost za štetu koja bi mu
mogla nastati ako se pokaže da je nesuspenzivni pravni lijek bio neosnovan (61 OZ).
Jednostrani i dvostrani. Dvostrani pravni lijek je onaj kod kojega se protivniku
podnositelja pravnog lijeka mora pružiti mogućnost da se izjasni o zahtijevima podnositelja
(takvi su većina pravnih lijekova), a jednostran ako mu tu mogućnost ne treba pružiti (samo u
pravilu žalba protiv rješenja).
Samostalni i nesamostalni. Samostalan je kad se može podnijeti odvojen pravni lijek
(takvi su većina pravnih lijekova), a nesamostalan je kad zakon određuje da se odluka može
pobijati samo u pravnom lijeku protiv neke druge odluke (samo žalba protiv rješenja i to
izuzetno, kad zakon određuje da posebna žalba nije dopuštena).
4.7.2. Pravni interes za podnošenje pravnog lijeka
Pravni interes za ponošenje pravnog lijeka ima onaj podnositelj koji bi mogao očekivati
određenu pravnu korist od podnesenog pravnog lijeka, ako se ovaj pokaže osnovanim. Nema
pravni interes stranka čiji je zahtjev sud usvojio. Ako su stranke u parnici doživjele djelomičan
uspjeh, treba im priznati pavni interes za podnošenje pravnog lijeka protiv dijela odluke kojim se
njihov zahtjev odbacuje ili odbija.
4.7.3. Odricanje od prava na žalbu
Stranka se može odreći prava na žalbu od časa kad je presuda objavljena; a ako presuda
nije objavljena, onda od časa kad joj prijepis presude bude dostavljen (349/1). Odricanje ili
odustanak od žalbe ne može se opozvati (348/3). Do donošenja odluke drugostupanjskog suda
stranka može odustati od već podnesene žalbe (349/2).
4.7.4. Redosljed u podnošenju pravnih lijekova
Izvanredni pravni lijekovi se ne mogu uložiti ako predhodno nisu bili uloženi redovni
pravni lijekovi. Izuzetak je prijedlog za ponavljanje postupka koji se može iznijeti nakon
pravomoćnosti odluke protiv koje nije bila izjavljena žalba.
4.7.5. Beneficium novorum
Sve do stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, stranke su u žalbi protiv presude mogle

iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze (beneficium novorum), pa čak i onda kad one
nisu iznosile te novote u postupku u kojem je donesena napadana odluka.
Prednosti tog instituta su ostvarivanje načela traženja istine, donošenje zakonite odluke,
te isključenje potrebe pokretanja novih sporova zasnovanih na činjenicama koje prije nisu bile
iznesene. Međutim, nedostatak je mogućnost zlouporabe procesnih ovlaštenja.
Žalba. ZIDZPP/03 uvodi bitna ograničenja razloga zbog kojih se žalba može izjaviti i to
tako: (1) da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se
oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti
(352/1); (2) da se u žalbi ne može iznijeti prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno
neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud
ne pazi po službenoj dužnosti - ako stranka takav prigovor nije istaknula već tijekom
prvostupanjskoga postupka, tj. do zaključenja gl. rasprave (352/2).246
Revizija. Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo
ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može
izjaviti (387).
Ponavljanje postupka. Ponavljanje postupka se može tražiti ako stranka sazna za nove
činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku
mogla biti donesena povoljnija odluka (421/1/10) i to pod uvjetom da stranka bez svoje krivnje
nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom
odlukom (422/2).
4.7.6. Zabrana reformatio in peius
Drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo
ona podnijela žalbu (374). Kad ne bi postojala ova zabrana, stranka možda ne bi uopće ulagala
žalbu zbog bojazni da bi time mogla proći gore. Naravno, ova zabrana ne vrijedi ako obje
stranke ulože žalbu.
a) Redovni pravni lijekovi
4.7.4. Žalba protiv presude
a) OPĆENITO O ŽALBI
Pravo na žalbu. Protiv svake presude donesene u prvom stupnju, bez obzira na to o kojoj
se vrsti presude radi, stranke mogu podnijeti žalbu.
Posebne odredbe vrijede za odluku o troškovima sadržanu u presudi. Ona se smatra
rješenjem (129/5), pa se u načelu može napadati samo žalbom na rješenje (167/2). Međutim od
toga pravila postoje dvije iznimke. Ako se žalbom napada ne samo odluka o troškovima sadržana
u presudi, nego i odluka o glavnoj stvari, i žalba protiv odluke o troškovima smatra se žalbom
protiv presude (167/1). Isto tako, ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu troškova, a
druga u pogledu glavne stvari, viši će sud jednom odlukom odlučiti o oba pravna lijeka (167/2).
Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka kad je presuda objavljena, a ako
presuda nije objavljena, onda od trenutka kad joj prijepis presude bude dostavljen (349/1). Do
246
Dakle, posljednji trenutak do kojega će stranke moći iznositi nove činjenice, odnosno predlagati nove dokaze,
sada postaje trenutak zaključenja gl. rasprave.
donošenja odluke drugostupanjskog suda stranka može odustati od već podnesene žalbe (349/2).
Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati (349/3).
Rok za žalbu iznosi petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako zakonom nije
određen drugi rok.
ZPP-om je određeno da taj rok iznosi osam dana: u mjeničnim i čekovnim sporovima
(348/1), u radnim sporovima (437), u sporovima male vrijednosti (467/3), i u postupku pred
trgovačkim sudovima (500/2).
Suspenzivnost i devolutivnost žalbe. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da
presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (348/2).
O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (348/3). Tako, županijski sud
odlučuje o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju (34a/3), Visoki
trgovački sud RH odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom
stupnju (34c/2) i Vrhovni sud RH odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih
sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih
odluka, ako zakonom nije drugačije određeno (34d/1).
Sadržaj žalbe. Pored podataka koje mora imati svaki podnesak (članak 106.), žalba treba
sadržavati:
1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,
3) razloge zbog kojih se žalba podnosi,
4) potpis podnositelja žalbe (350).
Žalba, dakle, ima svojstvo podneska, ali se umjesto podneskom može izjaviti i usmeno na
zapisnik kod parničnog suda (106/4), što međutim ne vrijedi za postupak pred trgovačkim
sudovima (501/1).
Iako bi iz čl. 350. ZPP-a proizlazilo da je žalba koja ne sadrži sve tamo navedene elemente
(1-4) nepotpuna, čl. 351. ZPP-a to demantira. Naime, nepotpunom se smatra samo ona žalba na
temelju koje se ne može utvrditi koja se presuda pobija, odnosno koja nije potpisana (351/1). U
pogledu potpisa treba upozoriti da prema novom uređenju stranka odnosno njezin zastupnik
potpisuju podnesak na njegovu kraju (106/3).247
Ako je žalba nepotpuna, prvostupanjski će sud rješenjem, protiv kojega nije dopuštena
žalba, pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili na zapisnik
kod toga suda (351/1). Ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda, sud će
rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu (351/2).
b) IZNOŠENJE NOVOTA, ISTICANJE PRIGOVORA
Sve do stupanja na snagu zadnje novele ZPP-a, stranke su u žalbi protiv presude mogle
iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. ZIDZPP/03 uvodi bitna ograničenja razloga zbog
kojih se žalba može izjaviti i to tako:
da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni
odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (352/1).
247
Što se tiče potpisa, postavlja se pitanje je li potpuna žalba poslana telegrafski? Naime, žalba se može poslati i
brzojavom na kojemu se, po prirodi stvari, ne može nalaziti potpis podnositelja. Sudska praksa je na to pitanje dala
pozitivan odgovor, pod uvjetom da je na brzojavu označena presuda koja se pobija i ime podnositelja.
da se u žalbi ne može iznijeti prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki
drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne
pazi po službenoj dužnosti - ako stranka takav prigovor nije istaknula već tijekom
prvostupanjskoga postupka, tj. do zaključenja gl. rasprave (352/2).
Dakle, posljednji trenutak do kojega će stranke moći iznositi nove činjenice, odnosno
predlagati nove dokaze, sada postaje trenutak taključenja gl. rasprave.
Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati, između
ostalog, i zbog toga što je izjava o priznanju. odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod
utjecajem prisile ili prijevare (353/3). Kada presudu na temelju priznanja i presudu na temelju
odricanja pobija zbog tih razloga, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove
dokaze koji se tiču tih mana u volji (353/4).
Zabrana iznošenja novota u žalbi, doduše olakšava nastupanje pravomoćnosti presude, ali
treba naglasiti da se uz određene pretpostavke te novote mogu iskoristiti kao razlog za
ponavljanje postupka.
c) RAZLOZI ZA ŽALBU
Presuda se može pobijati:

1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava (353/1).
Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili
nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (353/2). Presuda na temelju priznanja i presuda na
temelju odricanja mogu se pobijati samo zbog 248 apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog
postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod
utjecajem prisile ili prijevare (353/3).
Bitne povrede odredaba parničnog postupka
Relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka
Relativno bitne povrede su one povrde zbog kojih će presuda biti ukinuta samo ako
drugostupanjski sud utvrdi da su one utjecale ili mogle utjecati na pravilnost donesene presude.
Tada će drugostupanjski sud ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom
sudu radi održavanja nove glavne rasprave. Treba utvrđivati kauzalni neksus, u zakonu su dane
u generalnoj klauzuli, a sud na njih pazi na prijedlog žalitelja.249
Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijek u postupka nije
primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od
utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (354/1).
Apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka
248
Prije novele ZPP-a iz 2003. te su se presude mogle pobijati i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog
postupka.
249
Npr. sud je protivno zakonu dopustio javnosti da prisustvuje na glavnoj raspravi pa je to utjecalo na stranke da ne
iznesu sve što im je poznato.
Apsolutno bitne povrede su one povrede zbog kojih, prema izričitoj odredbi zakona, treba
uvijek ukinuti presudu, bez obzira na to je li povreda utjecala ili mogla utjecati na pravilnost
presude. Tada će drugostupanjski sud ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet
prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. Ne treba utvrđivati kauzalni
neksus, taksativno su navedene u zakonu, sud na njih pazi ex offo.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji (354/2):
1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71.
stavak 1. točka 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju
presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca,
2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.),
3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno
nadležan,
4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim
raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.),
5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu
na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez održavanja
rasprave,
6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana
mogućnost da raspravlja pred sudom,
7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku
služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga
žali,
8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno
punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u
postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno - u ovom slučaju žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču
(354/3).
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije
pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po
posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,
11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka
presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće
razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili
proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u
razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih
tih isprava ili zapisnika,
12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.
Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu
činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio (335)250.
250
Prije novele bilo je propisano da nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upozoravaju i nove
činjenice i novi dokazi. No ta je odredba brisana, s obzirom na zabranu iznošenja novota u žalbi.
Pogrešna primjena materijalnog prava
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio
(356).
d) POSTUPAK PO ŽALBI
Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupnju presudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud i protivnu stranku (357).
Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac,
odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (358/1). Žalba je
nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje
(358/2). Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje
žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu
nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (358/3).
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud
protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na
žalbu (359/1). Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostupanji sud žalitelju.
Nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti
drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće (359/2).
Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim
spisima dostaviti drugostupanjskom sudu (360/1).
Kad je žalba izjavljena zbog bitnih povreda parničnog postupka, drugostupanjski sud je
može prihvatiti samo ako utvrdi postojanje tih povreda, a ne može ukinuti presudu samo zato jer
postoji sumnja da su se one ostvarile. Međutim, u spisu se ponekad ne nalaze podaci na temelju
kojih bi drugostupanjski sud mogao ocijeniti je li došlo do procesne povrede na koju se žalitelj
poziva. Zato je propisano da će sudac po potrebi dati žalbenom sudu objašnjenje u povodu
navoda žalbe koji se tiču tih povreda, odnosno provesti izviđaje da provjeri istinitost tih navoda u
žalbi (360/2). Da bi se osigurala primjena načela kontradiktornosti, sudac može, ako ocijeni da je
to potrebno, pozvati stranke da prisustvuju provedbi izviđaja (360/4). Primjerak objašnjenja,
odnosno izvješća o obavljenom izviđaju, sudac će dostaviti strankama, koje mogu dati svoje
očitovanje u roku od osam dana (360/3). Očitovanja stranaka sudac će dostaviti
drugostupanjskom sudu bez obzira na to jesu li dana u propisanom roku (360/5).
Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj (361/1).
Ako je predsjednik vijeća određen za suca izvjestitelja, dužnost predsjednika vijeća obavljat će
drugi član vijeća (361/2).
Sudac izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o
povredama odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji
(361/3).
Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća (362/1). Kad vijeće
drugostupanjskog suda nađe da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno, može pozvati
stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća (362/2). 251 Sud će održati sjednicu vijeća i
odlučiti o žalbi i ako u prethodnom slučaju izostanu jedna ili obje stranke (363/1).
Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje barem jedna od stranaka počinje izvještajem suca
izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe (363/2). Nakon
toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o
glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom. Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a
protivna stranka odgovor na žalbu (363/3).
Granice ispitivanja prvostupanjske presude. Drugostupanjski sud ispituje prvostupnju
presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom (quantum devolutum tantum apelatum), a ako
se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda
pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu (365/1).
Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u
žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava
(365/2)252.
Odluke drugostupanjskog suda o žalbi. Drugostupanjski sud sudi u vijeću sastavljenom
od trojice sudaca, ako zakonom nije drukčije određeno (41/2, 44/1).
Drugostupanjski sud odlučuje rješenjem ili presudom: rješenjem odbacuje žalbu kao
nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu, odnosno ukida prvostupanjsku presudu, a
presudom odbija žalbu, potvrđuje prvostupanjsku presudu, odnosno tu presudu preinačuje.
Dakle, drugostupanjski sud može:
odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili kao nedopuštenu,
odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu,
ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu
preinačiti prvostupanjsku presudu (366/1).
Ad 1. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud
rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (367).
Ad 2. Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi
prvostupnju presudu:
- kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi
po službenoj dužnosti (368/1).
- ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je
pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu (368/2).
Ad 3. Drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet
prvostupanjskom sudu:
- ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu
raspravu pred prvostupanjskim sudom (370).
- ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka253 (369/1).
251
Inače, institut rasprave pred drugostupanjskim sudom je ukinut.
252
Žalbeni sud više ne pazi ex offo na ostale apsolutno bitne povrede.
253
U ovom slučaju može i ustupiti predmet nadležnome prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne
rasprave.
- ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je
odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo (369/4).
- ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je
dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu
prvostupanjskoga suda samo u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev (369/5) i neće
vraćati prvostupanjskom sudu, jer nema zahtjeva o kojem bi se odlučivalo.
Ad 4. Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe članka 354.
stavka 2. točke 2. i 9. ZPP-a, drugostupanjski će sud ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti
tužbu (369/2).
Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe članka 354. stavka
2. točke 8. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud, s obzirom na prirodu povrede, ukinuti
prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnome prvostupanjskom sudu ili će ukinuti
prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu (369/3).
Ad 5. Drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupnju presudu:
1) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a
odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima;
2) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o
postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda;
3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je
prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (373).
Pravila postupanja pred drugostupanjskim sudom. Zabrana reformatio in peius:
drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona
podnijela žalbu (374).
Kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i vrati predmet istom sudu
na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim vijećem (371).
Drugostupanjski sud može ukinuti presudu i kad stranka traži njezinu preinaku, a može
preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine (366/2).
Sadržaj drugostupanjske odluke. U obrazloženju presude odnosno rješenja
drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti
razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (375/1). Kad se prvostupanjska presuda ukida
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, treba u obrazloženju navesti koje su odredbe
povrijeđene i u čemu se povrede sastoje (375/2). Ako se prvostupnja presuda ukida i predmet
vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja,
navest će su u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su
određene činjenice i dokazi važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke (375/3).
Drugostupanjski sud vratit će sve spise sudu prvog stupnja s dovoljnim brojem ovjerenih
prijepisa svoje odluke, radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama (376).
Dopunska drugostupanjska odluka. Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede
svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je
odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti
u pogledu jedne ili više žalbi, žalitelj može u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske
odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni (377a/1). Prijedlog za
donošenje drugostupanjske odluke ne može se podnijeti radi toga što drugostupanjski sud nije
odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po
službenoj dužnosti (377a/2).
Prijedlog se podnosi prvostupanjskom sudu, koji ga je dužan bez odgode zajedno sa
spisom proslijediti drugostupanjskom sudu (377a/3).
Ako žalitelj ne podnese pravovremeno prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske
presude, smatrat će se da je odustao od žalbe ili njezinog dijela u vezi s kojima je bilo moguće
donijeti drugostupanjsku presudu (337a/5, u svezi sa 339/2).
Postupanje prvostupanjskog suda nakon ukidanja njegove presude. Prvostupanjski
sud dužan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio
drugostupanjski sud u svom rješenju (377/1). No prvostupanjski sud nije ni u tom predmetu
vezan pravnim shvaćanjem na kojem se temelji ukidno rješenje žalbenog suda.254
Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze
(377/2). Ako presuda bude ukinuta zato što je presudu donio nenadležni sud, nova rasprava pred
prvostupanjskim sudom održat će se prema odredbama koje važe za održavanje glavne rasprave
u slučaju kad se izmijeni sastav suda (377/3).
4.7.5. Žalba protiv rješenja
Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba, ako ZPP izrijekom ne isključuje
žalbu (378/1). Pravo na žalbu protiv rješenja imaju ne samo stranke, već ponekad i drugi
sudionici u postupku (npr. svjedoci) ako se ono na njih odnonsi.
Pravovremeno podnesena žalba zadržava ovrhu rješenja, ako ZPP nije drugačije propisao
(379/1). O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda (44/2).
Nesamostalna žalba. Ako ZPP izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje
prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke (378/2). Rješenje
protiv kojega nije dopuštena posebna žalba može se odmah ovršiti (379/1).
Postupak po žalbi protiv rješenja. Rješavajući o žalbi drugostupanjski sud može:
1) odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda;
3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovan
postupak (380)
U slučajevima u kojima je po ZPP-u posebna žalba dopuštena protiv rješenja kojima se
postupak pred prvostupanjskim sudom ne završava, prvostupanjski sud umnožit će spis i prijepis
spisa zajedno sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu te će nastaviti postupak radi rješavanja
pitanja na koja se žalba ne odnosi (378/3).
U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje
važe za žalbu protiv presude.
Odredbe o odgovoru na žalbu primjenjivat će se samo na žalbe izjavljene protiv rješenja
kojima je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan (381). U tim je slučajevima, dakle,
žalba postala dvostrani pravni lijek.
b) Izvanredni pravni lijekovi

254
Međutim, u teoriji se smatra da će biti vezan za pravna stajališta drugostupanjskog suda o procesnim pitanjima.
4.7.6. Revizija protiv presude
a) PRESUDE KOJE SE MOGU POBIJATI REVIZIJOM
Revizija se može podnijeti samo protiv drugostupanjske presude. To znači, drugim

riječima, da se ona može izjaviti samo protiv presude koja je postala pravomoćna, a ne može se
izjaviti protiv prvostupanjske presude koja nije pobijana žalbom.255
Međutim, pravo na podnošenje revizije nije osigurano u odnosu prema svim
drugostupanjskim presudama. Naime, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske
presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna
(382/1/1), a u postupku pred trgovačkim sudovima 500.000,00 kuna (497).
2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku
ugovora o radu (382/1/2).
3) kada je ona dopuštena temeljem posebnog zakona, kao naprimjer:
- protiv drugostupanjske presude u paternitetskom ili maternitetskom sporu (čl. 293.
Obiteljskog zakona)
- protiv drugostupanjske presude u postupku radi objavljivanja ispravka (čl. 38.
Zakona o javnom priopćavanju)
4) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema prethodnim odredbama, stranke
mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te
presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena (382/2).
Ad 1) U našem pravu je vrijednost predmeta spora ustvari glavna osnova za dopuštenost
revizije. Za napomenuti je da pravni sustavi Njemačke i Austrije uopće više ne poznaju
vrijednost predmeta spora kao kriterij koji opravdava dopuštenost revizije.
Ad 4) - Revizija po dopuštenju drugostupanjskog suda. Potonja revizijska osnova unesena
je kao novina u naše zakonodavstvo ZIDZPP/03-om. Naime, drugostupanjski sud može dopustiti
reviziju ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili
postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti
građana. U obrazloženju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja
dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene
primjene zakona i ravnopravnosti građana (382/2). Ocjenu o tome radi li se o nekom od
navedenih pitanja ne donose ni stranke ni revizijski sud, već isključivo žalbeni sud. Dakle,
odluka žalbenog suda kojom se dopušta revizija je definitvna, te nju nije ovlašten preispitivati
niti revizijski sud.
Krug sudskih odluka protiv kojih se može izjaviti revizija po dopuštenju drugostupanjskog
suda dodatno je proširen odredbom čl. 285. st. 2. ZIDZPP/03. Naime, u sudskim postupcima u
kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a zahtjev za zaštitu zakonitosti ne
255
Međutim, kod djelomičnog uspjeha stranaka u prvostupanjskom postupku možemo imati i drukčije situacije. Ako
tada recimo samo jedna stranka izjavi žalbu, njena mogućnost izjavljivanja revizije ovisi o sadržaju drugostupanjske
presude. Stranka koja nije izjavila žalbu nema pravo na reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je odbijena
žalba protivne strane. No, kad drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja se nije
žalila, ta će stranka moći izjaviti reviziju.
Jednako pravilo vrijedi i onda kad je u prvostupanjskom postupku jedna stranka u cijelosti uspjela (pa stoga nije ni
mogla podnijeti žalbu zbog nedostatka pravnog interesa), ali je drugostupanjski sud povodom žalbe protivne stranke
preinačio prvostupanjsku presudu.
može se izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu
ZIDZPP/03. Međutim, u tim postupcima može se podnijeti revizija iz članka 382. stavka 2.
b) IZRIČITO ISKLJUČENJE REVIZIJE
Odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZPP-a ne primjenjuju se u onim sporovima za koje je
ZPP-om ili drugim zakonom izrijekom određeno da u njima revizija nije dopuštena (382/3).
Tako je revizija isključena:
- u maličnim sporovima (467/7)
- u postupku zaštite od nezakonitih radnji (74/5 Zakona o upravnim sporovima)
- u bračnom sporu (285/1 ObZ)
- u sporu o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi (299 ObZ)
- u sporu o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju
roditeljsku skrb nakon punoljetnosti (305/2 ObZ)
c) RAZLOZI ZA REVIZIJU
Razloge za reviziju valja razlikovati ovisno o tome temeljem kojih je odredaba revizija
dopuštena (čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ZPP-a).
I. Razlozi za reviziju dopuštenu temeljem čl. 382. st. 1. ZPP-a
Bitne povrede odredaba parničnog postupka
Revizija se može izjaviti zbog apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog
postupka, ali glede toga postoje ograničenja.
Apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka
Dakle, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizija se može
izjaviti zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim ako se povreda odnosi
na stvarnu i mjesnu nadležnost256, ako je prvostupanjski sud protivno ZPP-u donio presudu bez
održavanja rasprave257 ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica258(385/1/1).
Ako stranka tvrdi da se ostvarila neka druga apsolutno bitna procesna povreda, ne može ni
onda podnijeti reviziju bezuvjetno. Naime, protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje
prvostupanjska presuda revizija se zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP-a može izjaviti samo ako je podnositelj
revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene
tek u drugostupanjskom postupku (385/2)
Relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka
Dakle, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizija se može
izjaviti zbog zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ako su učinjene u
postupku pred drugostupanjskim sudom (385/1/2)
256
Čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a
257
Čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a
258
Čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a
Prema sudskoj praksi, ako drugostupanjski sud povodom žalbe ne ukloni relativno bitnu
procesnu povredu, on i sam čini tu povredu, tako da se njegova odluka može pobijati revizijom
zbog relativno bitne procesne povrede.
Što se tiče revizije protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrđuje presuda
na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja, ZPP o tome sadrži posebne odredbe.259
Pogrešna primjena materijalnog prava
Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizija se može izjaviti
zbog pogrešne primjene materijalnog prava (385/1/3) i to u jednakom opsegu u kojem se zbog
tog razloga može izjaviti i žalba.
Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose
na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (387).
Slijedi, dakle, da revizijski sud u načelu ispituje samo pravilnost primjene prava, a ne i
pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
II. Razlozi za reviziju temeljem dopuštenja drugostupanjskog suda (temeljem čl. 382.
st. 2. ZPP-a)
Stranke kojima je žalbeni sud dopustio podnošenje revizije nemaju, što se tiče revizijskih
razloga, položaj jednak onome koji imaju u slučajevima kad im je pravo na reviziju
zagarantirano po samom zakonu.
Naime, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizija se
može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je
dopuštena (385a).
d) POSTUPAK U POVODU REVIZIJE
Revizija se izjavljuje u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude (382/4).

Revizija treba sadržavati: sve što i svaki drugi podnesak (106), oznaku presude protiv koje
se podnosi, određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, određeno
navedene razloge zbog kojih se izjavljuje, te potpis podnositelja (350 u svezi sa 399 te 386/1).
Što se tiče odustanka od revizije primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZPP-a o
žalbi protiv presude (399).
Revizija ne zadržava ovrhu presude protiv koje je izjavljena (384).
259
Protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju
odricanja revizija se može izjaviti samo iz razloga iz stavka 1. točke 1. i 2. članka 385. (385/3). To znači da ovdje
revizijski razlog mogu biti neke od apsolutno bitnih povreda i relativno bitne povrede koje su učinjene u postupku
pred drugostupanjskim sudom. Prema tome, dok se prvostupanjske presude na temelju priznanja odnosno odricanja
uopće ne mogu pobijati žalbom zbog relativno bitnih procesnih povreda, drugostupanjska presuda kojom se te
presude potvrđuju može se pobijati i zbog tih povreda, ali samo ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim
sudom. Protiv te presude se, međutim, ne može izjaviti revizija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju
primjeraka za sudove260i protivnu stranku (388).
Pošto je podnesena revizija, sudac prvostupanjskog suda ima slijedeće zadatke:
1) Provjeriti nije li revizija nepravovremena, nepotpuna ili nedopuštena
2) Provjeriti je li revizija obrazložena
3) Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije dostaviti protivnoj stranci na
odgovor
4) Uputiti je revizijskom sudu
Ad 1) Nepravovrmena je ako je podnesena nakon proteka roka iz 382/4 ZPP-a. Što se tiče
pitanja kad je nepotpuna, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZPP-a o žalbi protiv
presude (399). Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje
revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni
interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po
zakonu ne može podnijeti (389/2).
Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem sudac
prvostupanjskog suda, bez održavanja ročišta (389/1).
Ad 2) Budući da revizijski sud ne pazi više po službenoj dužnosti ni na koji revizijski
razlog (392a), nužno je da revizija bude obrazložena, kako bi sud mogao o njoj odlučivati.
U reviziji stranka treba određeno navesti razloge zbog kojih je izjavljuje (386/1).
Posljedice neobrazložene revizije su slijedeće.
Ako je revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona izjavljena iz razloga zbog kojeg nije
dopuštena ili je izjavljena iz razloga zbog kojeg je dopuštena ali koji nije obrazložen, odnosno
ako revizija iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona nije izjavljena iz razloga zbog kojega ju je
drugostupanjski sud dopustio, sudac prvostupanjskog suda odbacit će je rješenjem bez
prethodnog pozivanja stranke da je dopuni (386/2).
Ad 3) Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci, koja može u roku od
petnaest dana od dostave revizije podnijeti tom sudu odgovor na reviziju (390/1). Dakle, revizija
je dvostrani pravni lijek. Nepravodobno podnesen odgovor na reviziju neće se odbaciti, već će se
dostaviti revizijskom sudu, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće (390/2).
Ad 4) Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon proteka roka za odgovor na
reviziju sudac prvostupanjskog suda uputit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa
svim spisima izravno revizijskom sudu (390/3). Sudac prvostupanjskog suda dostavit će
primjerak revizije i odgovora na reviziju ako je podnesen i drugostupanjskom sudu koji će svoje
izvješće o mogućim povredama postupka pred tim sudom izravno uputiti revizijskom sudu
(390/4). Dakle, dostavljanje revizije se više ne vrši putem drugostupanjskog suda, već jedino
njemu dostavlja primjerak revizije i eventualnog odgovora.
O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske (391) i to u vijeću
sastavljenom od pet sudaca (44/3). No kada odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja
koje je donio sudac pojedinac suda nižeg stupnja, odlučuje u vijeću sastavljenom od troje sudaca
(44/4).
260
Pod izrazom "sudovi" misli se na prvostupanjski, revizijski te drugostupanjski sud, iako se predmet više ne
dostavlja rev. sudu preko drugostupanjskog suda (390/3). Ne podnosi se više ni primjerak za državnog odvjetnika.
Kad spisi po reviziji stignu revizijskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj (399 u svezi
sa 361). Nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili neobrazloženu reviziju odbacit će rješenjem
sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio
prvostupanjski sud (392/1).
Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona
odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj, odnosno ako on to ne učini, vijeće revizijskog suda ako
utvrde da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena (392/2). Međutim,
vijeće revizijskog suda nije ovlašteno preispitivati stav žalbenog suda da je pravno pitanje zbog
kojeg je dopuštena revizija važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti
građana.
Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija
revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (392a). Ako revizija ne sadrži
izjavu o tome u kojem dijelu se pobija presuda, uzet će se da se presuda pobija u dijelu u kojem
revident nije uspio u sporu (365/1). Ako u reviziji nije navedeno iz kojeg se razloga izjavljuje,
odbacit će se, budući da revizijski sud ne pazi više po službenoj dužnosti ni na koji revizijski
razlog (392a)
e) ODLUKE REVIZIJSKOG SUDA
On svoje odluke donosi u obliku presude ili rješenja.

Rješenjem revizijski sud:
odbacuje rješenjem nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili neobrazloženu reviziju,
ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud (392/1).
ukinuti rješenjem presude sudova nižeg stupnja i odbacuje tužbu ako je u postupku pred
prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom učinjena povreda iz članka 354. stavka 2. toč. 2, i
9. ovog zakona, osim ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (394/2).
rješenjem ukida presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili samo presudu
drugostupanjskog suda i predmet vraća na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću
prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda odnosno drugome nadležnom sudu ako utvrdi da
postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354, st. 1. i 2. ovog zakona zbog
koje se revizija može izjaviti, osim povreda određenih u st. 2. i 3. čl 394. (394/1).
ukida presude sudova nižeg stupnja i odbacuje tužbu, ako je to s obzirom na prirodu
povrede neophodno, ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom
učinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, (394/3).
ukida presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu
drugostupanjskog suda i predmet vraća na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću
prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne
primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za
preinaku pobijane presude (395/2).261
ukida drugostupanjsku presudu bez vraćanja predmeta na ponovno suđenje ako utvrdi da
je drugostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od
onoga što je traženo (396/2). Presudu ukida samo dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.
Presudom revizijski sud:
odbija reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija
261
Obrnuto nije moguće. Revident ne može tvrditi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno pa da je to dovelo do
pogrešne primjene materijlanog prava zbog toga što se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja.
izjavljena (393).
prihvaća reviziju i preinačuje pobijanu presudu ako utvrdi da je materijalno pravo
pogrešno primijenjeno, a ne radi se o slučaju pogrešne primjene materijalnog prava koja bi
dovela do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer bi tada ukinuo (395/1).
Revizijski prijedlozi ne vežu revizijski sud, jer on može ukinuti presudu kad stranka traži
preinaku, a može je i preinačiti iako stranka traži ukidanje (366/2 u svezi sa 399).
I u revizijskom postupku zabranjena je reformacija in peius (374 u svezi sa 399).
Pravni karakter revizije. Iz svega iznesenog slijedi da revizija kod nas ima reformatorski
a ne kasatorni karakter. To znači da revizijski sud može, ne samo odbiti reviziju ili ukinuti
pobijanu presudu, već je on ovlašten tu presudu preinačiti te sam meritorno odlučiti. On ukida
pobijanu presudu samo kad ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje tj. za preinačenje.
To će biti onda kad je potrebno ukloniti neke pravno relevantne procesne povrede ili utvrditi
neke dodatne činjenice, jer revizijski sud to nije ovlašten sam učiniti.
f) POSTUPAK NAKON ODLUKE REVIZIJSKOG SUDA
Pošto je donio odluku, revizijski sud će vratiti sve spise prvostupanjskom sudu, s
dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa odluke radi njene predaje strankama (376 u vezi sa 399).
Odluka revizijskog suda izravno se dostavlja prvostupanjskom sudu (398/1), a ne više preko
drugostupanjskog suda, kojem revizijski sud dostavlja samo primjerak svoje odluke (398/2).
Prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na
koja je upozorio revizijski sud u svome rješenju (377/1 u svezi sa 399).
ZIDZPP/03 uveo je jednu izuzetno značajnu novinu koja treba poslužiti ostvarenju zadaće
Vrhovnog suda RH da osigurava jednistvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Naime,
sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim
shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana
drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda (394a).
4.7.7. Revizija protiv rješenja
U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati

odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude (400/3). Ono po čemu se odredbe o reviziji protiv
rješenja razlikuju od odredbi o reviziji protiv presude odnosi se na krug rješenja koja se mogu
pobijati tim sredstvom.
Revizija protiv rješenja dopuštena je ako su ispunjene ove pretpostavke (400/1):
1) mora se raditi o rješenju drugostupanjskog suda262
2) rješenjem postupak mora biti pravomoćno završen263
3) mora se raditi o sporu u kojemu bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske
presude u smislu članka 382. ZPP-a
262
Pritom nije prijeko potrebno da je rješenje doneseno povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda.
Dovoljno je da je rješenje donio sud drugog stupnja, pa makar on bio i prvi koji je donio odluku.
263
Dakle radi se o rješenju koje dovodi do prestanka litispendencije. No moguće je da do litispendencije uopće ne
dođe (npr. sud tijekom prethodnog ispitivanja tužbe rješenjem odbaci tužbu zbog toga što spor ne ide u sudsku
nadležnost), a da i tada bude moguća revizija.
No revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda:
- kojim se podnesena žalba odbacuje
- kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije (400/2).
Izričito isključenje revizije. Zakonom može izrijekom biti određeno da u nekim
sporovima revizija protiv presude nije dopuštena (382/3). Tada u tim sporovima nije dopuštena
ni revizija protiv rješenja (400/1).
Tako revizija protiv rješenja nije dopuštena:
- protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda (443/4)264
- protiv rješenja drugostupanjskog suda u maličnim sporovima (467/6)
- protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja o privremenoj mjeri donesenoj tijekom
parničnog postupka265
4.7.8. Ponavljanje postupka
Pojam. Prijedlog za ponavljanje postupka je ograničeni izvanredni pravni lijek stranaka

protiv odluka kojima je postupak pravomoćno završen, bez obzira na to je li do pravomoćnosti
došlo nakon korištenja redovnih pravnih lijekova ili nezavisno od njih. Prijedlog za ponavljanje
postupka je nesuspenzivan, u pravilu remonstrativan i dvostran pravni lijek.
a) PREDMET PONAVLJANJA POSTUPKA
Prijedlogom za ponavljanje postupka može se zahtijevati da se ponovi parnični postupak

koji je završen pravomoćnom sudskom odlukom (421/1). Za razliku od revizije koja se može
izjaviti samo protiv drugostupanjske odluke, ponavljanje postupka može se tražiti neovisno o
tome je li protiv odluke donesene u prijašajem postupku bio izjavljen pravni lijek.
Predmet pobijanja može biti presuda, djelomična presuda, međupresuda kao i tzv.
dispozitivne presude.266 Također, pravomoćna presuda kaznenog suda kojom je odlučeno o
imovinskopravnom zahtjevu može se izmijeniti u parničnom postupku po pravilima za
ponavljanje postupka (135/2 ZKP). Međutim, protiv pravomoćne presude kojom se utvrđuje da
brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi, nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi, pa tako ni
revizija (285/2 ObZ).
Predmet ponavljanja mogu biti i rješenja kojima je spor pravomoćno završen, kao što je
rješenje u parnici zbog smetanja posjeda, rješenje o odbačaju tužbe, 267 o odbačaju prigovora
protiv platnog naloga, o ispravku izreke presude, o utvrđenju da je tužba povučena.
264
Prema sudskoj praksi, u tim parnicama revizija nije dopuštena ni protiv rješenja drugostupanjskog suda o
odbacivanju žalbe.
265
Naime, ta se mjera određuje prema odredbama Ovršnog zakona koji je poznaje reviziju kao pravni lijek.
266
Razlozi za pobijanje ovih potonjih su ograničeni.
267
Zbog: - apsolutne nenadležnosti suda,
- nepravovremenosti tužbe,
- postojanja parnice,
- presuđene stvari,
- nepostojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje
- jer je već o predmetu sklopljena sudska nagodba
Sudska nagodba se ne može pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka, jer ona u
materijalnopravnom smislu predstavlja ugovor. Njeno se poništenje može zahtijevati samo
tužbom.
b) PROCESNA LEGITIMACIJA
Prijedlog za ponavljanje postupka ovlaštene su podnijeti osobe koje su u prijašnjem

postupku imale status parničnih stranaka. U slučaju smrti stranke, odnosno prestanka pravne
osobe, legitimirani su njihovi nasljednici odnosno pravni sljednici. Umješač koji je stupio u
parnicu do pravomoćnosti odluke legitimiran je, osim ako to nije u suprotnosti s pravnim
radnjama stranke kojoj se pridružio. Međutim umješač koji ima položaj jedinstvenog
suparničara, legitimiran je i ako u prijašnjoj parnici nije uopće sudjelovao kao umješač.
Punomoćniku-odvjetniku legitimirane stranke potrebna je posebna punomoć ako je od
pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci. Punomoćniku koji nije odvjetnik potrebno
je izričito ovlaštenje.
c) RAZLOZI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA
Ponavljanje postupka se može tražiti zbog (1) povrede postupka, (2) kaznenih djela
sudionika u postupku, i (3) novih činjnica dokaza. Ponavljanje se, dakle, ne može tražiti zbog
pogrešne primjene materijalnog prava.
Ad 1 - povrede postupka. Kao razlozi za ponavljanje postupka određene su najteže
apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Povreda pravila o izuzeću: ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu
morao biti izuzet (71/1/1-6) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju
odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca 268(421/1/1). Iz ovih razloga ne može se
zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku
(422/1). Nadalje, ovdje se ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje
krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen
(422/2).
Povreda načela saslušanja stranaka: ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito
propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom (421/1/2). Iz ovog
razloga ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u
prijašnjem postupku (422/1).
Povreda pravila o stranačkoj sposobnosti i zastupanju stranaka: ako je u postupku kao
tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je
pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao
zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno
ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno
obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Iz ovog razloga ne može se
(422/1). Za napomenuti je da se u teoriji smatra da prijedlog za ponavljanje postupka iz ovog
razloga, analogno žalbi, može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.
Povreda načela pravomoćnosti: ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu
odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu (421/1/7). Također
268
Dakle, ne i kada je u postupku poduzimao neke radnje kojima se postupak ne završava.
je razlog za ponavljanje i sklopljena sudska nagodba između istih stranaka o istom predmetu
spora. Ovdje se ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije
mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen (422/2). To
znači da je moguće postojanje dvaju pravomoćnih presuda između istih stranaka u istoj stvari, u
kojima nije istovjetno odlučeno. Smatra se u teoriji da u tom slučaju treba uzeti da će vrijediti
kasnija od dvaju pravomoćnih presuda, jer se više ne može postići njezino ukidanje.
Ad 2. - kaznena djela sudionika u postupku. Razlog za ponavljanje postoji:
ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka269 (421/1/4)
ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit
sadržaj (421/1/5)
ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe (421/1/6)
Između počinjenih kaznenih djela i donesene odluke mora postojati uzročna veza, tj.
odluka sud ne bi bila kakva jest da nije počinjeno kazneno djelo. Postojanje ovih kaznenih djela
dokazuje se pravomoćnom kaznenom presudom. Jedino ako zbog nekih razloga ne bi bilo
moguće provesti kazneni postupak (zastara i sl.) parnični sud je ovlašten odlučivati o postojanju
kaznenog djela kao o prethodnom pitanju. Stranka nije dužna dokazivati da bez svoje krivnje nije
mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen.
Ad 3. - nove činjnice i novi dokazi. Ovoj su grupi razloga za ponavljanje, s jedne strane,
nove činjenice u svezi s prejudicijelnim pitanjem na kojem se temelji pravomoćna odluka i, s
druge strane, nove činjinice i dokazi u užem smislu za koje je stranka naknadno saznala odnosno
došla u mogućnost upotrijebiti ih. Zajednička karakteristika ove grupe razloga je da se
ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge
iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2).
Izmjena odluke prejudicijelnog značenja: a) ako se odluka suda temelji na drugoj odluci
suda ili na odluci kakva drugog organa, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta
odnosno poništena (421/1/8), ili b) ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo
prethodno pitanje na kojemu se temelji odluka suda (421/1/9). Dakle, ovdje je razlika u tome što
je u slučaju pod a) drugo tijelo donijelo odluku o onome što za sud predstavlja prethodno pitanje,
a pod b) je sud sam odlučio o prethodnom pitanju.
Nove činjenice i novi dokazi u užem smislu: ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili
stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena
povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku
(421/1/10). Pod pojmom "nove činjenice" misli se na činjenice nastale do trenutka zaključenja
glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, samo što stranka za njih nije znala, pa ih zbog
toga nije mogla predočiti sudu.270 Što se tiče "novih dokaza", bitno je da se oni odnose na
činjenice koje se mogu isticati kao razlog za ponavljanje postupka. Novote ne smiju biti takve da
mijenjaju identitet spora.
d) POSTUPCI U KOJIMA SU OGRANIČENI RAZLOZI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA

269
Trebalo bi uzeti da je razlog za ponavljanje i lažni iskaz stranke, iako to nije izričito propisano. Naime, čl. 303. st.
2. Kazenog zakona propisuje da će se za lažan iskaz kazniti i stranka ako je na njemu utemeljena sudska odluka.
270
Činjenice koje bi nastale nakon toga trenutka nisu razlog za ponavljanje postupka, već za novu tužbu. Također
"novu činjenicu" ne predstavlja ni promjena stajališta sudske prakse kao ni pogrešna primjena materijalnog prava,
pa se iz tih razloga ne može tražiti ponavljanje postupka.
Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja, presudom na temelju

odricanja, presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne može se ponoviti zbog toga što
je nadležno tijelo donijelo drugačiju odluku o prejudicijelnom pitanju i zbog novih činjenica i
novih dokaza (421/1).
Iznimno, postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na
temelju odricanja može se ponoviti zato što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u
bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (421/3). Iz potonjeg razloga ne može se
(422/1). Nadalje, iz ovog razloga ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez
svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen
pravomoćnom sudskom odlukom (422/2). Na stranci je teret dokaza da do propusta nije došlo
njenom krivnjom.
U parnicama zbog smetanja posjeda razlozi za ponavljanje su samo samo bitne povrede
pravila o saslušanju stranaka te o stranačkoj sposobnosti i zastupanju stranaka (445).
e) ROKOVI ZA PODNOŠENJE PRIJEDLOGA ZA PONAVLJANJE
Subjektivni rok je uvijek određen u trajanju od trideset dana, a računa se:

1) u slučaju povrede pravila o izuzeću (toč. 1.), te povrede pravila o zastupanju ako
zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili
za pojedine radnje u postupku (zadnji dio toč. 3.) - od dana kad je stranka saznala za taj razlog;
2) u slučaju povrede pravila o saslušanju stranaka (toč. 2.), te pravila o stranačkoj
sposobnosti ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba odnosno parnično
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik (prvi dio toč. 3.) - od dana kad je odluka
dostavljena stranci;
3) u slučaju relevantnog kaznenog djela (toč. 4., 5. i 6.) - od dana kad je stranka saznala za
pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni postupak ne može provesti - onda
od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne
može pokrenuti;
4) u slučaju povrede pravila o pravomoćnosti (toč. 7.), te kada nadležno tijelo donese
odluku o pitanju koje je od prejudicijelnog značenja (toč. 8. i 9.) – od dana kad je stranka mogla
upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka;
5) Kada se stranka poziva na nove činjenice i nove dokaze (toč. 10), uključujući i one koji
se odnose na okolnost da je izjava o priznanju ili odricanju dana pod utjecajem mana volje (st.
3.) – od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva.
Ako konkurira više razloga za ponavljanje, subjektivni rok se računa samostalno za svaki
razlog.
Ako bi subjektivni rok počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se
rok računati od pravomoćnosti odluke, ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek. No ako je
bio izjavljen, rok će se računati od dostave stranci pravomoćne odluke višeg suda izrečene u
posljednjem stupnju (423/2).
Nakon što protekne objektivni rok od pet godina od dana kad je odluka postala
pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti.
Međutim, ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja
nema svojstvo suca (toč. 1.) ili iz razloga povrede pravila o saslušanju stranaka, pravila o
stranačkoj sposobnosti te zastupanju stranaka, ono nije ograničeno rokom (423/3). U ovim
slučajevima prijedlog za ponavljanje treba biti podnesen u subjektivnom roku od 30 dana od
dana kad je stranka saznala za neki od tih razloga, odnosno od kada joj je dostavljena odluka.
Za ponavljanje postupka u parnicama zbog smetanja posjeda propisan je samo objektivni
rok od 30 dana od pravomoćnosti rješenja.
f) POSTUPAK
Postupak je ustvari podijeljen na dva dijela: u prvom dijelu se odlučuje o osnovanosti

razloga za ponavljanje, pa se u pozitivnom slučaju donosi odluka o ukidanju pravomoćne odluke
(iudicium rescindens). Ta odluka ima konstitutivni značaj, djeluje ex tunc. Ako se ovaj prvi
stadij uspješno završi, dolazi do drugog u kojem se ponovno raspravlja i odlučuje o osnovanosti
tužbenog zahtijeva o kojemu je već bilo suđeno (iudicium rescissorium).
Sud je ovlašten odlučivati samo o onim razlozima za ponavljanje na koje se predlagač
poziva. Teret dokazivanja o postojanju tih razloga u osnovi pada na predlagatelja.
Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom
stupnju (424/1). U prijedlogu se, pored podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, osobito
moraju navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je
prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača (424/2).
Nadležni sud. O prijedlogu za ponavljanje postupka isključivo je nadležan odlučivati sud
koji je u prijašnjem postupku donio prvostupanjsku odluku, osim ako se razlog za ponavljanje ne
odnosi na postupak pred višim sudom.
Sastav suda. Postupak provodi i o prijedlogu za ponavljanje odlučuje sudac pojedinac
odnosno predsjednik vijeća (427). O prijedlogu za ponavljanje postupka pred drugostupanjskim
sudom odlučuje vijeće (44/1).
Ispitivanje procesnih pretpostavki. U pripremnoj fazi postupka sudac utvrđuje jesu li
ispunjene sve procesne pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu. Nepravovremene i nedopuštene
prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem sudac bez održavanja ročišta (425/1). U
slučaju da je prijedlog nepotpun, pozvat će stranku da ga u određenom roku dopuni i ako stranka
tome ne udovolji prijedlog će odbaciti.
Ročište za raspravljanje o prijedlogu. Ako sudac ne odbaci prijedlog, dostavit će
primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na
prijedlog. Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora, sudac
će odrediti ročište za raspravljanje o prijedlogu (425/2).271
Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom,
sudac prvostupanjskog suda će, nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za
ponavljanje postupka, dostaviti predmet tome višem sudu radi donošenja odluke (428/1).
g) ODLUKE SUDA O PRIJEDLOGU
271
Kada se radi o novim činjenicama glede postojanja mana volje prilikom davanja izjave o priznanju tužbenog
zahtjeva, sudac može raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka spojiti s raspravljanjem o glavnoj stvari
(425/3). Također, ako se ponavljanje zahtijeva iz razloga što je stranka saznala za nove činjenice ili stekla
mogućnost upotrijebiti nove dokaze, sudac može odlučiti da će se raspravljanje o prijedlogu spojiti s raspravljanjem
o predmetu spora (to je opravdano učiniti samo kada postoje izgledi da je prijedlog osnovan).
1) Sud rješenjem odbacuje prijedlog bez održavanja ročišta ako je nepravovremen,

nedopušten i nepotpun (425/1).
Nepravovremen je onaj prijedlog koji je podnesen nakon proteka propisanog objektivnog
odnosno subjektivnog roka. Nedopušten je onaj prijedlog kojeg je podnijela neovlaštena osoba,
zatim osoba koja nema pravnog interesa, ako se njime pobija neka odluka koja nije pravomoćna,
te ako je prijedlog izjavljen zbog nekog razloga koji nije dopušten. Nepotpuni prijedlog, kojeg
stranka nije dopunila po nalogu suda, sudac će odbaciti. Protiv rješenja o odbacivanju žalba je
dopuštena.
2) Sud deklaratornim rješenjem odbija prijedlog za ponavljanje postupka ako utvrdi da
nije osnovan, odnosno da okolnosti koje su navedene kao razlog ne odgovaraju stvarnom
činjeničnom stanju.
3) Sud konstitutivnim rješenjem dopušta ponavljanje postupka i izriče da se ukida
odluka donesena u prijašnjem postupku - iudicium rescindens (427/2), ako utvrdi da je
prijedlog osnovan. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba. Sudac će odrediti glavnu
raspravu tek nakon pravomoćnosti tog rješenja.
Međutim, ako je sud prethodno odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka raspravljati
zajedno s glavnom stvari (425/3), ili je u rješenju kojim se dopušta ponavljanje odlučio da se
odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari (427/3), protiv takvog rješenja nije dopuštena
posebna žalba, već se rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u
prijašnjem postupku unosi se u odluku o glavnoj stvari (427/5).
4) Nakon pravomoćnosti samostalnog rješenja o ponavljanju postupka i o ukidanju odluke
iz prijašnjeg postupka, sud zakazuje raspravu radi odlučivanja o glavnoj stvari - iudicium
rescissorium.
Ako je razlog ponavljanja povreda iz čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, glavna rasprava
počinje iz početka, dok se u drugim slučajevima rasprava provodi u opsegu koji je koji je bio
zahvaćen razlogom za ponavljanje. U potonjem slučaju nova rasprava je dopuna ranije i čini s
njom jedinstvenu cjelinu, te se na njoj mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi
(427/3).
Kad viši sud rješenjem dopusti ponavljanje postupka, nakon pravomoćnosti tog rješenja
može predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ako smatra da nije potrebno
održati novu glavnu raspravu, ukinut će svoju raniju odluku i donijeti novu odluku o glavnoj
stvari (428/4). Kad je viši sud donio rješenje o prijedlogu za ponavljanje, protiv njega se ne može
izjaviti žalba (već samo revizija).
h) ODNOS IZMEĐU PONAVLJANJA POSTUPKA I DRUGIH IZVANREDNIH PRAVNIH

LIJEKOVA
Ako stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može
izjaviti i revizija, i u roku za izjavljivanje revizije, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju
(429/1), bez obzira što bi naknadno bila izjavljena i revizija (430/1). Međutim, ako je u
prijedlogu za ponavljanje iznesen i neki razlog zbog kojega se revizija ne može izjaviti, u tom
dijelu ne postoji presumpcija da je izjavljena revizija.
Ako stranka izjavi reviziju zbog toga što je suđeno o predmetu o kojem već postoji
pravomoćna odluka ili sudska nagodba, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za
ponavljanje postupka iz bilo kojeg dopuštenog razloga, sud će prekinuti postupak u povodu
prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji (429/2).
Suprotno tome, ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim zbog povrede pravila
o presuđenoj stvari, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka u
svezi s relevantnim kaznenim djelima, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka
postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka (429/3).
U svima ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga
podnese prijedlog za ponavljanje postupka sud će odlučiti koji će postupak nastaviti, a koji
prekinuti, uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka
podnesena i dokaze koje su stranke predložile (429/4).
U svima ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i
nakon toga izjavi reviziju sud će, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka
u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da
postupi drugačije (430/2).
Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu prije nego što je
predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu, rješenja da se da se prijedlog za ponavljanje
smatra revizijom te o prekidu jednog i o nastavljanju drugog postupka (čl. 429), donosi sudac
prvostupanjskog suda. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu
nakon što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu, navedena rješenja donosi
revizijski sud (431/1).
U slučaju da je prijedlog za ponavljanje stigao u sud prije revizije, o daljnjem postupku
odlučuje prvostupanjski sud, osim ako je predmet upućen višem sudu (jer se razlog za
ponavljanje odnosi na postupak pred tim sudom), u kojem slučaju o odnosu revizije i ponavljanja
postupka odlučuje viši sud (431/2). Protiv ovih rješenja nije dopuštena žalba (431/3).
i) PONAVLJANJE POSTUPKA POVODOM ODLUKE USTAVNOG SUDA RH
Razlog za ponavljanje postoji kad Ustavni sud RH donese odluku o ukidanju nekog
zakona zbog njegove neustavnosti, odnosno nekog drugog propisa zbog njegove neustavnosti ili
nezakonitosti. Ovlast za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka ovisi o tome je li stranka
bila predlagatelj u postupku pred Ustavnim sudom.
Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu
suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s
Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno
odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu
pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo, a koja je donesena na temelju ukinute
zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH).
Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnom odlukom
donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li
podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti, ima pravo podnijeti
prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke272 (58/3 UZUSRH).
Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili
nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko
272
U prethodna dva slučaja prijedlog se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda
u »Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH).
kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te
odluke273 (60 UZUSRH).
Pravo na izmjenu pravomoćne odluke stranka ima bez obzira je li ona prigovor o
neustavnosti zakona ili neustavnosti i nezakonitosti drugog propisa uopće iznijela u prijašnjem
postupku.
j) PONAVLJANJE POSTUPKA POVODOM PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA

LJUDSKA PRAVA O POVREDI TEMELJNOG LJUDSKOG PRAVA ILI SLOBODE
Obveza Republike Hrvatske da se podvrgava presudama Europskog suda za ljudska prava

u Strasbourgu u svakom sporu u kojem je ona stranka, proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda te Protokola br. 1, 4, 6, 7, 11.274 Sukladno tome, ZIDZPP/03-om
unesen je novi članak 428.a kojim se regulira ovo pitanje.
Uvjeti. Naime, kad Europski sud utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode
zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnim Protokolima
uz tu Konvenciju koje je RH ratificirala, stranka može podnijeti zahtjev sudu u RH koji je sudio
u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili
temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno
(428a/1).
Postupak se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka
(428a/2). Irelevantno je jesu li ti prigovori o povredi prava bili razmatrani u prijašnjem postupku.
Prijedlog za ponavljanje postupka može se podnijeti u objektivnom roku od trideset dana
od konačnosti presude Europskog suda.275 Prijedlog za ponavljanje mora sadržavati potrebne
opće podatke (106) kao i relevantne činjenice o presudi Europskog suda.
Vezanost za pravna stajališta Europskog suda. Prvostupanjski sud ne može odbiti
prijedlog za ponavljanje ako je presudom Europskog suda utvrđena povreda ljudskog prava ili
slobode stranke, jer je u ponovljenom postupku dužan poštivati pravna stajališta izražena u
konačnoj presudi Europskog suda (428a/3).
4.7.9. Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Iz ZPP-a brisane su odredbe koje se odnose na institut zahtjeva za zaštitu zakonitosti

(prijašnji čl. 401. do 408.).
U postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, zahtjev za
zaštitu zakonitosti ne može se izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan
nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, tj. nakon 1. prosinca 2003. (285/1 ZIDZPP/03).
273
U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH).
274
Repubilka Hrvatska je potpisala i ratificirala navedene akte, čiji tekstovi su objavljeni u Narodnim novinama,
Međunarodni ugovori br. 6/99 i 8/99.
275
Presuda Europskog suda je konačna: - kad stranke izjave da neće uložiti zahtjev za podnošenje slučaja velikom
vijeću, - tri mjeseca nakon donošenja presude ako nije uložen zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću, - kad
odbor velikog vijeća odbije zahtjev, - kad odbor velikog vijeća donese presudu kojom prihvaća zahtjev te sam
rješava slučaj (44/2 Konvencije).
U tim postupcima može se podnijeti revizija iz članka 382. stavka 2., tj. revizija po
dopuštenju drugostupanjskog suda (285/2 ZIDZPP/03).
5. POSEBNI POSTUPCI
5.1. Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda
Svrha ovog postupka je omogućiti hitnu i efikasnu uspostavu poremećenog faktičnog

stanja, ne ulazeći u pitanje prava na posjed.
Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o parnicama zbog
smetanja posjeda ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe
ZPP-a (438).
Hitnost. Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek
obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja
(440).
Ograničenost raspravljanja. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se
samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.
Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti
posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (441).
Tužitelj - nepošteni posjednik. Pravo na zaštitu posjeda ne može se priznati onome koji
je i sam pribavio posjed na nedopušten način od parničnog protivnika. Tada je dopušteno da se
na prigovor tuženika (exceptio vitiosae possesionis ab adversario) raspravlja o tome da mu je
tužitelj oduzeo posjed silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja (vi, clam, precario) – 21/2 ZV.
Ali ovo je moguće samo ako od dana kada je tuženik saznao da mu je tužitelj oduzeo posjed, pa
do dana kada je vratio posjed nije proteklo više od 30 dana (subjektivni rok), ni više od 1 godine
od dana kad je tuženiku posjed bio oduzet. (21/2,3 ZV). Dakle ovaj prigovor je dopušten samo
ako se zasniva na tvrdnji da je baš tužitelj oduzeo posjed na nedopušten način.
Privremene mjere. U tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja
protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi
otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja
nenadoknadive štete (442).
Rješenje o smetanju posjeda. O tužbenom zahtijevu sud odlučuje rješenjem (129/2).

Rješenje kojim se uređuje faktično stanje posjeda ne sprječava kasnije ostvarivanje prava na
posjed i zahtjeva koji o tom pravu ovise (443/1). Rok za udovoljenje dužnostima koje su
naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima pojedinog slučaja.
Rok za podnošenje žalbe jest osam dana (443/2).
Ovrha. Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu rješenja (443/3).
Tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi
zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od
trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje (444).
Izvanredni pravni lijekovi. Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja
posjeda revizija nije dopuštena (443/4). Ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog
smetanja posjeda dopušteno je samo iz razloga predviđenih u članku 421. stavku 1.toč. 2. i 3.
ZPP-a, i to samo u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda (445).
5.2. Izdavanje platnog naloga
Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o postupku za

izdavanje platnog naloga ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale
odredbe ZPP-a (445a).
a) Dokumentirani platni nalog. Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u
novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili
ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu - platni nalog
(446/1).
Vjerodostojnim ispravama smatraju se osobito:
1) javne isprave;
2) privatne isprave na kojima je potpis obveznika ovjerio tijelo nadležan za ovjeru;
3) mjenice i čekovi s protestom i povratnim računima ako su oni potrebni za zasnivanje
zahtjeva;
4) izvaci iz poslovnih knjiga276;
5) fakture;
6) isprave koje prema posebnim propisima imaju značenje javnih isprava (446/2).
Bitna izmjena koju unosi ZIDZPP/03 jest brisanje stavaka 4. i 5. članka 446. ZPP-a koje
su izdavanje platnog naloga uvjetovale obvezom tužitelja da učini vjerojatnim postojanje
pravnog interesa, a ako tužitelj to ne bi učinio, sud je bio ovlašten takvu tužbu odbaciti. Time je
zapravo tužitelju bio sužen put ostvarivanja pravne zaštite.
b) Nedokumentirani platni nalog. Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno
potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna, sud će izdati platni nalog protiv
tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina
dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda
(447/1). Nedokumentirani platni nalog može se izdati samo protiv glavnog dužnika (447/3).
Prema novom uređenju, u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova nedokumentirani
platni nalog sud će izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja
ne prelazi svotu od 20.000,00 kuna (447/2).
Postupak. Tužitelj u tužbi predlaže izdavanje platnog naloga. Ako sud ne prihvati taj
prijedlog, nastavit će postupak po tužbi (449/1). Protiv rješenja suda kojim se ne prihvaća
prijedlog za izdavanje platnog naloga nije dopuštena žalba (449/2).
Međutim, sud će izdati platni nalog i kad tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog
naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga (446/3).
Dakle kad sud prihvati prijedlog ili sam odluči izdati platni nalog, sudac će bez održavanja
ročišta izdati platni nalog (448/1). U platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od
276
Ovi izvaci, nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03, ne moraju više biti ovjereni, budući da se ni poslovne knjige više
ne ovjeravaju.
osam dana (u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana) nakon primitka platnog
naloga udovoljiti zahtjevu tužbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku
podići prigovore protiv platnog naloga. (448/2).
Platni nalog je specifično rješenje kojim se u ovom postupku usvaja tužbeni zahtijev i
može biti samo kondemnatorne prirode (129/4). Pravomoćnost i ovršnost platnog naloga
vremenski koincidiraju.
Platni nalog dostavlja se objema strankama. Tuženiku se uz platni nalog dostavlja i
primjerak tužbe s prilozima (448/3).
Prigovor. Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom. 277 U dijelu u kojemu nije
napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoćan (450/2).
Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će sudac bez održavanja
ročišta (451/1). Ako su prigovori podneseni pravovremeno, sudac će ocijeniti je li potrebno da
zakaže pripremno ročište ili može odmah odrediti ročište za glavnu raspravu (451/2). Dakle,
ulaganje prigovora dovodi do početka redovnog kontradiktornog postupka. Ako tuženik do
zaključenja glavne rasprave odustane od svih podnesenih prigovora, platni nalog ostaje na snazi
(456/2).
U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično
održava na snazi ili se ukida (451/3).
Nadležnost. Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije
do izdavanja platnog naloga (453/1). Tuženik može istaći prigovor stvarne i mjesne
nenadležnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga (453/2). Ako sud nakon izdavanja platnog
naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadležan, neće ukinuti platni nalog, nego će nakon
pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti predmet nadležnom sudu (454).
Zaključno možemo kazati da, nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, tužitelj svoju
novčanu tražbinu može zahtijevati prema svojem vlastitom izboru:
1) prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave278 (28, 37/2 OZ).
2) tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga
3) tužbom u parničnom postupku
Put pravne zaštite tužitelj će birati zavisno od ocjene hoće li i kakve prigovore tuženik,
odnosno ovršenik isticati.
277
Ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv
rješenja (450/1). Ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. 446. i
447) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je
takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja otpočeti raspravljanje o
glavnoj stvari, kad takvu raspravljanju ima mjesta (452/1). Ako sud ne prihvati taj prigovor, prijeći će na
raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari (452/2). Ako u povodu
prigovora nedospjelosti sud ustanovi da je zahtjev tužbe dospio nakon izdavanja platnog naloga, ali prije zaključenja
glavne rasprave, sud će presudom ukinuti platni nalog i odlučiti o tužbenom zahtjevu (Članak 326. stavak 1)
(452/3).
278
Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donose javni bilježnici (307a OZ). Oni ta rješenja i provode,
osim ako je riječ o ovrsi na pokretninama. U slučaju prigovora, javni bilježnik cijeli spis, zajedno sa prigovorom,
dostavlja nadležnom sudu. Nepravovremeno podneseni prigovor može odbaciti sam javni bilježnik. Protiv njegovog
rješenja ovršenik ima pravo žalbe o kojoj odlučuje sud. Tako nastaje jedan komplicirani sudsko-javnobilježnički
sustav.
5.3. Postupak pred trgovačkim sudovima
Svrha. Osiguranje efikasnog djelovanja pravnog prometa u području trgovačkih odnosa

iziskuje relativno hitno rješavanje trgovačkih sporova.
Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o pred trgovačkim
sudovima ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a
(488).
Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti
trgovačkih sudova, osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka (489).
Trgovački sudovi su nadležni provoditi stečaj ne samo nad pravnim, već i nad fizičkim
osobama (286 ZIDZPP/03).
Nadležnost. U sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora, radi
ispunjenja ili raskida ugovora, a i u sporovima radi naknade štete zbog neispunjenja ugovora,
osim suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud mjesta gdje je prema sporazumu
stranaka tuženik dužan ispuniti ugovor (492).
Pripremanje glavne rasprave. U hitnim slučajevima ročište se može zakazati telefonom,
brzojavom ili na drugi odgovarajući način. O tome će se sastaviti službena bilješka, ako o
zakazivanju ročišta, s obzirom na to kako je obavljeno, nema drugog pisanog dokaza (495).
Ako obje stranke sporazumno predlože da se ročište odgodi da bi pokušale nagodbu, sud
će uvažiti taj prijedlog i odmah obavijestiti stranke o danu i satu kad će se održati novo ročište
(498).
Dostava. U postupku pred trgovačkim sudovima sud može strankama naložiti da jedna
drugoj izravno upućuju pismena preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji
omogućava nesumnjiv dokaz o obavljenoj predaji, i to bez njihove suglasnosti, pri čemu nije
odlučno imaju li stranke punomoćnike.279 Takvo je upućivanje podnesaka po učincima
izjednačeno sa sudskom dostavom pismena (499/1).
Tijek postupka. Ako s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga
kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne dođu
obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (499/3).
Sastav suda. Ove sporove sudi sudac pojedinac, a vijeće trgovačkog suda u drugom
stupnju sastavljeno je od trojice sudaca profesionalaca.
U postupku pred trgovačkim sudovima važe ovi rokovi:
1) rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje;
2) rok od 8 dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja, a rok od 3 dana za podnošenje
odgovora na žalbu,
3) rok od 8 dana za ispunjenje činidbe, a za činidbe koje se ne sastoje u novčanom
davanju sud može odrediti duži rok (500).
Ostale postupovne odredbe. U ovom postupku neće se primjenjivati odredbe o mirovanju
postupka (499/2). Ovdje stranke ne mogu izvan ročišta davati izjave usmeno na zapisnik kod
suda (501/1).
279
Za razliku od slučaja iz čl. 133.c ZPP-a, gdje se traži suglasnost stranaka. No i tada općinski sud ima mogućnost
naložiti ovakvu dostavu i bez suglasnosti stranaka, pod uvjetom da obje stranke zastupaju odvjetnici i državni
odvjetnici (133c/3).
Nedokumentirani platni nalog u sporovima pred trgovačkim sudovima. Novinu
predstavlja rješenje da se u sporovima pred trgovačkim sudovima može izdavati i
nedokumentirani platni nalog. Tako će sud u ovim sporovima nedokumentirani platni nalog
izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od
20.000,00 kuna (447/2).
Isprava na temelju koje se izdaje platni nalog ne mora biti priložena u izvorniku ili u
ovjerenom prijepisu. Dovoljno je ako je prijepis takve isprave ovjerilo ovlašteno tijelo pravne
osobe (501/2).
Malični sporovi pred trgovačkim sudom. U postupku u trgovačkim sporovima sporovi
male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje
ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna (502/1). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u
kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da
pristaje da umjesto udovoljenju određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi
spomenutu svotu (502/2). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet
tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj
u tužbi naveo, ne prelazi nevedenu svotu (502/3). I u ovim sporovima tužba se dostavlja tuženiku
na odgovor (novina).
Pravni lijekovi. Revizija u postupku pred trgovačkim sudovima dopuštena je ako
vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 500.000,00 kuna (497).
5.4. Postupak u sporovima male vrijednosti
Svrha. Ova pravila rezultat su kompromisa između radikalne primjene načela de minimis
non curat praetor (u nas neprihvatljivog) i težnje da se strankama osiguraju procesna jamstva za
zaštitu prava.
Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o postupku u
sporovima male vrijednosti ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati
ostale odredbe ZPP-a (457).
Pojam maličnih sporova. Sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni
zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna (458/1).
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na
potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom
zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi navedenun svotu (458/2). Sporovima male
vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već
predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi spomenutu svotu
(458/3).
Ne smatraju se sporovima male vrijednosti:
- sporovi o nekretninama;
- sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o
radu (dakle, prema novom uređenju, ostali sporovi iz radnih odnosa su malični sporovi ako se
ispune opće pretpostavke);
- sporovi zbog smetanja posjeda (459).
Promjena vps. Ako tužitelj preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora
prelazi svotu od 5.000,00 kuna, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o
redovnom postupku (464/1). Ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema
odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi
svotu od 5.000,00 kuna, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o
postupku u sporovima male vrijednosti (464/2).
Tijek postupka. Ako tužitelj ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu 280, a uredno je
pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u
raspravljanje (465/1). Ako s kojeg kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će odgoditi ročište.
Ako i na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (465/2).
U maličnim sporovima ne primjenjuju se odredbe o mirovanju postupka (465/3).
Presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave (466/1). Prijepis presude
uvijek se dostavlja stranci koja nije bila prisutna objavi, a stranci koja je bila prisutna objavi
samo na njezin zahtjev. Taj zahtjev stranka može postaviti najkasnije na ročištu na kojemu se
presuda objavljuje (466/2).
Žalba protiv rješenja. U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna
žalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak (462/1). Ostala rješenja protiv kojih je po
ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak
završava (462/2). Potonja rješenja ne dostavljaju se strankama, već se objavljuju na ročištu i
unose u pismeni sastav odluke (462/3).
Rok za žalbu. Protiv prvostupanje presude odnosno rješenja kojim se završava spor
stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana (467/3). Rok za žalbu računa se od dana
objave presude odnosno rješenja; a ako je presuda odnosno rješenje dostavljeno stranci, rok se
računa od dana dostave (467/4).
Razlozi za žalbu. Presuda ili rješenje kojim se završava malični spor može se pobijati
samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5.,
6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (467/1). Dakle, prema
novom uređenju, lista apsolutno bitnih povreda zbog kojih se ovdje može izjaviti žalba dodatno
je ograničena. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti odbacit će
se kao nedopuštena (467/5).
O žalbi protiv presude odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskoga suda (467/6).
Protiv odluke drugostupanjskog suda nije dopuštena revizija (467/7).
280
U pozivu za glavnu raspravu navest će se, među ostalim, da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako ne
dođe na prvo ročište za glavnu raspravu, da se u postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe o
mirovanju postupka i da u tom postupku stranke trebaju sve činjenice i dokaze iznijeti do zaključenja glavne
rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, te da se odluka može
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava
(465/4).
U postupku u sporovima male vrijednosti zapisnik o glavnoj raspravi, osim podataka iz članka 124. stavka 1. ovog
zakona. sadrži:
1) izjave stranaka od bitnog značenja, a osobito one kojima se, u cijelosti ili djelomično, priznaje tužbeni
zahtjev, ili se odriče od tužbenog zahtjeva ili od žalbe, ili se preinačava ili povlači tužba;
2) bitni sadržaj izvedenih dokaza;
3) odluke protiv kojih je dopuštena žalba i koje su objavljene na glavnoj raspravi;
4) jesu li stranke bile prisutne objavi presude i, ako su bile prisutne, da su poučene uz koje uvjete mogu
podnijeti žalbu (463).
Malični platni nalog. Postupak u sporovima male vrijednosti provodit će se i u povodu
prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu
od 5.000,00 kuna (460).
5.5. Postupak u parnici iz radnog odnosa
Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o parnicama iz radnih
odnosa ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a
(433).
Primjeri parnica iz radnog odnosa:
1. zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odonosa može
zathijevati sudsku zaštitu (126/1,2 ZR)
2. član udruge može tražiti sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovih prava utvrđenih statutom
udruge (178 ZR)
3. udruga može zahtijevati od suda da zabrani djelatnost koja je protivna pravu na slobodno
udruživanje radnika ili poslodavaca (179/1 ZR)
4. Stranka kolektivnog ugovora može zahtijevati sudsku zašititu prava iz kolektivnog ugovora
(202 ZR)
5. poslodavac može zahtijevati od suda za zabrani štrajk koji je protivan odredbama Zakona o
radu i naknadu štete koju je pretrpio zbog takvog štrajka (215/1,2)
Načelo hitnosti. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju
rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih
sporova (434/1). Ovo je osobito važno kada su u pitanju postupci koji se tiču prestanka ugovora
o radu, jer se tu zapravo rješava pitanje egzistencije radnika.
Rokovi. U postupku u parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tužbu je 8 dana
(434/2). U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o
radu i u kolektivnim radnim sporovima, ako zakonom nije određen kraći rok, ročište za glavnu
raspravu mora se održati u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na tužbu (434/3). U
postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati
u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja tužbe (434/4). Nadalje, drugostupanjski je sud dužan
donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od 30 dana od
dana primitka žalbe (434/5). Dakle, ovdje je riječ o odredbama kojima je cilj operacionalizirati
spomenuto načelo hitnosti. Međutim, riječ je o instruktivnim rokovima.
Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti paricijski rok od 8 dana za
njezino izvršenje (436). Rok za podnošenje žalbe jest 8 dana (437/1).
Privremene mjere. U tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti
privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja
ili radi otklanjanja nenadoknadive štete (435/1). Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne
zadržava ovrhu odluke o određivanju privremene mjere (437/2).
Istražna ovlaštenja suda. Prema noveli ZPP-a od 2003. općenito je data prednost
raspravnom načelu. Iznimku od toga pravila predstavlja odredba prema kojoj je sud u parnicama
iz radnih odnosa ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni
za odlučivanje (435/2). Dakle, ovdje sud ima glede izvođenja dokaza i inkvizitorna ovlaštenja.
Punomoćnici radnika odnosno poslodavca. Svaka stranka može voditi parnični postupak
u svoje ime. Ako se ona odluči angažirati punomoćnika, to u pravilu može biti samo odvjetnik.
Od toga pravila postoje iznimke:
stranku može zastupati ona osoba koja je s njom u radnom odnosu, ako je potpuno
poslovno sposobna (89a/2). Dakle, takva osoba može sa strankom biti u radnom odnosu u
punom ili u nepunom radnom vremenu, na određeno ili na neodređeno vrijeme. Po
ovakvim punomoćnicima mogu biti zastupane pravne osobe, obrtnici i sl.
stranku mogu zastupati i punomoćnici po srodstvu (o čemu detaljnije u poglavlju o
zastupanju)
radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba
koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen
sindikat čiji je on član (434a/1).
poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati
osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi
poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član (434a/2).
Sastav suda. U prvom stupnju, sukladno općem pravilu, postupak provodi sudac
pojedinac. Iznimno, o zabrani štrajka, odnosno o isključenju s rada, u prvom stupnju odlučuje
županijski sud u vijeću sastavljenom od tri suca profesionalca (217 ZR).
Ovršnost. Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu odluke (437/2).
Dakle, ovršnost odluke može nastupiti prije njezine pravomoćnosti. Takva mogućnost postoji,
kako u odnosu na rješenja kojima sud određuje privremene mjere, tako i u odnosu na
prvostupanjske presude kojima se odlučuje o meritumu spora.
Atrakcija nadležnosti. Općinski sudovi su uvijek nadležni rješavati sporove iz radnih
odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu, pa ako je ona uvjetovana i
otvaranjem stečajnog postupka. Budući da je u ovom slučaju izrijekom određena nadležnost
općinskog suda (34/1/10), tu nema mogućnosti da trgovački sudovi ni u povodu otvaranja
stečajnog postupka (34b/5) po načelu atrakcije postanu stvarno nadležnima.
Međutim, što se tiče sporova iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik zbog ostvarivanja
drugih svojih prava281 situacija je drugačija. Naime, takvi sporovi nisu izrijekom stavljeni u
stvarnu nadležnost općinskih sudova, već su u njihovoj nadležnosti temeljem odredbe o općoj
stvarnoj nadležnosti općinskih sudova (34/2). Stoga, će takve sporove rješavati trgovački sudovi,
koji će, zbog otvaranja stečajnog postupka (34b/5), po načelu atrakcije postati stvarno nadležni.
5.6. Postupak u bračnim sporovima
Definicija: bračni sporovi su sporovi radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji, te radi
poništaja ili razvoda braka (280/1 ObZ).
Stranke. U ovim sporovima kao stranke mogu sudjelovati bračni drugovi i to bilo kao
suprotne stranke bilo kao jedinstveni i nužni suparničari.
a) SPOROVI RADI RAZVODA BRAKA

281
Npr. naknada štete ako je tuženik osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak
Parnični postupak pokreće se tužbom (280/1 ObZ) ili sporazumnim zahtjevom za razvod
braka (280/2 ObZ). Ako jedan bračni drug podnese tužbu za razvod braka, a drugi najkasnije do
zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava opravdanost tužbenog zahtjeva,
smatrat će se da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka (280/3 ObZ).
Ako jedan od bračnih drugova odustane od sporazumnog zahtjeva za razvod braka, a drugi
ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tužbom za razvod braka, a sud
će bračne drugove uputiti da pokrenu postupak posredovanja (280/4). Tužba i presuda su
konstitutivne naravi.
b) SPOROVI RADI PONIŠTENJA BRAKA
U ovim sporovima traži se poništenje braka koji je sklopljen protivno pretpostavkama za

valjanost braka predviđenima u čl. 26. do 30. ObZ. Parnični postupak se pokreće tužbom. Pravo
na tužbu za poništaj braka imaju bračni drugovi, centar za socijalnu skrb (36 ObZ) i osobe s
pravnim interesom (40/1 ObZ). Tužba i presuda su konstitutivne.
c) SPOROVI RADI UTVRĐENJA (NE)POSTOJANJA BRAKA
U ovim sporovima traži se da se utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog bračnog

odnosa. Parnični postupak pokreće se tužbom, a pravo na tužbu radi utvrđivanja postoji li brak ili
ne, ima svaka osoba koja za to ima pravni interes i centar za socijalnu skrb (25 ObZ). Tužba i
presuda imaju deklaratorni značaj.
Dopuštena je kumulacija bračnog spora sa sporom o zakonskom uzdržavanju bračnog
druga.
Učinak. Bez obzira na to jesu li konstituivne ilil deklaratorne prirode, presude u bračnim
sporovima djeluju prema svima.
5.7. Postupak pred izabranim sudovima
ZPP više ne sadrži odredbe o postupku pred izabranim sudovima, jer sada tu materiju
uređuje Zakon o arbitraži (ZA).282
Ovdje se samo napominje da se protiv pravorijeka arbitražnog suda može podnijeti tužba
za poništaj (36/1 ZA). Za odlučivanje o tužbi za poništaj pravorijeka arbitražnog suda u
predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a u
ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu (43/1 ZA).
282
Zakon o arbitraži - Narodne novine br. 81/01. Člankom 50. toga zakona, brisani su članci 468.a - 487. ZPP-a,
kojima je bio reguliran postupak pred izabranim sudovima.
LITERATURA:
Triva, Belajec, Dika: Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, Zagreb 1986.
Triva, Dika: Zakon o parničnom postupku, Informator, Zagreb 2000.
Grupa autora: Novine u parničnom postupku, Inžinjerijski biro, Zargeb 2003.

Gradjansko Procesno Pravo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gradjansko Procesno Pravo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

1.1. OSNOVE GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA

1.1.1. O građanskom procesnom pravu

Građansko procesno pravo je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko

1.1.3. Izvori građanskog procesnog prava

1.1.4. Procesne pretpostavke

- Sudska nadležnost - Postojanje stranaka i njihova Formalna pravilnost zahtjeva kojim

1.2. GRAĐANSKO PARNIČNO PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ

1.2.1. Parnični, izvanparnični i ovršni postupak

Razgraničenje parničnog i izvanparničnog postupka. Izvanparnični postupak se

Parnični postupak Izvanparnični postupak

1.2.2. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom

1.2.3. Parnični postupak i kazneni postupak

Prejudicijelno pitanje ima sljedeće osobine:

1.2.4. Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka

a) PRIZNANJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA

b) POSTUPAK RADI OVRHE STRANE ODLUKE

Ispitivanje pretpostavaka za ovrhu strane odluke vrši se u posebnom postupku

1.2.5. Pravna pomoć

a) UNUTRAŠNJA PRAVNA POMOĆ

b) MEĐUNARODNA PRAVNA POMOĆ

Sudovi su dužni pružiti pravnu pomoć i stranim sudovima u slučajevima predviđenim

1.2.6. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na prostor

1.2.7. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na osobe

1.2.8. Položaj stranaca u parničnom postupku

1.2.9. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na vrijeme

Opće pravilo građanskog procesnog prava jest da se pretpostavke za poduzimanje

1.3. TEMELJNA NAČELA

1.3.1. Načelo ustavnosti i zakonitosti

1.3.2. Načelo dispozicije i oficioznosti

1.3.3. Načelo pravnog interesa

1.3.4. Načelo ekonomičnosti

Definicija: sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u

1.3.5. Načelo saslušanja stranaka

Definicija: sud je dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i

a) NAČELO OTVORENOG PRAVOSUĐENJA

1.3.6. Načelo traženja istine

Mogućnost spoznaje istine u postupku je ograničena, jer su objekt istraživanja prošli

1.3.7. Raspravno i istražno načelo

1.3.8. Načelo neposrednosti

1.3.9. Načelo usmenosti i pismenosti

U svome ekstrenmom obliku načelo usmenosti traži da se sve parnične radnje

1.3.10. Načelo koncentracije postupka

1.3.11. Načelo javnosti

1.3.12. Načelo pružanja pomoći neukim strankama

1.3.13. Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja

2. SUBJEKTI PARNIČNOG POSTUPKA

2.1.1. Ustrojstvo načela i djelovanje sudova u Republici Hrvatskoj

2.1.2. Sastav suda

Donošenjem ZIDZPP/03 radikalno su izmijenjene odredbe o sastavu suda.

2.1.3. Predsjednik vijeća

Odredbe o predsjedniku vijeća gube na značaju nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a,

2.1.4. Predsjednik suda

2.1.5. Sudski savjetnici kao pomoćnici sudaca

2.1.6. Izuzeće sudaca

1) Isključenje (apsolutno izuzeće)

2) Izuzeće u užem smislu (relativno izuzeće)

c) POSTUPANJE SUCA ČIJE SE IZUZEĆE TRAŽI

1) Zbog apsolutnih razloga

2) Zbog relativnih razloga

d) NASTAVAK POSTUPKA PRIJE DONOŠENJA ODLUKE O IZUZEĆU

f) POSLJEDICE POVREDE PRAVILA O IZUZEĆU

g) OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJU PRAVILA O IZUZEĆU