-.i-;ka suvrci . ' Mane Louisc Fische; p> ..a je svojim romanima ;, obiteljskog i svakodnevnog ivota veliki uspjeh.

Neka njena djela doivjela su desetak iz| danja u velikim nakladama 'j uspjeh ne zahvaljuje ni| Kakvoj t;ijnoj formuli. Onajec 'nostavno prenosi u knjievni, iformu istinite ivotne sudbine JTe sudbine zahvaa u prije! jlomnim trenucima, kad nekJ jizuzetna situacija, rat, bolest] ili sukob sa zakonom, izotn ' va uvid u cjelokupni smisad svih nac inja, vjerovanja i lju| bavi nje lih junaka. Zato ita itelj ovo;'a nesumnjivo zabav nog tiv.i nalazi ovdje i netd vie od razbibrige: susre bliske likove koji su, kao i or sami, gonjeni izmeu enji za sreom i dunosti, izmeu ljubavi i nesretnih okolnosti izmeu tenje za slobodom nunosti. Marie Louise Fischer je nakon studija teatrologije, germani stike, psihologije i povijesti umjetnosti svjesno odabrali zvanje pisca okrenutog tzv. roj publici. Prvi roman objavi l aj e 1954. Otad je izilo prekij trideset njenih romana, jedne i stavnih, lijepih, .ivotnih i, t<j j je najvanije, itanih. L Potaknut prijemom na koja siJ I dosadanja kola naila u naih t italaca, izdava je odluio da V ovim etvrtim kolom, s novih I est naslova, nastavi s objavlji^JL vanjem djela Marie Louise Fisd . Ona se tako u na| uvrM.u u krtig najitaniji stranih suvremenih pisaca.
,*, -i Uli III i^..

MARIE LOUISE FISCHER

ENA S PREPORUKAMA
S njemakoga preveo TOMISLAV KURPIS

OTOKAR KERSOVANI OPATUA

IV

Ovi zapisi Hildegarde Kramer poslao mi je dr Herbert M., kuni lijenik i dobar prijatelj nae obitelji, koji je prvi uoio da oni nadilaze privatni interes. Ovdje mu izraavam svoju zahvalnost. elim na ovom mjestu zahvaliti i Hildegardi Kramer, koja je ipak pristala da se oni objave. Ona mi je postavila uvjet da izmijenim imena, adrese i suvie osobne pojedinosti, tako da lica romana za neupuene ostanu neprepoznatljiva. Taj njezin zahtjev sam ispunila. Nadalje sam izostavila neka ponavljanja, ublaila mjesta koja bi svojom otvorenou mogla djelovati opsceno, a tamo gdje su bile samo nabaene biljeke, nadopunila zajedno s autoricom. Inae sam rukopis ostavila kakav je bio, jer mi se ini da upravo u toj bezobzirnoj bezbrinosti kojom Hildegard Kramer polae raun samoj sebi, ne marei za sud italaca, lei njegova posebna dra. Tako se neposredno suoavamo sa stvarnou ivota i susreemo se, u najmanju ruku, sa subjektivnom istinom. Marie Louise Fischer

r-v
Copycight Marieifuise Fischer

Zapravo ve dugo razmiljam o tome kako bi to to sam doivjela moglo biti prava graa za roman. ak sam ve namjeravala time usreiti i nekog pisca, ali sam ipak od tog odustala. Jer, ne valja poklanjati, time se obezvreuje. Tada sam ve to shvatila. Moj se pisac zvao Hans WoH'gang P., vjerojatno se jo tako zove, samo to nita vie nisam o njemu ula. Morala bih otii ravno u neku knjiaru i raspitati se da li je objavljeno neko njegovo novo djelo. Ali emu. Taj ovjek me uope ne zanima. Kad su mi ga predstavili, tome je sada otprilike godina dana, na jednoj koktel-partiji kod Kruseovih, jednoj privatnoj koktel-partiji, iz poduzea osim mene i, naravno, Rolanda Krusea nije bilo nikoga. Bila sam prilino impresionirana. Do tada nisam susrela ni jednog pisca, a Hans Wolfgang P. nije bio bilo tko, on je bio stvarno netko, napisao je pravu knjigu. Roman. Htio mi ga je pokloniti, ali do tog nije dolo, i tako ga nikada nisam ni

itala. Kau da i nije bila neka vrijedna knjiga. No, svejedno. - A to je Hildegard Kramer - rekla je Annv Kruse - sekretarica mog mua ... Najradije bih joj bila skoila u lice. Naravno, ja se ne stidim to sam sekretarica. Nikako. Ako se netko samo tako ne naziva, poput tisua stenodaktilografkinja i inovnica, ve stvarno to i jest, onda ovjek zaista ima razloga da se time ponosi. Ali u tom uglednom visokom drutvu i u prisutnosti jednog pisca, Annv to nije ba morala odmah rei. Te ljude zanimaju samo umjetnici, uglednici, politiari i slino. Tako sam bar mislila. - Ali ja sam ovdje privatno - rekla sam veselo, da to donekle ispravim. Hans VVolfgang P. samo se smjekao. - U svakom sluaju, vi ste vraki zgod na sekretarica. Dodue, to sam i sama znala, ali mi je bilo drago to uti. Naime, tada sam bila u duevnoj krizi, inae se to s P. uope ne bi bilo ni dogodilo. On s posluavnika uzme dvije ae s din-tonikom, gurne mi jednu u ruku a mene u jedan kut, gdje smo, kako je rekao, mogli nesmetano priati. Zapravo je govorio samo on. A kako je taj samo umio govoriti. Pri tom mi je stalno zirkao u oi, a ja sam mu uzvraala. Njegove su oi bile drsko zelene i pomalo izbuljene. Znam, to ne zvui ba zavodniki, ali djelovale su hipnotizirajue. Da, to je to. o-

vjek me hipnotizirao, inae se sve ono to se kasnije dogodilo uope ne bi bilo moglo dogoditi. Postoji jedna meloda koja ima stopostotni uinak ako se eli zaluditi enu: treba joj samo pridavati onakvu vanost kakvu ona sama sebi pridaje. Dakako, isto pravilo vrijedi i obrnuto, to sam ve vie puta i sama iskusila. Utoliko je nerazumnije od mene da sam tome nasjela. Ali, kao to sam rekla, momak mora da me hipnotizirao. Kad mi je govorio da imam njenu, osjeajnu duu, koju jo nijedan mukarac nije otkrio i da samo izvana djelujem ne znam kako ustro i prpono, kako nitko ne bi primijetio kakav sam visokomoralan i estit ovjek, zamalo nisam zaplakala. Doista, malo je nedostajalo da pred svima briznem u pla. Jer, jedno je sigurno: mukarci nemaju pojma to se u nekoj eni stvarno zbiva. Zatim sam neto rekla o grai za roman, i on se jako zainteresirao. Upitao me da li me smije pozvati na veeru. - Kamo? - htjela sam znati. Da mi je stao priati o nekom malom talijanskom restoranu tu odmah iza ugla, bila bih mu neto odbrusila, jer tako hipnotizirana nisam bila. Naposljetku, nisam vie mala djevojica koju se moe jeftino nahraniti. A da se i ne govori da bi moja elegancija za takvu jednu krmu bila upravo raskona. Od juer imam novu

boju kose, smeu s plavim pramenovima, vrlo ik. Crna haljina, jednostavna ali s uskim izrezom gotovo do pupka, ne otkriva ne znam to od grudi, zato je i suvie fino krojena, no ljudi, odnosno mukarci, sebi umiljaju da vide ne znam to i u tom je tos. Uz to sam stavila i dvostruku bisernu ogrlicu oko vrata i na ui goleme naunice optoene srebrom. Mogla sam se zaista mjeriti sa svakom filmskom zvijezdom, a k tome sam jo bila uasno nesretna to se moj trideseti roendan, taj prokleti trideseti roendan, sve vie pribliavao. Nezaustavljivo, da tako kaem. To se, naravno, na meni nije vidjelo, i jo dugo nisam morala to priznati. No, to je bila slaba utjeha. To to je meni nedostajalo bila je ekskluzivna veera u elegantnoj sredini, to bi mi bilo podiglo duh. Gospodin VVolfgang P. nije bio glup, pa je to shvatio a da mu nisam morala rei. - U Conti - predloio je. Hotel Continental je elegantan i skup, a jelo izvrsno. Odmah osjetih kako mi rastu zazubice i brzo se sjetih da smo upravo u mjesecu kada ima ostriga, rakova, jastoga i svih t i h finih ivotinjica. Ipak sam jo toliko vladala sobom te nisam previe jasno pokazivala svoje radosno iekivanje. - Ali ne u sali - izjavila sam dostojan stveno - tamo je tako neugodno.

- Odmah u nazvati i rezervirati stol u grill-roomu - obea on i ostavi me samu. Sada sam imala vremena da pogledam oko sebe. Bilo je dupkom puno. Oko etrdeset osoba tiskalo se a dvjema prostorijama povezanim pominim vratima, u kojima je hladan bife zauzimao znatan prostor. Da su svi oni koji su dobili poziv zaista i doli, morala bi biti etrdeset i dva gosta. Ja sam to znala jer sam Anny Kruse pomagala u pripremama. Ona je oekivala lijepo vrijeme, jer bi se ljudi tada mogli zadravati na terasi ili razii po vrtu. Ali u vrijeme i u mukarce nema vjere, pa je kia lijevala upravo danas, nakon deset divnih proljetnih dana. Znala sam jo i vie, to je prednost kad si sekretarica domaina i prijateljica domaice: ekstravagantna haljina Anny Kruse koja se sastojala od raznih krupnih metalnih pravokutnika, koji su bili povezani laniima i pri svakom koraku zveali i zvonili, nije samo izgledala kao model od Courregesa, ve je to zaista i bila. Morala sam uvjeravati efa da joj je haljina prijeko potrebna ako hoe da koktel-partija bude uspjena. Uspjela sam, bio je to jo jedan od razloga zbog kojih me je Annv Kruse toliko cijenila i kojima zahvaljujem to sam bila pozvana. Moj ef ne bi bio uza svu svoju ljubav ni u snu doao na pomisao da me pozove na tako neto. Ja sam bila svjesna toga
10

da mu moja prisutnost u njegovoj kui priinjava izvjesnu nelagodnost. Moje prijateljstvo s njegovom enom bilo mu je od poetka sumnjivo. No, on se na to zasigurno privikao. Dok sam tako stajala s praznom aom u ruci i zurila u okolinu, najednom osjetih kao da sam dola samo zato da ga ljutim ili da ga inim nesigurnim, kako se to danas lijepo kae. Jer, to sam zapravo ovdje traila? Nitko nije na mene obraao panju. Logino. Bili su tu sami starkelje, a osim toga i oenjeni, a kako su doli u pratnji svojih supruga, inae bi sve bilo bitno drugaije, nitko se nije usudio riskirati makar jedan pogled u mom pravcu, a kamoli u pravcu mog pupka. Nije mi dakle preostalo drugo nego da se afektirano smjekam, kao da se izvrsno zabavljam. Pri tom se moja glavna zabava sastojala u tome to sam utvrdila da silno skupa haljina Annv Kruse zbog guve uope nije dolazila do izraaja, to je moda za nju bila i srea, jer je stvarno premalena i prepunaka da bi mogla nositi kreaciju Courregesa. Zapravo sam je ja nagovorila da je kupi u nadi da e se sama u to uvjeriti i da e mi je onda pokloniti. No, do toga nije dolo. Ni nova boja kose nije joj pristajala, premda je sebi umiljala da ona najbolje istie njezine plave oi. Moda je imala pravo, ali je crna boja bila isuvie jaka,
12

to ju je neosporno inilo starijom. Sa svojim prvim sijedim vlasima i ne tako nakinurena izgledala je ak mlaa. Uz to je leprala naokolo kao uznemirena kvoka u brizi da na izgubi koje pile, pa je oko sebe irila zaraznu atmosferu nervoze. ef je, kao i uvijek, bio suta slika mirnoe. U svakom sluaju djelovao je silno nadmono. Dakako, ako ga ovjek poznaje kao ja, onda zna da ponekad prasne ako se netko pravi glupim, ako neka muterija iznese opravdane prigovore i li jednostavno ako ima lo dan ili je jugovina. ovjek za koktcl-partije sigurno nije, kod njega nema drutvene ambicije pa i ne pokuava biti zabavan, nego jednostavno puta da sve ide svojim tokom. Ve dugo je stajao s dva gospodina ne marei ni za jednu damu. Razgovarali su prilino ozbiljno, najvjerojatnije o politici. U svakom sluaju imao je onaj zabrinuti i vaan izraz lica, kao uvijek kada govori o neemu o emu nita ne zna. Ali kod njega to nitko nee tako lako zapaziti jer on je pomalo profesorski tip, visok, lagano pognut naprijed, s trbuiem, s udubinama iznad sljepooica, i debelim naoalima od kornjaevine koje mu daju izgled inteligencije. Teko sam se su/di zavala da mu ne priem, sjednem do njega, jednostavno tako, da mu moda stavim ruku na nad13

lakticu, sasvim lagano. Jako me drailo da tako uinim, ali sam ipak od toga odustala, i to je vjerojatno bilo dobro, jer ipak nismo na svijetu radi vlastitog zadovoljstva. Sada se Annv Kruse probila do njega, on se ispriao svojim sugovornicima i nestao, dok se Annv probijala prema bifeu. Muzika je prestala, ef je iskljuio stereo-ureaj, Annv zapljee radosno poput ptiice, zaklepee svojom metalnom odjeom i zamoli goste da se prihvate jela, na to, poslije jedne minute munog suzdravanja, zapone navala na hladni bife. Ja se nisam pridruila jer sam, budui da sam izdala ekove za delikatesnu radnju, znala da je dananji bife bio najjeftiniji od svih koje je to renomirano poduzee ikada isporuilo - novac utroen za model Courregesa morao se nekako nadoknaditi - a samim uzimanjem hrane nisam htjela pokvariti tek za veeru s Hansom Wolfgangom P. u Conti-grilht. Gdje je uope taj klipan? Uinilo mi se da me ve punih pola sata ostavio samu, no ja sam naravno znala da mi se to samo inilo. Nigdje vrijeme ne prolazi tako sporo kao kad se netko na nekoj partv osjea osamljen. Hans Wolfgang P., promatran pri svjetlu, kad se sada na nekoliko koraka preda mnom pojavio, s jednom aom u ruci, imao je za mene neto preobraeno.
14

Priutila sam odmor svojim zgrenim miiima lica, prestala sam se smijeiti, poklonila sam mu ispod ustreptalih vjea eznutljivo udan pogled i rekla umiljato: - Jako dugo ste me ostavili samu. Razvukao je nehajno usne. - Ali zato sam vam donio neto do bro! Francuski ampanjac ... ne bukuri kojim se hrani podivljala banda! Nazdravili smo, a on mi je, u oekivanju predstojeih gastronomskih uitaka, iz sekunde u sekundu bivao sve simpatiniji te nisam ni primijetila da me je svojim izbuljenim zelenim oima hipnotizirao. Nisam uope ni pomislila na to da bi tu moglo biti neto opasno, kad mi odjednom salata od rie upadne u dekolte. Kasnije sam, dakako, bila uvjerena da je Hans Wolfgang P. tome kumovao, premda ne znam tono kako je to izveo, ali se sasvim sigurno moglo od njega oekivati da je brkatom gospodinu, jednom od dvojice koji su maloas razgovarali s Rolandom Kruseom, podmetnuo nogu. Ne bih se dakako mogla u to zakleti, iako sam dovoljno esto pokuavala rekonstruirati dogaaj. Dakle, bilo je to ovako. Popili smo pie. Hans VVolfgang P. uzeo mi je au iz ruke i zajedno s mojom odloio je na klupu kraj prozora. Zatim me uhvatio ispod ruke i poveo preko prostorije prema vratima. Bio je to prilino kompliciran pothvat, jer smo morali proi kroz rijeku
15

drugih gostiju koji su se vraali k bifeu. Ne mogu prema tome sebi predbacivati to nisam odmah nanjuila opasnost, kad se brkonja spotakao i jo mogao nekako zadrati svoj tanjur, ali nije mogao sprijeiti da salata od rie ne padne u majonezu i da poleti prema mojim grudima. Ispriao se zaprepaten, ali ja nisam imala mogunosti da ga sluam, jer me je Hans Wolfgang P. energino povukao dalje i dao se na posao; tek to smo stigli u trijem, prihvatio se posla da oisti moje grudi istom bijelom maramicom. On je to radio tako vjeto da sam mu brzo uzela rupi iz ruke i sama stala trljati haljinu, pri emu sam imala osjeaj da je on tono znao koliko je uspio da me iznervira. Donijet u vam vrue vode - ponu dio se on. Hvala. To vie nita i ne koristi. S tom haljinom se vie nigdje ne mogu po javiti. Onda emo se najprije odvesti k vama kui pa ete se presvui! to je moglo zvuati bezazlen i je i razboritije od tog prijedloga? Ja svakako nisam mislila nita loe, kad sam na to pristala. Jedna starija djevojka koja je zajedno s bifeom, servirkama i posuem bila dodijeljena od poduzea, pomogla nam je da naemo svoje kapute.
16

Kad smo izali kroz kuna vrata, otvorio je moj kiobran. Gdje su vam kola? - upitao je. Odakle znate da imam automobil? upitala sam, jer nisam snob i to to imam svoj mali chaise jo ni izdaleka nisam smatrala neim to se samo po sebi razu mije. On se smjekao. Ali molim vas, milostiva gospoi ce . . . kao sekretarica Rolanda Krusea! I to je istina! Dola sam prije drugih gostiju da nadzirem aranman, dok je Anny dovravala svoje udeavanje, te sam tako uhvatila vrlo pogodno mjesto, nekoliko koraka udaljeno od kunih vrata. Hans Wolfgang P. drao mi je kiobran dok sam otkljuavala a zatim uao s druge strane. Takav prisan vizavi, dok brisai pleu, dok proljetna kia pljuti po krovu i poklopcu motora, ima u sebi neto vrlo intimno, a udaljenost od Griinwalda do Bogenhausena je dovoljno velika da se u toj intimnosti pravo uiva. Bilo mi je, ni sama ne znam kako. Podilazila me neka jeza dok sam gledala ravno naprijed i s naporom se koncentrirala kako bismo se zdravi i itavi izvukli iz grada. Srea to je najgui promet ve bio proao. Hans Wolfgang P., to se mora rei, nije ni pokuavao iskoristiti moju zbunjenost. Niti mi je stavio ruku na koljeno ili na koje drugo mjesto, niti je to maliciozena s preporukama

17

no govorio. Tada sam to smatrala znakom finoe, danas znam da je to bila lukava rafiniranost. Da se nije pokazao tako ozbiljnim, vraga bih bila i pomislila na to da ga povedem gore. Ali s obzirom na njegovu pokazanu ozbiljnost bila bih ispala provincijalkom da sam ga pustila da dolje eka. Kad sam parkirala u Holbeinstrasse, on je sasvim normalno iziao sa mnom iz automobila, osvrnuo se oko sebe i njukao svojim krupnim nosom kao maak. Lijep predio - primijetio je s prizna njem. Hm, da, miran - potvrdila sam, jer nisam uope ni pomiljala na to da pri znam kako sam smatrala, i jo uvijek smatram, pravim genijalnim potezom to sam napustila svoje boravite u Schwabingu i preselila se u Bogenhausen, upra vo onda kad sam poela kod Krusea. Premda ljudi u Schwabingu nisu drugaiji negoli drugdje, pojmovi Schwabing i neudate ene, kad se povezu zajedno, kod veine mukaraca izazivaju vrlo nepoeljne asocijacije. Oni sebi umiljaju da se neudatu enu koja ivi u Schwabingu moe lako dobiti, pa sam tako i ja, poto sam odluila da to mukarcima oteam, bila gotovo primorana da promijenim mjesto svoje djelatnosti. Naknadno sam dola do ugodnog otkria da se u Bogenhausenu moe ivjeti isto tako prirodno. Nitko nije nikada u velikoj staroj

stambenoj zgradi vodio rauna o tome kada dolazim i kada odlazim ili da li nekog dovodim. U svakom sluaju imam takav dojam, to naravno ne iskljuuje mogunost da me iza lea ogovaraju, ali za to me nije briga. Hans Wolfgang P. i ja vozili smo se gore rasklimanim littom i putem nismo nikog susreli. Otkljuala sam vrata, uzela sam mu mokri kiobran iz ruke i odmah ga povela u svoju sobu. - Uope se ne isplati da skidate kaput - rekla sam - za pet minuta u se presvu i. Imam dodue samo tu jednu veliku prostoriju, u kojoj stanujem i spavam, ali sam ve napravila toan raspored. Moja odjea visi u zidnom ormaru koji zaprema cijelu duinu hodnika i vodi od ulaza do kupaonice. Trebala sam dakle samo uzeti haljinu iz ormara i mugnuti u kupaonicu. Tamo sam onda mogla dotjerati svoju minku. Haps VVolfgang P. se postavio preda me raskreenih nogu. emu takva urba, Hildice? Ta tu je vrlo ugodno. Gladna sam. I ja! Prije nego to sam i shvatila to on misli, privukao me k sebi. Stavio mije vrak jezika u usta i privukao mi ruku na svoje hlae, i ono to sam tu osjetila bio

18

19

je argument kojemu sam se samo krajnjim naporom volje mogla oduprijeti. Valjalo bi pretpostaviti da e djevojka s mojim iskustvom, ako i ne ba kao od ale, a ono ipak rijeiti takvu situaciju, i ja sam sama upravo do tog trenutka bila u to uvjerena. Ali ja ne znam kako se to dogodilo, a ve sam ga imala u ruci, a bio je zaista sjajan primjerak, okrugao i snaan, tvrd i gladak, a nakon nekoliko sekundi va lja li sm o se p o m om ka uu - jedva sam uspjela prije toga skinuti gornji pokriva. Hans Wolfgang P. uope se nije zadravao na predigri, nego se posve usredotoio na sam glavni in, koji je toliko razvukao da bi svaki produetak bio prekomjeran. Zatim sam leala s glavom na njegovim mesnatim prsima, jo uvijek posve zateena, iznenaena, pokuala sam se zastidjeti ili bar ljutiti, ali mi ni jedno ni drugo nije ba polazilo za rukom, jer to je tako, nije potrebna ljubav da bismo se nakon jedne partije ugodno osjeali. A kako su te stvarno dobre partije ipak rijetke! Bilo bi besramno kada bismo htjeli u njih unositi i duu. Leala sam tako posve oputeno i lagodno te se nisam privila na njegovo rame, jer si nije ba morao umiljati da sam upravo njega ekala, nego sam se malko odmakla od njega - i otkrila neto jezivo: pored mene na jastuku leala je,
20

njeno izvijena, barunasto crna poput krila nonog leptira, jedna od mojih umjetnih trepavica. Leala je tu posve neduno, kao da je zalutala i iscrpljena se samo na trenutak ovdje spustila. Ali ugledavi je obuze me groza. Zatreptala sam radi provjere vjeama - samo na desnoj leala je'poznata mi teina. Kako sam morala izgledati! Uhvatila sam oprezno izgubljenu trepavicu vrcima prstiju, skoila do kreveta, pokupila svoju haljinu i jurnula iz sobe, pretrala hodnik pa u kupaonicu. Pogled u zrcalo pokazao mi je ostalo: izgledala sam kao klaun. Obamrla od groze sjela sam na poklopac zahodske koljke da se malo povratim. Pokuala sam sebe uvjeriti u ono to se u takvom sluaju obino pria: da se tako neto moe svakome desiti, da on to uope nije vidio i tako dalje, i tako dalje. Tek na kraju sam zakljuila da je posve svejedno kakav sam dojam ostavila na tog dolutalog pisca. Ta iz toga nikada nije moglo biti neto ozbiljno, konano imala sam dovoljno iskustva s neoenjenim mladiima, i nijednog trenutka nisam posumnjala u to da je Hans Wolfgang P. neoenjen: jedan od onih okorjelih drskih tipova koji sebi uobraavaju da svijet pripada njima, samo zato to umiju jedno, i to da se oslobode svake obaveze. Ne, neka taj besramni ovjek misli o meni to god mu je drago, glavno da me izvede
21

na veeru. Poslije toga neu da znam za njega. Sad sam se konano uspjela pribrati. Sasvim sam skinula minku, takoer i moju preostalu pouzdanu trepavicu, umila sam se u kadi, osvjeila kolonjskom vodom i ponovo se naminkala. Zat im sam izabrala bijelu haljinu bez rukava - bijelu boju nevinosti - bijele lagane sandale, ugurala crnu haljinu u dno ormara - ionako sam je morala dati na ienje - i odmarirala, svjea i dotjerana kao izrezana iz modnog urnala, natrag u sobu. - Diite se, di'te zeevi, zar ne ujete lovaki rog- pjevuila sam veselo. Hans VVolfgang P. sklupao se poput golemog embrija i njeno hrkao. Njegovo vlastito sjajno djelo ipak gaje donekle iscrpilo. Prodrmala sam ga najprije njeno, zatim sve snanije za rame. Di'se, di'se, staro mome, ja sam gladna! A koliko je sati? - promrmlja, ne otvarajui oi. ' Dosta je kasno. No, hajde! Stavi gla vu pod slavinu! Konano sam uspjela. kiljio je u mene svojim zelenim izbuljenim oima, tromo se podigao, potraio svoje cipele i hlae i oteturao van. - Zadnja vrata desno! - povikala sa^n za njim.

Zatim sam se dala na pospremanje. Upravo sam promijenila svoj nakit -umjesto perla, dugaak ukrasan zlatni lanac, zlatne privjeske na uima - kad se on vratio, sada sasvim razbuen, sa svojim starim drskim JA. Pola sam mu ususret, a on me uhvatio za ramena i okrenuo prema svjetlu: - Izgleda fantastino, djevojko. inila sam sve kako ne bi primijetio koliko mi je godio njegov kompliment. Moemo li! - upitala sam. Gledao je mimo mene kroz prozor. Boe, kako pljuti! Privukao me k sebi. - Zar ne bi bilo mnogo ugodnije da ostanemo ovdje? Pokuala sam se osloboditi njegovog zagrljaja. Ali ja sam gladna! Pa to onda! Kladim se da si izvan redna kuharica! Nisam se trudila da sakrijem svoje razoaranje. Onda smo mirne due mogli ostati kod bifea. Nisam ni mislio neko hladno jelo rekao je drsko - ve pravi dobri obrok ... juhu, komad mesa ... ono to ima kod kue. Jo prije pet minuta nisam uope pomiljala da zbog tog luckastog tipa stanem uz tednjak, pa sam se sada i sama iznenadila kad sam rekla:
-23

22

- Mogla bih napraviti chicoree-na"bujak. O divno! - Lagano me pljesnuo po stranjici kao dobrog konjia. Ali treba vremena dok se zgotovi. - Nita zato, imamo vremena. Okrene se traei neto i onda izvadi zguvani paket cigareta. - Nemoj puiti - zamolih naglo - ne podnosim zadah u svom stanu. On mi namigne. Ali preko vikenda si vjerojatno slo bodna? to to treba da znai? - upitala sam, iako sam tono znala to je mislio - meni to nije smetalo, nego mom efu koji je bio alergian na hladan dim. Neto bih s tobom poduzeo. Priat u ti kad stavi nabujak u penicu. A ja glupa guska uistinu poem tamo, obloim chicoree krikama unke i pripremim umak od sira! Neshvatljivo! Jo sam otvorila i bocu crnog vina i postavila stol za sklapanje u kutu za dprukovanje prije nego sam se vratila u dnevni boravak. Hans VVolfgang je u meuvremenu pronaao moju bocu viskija za vikend i natoio sebi u au. - Hoe li leda? - upitala sam. Preuo je sarkastian prizvuk.
to?

- Hvala, vrlo ljubazno od tebe. Ali dobar viski ne volim kvariti vodom. Hoe li i ti jedan? Umalo sam htjela odbiti, a onda sam pomislila da je ipak bolje da se pokaem prijazna. Jer to sam imala od. toga da on sam popije moj viski. Sa aom u ruci sjela sam u svoj omiljeli komad namjetaja - oito sam morala biti jo zahvalna to mi Hans VVolfgang nije osporio i to mjesto - teak, ali nadasve udoban naslonja za gledanje televizije u amerikom stilu. On mi nazdravi. Cheerio! Mislila sam da mi eli neto ispri ati? Tono! - On sjedne pokraj mene na naslon fotelje. - Hildice, imam fantasti nu ideju. . . ' Da! - rekla sam nastojei da moj glas ne zazvui previe znatieljno, ali sam naravno oekivala ipak neto, no ni uz najbolju volju ne bih znala tono rei to. Njegova slijedea reenica bila je kao hladan tu. - Ti sigurno ima pisai stroj... -Pa? - Anny Kruse mi je priala da si sila . . . Lagano mi je masirao zatiljak. - Kakve to ima veze s mojim viken dom?
24

Ti si izuzetno inteligentna djevojka, ti si izvanredna i inteligentna, pa bih mo gao pretpostaviti da ti je. dosta bavljenja samo s vijcima i slinim stvarima ... Sa...? Ili to Kruse ve proizvodi! Bazene i ureaje za filtriranje. Doputam, to zvui zanimljivo, ali na kraju krajeva, sve je to opet isto ... uasno prozaina materija? A ti eli unijeti liriku u moj ivot? Stao je eprkati oko patentnog zatva raa na mojoj haljini. Ne, ostavi to sada - rekla sam ener gino - govori: eli me moda vrbovati? Tko misli na tako neto. Ne piem ja mnogo, ne, stvarno nemam posla za cje lodnevno zaposlenje ... molim te, budi mirna, pusti me da dovrim! Htio sam te zamoliti da prepie moj rukopis u i sto ... uveer ili preko vikenda, kako tebi odgovara. To bi za tebe bila fanta stina stvar, a kako si ve i sama mislila napisati roman . . . ti bi pritom mogla na uiti i zanatsku stranu . . . ili da mi ispri a svoju grau pa da je ja sredim.

Ve emo se nekako sporazumjeti... ruka ruku mije, shvaa? Uspjela sam stati na noge i osloboditi se blizine njegovih magnetskih ruku. U sigurnoj udaljenosti uspravila sam se pred njim. - A koliko u dobiti za to?
26

- To ne mogu rei, tako, na lijepe oi... ovisi o tome koliko je dobra pria. Podigla sam obrve, namrtila sam se. - Dotle jo nismo doli, prijatelju moj! Ja hou znati koliko plaa za prepisiva nje! Lice mu je poprimilo izraz povrijeenog. Ali molim te, djevojko, kako samo netko moe biti tako pohiepan! Koliko? A ja sam mislio da u za tebe neto znaiti! Samo sam ga pogledala. - Moda sam staromodan - rekao je - ali ja jednostavno ne mogu jednoj dami gurnuti novac u ruku ... jednostavno to ne mogu. To bi mi bilo kao neko ponie nje nakon svega to smo zajedno doivje li. Ne, radije nemojmo govoriti o novcu, to bi sve upropastilo. Ja sam velikoduan i obeajem ti. . . ako mi pomogne, nee biti oteena. A osim toga - dodao je lu kavo - posvetit u ti djelo ... ui e u budue generacije, Hildice . . . Ali da je besjedio i aneoskim jezikom, za mene je bilo svreno. Dovoljno dugo je trajalo, ali sad sam ga proitala, a vjerojatno jo prije nego to me je osobno upoznao, taj nadobudni mladac je smjerao na to da mu taj prokleti rukopis prepiem badava. Zbog toga, i poziv u Conti, koji uope i nije kanio ostvariti,
^ 27 ............

zbog toga i ona sjajna erotska toka - kako sam samo mogla biti tako glupa! Morat ete potraiti neku drugu muzu, majstore - rekla sam ledenim gla som kod mene ste se namjerili na krivu adresu. Ali, Hildice! - on zakorai prema meni. Izmakla sam u stranu. Svreno je s Hildicom! Nestanite! I to brzo!

On zatrese svojom debelom glavom. Hildice, Hildice, kako moete biti takva. Ta to to sam htio s vama surai vati bio je samo prijedlog . . . to nije bio conditio sine qua non za nae prijatelj stvo. Ipak sam mogla sa zadovoljstvo m konstatirati da sam ga prisilila da ponovo prijeemo na neintimno vi. Usreite svojim prijateljst vom

koga hoete, vi gadni seronjo! - rekla sam dami neprimj erenim tonom. - ak kad biste i ponovili svoj poziv, ne bih vie po la s vama. Vi ste jedan od onih koji su zaboravi li svoj novani k kada konobar doe naplatiti . Sada stvarno pretjeruj ete ree izvjetae nim tonom,

zagleda se najprije u sadraj svoje ae a potom u mene kao da razmilj a da li da mi ostatak viskija baci u lice, a onda ipak zakljui da bi ga bilo teta i popije ga. - Zar ne bismo ipak pokuali da se u miru rastane mo?

- Pa da me ne znam koliko molite ... ne, neu od vas izvlaiti vozarinu. Idite pjeice kui. Malo ispiranja mozga vam sasvim sigurno nee koditi. Pogledao me je, ali njegove zelene oi nisu za mene imale vie nita hipnotizirajue. - Kad biste znali u kakvim jadnim uvjetima mi pisci moramo raditi i ivota riti. . . - Ako s vaim piskaranjem ne zarau jete dovoljno -

rekla sam nemilosrdno onda trebate izabrati neko drugo zani manje. Radna snaga se sada sve vie tra i . . . kako bi bilo da se prihvatite odvoza smea? On stavi svoju praznu au na televizor i ode. Kad je za sobom zatvorio vrata, vidjela sam da je zaboravio svoju mokru kinu kabanicu dobacila sam mu je na stubitu. Tada pojurim u kuhinju, iskopam penicu pokuavaju

i spasiti to se jo spasiti dalo - sjednem na kuhinjsku stolicu, poloim glavu na ruke i zaridam, ne marei ni za minku ni za umjetne trepavice. Osjeala sam se osramoen om, silovanom, razdjevien om, a nita nije
2 8

mijenjalo na stvari ni to to sam suvie spremno sudjelovala , naprotiv, stvarno silovanje mora prema ovome biti pravi uitak. Kad se ovjek namjeri na zlog duha, to je eto nesrea, ali kad nasjedne ovakvom

jednom tipu kao to je taj pisae, ovjek se osjea jednostavno glupo, a to je ono najgore to mu se moe desiti. Kako sam samo dola na tu ideju da zabiljeim taj sramotan susret? Pa ipak je to dobar znak to sam ga zapisala. Ta zna se to iz toga moe proizai. udim se to se svega toga jo tono sjeam, k tome nisam tog ovjeka otada nikada vie vidjela najvie jednom, sasvim izdaleka, u

Engleskom vrtu, ako je to uope bio on, i odmah sam se sakrila u grmlje. Ne, u mom ivotu on nije znaio ama ba nita. Kako sam se namjerila ba na njega. Moda zato to sam prvi put pred njim spomenula da bi moj ivot bio graa za roman. Moda. A sada sjedim ovdje i piem. Zato? Eto, dakle, prvo zato to nemam pametnijeg posla. Kod Krusea sam otkazala. Drukije nije bilo

mogue, otkad me je Annv navela na sudu kao uzrok razvoda. U svakom sluaju on nalazi da u takvim okolnostim a ne mogu vie kod njega raditi, premda to smatram graanskom predrasudo m. Jer, veina u poduzeu morala je ionako odavna znati da sam njegova ljubavnica. Ili moda ne? Tako tajno se to uope i ne moe izvesti a da to nitko ne bi mogao saznati. Pa

i emu?

No, ja se i ne otimam za posao, a sreom nemam za to vie ni potrebe. Ionako u u najskorije vrijeme postati gospoa Kruse. U tom sam uspjela, divan osjeaj. ef je htio da otputujemo. Ali sam ipak radije od toga odustala. Znam ja sebe. Modro nebo, bijeli pijesak, opaljena tijela mukaraca i onaj golicavi osjeaj godinjeg odmora, to je oduvijek imalo za mene neto zavodniko. Prije sam se

rado dala zavesti. A ta je u tome, kad te nitko ne poznaje pa se ne mora ni bojati da jednom u obinom ivotu susretne Tonina ili Marcella. No, sada sve izgleda drugaije. Sada ne bih ni za to na svijetu htjela jo ugroziti svoj predstojei brak. Previe sam investirala. Punih sedam godina. Zvui tako kao da sam od samog poetka nastojala ostvariti taj cilj. Ali to nije tono. Konano, ja sam sve prije nego

neka zvjerka i nisam imala namjeru da Annv Kruse bilo to oduzmem, a ponajmanje mua. Upravo one znamenite veeri poslije partv postalo mi je jasno da je brak mog seta ionako ve toliko naruen, da je bio dovoljan
30

samo mali udarac da se raspadne - eto, i taj sam mu mali udarac i zadala. Tko mi to moe zamjeriti? Nitko osim Annv. No, ona bi bolje uinila da razmilja o svojim grekama. Kako se, dakle, tada stvar dalje odvijala? Sjedila sam u kuhinji i ridala. Ali ne

zadugo. Nije u mojoj prirodi da se preputam. Obrisala sam nos i razmiljala to da sada zaponem. Ne u odnosu na prevrtljivog spisatelja. Tog sam glatko izbrisala iz mog ivota. Mogue je da mi se nezgoda, koju sam s njim doivjela, tako duboko usjekla u sjeanje samo zato to mi je jo iste veeri pala na um velianstvena ideja da razbijem brak Rolanda Krusea. No to je bilo tek kasnije. Najprije sam razmiljala to da sada inim. Bio je petak naveer. Preda mnom je bio beskrajan, neispunjen vikend. Ponekad ak vjerujem da su se supruge sakri-le iza sindikata i l i da su ene sindikalista u svakom sluaju bile pokretaka snaga - jer njihovi muevi su naravno imali i sekretarice - da bi isposlovale slobodnu subotu i tako nas uboge djevojke gurnule u osamu. No, svejedno. Svakako je za tatice i mamice, pa i djeicu i zarunike, dugaak vikend sigurno lijepa stvar, te svi ekaju samo to da on pone ve u etvrtak naveer. Za neudate, u koje ja sada sreom uskoro neu vie spadati, to je prava katastrofa. Svi su kod svoje obitelji. Zimi se jo moe skijati i nadati se da: se pritom neto i desi, ljeto svakog vue nekud na vodu. No anse su mizerne, jer je upravo velik dio svih mukih bia vezan na lancu. Ipak valja uhvatiti malo svjeeg zraka. Opskrbiti se suncem i stvoriti zalihu crne

boje. Ali na nekom kiovitom vikendu u travnju ni od toga nema nita. to da se tada radi? istiti stan, nazvati prijateljicu, gledati televiziju i naljoskati se, to ide obino ruku pod ruku, i l i se baviti nekim hobijem ako ga ima. Moj su uvijek b i l i samo mukarci. Odluila sam da uinim neto za svoju ljepotu i da se zatim zadubim u svoj Leksikon slikarstva, svezak A do E. Ne zbog toga to bih se stvarno zanimala za slikarstvo, nego zato to je ope obrazovanje uvijek potrebno, i zato to mom selu imponira kad tu i tamo ubacim nekoliko mrvica, kao na primjer harmonino meki stil ili elegantno frivolne boje - on se naime interesira za umjetnike izlobe. Annv ne, a takva praznina predstavlja za jednu ljubavnicu, svjesnu svoje odgovornosti, pravi izazov. Da se ugura, sama erotika n i j e dovoljna na dugi rok. Ono to mukarac prije svega eli jest oboavanje, razumijevanje i utjeha. Dobro u pripaziti da ih, kad se s n j i me vjenam, ne mora nalaziti drugdje. Tako se dogodilo da sam se ja, kad je set oko dvadeset jedan sat pozvonio na Lunim vratima - klju od stana nije nikada imao, u tome imam svoj stav, mora postojati neka zatita od nepoeljnih iznenaenja - nala u zaista tekoj situacij i : imala sam na sebi bijeli kupai ogrta a ispod njega nita osim kremom namazanu i od planinskog sunca opaljenu
3 /O I K
S

p p m a .i ic u k in

kou, na licu mi n i j e bilo minke, ali je ono bilo dobro i osvjeeno maskom. Bijela vrpca od frotira spreavala je da mi kosa ne pada na elo. Tako odjevene leala sam u naslonjau i itala: iako je bio petak naveer, na drugom programu nije bilo kriminalistikog tilma. Kad je dolje zazvonilo dvaput kratko, dvaput dugo bilo mr je potrebno, poto sam pritisnula otvara, samo da papirna- 5 tom maramicom obriem viak masne kreme s lica. Bila sam u velikom iskuenju da sasvim lagano naminkam usnice, ali sam ipak odustala. Prirodnost uglavnom nije ba moja jaka strana, ali iznimno je ipak moglo: djelovala sam tako poeljno i mlado kao svjee oprana djeja stranjica. Dok sam ekala na vratima stana da doe gore, zahvalila sam nebu to se moje piskaralo pravovremeno razotkrilo i to sam ga izbacila. Ne mogu ni pomisliti to bi bilo da ga je ef zatekao. Kad je uao, brzo sam za njim zatvorila vrata, to sastanku daje neto uzbuu-jue prisno, stavila mu obje ruke na ramena tako da su iroki bijeli rukavi mog kupaeg ogrtaa odskliznuli od mojih vitkih od sunca preplanulih ruku - silno djelotvorno - i pruila mu usne na poljubac. - Kako lijepo da si navratio - rekla sam s ljubavlju, a zatim promijenjenim tonom: - Nadam se da nije bilo ljutnje?

- Ta prokleta partv! Bio je opet bez eira i kiobrana. Njegova su ramena bila gotovo sasvim pokisla, kosa mu je bila mokra i padala u tamnim pramenovima na elo, to mu je davalo neto gotovo mladenako, ako se za jednog zrelog pedesetogodinjaka uope moe upotrijebiti takav izraz. - Sad si to prebolio. - Pomogla sam mu da svuc kaput i objesila ga na vjea licu. Skinuo je tamne naoale i stao brisati stakla maramicom. - Zapravo nisam oekivao da si kod kue. - Ni ja nisam na te raunala. - Odstu pila sam jedan korak i napola se okre nula tako da se ogrta sprijeda podigao. - Gledaj samo kako izgledam! On me pogleda kiljei - kad nema naoala uvijek malo kilji. Mislio sam da si s tim . . . s tim momkom otprhnula. Ne znam mu ni ime, netko od Annvnih ljudi? Iskoristila sam prvu priliku da oclmaglim - rekla sam vedro. Jeste li jo negdje b i l i ? - Jo uvijek je brisao naoale. Zvonko sam se nasmijala. - Je li to moda presluavanje? Ne, sete, na to ne pristajem. Jesi li zaboravio na dogovor? Ljubav, da, prisila, ne. Nis mo vjenani, dakle ne ponaaj se tako. On neto proguna.
35

- A to uope tu stoji - rekla sam. Mom ljubavniku si dao dovoljno vreme na da se sakrije. Ui i ugrij se na mojoj vatrici. Donijet u ti suh runik i leda. Odjurila sam, ali se nisam urila da se vratim. Zabavljala me misao da on sada moda gleda ispod kaua da otkrije svog suparnika. Osim toga, htjela sam mu dati priliku da potpuno shvati situaciju: djeviansku samou moje enske odaje, enski miris, harmoninu au crnog vina koju sam sebi natoila, jer sam htjela da mi moj viski dotee do nedjelje uveer, i otvoren leksikon slikarstva. Upravo sam bila dola do Carline mlaeg ija Marija
Magdalena pokojnica nije b i l a bez enske

obrok! Doi, nasloni se da ti osuim kosu!

drai. Kad sam ula u sobu, bio je smiren. Mislim da sam ti se duan ispriati rekao je. Uope ne! - Njeno sam ga poljubila u sljepooicu. - Tvoja mi ljubomora godi. - Natoila sam mu viski i dodala tri ko madia leda, ba onako kako on voli. Malo je due potrajalo, jer sam neto malo pripremila za jelo - slagala sam, za pravo sam samo ponovo ukljuila peni cu. Zapravo . . . - htio se obraniti. A to, hladan bife se ne rauna . .. tebi sada treba pravi, topli i krepki

Trljala sam mu kosu najprije odostraga, skinula mu naoale, j e r su smetale mom naumu, i udesila tako da su moje grudi kao sluajno dodirivale njegove obraze, a onda sam ga stala t r l j a l i sprijeda. Kao to se moglo i oekivati uhvatio me ispod ogrtaa, to sam sasvim ispravno protumaila ne kao vatrenu poudu ve kao isto refleksni pokret. Unato tome drala sam se posve mirno i dala njegovim prstima priliku da napipaju ue moje tople upljine. Bila sam jo neodluna. Jednim jedinim pokretom i nekom kratkom alom mogla sam se izvui iz te situacije i on mi sigurno to ne bi bio zamjeno, moda bi zbog toga osjetio ak, i olakanje, to se ne mora dokazivati. Nisam ni ja neka nezasitna nimlomanka, a moje tijelo je danas ve dobilo svoje. Ali sam se sjetila da je dunost ljubavnice da bude uvijek spremna poput hrabrog malog skauta. Suprugama je doputeno da budu umorne i l i da se prave da nisu raspoloene. Svakako, veina njih to sebi doputa i ja im to ne predbacujem, jer inae mi neuate ene ne bismo imale nikakve anse. Meutim, ljubavnica mora b i t i uvijek za to raspoloena i l i se praviti kao da jest. Osim toga imala sam osjeaj da se to moralo dogoditi da bi se stvari ponovo dovele u red. Ja sam svoj doivljaj s P-om tako rei izbrisala, ali lagana sjena je

ipak ostala. Ako sada na taj doivljaj stav i m drugi, sjena e posve nestati, barem je n i t k o nee vie primijetiti. Tada u/eh ruku svoga sela i povuem ga za sobom na kau, s kojega sam ponovo, ne ba tako brzo kao prije, odgurnula pokriva. Skoila sam na leaj i zatvorila oi - on ne vol.i da ga promatram kad se svlai - i ekala da legne pokraj mene. Milovala sam ga po t ij el u, obasipala s i t n i m poljupcima i oprezno i s ljubavlju pomicala se prema dolje. Ni najmanje me nije iznenadilo to jo n i j e bio spreman za akciju, drugo nisam ni oekivala. Pa iako tvrda izazovna k i t a djeluje izrazito uzbudljivo - za djevojku nema ljepeg komplimenta - jednako je tako uzbudljivo dok ne naraste do snanog stabla, u ovom sluaju do dugakog, vitkog, gotovo aristokratskog stabalca. Da b i h njegovom vlasniku utedjela svaki napor, popela sam se gore na njega i njihala se na njegovom vrhu. Zatvoren i h oiju, ali izlaui njegovom pogledu moje uzbibano tijelo, milovala sam svoje grudi zabaene glave, dok su se jagodice njegovih prstiju igrale s mojim malim tvrdim pupoljcima. Kad sam svravala, zakliktala sam kao ptica kad se vine u zrak, suzdravajui se pri tom od svakog naglog pokreta da ne bih slomila njegovo stablo. Zgrabio me za kukove takvom estinom da me zaboljelo i povukao duboko

prema dolje. Osjetila sam kako se u meni neto propinje, pulsira, prelijeva. Njegov je zahvat popustio. Pomakla sam se prema naprijed i spustila mu se na prsa. - A u poetku nisi uope elio - promrmljala sam. Mrsio je moju kosu. Primijetila si? Boe moj, kako mukarci mogu biti naivni! Bio sam tako rasren - rekao je. Sila sam s njega i oboje nas pokrila. to se desilo? Naravno da me to nije ni najmanje zanimalo. Toliko sam toga morala sluati o Annv, o njezinim hirovima, njezinim slabostima, njezinim predbach anjima, njezinoj rastronosti, njezinim nepredvidljiv i m postupcima i njezinoj preosjetljivosti, da b i h time mogla ispuniti cijele knjige, dakako, kad bih biljeila beskrajna ponavljanja moga sela. - Danas je opet bilo problema - rekao je - samo zato to sam se usudio primije t i t i da od ostataka hladnog bitea moe mo jesti jo etrnaest dana; dobila je na padaj plaa. Zna to mi je dobacila? - D a ujem. - Da je svemu tome uzrok moja kr tost! To to je toliko toga ostalo, samo je znak da gostima n i j e prijalo, a to je zato t o ja dajem premalo novaca. to kae na to?

Odmakla sam se od njega, ustala iz kreveta i pruila mu njegovu au. - Ne smije to uzimati suvie ozbiljno! Stavila sam mu naoale na nos. - B i l a je iscrpljena od svih t i h napora i uzbuenja. Partv i djeji roendani e sto zavravaju u suzama... - To nije nikakvo opravdanje! Mogla sam mu rei da moda zaista nije trebalo tedjeti na bifeu, a l i toliko ipak n i j e b il o moje prijateljstvo prema Annv. Premda sam se ve navikla da je u naelu uvijek branim i uzimam u zatitu, nipoto nisam bila spremna da se zbog nje svaam sa selom. Moda je - rekla sam - dola u prije lazne godine. to? - Skoio je kao ris. - Iskljue no! Pa ona ima tek etrdeset dvije godi ne. Brzo sam navukla kupai ogrta i spremila u dep vrpcu za kosu. Kod nekih poinje ranije, kod dru g i h kasnije. Nisi jo nikada uo o prije vremenom klimakteriju? Jo i to! Ne mogu, dakako, sa sigurnou rei - ograniila sam svoju tvrdnju - ali u zadnje vrijeme izgledala mi je promije njena. Pretjerano razdraljiva. Moda bi je trebao nagovoriti da ode k lijeniku. On isprui ruke prema meni kao utopljenik za pojasom za spaavanje.

40

-Molim te, Hilda, uini to ti. Ti ima mnogo vie utjecaja na nju nego ja. - Nikako! - Poela sam traiti svoje papue. - Pa ja sam pokuala da je od vratim i od njezine Courreges-haljine. Bez uspjeha. - A mene si zaklinjala da je platim! Gledao me je ispod oka poput prijekor nog jazavara. Ne zato to sam to smatrala uput nim, nego zato to joj je b i l o toliko stalo do nje. - Otvorila sam vrata u hodniku. Pomirii malo ... lijepo mirie, ne? Ne znam kako u to izdrati - zastenje on. Namjerno sam ga krivo razumjela. Malo u pogledati da li se ve zautjelo. Ako je sad jo- i u klimakteriju! Polu djet u od same pomisli na to! To je sasvim pogrean stav, sele odvratila sam bodro - ti mora sada biti prema njoj posebno f i n i ljubazan, poka zati razumijevanje ... samo zato sam ti to i rekla .. . A koliko dugo to traje? Od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. - To neu izdrati! Zamalo, ali stvarno zamalo, da nisam rekla: Onda se razvei! Ali to nisam izrekla, jer sam znala da bi to b i l o uzaludno i da bi meni samo kodilo.

Roland Kruse mogao se aliti i jadati na svoju enu, ali on je bio mukarac koji se ne bi nikada razveo - ve i /bog djece a i zbog komotnosti. Bez obzira na razlog koji bi mogao navesti. Ja sam najbolje znala da mu je Annv, bez obzira na sve nedostatke, bila potpuno vjerna. Nije. postojao nitko do njezinog mua koji bi joj neto znaio. Suzdrala sam se i rekla: Ti danas sve to gleda pomalo crno, efe, ali u stvarnosti to ni upola n i j e tako strano. Annv je razumna osoba. Kad bude primijetila da s njom neto nije u redu, otii e k lijeniku, a danas ima sva sila lijekova koji mogu pomoi pacijenti cama . . . Hormoni i ostale stvari. A ako stvarno bude neto ozbiljno, tada jo uvi jek ima mene. Ali, Hilda - rekao je potresen - zato ne mogu sve ene b i t i kao to si t i ? I u lom trenutku, po prvi put sam sebi postavila pitanje zato ja, koja ga toliko bolje razumijem i znam s njime, moram biti osuena na to da u njegovom ivotu igram drugorazrednu ulogu? Zato? Nema valjanog razloga. Nisam vie htjela stajati na putu svojoj srei, ve sam odluila da pokrenem stvar. Smijeno kako je do svega toga dolo.

Danas sam zaruena sa selom i to u

iskoristiti. Sada kad o tome pravo razmislim, on tada, kad sam mu bi la predstavljena, nije na mene ostavio uope nikakav dojam. Bio je za mene samo bogati oronuli stari, iako je tada bio ne samo mlai nego i u boljoj formi nego danas. Pa i ja sam u meuvremenu postala sedam godina starija - porazno, neu na to ni misliti. Ba tako mi se dogodilo i s gospoicom Schmitt, njegovom sekretaricom. Bila je za mene stara, posve aut, otpisana takorei. Zapravo, b il a je samo koju godinicu starija nego to sam ja danas! Pa jo i prilino aktivna, ali o tome kasnije. Najprije sam se dala l j u t o prevariti; Naoale, decentna minka, njegovana,
42

straga ravno skupljena plava kosa, njezina naroita ljubav za ravne glatke suknje i zatvorene bluze, sve je to na mene djelovalo upravo prelijepo. A na to je sigurno i raunala. Dakako da Schmittovoj nije bilo do toga da na mene ostavi takav dojam, nego openito: na posjetioce, muterije, dobavljae i druge pripadnike poduzea, a u prvom redu, naravno, na njegovu enu, koja opet nije nita ni slutila. Pa i meni je b i l o potrebno neko izvjesno vrijeme dok sam skuila da tu ima neto, premda se ne dam tako lako zavarati kao dobra Annv. Ali to nije bilo zbog toga to su oni to tako fino udesili, ve stoga to sam sama bi la t ol ik o zauzeta da

sam se jedva zanimala za tue stvari. Moj posao u uredu bio je za mene jub za zaraivanje novca, nita vie. Ne bih bila uope dola na pomisao da Schmittovoj osporavam njezino mjesto. Profesionalna ambicija bila je kod mene posve neznatna. Imala sam Klausa, zgodnog slatkog momka koji me htio oeniti. U svakom sluaju bila sam uvjerena da e to uiniti. Inae ne bih bila toliko u njega investirala. Ali onda, nekoliko mjeseci nakon to sam poela raditi kod Krusea, on je zavrio studije, a onda: adio, slatka moja maja! Ostala sam kao gromom oinuta. Dakako, ni ja nisam bila vie posve svjei cvjeti kad me je Klaus ubrao. Imala sam dovoljno loeg iskustva da budem nepovjerljiva. Ali sam to, kako ve biva, sasv i m zaboravila kad je Klaus uao u moj ivot, i za nas dvoje to je b i l o stvarno i neto vie, vie od neobaveznog ljubakanja - vrsta ljubavna veza. On se u mojem vabinkom sobiku udomaio, ja sam mu kuhala, prala arape i glaala hlae, a koncem mjeseca kupovala za njega na dug po s v i m duanima okolo naokolo. I tako je to ilo gotovo dvije godine --dvije godine, u kojima sam mu bila vjerna kao zlato. A onda najednom to! Naravno, ve sam bila primijetila da je u zadnje vrijeme bio nekako udan, ali sam mislila da je to zbog ispila. Kasnije e,
44

mislila sam, biti sve kao i prije. Ali tu sam se prevarila. Priredio je jo jedno buno slavlje, nitkov - u mom sobiku -razumije se, i drugog jutra spremio svoje kovege i nestao. Nije mi ak dao priliku da mu napravim estitu scenu. Sve se odvijalo tako brzo, a ja sam bila toliko mamurna i neispavana, inae bih mu bila pokazala. Najednom sam se nala sama. Sjedila sam doslovno u razvalinama svog starog ivota, a nisam mu znala ni adresu. No, ja sam bila doista najblesaviji stvor pod suncem! Umjesto da iz te nesree izvuem neku pouku i l i da bar jedan trenutak razmislim, ja sam veselo ila dalje. Kako je to ve u Schvvabingu: mladia ima kao pijeska u moru, studenata i umjetnika, pa i sasvim obinih smrtnika, koji su eljeli samo na kratko vrijeme okusiti neto od velikog raspojasanog ivota, a svi su oni bili spremni da me s veseljem tjee zbog mog gubitka. Vrzmali su se oko mene, ja sam ih hranila i redila, posuivali su od mene novac kad bi im ga ponestalo i stalno su nastojali da me povale, i sve to s onom samorazumljivom bestidnou mladia kojima se die kad god to zaele i usto uobraavaju da im moram biti jo zahvalna to tako velikoduno rasipaju svoju mukaraku snagu. A ako netko ne misli ba tako kako to oni sebi zamiljaju, onda iz45

bacuju svoj posljednji adut, a taj uvijek pali: brak nije iskljuen. Ne mogu rei koliko sam puta na to nasjela. Moralo je ve sasvim dogustiti da bi mi proradio kliker, te bih shvatila da sirota djevojka kao to sam ja s tim momcima nema nikakve ozbiljne anse. Za njih postoje samo tri valjana razloga za enidbu: da utede alimentaciju ako je dijete na putu, da iskoriste utjecaj ili bogatstvo njezinih roditelja, ako ga imaju, ili da se oslobode frigidne ene. Stvarno je tako. Djevojka koja nita od toga nema, moe jo uvijek privui mukarce, jer si oni umiljaju da im mora uspjeti da kod nje izazovu orgazam i njihova muka tatina jednostavno ne podnosi, ako neka odmah ne vriti, ah i oh, jer oni tada nisu na visini. Ali sve to nema nikakve veze sa mnom i mojim efom. Ili ipak? To svakako objanjava zato sam prema njemu bila tako ravnoduna. Jo sam lovila u krivom lovitu. Mislila sam da moram uspjeti odstrijeliti nekog momka - kapitalca. U to vrijeme dogodila se i ona stvar s. Lorenzom S., generalnim zastupnikom talijanskog proizvoaa glinenih ploica, ili se ak nije ni dogodila, a to e kasnije imati za njega alosne posljedice. No sada uope neu na to misliti, nego kako je dalje bilo sa mnom i mojim efom.
46

Vjerojatno ne bih nikada bacila oko na njega, da se Schmittova nije tako svojski trudila da ga zatiti od mene. To mi je upalo u oi. Upravo zato to sama nisam uinila ni najmanji pokuaj da privueni njegovu panju. On za mene jednostavno nije dolazio u obzir. Schmittova je meutim bdjela nad njim kao pravi pravcati zmaj. Nikada mi nije dopustila da neto odnesem u efovu sobu. Uzmimo da je prispjela neka hitna poiljka. Ona bi mi tada rekla: - Raspakirajte! - Malo zatim: - Dajte to ovamo! - Paljivo bi promotrila predmet kroz svoje naoale i odluivala da li e ga ef dobiti tek kad se ukae zgodna prilika i l i odmah. Ako je to smatrala vanim, sama bi ga odnosila unutra, bez obzira na to koliko je imala posla, bez obzira na to koliko sam ja malo posla trenutano imala. Pri tom sigurno ne bih bila preoptereena takvim zadatkom: uiniti tri koraka, otvoriti dvostruka vrata, potom prijei jo pet koraka do efovog pisaeg stola. I kad bi on sam neto traio, Schmittova me ne bi pustila. Vie puta na dan zazvualo bi u interlonu, na primjer: - Odmah mi donesite predmet Mu'ller i Heinze! - Ona bi zapjevuila: - Odmah efe! - naloila mi da naem predmet i umarirala s papirima u elovu sobu. ak i onda kada bi on zatraio moje osobne usluge, na primjer: 47

Neka gospoica Kramer brzo nabavi bocu konjaka! - nisam doprla do njega. Ona nije dala da izruim bocu koju sam bila donijela. U poetku sam naravno mislila da se boji moje konkurencije u poslu, pa sam se osjeala i polaskanom, ali tako sposobna ipak jo nisam bila da bi se verzirana slubenica, kao to je bila Schmittova, morala bojati da u je istisnuti ili spletkama izbaciti s posla. Uzgred reeno: ak da sam to i namjeravala, bila bih nemona. Mnogo je jednostavnije razoriti brak, nego razbiti jedan dobro uhodan t i m et-sekretarica. To je vjerojatno zato to je u braku ona ovisnija od njega nego on, u kooperaciji je obrnuto: sekretarica e lake nai novog efa, s kime se razumije, negoli on drugu sekretaricu. To je moje nepokolebljivo uvjerenje. Schmittova je mogla sebi utedjeti svoje mjere opreza. Ona je time postigla samo to da sam otvorila oi i ui. Ipak je prolo jo neko izvjesno vrijeme dok sam shvatila u kojem grmu lei zec. Bilo je to i zbog toga to su et i Schmittova bili za mene stariji ljudi koje nikako nisam dovodila u vezu sa seksom. Kako se ovjek moe prevariti. No, bila sam jo vrlo mlada te sam stvari prosuivala iz pogrenog ugla. Bilo je veoma vrue ljeto pa sam si dopustila da odem u ured bez arapa i u
.48,

haljini bez rukava. Bila je to posve decentna haljina, jo je i danas imam pred oima: svijetlouti materijal sa irokim mornarskim ovratnikom koji je na rubovima bio opiven tamnoplavim obrubom s velikim bijelo-plavim dugmetima od iljastog izreza do koljena. Schmittova se gotovo trgnula kad me je u njoj ugledala. A bila je to stvarno pristojna haljina. Nije otkrivala nita, dapae, nije dala nita ni naslutiti. Istina, bila sam po cijelom tijelu, ravnomjerno pocrnila, a to se moglo zakljuiti ako bi se usporedili siuni djelii poetka grudi s bedrima. Obukla sam je sasvim bezazleno, jedino zato to je izgledalo da e opet b i t i jako vrue. Schmittova pocrveni. Samo sam ekala da me napadne. Imala sam ve u pripremi nekoliko pravih odgovora, ali ona nije nita rekla. No lime stvar nije bila svrena. Schmittova je utjela, ali je snovala. Kad joj je vratar pozvonio i javio da el dolazi, on je na njen zahtjev to uvijek inio, tada my pod nekim slabanim izgovorom poslala dolje u skladite. - A li, molim vas, koristite stranje stepenice! 0 podne, prije no to je iziao iz ureda, opet isto: udaljila me. Uveer ponovno ista stvar, tako da me el u mojoj svijetloutoj haljini uope n i j e mogao vidjeti - svakako tada jo ne.
49

Sad mi je konano sinulo. Skopala sam da Schmittova n i j e u meni vidjela konkurenciju u poslu nego ensku konkurenciju, a to me je iznenadilo. Ako se trijezno razmotri, to je znailo da je a) u njega zaljubljena i b) da je on sklon enskim arima. To me je gotovo zaprepastilo. Isprva mi se uinilo smijenim, da pukne od smijeha!, ali tada sam ih stala paljivo promatrati. Upalo mi je u oi neto to sam ve odavno morala zapaziti da nisam b i l a toliko zauzeta sama sobom. Svakih nekoliko dana, poto bi se on vratio s ruka, ona bi nestajala, istina na kratko, u elovu sobu. Tada bi mi naloila da primam sve telefonske pozive, premda inae nije imala previe povjerenja u moj rad. - Molim vas da nas ne smetate, jedino ako je prijeko potrebno, imamo vaan sastanak. Sastanak u dvoje - ha, ha, ha! U poetku mi je bilo ugodno to sam svoj gospodar, uivala sam u t i m sastancima kao u produenom podnevu - uvijek se ima napisati koje privatno pismo, lakirati neki nokat i li tako neto. Ali kad se probudila moja znatielja, poela sam je promatrati kad bi ona ulazila i ponovo izlazila. I pri tom mi je palo u oi neto vrlo znaajno: ona je uvijek uzimala sa sobom svoju toaletnu torbicu. Zato to?

Lako je objasniti: da bi se poslije toga ponovo dotjerala. I nakon toga djelovala je tip-top, bez izblijedjelog rua, bez ijedne raskutrane vlasi i bez otkinutog dugmeta. Ali ipak se na njoj vidjelo, kad se dobro pogledalo, da su joj obrazi bili lagano zarumenjeni,oi su joj se sjale iza naoala i premda se trudila da zadri ravnoduno-ozbiljan izraz lica, kutovi usta su joj poigravali. Imala je ba onakav izraz lica kakav imam i sama kad s nekim vodim ljubav. Tada izgleda kao maka koja je pojela vrhnje, ne, jo bolje, koja je pojela vrapca. Bilo je to oigledno i na mene je naravno djelovalo fascinantno. Zar je bilo mogue da je stari jarac tako dobar ljubavnik. Ili je ona trijumfirala da ga ima u svojoj vlasti? Iz dana u dan sve radije sam ila u ured, jer je tu bila erotski uzbudljiva atmosfera. Bila bih zadovoljna da sam se mogla igrati make i mia, ali na to nisam mogla ni pomiljati. Pokuala sam ak riskirati i jedan pogled kroz kljuanicu, ali i to se pokazalo nemoguim. Unutranja vrata koja su vodila u efovu sobu nisu naime imala kljuanicu nego samo zakretno dugme iznutra. Osim toga mogla su se elektronski otvarati s pisaeg stola, ali to sam otkrila tek kasnije - vrlo praktino ako se eli izbjei iznenaenje i ne odati se zakljuavanjem.
51

I tako sam sjedila za pisaim strojem, dok je Schmittova bila kod efa, i zamiljala to bi to dvoje tamo moglo raditi i pri tom mi je ponekad postalo tako vrue da mi je sama ruka skliznula u gaice. Ako je Schmittova nakanila da me erotski vee uza efa, nije to mogla vjetije udesiti! (To me navodi na misao koju moram odmah pribiljeiti: moram ga pitati kako je zadovoljan s mojom nasljednicom - paljivo promatrati njegovu reakciju!) Ali vratimo se na stvar. Iako je moja znatielja razumljivo bila probuena, ipak jo nisam imala nikakvih namjera, onih ozbiljnih i vedrih, u odnosu prema efu. Moda sam bila laka djevojka, ali oenjeni mukarci bili su za mene tabu. Ne toliko iz moralnih razloga, da budem iskrena, ve zato to nisam sebi mogla predoiti to bi iz tog moglo proizii. Drala sam iskljuenim da bi se on ikada razveo: ovjek s troje male djece i enom koja mu najmanje jednom dnevno telefonira. A da e se to kasnije ipak dogoditi, to se tada jo nije moglo predvidjeti. Ako sam usprkos tome uskoro pokuala da ga malo nadraim, udeavajui se za ured to sam ljepe mogla - ranije sam svoje zaista ik stvari preko dana tedjela i nosila ih samo u slobodno vrijeme - ako sam se trudila da nadmudrim Schmittovu i da tu i tamo ipak malo pro52

drem u efovu sobu, ako bih mu kad god bi prolazio, dobacivala arke poglede ili mu se kao sluajno zaletjela meu noge - to je bilo samo iz sporta. Htjela sam samo malo naljutiti Schmittovu i isprobati svoje ensko oruje. to se tome moe prigovoriti? Razumije se da nisam radila tako nepromiljeno da bih stvarno razbjesnila Schmittovu, jer nipoto nisam htjela izgubiti svoj job. U meuvremenu sam se uhodala, upoznala posao i sve ljude koji su bili od neke vanosti i prvi put u svom ivotu shvatila da se i u radu moe nai zadovoljstvo. Ako nisi tek mali kotai, ve ima slobodu odluivanja - mo! Jo nisam ja zauzimala uticajno mjesto, ve Schmittova, ali mogla sam iz neposredne blizine promatrati koliko je ona bila vana. Ona je mogla odluivati s kim ef eli razgovarati. Mogla je onima kojima je bila sklona dati termin a druge otpraviti. Mogla je uspostavljati telefonsku vezu sa efom ili ga ispriati. esto sam doivjela da bi ljutito razvukao preko interfona. - Otpravite tog ovjeka! Stvarno ne mogu s njime gubiti vrijeme. Neki novi pronalazak, ve znam. To e opet biti neka glupost. Ali ako je Schmittova inzistirala, gotovo uvijek bi popustio. esto se nije ustruavala ak ni prekoraiti svoja ovlatenja i donositi samostalne odluke. Veinom je
53

gunao kad bi to saznao - da bi sam sebi osigurao zalee, kako sam uskoro utvrdila - a ako se odluka Schmittove pokazala ispravnom, on bi to bez daljnjega upisao sebi u zaslugu. To njoj nije smetalo, a ni meni. Njezin je posao bio zanimljiv i nadasve raznolik. Premda sam Schmittovu i dalje smatrala kominom figurom, ona je u profesionalnom smislu postala moj uzor. Sada je ve neto od njezinog sjaja obasjalo i mene: isporuioci koji su joj se htjeli dodvoriti da bi dobili vee narudbe, muterije da bi dobili krae rokove, inenjeri koji su oekivali poviicu plae, svi su se oni udvarali i meni, toj maloj nitici, dakako umjereno, tako da Schmittova ne bi mogla osjetiti da su je zaobili. Bio je to zaista vie nego job, prualo je zadovoljstvo. Sve ee sam se pitala: je li to stvarno efov seksepil koji u podnevne sate mami Schmittovu na ljubavni sastanak iza dvostrukih vrata? Ili ona ak koristi svoj vlastiti, inae strogo sakriveni seks da uvrsti svoj poloaj i da ga zadri? Ta e se zagonetka uskoro rijeiti: za Schmittovu to nije bio ni seks ni karijera, za nju je to bila ljubav, il i ono to se tako naziva, i to je bila njezina nesrea. Neusiljeni smijeak, s kojim je u poetku izlazila sa svog ljubavnog sastanka u efovoj sobi, djelovao je svaki put ukoeniji, tvri i postupno ustupio mjesto
54

upravo ogorenom izrazu lica. Izmeu nosa i usta jadnice poele su se javljati tvrdi nabori i ja sam mogla jasno vidjeti kako je venula - ukrasni cvijet koji vie nitko redovito ne zalijeva. Jednom su njezine zacrvenjene oi otkrivale ak i tragove suza, i ja sam iz toga zakljuila da se morala odigrati prava scena. U meuvremenu poelo me zanimati sve to je bilo u vezi sa efom i Schmittovom, i to jako, moda i zbog toga to sam osjeala da e razvoj tog odnosa postati i za mene sudbonosan. Ali ja sam izbjegavala da ita pitam i drala sam se kao da njezinu potienost i ne primjeujem, kao to nisam primjeivala ni njezino prijanje dobro raspoloenje. Ta se taktika pokazala ispravnom. Jednog popodneva krajem rujna i l i poetkom listopada, ne sjeam se vie datuma, ali znam da je bila srijeda, jer je kasnije rekla da njezina majka srijedom uvijek igra brid, Schmittova je izletjela iz efove sobe poput ispaljene rakete. Projurila je pored mene takvom silnom brzinom da sam tek na trenutak mogla baciti pogled na njezino lice. Ali taj mi je pogled bio dovoljan: bila je zajapurena, oi su joj se caklile od suza a usta bila posve iskrivljena. Nije bilo sumnje, dolo je do loma. Pravila sam se da nisam nita primijet i l a i marljivo tipkala dalje.
:>;>

Schmittove nije bilo dobrih deset minuta. Nisam je morala uhoditi da bih saznala da je otila u toaletu, posljednje pribjeite svih zaposlenih djevojaka. Kada se vratila, djelovala je sasvim normalno. Trudila se da govori ravnoduno, ali glas joj je zbog stalnog svladavanja zvuao prigueno. Moram jo neto obaviti - rekla je - ostanite na mojem mjestu, gospoice Kramer. A kad se vraate - upitala sam rev no. Danas vie ne. - Ona strgne svoj ka put s vjealice, nije imala vremena da ga mirno obue, i odjuri. Sad, ja sam to na ravno shvatila. Iskreno reeno, bilo mi je ao Schmittove, ali sam s druge strane i uivala da konano mogu, u uredu raditi po svojoj volji, i udobno sam se smjestila za pisaim stolom Schmittove, s tri tele fona i interfonom. Otprilike trietvrt sata nakon njezina naglog odlaska upali se crveno svjetlo, ja pritisnem tipku i zaujem efov glas. - Molim, na diktat! Bila sam prilino sigurna da je pri tom pozivu mislio na Schmittovu a ne na mene - dosad jo nikada nisam imala ast da piem po njegovom osobnom diktatu - no, odluila sam da se napravim nevjesta. - Odmah, gospodine direktore - zagugutala sam za jednu oktavu vie nego
56

obino da bi zvualo to je mogue vie schmittovski. Zgrabila sam blok za stenografiranje i dvije zailjene olovke, ali nisam na vrat na nos pojurila u svetite, nego sam polako otvorila vrata umivaonice da bih svoj vanjski izgled podvrgla kritikom ispitivanju. Sluajno sam toga dana imala na sebi svoju pretvorbenu haljinu, vrlo finu jednostavno skrojenu sivu haljinu od flanela, koju sam za dananji dan opremila irokim okovratnikom i visokim mane-tama od lagano tirkanog bijelog pikea i crno lakiranim konim pojasom oko struka, to mi je davalo ton izuzetne estitosti male djevojice, nijansu naivnosti i svjeine. Zamalo nisam otkopala prednju dugmad i time omoguila uvid koji bi, u suprotnosti s prvim dojmom ednosti, morao djelovati naroito zavodniki. No ipak sam od toga odustala. Ako je moj raun bio toan, ef je ionako trenutano bio seksualno jako ugroen. Pritisak s moje strane e zbog toga postii najvie to da e se on braniti. Ali stvar nije bila u tome. Ja sam ga, dapae, htjela osloboditi napetosti, a to sam mogla sada postii samo ako mu predoim kako ugodna i blagotvorna moe biti suradnja izmeu efa i sekretarice. Zato sam se svladala, visoko zakopala haljinu i ak papirnatom maramicom obrisala crvenilo s usnica.

Ako sam oekivala da e efove oi radosno zasjati kad uem u sobu, temeljito sam se prevarila. Djelovao je upravo ojaen, poput profesora koji je svoju najdrau studenticu morao ruiti na ispitu, a izraz njegovog lica nije se promijenio ni onda kad me je ugledao. - to elite? - upitao me mrzovoljno. - Traio sam da doe gospoica Schmitt. Razrogaila sam oi i obdarila ga svoj i m najljepim nedunim pogledom. Ali ... ona nije tu! Molim vas da mi to malo poblie objasnite? - zatrai on bez imalo ljubaz nosti lupkajui prstima po pisaem stolu. Rekla je da ima jo neto obaviti mucala sam u djevojakoj zbunjenosti. Mislila sam da vi to znate, gospodine di rektore! 0 da. Naravno. - Skinuo je naoale i preao rukom preko oiju. Zaboravio sam. Moda je bio i sposoban poslovan ovjek, ali osobno je bio jezivo" lo laac, a to mi je bilo ba zgodno. Prije nego to je to mogao sprijeiti, brzo sam sjela na stolicu nasuprot pisaem stolu, stavila rezervnu olovku na stol, izvadila drugu, vrsto stisnula noge i poloila blok na koljena. - Htjeli ste neto diktirati, gospodine direktore? - rekla sam sasvim slubeno. - Hm, a, to je tono, ali . . . sada, moda nije ni tako vano . ..

- Jo bolje - rekla sam sva sretna onda nee biti ni tako loe, ako neto po grijeim! Jo uvijek je oklijevao. Sada sam ga stala moliti: Tako bih rado pokuala. Pa, ako elite! - Ponovo stavi naoa le. - Onda piite ... firmi Beukelar u Krefeldu . . . Vi znate adresu? Da, gospodine direktore! Piite dakle ... kako da ponemo? Malo sam se zaudila njegovom okolianju, ali sam pomislila da je smeten zbog mene. Uskoro sam otkrila da mu diktiranje teko pada. To je, dakle, bio razlog to je Schmittova dio prispjele pote samostalno rjeavala a vei dio preputala meni. esti ee i samo trenutak, gdje smo ono stali? mogla sam jo odbiti na raun zbunjenosti, ali kad je zat i m zapoeo reenicu s Usprkos da bilo mi je posve jasno na emu smo. Samo se po sebi razumije da ga nisam ispravila. To mi ne bi ilo u prilog, premda bih mogla pretpostaviti da ima djevojaka koje bi upale u takvu pogreku a i ja sama teko sam se mogla suzdrati. Ali tko ima malko iskustva u ophoenju s mukarcima, dobro zna da oni ne vole postati svjesni enske nadmonosti, a pogotovu nisu spremni daje priznaju. Istina, to je openit sud, ali je unato tome toan, i to ne samo u odnosu na e-

58

59

love, nego i na prijatelje, brau, ljubavnike i oeve. Odustala sam dakle od svakog komentara, stenografirala to sam bre mogla i pisala dalje i kad se vie nije mogao nieg sjetiti: nema nita gore od sekretarice koja tada minutama napeto zuri u ovjeka ili je jednostavno odsutna duhom. injenica da sam to ve tada shvatila, svakako je dokaz neobine enske tankoutnosti ili, moe se i tako nazvati, psiholokog instinkta kojima imam naposljetku i zahvaliti svoju karijeru. No, nemojmo se istravati ispred dogaaja! Gdje smo ono stali? Kod onog popodneva kad mi je prvi put diktirao. Nismo se zadrali na tom jednom pismu, a to je za mene bio dokaz da sam stvar dobro napravila. Kad me je konano milostivo otpustio, njegovo namrteno elo vidno se izgladilo. Jasno da sam se odmah zatim potrudila da njegovu korespondenciju i uredno i na dobrom njemakom prepiem u isto. Ne vjerujem da sam nekad prije u ivotu tako crnila. Ali sada je zaista bio pravi as. Rezultat je bio izvanredan: ef je bio zadovoljan. Nije dodue mogao propustiti da ne umetne nekoliko zareza, koje sam, po njegovom miljenju, zaboravila. Vjerojatno je to uinio samo zato da se ne uzobijestim. Nita mu nisam rekla,

ve sam posve ravnoduno prela preko toga. Tog znamenitog popodneva jedno mi je postalo jasno: nas dvoje, ja i ef, mogli smo se sloiti. Ali to mi to koristi dok je Schmittova sekretarica a ja samo njezina desna ruka? Niti najmanje, ba naprotiv: da je ona to i izdaleka slutila, bila bi umjetnu granicu, koju je povukla izmeu mene i Rolanda Krussea, jo vre zacementirala. Ako sam htjela napredovati u zvanju, a sva moja razoaranja u privatnom ivotu tako su me smekala da ni za im drugim nisam teila, morala sam neto izmisliti. Ali to? Sreom sam imala ideju. Odluila sam da Schmittovu posjetim u njezinu stanu. Nazvala sam Personalni odjel i zamolila da mi dadu njezinu adresu i broj telefona. Rekla sam im da joj je pozlilo i da bih se morala raspitati o njezinom zdravstvenom stanju. Dakako da nisam namjeravala nazvati - koliko sam poznavala Schmittovu, ona bi me sigurno odbila nego sam se nakon posla bez ikakve prethodne najave, odvezla do nje. Prije toga sam kupila bocu viskija, od najboljih, razumije se: kad ve investira, ovjek ne smije biti sitniav.
60 61

Schmittova je stanovala u jednoj srazmjerno mirnoj pokrajnoj uliei blizu groblja, u najamnoj kui koja je bila sagraena il i adaptirana nakon rata, s obinim niskim sivim proeljem. Laura Schmitt stajalo je na ploici. To mi je bilo smijeno. Nisam se, dodue, mogla sjetiti kako joj je bilo ime, pa ni sada opet ne znam, ali bila sam sigurna da se ne zove Laura. Ve sam pomislila da sam pogrijeila u adresi i jo jednom pogledala u ceduljicu - ne, bilo je tono. Uspela sam se do kunog ulaza, vrata su bila nezakljuana, pa potom jo pet stepenica do vrata stana i pozvonila. Ali tek kad sam upotrijebila alarmno zvonce, vrata su se otvorila. Preda mnom je stajala Schmittova - u kupaem ogrtau na cvjetie, mokra kosa u viklerima, s masnom kremom na licu, s crvenim i podbuhlim vjeama. Njezine naoale djelovale su uz tu odjeu krajnje neukusno. Vi ovdje? - upitala je zabezeknuto. Bila sam zabrinuta zbog vas - rekla sam. - Ali kako to? Pa ja sam vam rekla . .. Provukla sam se mimo nje u stan. - Nemojte mi samo rei da ste htjeli provesti jedno ugodno poslijepodne! ef je zbos vaeg nestanka bio vrlo iznena en! Traak zadovoljstva zatitra u njezinim oima. - Da? Zar je bio?

Da. - Obazrela sam se u uskom hod niku. Uostalom, ja uope nisam znala da se vi zovete Laura. Pa i ne zovem se. To je ime moje majke. A tako - rekla sam i pomislila: ona dakle ivi sa svojom majkom najbolji nain da se ostane stara djevojka. Dakle poto ste se uvjerili da sam dobro . . . - rekla je i otvorila jo malo vie stubina vrata. - Ne, uope nisam - suprotstavila sam se - ba naprotiv: ako netko u pol bijela dana sam pere kosu, to je uvijek znak zdvojnosti! Sad postajete bezobrazni! Mislila sam da e vas zanimati to je et rekao o vaem odlasku, no ako sam pogrijeila, mogu isto tako lijepo i otii. U svakom sluaju ... neto sam vam do nijela! - I ja odmotam bocu viskija i pru im joj je. Koji je moj mamac upalio - pozivanje na njezinu znatielju i l i viski - do danas ne mogu sa sigurnou rei. Moda je prevladala elja da se nekom izjada. U svakom sluaju rekla je, iako ne ba ljubazno: - Pa ostanite - i zalupila vratima sta na. Brzo sam svukla kaput i objesila ga na starinsku vjealicu - prava hrastovina, izrezbarena. Odvela me u dnevnu sobu

62

63

koja je bila tako pretrpana ogromnim namjetajem, da se u njoj nije moglo okrenuti a da se ne pomaknu stolci i naslonjai. Imate lijepu sobu - rekla sam. Sve starinsko - rekla je. Iz jednog ormara - sjevernonjemaki barok, kako mi je kasnije objasnila - donijela je dvije ae i stavila ih na jedan kraj etvrtastog stola, za koji bi se mirne due moglo smjestiti dvanaest osoba. - Samo to ov dje ne dolazi do pravog izraaja, jer je stan pretijesan. Jeste li to skupili tijekom godina? upitala sam i sjela na jednu stolicu s viso kim naslonom; bilo ih je zapravo dvana est komada, kako sam utvrdila kratkom procjenom. 0, ne - odvratila je gotovo uplaena. Oito je moju bezazlenu primjedbu shva t i l a kao neko svetogre. - Sav namjetaj potie od porodice moje majke. Mora da je to fina porodica - rekla sam. - O, da. Istonoprusko plemstvo. Jadni gospodin . Schmitt, pomislila sam, koliko ti je puta to moralo biti gurnuto pod nos. Srea za tebe to ti je uspjelo da se izvue.

Tome ne sasvim dorasla kerka kao daje proitala moje misli. - Moj otac je umro prije vie od deset godina - rekla je - tada smo napustili na veliki stan u Sigmaringenu .. . moja maj64

ka nije malog raan ka . . . pa smo se preselili ovam o. Na to ila je vis ki. Led, sodu ili vodu? upital a je. Za pravo mora m vidjeti to uope ima. Z a m

ene ne. Ja pijem isti. Ona sjedne nasuprot. Onda u i ja malo kuati. Pile smo, a onda je ona odmah popila jo jedan gutljaj; nije ni udo, bila je sirota stvarno izgubila ivce. - Htjeli ste mi neto ispriati - pod sjeti me ona. Kako je meni meutim bilo vie stalo da je navedem da ona govori, radije sam se prenemagala: Nikako ne bih eljela biti indiskret na. Valjda bih ipak mogla saznati to je ef rekao za mene! Pa da, imate pravo - priznala sam dakle ... rekao je neto zgodno. Rekao je da je zabrinut zbog vas ... Da ste u za dnje vrijeme tako nervozni i pitao me da li sam i ja to primijetila . . . i da se boji da ste bolesni. Ja . . . bolesna? - Schmittova gotovo da se nije sruila sa stolice. On je kazao to sigurno dobrona mjerno - objasnila sam - pitao me je ne bih li vas mogla nagovoriti da odete k li jeniku. Na kraju jo i psihijatru! - povikala je.
65

P A I N N M M

j D N D O -

i li-,

uveer nikad nema vremena. A osim toga nitko nije smio

6 6

primijetiti . .. jer se htio sa mnom vjenati!

- Jeli to stvarno rekao? Mislim, nije dao samo naslutiti, nego je to izriito i rekao? Ona zabaci glavu. - Da. Pokazala mi je svoju lijevu ruku. - ak mi je poklonio i zaruniki prsten. I povran poznavalac graanskog prava zna da se oenjen mukarac uope ne moe zaruiti, ali nisam eljela Schmitto-vu jo jednom povrijediti pa sam odustala od

toga da je na to upozoravam . - Nikada se ne bih bila s njime upusti la - tvrdila je ona - da nisam znala od po etka kako je njegov brak nesretan i da je bio t i k pred rastavom .. . Tekom mukom sam se svladavala da neto ne kaem, kad sam se sjetila da to stanje t i k pred rastavom traje ve preko deset godina! Ona je to i sama opazila, jer je rekla: Ako on

s A S

m A D N T N

, to bi stvarno bio tos - slo ila sam se.

6 8

Pohlepn o je isprazni la svoju au.

Bilo bi, kad bi bilo! Ali kad sam ga sasvim fino stala usmjerav ati u tom praveu, postao je otresit ... a kad sam malo ee navalila, naila sam na neproboj an zid. Moda ste tada trebali odustati ubaeila sam. Onda me vi slabo poznajet e! - Sad je dola u pravu kolotei nu. -

Znam da svo jom vanjtin om nisam osobito impresi o nirala. Svatko si uobraav ao da se moe sa mnom poigrav ati, pa i majka. Ali u tome se varala ... svi su se varali, naroi to Roland. Ja sam, naime, borbene priro de, ne poputa m tako lako ... izborim ja svoje pravo,

o K N S J O

N O H S V K P P N I O

imam je. Pitanje je samo da li imate dovoljn o petlje daje i ostvarite . - Dajte da ujem. - Htjela je uzeti bocu s viskijem. Bila sam bra i oduzela joj je. Ako bude potpuno pijana, onda se

uope ne isplati da joj izlaem svoj plan. Tada mi nita ne koristi ako sve oduevljen o prihvati. Sutra ujutro probudit e se mamurna, proklet e mene i viski i uiniti upravo suprotno od onoga to je bila nakanila uiniti.

7 0

- Pijte ga redovito, ali umjereno upozorila sam je - za danas je dosta. Mo rate ostati trijezni. Schmitto va baci saalan pogled na bocu, ali poslua. Vi ste efu od samog poetka suvie ugaali - rekla sam u najboljo j maniri novinsk og savjetnik a. - Koji mukara c e se aliti ako mu zreli plodovi sami pada ju u

razjaplje na usta? To sam ve sebi tako esto i pree sto govorila potvrdil a je malodu no. Eto vidite! Spoznaja je najbolji put prema pobolja nju, kako smo kao djeca obiavali govoriti. Ali to treba sada da radim? Pustite ga da se koprca! To zvui razborit o - ree ona i za

i T A S -

M A P M Z A P P

je sjela i nije nita rekla, jasno se vidjelo kako ozbiljno razmilja. Mukarci su po prirodi komotni govorila sam joj. Dopustite mi da vam to kaem iz bogate riznice mojeg isku stva. Kad bi bilo po
7 2

vaem, vjerojatno bi to moglo uvijek tako ii dalje ... ovdje njegova ena, a tamo vi! Vi ga morate shvatiti pred odluku! Ili ete se cijelog i vota dati iskoritavati ?! I riskirati da vas jednog dana, kad budete prestari i on po-

trai novu partnericu, jednostavno otpravi? Naravno to ne - rekla je jo uvijek neodluno. No onda! Morate neto riskirati! Ina e jamim vam, to e se vjeno tako na stavljati. Zato da se zbog vas razvodi, ako vas svakodnevno moe imati u ure du? Imate pravo - prizna ona, ali to je zazvualo prilino potiteno. Dajte otkaz! On e tada uiniti sve da vas ponovo vrati! On e me i opet kljukati samo obe anjima. To zavisi od vas, da li ete mu vjero vati. Moda biste trebali smoi snage i zaista potraiti neko drugo mjesto . . . i ujedno vlastiti stan. Tada bi se stvorila sasvim nova situacija koja bi za vas vjero jatno bila mnogo povoljnija. - Vidjela sam da joj je nalagodno i brzo sam doda la. - Znam da bi to bio prevelik zahtjev, vi se dakako ne moete odvojiti od svoje majke, bio je to samo prijedlog. Ali ako mene pitate: bezuvjetno morate otkazati. Ve samo radi toga da utvrdite kako e on na to reagirati. - Ustala sam. Ona slegne ramenima u svom kupaem ogrtau s cvjetiima. Dobro. Uinit u to. No sjajno - rekla sam, ali sada, kada sam je konano obradila, probudila se u meni sumnja: ako je ef nagovori da po-

vue otkaz, tada e se oboje, bar za neko vrijeme, jae zbliiti negoli prije, a to ne bi bilo u skladu s mojim ciljem. Zbog toga sam je upozorila: - Nemojte prenagliti, jo jednom o svemu dobro razmislite. emu? 0 svemu sam dobro razmis lila. Onda razmislite jo jednom ... zbog mene. Ne smije ispasti tako kao da sam vas ja nagovorila. Znate zato? Moda ot kaz nije ni potreban ... Ali sami ste mi savjetovali... Da. Kao krajnje sredstvo! Ali u po etku e biti dovoljno da nekoliko dana ostanete kod kue . . . na bolovanju ... To nisam jo nikada uinila! Ba zato je krajnje vrijeme. Pustite ga malo da se pri u vlastitom sosu! Mo da e ga to opametiti. Ako mu je do vas stalo, moete jo jednom odustati od ot kaza, a ako mu nije stalo onda ga dajte! To e biti i mnogo efikasnije, jer e misli ti da ste se zaruili ili potraili neko dru go mjesto. Sad zaista ne znam kako da se pona am - rekla je zbunjeno. Ja sam joj se samo prijazno smjekala. - Ve ete se neto sjetiti. Ja vas sada naputam . . . ali ostavite se boce, viski je lo savjetnik. - Znala sam da sam joj dala dovoljno materijala za razmiljanje pa sam krenula prema vratima. Ona je pola za mnom.
74 75

Slijedeih dana nikako se ne pokazujte u uredu - rekla sam - a ja u vas dotle zamjenjivati,... onako kako vi eli te. Pravit u se nevjesta i napraviti takvu zbrku da e vas on na koljenima moliti da se to bre vratite. To vam neu nikada zaboraviti - re kla je ta glupaa. Kako je samo mogla i na trenutak povjerovati da njezinu odsut nost neu iskoristiti za ostvarivanje svog cilja. Ne, tako blesav se ne smije biti. Schmittova je zaista zasluila svoju kaznu. Ja sam naravno provela jednu grozno nemirnu no, stalno u strepnji da e Schmittova sljedeeg jutra veselo ui u ured i da e se drati kao da naeg malog intimnog razgovora nikada nije ni bilo. Tada bih ja ostala nasamarena. Tek kad mi je postalo jasno da ni to ne bi bio potpun kraj i da bih onda morala izmisliti neto novo, konano sam zaspala. Obukla sam svoju kotsku vunenu haljinu, pribola na izrez bro - nipoto nisam htjela efa izloiti erotinoj vatri, ve sam mu samo htjela dokazati svoju sposobnost, odnosno zamjenjivost Schmitto-ve - i briljivo dotjerala lice, ali to je mogue diskretnije, usrdno molei boga da moj trud ne bude uzaludan. Imala sam sreu, sreu koja sposobne, iako s malim kolebanjima, uvijek pra-

ti. Schmittova se nije pojavila pa me je tako zapala, po prvi put, divna zadaa da efu donosim potu. - Dobro jutro, gospodine direktore rekla sam veselo - gospoica Schmitt se ispriava! - A da ne bi, zaboga, doao na ideju da je nazove kui, stala sam impro vizirati: - Ja sam je nazvala, njezina maj ka mi je rekla da se ne osjea dobro ... vjerojatno gripa ... nije ni udo po ova kvom vremenu! On neto proguna, ali je izgledalo -i l i se meni samo inilo? - kao da je to primio gotovo s olakanjem. - Morat ete se dakle jo jednom za dovoljiti sa mnom - dodala sam skrom no. Jasno da sam se toga i idueg dana svojski trudila da nadomjestim Schmitto-vu, jedino to nisam legla na pisai stol. To nije ni bilo u mom programu. Ne iz nekih moralnih nego iz taktikih razloga. Nisam pokuavala istisnuti Schmittovu, jer sam dobro osjeala da bi svako vie ovdje bilo previe; ba naprotiv, ja sam ga drala u uvjerenju da je on glavni a ja samo revno, prilino neiskusno eljade. Meni je bilo jedino do toga da mu pokaem da poduzee nije propalo bez savrene Schmittove, i mogu se pohvaliti da mi je to i uspjelo. Treeg dana stigao je s prispjelom potom njezin otkaz, i ja sam ga predala efu bez ikakvog komentara.
76 77

On se lecne, skine naoale, prijee rukom preko oiju i upita: - Pretpostavljam da ste to proitali? Budui da sam otvarala svako pismo prije nego sam mu ga predala, razumljivo da je odgovor bio potvrdan. Odluka gospoice Schmitt me izne nauje ... stvarno me iznenauje rekao je tonom povrijeenog malog djearca. U posljednje vrijeme bila je vrlo smue na, ali to sada . . . - on udari dlanom po papiru - to je ipak previe. Je li se vama na neto alila? Ne vidim da bi za to mogla imati ne kog razloga - odvratila sam s iskrenim pogledom. To je neugodno - rekao je ojaeno - tako najednom ... O, ja sam sigurna da e ostati bar tako dugo dok se ja ne uhodam rekla sam vedro. Dok se vi? O da, tono. Sigurna sam da bih mogla preuzeti njezine poslove. Da. I ja mislim. Kao pomonicu uzela bih gospoicu Haase iz predsoblja - ila sam polako sve dalje. inilo mi se da bi gospoica Haase bila dobra suradnica, ne zbog toga to je inteligentna ili spretna, o njezinim

spo sobnostima nisam znala nita, nego zato to je imala krive noge i nemogui donji dio tijela, a ja sam u meuvremenu do voljno dobro upoznala Rolanda Krusea,

te sam znala da takav tip nikada nije mogao biti njegov broj. - Prihvaa se - rekao je rasijano. Istovremeno s unapreenjem u efovu sekretaricu, jer njegovo odobrenje mojih planova znailo je upravo to, mogla sam zahtijevati i odgovarajue poveanje plae, ali za to sam bila isuvie fina, odnosno mudra. Poviica plae, to sam znala, uslijedit e sama po sebi. Umjesto toga rekla sam umiljato: Srea to me je gospoica Schmitt prilino u sve uputila. Uvijek u joj za to biti zahvalna jer od nje sam mnogo na uila. Vjerojatno je ve dugo namjeravala promijeniti mjesto.
78

Bilo bi dolinije da mi je to nekako prije najavila. Moda jo nije bila nala odgovara jue mjesto. U zadnje vrijeme bila je pri lino nervozna. To znam. Na tome je tada ostalo. Tek kad smo ef i ja pregledali i ostalu potu i dogovorili se o potrebnim odgovorima - ve tada sam osobitu panju poklonila tome da budem to samostalnija, jer tada nisam morala preraivati njegova pisma - ponovo sam se vratila na sluaj Schmitt. Ako smijem neto primijetiti. .. Da? Malo sam razmiljala, gospodine di rektore. Znam kako vam je nezgodno to
79

gubite gospoicu Sehmitt nakon tako dugogodinje suradnje. Mislim da biste je trebali samo zamoliti. . . i ona bi ostala. Otkud vam takva ideja? - upitao je zaprepateno. Jednostavan zakljuak na temelju postojeih injenica. On ubaci brzo: - Ta ne mislite li moda da gospoica Sehmitt oekuje da u je zadrati? Pa da, gospodine, upravo to. On spusti naslon fotelje. Pa to bi bilo ... Ne brinite se za mene, gospodine di rektore - rekla sam umiljato. - Ja u se naravno odmah povui. Maloas bila sam zaista malo brzopleta. Ali ja uope i ne mislim da je zadr im - zagalami on. - Dosta dugo sam podnosio njezine hirove. to se mene tie, neka ide doavola! Ne mislim da bi bilo ba pametno rei joj to u lice. Skoio, je i stao krupnim koracima hodati gore dolje. Sigurno da ne. Sasvim ste u pravu, mala. Ja ba i nisam ovjek za takva razjanjavanja. Mrzim scene. To vam se ne moe ni zamjeriti, gos podine direktore! Vi ste sasvim sigurni da ona uspr kos svemu eli ostati? To vi morate znati bolje od mene, gospodine direktore. To je samo moja

pretpostavka. Koliko je ona tona, to moete samo vi ocijeniti. Ako sam namjeravala da ga pokolebam, to mi je svakako izvrsno uspjelo. Siromah ovjek nije vie znao to e. Ja sebi zbog toga nita ne umiljam. To je, razumije se, bila samo djelomina posljedica moje vjete taktike, a u mnogo veoj mjeri posljedice diletantske taktike gospoice Sehmitt. S mukarcem se mora vrlo loe postupati da bi osjetio elju da nekog odbaci. to da sada inim? - mucao je. - to da radim? Mogli biste otii na odmor do kona nog odlaska gospoice Sehmitt. Zastao je i stavio prst na nos. Da, to bi bila jedna mogunost. Ali kako u to objasniti mojoj eni? Moda bi bilo dobro - rekla sam s bezizraajnim licem - da povedete i svo ju suprugu. Vele da je na Tenerifima sada prekrasno. Ne, ne, to je sasvim nemogue. - Od bacio je tu zamamnu ideju. - Ne mogu sada otii. A osim toga, nemam ni razloga da se krijem od gospoice Sehmitt. Ali ekajte malo... nazovite Personalni odjel i pitajte da li moda ona jo ima pravo na dopust! Stvarno je imala. Schmittova spada meu one ljude koji misle da se bez njih ne moe. Tako su joj za ovu godinu pri80
O ena s preporukama

81

padala jo tri tjedna dopusta, ne raunajui praznike koje nije iskoristila. Bila bih joj zaista tako rado sama pisala, ali nisam htjela tjerati mak na konae, pa ve bi i moj znak diktata na pismenom odgovoru Schmittovu natjerao u bijes. Lako sam se mogla zamisliti u njezinoj koi. I ef je bio suglasan da se odgovor prepusti Personalnom odjelu, kSjt je u uljudnoj formi i s najveim aljenjem primio do znanja njezin otkaz i izrazio svoju suglasnost da ona odmah iskoristi dane odmora koji su joj jo pripadali. Jo istog dana mogla sam selu predoiti kopiju tog historijskog dopisa. - Stvarno ste pronali genijalno rjee nje - rekla sam s divljenjem. Slui mu na ast to nije mogao sakriti traak nelagode. Bilo bi sasvim dobro, gospodine di rektore - rekla sam - kad biste odmah sa svime upoznali svoju suprugu. Moja ena se ni najmanje ne zanima za ono to se dogaa u poduzeu. - Sigurno e se zanimati, ako ne tko . . . recimo... iskonstruira privatne veze. - A tko da to uini? Samo sam ga pogledala i utjela. Mislite Schmittova? Ne, inite joj krivo. U zadnje je vrijeme bila vrlo nervo zna - podsjetila sam ga, po ne znam koji put.
82

Da, stvarno, tono je . . . ali ipak ... Morala sam upotrijebiti jae argu mente. - Ona mi je natuknula neto vrlo ne obino, gospodine direktore. Ja sam to, naravno, shvatila kao ... tlapnje djevojke koja osjea da stari. Ali tko zna da li e ih i vaa supruga tako brzo proniknuti . . . osobito ako na to nije pripremljena. Grizao je usnice. Mislite, dakle, da je mogla neto . .. sebi uobraziti? Da. Ali ja joj nikada nisam dao povo da . . . Upala sam mu u rije. - Meni ne trebate nita objanjavati, gospodine direktore . . . Ne morate se uope braniti, inae se moe dogoditi da vas se smatra optuenim. Ne, recite svo joj supruzi jednostavno da ste morali ot pustiti gospoicu Schmitt, jer nije poka zivala nikakvog razumijevanja za simpto me svoje bolesti i odbila da ode k neuro logu. Bio je tako zbunjen da sam se morala suzdrati da mu se ne nasmijem u lice. Kad zagusti, odrasli se mukarci ponaaju ba kao mala djeca. Kakva bolest? - upita. Manija proganjanja - objasnila sam ozbiljno - to objanjava sve. Zar ne misli te i vi tako?

83

< i..

Time je Schmittova bila teoretski uklonjena. Ali praktiki, to sam predviala sasvim jasno, jo e frcati iskre, jer teko da e ona biti toliko mudra da e se mirno povui. Morala je jo jedanput doi u ured da pokupi svoje stvari. Pri pomisli na to nije mi bilo ba ugodno pri dui, jer lako je mogla krivo shvatiti to to se dogodilo i okriviti me zbog njezinog otkaza, koji je bio samo nuna posljedica jednog razvoja dogaaja to se pripremao daleko prije mog dolaska. Naravno da sam mogla spakirati njezine drangulije i poslati joj ih, ali to ne bi bilo u skladu sa dobrim obiajima, a osim toga paket joj ne bi bio stigao tako brzo kao pismo. Prema tome, ona bi svejedno dola. Nije mi dakle preostalo nita drugo nego da stvar pustim da ide dokraja. efu je bilo, kako je to ve obino kod efova, znatno jednostavnije. On mi je jednostavno strogo naredio da sa svojom dugogodinjom sekretaricom od sada ni u kom sluaju vie ne eli razgovarati, i to je bilo sve. Posljednju bitku morala sam odluiti sama. Dakako da sam poduzela mjere opreza. Povukla sam se sa pisaeg stola Schmittove, koji sam u meuvremenu bila zauzela, da se ne razbjesni kad me vidi, te obustavila privremeno preseljenje Haaseove u predsoblje.
84

Osim toga, svima koji su pitali za moju kolegicu rekla sam da je uslijed potpune premorenosti doivjela slom. Govorila sam to s puno saaljenja i birala taktino i paljivo rijei to sam bolje mogla. Usprkos tome, ili ba zbog toga, mogla sam biti sigurna da su se u firmi odmah proirile najneobinije glasine, koje su vrlo brzo poprimile izuzetne razmjere. A kad se Schmittova stvarno pojavila, dva dana nakon otpreme dopisa o otkazu, sreom nisam bila sama. Kod mene je bio stari dosadnjakovi Kniesebeck, koji je svakako htio otii do efa, jer neto nije bilo u redu s promjerom novih cijevi. Zato o tome ne razgovarate s ine njerom Metzlerom? - upitala sam ga. Pa jesam. No, onda ... Kniesebeck se nasloni rukom na moj pisai stroj i zapahne me mirisom enjaka. - Ba zbog toga moram razgovarati sa efom! Kniesebeck je izvrstan majstor u proizvodnji, ali moe ovjeku ii na ivce! Doite opet zajedno s Metzlerom, moda u neto moi uiniti za vas! Ali on uope ne zna o emu se radi. Mi moramo nastaviti rad - kae on ali kako je promjer pogrean ... Prekinula sam ga.
85

Ja tu ne mogu nita izmijeniti. Vi ne. Ali ef! Koliko puta vam jo moram ponovi ti da je na vanom sastanku Ne mogu ga sada smetati. - Gurnula sam njegov j akat s mog pisaeg stroja. - Pokuajte jo jed nom kasnije. Ali isporuka je s utra ujutro _ On sjedne na stolicu rasirj Yi noge _ Cekat u dok et ne bude illlao xrremcna za mene. No, onda dobru Zabavu! _ Poce i a sam tipkati, kao da nije prisutan Vrtio je kapu meu koljenima A gdje je Schmittova? Za vas jo uvijek gospoica Schmitt! - ispravila sam ga ne Prekidajui svoj posao. - Nemam nita protiv! Ali. . . ona? gdje - Pa o tome se ve sigurno na vdiko govori. - Izvukla sam otipkanu stranicu s kopijom iz stroja. - Bolesna ;e Ozbiljno bolesna? Ne, nije! to joj je? Koliko ja znam . .. ncto a ivcima Slom ivaca? - Premorena je, mj slirn _ rek]a sam oprezno - zadnjih godjna nijc odlazila na dopust. Ah neto pobliz nc /nam Nisam razgovarala s njezinim lijenikom, a ni et mi se nije povjerio.

U tom trenutku banula je Sehmittova. Bila je korektno odjevena u zimski kostim s krznom, drala se uspravno a izraz lica djelovao je smireno. Bez pozdrava i ne pogledavi ni mene ni Kniesebecka, sjela je za svoj pisai stol i ukljuila interton. Nije nam preostalo drugo nego da je gledamo. Konano se javi ef. Vi znate da ne elim da me se smeta - zagrmio je. Eto vidite! - rekla sam Kniesebecku. Ali to sam ja... ja - vikala je Sehmit tova visokim, gotovo piskutavim glasom. A to ete jo ovdje? - grmio je. - Vi ste otputeni! Dopustite da bar objasnim ... Idite dovraga! U aparatu je kljocnulo, razgovor je bio zavren, ef je iskljuio ureaj. Sehmittova je sjedila kao gromom oinuta. - Da ja pokuam? - ponudila sam joj se sa svom onom blagou z-a koju sam kadra u izvanrednim situacijama. Vi? - Sehmittova se uspravi. Njezine nosnice su podrhtavale, a u oima iza de belih stakala naoala je sijevalo. - Jo se usuujete? Za kakvu me budalu drite? Zar mislite da nisam znala da ste mi vi to namjestili? Molim vas - zaklinjala sam je - mo lim vas, draga gospoice Schmitt, nemoj-

86

87

te se uzbuivati, to e vam samo koditi. . . da vam moda donesem alicu kave? Ne! - krikne ona. Ali kako da vam pomognem? Vi licemjerna, laljiva mako! - vri tala je. - Dosta ste vi uinili! Zar se ne stidite? Kako netko samo moe biti tako podao! Kniesebecku je postalo neugodno i elio se tiho iskrasti. Sreom sam to opazila na vrijeme. - Molim vas, nemojte, gospodine Kniesebeck - zaklinjala sam ga - molim vas ne ostavljajte me samu! Sada vas je uhvatila trta, a? - likova la je Schmittova. A zato bi? - upitala sam. - Ne, ne, vas se sigurno ne bojim ... znam da vi ni ste opasni, samo malo premoreni. to kaete!? - Schmittova nasrne na mene. Digla sam se iza mojeg daktilograf-skog stolia i lagano se povlaila.

- Sve je to zbog toga to ste premore ni. . . zar ne, gospodine Kniesebeck, to sam vam i rekla? Vi ste se rtvovali za fir mu, niste koristili dopust. . . vi ste si jed nostavno postavljali prevelike zahtjeve! Schmittova je brzo shvatila. - Moda me elite uvjeriti da sam luda?

88

Ne! - povikala sam. - Ja sam to svi ma rekla . . . ne luda, nego samo premo rena ... Vi, huljo! - Schmittova me zgrabi i stane me grepsti sa svih pet prsta po obrazu i vui me za kosu. Dakako, mogla sam se braniti da sam htjela, bila sam jaa od Schmittove, ali moja namjera nije bila da se upustim u tunjavu, nego da moju predasnicu uklonim, i to zauvijek. Zbog toga sam mirno podnosila da me trese i tue, samo sam zazivala u pomo! U jednom trenutku je priskoio Kniesebeck, uhvatio ju je za rune zglobove i naglo ih povukao iza njezinih lea. Schmittova, sada ve stvarno izvan sebe, topotala je nogama i pokuavala se osloboditi. - Uinite neto! - grmio je Kniese beck. - Pa ne mogu je vjeno ovako dra ti! Podigla sam slualicu i nazvala hitnu pomo! - Ovdje firma Knice i Co, tajnitvo efa! Molim vas, poaljite nam hitno poli cijsku patrolu. Jedna otputena namje tenica dobila je napad bjesnila. . . ne znamo to da s njom uinimo! Da, napa da ljude . . . mi smo u ivotnoj opasnosti! - Platit ete vi to! - viknula je Schmit tova i izvijala se u Kniesebeckovom za hvatu. - I vi ete sami jo doivjeti kako je . . .
89

Prekinula sam je. - Ne brinite se vi za mene - rekla sam prijazno - ve sada mislite samo na sebe! Ta ne elite valjda dospjeti u ludnicu, smirite se! To upozorenje je djelovalo. Schmitto-\ a je prestala pruati otpor, njezin je glas zvuao sasvim razborito kad je zamolila: - Pustite me, Kniesebeck! Ja . . . ja . . . neu vie napadati, sasvim sigurno. Obe a je m. Kniesebeck se nije dao tako lako uvjeriti: - E, sad ja ne znam ... Dvostruka vrata efovske sobe se otvore i Roland Kruse izae. Snana Kneisebeckova pojava zaklonila je Schmittovu tako da je ef s mjesta gdje je stajao nije mogao vidjeti, to mi je tek kasnije postalo jasno. - No, jeste li Schmittovu otpremili? -j upitao je bezazleno. On se trgnuo kad je ona kriknula i brzo nestao meu svoja sigurna etiri zida, tako da nije mogao uti pogrde koje mu je dobacivala. Ali su ih zato uli ljudi iz policijske patrole koji su upravo uli. Ti, smee - vritala je Schmittova najbolje godine svoga ivota rtvovala sam tebi... podlace, ti . . . - jo je psova la dok su je vodili hodnikom do lifta. Gospodine Kniesebeck - rekla sam i pruila majstoru ruku - nikad vam to I
90

neu zaboraviti. Vjerojatno ste mi spasili ivot. Kako je uope moglo do toga doi! upitao je potresen. - Jedna tako mirna i razumna osoba ... Izgled vara. Vjerojatno nije nikada bila tako tiha i razumna kako se prikazi vala. On tromo zatrese glavom. Da, vjerojatno e biti tako. Pogledat u da li bih ipak jo mogla zainteresirati efa za vae cijevi rekla sam i prijazno ga izgurala iz sobe. Zatim sam otvorila vrata umivaonice, uredila se i pritom ustanovila da ogrebotine na mom licu nisu djelovale ba ni tako loe, one su mi davale neto borbeno, odvano. Raspremila sam pisai stol Schmittove, stavila sve njezine potreptine, ukljuujui i elektrini reso i lonac s geranijom, u jednu kartonsku kutiju, pozvala Haaseovu i naloila joj da tu ostavtinu jo danas odnese Schmittovoj u stan i da je preda njezinoj majci. Tada sam rasporedila svoje vlastite stvari, zauzela svoje mjesto u fotelji, namjestila telefone i tek sada poela istinski uivati u novoj situaciji. Bio je to jedan od najljepih trenutaka u mom ivotu. Pritom nisam uobraavala da sam ja to sve uinila, i to tako brzo, jer stvari su se uistinu razvijale same od sebe. Ja sam
91

samo poneto pridonijela tome da se one pospjee, i umjesto da me grdi, Schmittova je tovie imala razloga da mi bude zahvalna, jer jedno je bilo sasvim jasno: ef se nikada ne bi zbog nje razveo. Ba naprotiv, on je iskoristio prvu priliku da je se rijei. Ja sam joj u najmanju ruku utedjela da i dalje nastoji postii nedokuiv cilj. Nakon jedne blagotvorne, iako ne i dobrovoljne pauze, ona e sigurno situaciju promatrati realistinije, jer Schmittova nije bila glupa. Jedina kap gorine u mojoj radosti bila je injenica to nisam imala nikog s kim bih porazgovarala o pravom razvoju dogaaja, jer bih se bila vrlo rado nekome povjerila. Ali materijal je bio suvie teak. Bojala sam se da ne budem krivo shvaena. Zadnjih tjedana i mjeseci oprostila sam se od svog starog ivota, konano sam postala odrasla. Odustala sam od toga da jurim za muem. Ne samo zato to sam pritom prilino esto stradala, nego zbog toga to mi se inilo da mi brak sam po sebi kao ivotni cilj nije bio vrijedan truda. Sada sam bila efova sekretarica, imala sam mo, a tu sam mo mogla sauvati samo ako Roland Kruse bude imao u mene povjerenja, a imat e ga, dok me bude smatrao sasvim bezazlenom. Nije smio uope doi na pomisao da bih mogla biti proraunata, a nije smio ni naslu92

l i t i koliko sam preko Schmittove o njemu znala. Kako nisam imala nikoga u iju bih se diskreciju mogla pouzdati, morala sam drati jezik za zubima, a to je bila teta. Da li bih mu sada, budui da smo zarueni, mogla to ispriati? Vrlo bih rado to uinila jer sam po prirodi otvorena. Ali, ne, radije neu. Mogao bi i sada krivo shvatiti. Slijedee sedmice i mjeseci protekli su bez privatnih komplikacija. Odbacila sam sve nadobudne deke s kojima sam se dotada zabavljala, a kad sam otkrila da oni to odbacivanje nisu uzeli ozbiljno, ve su ga drali samo prolaznim hirom, odluila sam da se preselim. U mom oskudnom slobodnom vremenu odlazila sam u potragu za odgovarajuim stanom koji sam konano nala u Bogenhausenu. Za mene je to znailo vie od obinog preseljenja: kraj jednog ivotnog razdoblja i poetak novog. Uozbiljila sam se. Budui da sam odluila napraviti profesionalnu karijeru, izgledi za kasniju udaju nisu me vie mogli privlaiti. Neoenjeni mukarci nisu za mene vie imali nikakve ari. Nisam naravno namjeravala ostati do kraja ivota sama, ali moji budui kontakti trebali su se uspostavljati pod drukijim pretpostavkama.
93

Kako se nisam htjela udavati, brano stanje mojih oboavatelja, bilo mi je nevano. Da, to je bilo upravo ono to sam eljela: oboavatelje. Mukarce koji su me izvodili, koji su mi bili zahvalni, poklanjali mi cvijee, a moda jo i neto vie. Izbjegavala sam sebine mladie koji su oekivali da se za njih muim i da im budem jo i zahvalna. To to se trenutno u mom ljubavnom ivotu nije nita dogaalo, ni najmanje me nije zabrinjavalo. Na poslu sam bila toliko zauzeta prekovremenim radom i svim onim to ide uz to, da bi mi se pri samoj pomisli da bih uveer morala jo neto poduzimati gotovo smuilo. Bilo mi je dovoljno da svoje slobodno vrijeme ugodno provedem u svom novom domu, koji sam zahvaljujui znatno poveanoj plai mogla urediti mnogo udobnije negoli svoj boemizirani sobiak u Schvvabingu. kupanje, gutljaj rakije, knjiga, neka poslastica, pa malo televizija, pa onda u krevet: vie uope nisam eljela. I u uredu sam raistila situaciju, odnosno rijeila neke stare rauna s ljudima zbog kojih sam se ranije ljutila. Posebno sam sredila stvar s Lorenzom S. Taj fini gospodin bio je poslovni partner firme, a osim toga sam ga i otprije povrno poznavala. Bio je lijep mukarac, s ekstravagantnim odijelima, sa arapama koje su bile u skladu s kravatom, s kouljama pastelnih boja i vrlo elegan94

Inim cipelama - nikakvo udo, njegovo glavno boravite bio je Milano. Mene osobno nije uope zanimao. Sada, u trenutku kad ovo piem, sve djeluje tako neuvjerljivo, pa ipak je to ista istina. Upoznala sam ga jo dok sam ivjela u Schwabingu, u vrijeme kad sam bila u lovu na mua, pa Talijan nikako nije dolazio u obzir. Ta zna se kakvi su oni, opskrbljuju svoje ene s najveim moguim brojem bambina pa onda odlaze svojim putem. Osim toga, na desnoj ruci imao je prsten, tako da je bez sumnje ve bio vezan, a u cvijetu svoje mladosti s oenjenima nisam htjela imati posla, i tree, bio je za mene previe lijep. Istina, ni ja ne izgledam loe, ali pored jednog takvog blistavog ovjeka dobila bih kompleks manje vrijednosti i s vremenom bih se vjerojatno iva izjela od ljubomore. Zato sam onda uope u to vrijeme s njime izlazila? Pa stalno se vrzmao kod nas po uredu i stalno nas pozivao, mene i Schmittovu, i kad jednom nisam imala nita bolje u planu, prihvatila sam poziv. Nadam se da ne lovim u vaem reviru - odmah sam zatim pitala Schmittovu. 0, nikako - rekla je. Ako vam nije ba pravo, mogu jo otkazati! to se mene tie sigurno ne. - Schmittova se smjekala ohrabrujue. - Ne,
95

samo vi idite! Priutit u vam to zadovoljstvo. I zaista bilo je zadovoljstvo izai s Lo-renzom S. On se dobro snalazio, imao manire i znao zanimljivo priati. Osim toga nije bio nasrtljiv nego bi me sa svojim superelegantnim talijanskim kolima dovezao kui i oprostio se njenim, gotovo smjernim poljupcem. To nije bilo samo jedanput, ve smo se sve ee sastajali, a naposljetku redovito. Godilo mi to sam svoje prijatelje iz Schvvabinga mogla draiti izlazei s tim uglednim oboavateljem. Bili su bijesni na njega i prijetili mi da e ga jednom prilikom premlatiti, ali se, naravno, ipak nisu usudili, jer su njegove ake imale vei domet. Osim toga uivala sam u zavidnim i poudnim pogledima ostalog enskog svijeta. Bilo u nonom lokalu ili u kupalitu, Lorenz S. je uvijek i svugdje fantastino imponirao. Kad bi s njime izlazila imala bi nekako osjeaj kao da izvodim u etnju nekog rasnog psa. Eto tako. No kako to obino biva, to sam se vie privikavala da hodam s njim naokolo, sve vie sam se bojala da u ga izgubiti. Kakve mogunosti ima jedna sirota djevojka da vee uza se mukarca? Jednu jedinu: seks. Nije da sam ila za tim, zaista nisam. Da je bilo po mojem, mogla sam jo godinama tako nastaviti. Meutim, bila sam
96

uvjerena da mu to s vremenom nee biti dovoljno, pa sam odluila da ga ohrabrim. Jednom smo u Salzburgu gledali Don Jitana, i potom u Zlatnom jelenu neto pojeli i popili bocu ampanjca. Kad smo se zatim odvezli natrag u Munchen, na rastanku me naglo zagrlio i njeno poljubio. Privila sam se uz njega i ugurala mu jezik u usta. Na trenutak se iznenadio, a onda je isplazio i on svoj tako da su im se vrci dodirivali. Matom i spretnou uspjela sam iz tog, tek stidljivog dodira, doarati pravu trajnu vezu i kad sam mislila da sam ga dovela u pravu koloteinu, moja ruka lagano dopre do njegovih hlaa i ne nae -nita. Istovremeno, gore je bio doista strastven, a dolje je pokuavao odmaknuti moju ruku - ali ona se opet vratila i utvrdila da se jo uvijek nita n i j e micalo. Odmaknula sam usta, zabacila glavu i promatrala ga ispitivaki u svjetlu uline svjetiljke ispred mojih kunih vrata. Nisam vidjela nikakve strasti, ve samo nelagodu i zbunjenot na njegovom lijepom licu. - Mislila sam da ti je stalo do mene rekla sam. Pa stalo mi je - ustvrdio je. Ali nita od toga se ne vidi! Hildeaarda, previe te potujem a da. . . ^
/ / L 'IK I
S

p iv p n l t l k i l l l K l

97

Ne govori kojeta! Na meni nema ni eg vrijednog potovanja! Za mene da. To ti ne vjerujem. On zapali cigaretu i svjetlo njegovog upaljaa osvijetli na trenutak njegov naoit muki-profil. - Molim te, pokuaj me shvatiti - ree prigueno. - Spremna sam. - Zar jo nikada nisi srela mukarca koji ne eli prevariti svoju enu? Smatrala sam da smo ve blie stvari. To nije stvar volje - prosvjedovala sam. Za mene jest! Onda htjedni suprotno! - Ponovo sam se privila uz njega. Ne - rekao je blago, ali energino i odgurnuo me od sebe. Sada sam se razbjesnila. Sa mnom ne moe tako! - rekla sam gnjevno. - Da li mi moda zaudara iz usta? Ne, naravno. Ali ti mi pobuuje takav osjeaj! Ti. . . ti vrijea moju ensku samosvijest na neuven nain ... To zaista nisam htio! Molim te, Hilda, oprosti mi . . . Samo ako poe sa mnom gore i dokae mi da ti se ne gadim! On ugasi cigaretu u pepeljari pokraj sebe.
98

Dobro, hou. Ali ti onda mora biti jasno da e to znaiti kraj naeg prijatelj stva. Sasvim mi je svejedno! - povikala sam, a to sam mislila sasvim ozbiljno. Zar ti misli da bih mogla i dalje hodati s tobom kad bih imala osjeaj da tebi za pravo nije do mene stalo? - Naglo sam otvorila vrata automobila, skoila na plonik i pruila mu ruku. - Doi! On me povue natrag - bio je zaista snaan, u tome se nisam prevarila. to to znai? - upitala sam. Ne mogu - prizna on. Usprkos svemu to se prije dogaalo, to me pogodilo kao grom. - to? - povikala sam. - Treba li to da znai. . . da si impotentan? - Nemam interesa za ene . . . ne u tom smislu kako ti od mene oekuje. Ti si peder? Pa, moglo bi se rei. A tvoja ena? to kae tvoja ena? . - Ja nisam oenjen. - A zato si me onda cijelo vrijeme vu kao za nos? On me uhvati za ruku. - Hilda, ja te strano volim, stvarno, mora mi vjerovati, zbog toga sam se i bojao da ti kaem istinu ... bojao sam se da... da u te izgubiti. Stisnula sam usnice i utjela. - Zar nam nije bilo lijepo, Hilda? - na stavi. - Zar ne moemo i dalje tako kao
99

dosad. . . i jednostavno zaboraviti ovu nesretnu veer? Ne znam da li je to mislio ozbiljno. Vjerojatno je elio izmaknuti i sprijeiti me da priam dalje o mom doivljaju s njim. Bila bih mu od srca rado rekla svoje miljenje, ali to nisam smjela sebi dopustiti. Moj poloaj u firmi Kruse nije bio tako vrst da sam sebi mogla dopustiti da steknem neprijatelje. Izjavila sam, dakle, s pohvalnom mirnoom: - Ti si sigurno u pravu, Lorenz. Ali ja sam sada totalno zbunjena. Daj da stvar prespavam, to misli? - Prisilila sam se ak da se i nasmijeim, prije nego sam iskoila iz automobila. Sutradan je od njega stigao buke utih rua - teta. Nisam, istina, nepomirljiva, ali da bi me privolio da zaboravim tu sramotu, moju i njegovu, mogao je i malo dublje posegnuti u dep. Nije se vie javljao, a kad je slijedei put doao u ured, nije ni pokuao da sa mnom dogovori sastanak, te sam tako bila poteena od toga da ga odbijem. Schmittova, koja se obino vrlo malo zanimala za moj privatni ivot, upitala me kad je otiao: No? Je 1' neto bilo? Jo kako! - odvatila sam. - Postao je nasrtljiv pa sam ga otpravila!

to! - zapanjenost Schmittove bila je tako iskrena da sam naslutila opas nost. Vi ste dakle znali da je topli brat? uskliknula sam. Pa sigurno! - Ona se nasmije. A zato me niste upozorili? Zato jer postoje iskustva koja svaka djevojka mora sama stei! Kada dobro razmislim, pa ve i zbog svog nekolegijalnog odnosa u toj aferi, Schmittova je svoje razoaranje vie nego zasluila. Kada sam konano uspjela da je smijenim na mjestu efove sekretarice, naravno da sam jedva ekala da se osvetim Lorenzu S. Ne zbog toga to bih imala neto protiv homoseksualaca, nipoto. Kao prosvijeen ovjek 20. stoljea dobro sam obavijetena o tim stvarima. Ima raznih ljudi, netko je ovakav, netko onakav, tako mora biti. To to me kod njega razljutilo i uvijek iznova razjarivalo kad god bi se pojavio ili kad bih na njega samo pomislila, bila je injenica to me vukao za nos. Da ml se u poetku - ne, tako daleko neu ii - ali da mi se recimo kod treeg susreta povjerio da mu nije stalo do ena i da me pitao da li bih pod takvim okolnostima imala interesa za jedno isto platonsko prijateljstvo, vjerojatno bih bila ak i pristala. Sigurno nije za odbacivanje imati i prijatelja za koga se zna da
101

100

sigurno od tebe nita ne trai. A obavezno bih drala i jezik za zubima, jer tada je ta stvar jo bila zabranjena. Ali Lorenzo nije bio samo topli brat, on je bio pravi licemjer. Stalno je glumio suzdranost, a vjerojatno me je u sebi, moda i sa svojim miljenikom, grdno ismijavao. Ne, platit e mi on to! Da li je slutio neto loe kad me ugledao ustolienu na mjestu efove sekretarice? Pojma nemam. A tko zna to se sve ne deava u 'takvom momku. Vjerojatno je, i onda kada se osjeao neugodno, znao to prikriti. Obasuo me svim svojim armom, a u isto vrijeme obigravao oko Haasove, tako da je u blaenoj zbunjenosti toliko grijeila u tipkanju da je zapoeti dopis morala izvlaiti iz stroja i poeti novi. Samo sam ga uporno gledala smijeei se i pustila ga da govori dok mu ne bi ponestalo daha. Ta znala sam zato je doao. Imao je sastanak kod efa. Jo ga je Schmittova bila predbiljeila. Konano pogleda na svoj runi sat. Prolo je jedanaest. Da, ve je kasno - potvrdila sam. Neemo te vie zadravati. Ali je lijepo od tebe da si k nama navratio. Ja sam najavljen. A zbilja? - Pravila sam se kao da sam zauena i listala u svojim biljeka ma. - ao mi je, Lorenz, ovdje ne. vidim nita . . .
102

To ne razumijem! Ali molim te, pa to je sasvim jedno stavno! Odlaskom Schmittove neke su se stvari poremetile . . . a osim toga ona je na kraju bila i prilino nesreena. Mo ram ti se dakle ispriati... zaista iskreno mi je ao, Lorenz. Ali ja u ti vrlo rado dati novi termin. ef je, naravno, ve etrnaest dana unaprijed bio zauzet tako da prije nije dolazio u obzir nijedan novi termin. Tek to je iziao, Haaseova ree: - Tako sladak ovjek! Zar stvarno ni ste nita mogli uiniti, gospoice Krame'r? Budui da ne elim, poput nekih drugih ljudi, pustiti da neiskusne djevojke nasjednu, rekla sam iskreno: - Sladak je pravi izraz. ovjek je pe der do sri. Buljila je u mene svojim smeim

i.

Ali ef to zna! Iskljueno! - pogledala sam ga lju bazno - ba sam juer aurirala njegov rokovnik, ali ti nisi bio predbiljeen ... osim toga, on je upravo na jednoj konterenciji, a odmah zatim ima poslovni ru ak. Njegovo fino profilirano lice se smra-

krupn im oim a. Pa, to nij e m og u e! U to m o ete bit i po sv e sig ur ni, sa m mi je to re ka o. Al i ak o me ni ne

vjerujete,

pokuajte sami sreu. Ako ga smotate, moete od mene zaeljeti neto lijepo. Nakon toga Haaseova nije vie postavljala nikakva pitanja. Lorenz S. nije naravno dobio ni slijedei termin. U rano jutro predvienog dana nazvala sam ga vrlo rano, samo da ga obavijestim daje ef sprijeen. Predbiljeila sam njegov posjet za drugi rok, ali sam se pobrinula da ni ovog puta ne usU meuvremenu posjetio nas je gospodin Hiiber, jedan dostojanstven, trbu-asti otae obitelji, ni u jednom smislu privlaan, a za mene zanimljiv samo zbog toga to je isto tako imao predstavnitvo jedne talijanske keramike lirme i zbog toga to sam se uz njegovu pomo konano mogla rijeiti Lorenza. Pogledala sam njegovu kolekciju uzoraka i zamolila ga da ponovo doe poslije podne i dotle prebacila nekoliko termina tako da je efu ostalo oko pola sata vremena. Roland Kruse je bio malo iznenaen kad sam mu najavila taj posjet. Mislio sam da dobro poslujemo s gospodinom S. To je tono. Ipak smatram da biste trebali s n j i m razgovarati. Ima vrlo zgod ne desene i prihvatljive cijene. I rokovi isporuke su povoljni. Osim toga, ve je krajnje vrijeme da opet naruimo. Nae se zalihe smanjuju.

ef me pogleda preko naoala. Da . . . ali zar ne moemo to isto ui niti i kod S.-a? Svakako, samo on se ve ne znam kako dugo ne pojavljuje. A nemamo raz loga da za njim trimo, zar ne? Naposljet ku, on je kod nas sasvim lijepo zaradio. ef uzdane. Uvijek ista pjesma. im ljudi uu u neki posao, ve misle da im to vie nije potrebno. Pokuajte dakle s t i m ... kako se ono zove? Huber, gospodine direktore, Huber iz lirme Montini! Huber je dobio narudbu, a ja bih se jo uvijek mogla previjati od smijeha kad pomislim kakvo je lice napravio Lorenz kad sam ga o tome obavijestila: - Strahovito mi je ao, nikako to ni sam mogla sprijeiti, ali ovaj put te je konkurent preduhitrio! Tako neto se de ava. Gore glavu, mladiu! Idue sezone sigurno e uspjeti. Lorenz je naravno odmah znao koliko je sati, a to je i b i l a svrha vjebe. Nisam mu nipoto htjela nanijeti tetu i l i ga ak upropastiti. Meni je b i l o jedino do toga da mu dadem do znanja da me se ne moe nekanjeno vui za nos - mene ne! Izuzev sluaja Lorenza ., u prvim tjednima mog slubovanja kao efove sekretarice nije se dogodilo nita naroito.
104 105

U firmi sam dosljedno izgraivala svoju poziciju, ne bojaljivo, ali ipak promiljeno, imajui na umu da si stvorim to manje neprijatelja. Haaseova, zahvalna to sam je izvukla iz pisarnice, pokazala mi se vrlo privrenom, ali ja njezinu lojalnost nipoto nisam precjenjivala. Znala sam da bi me ona pokuala gurnuti ustranu im bi joj se za to ukazala prilika. Ali ja sam bila odluna da joj oduzmem svaku ansu da me izbaci iz moje fotelje. Provoenje jedne administrativne slubenice u odgovornu suradnicu nije za mene, unato mojim sposobnostima, bilo lako, pa mi se potkralo i nekoliko tekih propusta zbog k o j i h se ef izbezumio. Noja to nisam shvatila ba tragino. Promjena u tajnitvu prola je za njega ionako glatko. Da sam odmah iz poetka bila perfektna, moglo bi mu pasti na pamet da u dogledno vrijeme potrai novu sekretaricu, pa se stoga i nisam ba naprezala. Tako sam se neko vrijeme bez prigovora mirila s time, kad bi se s vremena na vrijeme vajkao zbog svoje nenadoknadive Schmittove. Ali jedanput, mislim da je to bilo ve u novoj godini, bilo mi je dozlogrdilo pa sam rekla: - Moda stvarno ne bi bilo loe da uspostavite vezu s gospoicom Schmitt, gospodine direktore. Ako je u meuvremenu otputena iz psihijatrije, ona e
106

vjerojatno opet rado raditi za vas. Da je nazovem? Bila bih, naravno, j^ala na mjestu mrtva, da me je uhvatio za rije. Umjesto toga on me pogleda kao nastrijeljena srna i protenje: - Ne budite bezobrazni! Otada tema Schmitt nije vie dolazila na tapet. Neke supruge misle da sekretarice njihovih mueva nemaju drugog posla nego da zavode te nedune jaganjce. Ja dakako ne znam to se deava u drugim uredima, ali prema mom iskustvu to nikako ne stoji. U svakom sluaju, Roland Kruse me nije nimalo interesirao te nisam ni pomiljala da ga osvajam samo zato da bih uvrstila svoje mjesto. A to mi, po mom skromnom miljenju, nije bilo ni potrebno. A to to je onda konano ipak do tog dolo, bila je njegova vlastita krivnja ili takoer njegove ene koja, kako e se uskoro pokazati, nije vie znala da ga erotski vee uza se. Tako sam kasnije bila upravo primorana da ga uzmem pod svoje okrilje. Ali isprva sam bez ikakve zadnje misli imala samo namjeru da uspostavim to stvarniju i nesmetaniju suradnju. Razumije se da sam u to vrijeme imala i nekoliko avantura - previe je rei nekoliko, bile su zapravo dvije - jer, premda nisam nekakva seksbomba, nika107

da nisam imala namjeru da ivim kao redovnica. Budui da sam bezobrazne mladie i svoju nadu u vjenani prsten stavila ad acta, dopustila sam sebi luksuz da uzimam za prijatelje oenjene mukarce. Ali taj eksperiment nije dao tako zadovoljavajue rezultate kako sam oekivala. Oni su se, dodue, pokazali susretljivi, pristojni, zahvalni a poneto bi i potroili - sve ono ega kod mojih ivahnih mladia dosada nisam nalazila. No meni je pritom ostajao gorak okus. Nikada nisam bila sigurna da li oni mene maze jer sam im poklanjala erotske radosti, koje im njihove supruge nisu htjele pruiti, i l i su se oko mene trudili zato to sam bila sekretarica efa firme Kruse i Co. Vjerojatno nisam dovoljno paljivo birala. Oba gospodina bili su trgovaki putnici u dobavljakim tirmama koji su nastojali dobiti narudbe kod Krusea. U poetku mi se ta kombinacija uinila sasvim razumnom, ali se ona uskoro pokazala obeshrabrujuom i tetnom. Premda jo sasvim svjea i poeljna -s dananjeg gledita zavidno mlada - kao druica tih suprunika, kojima je uzdravanje njihovih obitelji bilo pree od svega ostalog, poela sam se osjeati kao neka stara baba koja, da bi udovoljila svojoj potrebi za ljubavlju, mora donositi poslovnu korist.
108

Zato sam uskoro pokuala prekinuti te odnose, vrlo oprezno, razumije se, jer nisam eljela imati neugodnosti. Ali to nije bilo tako jednostavno, jer ta dva stara momka nisu bili ba spremni da se odreknu jedne tako komotne i jo k tome srazmjerno jeftine veze. Ali jo je jai bio strah da e zajedno s gubitkom moje naklonosti izgubiti i efovu susretljivost. Kad sam bila dijete sanjala sam o tome da me vole radi mene same. Nisam ni slutila kako e biti teko postii taj cilj. ovjek to sebi nerado priznaje, ali uglavnom je tako: mukarci te jednostavno iskoritavaju. A kako rado ti nitkovi ogovaraju sirotu djevojku, kako je njoj samo do materijalne koristi! Pa naravno. Takva je otprilike bila moja situacija, kada sam .primijetila da Roland Kruse opet trai ensku. Dakako, radi toga ga zaista nisam oslobodila od Schmittove! Bila sam prilino ljuta. Uza sve to jo je bio i bezobrazan, imao je jo i drskosti da me iskoristi i kao ljubavnog glasnika. Takva netaktinost. Znam naravno da veina efova to radi i nikom nita. Ali time stvar ne postaje nita bolja. Svaka je sekretarica pomalo zagrijana za svoga efa, jer drukije uope ne bi mogla podnositi njegove hirove i njegove "slabosti. Ni najbolja plaa ne moe nadoknaditi ono to se dan za
109

danom mora progutati. I sve to bez prstena i bez drutvenog poloaja! Suprugama je bez sumnje lake: one svog oboavanog supruga vide samo uveer, ako uope i doe kui i preko vikenda. Vei i tei dio vremena mi provodimo s njima. Mi moramo ispravljati njihove greke i marljivo raditi na stvaranju njihovog imena, jer kad bi se u veini firmi znalo kakav je uistinu ef, to bi dovelo do dvorske pobune ili ravno do bankrota. Usprkos tome mi nemamo prava na svog efa, najee ni dugoronog ugovora, ma koliko bile s njime intimne. Ne smijemo ga pred drugima ni tikati, jer to bi djelovalo okantno, ah, mi jadnice! Skromne kakve ve jesmo, zadovoljavamo se svojim mjestom na lijevoj strani. Mi znamo da srce naeg efa uvijek i prije svega pripada njegovoj eni, i mi to prihvaamo bez prigovora. Ali da se od nas zahtijeva jo i to da trpimo neku beskorisnu ljubavnicu koja ide samo za ti m da mu iz depa izvue novac - e, to je malo previe! Roland Kruse se preda mnom uope nije stidio - jo jedan dokaz vie, da u meni uope nije otkrio ono ensko Neto, nego je u meni vidio samo vrijednu pelicu; do tada sam se bila stvarno nadljudski suzdravala. Dolazio je veselo zvidei u firmu, gajio posebnu ljubav za jarko arene krava10

te, ak je odbacio i svoj stari iznoeni sako od tvida i zamijenio ga korektnim svijetlosivim odijelom od flanela. Bili su to zabrinjavajui znaci. Nisam se uope morala naprezati da ih protumaim, on me je svojom mukarakom bezobzirnou uinio svojom polupovjerljivom osobom. U najkrae vrijeme sam saznala da se ona zvala Vivian Lorna, to mi je zvualo kao umjetniko ime. Ne elim da me se smeta, obiavao bi tada rei el, jedino ako nazove Vivian Lorna, onda me spojite! Ili: Molim vas, dajte da se Vivian Lorni poalje buke rua... da, crvene rue, osamnaest komada. Ali nemojte to telefonom, nego sami izaberite cvijee, moete za to iskoristiti podnevni odmor. I l i bi pitao: Moda sluajno znate neki zgodan roendanski poklon za jednu mladu damu? Treba biti malo intiman, ali ne suvie skup. Sve sam to podnosila s prijaznom mirnoom, doslovno ne trepnuvi okom. Budui da je Annv, njegova draga ena, bila navikla da on veeri provodi kod kue, obiavao je odlaziti iz ureda u radno vrijeme na dva i l i tri sata zbog ega bi me zapala asna dunost da pronalazim uvijek nove isprike za njegovu odsutnost, a zbog koje je i cijeli posao osjetno trpio.
11

Ali vrhunac je dosegao, kad mi je jednog popodneva rekao da uveer nakon posla ostanem u uredu kako bih mu osigurala alibi ako bi njegovoj eni palo na pamet da nazove. - Recite joj da imamo linancijsku kontrolu ... Ali, gospodine direktore - prekinula sam ga mirno - pa i financijski inovnici dre neto do odmora! Onda recite bilo to drugo. Vi ste pametna djevojica, ve ete se neeg sjetiti! - I u tren oka i s neuobiajeno na krivljenim eirom je iziao. Ostala sam tako doslovno preputena samoj sebi, sama samcata u uredu. Da sam bar ponijela neki krimi! Ne, morala sam tratiti vrijeme sreujui arhivu, zadatak koji mi je odavna bio ispod asti i koji je spadao u djelokrug Haaseove. Oko devet sati bilo mi je ve dosta pa sam odluila da se odvezem kui. Ve sam drala u ruci kvaku, kad zazvoni jedan od telefona. Odmah sam se vratila i podigla slualicu. Molim vas, mogu li razgovarati s mojim muem? - pitala je Annv Kruse, poto sam se javila. Nije se potrudila ni da se predstavi, ve je drala da ja to mo ram znati. Dobra veer, milostiva gospodo rekla sam umiljato - naalost to

trenutno nije mogue, gospodin direktor je upravo

na sastanku i izriito je naloio da ga se ne smeta. A kakav je to sastanak? - upita ona srdito. - Zar ga nije mogao zakazati rani je? Ne znam, milostiva gospoo, ni ja nisam tamo prisutna, nego sjedim u ure du . . . samo sam vidjela posjetioce kad su dolazili. Kakve posjetioce? Jedan arapski eik iz neke zemlje izvoznice nafte - izmiljala sam ivo. On bi htio, koliko znam, izgraditi neki pliva ki bazen u pustinji pa se s tim zahtje vom obratio naoj firmi. On nikako ne

voli publicitet, pa je sigurno zato sasta nak uveer. A to mislite, kada e gospoda zavr iti? To zbilja ne znam. Ali im gospodin direktor izie, zamolit u ga da nazove kui. - Da, uinite to, drago dijete. Time je to bilo sreeno. Zlurado sam se smjekala zamiljajui kako e ef reagirati kad ga ona bude pitala za eika. Nije ni mogao nita prigovoriti ako ne bude u redu, ta on mi je izriito rekao da neto izmislim. Ali radost zbog tog mog malog trijumfa brzo je splasnula. Ja sam mu, istina, dobro podvalila, ali situacija se time nije nita promijenila. Morala sam izmisliti neto djelotvornije.
8
/.Vna s preporukama

1 3

Najprije sam uzela taksi - na raun firme, jasno - odvezla se kui, svukla se i legla u vruu pjenuavu vodu. Dok sam se bukala u vodi, pala mi je prvi put na um ideja radi koje svakako nisam morala ii u vodu. ef nije bio ovjek kojega se moglo pustiti da slobodno juri naokolo. Budui da njegova vjenana ena oito nije znala da ga vee uza se, morala sam ga vezati ja, u interesu njegove supruge i u interesu firme. Uz to mi se prilino i dopada, te sam se dosad svjesno odricala ambicija u tom pravcu, samo zato da bih izbjegla komplikacije. Sada sam odluila da budem njegova ljubavnica. To je u redu. O tome kako to izvesti, nisam zasad morala razmiljati. Bila sam uvjerena da u ga, budem li to samo htjela, s lakoom zavesti. Ali, sada dolazi veliko Ali. Vivian Lorna nee time biti automatski iskljuena. ef se moe sjetiti, ako bude dovoljno pametan, da usreuje istovremeno, odnosno naizmjence dvije ljubavnice, da bi ih tako moda vie tedio. Ili bi doivljaj sa mnom uzeo samo kao povrnu usputnu avanturu i vratio se svom dnevnom redu i svojoj Vivian. Opet nisam tako drska da bih se umiljala, kako bih svaku drugu mogla nadmaiti u krevetu, pogotovu jednu djevojku o kojoj dosad nisam nita znala osim injenice da je uspjela zaluditi mog efa. Ni114

sam ga smatrala ba nekim nasrtljivcem, ali ona je morala imati nekog iskustva kad ga je uspjela tako vezati uza se. Morala sam upotrijebili- druga sredstva kako bih je istisnula. Ali koja? Jo se dobro sjeam da sam tom problemu prila ne emocionalno, nego sasvim logino. Uoila sam da se tu ne radi kao u dobroj staroj, ali vjeno mladoj francuskoj bulevarskoj komediji, o ljubavnom trokutu. Tu su sudjelovale tri osobe: Roland Kruse, njegova ena i Vivian Lorna. Ja u tome nisam igrala nikakvu ulogu. Da bih razbila taj nezgodan trokut, morala sam izvrili utjecaj na jednu od te tri osobe. Pitanje kako zasad sam privremeno iskljuila. Misao da obavijestim Annv gotovo mi se sama od sebe nametala. Ve sam je vidjela kako razjarena - uzgred reeno, tada sam je poznavala samo preko telefona i po velikoj srebrom uokvirenoj fotografiji na efovom pisaem stolu - upada u Vivianin stan i zatie ih in flagranti. To bi b i l o strano zabavno. No s druge strane bilo je u toj ideji previe nepredvidljivih faktora. Kad bih imala nesreu, Annv bi ih mogla svojom intervencijom jo vre prikovati jedno uz drugo, naroito ako se bude ponaala, a to sam oekivala, kao neka megera. Tada bi se lako moglo dogoditi da je ef dodue skrueno moli za
115

oprotenje i ponovo joj se zakune na vjenu vjernost, ali da zapravo, moda i nakon kraeg prekida, nastavi svoje odnose s Vivianom Loma s udvostruenom strau i oprezom. A moglo se desiti i to da Annv stvar loe shvati i zatrai razvod, osobito ako drugi i l i trei put utvrdi nevjeru svoga mua. Suvie malo sam o njoj znala da bih mogla unaprijed rei kako e reagirati. efov razvod ne bi sam po sebi bio nikakva katastrofa, moda samo posljedica. Roland Kruse bi se moda, ako bi bilo mogue, vjenao sa svojom Vivian, a ja bih tada umjesto jedne naputene supruge imala kao suparnicu jednu raliniranu mlaahnu ljubavnicu. To sigurno ne bi b i l o u skladu s mojim planom. Dola sam do zakljuka da je nesumnjivo bolje ostaviti Annv po strani, izmeu ostalog i humanije, jer emu joj zadavati udarac kad e avantura njezinog mua uskoro zavriti prisilnim slijetanjem u bazu. Bilo bi bez sumnje potenije uznemiriti samo njega, jer on je bio onaj zlotvor u komediji koji je zasluio kaznu. Kako bi reagirao kad bi saznao da ga Vivian Lorna vara? Naravno, to se mora tako udesiti da se -stvarno u to uvjeri. Razmiljala sam o tome da nahukam na n j u jednog od mojih najprivlanijih mladia iz. Sch\vabiima, i tada, u odlunom

trenutku, pustim efa da nahrupi unutra. Ali to otkrie ne bi ga moralo bezuvjetno otrijezniti. Ljubomora, pa i osnovana, dosta esto je u stanju da jo pojaa strast umjesto da je prigui. Osim toga, tko e mi jamiti da joj on ne bi oprostio kad bi ga na koljenima molila? ena rijetko gubi na svojoj vrijednosti ako moe dokazati da je i za druge poeljna. Moda je ak pripadala i onom tipu ena koje mogu sve, pa i zlo uiniti bezazlenim, prema motu: Dragi, zar vie vjeruje svojim oima nego meni? Ne, najdjelotvorniji i najbezopasniji put da se toj avanturi uini kraj, zakljuila sam kad sam izvukla nogu iz bijele pjene i sa zadovoljstvom promatrala svoju lijepo oblikovanu vitku noicu, sastojao se u tome da se izravno pristupi Viviani Lorna. Ona je od svih troje bila vjerojatno i najmanje zauzeta. Roland Kruse nije obilovao ni privlanom mukou, niti je, uza svu ljubav, izdavao vee sume novca. Nije dakle moglo biti suvie teko navesti je da ga ostavi, samo kad se pronau pravi argumenti. Nakon to sam dola do tog zadovoljavajueg zakljuka, istuirala sam se hladnom vodom, izila iz kade, obukla brzo svoj kupai ogrta od frotira i prese li la se u svoju dnevnu sobu. Natoila sam jedan viski, zapalila cigaretu i sjela u stari naslonja, koji sam nabavila kod
116 17

jednog staretinara i koji, mislim, mojoj, inae prilino moderno namjetenoj sobi, daje neku osobnu notu. Kako bih mogla navesti Vivianu Lorna da prekine s Rolandom Kruseom? Ako bi morala pretpostaviti da pored nje ima jo i druge djevojke, to bi u najmanju ruku povealo njezin interes za njega. Moda da ju uvjerim da se on nikada nee razvesti. Ali, ni to nije bilo sigurno sredstvo. Ako je ta Vivian bila takva kakvom sam je zamiljala, ona se sigurno na to ne bi ni osvrtala. Ali kako bi se drala kad bi saznala da se on nalazi pred steajem? No, ni ta ideja nije bila tako dobra kako mi se u prvi mah uinilo. Vjerojatno bi je to samo potaklo da iz njega jo vie izvue. Tako sam se jo neko vrijeme muila oko tog mog problemia, ali mi je malo-pomalo bivalo jasno da je posve besmisleno tako naslijepo kovati bilo kakav plan. Moram upoznati svoju rtvu da bih je mogla uspjeno uhvatiti u zamku. Moja prva misao bila je da se predstavim kao dostavljaica cvjearnice kako bih joj redovito mogla dostavljati efove rue. No to nije bilo dovoljno. Ako bih imala sree, mogla bih pritom na brzinu baciti jedan pogled na nju. Tada mi, kao grom iz vedra neba, sine genijalna ideja. Zapravo u tom trenutku jo nisam znala koliko je ta ideja zapravo bila genijalna, ali me odmah digla na

noge. Privukla sam stoli za telefon, otvorila telefonski imenik i potraila njezino ime. Znala sam, dakako, da je imala telefon, ali sada je bilo vano vidjeti da li je telefon stvarno uveden na njezino ime, inae bi se moj plan zakomplicirao. Imala sam sreu, bila je u telefonskom imeniku. Zamalo je nisam odmah nazvala. No, tada sam dohvatila najprije moj runi sat, koji sam prije kupanja bila odloila, i ustanovila da je bilo ve blizu jedanaest sati. Telefoniranje u to vrijeme ne bi djelovalo pristojno. Odloila sam akciju do sutra i zadovoljna pola u krevet. Kako je to esto inio u posljednje vrijeme, ef je napustio ured za podnevnog odmora. Znala sam da se nee tako skoro vratiti. Bio je, kako sam u meuvremenu saznala, izraziti podnevni evac. O podne slobodne vjebe, a uveer dunosti: ini se da je on to rasporedio po tom sistemu. Dakle, nije bilo razloga da se urim. Ruala sam na miru u Ldwenstiibchenu, gdje su jeli namjetenici nae firme, a po povratku u ured priutila sam si jo alicu kave. Tek tada sam otpravila Haaseovu pod nekim bezveznim izgovorom i poela telefonirati. Vivian Lorna se javila, malo zadihana. Mogla sam poprilino zamisliti situaciju
119

iz koje sam je trgnula, a upravo je to jo poveavalo moje zadovoljstvo. - Da li razgovaram s umjetnicom Vivianom Lorna? - provjerila sam. - Da, naravno ... zato pitate? Dosada nisam jo bila sasvim nacistu u pogledu njezinog zanimanja, ali mi je njezin kolovani glas s jasnim konsonantima i zvunim vokalima govorio vie. - Vi ste glumica, zar ne? - upitala sam. - Nemojte se ljutiti, u Rimu su mi dodue dali vae ime i vau adresu, ali iz gleda da informacije nisu sasvim to ne. . . Odmah je zagrizla. U Rimu? Da, ja sam vanjska suradnica jednog talijanskog magazina ... Oggi, moda ga znate? Da, da, naravno - rekla je bez daha, ali sada iz drugog razloga. Mi pripremamo jednu seriju o mla dim talentima ... o njihovim tekoama i njihovim mogunostima i, kako sam re kla, vae ime stoji na mojoj listi... Vi elite objaviti reportau o meni? U magazinu Oggi? Najprije bih vas htjela zamoliti za je dan intervju. Kad biste imali vremena? Kad god elite ... odmah! U pozadini sam zaula, na moje veliko zadovoljstvo, efov glas: Ali, molim te, Vivian ... uti! - zasike ona.
120

Tada je na drugoj strani ice nastao potpuni muk, ona je sigurno zatisnula slualicu i pozvala Rolanda Krusea da se dri podalje. Zamalo nisam prasnula u glasan smijeh. Umjesto toga povikala sam glumei nestrpljivost. - Halo, halo! to je? Je li prekid? Vratila se. - 0, oprostite! - viknula je. - Upravo sam morala . . . da li vam odgovara danas? Da - rekla sam - ali najprije moram na ruak s jednim njemakim producen tom, a zatim ... recimo u est? Da, drago mi je! - Oito je imala osjeaj da je previe otvoreno pokazala svoje oduevljenje jer je dodala smire nim glasom: - Oekujem vas! - Onda, dovienja! Ciao! - Spustila sam slualicu i zatekla se kako poput sta rog intriganta na pozornici zadovoljno tr ljam ruke: stvar je sjajno uspjela, Viviani je bilo toliko stalo do publiciteta da se nije sjetila ni da me upita za ime! S dobro sraunatim zakanjenjem od deset minuta dola sam uveer do kunih vrata velike stare kuerine u kojoj je Vivian stanovala. Miinchen, Maximilianstrasse, bila je to zavidno dobra adresa, uz to u divnom sredinjem poloaju; kad bi uveer izlazila, nije joj bio potreban ni taksi ni tramvaj. Veina kazalita i restorana bili su tako blizu da je do njih mo121

gla stii pjeice, samo do Schvvabinga bilo je, dakako, neto dalje. Pored kunih vrata bilo je mnotvo ploica s imenima, ali su vrata sreom bila otvorena; kua je unutra morala stvarno biti tako prostrana kao to je izgledala izvana. Vivian Lorna stanovala je sasvim na vrhu. Ustanovila sam da nema lifta i poela se uspinjati. Stubite je bilo prostrano, iroke i blage stepenice, ali je ograda bila mjestimice oteena, a zidove je bilo ve prijeko potrebno ponovo okreiti. Bila je to zaista vrlo stara i trona kua. Da ne bih dola gore zamorena, ila sam namjerno lagano i ee zastajala da se odmorim. Bio je topao proljetni dan, a topli juni vjetar mi je, mislim, ionako smetao. No ja sam svakako htjela ostaviti dojam njegovane samosvjesne novinarke, mlade ene koja je neto u ivotu postigla. To je bilo vano, jer samo tako mogla sam se nadati da u impresionirati Vivianu Lorna. Poslije ureda, ni deset konja ne bi me bilo due zadralo, bila sam se jo odvezla kui i presvukla. U elegantnom utosmeem kostimu od gabardena, sa arenom pucci-bluzom, kao daak tankim arapama i firentinskim cipelama, izgledala sam, kako sam drala, vrlo talijanski. Kosu sam vezala straga svilenom maramom, a na usnim resicama njihale su se male zlatne naunice. Najprije sam bila
122

stavila naoale za sunce s okruglim zrcalnim staklima, ali sam ipak odluila da ih skinem, jer je taj detalj djelovao upadljivo i mom briljivo dotjeranom izgledu davao neto izvjetaeno. Predstavila sam se kao vanjska suradnica asopisa, jer nisam htjela da Vivian Lorna doe na ideju da se naknadno jo raspituje u redakciji. Kad sam napokon dola do njezinog stana na estom katu, htjela sam zapravo jo malo odahnuti, ali mi se uinilo kao da sam ula neki um iza vrata i nisam drala iskljuenim da me Vivian, koja je sigurno vrebala na moj dolazak, promatra kroz okance. To bi bila zaista glupa situacija. Ispruila sam odluno moj kaiprst u konoj rukavici i pritisnula dugme za zvonce. Tada smo obje izbrojile do deset - ja vani, a Vivian unutra - dok nije otvorila. Bila je vrlo neobina djevojka s uskim licem i zelenim oima, i vitka stasa koji se u pucci-kostimu, koji je obukla oito meni u ast, krasno isticao. Godine joj nisam mogla tono odrediti, jer se previe naminkala, ali moglo joj je biti otprilike neto izmeu dvadeset i dvadeset pet godina, neto mlaa ili starija od mene. Ne bih se usudila prosuivati ni to da li je njezina dugaka jarkocrvena kosa, koja joj je sprijeda padala do grudi a straga na lea, bila prava - mislim na
123

boju. Ali napokon, to je svejedno. O crvenokosim enama se govori da se razumiju u erotiku, a budui da i one koje boje kosu to znaju, moe se mirne due pretpostaviti da je imala to ponuditi i l i je bar bila spremna dati sve od sebe. Rukovale smo se. Vivian se ispriala to nema lifta, ali ja nisam nita rekla o svom zakanjenju. Trebalo je da osjeti da je mogla biti sretna to sam uope dola, a to je i bila. Uvela me je u svoju svijetlu i nekako gotovo mladenaki namjetenu dnevnu sobu u kojoj je, u skladu s kosim i vrlo niskim zidovima, bilo samo nisko pokustvo. Na kauu je lealo mnotvo kriavo arenih jastuka, uz to krpene lutke i medvjedi svih veliina i porijekla, ne ba originalan hobi za jednu mladu glumicu. Kad me je ponudila piem, odluila sam se za aj jer se nisam htjela izvri opasnosti da mi alkohol razvee jezik. Sjela sam na jednu majunu stoliicu - osim 'kaua na koji se sama Vivian Lorna ispruila, nije bilo drugih mjesta za sjedenje i dok se grijala voda za aj, askale smo malo o Rimu i Cineeitta za koji se Vivian veoma zanimala. Kako ja marljivo pratim drutvenu kroniku, mogla sam u velikoj mjeri zadovoljiti njezin interes za slatki ivot: ono to nisam znala, jednostavno sam izmiljala. Diskretno sam dala naslutiti da sam bila znanica Sofije Loren i Gine Lollobrigide, iako ne
124

i njihova prisna prijateljica, a kad je navalila sa suvie diskretnim pitanjima, izmicala sam smjekajui se: Ima stvari o kojima je bolje ne govoriti! Neka ona o tome misli to hoe. U svakom sluaju postigla sam upravo ono to sam namjeravala: uzbudljiv ivot koji sam provodila izazivao je njezinu zavist i divljenje. Bila je toliko oarana da je preula i pitanje posude za vodu. Sjeam se da sam je morala na to upozoriti. U svakom sluaju domaica nije bila, jer se tek tada sjetila da postavi mali stakleni stoli koji je bio izmeu nas; njezine kvalitete su morale biti u neem drugom. Nije se mnogo trudila ni oko toga da me poasti, jednostavno je istresla na tanjuri nekoliko keksa iz jedne kartonske kutije i uope se nije sjetila ponuditi limun i l i vrhnje. Usprkos tome, kad je napokon izvrila sve pripreme, aj je previe pocrnio i imao gorak okus. Konano, nisam bila ovdje radi svog zadovoljstva. Odloila sam alicu, zapalila cigaretu i rekla: - Sada emo konano razgovarati o vama, gospoice Lorna ... Opet se opruila na kauu i ugurala nekoliko jastuka ispod lea. - A, zovite me Vivian, gospoice von Hasenhot .. . Bila sam joj se predstavila kao Melanija von Hasenhof, a taj, premda skrom125

ni, plemiki atribut, ini se da joj se sviao. Prihvatila sam njezin prijedlog, ali nisam joj namjeravala dopustiti da me oslovljava imenom. - Dobro, Vivian - rekla sam - priajte, dakle! Ali istinu, molim. Ako budu po trebna uljepavanja ili prerade, uinit emo to radije same. Poklonila mi je jedan neduan pogled, koji bi me bio, da sam bila mukarac, sigurno zapalio. - Pa ne mislite valjda da vas obmanju jem? - Nadam se da ne - odvratila sam suho. - Ponimo dakle prvo od vaeg imena. Kako se zapravo zovete? Vivian Lorna je zacijelo vae umjetniko ime. Ona napravi malu grimasu. Ali ja sam se na njega tako navikla! Treba ga i zadrati, drago dijete! Samo . . . ja moram znati istinu! Otvori la sam svoju veliku runu torbu od svinj ske koe i izvadila blok za stenografiranje. - Dakle ... Ursula Unterhuber - prizna Vivian neugodno dirnuta. Ta ne trebate se sramiti - tjeila sam je - zvati se von Hasenhof nije tako er neko veliko zadovoljstvo. to mislite, kako su mi se esto prije rugali nazivaju i me Hasenpfote ili Hasenfuss.*

'' Hascnpjoic - /.eja apa, Hascufus^ - zeja

IIOLUI

(op. pro\.)

126

Ali vi ste ga zadrali? Privatno da! Ali svoje lanke esto potpisujem pseudonimima. To je ipak neto drugo! Moda. Ali ja trenutno ovdje nisam interesantna, nego vi. Dakle, ponite ... Vivian - rekla sam naglaavajui da joj pokaem da sam njezino pravo ime pri mila do znanja i ve zaboravila. Djetinj stvo, mladost i tako dalje . . . Krenula je. Bile su to uobiajene banalnosti: dobra graanska obitelj, roditeljska kua, strog otac, rano probuena strastvena elja da postane glumica, otac protiv, majka za, kompromis: najprije postii neko estito zanimanje i tako dalje, i tako dalje. Pojedinosti se uz najbolju volju ne mogu vie sjetiti. Ali ovo mi je ostalo neizbrisivo u sjeanju: dok je ta hulja pripovijedala svoju priu,'protezala se na upravo besraman nain na kauu. U poetku nisam uope obraala na to panju, jer sam bila sasvim usredotoena na to kako da taj razgovor navedem na eljenu temu. Ali sada nisam znala vie kuda da gledam te sam netremice piljila u svoj blok. Moda me je Vivian Lorna htjela zavesti? Jezivo, to sve ne pada na pamet tim podlim karijeristima! No, kod mene se nije namjerila na pravu adresu. Prvo, nisam tako nastrojena, pa ak kad bih i bila, ne bih se dala na tako jeftin nain nasamariti.
127

Ona je utjela pa sam morala, htjela -ne htjela, ponovo podii pogled. - No, dobro - rekla sam - a to je bilo dalje? Do sada nije bilo neto osobito. Njezine zelene oi su se zacaklile. Mislite da nije? Stala se poigravati vrkom jezika izmeu usnica. Da, vi ste htjeli uti istinu? Tono. Ali vaa istina zvui pomalo knjiki! Smjekala

se. - Moda bih vam mogla ispriati neku senzaciju! I sada je uinila neto to ne bih bila smatrala moguim da to nisam vidjela svojim oima. Leala je s lagano rairenim nogama, izvlaei i uvlaei jezik izmeu usnica, i kruila kaiprstom oko lijeve prsne bradavice sve dok se ova nije poela snano i jasno ocrtavati ispod njezine kao pauina tanke bluze. To nisam mogla vie

ignorirati. Da nisam imala odreeni plan, bila bih ustala i otila. Ali, konano, radilo se o efu. Otro sam je pogledala i rekla, polagano i vrlo jasno. - Ja potpuno razumijem da volite onanirati, gospoice Lorna, ali bih vam bila vrlo zahvalna kad biste mogli s time malo priekati dok ne zavrimo na mali razgovor. Vivian pocrveni kao rak - da li od stida ili srdbe, u to neu ulaziti - uspravi

se i stane na pod s vrsto skupljenim stopalima. Neu vas zaista vie dugo zadravati - obeala sam joj smijeei se - da biste se mogli to prije vratiti svom skromno m zadovoljst vu. Oprostite , molim vas promrmlj a Vivian. Sa zadovoljstvo m sam primila do znanja da mi je uspjelo da joj udijelim djelotvornu moralnu pouku. Va dosadanj

i ivot je, dakle, ako sam vas dobro razumjela , protekao bez osobitih dogaaja ?upitala sam nagla eno suho. Da, ali ja sam ve sudjeloval a u raz liitim filmovima ! U filmu Gola na koi bijelog medvjeda, bila sam ak i zapaena od kritike! Vi niste vie neispisani list papira, znam potvrdila sam

prijazno. - Doku mentaciju o vaem profesion alnom raz voju dat ete mi kasnije. Trenutno me mnogo vie zanima va privatni ivot. Moj privatni ivot? upitala je glu po. Gledajte, Vivian rekla sam - serija koju planiramo treba postati hit. Mlade talente koje biramo ne elimo samo je danput

istaknuti, ve aktivno sudjelovat i u stvaranju njihove karijere, je li jasno?

1 2

Mislite li to ozbiljno? Takvu ansu ve dugo ekam! uskliknula je odue vljeno Vivian. - To je ba ono nepraved1

 trn
no u naoj profesiji. . . za one koji su gore naveliko se pravi publicitet i promocije, ali za nas kojima bi to bilo potrebno ... Sasvim tono - prekinula sam je. Mi se namjeravamo u vrlo velikoj mjeri angairati. Ba zbog toga moramo biti si gurni da se neemo osramotiti. Kako to mislite? Pa . . . - naslonila sam se natrag i bubnjala tupom stranom olovke po blo ku za stenograliranje - bilo bi, naime, za nas vrlo neugodno da vas lansiramo, pa da se onda jave neki drugi ljudi i da nam dadu do znanja: poznajemo mi tu Vivian Lorna, ona je ve u koli, a i kasnije, vie puta sjedila u zatvoru! Vivian se uspravi, a njezine oi su se plamtjele. Zar vi vjerujete da bih ja to mogla uiniti? Bio je to samo primjer - rekla sam blago. - Primjer da vam pojasnim kako bi muno bilo takvo otkrie. Da bismo tako neto izbjegli, morate nam dati ne ogranienu punomo da ispitamo vau prolost. Razmiljala je jedan trenutak. - Nemam nita protiv. Sigurno neete nai nita to bi govorilo protiv mene. - estitam. Vama se moe zavidjeti to ste u to tako sigurni. - Pravila sam se kao da neto biljeim. - A to kaete o sa danjosti? Ni tu nemate to skrivati?

Ona energino zatrese glavom. Ne. Od ega ivite? Imam neku uteevinu, a sada igram u Maloj komediji, dodue samo sporednu ulogu, ali. . . Moe li se od toga ivjeti? -Da. Ljubavnik? Instinktivno sam osjeala kako je na to pitanje namjeravala odgovoriti nijeno, a da bih je sprijeila da se zaplete u lai, beznaajno sam promatrala porculansku vazu na stoliu za odlaganje; bila je puna crvenih rua s visokim dugakim peteljkama, buketom kakav nijedna dje..IM .

vojka samoj sebi ne poklanja. Umjesto odgovora, upita me agresivno: to mislite? Nita, da ste sami! Mene zanima: imate li stalnog prijatelja? Pa imam . . . - Vivian slegne lijepim ramenima. Radi u kazalitu? Ili na filmu. Ne. Graanski tip. Dakle, neto sasvim ozbiljno? - upi tala sam prijetvorno. - Hoete li se vjen ati? Tko to kae?! - Zabaci glavu i nasmi je se. to nalazite u tome tako smijeno? upitala sam. - Ne znam zato bi se inae
131

jedna ambiciozna mlada glumica uputala s jednim graanskim tipom. Zar jo nikada niste uli neto o lju bavi? Da ga volite, vi biste teili za tim da se s njime vjenate! Osim ako . . . Zasta la sam. No? - upitala je kako sam i oekiva la. . . . ako je ve oenjen! Ona to nije priznala, ali budui da sam ja to znala, nisam nita riskirala da joj to otvoreno kaem. Tako dakle - zakljuila sam i spre mila blok i olovku u svoju veliku torbu - teta, ali to nee proi kod talijanske publike. Ali zar morate uope o tome pisati? Tako neto uvijek jednom izae na vidjelo - objasnila sam mudro. Nemojte misliti da vas osobno zbog toga osuu jem, Vivian, o ne, znam, sve je to ljudski, sasvim ljudski. Samo sam vas smatrala inteligentnijom. Skoila je i stala hodati gore-dolje koliko su doputali kosi zidovi. Dosad se jo nitko nije zbog toga sablanjavao! Pa i vi ste dosad bili nitko! Ali vi e lite postii neto vie, ne? U tom sluaju je ljubavna veza s mukarcem iz graan

skih redova iskljuena! Da nije oenjen, u redu, cijela bi stvar imala romantinu notu. Moglo bi se pretpostaviti da ga vi,

istina, volite, ali da mu ne elite rtvovati svoju profesiju. Tako neto uvijek pali. Kad bi on bio reiser, kamerman, scenarist ili samo kolega . . . to bi ve ilo. to istaknutiji, to bolje. Pa i pravi skandal moe biti koristan. Uzmite samo da ste zaveli Richarda Burtona a Elisabeth kipi od ljubomore na vas! Ali ovako ... ne vrijedi o tome uope govoriti. A je li bar dareljiv? Da li vam omoguuje ivot na visokoj nozi? Da li vas obasiplje poklonima? Vivian je utjela. Ustala sam. - Svakako, bilo je ugodno popriati s vama. Stajala je preda mnom. Njemaka publika nije tako kruta! Svaka publika! - proturjeila sam
132

joj. - Ona e se diviti, zavidjeti, cijeniti... nita ne smeta ako i negoduje. Ali danas je svaka glumica mrtva, ako takva veza sa starijim oenjenim mukarcem izie u javnost. Mogla bih prekinuti s njim - ree Vivian oklijevajui. Zato to onda ne uinite? Bojim se - prizna alosno i najed nom poprimi vrlo mladenaki izgled. Znate, on zaista nije ba dareljiv, ali ima novaca. Uvijek se bojim da neu imati angamana, a moja uteevina nee vje no trajati. U najmanju ruku nee pustiti da umrem od gladi!
133
! <yi :

Gotovo mi ju je bilo ao. Usprkos tome ipak sam rekla: Ako je tome tako, odustanite. Poko pajte sve svoje snove o karijeri. Vi niste za to roeni. Udajte se za prvog mladia na kojeg naiete i povucite se u svoj pri vatni ivot. Vi ste prosti! - krikne ona. Ja vam samo kaem kakva je vaa si tuacija! Gurnula sam je u stranu i krenula prema vratima. Ona poe za mnom i uhvati me za ruku. Ali ako prekinem s njim, moete li mi tada jamiti... Ne mogu i neu! A ako od toga ne bude nita? Ako se jednog dana naem u kripcu? - Onda je najbolje da idete u lov na muterije! - Kad sam to rekla, otvorila sam vrata i izila na stubite. Zadala sam Viviani Lorna, alias Ursuli Unterhuber, mnogo posla i briga, to je bilo sigurno. Meutim, da li sam neto postigla, to je bilo veliko pitanje. U najmanju ruku ulila sam nekoliko kapi gorine u slatki pehar njezine ljubavi. Odsada e biti sigurno da e Roland Kruse biti uzrok ako joj s njezinom karijerom ne uspije onako kako je to zamiljala. Ako mu i ne otkae odmah, ona e ga ta134

kvim dranjem s vremenom otjerati iz kue. Ako se to uskoro ne dogodi, morat u izmisliti neto novo. Sjetila sam se da bih joj mogla napisati pismo na papiru s imenom nekog internacionalnog hotela, tako se neto vjerojatno moglo nabaviti, otprilike ovako: Potovana gospoice Lorna, usprkos izjavi koju ste mi dali prilikom naeg razgovora tog i tog dana, nisam se mogla odluiti da vas briem s liste mladih talenata koje treba unapreivati, jer sam vjerovala da bi moje primjedbe bile dovoljne da vas potaknu na razmiljanje, odnosno da vas potaknu da promijenite nain ivota. Rezultati ispitivanja naih istraivaa su naalost pokazali da ste i dalje odravali odnose sa svojim oenjenim prijateljem. U takvim okolnostima moja su nastojanja postala bespredmetna. Ma koliko mi bilo ao, morat ete se ubudue odrei moje podrke i podrke asopisa za koji radim. Smatrala sam ispravnim da vam to izriito kaem da se ne predajete varavim nadama, a ne moram ni naglaavati koliko osobno alim zbog prekida nae suradnje, budui da bih vam u drugim uvjetima pruila vrlo dobru ansu. S dobrim eljama za vau budunost, vaa Melanija von Hasenhof. Uglavnom tako neto slino. Nisam imala razloga da to pismo ve sada tono koncipiram; htjela sam malo priekati. Nisam razmiljala ni o tome to da dalje

135
: ..dl A.

radim ako i taj drugi zastraujui hitac ostane bez uinka. Bila sam sigurna da u se, ako do toga doe, ve neeg sjetiti. Iduih dana ograniila sam se privremeno na to da motrim na efa, a on se stvarno razvio u jedan vrlo znaajan predmet prouavanja. Ne treba biti psiholog pa da se uoi kako je njegov obiteljski ivot - zapravo, recimo radije izvanobiteljski ivot bio znatno poremeen. Od njegovog dobrog raspoloenja ostale su samo mladenake arene kravate, a one su sada inile njegovo smrknuto lice jo sivijim. Bio je nervozan i jedva se mogao koncentrirati na rad. Dobila sam nalog da nabavim velike, jo vee, ogromne bukete rua i da ih dostavim Viviani Lorna. Uvijek mi je iznova nareivao da uspostavim telefonsku vezu, ali je broj mlade glumice bio stalno zauzet. Mogla sam estitati na dojmu koji sam na nju ostavila. Kao i ranije, on je naputao ured oko podneva, a bilo je oevidno kamo je namjeravao a da o tome nije rekao ni rijei. Ali nije kao ranije ostajao do poslijepodneva, nego se uskoro vraao, potueni ratnik. Bilo mi ga je ao. Vie nego ikada, sa svojim sputenim ramenima, naborima izmeu nosa i usta i tunim oima jazavara iza naoala od kornjaevine, naliko136

vao je profesoru koji pokuava smiriti povike negodovanja svojih studenata. Sada je, bar sam se tako nadala, tvrava bila spremna za osvajanje na juri. Ali ja ga nipoto nisam htjela zavesti u njegovoj radnoj sobi; sluaj Schmittove mi je pokazao kako takve stvari zavravaju. Za mene je ljubavni sastanak dolazio u obzir samo u neutralnom ambijentu, itaj hotelu, ili izmeu mojih vlastitih ukusno tapeciranih zidova. Najprije sam ga pokuala namamiti da me povede sa sobom na put. Upravo se poklopilo da se u Hannoveru odravao industrijski velesajam, za koji sam mu ve prije vie mjeseci rezervirala sobu. - Hannover mora da je doivljaj - re kla sam jednog jutra sasvim usput. - Mogu li vam rezervirati avion, gospodi ne direktore? Ili ete putovati automobi lom? Kao i toliko puta u zadnje vrijeme, nije me pravo ni sluao. - 0 emu to govorite? - upitao je ra streseno. - 0 sajmu u Hannoveru - ponovila sam pojaanim glasom. - Htjeli ste poi tamo. Zato? Zbog novih automatskih strojeva. A, da. I da vidite to radi konkurencija. Ne vjerujem da e biti potrebno.
137

Ali to ste ve odavna imali u planu! Rezervirala sam vam sobu ... Otkaite rezervaciju. To je bilo loe. Bio je oito tako opinjen tom sirotom Vivianom Lorna, da se nije usudio napustiti podruje Miinchena. Ali tom spoznajom se nisam dala obeshrabriti. Da je ostvario svoju namjeru i otiao na sajam, ostao bi mi jo dobar dio posla da ga nagovorim da me povede sa sobom, a da se i ne govori o pitanju sobe koje bi se moralo ponovo rjeavati. Zajedniko putovanje mi nita ne bi koristilo ako bi on morao noiti u hotelu Hannover International, a ja u nekom prigradskom svratitu. Brzo sam, dakle, skrenula tok razgovora i rekla: - To je dobra odluka, gospodine di rektore. U posljednje vrijeme je mnogo posla zaostalo, nismo vie aurni. Ako ne otputujete, imat emo priliku da neto nadoknadimo. Progunao je neto nerazumljivo, to sam shvatila kao slaganje. Za vrijeme podnevnog odmora organizirala sam malu veeru - rakovice, francuski bijeli kruh, maslac, sir i bocu chablisa - koju sam mu servirala kad je Haaseova i ostala pjeadija u kasno poslijepodne napustila ured. On se iznenadio. - Zar se neto slavi?

- Ne, gospodine direktore, ali budui da emo veeras ostati due zajedno, mislila sam da bi dobro doao mali meuobrok. On se namrti. Malo pretjerano, ne? Kupila sam kod Dallmavera na ra un poslovnih trokova. Hm, a tako . . . pa dobro - rekao je i navalio na poslastice a da se nije ni sjetio da i mene ponudi. Sagnula sam se k njemu i upitala naivno: - Mogu i za sebe uzeti jedan tanjur? Izbuljio je oi i poeo mucati. Tog sam dana imala svijetloplavu vunenu haljinu usku u struku, s lagano proirenom suknjom, iji je duboki iljasti izrez bio kasiran bijelim ipkastim aboom. Prije nego to sam poela servirati, taj sam abo s dobro sraunatom namjerom skinula zajedno s grudnjakom, a haljinu na vratu zakopala samo broem. Dok sam stajala ili sjedila s uspravljenim leima, haljina je djelovala vrlo edno, no im bih se nagnula naprijed izrez na haljini je omoguavao izvanredan vidik. Kako nisam namjeravala da se, kao moja prethodnica dadem baciti preko pisaeg stola, priutila sam mu da u tome uiva samo toliko da bih mu dala do znanja da ni ja nisam neka revna pela radilica, nego da sam djevojka koja svakako ima svoje ari. Tada sam se uspravila i la139

138

ganim korakom izila i vratila se s priborom za jelo, koji sam ve prije bila pripremila. - U drutvu bolje prija - rekla sam - a osim toga tedimo vrijeme, jer se moe mo ve i za vrijeme jela dogovoriti o naj vanijim stvarima. Ali ja nisam imala namjeru da svoje rijei pretvorim u djelo, ve naprotiv, stala sam ivo priati, dotakla se svih tema koje su mi trenutno padale na pamet, samo ne o poslu ili bilo kakvim internim pitanjima, imajui stalno na umu da ga zainteresiram i navedem na razgovor, to mi je, uz pomo suhog bijelog vina, i polo za rukom. Bilo je zaista fino - pohvali on kad sam raspremila stol. - Zanimljivih pola sata. Zato to ne inimo ee? Pa moemo, gospodine direktore. Jo imamo nekoliko veeri prekovreme nog rada, dok to ne auriramo. Ali kada sam ponovo ula s koarom u kojoj je bila nerijeena pota, vane poslovne obavijesti i nekoliko drugih obavjetenja, on je ustuknuo kao tvrdoglav konj. Nadam se da to nee predugo trajati - ree pogledavi na svoj runi sat. Imamo vremena - umirivala sam ga zadovoljno. - Nazvala sam vau suprugu. Ona zna da danas to moe potrajati do kasna.

On se namrti i otvori usta i ponovo ih zatvori ne rekavi nita, pri emu je primjetno gutao slinu. Nazvala sam ve i gospoicu Lorna - priopila sam mu. - Ali nitko se nije ja vio. Izgleda da je otputovala. Ali ona veeras nastupa u Maloj komedijil - izgovori brzo. Kako dugo je tamo zauzeta? - upita la sam. Do dvadeset i deset. A kada je pauza? U devet sati. Onda u ja, ako nemate nita protiv, odmah poslije devet pokuati da je na em u kazalitu. Vi se, dakle, moete mir no koncentrirati, gospodine direktore, nita neete propustiti. - Sjela sam na stolicu i uzela najgornji list iz koare. Da ponemo moda s Krahvvinkelovom reklamacijom . . . Vi o tome jo niste do nijeli odluku . . . - Pogledala sam ga oe kujui odgovor. Gladio je podbradak. Hm, da, ekajte da malo razmis lim ... ima tu nekoliko za i protiv ... Iako se svojski trudio da izgleda kao da nastoji donijeti neku odluku, imala sam dojam da uope nije znao o emu se za pravo radi. Misli na Vivian Lorna toliko su ga u posljednje vrijeme udaljile od njegovih poslovnih zadataka. Odjel za reklamaciju ispitao je taj sluaj - podsjetila sam ga - Kniesebeck
140 141

zastupa miljenje da je bazen sasvim u redu, a Krah\vinkel eli samo izbjei plaanje rate koja dospijeva kod stavljanja u pogon ... Sada se ukopao. Mogli bismo se aliti, ali kod proce sa se naravno nikad ne zna koliko e se razvui i kako e zavriti, a s druge stra ne procesi s nezadovoljnim muterijama ne pridonose ba poveanju prodaje ... Ali ako je s ureajem sve u redu, onda to zna i Krahvvinkel dopustila sam sebi da primijetim. - Moda on jed nostavno rauna na to da mi ne elimo imati neugodnosti. Ako mu poaljemo tubu, sigurno e promijeniti miljenje. Odmah sutra poaljite tamo inenje ra Metzlera, neka jo jednom dobro pre ispita postrojenje, saslua prigovore i od mah napravi izvjetaj. Ako doe do istog zakljuka kao Kniesebeck, predat emo stvar odvjetniku Winkleru. To sam zabiljeila. Razgovor se i dalje nastavljao u tom tonu i mi smo stvari brzo rjeavali.

ef je bio sada sasvim sabran, tako mi se bar inilo, ali sam se ipak prevarila. Kad se pribliilo devet sati postajao je nemiran, a kad je doao pun sat vie se s njim nije moglo raditi. Znala sam, naravno, to mu je, ali nisam htjela da mu suvie olakam situaciju, pa sam se stoga pravila kao da nita

nisam primijetila i kao da se nieg ne sjeam. Na kraju nije vie mogao izdrati. Pa vi ste htjeli... ? - prekinuo me je usred izvjetaja o prijeko potrebnoj reor ganizaciji prodajnog odjela. to? - upitala sam toboe zaueno. Nazvati Malu komediju. Pa zar je ve tako kasno? - Raskolaila sam oi. - Stvarno, sad u ja od mah . . . - Htjela sam poi u kancelariju. On me zadri. - Nazovite odavde. Ja imam broj... Okretala sam brojanik dok mi je govorio brojke i traila vratara na ulazu za
142

umjetnike. Brzo sam dobila ovjeka, ali on je rekao da Vivian Lorna nije tamo. Pa zar nije veeras nastupila? - upi tala sam. Kako ne - odgovori on. Pa onda... Gospoa Lorna mi je izriito rekla da ni s kim ne eli razgovarati. Ali ja sam njezina vrlo dobra prijate ljica! Onda mi dajte svoj broj, pa e vas ona kasnije nazvati. Ali to me naravno uope nije interesiralo. Spustila sam slualicu, izvijestila efa o tome kakvo sam obavjetenje dobila i drala se kao da ne primjeujem kako ga je to pogodilo. - Danas smo prilino toga napravili rekla sam. - Mislim da moemo za danas
143

prekinuti... ako se slaete, naravno, gospodine direktore! - Namam nita protiv - rekao je to je prijaznije mogao, da mu se ne bi primije tilo s kakvim olakanjem je to primio. Te veeri, toga se jo tono sjeam, sve je ilo kao podmazano. Naravno, da nije ilo samo po sebi, morala bih neto poduzeti i bilo mi je drago to to nisam morala, jer po svojoj prirodi sam sve prije nego intrigantkinja. Kia je lijevala. Topla, jaka proljetna kia sruila se na grad. - 0, boe - povikala sam pogledavi na prozor - a ja nemam kiobrana! ef je reagirao onako kako sam eljela. - Ja u vas povesti svojim kolima! I to je neto to sam oduvijek voljela kod starijih mukaraca: oni ipak jo imaju dobre manire. Treba im samo dati pravi lagvort i one funkcioniraju. Na primjer, Klaus! - o boe, Klaus! -bio je sjajan deko, i dok smo se slagali osjeala sam se tip-top. Ali on bi ak i onda kad su nai odnosi bili u punom cvatu, ako mu ba ne bi odgovaralo da me nekamo izvede, tako suho izjavio: Nema veze, kinica je dobra za ten. I Rolan Kruse ima svojih nedostataka, ali takav stvarno nije. - Deset minuta kasnije sjedili smo, dakle, u njegovom mercedesu jedno pored drugog, brisai su etali tamo-amo, a kia
144

je pljutala po krovu i udarala o prozore, stvarajui ugoaj uzbuujue prisnosti. U svakom sluaju, ja sam tako osjeala. Na efu se nije nita zamjeivalo. Zamalo da mu onako za probu nisam stavila ruku na stegno. Tako su me zasvrbjeli prsti. Ali sam ipak odustala. Klopka se smije zatvoriti tek kad je divlja unutra i ni jednu sekundu ranije. Kad smo uli u Holbeinstrasse jo mi se jednom upravo divno posreilo. Nekoliko metara od kue u kojoj stanujem bilo je jedno mjesto na rubu ulice slobodno za parkiranje. - Ovamo unutra, gospodine direktore - upuivala sam ga - zaustavite, molim vas, ovdje. To je uinio, ali se nije sjetio ugasiti motor. Morala sam uiniti slijedei korak. - Kako bi bilo da naas poete sa mnom gore? - upitala sam.- Mislim da smo oboje zasluili jedan gutljaj. Nije mi iziao u susret. Vrlo ljubazno od vas - rekao je okli jevajui - ali. . . Dok ne zavri predstava, imate jo dobar sat vremena - podsjetila sam ga. A, ne zbog toga - ustvrdio je. - Dakle, dolazite - konstatirala sam, ispruila preko njega ruku, okrenula klju za paljenje i pruila mu ga. - Izvoli te!
I U >Vna s preporukama

145

.A,

Sad, kad gledam unatrag, moj tadanji postupak ini mi se vrlo bezobziran. Ali to sam mogla? Postavila sam sebi zadatak da ga izbavim iz Lorninih panda, a za to nije vie bio dovoljan samo blagi mig. Izila sam i krenula prema kunim vratima. Slijedio me je prilino potiten, poto je zakljuao svoja kola. Kia je bubnjala po nadstranici dok sam traila pravi klju. Vjerojatno nemate zbog mene te koa - ree on. Ali zato - umirivala sam ga - svat ko u ovoj kui zna da sam ozbiljna osoba. Zaista je tako bilo. Izuzev dvojice oenjenih budala koje sam u meuvremenu najurila, ja sam u ovom stanu ivjela vrlo solidno. Uspeli smo se liftom i nismo sreli nikoga na stubitu. Poslije ove kine noi moj je mali stan, poto sam upalila sva svjetla, bio oaza ugodnosti. Pomogli smo jedno drugom skinuti mokre kine kabanice, koje sam objesila na vjealicu u hodniku. Moj kau bio je ve pripremljen za spavanje, sa svjeom, ruiasto-bijelom ispruganom posteljinom - i izvuen. Pravila sam se kao da mi je neugodno: - Oprostite, ali nisam raunala da . . . - promucala sam i htjela, nakon to sam
146

bila sigurna da sam ga navela na pravu misao, staviti navlaku. - Ostavite samo - rekao je - pa to je vrlo zgodno tako. - Smjekao se. Pogledala sam ga zaueno. Zar vas to stvarno ne smeta? Ni najmanje. Dobro. - Ponovo sam smotala navla ku. - Sad u se malo osvjeiti! Stavila sam plou Raya Conniffa. - Pie je ovdje - rekla sam i otvorila srednji dio mog kli mavog ormara s kraja stoljea, takoer kupljenog kod staretinara - led i voda u kuhinji... Ako u friideru ima neto za jelo, samo se posluite, i to vam je na ras polaganju. Budite kao da ste kod svoje kue! - I tiho sam izala. Izmeu svoja etiri zida oblaim se uglavnom nemarno, hlae i pulover ili slino, ali mi je moj posjet Viviani Lorna pokazao da to nije po ukusu Rolanda Krusea. Osim toga, hlae su kod scene zavoenja krajnje nepraktine. Rafinirani neglie, kojemu sam se tako esto divila na filmu, nisam imala. Zbog toga sam posve odustala od toga da se presvuem, nego sam se osvjeila kolonjskom vodom, oistila lice i stavila novu, gotovo prozirnu minku. Moju kosu - tada je jo bila smea, ako se do-

bro sjeam - koja mi je preko dana bila na zatiljku privrena kopom, sada sam raspustila i raeljala sve dok se
147

nije sjajila i zavodniki padala preko ramena. Posljed njim pogledom u zrcalo ustanovila sam da sa svojim izgledom mogu biti zadovoljna, i bila sam pravi svjei tean zalogaj. Pritom sam se sjetila da skinem bro koji je drao izrez moje haljine i da umjesto njega veem crvenu svilenu maramu, iji sam kraj labavo uvukla unutra. Ako ef nije ve

posve ostario, to e ga morati podsjetit na onaj vidik koji sam mu bila ponudila ranije uveer. - Evo me opet uskliknula sam kad sam ula u sobu. ef se udobno smjestio u zelenoj fotelji. U prvi as djelovao je malo razoaran. Takvi su ve mukarci. Vjerojatno se negdje u dubini due nadao da u se pojaviti u prozirnoj pidami bujna mata.

Ali tada, kada je malo bolje pogledao, razvedri mu se lice i on se htio podii. Divno izgledat e, gospoi ce Kramer! Ali zovite me samo Hilda, pa tu smo sami. Pritisnu la sam ga natrag u fotelju. Nadam se da ste i meni priprem ili ne to za pie. Din-

tonik. Fantasti no. Upravo ono to mi sada treba. Uzela sam sa stola au i sjela na nisku klupicu pored njega. Znala sam da sam mu priutila takav prekrasan pogled

onamo gdje su se vijugali krajevi moje crvene svilene marame. Dosad uope nisam primijeti o kako ste zgodni! - utvrdio je. O, boe! nasmijal a sam se zvonko. - Samo sam oistila lice i uvrstila ukos nicu . . . Zatresla sam uvojcim a. Izvrsno vam pristaje. Pogleda

la sam ga tako da su ga morali zasvrbjeti prsti i spopasti elja da mi zavue ruku u izrez, pa sam se iz opreza naslonila malo natrag. Jo nije bilo vrijeme. - Drago mi je da smo tako privatno zajedno rekla sam. - Hm, da srkao je iz svoje ae. Muzika je prestala, igla je iskoila iz brazde i zvunica se podigla.

um kie nas je obavijao. Ustala sam, odloila au i okrenula plou. efe rekla sam prvi put osloviv i ga tako povjerlj ivo - u zadnje vrijeme ste imali neugod nosti... Kako ste doli na to? upitao je ne ugodno dirnut. Morala bih biti slijepa i gluha kad ne bih
1 4

to primijet ila. Ali bez brige. Nika da ne bih o tome govoril a drugima . Vrlo ljubazn o od vas primijet io je sa sarkasti nim prizvuk om. Diskret nost spada u osnovne obave ze nae profesije podsjetila sam ga. Rije tajnica ima veze s rijei tajan ...

zar nije tako? Gospodine direktore, zar mi se neete povjeriti? Radi se o isto privatnoj stvari. Pa onda iznimno gledajte u meni svoju privatnu sekretaricu! Ispio je au naduak, uzela sam mu je iz ruke i stavila je na stol. Ta Vivian Lorna vas ljuti - konstati rala sam. Zaista ne znam, to se to vas tie! Ali ja vam elim samo pomoi! - Pri la sam blie, tako blizu da sam mu svo jim grudima gotovo dodirnula rame. Jeste li ve pomislili na to da bi njoj mo glo biti stalo do novca. to!? - Buljio je u mene posve iz bezumljen. Zar ne bi moglo biti da ona svoj od nos s vama eto . . . ne smatra dovoljno unosnim? - nastavila sam nepokoleblji vo. - Cvijee i mali sitni pokloni moda joj nisu dovoljni... ona bi htjela imati neto od trajne vrijednosti, recimo na kit. . . Jo se nije bio oporavio od oka. - Nisam jo nikada nita platio za. . . hm ... prijateljstvo s nekom djevojkom rekao je brzo - i ako mi elite dati do znanja da je za to dolo vrijeme ... Brzo sam mu upala u rije. - Ali, nipoto, efe! U mojim oima vi

ste izrazito privlaan mukarac . . . - Sas vim, sasvim blago naslonila sam se na nj.
150

- Ali moda ni ja nisam u tome posve objektivna. Njegovi muki refleksi su proradili, uvukao mi je ruku u izrez i obuhvatio jednu dojku. Zato me onda eli uvjeriti da je Vi vian pomamna za zlatom - upitao me je promuklo. O, samo tako! Jer ne mogu zamisliti da bi inae mogla biti takva prema vama! - Skinula sam mu naoale i prvi put ima la priliku promatrati lagani srebrni sjaj koji se potkrao u njegove smee jazavarske oi. - Jer me vrijea da tako ru no s tobom postupa - aptala sam i stis nula se uz njega. Nae su se usne srele i ljubili smo se mnogo i s uitkom. Povukao me k sebi u krilo i ja sam osjetila njegovu jaku erekciju. Njegova desna ruka poigravala se s mojim grudima, dok je lijevom rukom opipavao moje gaice. Najradije bi me bio tu smjesta povalio, ali to nije bilo u mom planu. Njeno, ali odluno sam se odvojila od njega, svukla haljinu preko glave i gotovo istovremeno skinula gaice, arape, haltere i cipele. Ne znam to je vidio bez naoala, ali je izgledalo dovoljno. Oi su mu poprimile stakleni izraz. Otkopao je hlae i drao ga u rukama. To je bila kakljiva situacija. Iznenada me uhvatio strah da nee izdrati dok se premjestimo. Zapravo sam ga htjela na151

mamiti u krevet, ali sam promijenila taktiku. Kleknula sam licem okrenutim prema njemu, na rub kaua, isturila naprijed donji dio tijela i sama se zadovoljav ala. Naravno , od toga nisam nita imala -tako brzo to ipak ne ide osim zadovoljstva to sam ga vidjela kako je doslovno eksplodirao . Potrala sam mu i privila se uz njega. To mi se jo nikada

nije dogodilo mucao je sasvim oamue no. Bio si silan ustvrdila sam. Takav tempera ment... neto jedinstv eno! Pa ja ne znam rekao je zbunjen oi drao ruku ispred svojeg omlohav jelog ptia. Raskola ila sam oi. Zar ti se moda nije svidjelo? Da, kako ne, nego . . . to nije

bilo ono to si ti oekivala . Sigurno da nije. Nasmijal a sam se. - Ili moda misli da sam te htjela zave sti? Ni sama ne znam kako se to desi lo . . . iz tebe zrai silna muka snaga ... Misli? No, ne pravi se kao da nisi to i sam primijeti o! Molim te, svui hlae! Ne rekao je uplaeno .

Pa moram ih oistiti.. . no, daj ih ovamo, i gae. Najbolje da se zavue u krevet! Kako se toliko ustruavao pustila sam ga najprije samog i iz ugraenog ormara

u hodniku uzela sasvim jednostavnu pamunu radnu haljinu koju sam obino oblaila kod ienja, no koja je sada, tako svjea i na golom tijelu, djelovala sasvim edno,edno i seksi u isti mah, upravo takva kombinacij a kakvu je ta situacija i zahtijevala. Kad sam se vratila u dnevnu sobu, on je leao u krevetu pokriven do prsa. Zgrabila sam najprije njegove hlae i od-

nijela ih u kupaonicu, zatim sam odnijela drugu odjeu, njegovu i moju, i natoila mu din-tonik. Iskljuila sam gramofon da bi se mogao odmoriti i povukla se. Nakon pola sata malo je zadrijemao i izgledao odmoren. Moram kui rekao je kad sam do la k njemu u sobu. Ali sada jo ne usprotivi la sam se ba sam pripremi la neto za jelo.

Samo nemoj tvrditi da nisi gladan. A to ima? Nije bogzna to. Preno meso i sala ta. Nisam oekival a posjet. Serviral a sam mu taj mali obrok i bocu vina u krevet i sjela tik do njega. Oboje smo jeli s dobrim tekom i uivali u prisnosti tog malog prizora. Zatim je rekao: A l i s

a d a z b i l j a m o r a m . . . V e s a m b i l a r a s p r e m
1 5

i l a s t o l .

Zar ne mogu jo na trenutak doi k tebi? A to oekuje od toga?

1 5

sof as uo

OB>[ BUJ iu afiu >pfiAn ' B U S U I S J A ou3fB3i qon o >pj d

B}BS B{Od O>[O D3A O(SOjd sf O[ig OBAZ

nSoiu au as H S O ^ - au oSau 'ep a fuj ^natuaedns nfoAs ej

-nUSpSI OU3BUO>[ UJBS ep BJEAOJafA IJ UIBS -3f -BUJ3JS O[JA B[iq 'OBSIJO Oiq D3A pUBJOJJ af OJS UO>[t3U 'U3D3A UIHS

-od sfiu jss aiu >[op ojBfBJjod af on@ f 3Up3JUBAZI UIBfop BJBABp OJBZ 3Jn I>[SpBJ3{3A UBpaf BZ BUDIJ f B{iq asnpop sf B ( O >[ 'BJoqBU ijtu - JIS oSouui s HAH>jnj uj^DBSnp nznjq nu -3JOAJBZ n|9fiq i 3oiuaf|o>[op auaunA 'apd -p 3>{S}jods apsius o) zn 'afoq auajaz-ou -3AJ3 nfu>[ns n>{Sjo>is UIBS e>[nqo "Bjipajn OAif{zuq ojiaojeu as ures Bjjnf Saonpj "ijijafs ouooj

B S U I B S Bj!|BAqod ' I U S U I B U O B Z -3| OABJIjUI I O>|S3} BO; UO5{BU sf pB^ UBS

-ouod apnq Bp S OJZBJ nuiafu B OAjsf[OAop - BZ oiznjd fBsoupo [ BJ af IUI Bp O >[ BJ ' ISJAS Bp oSnp ojBqajj BfBfjAizop Soupoijjajd U O >[ B U af nat 3j oj poj d af o> [ o q n Q "SBUBp OB>[ BOJ 3S lUBOSlg JjnjSBf BjnU}3Uip0d SDlfuZBJJS podsi U I B S ojs auioj n as B { B ( O J S B S B[ps -ndop iq3s U J B S nfo>[ B J U B F U B A Buipaf i o[iq af o>{Bx 'nfB>[njqo as Bp psousBdo

- Sli moda ni ja' nisam u tbTfie posvF... objektivna. Njegovi muki reileksi su proradili, uvukao mi je ruku u izrez i obuhvatio jednu dojku. Zato me onda eli uvjeriti da je Vivian pomamna za zlatom - upitao me je promuklo. O, samo tako! Jer ne mogu zamisliti da bi inae mogla biti takva prema vama! - Skinula sam mu naoale i prvi put ima la priliku promatrati lagani srebrni sjaj koji se potkrao u njegove smee jazavarske oi. - Jer me vrijea da tako ru no s tobom postupa - aptala sam i stis nula se uz njega. Nae su se usne srele i ljubili smo se mnogo i s uitkom. Povukao me k sebi u krilo i ja sam osjetila njegovu jaku erekciju. Njegova desna ruka poigravala se s mojim grudima, dok je lijevom rukom opipavao moje gaice. Najradije bi me bio tu smjesta povalio, ali to nije bilo u mom planu. Njeno, ali odluno sam se odvojila od njega, svukla haljinu preko glave i gotovo istovremeno skinula gaice, arape, haltere i cipele. Ne znam to je vidio bez naoala, ali je izgledalo dovoljno. Oi su mu poprimile stakleni izraz. Otkopao je hlae i drao ga u rukama. To je bila kakljiva situacija. Iznenada me uhvatio strah da nee izdrati dok se premjestimo. Zapravo sam ga htjela na151

Pa i Haaseova, koja je jutarnji diktat obino koristila da pojede svoju marendu, uznemirila se. Je li netko kod njega unutra? - upi tala je. To bismo morali znati - odvratila sam i imala sam pravo, jer je efova soba dodue imala jo jedan izlaz u hodnik, ali taj je bio stalno zakljuan i nitko se ne bi usudio tim putem doi k njemu. Ali Haaseova nije poputala. Pa to onda? - upitala je. - Zato se danas tako dugo ne javlja? Sigurno ima svoje razloge - rekla sam otresito i istovremeno mi sine. Da, ef je imao valjan razlog da izbjegava susret sa mnom, a ja sam ga znala. Moralo mu je zaista biti neugodno da me ponovo vidi ovdje u poduzeu, nakon svega onog to se sino meu nama dogodilo. Ta on nije mogao biti siguran da u drati potrebnu distancu. On se vrlo vjerojatno ak i bojao da u mu ja u znak pozdrava sjesti u krilo, ugristi ga za uho i pozdravljati ga dobro jutro, dragi. No, pametna sekretarica to ne ini, iako je odavna vidjela svog efa u gaama ili golog, od pete do glave. Tko e riskirati poniavajui ukor ili momentalni otkaz? Dakako, da me nije tako dugo ostavio da se koprcam i time mi dao priliku da se stavim u njegovu situaciju, tada bih moda bila i reagirala i pozdravljala ga,

premda ne ba kao neka makica koja prede, ali ipak prijateljski prisno. Tako smo ja i on ostali poteeni od takve netaktinosti. Kad se javio preko interfona, njegov je glas zvuao krajnje mrzovoljno. Morala sam se u sebi smijati. Uzela sam mapu u koju sam sloila prispjelu i ve otvorenu potu i doskakutala k njemu u sobu. Pravio se strano zaposlen i nije ni podigao pogled. Dobro jutro, gospodine direktore pozdravila sam ga poslovnim, posve neizraajnim glasom. Dobro jutro, gospoice Kramer! Podigao je oi i pogledao mimo mene, ali se olakanje u njegovom glasu nije moglo preuti. Vjerovao je da je sauvao svoj autoritet - o, vi jadni mukarci! Dali smo se na svakodnevni posao, isto onako kao i uvijek. Davao mi je direktive, dok sam s blokom za stenografi-ranje na koljenima pravila biljeke. Ni jednom rijei, pogledom, treptajem oka ili smijekom nisam mu dala do znanja da se sjeam toga kako me je promatrao zastakljenim oima, drei onu svoju stvar u ruci. Da li je on jo na to mislio? Nemogue da je to mogao zaboraviti. Ipak se inilo da uope nije postao svjestan izofrene prirode naih odnosa. Isprva mi je to bilo smijeno. Ali kasnije, kad sam opet sjedila u predsoblju, obuzela me potitenost. Zar je to imala

156

157

biti nagrada za to to sam se toliko rtvovala i oko njega trudila? Pokuava li on to to smo zajedno doivjeli jednostavno odbaciti? Hoe li na odnos u budue postati jo bezliniji? Tako mi svega to mi je sveto, nee mi umai. Ako se tako i dalje nastavi, dat u mu otkaz. Ali ne samo to. Moja e osveta biti strana. Ali na sreu, moja najcrnja strahovanja ipak se nisu ispunila. Tokom dana se smekao i postao ovjeniji. Kad sam mu kasno poslije podne donijela potu, nakaljao se. -Hilda... Srce mi je zaigralo. Hilda, to je ve zvualo bolje nego gospoice Kramer! Da, efe? - upitala sam i dopustila sebi da prihvatim njegov privatni ton. Napola nagnuta preko njega, okretala sam stranice mape s pismima. Imao bih jo jedno pitanje . . . - Nju kao je. - Uostalom ... lijepo miriete! Prije nego to sam ula k njemu, jo sam se jednom, ve ne znam po koji put toga dana, osvjeila i bilo mi je drago da moji napori nisu bili posve bez uinka. Francuski parfem - rekla sam. Kupujete li to? Ili vam to poklanjaju vai oboavatelji? Ozbiljno sam pomislila kako razmilja o tome da me obraduje. - Ovaj se zove Arpege - izjavila sam. To je jo od mog zadnjeg roendana.
158

- Odgovara vam. Potpisivao je. Okretala sam listove i razmiljala kako da mu dalje pomognem, ali sam tada radije utjela, jer se nisam htjela izlagati opasnosti da kaem neto krivo. - Vi ste mi juer neto predloili... On me pogleda. Odvaila sam se i povjerljivo nasmijeila. -Da? - Prijedlog moda nije pravi izraz - is pravi se on - svakako, vi ste mislili, ako se dobro sjeam . . . da bi bilo zgodno, pokloniti Viviani Lorna neto vrijedno. Vivian Lorna, to ime me je pogodilo kao hladan tu. Kakav neukus da upravo mene pita za savjet zbog te blesave krave. Malo je trebalo da iskalim sav svoj bijes, ali sam se ipak predomislila. Pravo mi budi. Ta ja sam tu ljubavnu avanturu uzela kao povod da ga lovim. Jeste to mislili ozbiljno? - upitao je, kad nisam odmah odgovorila. Pa to je bila samo tako jedna ideja rekla sam izbjegavajui pravi odgovor. Pa ja ne znam to se zapravo dogodilo! Ba nita. - On zaklopi mapu. - Ako misli da je bilo neke svae, onda se va ra. Iznenada mi je poela govoriti kako u smetati njezinoj karijeri i da moramo prekinuti nau vezu . . .
159

Nasmijala sam se, prvo zbog osjeaja olakanja, to mi je bar u etiri oka govorio ti, a drugo iz potpunog zadovoljstva to je moj nastup kao Melanije von Ha-senhof imao tako dobar uinak. - To meni nije ni najmanje smijeno rekao je ljutito. - Oprosti, ali meni je drago to se moja dijagnoza bez poblieg poznavanja okolnosti pokazala tonom. Kad god ene tako neto lupetaju, one neto hoe. Budui da joj ti ne moe pomoi da po stigne uspjeh u svom pozivu, ona vjero jatno eli imati neto od trajne vrijedno sti. On zamiljeno prijee rukom preko nosa. - A koliko misli da bih morao uloi ti? . Njegova je naivnost zaista bila zavidna! Prema tome - rekla sam. - Nekoliko tisua bi trebao dati. To mi nije ni nakraj pameti! Pa nisam ja ta koja*od tebe neto trai - podsjetila sam ga. - Molim te, ne moj onda na mene vikati! Oprosti - promrmljao je maloduno - ali nekoliko tisua, zaista nije toliko vri jedilo. Onda nemoj. inilo se'da je stvar time rijeena. Ali kada sam htjela izii iz sobe, zovnuo me natrag.

ak kad bih dao toliko - rekao je kako bih joj to uope mogao uruiti? Pa ona se vie ni ne javlja na telefon. Poalji joj. Onda e opet moi s njom razgovarati. A ako ne bude htjela? Mislim, ako jednostavno spremi novac u dep i uspr kos tome ne promijeni miljenje? Onda znai da si imao smolu. Vidim da mi ni ti ne eli pomoi ustvrdio je ogoreno. Nisam mu odgovorila i izila sam. Bila sam bijesna. Taj ovjek je stvarno od mene oekivao da ga pomirim s njegovom ljubavnicom. To je bio vrhunac. Neka me pusti na miru. No, nakon nekog vremena pobijedio je razum nad osjeajima. Shvatila sam da nisam mogla dopustiti da prkosim. Morala sam okonati tu igru koju sam sama zapoela ili je napustiti. Ali napustiti je ba sada, to nisam nikako eljela. Dakle, javila sam mu se preko interfo-na i jo jednom bila putena u efovu sobu. Dola sam u posljednji trenutak, ve je bio stavio eir i obukao kaput, bio je spreman za odlazak. - efe - rekla sam. - Jo sam se neeg sjetila. Nakon predstave moete Lornu priekati na izlazu za umjetnike i pokaza ti joj poklon. Ako joj lice ne zasja od za dovoljstva, onda ga lijepo spremite. Zagrlio me je. - Hildice, ti si aneo!
160

11

ena s preporukama

16 1

Trljala sam obraz o njegov kaput. - Vidi kako se brinem za tebe. - Po gledala sam ga neduno. - Da ti pomog nem izabrati poklon? Oklijevao je. Ne, ne, ja u to ve sam. U trgovini na veliko proi e jeftini je. Trgovina na veliko! To je jo jedna tvoja pametna ideja! - Utine me za obraz.- Onda do sutra . . . ili imamo jo neto rijeiti? Svu silu toga. Ali mislim da napravi mo pauzu. Inae e gunati tvoja ena. Napravio je grimasu kao da je zagrizao limun. Jo se vrlo dobro sjeam mog tadanjeg duevnog stanja. Nikada prije nisam bila tako nesigurna. Jesam li ispravno prila rjeavanju tog sluaja? Ali to sam drugo mogla. Svakim drugim pokuajem qla ga odvratim od Vivi-ane Lorna sigurno bih bila postigla suprotno. Morala sam mu dati priliku da se sam uvjeri kakva je bezduna, rafinirana i proraunata mrcina. Da li e on to uspjeti? Bio je tako naivan, usprkos svojoj zreloj dobi, pravi djearac. Imala sam za njega upravo majinske osjeaje. Da, tada sam proivljavala nemirne dane i noi. A onda jednog jutra, prolazei kroz kancelariju, Roland Kruse ree:

Doite odmah, gospoice Kramer! Automatski sam zgrabila blok i olov ku i pola za njim. Zaustavio se usred sobe. Zatvorite vrata! - naredio mi je. Za tim je irokom gestom, poput arobnjaka koji se produciraju sa svojim kuniima, izvukao iz unutranjeg depa kaputa po dugaku kutiju, pritisnuo je i preda mnom otvorio. Evo! Je 1' to neto? Na plavom svilenom jastuiu leala je izrazilo dekorativna zlatna narukvica. - Bogami! Vi zbilja imate ukusa, efe! - Uzela sam je i onako za alu stavila oko ruke. Bila je mnogo laka nego to je iz gledala, pojedini dijelovi su oito bili uTo e joj se svidjeti, ne? - uzvikne li kujui. - A kupio sam je jeftino! estitam! Skinuo mi je narukvicu i vratio je u bijelu kutiju. Ako se Lorna bude nekala, dobit e je ti - izjavio je velikoduno. Hvala. Odnesi je radije svojoj supru zi. Meni ne treba nakit. Ja te volim zbog tebe samog. Bila je to velika rije, i ona ga je pogodila u sr njegove tatine. - Znam ja to, mala moja - rekao je sa modopadno i primakao mi se, a njego ve oi su poprimile takav izraz kao da bi me bio najradije smjesta povalio.
162
163

Ne sada, sete - opomenula sam ga i ustuknula - najprije posao, a onda zaba va. Nisam znao da ima tako konven cionalne nazore. Konvencionalne? Ne, ali ba sada ... ima strano mnogo posla i . . . pota, a onda. . . - Dok sam tako mucala, brzo sam razmislila kako e on jo veeras us postaviti kontakt s Vivianom Loma i da stoga nee biti zgoreg ako mu sada malo podreem krila. Naravno, veeras bi bilo jo bolje, ali je uvijek opasno teiti za prevelikim savrenstvom. Pritom se moe desiti da ovjek propusti jedinstve nu priliku. Dakle, ostala sam i pustila ga da mi prie. Pa i ti eli - rekao je samozadovolj no - priznaj. Pa elim . . . ali . . . - Pustila sam da mi glas zamre. Uhvatio me oko pasa i podigao uvis, i sada se dogodilo upravo ono to sam tako esto zamiljala i to sam svakako htjela izbjei: polegao me na pisai stol i skinuo gaice. On je to inio, kako se moglo i predvidjeti, s velikom rutinom, jer to je bila njegova specijalnost. Malo sam se koprcala i branila, ali ne

zato da bih ga ozbiljno obeshrabrila, nego samo zato da bih poveala njegovo zadovoljstvo. Nisam mogla sebi dopustiti da budem sitniava.

Rairio mi je noge i uao u mene. Na svoje iznenaenje morala sam ustanoviti da je tvrda podloga stola, usto i odgovarajue visine, bez sumnje imala svojih prednosti. Sve je to trajalo nekoliko minuta, iako se meni uinilo kao vjenost. Ali nisam se morala pretvarati, doivjela sam izvanredan orgazam. Nakon toga je bio malo zbunjen, ak sam imala dojam da mu je ao to se na meni troio. - Lijepe stvari mi tu radimo - rekao je Brzo sam navukla gaice. - Lijepe stvari - potvrdila sam s na glaskom na prvoj rijei i brzo ga poljubi
164

la. - Fantastian si, efe! U umivaonici sam se pokuala dotjerati. Uspjela sam, dodue, poravnati kosu i osvjeiti lice, ali nisam mogla odstraniti onaj sretan izraaj iz oiju, ak ni onda kad sam napravila ne samo ravnoduan nego upravo mrzovoljan izraz lica. Mogla sam se samo nadati da me Haaseova nee paljivo gledati, ona je ionako bila preko glave zauzeta svojim sitnim problemiima. Ali kad sam ula u kancelariju ekala su me dva mukarca: pismonoa s preporuenim pismom i Kniesebeck, kao uvijek s nekom albom. Bila sam kratka, pa ipak obojica su se ispod brka smijuljila te sam imala osjeaj
165

kao da su nanjuili to se upravo odigralo. Oni su suspregli svaku zlobnu primjedbu, ali mislim da su stvarno neto naslutili. Tada mi se desilo neto neobino: po-crvenjela sam. Bez ikakvog povoda. Kao tinejderka. Oba mukarca su se osjeala polaskani, kako se ve osjeaju mukarci kad im poe za rukom da neku djevojku dovedu u nepriliku. No, gospoice - rekao je Kniesebeck umiljajui da je ne znam kako du hovit - sve bih dao samo da saznam na to upravo mislite. Ba ni na to - ustvrdila sam osor no, a najradije bih bila propala u zemlju. Sigurno na neto slatko - rekao je pismonoa. Na neto grijeno, rekao bih! - Kniesebeck me utine za stranjicu. Udarila sam ga po prstima. - K sebi ruke! - dahtala sam. Kniesebeck je ostao sasvim miran. - Gle, gle makica pokazuje svoje pande! No . . . dobru zabavu! - Pismonoa je dobio svoje potpise i otiao. Dakle ... mogu li sada razgovarati sa setom, i l i elite jo neto od mene upita Kniesebeck drsko. Odmah sam ga najavila, to inae nije bio moj obiaj, i poslala unutra. Bila sam na kraju strpljenja, jer ja sam od onih lju-

di kojima je poslije toga potrebno izvjesno oputanje i sigurnost od tue znatielje. Ali upravo to kod ukradenih ljubavnih trenutaka u poduzeu i ne samo u uredu, nije mogue. Morala sam se na to i te kako priviknuti. Nastojala sam se uvjeriti da, naposljetku, nije nikakva sramota imati odnose sa efom. Kladila bih se da devedeset posto svih sekretarica ne eli nita bolje! Dakle, neka svi to saznaju. Ma koliko me olajavali morali su znati da je taj odnos mogao samo uvrstiti moj poloaj u firmi. Ali iako me je razum uvijek iznova upuivao na tu ope poznatu injenicu, dugo mi je bilo vrlo neugodno kad god bih poslije intimnog druenja sa efom izala iz njegove sobe u grubu svakodnevnu stvarnost poduzea. To je jedan od razloga to sam tako sretna da je sada konano gotovo s tom igrom skrivaa. Ta veza s Vivianom Lorna vukla se jo dosta dugo, a s brzom pobjedom nisam, dakako, ni raunala. Ali otkad sam ja stvar pokrenula, nije joj ilo kako treba. Nije mogla zaboraviti da su njezini odnosi s Rolandom Kruseom smetnja njezinoj karijeri, a ona joj je, kako je sigurno vjerovala, svojim intervjuom za jedan veliki poznati asopis ve pomalo utrla put. Njegovi darovi su, istina, prido166

167

nijeli tome da se ona kolebala da ga odbije, ali oni nisu bili tako skupocjeni da bi je stvarno impresionirali. Ja se, naravno, nisam mogla igrati make i mia. Ali po nekim efovim nagovjetajima zakljuila sam da je ona postala zahtjevna, netrpeljiva i razdraljiva. On nij> mogao podnijeti da ga ona, kako je to isprva mislio, ne voli zbog njega samog. To je vrijealo njegovu muku . tatinu. Boljelo ga je i to to ga je stajala novaca. Osim toga, ja sam mu posluila kao neki ventil kroz koji je mogao ispustiti paru, tako da njegova strast nije bila usredotoena jedino na nju. Ne, tu se vie nita nije moglo spasiti, u to sam se uskoro uvjerila, pa mi je bilo utoliko lake da ne pokazujem ljubomoru, da budem strpljiva i da sve svoje zahtjeve stavim u drugi plan. Uostalom, nisam se ni kasnije nikada od njega odvajala. Ne zato to bih bila neki preskromni idealistiki tip - to sam i bila, ali ipak ne u tolikoj mjeri. Ne, osvjedoila sam se koliko mu je bilo teko sa Vivijanom Lorna, to je morao posizati u dep. On je to osjeao kao silovanje, a tko e silovati jednog mukarca? Dakako, imala sam i ja odreene, pa i financijske koristi, ne raunajui moj poloaj u firmi: fantastinu plau, dodatak za benzin, vrlo brzo mogla sam kupiti i automobil,-tu i tamo obilne veere u dvoje, razumije se na raun firme, vrlo zgod168

na kratka putovanja, isto tako na raun firme, dobro opskrbljen kuni bar, koji sam knjiila pod aenje poslovnih prijatelja, poklon-koare s delikatesama na raun poslovnih trokova ... Jednom rijei, koristila sam svaku priliku da se obogatim tamo gdje mu to nije nanosilo bol, kad je to mogao knjiiti na raun poslovnih trokova ili na teret poreznog ureda. U tim je okvirima bio ak i velikoduan. Potrajalo je to jo oko pola godine, dok Vivian Lorna nije posve pala u zaborav, i to gotovo neprimjetno. Premda sam to eljno ekala, tek nakon nekog vremena sam opazila da je do tog dolo. Pa ni sada, gledajui unatrag, ne bih mogla odrediti tono vrijeme. Stoga pretpostavljam da se avantura okonala bez nekog velikog loma, jednostavno od nje nije ostalo nita, jer su obje strane izgubile interes. Ostala sam pobjednica. Meutim, nisam imala prave prilike da se tome radujem, jer je u meuvremenu ula u igru njegova ena, dobra Annv. Poelo je to jo prije prekida s Vivianom Lorna. Roland Kruse alio mi se na Annv, i to bez kraja i konca. U poetku me to zabavljalo. Ta osjea kako raste kad se drugu enu poniava. Svojim stalnim jadikovkama dao mi je do znanja da daleko nadmaujem njegovu enu. Ali to je s vremenom postalo
.169 .

tako uasno dosadno, jer je zapravo rijetko imao rei neto novo, pa je neprestano ponavljao staru pjesmu. Bitno je bilo ovo: Annv i Roland nisu bili jedno za drugo. (Stoga ne trebam sebi predbacivati, to su se u meuvremenu razveli, jer je taj brak odavna bio u krizi, prije nego sam se ja pojavila na sceni.) Kad bi mi se Roland Kruse tako jadao, a to je inio redovito im bismo nekoliko minuta ostali privatno - ah, koliko sam puta samo zbog tih dosadnih ponavljanja proklela as kad sam se s njime upustila u intimne odnose - kad bi, dakle, zapoeo sa svojom temom broj jedan, ja sam ga uistinu alila. Meutim, uvala sam se da grdim Annv, ve sam je vie nego jedanput zagovarala. inila sam to, prvo, iz mudrog opreza, jer je uvijek opasno u poremeenom braku drati za jednu stranu: partneri se najednom pomire i ti ostane praznih ruku. Drugo, vrlo brzo sam shvatila, mnogo prije nego to sam je osobno upoznala, da Annv nije bila zla ena kako ju je vidio njezin mu, nego sasvim zgodna osoba. Nevolja je bila jednostavno u tome to oni stvarno nisu pristajali jedno uz drugo. Ono zbog ega se ef uzrujavao bilo je zapravo uvijek jedno te isto. Njezina rasipnost. Ona je po njegovom miljenju troila previe novaca za sebe, djecu i za
170

kuu, vie nego to je bilo potrebno. Njezine drutvene ambicije. Njemu je kao poslovnom ovjeku bio dovoljan njegov poslovni uspjeh, a osim toga nije imao nikakvih drugih ambicija pa je kod kue htio uivati svoj mir. Ali i tu ga je najvie ljutilo opet pitanje novca. Djeca. Annv je po njegovom miljenju razmazila i izobijestila djecu. Djeca su njoj znaila vie od njega. Ona je podravala djecu protiv oca. Potajno se dogovarala s djecom iza njegovih lea. Njezina frigidnost. Nije vie marila za spolne odnose i izbjegavala ga kad god je mogla, sudjelovala samo kad je bila primorana. Po njegovom sudu bila je uvijek hladna, samo mu je prije i na poetku braka glumila. To je bilo to i nita vie, pa ipak je o tim neugodnostima mogao neprestano satima govoriti. To ini jo i danas. S razvodom braka te se stvari tako brzo ne prevladavaju. Ba sam znatieljna kad e on taj brak potpuno preboljeti. Moja objanjenja tih jadikovki, koja mu meutim iz opreza nisam izloila, bila su vrlo jednostavna. Budui da je, da se blago izrazim, vrlo tedljiv ovjek, on smatra rasipnitvom sve one izdatke koji su za svakog normalnog ovjeka normalni. S druge strane borba spolova se meu njima ve bila toliko zaotrila da ga je Annv uvijek iznova nastojala pogoditi ba tamo gdje je bio tako ranjiv.
.171

Drutvena ambicija - za to vrijedi isto. Da ne govorimo o tome kako je sasvim razumljivo da ena jednog poduzetnika ne eli rtvovati svoj ivot za mua, kuu i djecu, ve eli neto i doivjeti i neto predstavljati. (To namjeravam i ja, samo to on to jo ne zna!) Bez obzira na to, ini mi se sasvim prirodnim da se ena to vie vee uz djecu, to je u braku nesretnija. A njezina ozloglaena frigidnost sigurno joj nije uroena, nego je posljedica otuenja suprunika, stalnih napetosti i trzavica. Stanje je bilo loe. Nemam niti sam stvarno imala neto protiv dobre Annv. Ba naprotiv, mislim da je potpuno shvaam. Da sam bila usidjelica i da nisam imala nikakvih izgleda kod Rolanda Krusea, vjerojatno bih zastupala interese dobre Annv i strastveno ih branila. Ali tako nije bilo, pa mi je koulja bila prea od kabanice. Kad pravo razmislim, isprva sam ak slijepo vjerovala njegovim neprestanim senzacionalnim priama o nedjelima njegove ene Annv i iskreno se uasavala kad bi mi priao to mu je opet juer ili danas priredila. Istom onda kada sam upoznala sve njegove mane i slabosti, postalo mi je jasno da ona ne moe biti jedini krivac za njihove brane nevolje, pa sam o njima nastojala stvoriti toniju sliku.
172

No, bila sam uvjerena da u efovom braku nita nije u redu, pa sam se uljuljkivala u lani osjeaj sigurnosti. Annv je mogla, mislila sam, biti njegova ena i majka njegove djece, ona je mogla, gledajui pravno i moralno, pripadati njemu, ali pristup njegovom srcu i njegovim hlaama imala sam samo ja. Boe, kako je ovjek ponekad glup! Pa ve samo po tome to se stalno toliko uzrujavao zbog Annv, morala sam primijetiti da stvar s njom nipoto nije okonana! Ali ja nisam primijetila nita, osjeala sam se ponosna, plivala na povrini'kao luk na juhi, dok mi se nisu s bolom otvorile oi. To se dogodilo kada smo htjeli otii na sajam u Hamburg, ef i ja. I mi smo tamo izlagali, tako da je naa prisutnost, u najmanju ruku njegova, bila sasvim opravdana. Ja sam htjela poi s njim samo radi razonode, za nagradu za dobro ponaanje, da tako kaem, a na odreen nain trebao je to biti izvanbrani medeni mjesec. U hotelu etiri godinja doba, na Novom Jungfernstiegu, bile su ve rezervirane dvije sobe sa zajednikom kupaonicom, spojene vratima. Sve sasvim diskretno! Avionske karte su bile rezervirane, ja sam kupila draestan zeleni kostim od koe, ba posebno za Hamburg, i obojila kosu u njeno kestenjasto. Osim toga, moja crna nona koulja od batista koju sam ve otprije imala ali jo nikada
173

nisam imala prilike daje pokaem, trebala je stupiti u akciju. Posve sam se predala svojoj radosti, pripremila koveg, a u 15,35 sati polazio je na avion za Hamburg. ef je tog jutra bio krajnje kratak, ali ja u svom ushienju nisam to uope ni primijetila. - Jesi li ponio svoj koveg? - upitala sam kad smo rijeili prispjelu potu. - Ili jo mora otii kui? Prekasno sam opazila da sam se ogrijeila o pravilo koje sam bila sama sebi postavila: uvijek priekati dok mi ef ne da znak da mogu s njime povjerljivo razgovarati. Ali ja sam ve sebe vidjela kao njegovu suputnicu te sam mislila da si mogu neto i dopustiti. Nije me opomenuo. - Sluaj, Hildice - rekao mi je ne po gledavi me - desilo se neto prilino neugodno ... uope ne znam kako da ti to kaem . . . Nasmijala sam se nehajno. Danas mi zaista ne moe nita po kvariti raspoloenje! Kad samo pomislim da emo za nekoliko sati biti zajedno ... A to je ba ono to neemo! - ree naglo. To je za mene bio takav ok da nisam izustila ni rijei i samo sam ga pogledala. - Moja ena je odluila da me prati. - Annv? - kriknula sam. -Da. ' Skoila sam.

Ali... kako je to mogue? Kako to da to nisi mogao sprijeiti... ? Kako je najedanput uope na to dola? Nemoj vikati na mene - rekao je ljutito - dosta je i meni samom neugod no . . . Zato onda nisi sprijeio? Moe li mi moda rei i kako? Pa da si joj dao do znanja da ne e li . . . da ide s tobom . . . da ti ona u Ham burgu nije potrebna. . . da bi ti samo smetala! Pogledao me je tresui glavom. I ti ima neka shvaanja! A to je u tome krivo? Vidi se da nikada nisi bila udata. On sastavi vrkove prstiju, vie nego ika da djelovao je kao profesor koji docira. Drago dijete, ja naravno uvijek pozivam Anny da me prati na mojim putovanji ma ... kad ne bih to uinio, ona bi od mah posumnjala, i imao bih kod kue pa kao. Nisam vjerovala svojim uima. Ti si je pozvao?! Pa to ti i govorim. Ali, to normalno nita ne koristi. Ti zna da je ona frigid na . . . ona ve zbog toga nee da poe sa mnom, da mi ne da povoda da . . . hm, pa eto . . . za brane intimnosti. Ona se, osim toga, ni najmanje ne interesira za moj po sao i nipoto ne eli sluati strune raz govore . . . Prekinula sam ga.
174 175

Maloas si mi rekao da ipak eli poi! Pa da. Pokuavam ti objasniti da je to bilo i za mene isto tako veliko iznena enje. Sve drugo bih bio prije oekivao! Sino je dola k meni i rekla umiljato: Dragi, razmislila sam malo, ipak idem s tobom u Hamburg! Ona te zove dragi? Boe moj, ne budi tako sitniava. Nemam pojma to je tono rekla, samo se sjeam tona, a on je bio sladak. Reci mi to sam mogao uiniti? Pa objasniti joj da je prekasno! Da se trebala prije sjetiti! Da ti nisi njezina marioneta! Nita od toga nisam uinio - odvra tio je hladno - i ti se mora s time pomi riti. To me je upravo zaprepastilo; prvi put otkad sam upoznala Rolanda Krusea, izgubila sam prisebnost. Napravila sam mu pravu histerinu scenu, poput uvrijeene supruge. Ne znam to sam mu sve izgovorila. Najgore je bilo to to sam, jo dok sam tako bjesnila, tono znala da je to bilo pogreno i besmisleno. Svojim ispadom samo sam pokazala da nisam u pravu. Ali nisam se mogla suzdrati, tako

sam bila razjarena. Da sam mogla bila bih odletjela u zrak. Nije me pokuavao prekinuti, samo se s negodovanjem kreveljio.

Kad sam zastala da doem do daha, rekao je ledeno. - Molim vas, idite za svojim poslovi ma, gospoice Kramer. O podne elim imati najvanija pisma za potpis. Htjela sam prosvjedovati. - Idite! - naredio je otro. Najradije bih bila zgrabila teku bronanu pepeljaru koju nije upotrebljavao, a koja je stajala na stolu i bila namijenjena nepoeljnim posjetiocima i tresnula mu je u glavu. Ipak nisam to uinila. Okrenula sam se na peti i izila. To je bio, mislim, najvei poraz u mom ivotu. Gotovo isto toliko teak kao
176

onda kad me je Klaus navrat-nanos napustio. Oba dogaaja zatekla su me posve nepripremljenu, bilo je to ba kao grom iz vedra neba. Nije to bilo samo moje razoaranje zbog izjalovljenog putovanja, to e me jo dugo muiti - noi provedene sa efom, iako on i nije bio neki fantastian ljubavnik! Ni ta neoekivana injenica da Annv ipak jo ima neki odreeni utjecaj na njega, da je ona trebala samo maknuti prstom, i on joj se opet pokajniki vratio. Pa niti to to sam tako pogreno procijenila situaciju. Najtee me je pogodilo to sam se osramotila pred cijelom firmom. Svi su znali da sam trebala pratiti efa u Ham12
ZL-II;I S pivpc

17 7

burg. to e oni sada misliti o meni poto je stvar propala. Jo dok sam izlazila iz efove sobe, razmiljala sam kako da najbolje sroim objanjenje, ali sam onda odluila da zasad uope nita ne kaem nego da priekam povoljnu priliku i da to onda onako uzgred natuknem. Jedno mi je bilo jasno: ako dragi kolege i kolegice ne primijete da sam bila istisnuta, morat u zatajiti svoju srdbu. Ali kako mi je teko to bilo. Bilo mi je uasno praviti veselo lice dok mi se srce paralo. Neprestano sam se kesila da mi se od toga gotovo iskidalo lice, pa ipak je Haaseova, koja me je maloas vidjela kako poletno nestajem u svetitu, opazila da neto nije u redu. Znatieljno je piljila u mene krupnim oima -Stoje? Strana vruina - rekla sam cerei se - gotova sam. Mogu shvatiti - rekla je suosjeajno. Sreom Haaseova nije dobar promatra, pa sam se mogla ponadati da sam je prevarila. Ali koliko dugo? U svakom sluaju morala sam jo danas tokom dana rei da ne putujem u Hamburg. I pritom sjati od radosti i zadovoljstva, glumiti dobro raspoloenje. 0, boe, to nam sve ne ine ti mukarci!

Malo prije podneva doao je inenjer Metzler. Bio je najavljen, ali je ef jo bio zauzet pa je morao ekati. Odmah se uhvatio Haaseove. Nije bilo nijedne enske u firmi s kojom nije ve neto pokuao, a Haaseova je oito stajala na vrhu liste njegovih moguih rtava. Poeo je uobiajenim laskanjem, kako njezini prstii zamamno lete po tipkama i tako dalje, dok Haaseova na kraju nije pogrijeila. - Prestanite s time, gospodine Metzler - opomenula sam ga - inae ete morati priekati vani .. . Molim vas, uinite to! Ja u vas obavijestiti im ef bude slobo dan. Odmah je preao k meni. - Ljubomorna si, Hildice. Nisam ni podigla pogled. Kod vas neto nije u redu! - Metzler je spadao u one odvratne samodopadne mukarce koji umiljaju da ih sve ene moraju oboavati, samo zato to su viso ki i snaani i imaju debelog, a lice im je pri tom kao uplji kabao. Zato onda ne pustite malu da se za bavlja? - nastavio je drsko. Pa vidite da ima posla. A ako vi o tome ne vodite brigu, ona nee zavriti posao? - upitao je agresiv no. - Vi mislite tako, ne? Pa tako otprilike. Onda e se od sutra zbivati katastro fe.

178

179

- Kako to mislite? - upitala sam rav noduno, pravei se da nastavljam s po slom. Sada se Haaseova vie nije mogla suzdrati: Pa zato to u onda biti sama! prasnula je. Zato to ... Ah da! - Pravila sam se kao da sam rastresena. - A, to mislite. Zar vam zbilja jo nisam rekla da ne pu tujem u Hamburg? Haaseova je bila tako zapanjena da nije mogla sakriti svoje razoaranje. Izgledala je upravo utuena, ali meni je bilo drago to e se ova vijest prenijeti na ostale. Metzler namrti elo. - Pa to je novost! Prijazno sam mu se nasmijeila. Pa sad, tako novo i nije. To se zna ve nekoliko dana. Mora da sam to posve zaboravila rei. Nisam mislila da e za nekog drugog biti tako vano. Ali . . . - Haaseova je nastojala da se pribere - . . . pa rezervirane su dvije kar te i dvije sobe! to ja znam - slegla sam ramenima. - Moda e ef povesti svoju enu . . . ili nekog od svoje djece. Ja svakako ne mogu sebi dopustiti da izbivam cijeli tje dan ... bez zamjene. Vi ipak jo

niste tako uhodani da biste me mogli zamijeni ti.

Haaseova je sjedila utei, oborenog pogleda. Oito se borila sa suzama. Kako se morala radovati mojoj odsutnosti! Da li je oekivala da e imati manje posla? Ili vea ovlatenja? Morala sam pripaziti na nju. Metzler zazvidi kroz zube. Gle, gle! Set putuje sam! Pa to znai da ste cijeli tjedan solo, Hildice! Kako bi bilo da nas dvoje, a? Mogli bismo poi za jedno u kino . . . pa i na ples, ako vam ne smeta to to sam malo estok. Nisam ja vaa Hildica, i bila bih vam zahvalna kada biste se konano povukli
180

ili bar zautjeli. No, pa valjda se smije pitati? - Jednom zauvijek moj odgovor je: ne! Sada se razbjesnio, a to mi se svialo. Mukarce, kao to je Metzler, valja uvijek iznova obuzdavati. Oni su tako samouvjereni da se nikada ne daju obeshrabriti i obavezno nakon odreenog vremena iznova pokuavaju. Moje raspoloenje poelo se popravljati. Vrlo sam se vjeto izvukla iz nezgodne situacije. Pa iako su on ili ona moda nasluivali da nisam ba dobrovoljno odustala od puta u Hamburg, ipak nitko to nije mogao znati, i to je bilo dobro. Sauvala sam svoj obraz poput starog Kineza.
181

Ali, u mom srcu ostao je trag srdbe na Krusea. Postupio je sa mnom vrlo runo, to je sigurno. Bila sam tako bijesna da bih ga bila najradije prevarila, ali trenutno nije bilo pogodnog objekta. Nitko iz poduzea nije dolazio u obzir, jer nisam htjela ugroziti svoju poziciju. Sjeam se da sam sasvim ozbiljno razmiljala o tome da odem u Schvvabing i da tamo nekog naem. U posljednji as sjetila sam se svojih nekadanjih razoaranja. Ne, povrna avantura ne bi mi nipoto koristila. Dodue, vratilo bi mi se bar malo samopouzdanja kad bih upecala nekog draesnog momia. Ali to bi bilo samo kratkotrajno zadovoljstvo. Ako potom taj vjetropir opet otprhne - a ti tipovi, prema kojima sam stvarno slaba, to obino uvijek i ine - osjeala bih se dvostruko zapostavljenom. Svladala sam se, dakle, i nisam nita poduzimala.

A to je bilo dobro, jer odmah slijedee veeri, i to poslije jedanaest sati, nazvao me je ef. Ili bi moda bilo bolje da zbog odsutnosti nisam mogla primiti njegov poziv? Teko pitanje. Meni je u svakom sluaju bilo drago da sam se mogla javiti. Dobra veer, mila! - huknuo je u aparat. Halo, halo! - viknula sam kao da ga nisam razumjela. - Tko govori? To sam ja.

Ti, efe! A zato tako ape? Annv je upravo u kupaonici, i ne bih htio . . . Da onda razgovaramo u neko zgod nije vrijeme! - Hilda, molim te - aptao je - ne budi nemilosrdna ... osjeam takvu e nju za tobom! utjela sam. - Zar me ne uje? Rekao sam da osjeam enju za tobom. Primila sam do znanja. Zar se jo ljuti? Uope ne. Ali glas ti tako zvui. Razoarana sam. To je sve. On uzdahne. - Da, misli da ja nisam? Jednostavno se osjeam strano bez tebe. Bilo mi je jasno da nema smisla da dalje gunam pa sam rekla blae: ao mi te je, efe! >\, ti? Ne osjea enju za mnom? R'ako ne. to sada radi? Leim u krevetu. I misli na mene. -Da. I pomalo onanira? Nisam imala namjeru da ga raspaljujem za branu druicu pa sam mu stoga izjavila strogo. - Nikako. Radim neto na svom op em obrazovanju. Uim engleski.
182 183

A tako. - Izgledao je stvarno razoa ran. Lijepo od tebe to si nazvao - rekla sam - ali mislim da bismo sada trebali zavriti. Inae e biti preskupo. To je bio argument koji je kod njega uvijek palio. Izmijenili smo jo samo nekoliko njenih rijei i spustili slualice. Nakon toga sam plakala. Zato? Ne znam. Vjerojatno je mojem razoaranju, koje sam preko dana morala tako grevito susprezati, bio potreban ventil. Osjeala sam se poput maratonca koji je dao sve od sebe pa usprkos tome nije stigao na cilj. Ba mizerno. Jedno je sigurno: ovjek postaje mudar jedino iskustvom. Ako me je izjalovljeni put u Hamburg isprva okirao, ipak sam iz toga, kad sam se donekle oporavila, izvukla pouku. Postalo mi je jasno da u ubudue takve izvanredne udarce moi izbjei jedino ako uspostavim kontrolu nad efovom enom. Najprije sam to pokuala uz njegovu pomo. Kad je ponovo otputovao u Munchen, ekala sam najpogodniji trenutak da krenem u akciju. Najprije mi se uinilo najvanijim da izbriem lo dojam koji sam svojom ljutnjom i durenjem na njega ostavila. Nisam se zbog toga suvie prekoravala. Zapravo, reagirala sam sasvim
184

prirodno, ali znala sam da je upravo to bilo pogreno. Mukarce se moe vezati uza se samo najveom neprirodnou. Ve pri slijedeem njegovom telefonskom pozivu sva sam se raznjeila a kad je ponovo bio kod mene, doekala sam ga raskriljenih ruku. Bio je presretan to je opet kod mene, tvrdio je da mu u Hamburgu bez mene nije bilo uope lijepo, a ja sam ga alila i tjeila kao da se nije pokazao slabiem, ve kao da je rtva pogoena neizbjenom sudbinom. Desetak dana kasnije projurio je kroz kancelariju takvim suzdranim bijesom i jedva promrmljao jutro, da je to upalo u oi ak i flegmatinoj Haaseovoj. - No, to je to? - upitala je. - to smo pak mi sada skrivile? To mi se odnosilo jedino na mene, jer je ona bila previe nisko da bi u bilo kom obliku mogla naljutiti efa, a ona je to vrlo dobro znala. Nisam je htjela opomenuti, nego sam jednostavno nastavila s otvaranjem i razvrstavanjem prispjele pote. Prije nego to sam obavila taj posao, zazvao me je ef preko interfona. Mnogo sree! - rekla je Haaseova. Ako ovjek savjesno obavlja svoj po sao - odvratila sam dostojanstveno - ne moe osjeati ni strah ni grinju.
1,85

Zaista se nisam bojala. Bila sam uvjerena da se ef ne ljuti na mene, nego na svoju dragu enu. Tako je i bilo. - To je neizdrivo - bjesnio je tek to sam zatvorila vrata za sobom. - to Annv sebi doputa, pa to zaista prelazi sve gra nice! Proitaj to! - On udari dlanom po malom listovnom arku koji je neduno leao na njegovom pisaem stolu. Nagnula sam se naprijed i uzela ga. Bio je to raun na ime njegove ene ispostavljen od modne kue Adlmiiller na neto vie od 500 maraka - za jedan komplet. Hm - rekla sam - prilino skupo. Kae prilino? To je strano! I ta kve stvari ona sebi kupuje, a da mi o tome ne kae ni rijei! A tko donosi no vac u kuu, ona ili ja? Svakako ti. Pa zar nemam pravo da me bar pita? Sigurno. Ali to ne mora objanjava ti meni, to mora objasniti njoj! On udari akom po pisaem stolu. Izvanredno utjena primjedba! Mis li da to nisam pokuao? Pa? to je na to rekla? Da sam ja sam rekao kako bi joj tamnoruiasta boja dobro pristajala. Aha. I komplet je tamnoljubiasti. Jesi li joj to rekao?
186

- Gospode boe, pa ne mogu se sjea ti svake svoje rijei! Ali sigurno nisam mislio da ba odmah mora kupiti neto u toj boji. Ima pun ormar haljina! Zaobila sam pisai stol, stavila mu ruke na rame i poljubila u elo, tamo gdje su mu se poela stvarati udubljenja. - Jadni moj dragi - rekla sam blago potpuno razumijem tvoju ljutnju, ali ni ta se vie ne da promijeniti. Dakle, ne moj to uzimati suvie k srcu. Povukao me je u krilo. - Ta e me ena jo upropastiti - mr mljao je; ve se gotovo odvratio od raz miljanja o tome. Sada sam se odvaila na dugo planirani prodor. - Vjerojatno bih ti vie mogla pomoi kada bih je poznavala. Tako me naglo pustio da sam se gotovo sruila. - Kako to misli? Priljubila sam se uz njega. - Pa, to je sasvim lako shvatljivo. Mo gla bih pokuati da na nju pozitivno utjeem. -Ti?! - Da. Zato ne? Ti zna kako sam ja skromna i kako znam dobro raspolagati s novcem. Priznajem, ali. . . Privila sam se uz njega. Pa daj da bar pokuam!
187

11

- Ne - rekao je - ne, Hildice, znam da ti dobro misli, ali to ne ide. Annv nije glupa. Ona bi odmah primijetila tvoj od nos prema meni. . . a ti se ne zna pret varati, odvie si potena da bi nekog ob manjivala! O, vi jadni mukarci! Upravo je to rekao. Ako mi pomogne. . . - pokuala sam jo jednom. Ne - rekao je odluno - izbij to iz glave. Besmisleno je. Za mene u ivotu vie ne bi bilo nikakve radosti kad bih znao da ste vas dvije zajedno. Taj sam stav morala prihvatiti, drugo mi nije preostalo. U meuvremenu sam ga dovoljno dobro upoznala, te sam znala kada se kod njega nailazi na neprobojni zid. Iako vie nisam nastojala skloniti Ro-landa Krusea da me predstavi svojoj supruzi, to jo ni izdaleka nije znailo da sam odustala od namjere da je upoznam. Shvatila sam da ne mogu raunati na njegovu pomo, ve da moram sama neto poduzeti. Upoznati se s Annv bilo bi samo po sebi dosta jednostavno, kad bih se pred-stavila'kao bilo koja druga osoba - kao zastupnik, stambeni posrednik, kuna pomonica ili slino. Naalost, u mom sluaju to nije bilo dovoljno. Trebalo joj
188

je skrenuti panju na mene kao.na sekretaricu Rolanda Krusea. Bilo kakva dvostruka igra bila bi besmislena, pa i opasna. Dakle, to sada? Kad sam saznala da je nagovorila mua da poe s njom u Narodno kazalite, dola sam na ideju da i ja nabavim kartu za istu predstavu. Kad u foajeu susretnem brani par, ef e me morati upoznati sa svojom enom. Ali i taj sam plan ubrzo odbacila. Ro-land Kruse je bio kadar da sasvim kratko pozdravi i produi. Pa ak kad bi se i zaustavio, mogao bi se nakon nekoliko uobiajenih rijei povui sa svojom enom. A osim toga bio bi ljut na mene to sam ga uope dovela u takvu situaciju, jer mu je bilo poznato da ja znam da e on s Annv biti na toj predstavi i da sam mogla raunati s time da u ih ondje sresti. Ne, morala sam izmisliti neto sasvim drugo. Listajui svoj rokovnik sluajno sam ustanovila da Annv 7. lipnja, dakle za tri tjedna, ima roendan - od Schmittove sam bila preuzela obiaj da biljeim sve njegove vane datume, da bih se na vrijeme mogla na njih podsjetiti. Sada sam joj zbog toga bila zahvalna. Kad je ef imao sastanak s nekim trgovcem, proizvoaem sintetike, poslala sam Haaseovu s narudbom u pogon, a

ja sam taj trenutak iskoristila da nazo-"em Anny Kruse. Zazvonilo je nekoliko puta prije nego to je podigla slualicu, a onda se javila glasom male djevojice. - Ovdje Hildegard Kramer - rekla sam - dobro jutro, milostiva gospoo ... nadam se da vas ne smetam ... Ne, uope. Prebacite telefon. Milostiva gospoo, ne zovem po na logu vaeg supruga - ustro sam dodala. - Radi se o osobnoj stvari. Da, o emu je rije? - upitala je pri lino rezervirano. Molim vas, obeajte mi najprije da me neete odati! - Ako se ne radi o neem loem ... Nasmijala sam se zavjereniki. Ne, naravno da ne! To je samo u vezi s vaim roendanom! Ah, tako. - Glas joj je odmah zazvuao ugodno uzbuen. Da, gospodin direktor, naime, raz milja to bi vam mogao pokloniti. Danas je ak i mene pitao za savjet. A onda sam se sjetila ... ako vi imate neku odreenu elju, mogla bih mu moda to predloi ti. . . molim vas, oprostite mi, milostiva gospoo, ja se naravno ne elim mijeati u vae privatne stvari... Ne, ne, gospoice Kramer - pouri se ona da me uvjeri -ja vam uope ne

za mjeram, ja cijenim vau dobru namje ru . . .

Va suprug ne smije, naravno, nita o tome saznati, inae bi mi to mogao za mjeriti, da sam mu iza lea ... utjet u kao grob - rekla je, a zatim nakon male stanke: - Kad bih samo znala koliko misli potroiti. On . . . on uvijek tvrdi da poslovi ne idu ba dobro, to jest da se stalnim poveanjem plaa raspon zarada suvie smanjuje, a da bi. . . Budui da joj nisam namjeravala dati opsene informacije o poslovnoj situaciji, prela sam preko te teme. Dobro je da ste mi na to skrenuli panju - rekla sam - ja u najprije poku ati da saznam koliko va suprug
190

namje rava izdati... smijem li vam onda jo je danput telefonirati? Svakako, gospoice Kramer, narav no, bit e mi drago. Kad smo zavrile razgovor, znala sam da sam zadobila njezinu naklonost. Slijedeom zgodom - Roland Kruse je LI pravo obavio, kratak prekovremeni sat u mom krevetu, a ja sam bila raupana, zadihana i pomalo neureena - zapoela sam razgovor o toj temi. A zna li ti da Anny sedmog ima ro endan? - upitala sam i privila mu se na rame. Pa onda - upitao je pospano. Jesi li ve razmislio to e joj po kloniti? O tome sad jo ne razmiljam.
191

- Ali trebao bi. Pokloni u zadnji tren su skupi. Reagirao je kako sam i oekivala. A zna li ti ve neto? Moda. Ali bih prije morala znati ko liko to smije stajati. Pedeset. To ba i nije velikoduno. Molim te. - On se uspravi i preko mene uhvati au s vinom. - A zato da budem prema njoj jo i velikoduan?! Pa ona ionako troi previe novca. Moda bi je ti mogao - nastavljala sam uporno - jednom velikodunom ge stom posramiti... moda onda ne bi vie ni bila toliko gramzljiva *.. U to se ne bih pouzdavao. Ali za pedeset maraka - rekla sam moe kupiti najvie nekoliko knjiga ili dvije longplejke ... hajde, isprsi se, efe! Pa dobro. Onda dvostruko. Ali to je moja posljednja rije. Bila bih prilino razoarana da efa u meuvremenu nisam dobro upoznala. Znala sam da je krtac, pa drugo od njega nisam mogla ni oekivati. Sto maraka za roendanski poklon svojoj eni, koja je smatrala samo po sebi razumljivim da sebi kupi odjeu za peterostruku cijenu! S tim rezultatom nisam se uope mogla ponovo javiti Anny. Ali to se sad i njoj pomalo svidjelo, pa me nakon nekoliko dana sama nazvala. Sreom u kancelariji, osim Haaseove, nije bilo nikoga, pa sam

je poslala van pod izgovorom da mi kupi papirnate maramice. - Moete li govoriti? - upitala je Anny. - Jeste li sami? - Da. -I? Naalost - rekla sam - stvari se nisu odvijale onako kako sam se nadala ... Opet se hoe izvui? - upita Anny iz nenaujue neuvijeno. To ne, ali. . . da pokuamo malo s druge strane. Recite mi, bez obzira na ci jenu, to vi elite ... Kratki krzneni kaput, to sigurno ne bi ilo? - upitala je bez mnogo nade. Bojim se da ne bi. Nakon dueg nagaanja sloile smo se za granatni nakit koji je vidjela kod jednog staretinara. Zaista, u toj avanturi mnogo sam uinila za dobru Anny. Najprije sam potraila tu trgovinu, potom se cjenkala dok nisam spustila cijenu tih grudica na 350 maraka i dala kaparu. Zatim sam s vrlo mnogo njenosti i diplomacije nagovorila efa da svojoj eni kupi taj nakit. Uinio je to nerado i uz mnogo gunanja, ali ipak: uspjela sam. Sedmog lipnja Annv ga je dobila. Briljivo sam ga umotala u papir za poklone, vezala modrom svilenom vrpcom i ukrasila malim ruinim pupoljkom, a za nje192

13

preporukam a

193

zin 33. roendan predao joj ga je njen mu. Odmah sutradan nazvala me je u ured da mi se zahvali. - Vrlo ste me obradovali, gospoice Kramer ... granati su divni! Ali to sam vrlo rado uinila! Vjerujem vam, ali znam da nije bilo tako jednostavno. Draga gospoice Kra mer, biste li smatrali nezgodnim kad bih vas pozvala na ruak? Ili vam je neprili no otii u podne? Uveer je kod mene nezgodno jer ... Prekinula sam tu njezinu bujicu rijei. Pa naravno, moe o podne? Kada? Odmah danas? Da. U jedan sat? U redu. U Kenni.
:///. / '

Tako bih bila rado upala u efovo svetite i rekla mu kako mi se posreio prvi kontakt s njegovom enom. Bilo mi je vraki teko da se svladam. Ali morala sam. Roland Kruse bio bi u stanju da se umijea ili da mi ak zabrani taj sastanak. Meni nisu, dakako, trebali njegovi propisi, ali sam ipak vie voljela da nita ne riskiram. to bih imala od toga to sam stekla Annvne simpatije, ako bih istovremeno izgubila efovu ljubav, ako se to moe nazvati ljubavlju. Druga mi je misao bila: to da obuem? Imala sam na sebi jednostavnu svi-

jetloplavu platnenu haljinu, bez rukava, s malim okruglim izrezom, preko koje sam putem u ured prebacila kinu kabanicu, jer je bilo prohladno i pomalo neugodno vrijeme. Nebo je bilo jo uvijek sivo, ali vie nije padala kia. Nisam se morala promatrati u ogledalu, znala sam da u svojoj jednostavnoj haljinici, u kojoj su dolazile do punog izraaja moje lijepo zaobljene punane i lagano opaljene ruke, izgledam vrlo ljupko i privlano. Dovoljno privlano za oi mog efa i svih mukih posjetilaca koji su tijekom dana provirivali u kancelariju. Dugogodinjim iskustvom sam utvrdila da u jednostavno krojenim haljinama koje se na izgled mogu skinuti jednim jedinim potezom, djelujem bez sumnje vie seksi negoli u kompliciranim toaletama. Ali pri prvom susretu sa enom svog efa jasno da nisam htjela djelovati seksi - sve prije nego to - ve ostaviti dojam trijezne linosti koju valja shvatiti ozbiljno. To u svojoj plavoj opravici sigurno nisam mogla postii. Dakle, to uiniti? Razmiljala sam o tome da poem kui da se presvuem, ali autom do Bodenhausena trebalo mi je ako ne bih imala ba posebnu sreu, dobrih pola sata, isto toliko za presvlaenje, do Maximilianstrasse jo petnaest minuta, ruak s Annv dva sata... Ne, tako dugo nisam mogla izostati iz ureda, pogotovo zato to je efov rokovnik za
194

195

danas ujutro bio pun, a neke zaista vane posjetioce nisam mogla prepustiti Haa-seovoj. Zato sam ekala dok i posljednja stranka nije nestala u efovoj sobi - bio je to dr. Mayer iz Graevinskog ureda, jo se dobro sjeam - prije no to sam krenula. Meutim, prolo je ve dvanaest sati. - Ako direktor Kruse pita za mene -rekla sam Haaseovoj koja me gledala napola zadivljeno i napola zavidno - ispriajte me, molim vas. Recite mu da sam morala prije otii. . . to je dovoljno. Moram obaviti neke hitne stvari. Moe biti da u se vratiti kasnije. - Uzela sam svoju torbicu i ponosno izila. Da, to je jedna od neusporedivih prednosti kad se dotjera do sekretarice, a ef ti u svemu ugaa: moe sebi dopustiti takve nestaluke i ak se ne mora bojati da e biti pozvana na red, jer pametan ef izbjegava sve to bi njegovu najuu suradnicu moglo oneraspoloiti. Po svojoj prirodi nisam hirovita - sreom! - ali se ponekad ponaam tako iz odgojnih razloga. Odjurila sam da na brzinu kupim odgovarajuu odjeu. Mislila sam na mali crni kostim, ali to nisam mogla na brzinu. Probala sam nekoliko crnih kostima, ali ni jedan mi nije dobro stajao. Uope su mi toga dana svi djelovali kao da sam dolazila s nekog pogreba.

Odluila sam se, dakle, za dvoredni tamnocrveni kostim, vrlo elegantan i vraki skup, ali sam uz to ipak mogla nositi moje bijele cipele, rukavice i torbicu. Ispunila sam, ne trepnuvi okom, ek koji je u mom buetu napravio prilinu rupu. Jedino me je tjeila misao da u se susresti sa enom koja je laka srca dala 500 maraka za jedan komplet. U tamnocrvenom kostimu osjeala sam da sam joj u najmanju ruku ravna. Smijeno, upravo mi pada na pamet kako je ta moja radost zbog te kupovine trajala samo jedan jedini dan. Kad sam idueg dana htjela obui taj kostim, boja mi se uinila nemoguom. Prisilila sam se da ga obuem jo nekoliko puta jer ga uz tu cijenu nisam mogla jednostavno staviti ad acta. Ali osjeala sam se u njemu vrlo neugodno pa sam ga najzad dala obojiti u crno ime je nestao i posljednji ostatak elegancije. Sto emo, tako neto se deava. Ali onog podneva kad sam ga kupila, osjeala sam se u njemu sjajno i nisam se mogla nadiviti svojoj slici u staklu izloga. Jo sam na brzu ruku kupila novi ru koji je tono odgovarao tamnocrvenoj boji mog kostima, namirisala se i odvezla u Maximilianstrasse. Ugodan lokal znala sam iz jednog jedinog posjeta jer su cijene za mene bile prepaprene, Roland Kruse nije me nikada htio ovamo dovoditi, poznavao je vlas196 197

nika, nekog Fritza Rastela, kako sam bila saznala. Kad sam otvorila uzana vrata i razmaknula teku zavjesu, iziao mi je u susret ba taj Fritz Rastel, to jest, preprijeio mi put, postavio se izmeu mene i svog lokala, nizak gospodin srebrnobijele kose i s tamnocrvenim purpurnim licem. Vi elite? - upitao je, ali to nije zvu alo primamljivo i mjerio me diskretno ali prilino kritiki od glave do pete, bar mi se tako inilo i bilo mi je drago to sam svoju svijetloplavu haljinu zamijeni la novim kostimom. Imam ovdje sastanak - rekla sam - s gospoom Kruse ... gospoom Rolanda Krusea. To ime je djelovalo. Kao da sam izgovorila neku arobnu rije, ugostiteljevo se lice razvedrilo i postalo silno ljubazno. A tako! - rekao je, a zvualo je goto vo kao: to je neto drugo! Rezervirao sam stol - rekao je i po nizno se poklonio - ako biste, molim, htjeli doi sa mnom, milostiva gospoo! Gle ga sad! Za jednu sekundu bila sam unaprijeena u milostivu gospou. Gospodin Rastel poveo me je pored bara do etvrtastog stola od tamnosmeeg drva. Sjela sam na klupu do zida, a malu fotelju nasuprot meni ostavila za enu mog efa. Ugostitelj me je ustro upitao to elim, preporuio mi aperitiv,

a zatim se povukao.

Pogledala sam na runi sat. Bio je jedan sat i tri minute, ali od dobre Anny ni glasa ni traga. Konobarica mi je donijela koktel a u slijedeih deset minuta mogla sam se zabavljati ocjenjivanjem starih kazalinih programa koji su uokvireni i ostakljeni krasili zidove. Za to vrijeme sam razmiljala o tome kako to da jedna udata ena, iako uope nita ne radi, jo uvijek uiva vei drutveni ugled nego najsposobnija sekretarica. Anny Kruse se napokon pojavila. Ve sam bila izmuena od ekanja i pomalo omamljena od jakog aperitiva. Odmah sam je prepoznala kad je hitro ulazila, dok je Fritz Rastel oko nje obigravao, vrlo elegantna u sivom kostimu koji joj je
198

izvrsno pristajao, s crnom krznenom kravatom i ogromnim niskim crnim eirom. Za trenutak sam bila nesigurna da li da ustanem ili da ostanem sjediti. Kao dama, znala sam, nisam morala ustati, ali pitanje je da li je ona mene smatrala damom ili samo sekretaricom svoga mua. Ustala sam. Ona se blagonaklono nasmijeila i pruila ruku, punanu malu ruku ukraenu lijepim smaragdom. - Oprostite to sam zakasnila, u gradu je bila velika guva! Nadam se da niste morali suvie dugo ekati! Rastel je meutim uzeo njezine pakete i torbe i sloio ih gotovo artistikom vjetinom na stolicu pokraj naeg stola.
199

Mogu li najprije donijeti aperitiv, Anny? - upita on. Ah da molim . . . I vi ete popiti jo jedan, zar ne, gospoice Kramer - Annv skine rukavicu sa svoje lijepe ruke. - Da kle, dva aperitiva. Ovaj put gospodin Rastel je osobno servirao aperitive. Moja samosvijest bila je malko pokolebana, pa da bih je opet popravila, poela sam kritiki promatrati Anny. Bila je deset godina starija od mene, a to se na njoj i vidjelo. Premda se dobro njegovala, imala je konano za to i dovoljno vremena i novaca, koa joj vie nije bila mladenaki napeta, poetak podvoljka nije se mogao previdjeti, a ispod njezinih krupnih oiju bili su plavkasti podonjaci. Sa svojim okruglim licem i prastim nosiem morala je nekad biti draesna mlada djevojka, ali sada je imala bez sumnje nekoliko suvinih kilograma, a oni su teili dvostruko, jer je po prirodi bila niska. Ocijenila sam da je visoka oko 160 cm, ne vie. Povrh toga pokuavala je te kilograme prikriti korzetom, a on se jasno isticao ispod gornjeg dijela njezinog kostima. Boe, kako je morala izgledati gola! Neshvatljivo da se ef uvijek iznova alio zbog njezine frigidnosti. Po mom sudu morao je biti presretan to nije vie postavljala seksualne zahtjeve.

Smijeno, kako je uvijek govorio o njoj kao o nekoj istinskoj ljepotici, dodue hladnoj ljepotici, ali ljepotici. Je li je on tako vidio? Ili je elio da je drugi tako vide? Ja, na primjer? Mukarci su kompliciran soj. U svakom sluaju imala sam temu za razgovor. Kad smo pregledale jelovnik, ja sam je naela. - Vidim da ovdje ima divnih poslasti ca, ali ja u ostati jaka i uzeti samo odre zak sa salatom. Naime, moram paziti na svoju liniju. - Bila je to ista la, jer tada sam jo mogla jesti to sam htjela a da ni sam dobila ni jednog grama, ali ta je la postigla svoju svrhu. Annv je naletjela na to kao pela na med. - to, zar i vi? - uskliknula je silno obradovana i ve mi je nadugo i nairoko razlagala o probemu svoje linije: opisiva la mi je razliite kure mravljenja koje je provodila s vrlo sumnjivim uspjehom, tvrdila kako jede kao ptiica i da u pogle du svog stalnog poveanja tjelesne teine stoji pred potpunom zagonetkom. - Ni moj lijenik vie ne zna to da radi - za kljuila je - ja sam za njega pravi feno men. - To ponekad moe biti i psihiki uvjetovano - izjavila sam s rairenim nosnicama. - Mislite? - upitala je zainteresirano.
200 201

Kod mene je bar tako - rekla sam. Moj prijatelj. . . - zautjela sam. - Ali ne bih vam htjela dosaivati sa svojim pri vatnim stvarima, milostiva gospoo! Ne, nikako gospoice Kramer! Pri ajte, molim vas. Naposljetku, zato smo se i sastale da se poblie upoznamo. Prilagodila sam svoje davno zaboravljeno razoaranje s Klausom za Annvne potrebe. Postalo mi je jasno da sam morala imati prijatelja kako me Annv prije ili kasnije ne bi osumnjiila da hodam s njezinim muem. Student - rekla je - nije ba pravi partner za vas! Pa to sam ve tisuu puta sebi rekla, milostiva gospoo - sloila sam se s njom i poklonila joj svoj najljepi nedu an pogled - ali ja ga volim. to se tu moe? Uzdahnula je suosjeajno. To je loe. Da, ali najgore je kad se ljutim na Klausa, onda moram jesti. Onda me ne to neodoljivo vue u najbliu pekaru ili k hladnjaku . . . ne mogu drukije, mo ram neto baciti u sebe, inae bi mi po

pustili ivci. U meuvremenu su nam servirani i odresci, a mi smo rezale sitne komadie mesa i stavljale ih u usta kad ba nismo govorile.

A kad se ljutite na mog mua? - upi tala je vrebajui. - Nemojte mi, molim vas, rei da se to nikada ne dogaa ... Pa, naravno - priznala sam neuvije no - ali to je neto sasvim drugo. Tu ni sam osjeajno vezana pa mogu jedno stavno prijei preko toga. Tako jednostavno? Da vam pozavidim. Ve sam pomislila da e mi priznati da ima branih tekoa, ali tako daleko jo nismo dole. Ipak je razgovor krenuo, i mi smo ivo brbljale na tu temu dok smo jele i pile vino. Ali ubrzo se pokazalo da njezina go202

jaznost nipoto nije potjecala od briga, kako sam isprva pretpostavljala. Ona je bila jednostavno halapljiva na sve to je bilo slatko. Poto se dugo nekala i naposljetku ipak odustala od toga da narui sladoled s vruom okoladom, odluila se za kavu s viskijem i lagom. Ja sam umjesto toga uzela obinu kavu, skrenuvi joj panju na to da moram jo raditi, i sakrivala svoje zadovoljstvo dok sam je promatrala kako sre visokokalorini napitak - jak viski, plus smei eer od trske, plus punomasno vrhnje. Kava je bez sumnje bila najbezazleniji sastojak. No kad smo odlazile obuzeo me osjeaj razoaranja. Na je susret, dodue, protekao sasvim lijepo, ali je izgledalo sasvim neizvjesno da li emo se ikada
203

vie ponovo vidjeti. Osobno sam je upoznala, to je bilo sve. Nisam je mogla zamoliti da o tome ne pria efu. Mogue da sam tim rukom ugrozila svoje odnose s Rolandom Kruseom, a ruak sigurno nije bio toga vrijedan. - Hoemo li jo komadi puta zajed no? - upitala je kad smo stajale pred vra

tima. - Kod Narodnog kazalita u uzeti taksi. ao mi je, imam ovdje kola. Ona se zaudi. Vi imate auto? Volksvvagen. Nita naroito. - E vidi se, treba biti neudata ... boe, kako vam zavidim!

Nasmijala sam se. Uza svu moju brigu? Ali, djevojko, zar ne shvaate kako vam je dobro? Svoj vlastiti mali stani, automobil, bez ikakve odgovornosti za bilo koga. . . pa i plaa s kojom moete sami raspolagati a da nikoga ne morate moliti i prositi.

Milostiva gospoo, to zvui kao da stvarno tako mislite. -1 jo kako. Ali - rekla sam oprezno - pa i vi mo ete doi do automobila. Lake nego ja. Ja sam morala tedjeti. Vi trebate samo zamoliti vaeg supruga. O boe dragi! Mogla bih se naekati. To ne vjerujem. Ali vi znate kako je krt!
204

To je bila prva otvorena prituba koju je izrekla na raun svog mua, a ja sam je shvatila kao znak povjerenja. Automobil za vas nije nikav luksuz, milostiva gospoo... udaljenost od Griinwalda do sredita grada je prilina, a ako se svaki put vozite taksijem ... Pa sto puta sam mu ve to objanja vala. Ako ne zahtijevate da kola budu na vae ime - nastavila sam - ve da idu slubeno preko firme, mogu biti oslobo ena poreza. Je li to istina. Moete biti sigurni. Mnogi rade tako. Ali, molim vas, nemojte rei svome suprugu da sam vam to predloila. - Nikada u ivotu! - uskliknula je spontano. - Najbolje da mu uope ne ka em da smo bile zajedno. Mukarci imaju katkad tako smijene nazore. Tono je - sloila sam se s olaka njem - ni ja mu neu nita odati. - Smje kala sam se zavjereniki. - Pa mi ene moramo drati zajedno, zar ne, milostiva gospoo? Ta ostavite to milostiva gospoo, ja sam za vas gospoa Kruse, ne? - usklik nula je vrlo zadovoljno. - Jo veeras u opet pokuati da iz njega izvuem ... Ja bih poela drukije - rekla sam. Kako? Ponaala se sasvim kao posluna uenica.
205

Moda e on tvrditi da vam se uop e ne moe povjeriti automobil, jer da nemate ni najmanje talenta za tehni ku. . . Otkud znate? - upitala je jako zau ena. Zaboravljate da danomice radim za jedno s vaim suprugom, tu se upoznaju njegove muice. Ja bih na vaem mjestu najprije, sasvim potajno, uzimala satove vonje. Kad mu poloite na stol svoju vo zaku dozvolu ... 0 da, to je dobro! - lice joj se smra i. - A ako bude i dalje odbijao? - Unajmite automobil umjesto taksija. U njezino divljenje umijeao se izraz laganog zaprepatenja. - Ta odakle vam samo tolike fanta stine ideje, gospoice Kramer? Opazila sam da je krajnje vrijeme da popustim. Da, kad se radi o drugima vrlo sam velikoduna - rekla sam sa sumnjiavim smijekom - ali za mene samu ne pada mi na pamet ba nita. Svakako ... ako uspije to s autom, bit u vam zahvalna dovijeka. Ja u naravno uiniti sve to bude u mojoj moi! - obeala sam. - Hoemo li se opet uti? Sigurno. Ja u vas redovito obavje tavati - uvjeravala me je ona - zaista ne znam kako sam do sada mogla bez vas.

Annv Kruse je odrala rije. Ona me je nazivala svako nekoliko dana, ee nego to mi je bilo po volji, pravo da kaem, jer me je svojim beskrajnim razgovorima zadravala u poslu. Naravno, svaki put nisam mogla Haaseovu poslati van iz sobe ili izbjei svako oslovljavanje, tako da je mala brzo prokuila to se tu priprema. To mi nije bilo ba ugodno, iako se nisam bojala da e efu neto izbrbljati, za to nije imala uope prilike. Ali mogla je razglasiti po poduzeu, a netko od gospode, indiskretni kakvi mukarci ve jesu, sigurno bi mu kad-tad neto i natuknuo. Ali nisam se usudila da budem kratka ili da molim Anny da se suzdri jer nisam htjela u zametku uguiti nae upravo zapoeto prijateljstvo, premda su me ba u to vrijeme vrlo esto napadale sumnje da Ji je uope bilo pametno uspostaviti vezu s Anny. Stvar je lako mogla upasti u oi, a onda bi zapravo na odnos koristio mnogo vie njoj negoli meni. Usprkos tome ila sam dalje. Eto takva sam. Ne odustajem lako kad nato zaponem. To je zacijelo glavni razlog to sam u ivotu neto postigla. Anny me je nazvala kad se upisala u autokolu, kasnije me je izvijestila o svom prvom satu, likovala je kad je vjerovala da ve zna voziti i isplakala mi se kad joj neto ne bi polo za rukom; uvr-tjela je sebi u glavu da nee nikada uspje206 207

ti; ponovo se ohrabrila kad se nala pred ispitom i odmah me nazvala kad ga je sretno poloila. U to vrijeme vidjele smo se jo nekoliko puta, jer je Annv otegla s autokolom. Ni sama ne znam koliko joj je trebalo sati, a kad je konano imala ispit u depu, dola je jesen. U meuvremenu sam ve tako dobro upoznala efa, takorei iznutra i izvana, da sam tono znala kako e se stvar dalje razvijati. I kako se moglo oekivati, idueg jutra projurio je gnjevnog lica i bez pozdrava kroz kancelariju, a ja sam, ne oekujui poziv, uzela potu i pola za njim. Bacio je svoju mapu na pisai stol zagrmio: - Moe li zamisliti to je ta luakinj opet izmislila? Baz razmiljanja uinila sam najpa metnije to sam mogla uiniti. Rekl sam: - Da, poloila je vozaki ispit i eli imati kola. To mu je presjeklo rije, a ja sam mu za okrepu brzo natoila konjak. Iskapio ga je. Ti zna za to? - dahtao je. Da. - Htjela sam mu pomoi da ski ne kaput, ali on se naglo otrgne od mene. Otkada? Pa od nedavna. Tvoja cijenjena su pruga vie me je puta nazivala. Ona je

smatrala da je u redu da mi se povjeri. A ti nisi smatrala potrebnim da mi o tome kae i jednu rije! - On strgne ka put, prilino napadno kariran i baci ga preko fotelje. Nisam se usudila - ustvrdila sam. E sad vie nita ne razumijem. - Nje gova zbunjenost bila je uistinu tako veli ka da mu je ak priguila bijes. Uzela sam kaput i paljivo ga objesila u ormar. Gledaj, efe - rekla sam. - Uvijek si mi priao kako je Anny pametna. . . i kako bi ona odmah prozrela nae odnose im bi me upoznala ... Pa onda? Zbog toga sam uporno izbjegavala da ita posumnja pa sam se ponaala ba kao normalna sekretarica koja nita nema sa svojim efom ... shvaa? Ne - rekao je ljutito - morala si me svakako obavijestiti. Onda bih sigurno sprijeio tu budalatinu. Tono - odvratila sam - upravo toga sam se i bojala. Ti ne bi bio utio, Anny bi primijetila odakle vjetar pue, a to bi bila posljedica toga? Moj otkaz. Glupost. Ja bih te zatitio. Vrlo hrabro od tebe, ali za koliko vremena? Kad bi Anny zatraila

rasta vu . . . kad bi zaprijetila razvodom braka?

208

Uutio je. - Eto vidi - rekla sam i natoila sebi malo konjaka i srknula. - Nije meni do
1 4 Zona s preporukama

209

namjetenja . . . ja bih danas-sutra opet dobila isto takvo namjetenje, moda i s veom plaom, ti to dobro zna . . . ali ja ne elim izgubiti tebe, mili moj! - Toliko sam se bila zanijela u to svoje umiljavanje da su mi stvarno dole suze na oi. -Pa sam mislila da ti isto tako osjea! Pa, osjeam, Hildice - uvjeravo me klonulo. Ne, to ne vjerujem! - protuvrijeila sam mu. - Jer inae bi ipak uvidio da je bolje da Anny dobije svoj automobil. . . ti to ionako moe preko firme ... nego da se moramo rastati. Ja na to nisam tako gledao - rekao jeAli je upravo tako! Jednostavno ni sam mogla s tobom o tome razgovarati, morala sam Anny obeati da u utjeti. Pa kako to da sad najednom preki da tu utnju? Jer nisam vie mogla izdrati! - uz viknula sam dramatino. - Misli li ti da je meni bilo ugodno da te dan za danom gledam i da ti se ne smijem povjeriti! Propatila sam paklene muke. Uzeo me u naruje, a ja sam znala, da sam dobila bitku. Jadna moja draga - rekao je. Zajecala sam malo bez velikog napo ra.

Tada me je pustio. - Takva perfidnost! To nikada ne bih

oekivao od Anny! Sakrivati se iza tvojih lea! Ali to joj ba nita ne koristi - ustvr dila sam. - Ne smije joj sada odmah na baviti taj automobil. Ona ne smije pripi sati mom utjecaju to ga dobiva. Inae bi mogla iz toga zakljuiti da je . . . da nas dvoje ... Ima pravo! - On sjedne u fotelju. Ali sada kad ima vozaku dozvolu, ona mi ni danju ni nou nee dati mira ... - Pa neka i dobije taj auto! Samo mora imati osjeaj da je to sama ishodila. Mora nai pogodnu priliku kad e joj popustiti a da nas ne oda ... kad jed nom bude posebno ljubazna ili nakon neke velike svae, ne znam . . . u bilo ko joj situaciji s kojom ja nemam ni najma
210

nje veze. On prijee prstom preko nosa. A ako te nazove? Rei u da si oito bio ljut, ali da mi o cijeloj toj stvari nisi rekao ni rijei! Djelovao je malo uznemireno zbog moje prepredenosti, pa sam brzo dodala;;; Uvijek sam nepopustljivo odbijala da joj priznam da ti sa mnom razgovara o svo jim privatnim stvarima. Ona bi to mogla pogreno shvatiti. Sasvim si u pravu. - Oito mu je lak nulo. - Dosta je rijetko nai enu koja zna utjeti. Brzo sam potrala oko stola i poljubila ga u elo.
211

- Ja sam u svakom pogledu velika iznimka! Nekoliko tjedana kasnije Anny je dobila svoj automobil. Takorei kao boini poklon. Nikada nije saznala da sam njezinom muu rekla istinu - recimo, gotovo istinu. Nisam joj to rekla ni kasnije kad smo bile mnogo intimnije. Mogla bi to shvatiti kao nepovjerljivost. Stvarno nisam to namjeravala otkriti, ali nije mi bilo ao, ba naprotiv, kasnije sam shvatila kako sam ispravno postupila. U vie ili manje estokoj prepirci izmeu suprunika, koja je neizbjeno morala uslijediti nakon prvog objanjavanja oko vozake dozvole i automobila, Annv bi bila moje ime prije ili kasnije spomenula. Kad-tad ona se ne bi mogla suzdrati i izlanula bi I tvoja sekretarica je rekla ... Budui da Annv nije bila naroito hrabra to se jednostavno ne bi moglo izbjei. ef mi je kasnije ak i priao da je ona to stvarno rekla, ali kako sam ga ve bila pripremila to ga nije vie moglo uzbuditi, jer je u cijeloj toj maloj zavjeri morao smatrati Annv, a ne mene glavnim pokretaem. Teko meni da je neto znao! Vjerojatno ne bi nikada vie imao u mene povjerenja!
212

Tako je sve ispalo najbolje. Annv mi je bila zahvalna, a ef me je cijenio vie no ikada. Anny mi je i dalje telefonirala u ured, sreom samo u ured. Kad je ef bio kod mene u stanu, njezin poziv mogao je biti vrlo neugodan jer mi smo se i dalje sastajale s vremena na vrijeme, ali ja mu nisam o tome nita rekla. Kad dobro razmislim, mi smo u pravom smislu sasvim lijepo spletkarile protiv njega. Zbog toga nisam imala neistu savjest, jer to nisam inila za svoje nego za njezino dobro, pa iako ona vie nije bila seksualno zainteresirana za njega, ipak mi se inilo kao da bih morala ispraviti neku nanesenu joj nepravdu. Zapravo, ona je morala biti zahvalna to sam je u tolikoj mjeri oslobodila njezinih branih obaveza? to smo se vie zbliavale, to manje tajni je imala preda mnom, pa smo vodile i neke povjerljive razgovore. Jednog takvog razgovora se jo vrlo dobro sjeam. Bila je ve protekla godina dana i opet je doao na red Hamburki sajam. Ja sam bila ve napustila svaku nadu da u pratiti efa, jer sam bila sigurna da Annv nee propustiti to zadovoljstvo. Otprilike osam dana prije toga srele smo se u Hofgartenu. Pile smo kavu i jele tortu. Dobra Annv imala je naroitu slabost prema slasticama, a jastuii na njezinim bokovima jo su se vie zaoblili.
213

Bio je sunan proljetni dan, kesten je cvjetao a djeca se igrala na stazama malog parka. Bila sam u jednostavnom svijetlosi-vom kostimu s dubokim izrezom, koji sam za susret s Anny dakako prekrila bijelim aboom. Ona je bila vrlo elegantna u sportskom kaputu sa smee-bijelo-crnim uzorcima; haljina i suknja od istog materijala, gornji dio jednobojno smei s ukrasnom vrpcom kao i kaput, uz to veliki smei eir, ba kakav je ona voljela, premda je, gledajui objektivno, bila premalena da bi to mogla nositi. - Budite sretni to niste udati, Hilda poela je ona. U meuvremenu smo se poele nazivati po imenu. - To je teak teret. Svaki put u vrijeme sajma doe mi da poludim. Moj mu me svim sredstvi ma prisiljava da ga pratim. Gle ti njega, pomislila sam. U Hamburg? - upitala sam. Vi znate? Ali, Anny, pa ja sam rezervirala karte i sobe. Progutala je komadi varcvaldske torte od treanja. O, da. Uvijek zaboravljam da se se kretarici nita ne moe sakriti. Svakako, to se poslova tie . . , a su djelovanje na Hamburkom sajmu je u prvom redu poslovna s.tvar. Za mog mua ne! - ustvrdi ona.

Samo sam je upitno pogledala. - On samo eli iskoristiti priliku da me smota! Naulila sam ui i upijala tu negativnu ispovijest, ali nisam to pokazala. Mislim da biste mu ipak trebali izii u susret, Anny - rekla sam licemjerno. Uvijek je opasno suvie zatezati ue. S mukarcima je mnogo lake ako smo prema njima ljubazne, susretljive. Moj Klaus na primjer ... Ali, Hildice, to se ipak ne moe us poreivati! Va je Klaus mlad, pa i vi! Tu erotika jo moe pruiti neko zadovolj stvo . . . ali mi smo petnaest godina u braku, i on je na tom podruju bez inven cije, poput starog maka ... Moda biste trebali da mu predloi te neto novo! Jo i to! - odvrati ona zaprepateno. - Rodila sam mu troje zdrave djece, izvrsno mu vodim kuanstvo, to dakle hoe jo? Budui da je odgovor na to pitanje bio posve jasan, odustala sam da joj ga dadem: - Moda bi u Hamburgu bilo sasvim zgodno - rekla sam umjesto toga. Anny je to krivo shvatila. - A to je vama u interesu da me tamo otpremite? Tim pitanjem navela me je na jednu dobru ideju.
214 215

Iskreno reeno, u posve osobnom interesu - rekla sam i promijeala kavu. Kako da to shvatim? Znate, naime, to je tako . . . - glumila sam zbunjenost - . . . efu je navodno u Hamburgu potrebna jedna ena ... zbog svih tih koktel-partija i radnih rukova i tako dalje . . . pa ako vi ne elite da ga pratite, Anny, morat u zasigurno u to povjerovati, a meni uope nije do toga da putujem... U Hamburgu bi ipak moglo biti tako

zgodno! - rugala se. U to sam uvjerena - branila sam se - samo ako ef ode, uivala bih ovdje ne koliko mirnijih dana, a to bi |ni bilo mno go ugodnije. "% Zbog Klausa. Nemojte me ismijavati! Ili se bojite da bi vam se moj mu mogao suvie pribliiti? Pogledala sam je zapanjeno prije nego to sam se nasmijala.

- Onda bi morao biti i te kako pijan! Ne, asna rije, mislim da ef do danas jo nije primijetio da sam uope ensko. On u meni vidi samo ... samo dio inven tara, takorei srednji rod . . . - Morali biste se malo elegantnije oblaiti - rekla je - to sam ve toliko puta pomislila. - To mi ne lei - ustvrdila sam odlu no. - Uvjerena sam da ga ne bih mogla

zavesti kad bih upotrijebila sva raspoloiva sredstva. Zar ste tako sigurni da niste njegov tip? Ne. Ja sam jedino sigurna da on ne mari za ene. Pa u firmu dolaze sasvim draesna stvorenja, ali on ih jedva zapaa. U to sam se ve uvjerila. Prije nego to sam razgovarala s vama, Anny, ja sam ga smatrala posve hladnim ovjekom, ali sada znam . . . - zastala sam da bih mojim slijedeim rijeima dala veu teinu. to? - upitala je ustro. Da on samo vas voli. - Gucnula sam. - Ne biste mu smjeli praviti tekoe, Annv! A to je na to izjavila ta dobra supruga? - Pa vjerojatno je upravo to prava me toda. Tko zna ne bi li se ve bio odavna mene zasitio da sam bila uvijek spremna sudjelovati u njegovim igrama. Mukarce valja drati na uzdi, Hilda. Dopustite da vam to kae jedna dugogodinja supruga. - Pa mogli biste i vi otputovati u Hamburg i usprkos tome drati ga na uzdi - predloila sam. - Ne, to bi bio lo stil. Najprije bi se ponadao, a onda ... Ne, to ne mogu sebi dopustiti. On bi poludio od bijesa. Vi ne mate pojma kako on zna biti surov. A to onda ako upotrijebi silu? Ne mogu dopu stiti da izbije skandal. U hotelu! Ne, to je nemogue.
216 217

Uzdahnula sam smjekajui se. - Ve vidim da e to ostati na meni. Ona mi dodirne ruku preko stola. - Znam, ja mnogo toga od vas traim, Hildice, ali ja u to nadoknaditi, vrsto vam obeajem. Tako sam eto otputovala u Hamburg, a ef i ja proveli smo se predivno. Usprkos tome imala sam ne ba osobito zadovoljstvo da sluam kako uveer naziva svoju enu i kako je uvjerava da je bez nje sve tako uasno dosadno - ono isto umiljavanje o kojem mi je priao i prole godine. Ali to me nije smetalo. Bila sam sigurna da mu mogu pruiti vie nego Annv, jer je to bilo prvi put da smo nekoliko noi uzastopce mogli provesti zajedno i stvarno se nauivati. Bile su to noi koje e mi ostati u sjeanju. ef se razvio u pravog malog na-srtljivca, razvlaio me na sve naine. Takve kvalitete nisam od njega oekivala. Zbog toga je bio silno ushien sam sobom ali i sa mnom koja sam ga dovodila do takvih vrhunskih ostvarenja. Tek kad smo se vratili u Miinchen, nekoliko tjedana kasnije, osjetili smo da taj uzlet nije bio onaj pravi. Naime, pomou nekog sredstva za smanjivanje apetita ef je elio skinuti nekoliko kilograma, ali pokazalo se da je taj medikament imao upravo afrodizijako djelovanje.
218

to se mene tie mogao ga je uzimati i dalje, premda ga je inio malo nervoznim. Meutim, drage volje bih se pomirila s njegovom naprasitou. Ali ef je oprezan ovjek. Iz bojazni da ne postane ovisnikom ili iz straha od nekih drugih posljedica, odmah je odustao od uzimanja tog sredstva. Nikada vie nije bilo onako. Moda se ba zbog toga i putovanje u Hamburg tako duboko usjeklo u moje sjeanje. Dobra Anny me je htjefL ispitati kako je bilo. Budui da ne treba lagati vie nego stoje prijeko potrebno, rekla sam: Pa znate kako sam nerado pola na put, ali kasnije je bilo sasvim zgodno! Izgleda kao da ste sklopili poznan stvo. Pa i jesam - priznala sam. Pa to je divno! Moe li se estitati? Naalost ne. Oenjen je. A od oenjenih mukaraca iz principa diem ruke. Samo smo se malo zabavljali. Annv, koja naravno nije slutila da je taj zabavlja bio njezin suprug, pokazala je suosjeanje. Vi ubogi stvore. Ne moete dalje tako. Pa vi ste mladi i zgodni. Morao bi se za vas nai pogodan partner. Pa ja imam Klausa. Ne, nije on za vas! Student! Pazite samo kad taj poloi svoje ispite, on e vas ionako ostaviti na cjedilu.
219

Nije bila ni upola tako lukava kako je mislio ef, pa ipak je ponekad u sebi imala neto proraunato. Ne izazivaj sudbinu - rekla sam to ili neto slino. A to je bilo s mojim muem? - upi tala je ne pogledavi me - Je li se i on za bavljao? A znate vi njega - rekla sam - on je uvijek tako strano ozbiljan, zauzet zavr nim raunima. Pokuala sam ga malo razvedriti. Nita nije koristilo. Da, da ste moda vi bili s njim ... To joj je godilo. Uope je sve ispalo onako kako sam bila zamislila. Imala sam je sasvim u svojoj vlasti. Kad se radilo o poslovnom putu, mi smo se dogovarale tko e ga pratiti, a kako se Anny panino bojala seksualnih prohtjeva svog mua, najee sam putovala ja. Ona ga je pratila jedino ako je htjela od njega neto izmamiti ili je smatrala potrebnim da mu iskae svoju zahvalnost. Rijetko smo ga putale da putuje sam, jer sam drala da je bolje pripaziti na njega iako vie nije uzimao nadraujua sredstva. Nikad se ne zna. Pa i Annv, koja je zbog svog vlastitog dranja morala vjerovati da je on u stalnoj seksualnoj krizi, bilo je lake da ga dri pod kontrolom. Kad smo ef i ja htjeli zajedno provesti veer, priala bih joj uzdiui o prekovremenom radu, prije nego to bi joj se
220

on ispriao i tako bi sve ispalo bez problema. Jednom kad smo se Annv i ja sastale uveer - on je imao ruak s poslovnim prijateljima na kojem ni ja ni ona nismo bile poeljne - djelovala mi je malko potitena. Sjene ispod njezinih krupnih oiju pretvorile su se u prave kolobare, a njezin pozdravni smijeak bio je vrlo slab. Ne znam vie tono gdje je to bilo, da li opet u Kanui, tamo smo se ee viale, ili u Cafe Roma preko puta, moda i u Vjenoj svjetiljci, to su bila naa sastajalita, ali sam razgovor nikad neu zaboraviti. Isprva smo razgovarale, obilazei kao maak okL vrue kae, o raznim stvarima, ali ja sam dobro zapazila da ona nije sasvim pribrana i da je neto titi. to mislite, Hildice - upita me kona no - gdje je veeras moj mu? U Contijn - odgovorila sam zaue na - zar vam to nije rekao? Pa rekao je . . . ali. . . Ne vjerujete mu? Ona me pogleda i njezine se oi zalie suzama. Ni sama vie ne znam to da vjeru jem. Annv, mislim da ste runo sanjali! rekla sam. - Ta vi biste trebali znati naj bolje da on ne zna lagati, a iskrenost je nekad upravo opasna . . . - Je li zbilja u Contijn?

221

Svi znaci upuuju na to. U svakom sluaju ja sam ve prije vie dana tamo rezervirala jedan stol. . . i to za pet oso ba. Osim efa u tom drutvu su gospodin Huffskv, gospodin Brandl, gospodin Karlson i inenjer Metzler. Jedan stol - rekla je Annv - moe se otkazati. Ali ef to nee! Koliko sam dugo u firmi, nikada jo nije tako neto sam ura dio. - Moda do sada nije imao razloga! Ve sam zaustila da to zanijeem, ali nita nisam rekla i sjetila sam se da bi moglo djelovati sumnjivo ako bih ga previe ustro branila. Bilo je bolje da Annv pruim priliku da se izjada. - Niste pomislili na to da taj ruak slui samo kao alibi. Alibi? - ponovila sam glupo. Pa da, tako da ja i vi vjerujemo da je on s tom gospodom u Contiju. - A zapravo je s nekom djevojkom? -Da. Situacija je bila suvie komina. Morala sam se suzdrati da joj se ne nasmijem u lice. To zvui prihvatljivo - izjavila sam ozbiljno - ako neka djevojka postoji u njegovom ivotu. Vidite! To sad kaete i vi! Priznajem da ste moda u pravu. Ja nisam nikada tu stvar promatrala s

tog stajalita.

Ali to se namee samo po sebi! - uskliknula je u nekom alosnom trijumfu. Hm, hm - glumila sam napregnuto razmiljanje. - Vaa teorija ima jedan ne dostatak, Annv. Ako ima prijateljicu, na stojat e naravno da vas prevari. To je jasno. Ali zato da pokuava varati mene? Iz razloga sigurnosti. Da mi nita ne odate. Ali on uope i ne sluti da smo mi tako dobre! Pretpostavljam da on ima tako nei stu savjest da ne moe podnijeti da bilo tko to sazna. Na to pak nisam rekla nita. Hildice, to da radim? - upitala je zdvojno.
222

Na to ne mogu nita rei - ustvrdila sam - prije nego to sve saznam. Nikada ne bih bila pomislila na to da bi on mo gao imati prijateljicu ... nisam primijeti1 ia ni najmanji znak zaljubljenosti. U poduzeu je u svakom sluaju kao i uvijek. To vam vjerujem. Kako uope dolazite na to da bi on mogao tako lagati? Je li to ve nekad ra nije inio? Moda govori u snu? Jeste li pronali neko ljubavno pismo? Ili neki iz dajniki papiri? ' - Ne. - Ali morate imati neki razlog za svo ju ljubomoru? Ljubomorni ste, Anny, u tom grmu lei zec. Sada vie nije otvarala usta.
223

Dajte, Anny - navaljivala sam - ako vam trebam pomoi, morate govoriti. Pa vi znate da ja mogu utjeti kao zalivena. Drukije je nego prije - gotovo je proaptala. Kako? Ne uzrujava se vie zbog svake sitni ce . . . Pa to je ve napredak! Ne, to ba nije. Postao je prema meni ravnoduan . . . ili bar ravnoduniji, i onda . . . on . . . vie ne pokuava. Smicalica - odvratila sam - poto ste ga toliko puta odbili! Ali to inim ve godinama, a ranije je usprkos tome .. . Onda je jo bio mlai. - Tako star stvarno jo nije. Napravila sam najmudrije lice. Annv - rekla sam - pa zar vi stvarno ne znate da se ovjek moe odviknuti i od seksa? Dok je ovjek mlad, to je vra ki teko, ali kad se prijee etrdesetu, onda navodno ide mnogo bre. Evo vam moje dijagnoze: budui da mu ne dajete priliku za aktivnost, on se odvikava. To objanjava i injenicu to ne primjeuje enske drai drugih. Stvarno tako mislite? i Sto posto sam u to uvjerena! I da vam sasvim iskreno kaem, Annv na gnula sam se prema njoj preko stola ni ste li to tako i eljeli? Miran, drugarski
224

brak bez seksa ... zar nije to bio oduvijek va san? Kad bih samo mogla biti sigurna. Nazovite ga jednostavno u Conti predloila sam joj - odmah, sada od mah . . . Ali to da mu kaem? Svejedno. Bilo to! Najvanije od svega je to da doe na telefon. On mrzi kad ga se uhodi. S time se morate pomiriti. Opet je bolje nego da se ivcirate. Ni zbog ega. Ja bih se, naime, kladila daje tamo. Nakon kratkog nagaanja nagovorila sam dobru Annv da ode na telefon. Ona me je meutim ve gotovo zarazila, te vie ni sama nisam smatrala sasvim iskljuenim da nas je varao. Anny je to naravno imala pripisati sebi, ali i meni je najednom postalo teko to nisam bila vie ona strastvena i vjeta ljubavnica iz prvih mjeseci. Tono je da ef u normalnim prilikama nije bio ba fascinantan ljubavnik, ali s time sam raunala od poetka. Da je to bio, ne bih mu bila potrebna ba ja, a o njegovoj vjernosti pogotovo se ne bi moglo govoriti. Odahnula sam kad se Annv s vidnim olakanjem vratila k naem stolu. - Sve u redu - izjavila je - nije se ba obradovao ali sam mu rekla da sam po sljednjih noi loe spavala ... to je i to no . . . i da sam ga samo htjela zamoliti da

ue tiho i da me ne budi jer u uzeti tablete za spavanje. No, vidite - rekla sam pokrovitelj ski. - Sada ve svijet izgleda drugaije. To je bila vaa ideja, Hildice . . . ja ne znam kako da vam zahvalim. Nije potrebno - rekla sam i razvukla usne. - Svoje ideje dajem vam besplatno. Jo smo neko vrijeme razgovarale i ja sam bila sigurna da sam je oslobodila sumnji. Ali kad smo ve bile platile i htjele ustati, ona je poela iznova. To to je bio u Contiju - izjavila je mudro - zapravo ne znai nita. Boe - zavapila sam. On bi sasvim lijepo mogao biti tamo sa svojom ljubavnicom! To ne bi! - izjavila sam odluno. Pogotovo nakon to je, kako vi pretposta vljate, tako oprezno stvorio svoj alibi. Bilo bi suludo kad bi poao ba u resto ran u koji je ve esto s vama zalazio i gdje se svakako izlae opasnosti da sus retne znance. To je tono - priznala je. Ako jo uvijek niste sasvim uvjereni, nazovite onda jednostavno nekog od gos pode ... Huffskog, Brandla ili Metzlera ... To nije mogue! Zato ne? im se netko od njih javi,

jednostavno spustite slualicu. To je, do due, pomalo neozbiljno, ali nitko nee znati. Gospoda su s*. a oenjena. Oni u

najbo ljem slua ju mogu pretp ostav iti da to provj erava ju njiho ve vlasti te supru ge. Anny je poslu ala i taj savjet i kada je Metzl er, kao to se mogl o i oeki vati, doao na telefo

n, napokon se umirila. - Pao mi je kamen sa srca - draila sam je - jer da ste, naime, upotrijebili taj trik kod sve etvorice, to bi ipak djelova lo pomalo napadno. Ili moda smatrate da ef svoju ljubavnicu, o kojoj nitko ni ta ne smije znati, ba na poslovnom ruku predstavlja svojim poslovnim pri jateljima da dadu svoje struno milje nje? Razmislila je i o toj mogunosti prije nego se zajedno sa mnom poela smijati. - Ne, to ipak ne! Kad smo malo kasnije ile preko Maximilianstrasse prema naim kolima, uhvatila me ispod ruke. Mislim da sam se ponijela prilino glupo - rekla je posramljeno. Ma to. To se moe svakome desiti. Kad nekog napadne ljubomora, vidi sve crveno. - Maloprije ste neto rekli. . . - upor
226

no je nastavljala. ini mi se da sam mnogo toga govo rila. Rekli ste da se moe odviknuti od seksa. Je li to onda konano? Ili se moe dogoditi, ako se pojavi neka druga ena da . . .

I
227

Bila sam gotovo spremna da joj slaem. Bilo je vrlo zamamno da je na taj nain konano iskljuim kao suparnicu i da je gurnem na sporedni kolosijek. Ali to mi se uinilo suvie riskantno. Ako joj sluajno doe u ruke nekakva mudra knjiga ona e otkrili da joj nisam rekla istinu, a ako potom o svemu malo bolje razmisli, mogla bi otkriti is t i n u i raskrinkati me. Kako ne, moe - rekla sam iskreno. - Ako se takav jedan mlakonja namjeri na damu koja ga umije zapaliti, eto ti vra ga. Tada on kida sve graanske spone da bi pojurio za njom. Gospode boe. Nema smisla da vas zavaravam, zar ne? Samo zato da vas umirim. Sigurno ne, Hildice, ja sam vam za hvalna za vau iskrenost. Lagano sam joj stisnula ruku. - Kako bi bilo da sada za promjenu prijeete u napad? On vas svakako voli, to je posve sigurno. A s malo prenemaga nja sigurno ete ga lako zavesti. Pritom bih sama sebi izgledala upravo idiotski. Razumijem. Ali zamislite kako bi vam bilo kad bi on dospio u ape kakve seksi-gerle! To je poznato, i to ne samo iz filmova i knjiga. Promijenila je temu, a to mi je odgovaralo. Nisam oekivala da e me pitati i za savjet kako da zavede svog mua. To
228

to sam b i l a neudata, za nju je bio dovol j a n razlog da me smatra apsolutno nepodobnom za lov na mueve. Kako se varala, sirota! to e uiniti mukarac kad mu njegova ena jedne poticajne veeri priopi da e uzeti sredstvo za spavanje i da jednostavno ne eli daje se budi? On hrli u naruje svoje ljubavnice, zakljuila sam, pa sam po povratku kui izvrila odgovarajue pripreme. Presvukla sam kau svjeom posteljinom s diskretnim uzorkom od utih rua, skinula minku, okupala se i namirisala, ali sam za prvo vrijeme odustala od masne none kreme, te sam upotrijebila jo jednom kremu za dan koja koi daje njean sjaj. Oprala sam zube i poeljala kosu, obukla uti gornji dio pidame - bez hlaa, razumije se, jer hlae pidame kod ena djeluju na mukarce neerotski. Zatim sam obukla jutarnji haljetak, nataknula papue, pronala na radiju laku muziku, pogasila sva svjetla, skutrila se u krevetu i ekala. Boe moj, koliko sam ve puta u ivotu ekala. Kad bih izraunala sve one minute, sata i dane provedene u ekanju, vjerojatno bi se skupilo i nekoliko godinica. Jedno je sigurno: samo da budem ena Rolanda Krusea, e, onda u u.esili

229,

svoj ivot tako da nee vie biti tog pustog ekanja. Igrat u brid, moda i goli, upisati se u neki teniski klub, to sam oduvijek eljela, i dokraja ispuniti svoj ivot tako da e on biti sretan ako budem uope imala vremena za njega. Hoemo li imati djece? A zato ne! Mislim da bih na to pristala. Antibebi--pilule odlaze u ko najkasnije na dan svadbe, jer, napokon, nismo vie tako mladi da bismo mogli pretjerati. A onda, djeca su ipak neto lijepo. Samo treba imati potrebnu pomo da ne postanu optereenje. Ako zatreba, uzet u dvije djevojke za ispomo. Ali sada sam se, kako vidim, udaljila od teme. Gdje sam ono stala? Da, kako sam one noi nakon onog znamenitog razgovora s Annv ekala efa. Mogla sam, naravno, neto itati, ali uz neku ozbiljnu knjigu obavezno bi mi se sklopile oi, a napeti krimi jednostavno nije prava priprema za ljubavni sastanak. Ne moe te obuzeti pravo raspoloenje ako se neprestano misli na to da li je plava zavodnica ba tako neduna kako se gradi i l i lei s ucjenjivaem ispod zajednikog pokrivaa. Pokuala sam, dakle, da drim otvorene oi i da se usredotoim na ljubav. Ali vrijeme se oteglo u beskraj pa sam napokon poela eznuti samo za snom. Najradije bih se bila okrenula na bok i iskljui-

la radio. Odolijevala sam iskuenju i -usprkos tome zaspala. Kad je konano pozvonio na vratima, uspravila sam se uplaena, ali mi je odmah bilo jasno to je na stvari. Upalila sam lampu na nonom ormariu, obukla jutarnju haljinu i obula papue, pritisnula otvara i iskoristila vrijeme, dok et nije doao gore, da jo jedanput operem zube i da se poeljam. Kada je stao pred mene lagano teturajui, razbaruene kose, sa zamagljenim naoalima, bazdei na alkohol, bacila sam mu se jo onako topla od kreveta u zagrljaj. Oh, efe, kakvo divno iznenaenje. Nadam se da te nisam uznemirio rekao mi je otealim jezikom. Brzo sam ga povukla u stan i zakljuala vrata. - Ti nikada ne smeta! Da ti skuham kavu? Samo u brzo neto baciti na sebe! - Skinula sam jutarnju haljinu, leima okrenuta prema njemu, i pripremala se kao da u obui hlae pidame, ali sam mu pritom zamamno nudila svoju stra njicu. Reagirao je kako sam eljela i uhvatio me rukom za meunoje. - Kavu moemo popiti i kasnije - mr mljao je. U tome je nedvojbeno imao pravo. Budui da je Annvna samooptuba dirnula i moju savjest, svojski sam se tru-

230

231

dila da on zaboravi kako sam u zadnje vrijeme bila nedovoljno zainteresirana i bez prave volje. On je popio dovoljno alkohola da mu se digne, ali mu je trebalo dosta milovanja dok se nije upalio. Sve u svemu bila je to dobra eva, svako je dobio svoje, a on je bio stvarno ponosan na sebe, to je za jednog gospodina srednjih godina isto toliko vano kao i sam in. Kasnije sam ga razbudila kavom i objasnila mu da je mora popiti i otii kui. Ah, Annv - rekao je - ona uope nee primijetiti da li sam prisutan ili ne. U to se ne bih pouzdala - usprotivi la sam se. - Ako ne doe kui, ona e to primijetiti, a ti zna kako e te kasnije pomirenje skupo stajati. Annv . . . pa njoj nije uope stalo do mene - puhao je u alicu. Ali ti si njome oenjen i mora pre ma njoj imati obzira. To je jednostavno red. - Sjela sam na rub kaua i davala mu da pije gutljaj po gutljaj kao boles nom djetetu. Tako mi je i izgledao s onim bespomonim, kiljavim pogledom koji je imao uvijek kad je bio bez naoala. Uostalom, imam dojam da je u

zadnje vrijeme malo zapostavlja. - Srea to je alica bila ve napola prazna jer je tako skoio daje skoro prolio kavu. Otkud ti sada to?

Na ravno da mu nisam smjela odati da mi se sama Annv alila, pa sam rekla onako nasum ce: Pa ne bi ti bio sa mnom u takvoj for mi kad bi se kod kue istroi o. To je od ma h mi rn

o prihvatio. Pa njoj nije uope stalo do toga - re kao je mrzovoljno. To ne vjerujem. Vjerojatno ona ne eli tako esto kao t i, ali s vremena na vrijeme svaka ena osjeti elju . . . ti je mora jednostavno promatrati da vidi kad je pravi trenutak. Tog trenutka kod nje nema - ustvr dio je i stavio naoale. Ja sam mu ih popravila. - Kladim se da ima. Nisam ga uvjerila, ali nisam dalje inzistirala. Svaka dalja rije bila bi previe. Ipak je to bilo dovoljno da bude spreman, ako bi Annv poela sa svojim domaim striptizom. Tako je i bilo. Nekoliko dana kasnije doao je u ured mladenaki io i sjajei od zadovoljstva, vedar poput pravog mladog Sieg-

frieda, a ja sam odmah znala to se doaodilo. Ali bio je red da i meni to kae. - Imala si pravo - rekao je im smo rijeili potu. Nisam mu htjela postaviti pitanje koje je oekivao.

I
233

No, on se nije obazirao na moje hladno dranje ve je nastavio, vjerojatno bi bio pukao da nije mogao to istresti. Annv i ja - mucao je - . . . ovaj, mis lim rei... stvarno je htjela. Ona ... hm . .. me je upravo zavela. Moe li to zamisliti? Ne - rekla sam. Zaboga, pa nisi valjda uvrijeena? Mislio sam da ima vie razumijevanja. Ali ako je tako, ubudue ti vie nita neu pripovijedati. Suzdrala sam se od primjedbe da u dogledno vrijeme ionako nee imati o emu pripovijedati, jer koliko sam poznavala Annv, ona e se, poto ga je malo pokrenula, opet povui u svoju ulogu odbojne ene. Ali to mu, dakako, nisam smjela rei, jer se trenutno, samo zato to mu je jedanput dopustila, opet zagrijao za Annv pa bi mojoj zlobi pripisao ono to je stvarno bila istina. Uostalom, svoju misiju nisam vidjela u tome da mu otvaram oi. Sve dok sam na prozre Annvnu igru, i pravo mu budi ako nasjedne. 0, kakve budale su ponekad mukarci! (Osobito muevi). Dakle, poklonila sam mu pogled ranjene srne i apnula: Molim te, oprosti mi, nisam kriva . .. malo sam ljubomorna. Na to nema prava - izjavio je va no. - Otpoetka si znala da sam oenjen.

- Da, svakako, ali. . . Upao mi je u rije: - Ne elim nikakve komplikacije! Stvarno je to rekao, jo se dobro sjeam Ne elim nikakve komplikacije! Gotovo sam mu se nasmijala u brk. Takva glupost. A tko eli komplikacije? A koji ih mukarac sa suprugom i ljubavnicom moe potpuno izbjei? Ali to nije bilo dovoljno. - Ako ti ne zna gdje je tvoje mjesto, moramo se razii - rekao je vano. Mogla sam mu neto na to odgovoriti, ali sam smatrala da je pametnije drati jezik za zubima. Konano, shvatila sam to se trenutno u njemu zbiva. Vjerovao je da je s njegovim brakom opet sve u redu, pa mu vie nisam bila potrebna, to jest, trebala sam mu samo u uredu. Brzo e opet biti manji od makova zrna. Tako se i dogodilo. Nakon to ga je Annv ponovo nekoliko puta odbila - to mi dakako nije rekao, ali to sam lako mogla zamisliti - doao je skrueno, a ja, velikoduna kakva ve jesam, opet sam popustila. Napokon, nisam ni imala razloga da se uzbuujem, jer sam upravo ja njih dvoje zbiliila, i tako sam uzela na sebe i sve posljedice koje su iz toga proizale. Unato tome, za mene je to bilo zabavno i pouno.

234

Nakon t i h dogaaja jo je aktualniji postao jedan problem koji mi je ve due vrijeme zadavao brige. el je, dodue, znao da smo se Annv i ja upoznale, ja sam to iz opreza i sama natuknula, ali mi je bilo jasno da sigurno nije raunao da mi i dalje redovito jedna drugoj telefoniramo pa i da se povremeno sastajemo. Da je on to kojim sluajem otkrio, moda bi to shvatio kao zavjeru. Osim- toga nisam b i l a sigurna ni u Annv. Tko mi je jamio da se ona prije i l i kasnije nee raznjeiti i izbrbljati u njegovom zagrljaju. Nisam, naravno, namjeravala prekinuti veze s njom, one su mi bile previe dragocjene. Ba naprotiv, moj e i l j je bio da primoram sela na to da ih prihvati. Stvarala sam razliite planove a l i mi se nijedan nije inio dovoljno sigurnim. Sreom mije sluaj pritekao u pomo. Jednog poslijeponeva Annv me je nazvala u ured i obavijestila da namjerava prirediti jednu veu partv - ona i njezin mu, razumije se. Dosad je obiavala pozvati samo mali broj osoba, najvie est, ali se u meuvremenu njezin krug znanaca toliko proirio da je smatrala da e biti bolje da se za sve pozive, koje je dosad bi la primila, revanira odjednom. Tako me zamolila da joj pomognem savjetom i djelom. el je ba tog dana bio otiao na neko gradilite, pa vie nije namjeravao olazi-

ti u poduzee nego se vratiti ravno kuci. Iskoristila sam, dakle, priliku i rekla: Vrlo rado, Annv, pa znate da u za vas uiniti sve to je u mojoj moi. Kako bi bilo da odmah doem. Je li to mogue? - upitala je pomalo zaprepatena to sam namjeravala da joj pomognem u kui za vrijeme radnog vre mena. Kao prava kapitalistkinja raunala je, naravno, da u tek nakon zavrenog posla i jo k tome besplatno crniti za nju. A zato ne - uzvratila sam sigurno ja to mogu urediti. Oklijevala je, ali onda je ipak shvatila da, ako elim biti od pomoi, moram prije upoznati kuu i da e se sve moi bolje urediti ako ef ne bude prisutan. Pristala Skupila sam svoje drangulije, dala Haaseovoj, koja je bila presretna to joj je bilo preputeno carstvo, nekoliko uputa i odjurila. Tog znamenitog dana prvi put sam stupila u efovu kuu u Griimvaldu. Bila sam, ako se dobro sjeam, prilino impresionirana svim t i m starim njemakim i chippendale-pokustvom. S Annv sam jela kolae i pila aj kraj otvorenog mramornog kamina koji je upalila radi mene - i l i da bi me impresionirala. Djecu je bila sklonila jo prije nego sam dola i zato sam joj bila zahvalna.

Nema m nita protiv djece, bila su navod -

I
236 237

no zgodna i dobro odgojena. Ipak se nisam namjeravala s njima blie upoznati, a pogotovu nisam pokuavala da se s njima sprijateljim. Smatram to, naime, prilino neukusnim, pa i opasnim, jer djeca su najee otri promatrai i imaju instinkt za krive tonove - nametati se djeci kad ima neto s njihovim ocem. Osim toga, ne bi bilo ni od kakve koristi da smo postali i najbolji prijatelji. Kod razvoda bila bi sigurno bijesna na mene, vjerojatno to bjenja to bih se vie s njima zbliila. Ostavimo, dakle, djecu po strani. Anny mi je priala da je efa, a kako bi drugaije i moglo biti, jedva jedvice nagovorila na tu partv, a svota koju joj je bio spreman dati za tu korisnu svrhu bila je mrava, kako se moglo i oekivati. Ako je Anny htjela bar donekle neto pristojno pruiti, morala je sve uiniti sama: salate, sendvie, sir i slino. Kako je imala jednu vrlo mladu i prilino priglupu djevojku sa sela, bila joj je potrebna upravo moja pomo. Da uzgred spomenem jedan biser: kada sam tog dana dola k njoj, poslala me klasinom frazom u kuhinju: Ali, molim vas, prije operite ruke! (Ako postoji neto to joj ne mogu oprostiti, onda mislim daje to!) No, prije toga smo sjedile zajedno, dogovarale se o pojedinostima i sastavljale popis najmanjih potrebnih koliina poje-

dinih jela. Annv je kasnije namjeravala nadopuniti cijene koje nismo znale napamet. Spremno sam suraivala, jer sam bila odluila da stvar uzmem u svoje ruke dok ef ne doe kui. Oko est sati zaule smo kako je automobil uao u garau, ali ja sam govorila bez prekida kako ne bih Annv dala priliku da doeka supruga. Meutim, ona se nije ni spremala da to uini. Vjerojatno mu je htjela priutiti iznenaenje, isto tako kao i ja. Kad je uao, izbuljio je oi kad me je ugledao u povjerljivom razgovoru s Annv, ispred otvorenog kamina. Nije izustio ni rije, hvatao je zrak i izgledao upravo jadno. - Zdravo, dragi - rekla je ovla Annv. - Upravo se dogovaramo o predstojeoj partv. Gospoica Kramer se ljubazno odazvala da mi pomogne kod priprema. Tome se nije imalo to prigovoriti, ali on nije bio spreman da to prihvati bez gunanja. A zato ja to tek sada doznajem? ljutio se. Zato to smo tek danas poslije pod ne razgovarale o tome telefonom. Nemojte se bojati, gospodine direk tore - rekla sam vedro. - Ja u to ve us kladiti s mojim drugim obavezama. Ko nano, radi se o jedinstvenom dogaaju. Nadajmo se - rekao je ljutito.
239

238

- Kad bi mi dao vie novaca . . . - po ela je ona. Ali njegov pogled je uutka. Mislim da smo se o najvanijem do govorile. - Ustala sam. - Dakle, moau li se oprostiti? Ne, ne - uzvikne spontano Annv Ja sam zacijelo raunala da ete ostati do veere. Oklijevala sam. Bila sam sigurna da se toga tek sada sjetila. - Pa zapravo bih morala ef se bacio u jednu fotelju i otvorio Veernje novine. - Ali molim vas, ostanite - rekla je Annv. - Vidite da moj mu ionako nema vremena za mene. I tako sam ostala. A te veeri koja je u najmanju ruku bila napeta kao generalna proba, on se privikao da nas gleda kako priamo, a da nije dolo do "katastrofe. injenica jest: potpuno se nije nikada privikao, pa i kasnije kad je znao da smo zajedno - bio prisutan i l i ne - uvijek je imao neugodan osjeaj, kako je sam rekao, kao da mu se ispod nogu odronjava zemlja. Pa ipak, nije se bunio. A i zato bi? Zar je mogao zabraniti eni da uzme njegovu sekretaricu da joj pomae? Zar je mogao meni zabraniti da pomaem njegovoj eni? S kojom izlikom? I kako da'to objasni eni?

Ne, on je bio u klopci i za njega n i j e bilo uzmaka. Postigla sam ono to sam htjela - protiv njegove volje, a ipak u njegovom interesu. Annvno povjerenje u mene bilo je najbolje jamstvo za na nesmetani ljubavni ivot. - ao mi je - rekla sam kad me je pra tio do mojih kola - to nisam mogla izbje i a da u Annv ne izazovem nepovjerenje. Ne svia mi se kad ste vas dvije tako zajedno - prosvjedovao je malko. To je samo predrasuda, vidi kako je sve ilo glatko! Njegovo ojaeno lice me je uveseljavalo i ja sam se okrenula prema Annv koja nas je gledala s kunih vrata i radosno joj mahnula rukom. Same partv jedva se jo sjeam. Znam samo da smo, Annvna djevojka i ja, cijelu subotu stajale u kuhinji, a ja sam uveer, kad sam trebala najvie pomoi, b i l a totalno iscrpljena. Uostalom, bila je to jedina partv u kui Kruseovih za koju smo sve poslove obavljale same. Kasnije je Annv i meni zajednikim trudom uspjelo nagovoriti seta da dade malo vie novaca te su potrebni poslovi b i l i povjereni Gradskoj kuhinji. Otada sam sudjelovala kao gost. Iduih godina sam b i l a esto pozivana Kruseovima, moe se rei da sam bila unaprijeena u kunog prijatelja.
240
I 6 Zoru v pu-|H>rukam.i

241

Sreom me Klaus, moj zamiljeni, a uistinu davni prijatelj, nikada nije smio pratiti, jer je Annv imala prema njemu teke predrasude koje sam ja svjesno razbuktavala. Konano sam se odvaila te sam ak zamolila Annv da mi dopusti da ga jednom dovedem, na to je otro reagirala. - Ostavite me na miru s t i m ovjekom ... Tim odlunim odbijanjem utedjela mije masu izgovora. Ali dobra Annv se nije ograniila na to da mog prijatelja studenta potpuno osudi zbog njegove sebinosti i nepouzdanosti, ona se svojski trudila, pa makar to bilo jedino zbog nje same, da mi nae odgovarajueg partnera. To su stvarno bili tipovi, ti koje mi je ona nudila. Jednu maminu mazu, nekog hirovitog i okorjelog neenju i jednog udovca s razmaenom djevojicom. Nije Annv bila kriva, to znam. Imala je najbolju volju, ali tako je to: izbor neoenjenih mukaraca za djevojku srednjih dvadesetih sodina upravo je neprihvatljiv. Kako su stvari stajale, a to Annv nije mogla znati, sada bi se morao pojaviti nekakav kraljevi iz bajke da bi me izbavio od mojih sadanjih obaveza: na jednoj strani sluba sekretarice seta, a na drugoj status ljubavnice.
242

Ne, kraljevi iz bajke ne bi odgovarao. Morao bi to biti mukarac koji bi mi omoguio barem standard kakav sam trenutno mogla sebi priutiti s mojom velikom plaom, obiljem samostalnosti i slobode i mnogobrojnim veim ili manjim dodatnim posebnostima. Ali takvog nije bilo meu Annvnim kandidatima. ak kad bi netko od njih i odgovarao, dola bih u nepovoljniji poloaj, a nisam nipoto bila tako zaslijepljena da bih svoje mjesto u vrhu hijerarhije poduzea zamijenila s onim za tednjakom u kuhinji. Annv je uvijek iznova bila silno razoarana kad bi propao koji od njezinih dobronamjernih pokuaja da me uda. ak mi se inilo da je malo-pomalo postajala i sumnjiava. - Gotovo mi se ini - rekla je uvrijeeno - kao da se vi ne elite rijeiti vaeg nemogueg Klausa. . . a kamoli da imate vrstu namjeru. Prosvjedovala sam, ali sam i sama uvidjela da je to bilo neuvjerljivo. Sreom je slijedei mladi bio zgodan, stvarno zgodan i ni najmanje nametljiv. On si nije umiljao poput veine svojih prethodnika da sam - i to. samo zato to im je Annv onako izdaleka natuknula da sam neudata - samo ekala da me tucaju. Za itavo vrijeme naeg prijateljstva on nije tako neto ni pokuao i ostalo je kod prilino bestrasnih poljubaca.
243

Da sam stvarno bila u potrazi za partnerom, to bi me bilo naravno iznenadilo. Vjerojatno bih bila nastojala to prije utvrditi istinu. Ali o tom nije bilo ni govora. Zadrala sam ga prvo zato da bih Annv pokazala dobru volju, a drugo da bih imala drutvo za mojih samotnih vikenda. Helmut je bio suplent i kao takav, bez obiteljske financijske pomoi, slaba partija. Ali je bio inteligentan, duhovit i s njim se moglo izvanredno zabavljati. Kad kaem zabavljati, mislim razgovarati i nita drugo. Bio je sretan kad bi vozio moj automobil, pomagao mi poput pravog kavalira pri oblaenju i svlaenju kaputa, ustajao kad bih izlazila i ulazila. Bio je zaista fin. Naalost ni do danas ne znam to je bilo s njim u seksualnom pogledu, da li je bio psihiki sputan, visokomoralan ili impotentan. Nisam se usudila iskuavati, jer kad bi Annv neto o tome natuknuo ili bi ona neto nanjuila, mogla bi to rei Rolandu, a to ni u kojem sluaju nisam htjela riskirati. Helmut se ponaao kao.da je naa enidba dogovorena stvar, a ja nisam rekla ni da ni ne, ve sam se samo smjekala kao Mona Lisa. Da budem sasvim iskrena: prolih godina, naravno, nisam efu bila uvijek posve vjerna. Tako fascinantan ljubavnik
244

stvarno nije bio, a zapravo sam stekla iskustvo da takva mala pustolovina daje rutinskim seksualnim odnosima znaajne nove impulse pa makar i s malo grinje savjesti u odnosu prema partneru. Zato ba grinja savjesti? Pa ni on nije meni bio vjeran, nego me je varao, kad god je mogao, sa svojom enom. ak mi je o tome i priao kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Upravo u tom razliitom stavu prema vjernosti jo jednom se vidi da smo mi ene neosporno bolji ljudi. Dakle, kako sam sama priznala, doivjela sam tako svoje male avanture. Ali u godinama kada sam bila u ljubavnim odnosima sa efom, odbacila sam sve te momke koji su imali bilo kakve veze s poduzeem ili su pripadali krugu Kruseovih znanaca. To je bila moja obaveza prema samoj sebi i prema njegovom ugledu. Koliko je taj oprez bio opravdan, ubrzo e se pokazati. Bila je subota, prohladan i kiovit proljetni dan, u kinu nije bilo nita to bi zanimalo Helmuta, a jo manje mene, dakle to bi nas oboje zanimalo, pa smo se tako opustili kod mene u stanu. Ve sam ranije dovodila Helmuta gore, pa sam to bez ikakva razmiljanja uinila i ovaj put. Bio je posve bezopasan, a to se efa tie, bila sam sto posto
245

sigurna da me subotom uveer nikada nee posjetiti. Na televiziji - da, u meuvremenu sam dobila i televizor, ali ne na poklon od Rolanda, nego sam sama za njega utedjela - nije bilo nita posebno, pa smo tako sjedili Helmut i ja, mirno uz bocu vina jedno

nasuprot drugome, i igrali ah. Jasno, nisam mogla s njim nita ozbiljno zapoeti, ali bila je to ipak ugodna razonoda, osobito preko vikenda kad ti nije kao preko tjedna glava puna raznovrsnih poslovnih problema. Prolo je deset sati, kad je ef pozvonio na kunim vratima. Naravno, odmah sam prepoznala njegov znak, ali nisam vjerovala svojim uima. Kako je bilo mogue da se ba u subotu naveer izvukao iz obiteljskog kruga? - Izgleda da ima posjetu, Hildegard ree Helmut. Pravila sam se nevjesta - Tko bi to mogao biti? - Ustala sam, pritisnula automatski otvara, izala na stubite i zalupila za sobom vratima sta na. Malo zatim izjuri ef iz lifta. Bio je izbezumljen od srdbe, iskrivljenih usta, s krivo zakopanim kaputom. Neto se dogodilo? - upitala sam. Moram s tobom razgovarati! - Htio je ui u stan, ali su vrata bila zatvorena. Sada ne - rekla sam blago - imam posjetu.

Svejedno mi je! Sigurno ti to nee biti kad sazna tko je ... mladi iz kruga znanaca tvoje ene. On me pogleda kao da e me prodrijeti. Onaj uo? Ba on. Onda sam doao u pravi as! Sluaj Rolande - rekla sam - ako bude insistirao da ue sa mnom unu tra ... meni je pravo. Onda emo srediti raune. Sigurna sam da e Helmut smje sta izvijestiti Annv o tvom dolasku ova mo. Posljedice e snositi ti. Moda je za ista vrijeme da sazna to se ovdje dosjaa. To ga je otrijeznilo. - Dakle, doi - rekla sam i podigla ruku prema zvonu - uvjeri se, kako je bezazleno ovo druenje ... Odgurnuo mi je ruku. Ostavi! Dakle, vjeruje mi? - upitala sam. Znala sam da sam u kunoj odjei od tamnozelenog derseja izgledala dovolj no neduno. O tome emo kasnije - progunao jeKada? Pa kad se rijei tog tipa. Priekat u u Holbeinstiibchenu. Lift je jo bio gore. Uao je i krenuo^ Ja sam meutim pozvonila.
246 247

- Ba glupo da su mi se vrata zalupila - rekla sam kad mi je Helmut otvorio. - Jesi se rijeila tog mukarca? Zaudila sam se. Kako si doao na to daje mukarac? Tada sam se sjetila da je moda unutra uo muki glas. - Bio je jedan vrlo fin o vjek iz susjedstva - izjavila sam. Mislio je da bi mogao kod mene gledati televizi juNita drugo. Helmute - rekla sam - postaje cini an, a to ti ne prilii. Ponovo smo se raskomotili i nastavili igrati. Nisam ga mislila otpremiti, neka se et vrpolji, pa sam tek dvadeset minuta kasnije diskretno zijevnula. Normalan mukarac vjerojatno ne bi to ni primijetio. Helmut je bio drukiji. Umorna? - odmah je upitao. -Malo. Onda je bolje da odem. - Ali zato? - usprotivila sam se i jo jae zijevnula. Pod takvim okolnostima nije se dao zadrati i ubrzo zatim bila sam sama. et je morao etati pred kunim vratima, jer je odmah nakon Helmutova odlaska bio kod mene. Htjela sam mu se baciti u zagrljaj, ali me on odgurne. - ekam tvoju izjavu! - rekao je pate tino u najboljem stilu komedije. Velianstvenom gestom pokazala sam

na nedirnut kau i na ahovsku plou na stolu. - Pa ve sam ti rekla ... Upao mi je u rije. - Je li istina da si zaruena s tim o vjekom! Zvonko sam se nasmijala. Tko ti je to nalagao? Annv mi je rekla, a ona ne lae! On joj je to sam priao. To sam i oekivala. Srea to mu nisam dala vie materijala za naklapanje! Nikada mu nisam dala povoda da to vjeruje - izjavila sam s posebnim nagla skom. - Ako on sebi neto umilja, to je njegova stvar. Zato se onda ve tri mjeseca vue s njim? Da odvratim Annv od daljih pokua ja svoenja, ako ba eli znati. Ve mi je dojadilo da me upoznaje uvijek s nekim novim fifiriima. Pa onda joj to reci! Do sada to nisam uinila samo da odvratim od tebe svaku sumnju . . . a ako ti to ne zna cijeniti. . . - Pravila sam se kao da moram gutati suze. Jo smo se neko vrijeme tako natezali, ali na kraju balade, kao to se moglo i predvidjeti, dolo je do burnog pomirenja u kojem sam obeala efu da u Helmuta potjerati, to sam diskretno i izvela. Dala sam mu do znanja da izmeu nas ne moe nita biti i da bi za njega bilo bolje,

248

249

budui da ga nae prijateljstvo na sprijeava da potrai djevojku koja bi mu odgovarala, da se rastanemo. Rastanak ga je uistinu teko pogodio, a on me uvjeravao da mu se u svako doba mogu vratiti. Anny sam taj dogaaj ispriala tono onako kako se stvarno odigrao, samo sam u svojoj prii efa zamijenila sa svojim tobonjim Klausom. Zamolila sam je da se vie ne trudi, jer da sam uvidjela da se ne mogu rastati od svog dragog. Primila je to do znanja mrtei se. A Roland i ja proivjeli smo drugo, ili moda ve i tree proljee nae ljubavi. Bilo mi je milo to se pokazao tako ljubomornim, a upravo ta ljubomora bila je za njega iskra od koje se ponovo rasplamsala njegova strast. Tako su prolazile godine u stalnoj mijeni uspona i padova, u poslovnom i privatnom ivotu. as je poduzee upravo cvjetalo, imali smo toliko narudaba da smo ih jedva mogli izvravati, i na je najvei problem bio kako poticati dobavljae i osigurati dovoljno strune radne snage. as bi opet nastalo zatije, konkurencija bi nas istisnula, ili bi ef kao zloguki prorok govorio kako je prolo vrijeme uspjenog poslovanja i da bi odsada sve moglo poi nizbrdo.
250

U poetku sam se zbog svega toga uzbuivala, klicala od radosti kad bi poslovi dobro napredovali, a bila sam potitena kad bi stagnirali, ali s vremenom je to sve vie postajala rutina. Tako je i u ljubavi, naalost. Uvijek iznova itam da je brak grob strasti. Moe biti. Ne mogu to osporavati, jer premalo o tome znam. Do sada, svakako. Ali sasvim je sigurno da stalan odnos s oenjenim mukarcem jo nepovoljnije utjee na ljubav. Tu je, osim za ivce ubitane navike, jo i ono vjeito prikrivanje, izmiljanje, poniavanje i ona neprestana bolna razoaranja kad se doivi da te onaj nikad ne uzima u zatitu kad nastanu tekoe, ve brzo nestaje. Pritom mora kao ljubavnica, to nijedan mukarac koji normalno rasuuje ne bi oekivao od supruge, stalno biti seksi i predavati se sa strau; ako to nisi ili bar ne zna glumiti, ostaje na cjedilu. Naravno, nije bilo ba tako da sam se kroz sve te godine osjeala nesretnom. Ne, naprotiv. Bila sam ponekad i sretna i uglavnom sasvim zadovoljna. Nisam ni primijetila da se ipak poneto nakupilo, tako da one znamenite veeri nakon poznanstva s piscem Hansom Wolfgangom P. nisam imala samo jedan jedini odgovor na sva ona pitanja koja su tako dugo u meni tinjala. Zato bih ja, koja sam toliko bolje razumjela efa i znala kako treba s njim
251

m
nego njegova ena, zasvagda morala biti osuena da u njegovom ivotu igram sporednu ulogu. Zato bih morala uvijek i svugdje zaostajati za Annv? Samo zato to ga je ona prije mene upoznala? Nisam mogla nai neki uvjerljiv razlog, pa sam odluila da vie ne stojim na putu svojoj srei, nego da uklonim Annv s puta i da postanem gospoa Kruse. Bilo mi je jasno da to nee biti lako postii, jer su i dobra Annv i sam ef bili sasvim zadovoljni s postojeom situacijom, a imali su i sve razloge za to. Ona je mislila da e zahvaljujui njegovim minimalnim seksualnim zahtjevima biti sigurna u njegovu vjernost. Ne znajui za postojanje ljubavnice, ona je ipak u velikoj mjeri bila osloboena od obaveza intimnog ivota do kojih joj i onako nije bilo stalo. K tome je u meni imala, u odnosu na svog mua, vjernu saveznicu, kojoj je mogla zahvaliti poneku dobru ideju. ef je imao na jednoj strani otmjenu suprugu, a na drugoj strani strastvenu ljubavnicu koja je to naplaivala time to je istovremeno radila i kao sekretarica, i to je u svako doba bila pri ruci, ali koju je u svako doba mogao otpustiti. Zaista, to bi jo vie poelio? Nijedno od njih nije imalo razloga za razvod, osim ako sam im ja bila jedan od njih.
252

Kad sam to shvatila, odmah sam se dala na posao. Budui da sam potena dua, prva je moja misao bila izii s otvorenim kartama i Annv se potpuno povjeriti. To bi sigurno bio a) za nju pravi ok i b) time bih joj dala u ruke nepobitan razlog za razvod. Ali me je moja druga misao od toga odvraala. Od tog oka Annv bi se mogla vrlo brzo oporaviti, a tko zna ne bi li na kraju zatraila na poklon kaput od samurovine umjesto da zatrai razvod. A njihovo pomirenje morala bih neizbjeno osjetiti na svojoj koi, izgubila bih svoje mjesto u firmi, pa ak ako bi me ef kasnije, poto se bura smiri, i potajno posjeivao,'rto bi mi vraki malo koristilo. Sigurno nije bio tako velikoduan da bi me izdravao, a osim toga ne bi mi bilo stalo do toga da ostanem njegova ljubavnica. Za takav ivot ne bi mi bio potreban Roland Kruse! Ja sam htjela postati njegova supruga. Dakle, dala sam se potajno i tiho na posao. U ponedjeljak nakon posla kupila sam kod Karstadta deset araka jeftinog bijelog listovnog papira i odgovarajui broj obinih koverata. Idueg dana napisala sam svoje prvo anonimno pismo. U tu svrhu sam upotrijebila pisai stroj Haaseove - jasno, u njezinoj odsutnosti -i natipkala jednostavan tekst: Otvorite
253

oi. Va mu vas vara! A ispod toga klasian potpis: Netko tko Vam eli dobro. Taj bezvrijedni papir adresirala sam na dobru Annv. Boe, kako sam se maloas uplaila! Ba kad sam bila kod te vraki opasne teme anonimna pisma, banuo je Roland Kruse. Kako glupo to sam mu dala klju mog stana, takorei kao znak nae veze. Tada nisam ni mislila kako neto takvo lako moe pasti u oi. Jedva sam dospjela izvui papir iz pisaeg stroja i sakriti ga ispod hrpe spisa. Prava srea to se nije na mene osvrtao. Samo me je upitao to to piem. Kada sada o tome razmiljam, ini mi se da je djelovao prilino potiten. Takav je ve neko vrijeme. to je s njim? Ta nali smo u meuvremenu lijep stan na Reisensteinu. Ne moe se, dakako, usporediti s njegovom kuom u Griinvvaldu, koju je razumije se Annv zadrala za sebe i za djecu, ali svejedno. Pokuala sam da ga malo razvedrim seksom, ali bez uspjeha. - Oprosti, molim te - odbio je - prili no sam iscrpljen. - Razumijem - pourila sam da to potvrdim. Zatim je nastala neugodna utnja, a ja sam razmiljala o emu bih s njim razgo-

varala. Ako ne dolazi u obzir seks, onda zaista ne ostaje mnogo, osobito sada kad vie nisam radila u firmi, pa nisam upuena u pojedinosti u vezi s poduzeem. Kako idu poslovi? - upitala sam. Slegnuo je ramenima i izgubljeno pi ljio u svoj viski. Ne eli o tome sa mnom razgovara t i ? - uporno sam nastavila. Iskreno da ti kaem ... nisam raspo loen, nemam volje da se nakon zavre nog posla jo njime bavim. Sasvim mi je dosta te svakodnevne gnjavae. Sjedio je u udobnoj staroj fotelji, a ja sam sjela na tepih pored njega i poloila mu glavu na koljena, kako je on to volio. Posve po korna ropkinja. Zna to tebi nedostaje - rekla sam - uredan privatni ivot. Zato da ekamo dok na stan bude useljiv? To nije ivot za tebe, u tom glupom pansionu. Spakuj svoj koveg i doi k meni. Ja u se vrlo rado brinuti o tebi. To nije mogue. - A zato ne? Pa sada si slobodan o vjek. - Svejedno moram paziti na svoj ugled. Ve i zbog djece. Dakle, moram rei, to je bilo dobro.

Njegov je ugled tako vaan, a moj uope nije! 0, vi mukarci. Gotovo sam puknula od bijesa, ali
254

sam se suzdrala kao ve stotinu tisua puta.

255

- Ima li neugodnosti s djecom? - upi tala sam, ja samilosna dua, kakva ve je sam. On zakima glavom. Totalno su pokvarena. Ne treba to tako uzimati k srcu pokuala sam ga utjeiti. - Djeca obino preziru svoje roditelje, ako u braku i ne doe do rastave. Jednostavno doe vrije me kad prema svojim roditeljima posta nu posve ravnoduna i l i ih nikako ne pri hvaaju. Tek kad budu stariji, shvatit e ... Ali, ne i to da sam odmah nakon ra stave otiiio k svojoj ljubavnici! 7- Prvo i prvo, to nisi uinio - suprotstavila sam se - a drugo,tome moemo doskoiti ako odmah sredimo nae papire. Vjenajmo se, Rolande. Meni je tog natezanja dosta bar koliko i tebi. utio je. Ili si se konano predomislio? - Tr ljala sam svoje lice o njegovu nogu. - Zar me vie ne eli oeniti? Naravno da elim. Znam to ti dugu jem. To ne zvui ba uvjerljivo. Daj prestani! - Brzo mi je pogladio kosu. - Tako se ve dugo poznajemo . .. zaista vie ne moe od mene traiti neku strastvenu izjavu ljubavi. To i ne inim. eljela bih jednostav no da konano i slubeno jedno drugo me pripadamo. Da me se vie ne mora

sramiti. Ipak je to malo preglupo da cijeli svoj ivot uinimo ovisnim o dovrenju tog stana. Moda ima i pravo - priznao je. Sigurno. Dogovorili smo se da najavimo vjenanje. Dakako, znam da je bilo razborito to sam stvar uzela u svoje ruke. Naposljetku nisam imala nikakvog posla, a on ga je imao preko glave. Usprkos tome bilo mi je nekako udno pri dui. Zapravo sam morala klicati od radosti, jer sam sada konano uspjela. Ali razvoj stvari je bio pomalo nezadovoljavajui. inilo mi se da me je i matiar nekako udno gledao, ali to je sigurno bio samo privid. Koliko zarunica e svojim muevima utedjeti taj put. Uz neznatno veu pristojbu mogla sam nas potedjeti od toga da objava stoji izvjeena tri uobiajena tjedna. Ali sam ipak odustala. Roland ne smije stei dojam da ga upravo silim na brak. 0 tome ne moe biti ni govora! Njegovi su papiri bili sreeni jo prije rastave, a ja sam bila uvjerena da imam sve, ali onaj zadrti ovjek hoe jo i moju svjedodbu dravljanstva. Tko je ikada uo za to! Takva besmislica! Ipak se time ne odgaa vjenanje, mogu je predati naknadno. Zbog tog papiria morala sam se obratiti svojim roditeljima te sam ujedno iskoristila priliku da ih obavijestim o
256

1/

ena s preporukama

25 7

svom predstojeem vjenanju. Bila sam sigurna da e ti dobri i dragi ljudi, koji su se ve bili pomirili s time da u ostati stara djevojka, biti vrlo impresionirani. Dva dana kasnije nazvala me je majka. Primili smo tvoje pismo - rekla mi je nakon uobiajenog pozdrava, prilino suho. Odlino, mama! Jeste li ve neto uinili u vezi svjedodbe o dravljanstvu? Otac je rano ujutro iziao radi toga. Divno. Hildegard - rekla je majka potite no - taj ovjek za koga se misli udati je tvoj dugogodinji ef, zar ne? Da, mama. I on se zbog tebe razveo? Ne mama, njegov brak ve odavna nije bio sreen, ta drukije on ne bi bio ... Ali ti si bila razlog rastave? To sam naravno mogla osporavati, ali mama se nije dala tako lako prevariti; ona je vraki uporna. I onda, emu lagati? Napokon, to nije nikakva sramota. Ne ivimo vie u mranom srednjem vijeku. - Pa moglo bi se rei - priznala sam ali ja sam bila samo povod i. . . Stara gospoa mi nije dala da dovrim. - Onda dobro pripazi! - rekla je. Nisam vjerovala svojim uima.

Bila sam spremna da ujem moralnu prodiku, ali ne i takvo smijeno upozorenje. - to to treba da znai? -. upitala sam zgranuto. Da te zaista stvarno i oeni. Pa sigurno, hoe, mama! Pa pisala sam vam ... Ve smo najavili vjenanje. Vjerovat u tek kad pred matiarem ree da. - Boe, mama - povikala sam. - Kako netko moe biti tako sumnjiav! Iskustvo potvruje injenicu da se mukarci rijetko vjenavaju sa enama zbog kojih su se rastavili - odvratila je mirno - zar to ne zna? Ali takvu podlost moj zarunik ne bi nikad uinio. To nije podlost, to se samo po sebi razumije. Slobodan mukarac ima druga i j i ukus i postavlja drugaije zahtjeve nego oenjen. Nastojala sam je razuvjeriti, ali je ostala nepokolebljiva i konano srdito spustila slualicu. Obitelj! To je bio stvarno vrhunac! Godinama su vodili rauna o meni samo o praznicima, ako uope i jesu, a sada kada sam neto uspjela, hoe da mi to pokvare. Znam naravno da su tvrdnje moje majke obine trice. Sumnjam daje uope tono da se mukarci rijetko vjenavaju sa enama zbog kojih su se rastavili. Ni-

t
258

kad nisam o tome nita ula ni itala. Pa daje i tako, za Rolanda Krusea to pravilo sigurno ne vrijedi. On je vie nego u jednom pogledu velika iznimka. Ipak priznajem dq.su me mamine rijei malko pokolebale. ovjek se uope nalazi u smijenoj situaciji, ba uoi enidbe. Ima neki osjeaj kao da lebdi izmeu usana i ruba pehara. to mogu,*ova posljednja dva tjedna u nekako izdrati. Otkad me je Roland iznenadio vie nisam pisala ovu moju ispovijest jer to bi bilo suvie opasno. Cijeli taj snop papira sakrila sam u ormar na hodniku, iza jedne hrpe rublja. Meutim, sad me je neto neodoljivo vuklo k tom ormaru. Uvjeravala sam samu sebe kako sam htjela napraviti mjesta za odijela mog budueg mua. Zapravo, poput magneta mamili su me ispisani listovi. Te papire htjela sam prvom prilikom unititi, jer su predstavljali snaan eksploziv. Sad sam meutim osjetila potrebu da svoje zabiljeke proitam od poetka do kraja, to jo nisam bila uinila, da bih utvrdila ima li u maminoj sumnji koje zrnce istine. Kao to se moglo i predvidjeti, nisam nala ni najmanjeg dokaza da je Roland igrao sa mnom dvostruku igru. To me je uvelike umirilo. Ali itajui, obuzme me silna elja da nastavim s pisanjem. Trenutno sarn malo zbunjena, ali kada pi260

em o t i m dogaajima bolje uspijevam srediti svoje misli nego kad bih o njima samo razmiljala. Osim toga, to mi je pomoglo da utuem vrijeme. Roland se tri dana i tri veeri nije pojavio kod mene. Znam da je veoma zauzet. Ali mi to saznanje vrlo malo koristi. Osjeam se strano osamljena. Nedostaje mi ne samo on, ve i posao, odgovornost, zanimljivo druenje s ljudima, mo. Cijena koju sudbina od mene trai za taj brak vraki je visoka. Prvo od mojih anonimnih pisama ostalo je bez uinka. Razumije se da nisam o tome mogla pitati sela, ali on bi mi sigurno rekao da je Annv izazvala svau. No, on je bio kao i uvijek. Pa ni dobra Annv se nije nita javljala. Morala sam dakle upotrijebiti snanije oruje. Otipkala sam - opet u podnevnoj pauzi i opet na jeftinom papiru i na pisaem stroju Haaseove - slijedei tekst: Moete prijei preko mojih upozorenja i spaliti moja pisma. Ali neete promijeniti injenicu. Va mu Vas vara, a njegova ljubavnica Vam se smije. Napola sam raunala s time da ni ovog puta nee biti rezultata. Ali Annvni ivci nisu bili tako jaki kako sam se ja pribojavala i kako je to ona sieurno eljela.
261

Nazvala me je, i kad sam ula njezin prigueni glas, znala sam koliko je sati. To to se sa mnom htjela sastati nije bilo nita neobino, nego to to je ve bila u gradu i nazvala me iz kavane preko puta. Najradije bi bila upala u ured, ali od takvih posjeta ju je ef ve davno prije mog dolaska bio oduio, vjerojatno u eri Schmittove, kada se posebno bojao takvih posjeta - zbog pisaeg stola. - Trenutno sada ne mogu napustiti posao - rekla sam licemjerno. - Je li zbi lja tako hitno? Da, vrlo hitno! Onda u zamoliti gospodina direk tora . . . - Ne, ne, moj mu ne smije nita sa znati! Poto sam je jo neko vrijeme ostavila u neizvjesnosti, sila sam. U kavani je sjedilo nekoliko gostiju koji su, kad sam ula, odmah platili i nestali: vjerojatno bi najradije da su bili nevidljivi, jer su kao namjetenici poduzea dobro znali da u prijepodnevnim satima nemaju ovdje to traiti. No ja sam bila i suvie zauzeta svojim problemima a da bih ih tuila efu. Jedino sam im zapamtila imena, kako bih to jednom kasnije eventualno iskoristila. Ako sam oekivala da u sresti slomljenu enu, grdno sam se prevarila. Izgledala je svjeije nego ikada, a veliki eir, koji je bacao ruiastu sjenu na njezi-

no lice, naroito joj je dobro pristajao. Oito joj je skandal pruao ivotni eliksir koji joj je ve odavno nedostajao. Pokazala mi je drugo pismo i upitala me sasvim ozbiljno to o tome mislim. Pokazala sam se zaprepatenom i iznenaenom. - Nevjerojatna svinjarija! - uzviknula sam. - Vi, dakle, ne smatrate da je to istina?

Molim vas, Anny - rekla sam dubokim glasom - pa kako ste i na trenutak mogli tako neto pretpostaviti! Zar tako slabo poznajete svog mua? - Ne znam - rekla je nesigurno. Sa zadovoljstvom sam utvrdila da je njezino povjerenje u njega bilo poljuljano. Kad bi neto bilo, ja bih to ipak mo rala prva primijetiti. Dakle, vi niste napisali to pismo? To je zaista bilo previe! Samo sam je netremice gledala. Oprostite, Hildice, ali ja vam ne podmeem zlu namjeru. Samo sam dra la moguim da ste na neto naili. . . i da ste mi na to htjeli skrenuti panju. Sve je to lijepo i dobro, ali onda bih vam to bila rekla otvoreno. Nikada se ne bih tako nisko spustila da bih napisala -anonimno pismo. Ako tako o meni misli

te . . . - htjela sam ustati.

262

Anny me zadri.
263

Oprostite - zamolila me ponovo. Uviam, bilo je to zaista... glupo od mene. Ali tako sam zbunjena. to da sada radim? Da o tome razgovarate sa svojim su prugom. Ali. . . - zatvorila je oi - pa on je sada upozoren. Vi to jo uvijek smatrate moguim?! Da - priznala je - ne ba jako vjero jatnim, ali. . . ne moe se sasvim iskljui ti. Onda, mislim da biste trebali uzeti detektiva. I na to sam ve mislila. Ali ako nita nema? Onda u se samo blamirati. Moj mu mi to nikada ne bi oprostio, a mora la bih mu to rei jer sama ne mogu plati ti detektiva. Zaista je temeljito razmislila! Onda - savjetovala sam joj - ostaju zapravo samo dvije mogunosti. Najbolja bi bila da anonimna pisma neproitana bacite u ko. Biste li vi to uinili? Vjerojatno ne - priznala sam. - Pri ekajte dakle da pisac pisama bude malo konkretniji. S dosadanjim podacima ne moete nita poduzeti. Sigurno e prije ili kasnije iznijeti neke pojedinosti, a onda emo se udruenim snagama po truditi da stvar temeljito ispitamo.
264

Ah, Hildice - rekla je vrlo dirnuta vi ste tako drag i razborit ovjek. Zaista ste me jako umirili. Dobro! Obeajte mi onda da ete me obavijestiti im prispije slijedee pis mo. Nemojte se bez potrebe uzrujavati i nemojte nita poduzimati prije nego to razgovarate sa mnom. Neete rei mome muu? Kako bih to mogla! Dogovoreno, ja u vas redovito oba vjetavati. Rastale smo se kao najvee prijateljice i gotovo mi ju je bilo ao - ali moralo se. Mogue je da bi nevjeru supruga bila primila prilino mirno, ali to da ju je varao ba sa mnom, to bi je, znala sam, sasvim dotuklo. Slijedeih dana, drala sam svojim anonimnim pismima Anny u stalnom pokretu. Dostavljala sam joj najavljene pojedinosti ne dajui joj isprva prilike da nas zatekne. Na primjer: Pitajte Vaeg mua gdje je bio sino izmeu osam i deset sati. Poslovna veera je bila u stanu njegove ljubavnice. Oboje su umirali od smijeha na Va raun. Annv bi morala imati debelu kou kao slon kad se zbog toga ne bi uzrujavala. Posebno me je pozvala u Griinvvald da mi pokae pismo.
265

Sve je to budalatina - rekla sam. Kad bi taj to to pie stvarno neto znao, mogao bi vam priopiti... ime te navod ne ljubavnice, stan i sve ostalo. Da vam kaem, zato on ili ona, ja osobno mislim da je to ena, to ne ini? Jer nita ne zna. Sve je to samo kampanja da se izazove uznemirenost. Ali odakle ona tono zna kada moj mu nije kod kue? * Zato to, u to sam gotovo uvjerena, pisma dolaze od nekog iz naeg poduze a, od nekog tko naravno lako moe ustanoviti kada ef ima poslovni ruak ili poslovni sastanak, kada ostaje prekovre meno raditi ili kad zbog bilo ega drugog izvan redovitog radnog vremena nije kod kue. To zvui uvjerljivo - rekla je mlako. To je tako i nikako drugaije - tvrdi la sam - a osim toga dosad se pokazalo da su sve te sumnje bile lane. Da, jer ste vi mome muu svaki put mogli nai alibi - pogledala me je vrlo za miljeno. Pretpostavljate li moda da ja laem samo da ga prikrivam? - upitala sam. Guvala je papir meu prstima. To ne, naravno. Vidim ja kako sam vraki nezahva lan zadatak preuzela - rekla sam vano. - Zaista vas nisam htjela uvrijediti, Hildice - pourila se da me uvjeri.

U svakom sluaju ve mi je toga dovrh glave. Nemojte me vie o tome obavjetavati, vie ne elim s time imati nikakva posla. Uostalom, ve je krajnje vrijeme da s time upoznate svog supruga. Ali Hilda, to zbilja ne mogu. A zato ne? Pa moda imate pravo - rekla je zdvojno - sve su to stvarno samo podle klevete . . . ali ako u tome ima neto isti ne, kako da zateknem svog mua ako on zna da sumnjam? A zato ga bezuvjetno elite zatei? upitala sam. Jer ne bih mogla podnijeti da me vara! Pa ba zato morate mu rei to je na stvari . . . i on e to sigurno smjesta rijei ti. To meni nije dovoljno. Ma to da je time mislila, nisam se usuivala dalje navaljivati i ispitivati to je namjeravala uiniti. Mogla bi se sjetiti da sam zainteresirana da stvar postane ozbiljna, a to nisam smjela riskirati. Naravno da sam od srca eljela da joj sama rastava dade eljenu zadovoljtinu, jer na toj sam pretpostavci zasnivala cijelu tu igru. Krenimo dakle na posao. - To smatram pogrenim - izjavila sam. - Morate se povjeriti svome supru gu, Annv! Ako se ne moete na to odlui ti, onda to moram uiniti ja.
266 267

Ne! - povikala je estinom razmae nog djeteta. Moram to uiniti - ponovila sam. Vi ste s njime vjenani, vi mu moete ko jeta uskratiti... ali meni ne bi to nikada oprostio. - Nemojte, Hildice, molim vas. Uhvatila me je za ruku i gledala me mo leivo svojim krupnim oima. - Vi ste mi to obeali. Tada nisam mislila da e to popri miti takve razmjere. Ipak morate odrati rije. Ne, Annv, ja vam otkazujem. Mogu vam dati rok najvie do slijedeeg pisma, nita vie. Slijedee pismo - povie Annv s ve likim olakanjem - sama u mu pokazati! Ali dotle ga mogu jo paljivo promatrati. Da. Uinite to - sloila sam se. - Ja u u poduzeu dobro otvoriti oi. Sigur na sam da u otkriti tko je pisao te drljotine. Taj me je razgovor ispunio velikim zadovoljstvom. Sada sam mogla biti sigurna da mi slijedee pismo Annv nee po--kazati, a to sam upravo i htjela. U tom, uostalom posljednjem anonimnom pismu pruila sam Anny priliku da mene i efa zatekne in flagranti. Naravno ne u krevetu, to bi za moj ukus ipak bilo pretjerano. Nisam eljela ni

mene ni njega, polugole, izloiti napadima ljubomorne supruge. Napisala sam: Va mu e sutra opet doi kasno kui. Je li Vam to ve rekao? Nemojte mu vjerovati da ima sastanak. On hrli, kako je ve to esto inio, u naruje svoje ljubavnice. Odmah nakon toga oni e svoju ljubav zaliti bocom ampanjca. Budite oko ponoi u Intimu. Sada je zaista bilo dovoljno konkretno, i ako budem imala samo malo sree, Annv e nas morati uhvatiti. Mi smo te veeri stvarno imali poslovni sastanak na kojem sam i ja sudjelovala, kako bih mogla napraviti zabiljeke. U takvim zgodama nije bilo nita neobino da poslije toga poemo u mali bar lntim da se opustimo. Mnogi u poduzeu su to znali, pa se s tim podatkom nipoto nisam mogla odati. Nisam se, dakle, izvrgavala nikakvoj opasnosti. Da taj put nismo doli u bar, Annv bi nas bila uzalud traila, ali bi sigurno s istim arom prihvatila slijedee upozorenje. Za svaku sigurnost nazvala sam je oko podneva i pitala je da li je dobila jo koje pismo. Zanijekala je, ali sam po njezinom glasu osjetila da lae. Dakle, bilo je sve u redu. Sluaj, odnosno srea bila je na mojoj strani. Na sastanak je bio uspjean. Dobili smo vrlo unosnu narudbu za gradnju natkritog bazena u jednom ljeilitu,
268
269

ugovor se jo morao samo pismeno utvrditi sa svim detaljima. ef je bio u najboljem raspoloenju i sam je, bez mog nastojanja, predloio da se ode u bar. Inenjer Metzler, koji je takoer bio pozvan, odbio je kao i proli put, jer je urio kui k svojoj mladoj eni. Kako se stvarno imalo to slaviti, nije mi bilo teko nagovoriti Rolanda da narui bocu ampanjca. Da ga dovedem na plesni podij, to nisam ni pokuavala, jer mi to za naeg dugogodinjeg poznanstva jo nikada nije polo za rukom. Sjedili smo posve mirno, nazdravljali, sluali pijanista i askali. Slika koju smo pruali nekom objektivnom promatrau bila je uistinu dovoljno bezazlena. Ali Annv, dakako, nije bila objektivna. Vidjela sam je kako je ula, prije nego nas je otkrila, ali nisam upozorila Rolanda. ef sale ju je pokuao zadrati - latim je bio jedan od onih malobrojnih lokala u koje ef nikada nije zalazio sa svojom enom, pa je tu prema tome nisu ni poznavali - ali ona ga gurne u stranu i uputi se ravno prema naem stolu. Oi su joj se blistale i tako je problijdila da je njezina minka djelovala zamrljano. U ruci je drala, to nikada neu zaboraviti, sklopljeni kiobran i ja sam oekivala da e njime udariti Rolanda po glavi ili barem po boci ampanjca u kablu.
270

On skoi i pogleda je s iznenaenjem poput uenika zateenog s prvom cigaretom. Anny pogleda mene pa njega, ali velika scena kakvu sam oekivala, je izostala. Tako dakle - rekla je. Anny, molim te, daj da ti objasnim mucao je posve zbunjen. Dovoljno znam - odvrati ona ledeno ostalo e saznati od mog odvjetnika. Ona se okrene i izie. - Nemoj se uzbuivati, Rolande ... poela sam. Ali on se uope nije vie osvrtao na mene, ve je pojurio za njom. Ostala sam sama za stolom i osjeala se glupo. Premda sve to nije bilo nipoto tako burno da bi privuklo pozornost prisutnih, lukavi konobari su sigurno skuili to se ovdje odigralo. Ovako posve bez muke zatite, osjeala sam se izgubljeno. Tada sam se, moram priznati, iskreno divila Annv; ona je pokazala takav stav kakav nikako ne bih bila od nje oekivala. Tek sam kasnije saznala da je ve prije toga bila kod odvjetnika koji ju je tono uputio kako se u takvom sluaju treba ponaati: Samo nikakvih uvreda,, milostiva gospoo, i ni pod kojim uvjetom nemojte fiziki napasti, sud bi vam mogao takvo ponaanje okvalificirati kao sukrivnju! (Bar tako nekako to sebi zamiljam).
271

Prolo je dobrih pola sata dok se ef vratio. Izgledao je poput potuenog ratnika. Sjeo je bez rijei, izvadio boeu iz posude za led i natoio ostatak u svoju au a da mene nije ni ponudio. to je bilo? - upitala sam. to bi bilo? - Pogledao me poprije ko. - Hoe da se razvede. Na silu sam se malo nasmijala. - Na temelju ega? Samo zato to smo nakon truda i muke popili aicu vina? To upoe nije razlog za rastavu. Time nee uspjeti! (Naravno znala sam i vrsto raunala s time da stvar mora buknuti im moje ime ue u igru. Ali trenutno mi je bilo samo do toga da ga smirim). Uinak mojih rijei nije izostao. - Ima pravo - rekao je s olakanjem. - Mislim da sam sebe doveo u kri pac. Sve to sigurno dolazi od anonimnih pisama! - rekla sam ustro. Pa jednom sam morala doi na tu temu, a ova prili ka nije bila manje povoljna od bilo koje druge. to? - upitao je i gledao me kao mlado tele. Ispriala sam mu cijelu pripovijest, razumije se sa svog gledita i onako kako je njemu bila namijenjena. - A zato me nisi upozorila? S ti m sam prigovorom raunala. - Morala sam se Annv zakleti da u utjeti! Pa i sama pisma bila su posve bezazlena, tako, kao da je netko htio
272

samo malo ispipati. Nisam ipak mogla oekivati da e autorica pisma stvarno ukazati na nas. - Autorica? - Svakako pretpostavljam da je to ena. Mukarci tako neto ne rade, i l i moda da? Uostalom, prilino sam sigur na da su otipkana u uredu, na pisaem stroju Haaseove. Zaokrenut u joj vratom! - prijetio je razjaren. Oprez, oprez! - opomenula sam ga. Izbacit u je. Za to nema nikakvog dokaza - pod sjetila sam ga. Ali sama si rekla ... . . . da su otipkana na pisaem stroju Haaseove. Tono. Ali to ne dokazuje da ih je ona napisala. Kancelarija je, dodue, stalno zauzeta i zbog toga imamo pod nevni odmor odvojeno. Ipak se esto do gaa da je prostorija prazna, to zna i sam. Svatko iz poduzea moe doi do stroja. - A onda sam dodala znaajno: -I gotovo svi znaju da smo ponekad ovamo dolazili da slavimo zavretak rada. Ali kome je moglo biti u interesu ... Neka bolesna osoba - odvratila sam spremno. - Kad bi cjelokupno osoblje dao da pregleda psihijatar, sigurno bi

me sani ga obesh rabril a, i on je na moje zadov oljstv o promi jenio temu. to u sad a? upi tao je tu no.
I O /ena S preporuka ma

ot kri o po in ioc a. Ti

273

- Odvesti se kui i ekati sutranji dan - savjetovala sam mu. - Tada e se Annvn bijes smiriti pa e imati priliku za razjanjavanje. Misli? Sigurno - rekla sam glasom najdu bljeg uvjerenja. Sve se dogodilo kako se moralo dogoditi. Annv nije htjela razgovarati, ni slijedeeg jutra ni kasnije. Oboje su ve godinama imali odvojene spavae sobe, a kua u Griinvvaldu bila je dovoljno velika da, ako su htjeli, izbjegnu susret. Roland kruse primio je tubu za razvod braka od njezinog odvjetnika, koja se nedvosmisleno pozivala na na odnos: Brakolomstvo s gospoicom Hildegard Kramer, sekretaricom. On je bio vrsto uvjeren da nam to nitko ne moe dokazati, a ja sam ga u tome podravala. Obeala sam mu da u sve poricati, a pri pomisli na to da sam njemu za ljubav spremna i da se krivo zakunem - to naravno ne bih bila nikad uinila - bio je gotovo ganut do suza. Nisam dodue imala pojma kako u se iz toga izvui, pa sam se mogla samo nadati da e mi u odreenom trenutku ve neto pasti na pamet. Opet mi je sudbina pritekla u pomo. Kad sam se na drugoj raspravi morala
274

pojaviti kao svjedokinja, ispostavilo se da je oprezni Annvn odvjetnik tubu drukije formulirao. U njoj su se sada navodili samo braku protivni odnosi. Dobroduni sudac sa srebrnobijelom kosom - kao da je iskoio iz slikovnice - upozorio me je na to. - Pod braku protivnim odnosima razumiju-se - rekao je on - poljupci, jav no grljenje, samo po sebi bezazleno iska zivanje njenosti, ali ako se oni izmjenju ju s oenjenim mukarcem, nisu vie be zazleni . . . Zaustila sam da neto kaem, ali on odmahne rukom. - Dopustite mi, molim vas, da dovr im. Ako, dakle, moete porei da vas je gospodin Kruse ikada poljubio, pa i pri godom nekog slavlja u poduzeu ... ako se ni uz najbolju volju ne moete prisjeti ti kada ste ga zagrlili... ako nikada niste s njime ruku pod ruku etali ulicama, onda nam to sada morate rei... Ponovo sam htjela progovoriti, ali mi opet nije dopustio. Moete takoer - izjavio je - uskra titi odgovor. Naime, u sluaju ako sma trate da odnos izmeu vas i vaeg efa ne bi sluio na ast... ako biste se, pretpo stavimo, zbog toga stidjeli pred svojim roditeljima? Jesmo li se sada dobro razu mjeli? Da- rekla sam.

275

r
.: L

- Jeste li, dakle, ikada odravali braku protivne odnose s okrivljenim? U maloj dvorani za rasprave nastao je neugodan tajac, i upravo sam fiziki osjeala kako me Annvni pogledi bodu u lea. - Ne elim dati izjavu - rekla sam. Time je stvar bila rijeena, to smo svi znali. Rastava e se obaviti redovitim putem. Sve slijedee rasprave bile su samo iormalnost. Uspjela sam. Vrlo spretno sam isplivala iz te afere, ili, da budem iskrena, opet sam imala nevjerojatnu sreu. Pitanje protubranih odnosa, kako mi ih je stari objasnio, ne bih bila ni uz najbolju volju mogla porei. Prevelik broj ljudi, naroito u poduzeu, imali su prilike zapaziti stanovitu prisnost izmeu mene i efa, i da sam to poricala bila bih pozvana na odgovornost. Roland je to potpuno shvatio, nije mi uope nita prigovorio iako je bio prilino utuen. Uostalom, nikakvo udo, jer u vezi s razvodom nije imao nikakve brige. Poelo je time to mu se odmah nakon moje izjave nala na pisaem stolu privremena odluka koju je ishodila njegova draga ena. Prema tom slubenom dopisu od nje se nije moglo zahtijevati da due, dakle do razvoda, ivi s njim pod

istim krovom. Od njega se zahtijeva da odmah potrai drugo boravite, sa svojim prihodima moe ivjeti u svakom hotelu. Stvarno je bjesnio, a nisam mu to mogla zamjeriti. Ali njegov odvjetnik mu je savjetovao da zadri hladnokrvnost i da popusti, inae e se samo poveati sudski trokovi, a on mu ne moe obeati da e tu privremenu odluku moi ponititi. Oito je dobra Annv sada bila u bol j e m poloaju. To se pokazalo i iduih dana. Pri pregovorima o financijama, koji su tekli usporedo s brakorazvodnim postupkom, ona je ostala tvrda kao kamen. Zahtijevala je za sebe i za djecu kuu u Griimvaldu i mjesenu alimentaciju u visini od 5.000 maraka, protiv ega se on naravno borio rukama i nogama. S druge strane nije pristao ni na to da tono iskae svoje imovno stanje i prihode kako bi sud mogao donijeti odluku. Ni na taj nain ne bi bio vjerojatno bolje proao, iako bih ja na njegovom mjestu bila prihvatila tu bitku. Ali ja mu se nisam usudila to rei, nego sam radije glumila blagu samilosnu duicu i istakla sasvim jasno suprotnost izmeu sebe i gramzljive Annv. Uspjeno. Jo prije razvoda slubeno mi je ponudio brak. Njegova gospoa supruga, kako je uvijek iznova govorio, konano se razotkrila. Samo je ekao trenutak da je se rijei, b i l o mu je ao samo
276 277

djece i njegovog lijepog novca, inae je rastava za njega bila ista utjeha. Istovremeno s njegovom branom ponudom uslijedio je i moj odlazak iz firme koji mi, s obzirom da sam uskoro trebala postati gospoa Kruse, nije teko pao. Nije mi se svidjelo jedino to, to se na njegov zahtjev sve moralo obavljati u tajnosti, mirno i tiho, jednostavno tako, iz dana u dan, te nisam mogla uivati ni u zavisti dragih kolegica, niti primiti uobiajeni oprotajni poklon. No, to se moe, tu se ne da nita promijeniti. Najranije na slijedeoj sveanosti u poduzeu opet u vidjeti tu bandu kao gospoa efica - bit e to zabavno. U meuvremenu je razvod bio objavljen, ef je postao slobodan mukarac a Annv je dobila ono to je htjela. Zapravo, imala je mnogo razloga da mi bude zahvalna. Ali oito nije bila, ve je i dalje bjesnila na mene. Nekoliko dana nakon rastave sluajno sam je srela na Theatinerstrasse; srele smo se na istoj strani ulice, i ja sam bila sigurna da me je vidjela. Ali ona je digla uvis svoj prasti nosi i prola pored mene visoko uzdignute glave. Nije mi ni dala priliku da je pozdravim. Nije to da ja naroito na to pazim, ali smatram da je ipak red kad se netko tako dobro poznaje, kao nas dvije. No ona je smatrala da je ispravno da me ne pozdravlja. E, pa to se tu moe.
278

Naravno, nisam se zbog toga uzrujavala, a i zato bih? Do Annvnog blagoslova nije mi zaista bilo ni najmanje stalo. Mogla sam, dakle, biti sretna i zadovoljna. Ali nisam, ne, zaista nisam. Osjeat u se sigurnom tek kad mi Roland pred matiarem kae svoje da. U zadnje vrijeme se nekako izmijenio. Ili se to meni samo tako ini? Mogue je i to. Moda su to samo fiksne ideje koje me mue otkad mi je moja majka stavila bubu u uho kad mi je rekla: Mukarac gotovo nikada ne vjenava enu zbog koje se rastavio! Kakva glupost! A otkud da to zna ba mama?! Unato tome sam nervozna, priznajem. Mogue da je to i otuda to jednostavno nisam, navikla da danomice sama samcata uim u svom sobiku. U poduzeu se uvijek neto dogaalo, ali ovdje se ne deava ba nita. Ni uveer se ne mogu na dulje vrijeme udaljiti, pa moram ekati da mi milostivi gospodin ukae milost, te me blagonaklono usrei svoj i m prisustvom. Usrana situacija. Danas je dolo pismo od mojih dragih roditelja. Mama se nije mogla suzdrati a da me jo jednom ne usrei svojim mranim opomenama i zlokobnim nagaanjima. Odmah sam poderala taj bezvrijedni papir.
279

Glavno da je priloena moja svjedodba o dravljanstvu. Odmah u je odnijeti u matini ured. Mogla bih je, naravno, poslati i potom, ali je sigurnije da je odnesem a osim toga i nemam pametnijeg posla. A tko zna, moda bi to bila sasvim zgodna ideja kad bih zatim navratila u firmu. Nije ba pametno posjeivati mukarce nenajavljeno, znam to iz iskustva, moe se pri tom doivjeti neugodna iznenaenja. Ali to bih jo mogla otkriti u poduzeu? Da hoda s Haaseovom? Iskljueno. S onim njezinim totalno nemoguim nogama. A moja nasljednica, izvjesna gospoica Biermann, ve je blizu pedesete i ve je odavna s onu stranu dobra i zla, a osim toga sasvim sigurno nije Rolandov broj. Da, javit u se njemu. Dobroj Annv je istina to zabranio, ali ja nisam njegova ena, jo ne, a zatim nemam ni namjeru da se dadem tiranizirati kao ona. Mogla sam klicali od radosti. Napokon opet imam neki cilj, mogu neto poduzeti! Ali e se ef iznenaditi kad se pojavim pred njim. Ako mu to ne odgovara, sam snosi krivicu. Ni juer, ni prekjuer nije se pojavio kod mene. Ne trpim da me tako neodgovorno zapostavlja.

Od posljednjih redaka koje sam zapisala protekla su tri tjedna. Kada ih sada ponovo itam, ini mi se kao da ih je pisala neka posve strana osoba, a ne ja. Tako naivna jednostavno nisam mogla biti. Ili sam ipak bila? Tako se ini. Inae ne bih bila napravila tu glupost s tabletama. Taj doktor Kru'ger stalno je pokuavao da iz mene izvue zato sam to uinila. Kao da ja to znam! Postoji li uope neki dovoljan razlog da se ovjek iulja iz ovog svijeta? Ne znam. Razoaranje u ljubavi sigurno nije. Jesam li to trebala rei doktoru Kriigeru? Nee. On je fin ovjek, zaista, ne izgleda ni loe, svakako ne za jednog psihijatra. Ali usprkos tome, ili upravo zbog toga, nisam mu to mogla povjeriti. - Bio je to nepromiljeni in - neprestano sam ponavljala. Pa zar moda nije tako? Bio je to nepromiljen in. Da sam dobro razmislila ne bih bila to uinila. I ba s tabletama! Pa svatko zna kako je to gadno kad se ispumpava eludac, a zatim postupak kao s nekom luakinjom. U svoj toj nesrei imala sam i sree. Mogla sam isto tako i odapeti. Koliina tableta koju sam imala u sebi bila bi za to dovoljna. Kae doktor Kriiger. Bio je to puki sluaj da je kuevlasnica htjela razgovarati sa mnom neto u vezi s ienjem stubita. I da je susjed uo kad sam
281

280

dola kui. Kad se nisam javila ni na zvono ni na kucanje, gospoa Huber je otkljuala - jer ona ima drugi klju svih stanova. Tako su me nali, i premda sam prilino sretna zbog toga, s druge strane mi je vraki neugodno, To je tako nekako nalik na varku, kada se u posljednjem trenutku dade spasiti. Stvarno nisam mogla s time raunati, jer normalno nitko k meni ne dolazi. Osim Rolanda Kru-sea, a sada vie ni on. Jecaj, jecaj - preglupo. Tada mi je uistinu palo nekoliko suzica na papir. To je od slabosti? ovjek je slab kad propati tako neto. To je rekao i doktor Kriiger. - Povucite debelu crtu ispod vae prolosti - rekao je. Lako je njemu govoriti. Ali pokuat u. - Samo ne potiskivati komplekse - i to je bila jedna od njegovih uzreica. Znam, naravno, da je u pravu. Toliko psihijatrije konano znaju danas svi. Dakle, bit e dobro da i dalje piem iz due kako je dolo do tog nepromiljenog ina. Nije ba ugodna uspomena, uistinu nije. Ali pogledajmo injenicama u oi. Bio je to najcrnji dan mog ivota. A poeo je tako vedro. Dobila sam od kue i posljednji papiri koji je jo bio potreban za vjenanje i dotjerala se za
282

matini ured. Kostim od prirodne svile koji sam izabrala moda je bio za nijansu preelegahtan za tu priliku, ali mi je izvrsno pristajao i davao onu otmjenu privlanost koja mi je priliila kao buduoj milostivi. Stavila sam ak i eir, neto poput kutije od crnog samta koja je odgovarala crnim cipelama od koe. Zbog stalnog boravljenja u sobi bila sam neto malo bljea, ali jako svijetli ten nije mi loe stajao, a upotrijebila sam odgovarajuu minku. Pa, da, bit u ja fantastina gospoa Kruse, Annv se moe preda mnom sakriti (sirota, tog sam jutra to zaista i vjerovala!) Poletno sam sjela za volan mog auti-a, odjurila do matinog ureda, predala svoju svjedodbu o dravljanstvu i jo jedanput provjerila datum vjenanja. Meutim, ve se pribliavalo podne, ba pravo vrijeme da posjetim svog zarunika. Pozdravivi ljubazno, odleprala sam mimo portirnice u dobro mi znanu zgradu, uspela se liftom pa u predsoblje. Haaseova je skoila kad me je ugledala, a Biermannova je zurila totalno izbezumljeno. - Dobro jutro, moje dame - rekla sam veselo. - Budite tako dobre pa me prijavite kod gospodina direktora! I nemojte mi rei da je na sastanku! Za mene e svakako imati nekoliko minuta vremena.
283

f
.. L

Pa da, sigurno - uvjeravala je Bici mannova i ukljuila interfon. - Oprostite, gospodine direktore, ali vaa ... gospoi ca Kramer htjela bi s vama razgovarati! Gospoica Hildegard Kramer! Oekujem je - zazvui glas mog za runika, veoma lakonski, kako mi se ui nilo. Dvostruka vrata otvorila su se preda mnom kao ve toliko puta ranije, kad sam jo bila njegova sekretarica. Danas sam kroz njih prolazila s drugaijim osjeajem, iako ne ba puna ponosa, ve pomalo nesigurna. Roland Kruse je ustao kad sam ula -i to je bilo neto novo. Ali, nije mi iziao u susret nego je pokretom ruke ponudio uobiajeno mjesto nasuprot pisaem stolu. Lice mu je bilo sivo i izgledao je loe. Iako nije zasjao od radosti kad me je ugledao, nije bio ni ljut kako sam se pribojavala. - Jednostavno sam morala k tebi na vratiti - klicala sam - konano sam dobi la sve papire . . . zar to nije divno? - Obi la sam stol i poljubila ga u elo. - Za osam dana konano emo zauvijek pripa sti jedno drugome! Teko se spustio u svoj naslonja, skinuo naoale i podupro glavu rukama. - to je? - upitala sam. - Ne osjea se dobro? Jesi li zabrinut?

Pogledao me je mutnim pogledom koji su njegove oi poprimale kad bi skinuo naoale. - Ah, Hilda - rekao je samo. Sjela sam na rub stola tako da je morao gledati ravno u moje lijepe noge. - Reci mi - navaljivala sam. - Zna da ja imam za sve razumijevanja. - To i jest ono to kod tebe cijenim. -Ponovo stavi naoale i duboko uzdahne. - Ba dobro da si dola. Moram s tobom govoriti. Njegov je glas imao tako tragian prizvuk da mi je srce silo u pete: nisam mogla pomisliti ni na to drugo, nego da je njegova firma iz nedokuivih razloga pala pod steaj. - Za mene nije vano ako poslovi idu loe - izjavila sam herojski. - Ja tebe ne volim zbog tvog novca. Odsutno je gladio moje koljeno. Znam, Hilda. Pa onda ... Pogledao me je oima vjernog setera koji je pojeo nedjeljnu peenku pa sada eli udobrovoljiti gospodara. Ne moemo se vjenati! Nisam vjerovala svojim uima. -to? Ne bi bilo dobro - izjavio je on. Kako moe to rei! Tako dugo se ve volimo . . . i uvijek smo se slagali. Ali, nikada nismo bili oenjeni. to to znai? Pa daj da pokuamo!
284 285

Duboko je uzdahnuo. - Za tebe je uvijek sve tako jednostav no, Hilda, ali stavi se u moj poloaj! Razveden si! Rijeen svih obaveza osim materijalnih ... potpuno slobodan mukarac. Ne moe se prolost samo tako od baciti! Kako ne moe! Znam masu ljudi koji su to mogli. . . pa moe i ti! Spustila sam se s ruba pisaeg stola i stala pred njega. Govori u zagonetkama, Rolande ... mora mi to malo poblie objasniti. Ne mogu ivjeti bez djece - priznao je bezbojnim glasom - a ne mogu zabora viti ni Anny. Upravo Annv! - kriknula sam. - Nju koja e te tako temeljito opljakati? Istina je da sam se esto na nju lju tio, a to je i razumljivo. Ali stvarno je uvi jek imala pravo. Pa ja sam nju varao, a ne ona mene. To je za nju moralo biti stra no razoaranje ... pravi ok! Od kojega se meutim vrlo brzo oporavila - nadopunila sam sarkastino. Tko ti je to rekao? - upitao je sas vim ozbiljno. - Mora da se osjea stano osamljena. Misli? Drim da se s pet tisua ma raka mjeseno ta samoa moe sasvim li

jepo izdrati. Ti me ne razumije.

- Moe biti - dopustila sam i odjednom shvatila da je na razgovor krenuo opasnim pravcem. Sjela sam pored njega na pod, ne vodei rauna o svom lijepom svilenom kostimu i obgrlila njegova koljena. - Rolande - molila sam usrdno - ta sjeti se koliko si se puta ljutio zbog Annv ... koliko je puta s tobom loe postupala! Sjeti se kako je izjurila iz hotelske sobe da potrai zatitu tuih ljudi kad si je htio ljubiti... sjeti se toga kako je nakon vae posljednje svae bez ijedne rijei napustila tebe i djecu i otputovala u Bad Wildungen! Sjeti se toga ... Prekinuo me je. - Ali ja sam je stalno varao . . . a ako to nije znala, sigurno je slutila! - Ah, besmislica! Upravo je obrnu to . . . ti si je varao jer te je stalno odbija
286

la!

Teko je zatresao glavom. U poetku naeg braka bila je sas vim drugaija ... samo je moja krivnja to je takva postala! Mora da sam slab ljubavnik! Ne, nisi! - povikala sam, a onda sam uinila neto to nikada ne bih bila po mislila da sam u stanju uiniti: otkopala sam mu hlae. Ono to je dolo na vidjelo, bilo je jadno. Ali ja nisam htjela ni mogla priznati da sam pobijeena, i tako sam strpljivo i njeno rukovala tom nejakom malom stvari da se u njoj postupno budilo samo287

pouzdanje i napokon se prkosno uspravila. efu se to svialo, a kad je svravao vrsto me je stisnuo i sladostrasno stenjao. Tada je bilo svreno. Ponovo je doveo u red svoje hlae, a ja sam ustala. Eto vidi! - povikala sam slavodobit no, ja zaslijepljena luda. Opet si uspjela - rekao je sabrano ali to ba nita ne dokazuje. Mi se ne mo emo vjenati, Hildegard, daj shvati. To je bio na oprotaj. Rolande, molim te, pa ne moe tako . . . ti si mi obeao ... Gotovo je! Sada otii. Ili u morati pozvati gospou Biermann i gospoicu Haase da uine kraj tom sramnom prizo ru? - Zaista je stavio ruku na dugme interfona. Imala sam upravo jo toliko razuma da iziem kroz vrata koja su vodila ravno u hodnik, upravo toliko snage da ukoenim licem i uzdignute glave proem pored vratara, ali onda je sa mnom bilo svreno. Sjela sam za volan mog malog automobila i ridala, ridala vie od bijesa negoli od jada. Kad sam dola kui, dogodilo se ono s tabletama za spavanje - tablete plus viski, da budemo precizni. Prilino kobna mjeavina.
288

Kako sam dola na to? Sigurno ne /.bog ljubavnog jada i l i zato to mi je ivot dosadio. O, ni govora. Bila sam tako bijesna da sam jednostavno morala neto razbiti, a kako mi nita pametnije nije palo na um pokuala sam sebi oduzeti ivot. Vjerojatno je bilo to. Naravno, nisam se bojala sramote. Pa toga danas vie i nema. Ali bila sam bijesna zbog blamae, to se sigurno moe rei. inilo mi se nepodnoljivim da e mi se drugi zlurado ceriti, nepodnoljivo ono mamino: Zar ti nisam rekla! Razumije se da je i to bio neki glupi stav. Dragi kolege i kolegice imaju dosta svojih problema a da bi se bavili mojim razoaranjem, ne raunajui da se ionako vie neu s njima sastati. A to se tie mene - boe, onakvog bedaka kakav je moj otac nai u u svako doba. Ona zaista nema razloga da gleda na mene s visine samo zato to mi se u zadnjem trenutku otrgla velika riba koju sam ve imala na udici. U meuvremenu sam to prevladala. Jesam li zaista? Ipak, donekle. A u svakom sluaju neu se vie zbog toga ubijati. Kada pomislim samo to sam sve uloila u ovu stvar, mogla bih puknuti od bijesa. Koliko rafiniranosti, koliko truda, koliko strpljivosti i koliko seksa - a sve uzalud! Prokletstvo!

19 / V IK I - p i v | i . > u i k ; i n i : i

289

S druge strane, ta je ansa promaena, ali to ipak ne znai kraj svega. Jo uvijek sam mlada. Tek neto preko trideset. Pa to je to, to jo nije starost, a po izgledu mogu glatko proi za enu od dvadesetak godina, to je sigurno. Vjeta sam - i u uredu i izvan njega. Imam najbolje svjedodbe, a mogla bih pokazati sjajne preporuke i na drugim podrujima, samo kad bih ih traila. Nema toga to ne bih sada mogla zapoeti. Pa sposobne mlade sekretarice danas se trae kao tartufi i gotovo se isto tako skupo plaaju. Odmah u sii i kupiti novine. I li da racije pogledam enidbene ponude? Moda su udate ene ipak utjecajnije. Mislim da u uiniti i jedno i drugo. Najprije u potraiti neko unosno mjesto kao sekretarica a zatim supruga, ali ovog puta ne u poduzeu, o ne, nikada vie. Radije u obilaziti slobodno enidbeno trite. Bila bi sramota kad se ne bih udala, pa takvog papuara kakav je bio moj bivi ef sigurno u nai. Moda u se obratiti ak i u enidbeno m posrednitvu Dorothee de Lavalle, otmjena priprema za put u brak. Sto puta sam proitala oglas ne obraajui na njeg panju, ali sada u moda stvarno tamo otii. Neka se dobra Dorothee malo pobrine da mi dovede mua.
290

Jedno je sigurno: ako se ovjek prepusti samo svojoj sudbini, ve je naputen. Stop! to je to bilo? Zazvonilo je na vratima. Kratko, dugo, kratko, dugo, kratko - efov znak! Pa to nije mogue! Mora da sam krivo ula! Ne! Opet zvoni - njegov znak. Sad nema druge nego krenuti k vratima! Hura, ef je tu, a ja sam doivjela svoj trijumf. Tako mi je milo pri dui da bih najradije plesala po sobi. Mislim da je to bio najljepi trenutak mog ivota. Da, bio je to najljepi trenutak! To moram zapisati da bih jo jednom u tom uivala od poetka do kraja. Stajao je na vratima s buketom crvenih rua u ruci, tako malen i ruan unato svojoj prilinoj visini! Smjekao mi se onim profesorskim armom koji je povremeno pokazivao i na koji sam neko davno tako padala. - Zdravo, draga! - Krenuo je prema meni kao da e me zagrliti i poljubiti. Ustuknula sam. - To je zaista iznenaenje - rekla sam sasvim hladno. A on, tako naivno: - Ne ljuti se vie na mene? A ja, isto tako:
291

- A zato bih se ljutila? - Uzela sam rue i -gurnula ih u jednu vazu bez vode. Pravio se kao da nije primijetio moj prezir, a moda 'stvarno nije ni primijetio. Mukarci ponekad vraki teko shvaaju. Ne mogu ti rei kako sam sretan to te opet vidim - rekao je sladunjavo i sta vio svoj kaput na stolicu ne ekajui moj poziv. - Uope ne znam kako sam tako dugo mogao izdrati bez tebe. Na dulje vrijeme malo je dosadno kod dobre Annv? - bockala sam. Pravio se nevjet. Annv? Kako? Kad smo se zadnji put sreli, namje ravao si je skrueno moliti oprotenje is njom se pomiriti - podsjetila sam ga. Izigravao je rastresenog profesora. A, tako . . . da . . . to! Da, to! Pa nisi to valjda shvatila ozbiljno? Namjestio se u mom dobrom starom naslonjau i htio me privui sebi u krilo. Ali ja sam zadrala potreban razmak. - Tebi se to inilo vrlo ozbiljnim - re kla sam. Bio je vrlo zbunjen. - Da, zna, to moe biti, ali ti . . . ti si sve krivo shvatila. Onda sam bio, da tako kaem, jo . . . u oku zbog rastave. Ali taj je ok prilino potrajao. Bio sam ve jedanput ovdje - bra n i o se - i vie puta sam nazivao . . . ali

te

nisam mogao dobiti. - Zvualo je upravo kao neka optuba. Bilo mi je drago da nije nita znao o mojem nepromiljenom inu. Bila sam u bolnici - rekla sam. Tako! - Vidno je odahnuo, ali nije smatrao za potrebno da me upita o ka kvoj se bolesti radilo pa tako nisam mo rala nita izmiljati. Ni za ivu glavu mu ne bih priznala da sam htjela zbog njega skonati. - U svakom sluaju izgleda sjajno izjavio je. - U meuvremenu sam se oporavila rekla sam, a to doista i jesam.
292

Razgovor je sada doao do toke kada je prijetila opasnost da presahne. Nastala je duga stanka. Na kraju mi ga je ipak bilo ao, gledajui kako sjedi nagnut naprijed, njiui rukama izmeu koljena, slomljeni stvor koji ne zna to dalje. - Dakle, to si mi htio rei? - upitala sam. Ispruio je ruku prema meni. - Hilda ... zar neemo opet nastaviti tamo gdje smo stali? Nisam prihvatila njegovu ruku; neko je vrijeme posve besmisleno lebdjela u zraku, dok je nije povukao. Morao bi se izraziti malo konkretnije - rekla sam. elim se s tobom vjenati. Lagala bih kad bih htjela porei da mi je na te rijei srce snano zakucalo.
293

- Vjenati? - ponovila sam glupo i osjetila na svoju sramotu kako mi suze naviru na oi. - Da, Hilda. Mi ipak pripadamo jedno drugome. Ve odavna. Najradije bih mu se bila jecajui bacila na grudi, tako sam se raznjeila od njegovih rijei, ali mi je sreom ostalo jo malo razuma i volje. Priznajem bila sam spremna sve oprostiti i zaboraviti, ali nisam mu htjela olakati. Isuvie me je povrijedio, a onda - nisam u njega imala nimalo povjerenja. To me malo iznenauje - rekla sam. - Uostalom, ve sam prihvatila drugo namjetenje, vrlo dobro mjesto. Ne bi bilo l e r da sad najednom otkaem. Ima pravo - priznao je i njegov je glas pokazivao sumnjivo olakanje od godimo jo malo . . . ali usprkos tome tre bali bismo biti opet dobri prijatelji! Jesmo li to ikada bili? Ispod maske pokazalo se njegovo pravo lice. Danas si vrlo, vrlo teka, Hilda. Moe b i t i . Ali mislim da imam sve razloge za to. Trai da te na koljenima molim za oprotenje? Ne. Premda bih se kladila da si to uinio kod svoje Annv. utio je. - Zar mi nee konano rei, to se dogodilo? - pitala sam uporno.

Kako? Ne razumijem . .. Ta ne pravi se lud, razumije ti vrlo dobro! Bio si odluan da se pomiri sa svojom razvedenicoin. Kako to da nije Nije htio govoriti. Pretpostavljam da te je ona najprije milostivo primila . . . a onda? Sluaj, ja to moram znati, meni nije potreban muka rac koji vrda tamo-amo. Ako emo opet nastaviti zajedno, onda moram biti sigur na da nee prvom prilikom opet otprhnuti svojoj Annv! Moe biti! - povikao je spontano. Molim te, objasni mi to potanje. Ka kvu garanciju imam? Pa, da kaem istinu .. . Upravo nju elim uti! - Ona uope vie nema interesa za mene! Na to priznanje sam zanijemila, samo sam sjedila i buljila u njega. Potpuno je krivo shvatio moju utnju. - Stvarno je tako, moe mi vjerovati! Sve sam pokuao, ali ba sve ... uvjera vao sam je da se kajem, podsjeao je na vrijeme nae ljubavi, sve najljepe obea vao za budunost . . . ali tako je kako sam rekao: ona nema vie interesa. - Zastao je. - Ima li viskija? - Ne, ve pri samoj pomisli na viski meni se smui. Priaj dalje. Ima li nekog dru sos?

294

Ona tvrdi da nema. A ja joj vjeru jem. Ona kiie da joj mukarac nije potre ban. Da je sretna to je napokon sama. Da joj jo nikada nije bilo tako dobro kao sada. Da konano raspolae stalnim pri hodom, po svojoj volji. I da mi sigurno nee uiniti uslugu da se ponovo uda. Mogao bih se naekali. To kae ona? - upitala sam i osjetila kako mi od dobre, zdrave srdbe krv jae kola. - I samo zato to te je ona otpravila, vratio si se k meni? Ali, Hildice, pa mora to shvatiti! Da sam se s Annv slagao, li mi nikada ne bi bila potrebna! Nije on to rekao u namjeri da me uvrijedi, nego posve uvjeren daje to prava istina. Osim toga bio je to argument koji nisam mogla odbaciti. Ba zbog toga mi je prekipjelo. Zgrabila sam vazu s ruama i bacila mu je u glavu. Naalost je promaila cilj, jer je prignuo glavu. Razbila se o zid. Usprkos tome bilo mi je beskrajno drago to sam neto na njega bacila. Ali ne samo to. Vikala sam: - Nitkove, propalice, kukavice . . . - i druge sline uvrede. On je, poput veine mukaraca, bio

duboko uvjeren da smo mi ene histerine kad izgubimo kontrolu i jo se uvijek umiljao da e sve to moi okrenuti u svoju korist.

- Volim te! - povikao je. - Zna kako te jako volim! - Htio me je uistinu zagrliti i sigurno se nadao da e moj neobuzdani gnjev pretvoriti u strast. Ali ja sam pograbila rue koje su poispadale iz vaze i stala ga udarati preko lica - pri emu sam i sama sebi dobro nabola prst, ali to u poetku nisam ni primijetila. - Van! - vikala sam. - Gubi se! Ti papuaru, podmuklice, mlitave, ti . . . - I ve sam bila zamahnula kao da u udariti po drugi put, to bih bila bez sumnje i uinila, da nije brzo zgrabio svoj kaput i napustio bojno polje. Malo mi je nedostajalo pa da ga va296

trom pogrda ispratim sve do stubita, ali sam od toga ipak odustala jer sam za tako neto i odvie fina. Ograniila sam se na to da za njim zalupim vratima. Spustila sam se u naslonja i smijala se ronei suze. Da, sada sam konano morala pustiti suze, jer to nisu vie bile suze stida ili srdbe, ve suze radosnice. Nesumnjivo sam u borbi spolova pretrpjela poraz, ali na kraju sam ipak izala kao pobjednica. el mi se pokajniki vratio. Ovoga puta sam se mogla za njega udati, vie mi ne bi bio umakao. Dobrovoljno sam se toga odrekla i na kraju mu radije skresala u lice ono to sam tako dugo gutala. Oh, to je bilo dobro! Pravo udesno vrelo mladosti.
297

Poslala sam ga dovraga i zbog toga sam sretna. Hou li jednog dana poaliti to nisam kovala eljezo dok je bilo vrue? Ne vjerujem, ne, zaista ne vjerujem. Sasvim je sigurno da u svugdje nai neto bolje od sela.
Marie Louise Fischer

ENA S PREPORUKAMA

Izdava IRO OTOKAR KEROVANI Opatija, Marala Tita 65 Za izdavaa TOMISLAV PILEPI

Tisak GRO TISKARA RIJEKA Rijeka, 1987 Naklada 5000 ISBN 86-385-0030-0

298

-" > :% *

* --

Marie Louise Fischer odabrani romani I kolo LJUBAV MOG IVOTA KAD SRCE GOVORI STRANPUTICE LJUBAVI SVA LJUBAV SVIJETA OIMA LJUBAVI RODILITE II kolo NEOBUZDANA MLADOST SJENE PROLOSTI POIGRAVANJE S LJUBAVLJl U DRUGOM BRAKU BIJEG IZ HAREMA U SJENCI SMRTI

Knjinica Zelina

540006364

III kolo MAJINO SRCE VRELA KRV TAJNA MEDALJONA DJEVOJKA BEZ MATURE SLOBODNA KAO VJETAR PLOD GRIJEHA IV kolo ENA S PREPORUKAMA NEMIRNO SRCE SREBRNA DOZA LJUBAV JE OPASNA IGRA VANIJE OD LJUBAVI 1 VANIJE OD LJUBAVI 2