Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera Filozofski fakultet

Komparativna analiza animiranih filmova Duga i Alkar Joka Maruia i pjesama Labud Antuna Gustava Matoa i Kipovi Vladimira Vidria

Kolegij: Nova hrvatska knjievnost III. Mentor: prof. dr. sc. Goran Rem Studentica: Slavica Grgi Osijek, 04. veljae 2013.

1. SADRAJ

1. Sadraj 2. Uvod 3. Razrada 4. Zakljuak 5. Literatura

2 3 4 9 10

2. UVOD
U ovom seminarskom radu pokuat u usporediti pjesame Kipovi Vladimira Vidria i Labud Antuna Gustava Matoa, s dvjema animiranim filmovima, Dugom i Alkarom, redatelja Joka Maruia, koristei se pritom izvorima koji poglavito tematiziraju problem zbilje i istine, kako u filmskoj umjetnosti, tako i u fantastinoj knjievnosti na prijelazu stoljea.

3. RAZRADA
Knjievni predloci za oba animirana filma koje je Joko Marui u svome autorskome djelu spojio u jasnu cjelinu djela su Dinka imunovia. Prvo primjeujemo povezanost perioda iz koji knjievnih predloci potjeu, naime, i knjievni predloci koje je Marui koristio pri izradi scenarija i pjesme koje sam koristila za usporedbu icel1 svrstava u razdoblje moderne. Dolaskom filma na podruje umjetnosti dobivamo sinestetski doivljaj svega onoga to mu je prethodilo, dobivamo poraz stvarnosti. Vizija marginaliziranog subjekta u ovim dvjema pjesmama je upravo redateljska vizija prije svakog filmskog uratka, vienje je to jednog ovjeka. Kada Boro Pavlovi govori o estetici moderne 2, suprostavlja objektivne tenje nasuprot subjektivnim, umjetniku vrijednost djela nasuprot estetskoj. Usporedila bih to s procesom nastajanja filma, u kojem imamo viziju ili interpretaciju stvarnosti jednog ovjeka nasuprot stroju koji biljei stvarnost onakvu kakva je. Estetika je ono to je tu, to postoji od prije, to e postojati nakon, a to emo mi od toga spoznati, odabrati i doivjeti, to je osjetilnost i umjetnost. ije su dakle nae oi u pjesmama, oi koje bdiju, trae? U pjesmi Labud ne saznajemo tko je subjekt, dok u pjesmi Kipovi lirski subjekt tek daje naslutiti svoju ulogu i postojanje, i to zamjenicom ja u treem stihu prve strofe. U obje pjesme dakle prevladava subjekt teksta, subjekt kroz ije oi mi doivljavamo (ne)stvarnost. Mato stihove slae u pravilni sonet, minuciozno pratei formu, dok Vidi u tri sestine nie stihove nejednake duine, postiui tako usporen i sanjiv ritam. Nadalje, Vidri tek pet puta koristi toku, a tri je puta od toga na kraju svake od strofa, a Mato
1 2 icel, Miroslav: Hrvatska knjievnost 19. i 20. stoljea Pavlovi, Boro: Ugodna pripovijest, str. 51.-60.

odluuje napraviti stanku tokom ak osam puta. Ali isto tri puta, kao i Vidri, na kraju strofe. Niti u jednoj od pjesama ne pronalazimo prijenos, svaka strofa je zatvorena cjelina i kadar za sebe. (Ne)stvarnost je u objema pjesmama oslikana istim stilskim postupcima, metaforama, ponekad i paradoksalnim, kao na samom poetku Matoeve pjesme, u stihovima Pan i satir sluaju tiinu, i personifikacijama Al uti trska. Oblak snuje. te A gledaju za njima kipovi. Tiinu subjekta, ali glasnou pripovijedanja pronalazimo i u filmu Duga, gdje u ni jednom trenutku nemamo govor likova, njihovi osjeaji, tlapnje i boli progovaraju kroz tiinu i pripovjedaa. U knjizi Mimesis Auerbach govori o tome kako ne smijemo poistovijetiti stil ocrtavanja stvarnosti neke knjige s poetikom njegovog razdoblja. Dakle, ima li svako djelo svoju stvarnost? Viktor mega tako u predgovoru same knjige govori da je stil retorika kategorija, ovisna o najerama i obvezama individualnog ili kolektivnog govornika. Osmiljeni jezini pristup zbilji, pogotovo fikcionalni, uvijek znai interpretaciju zbilje. Polazei od te pretpostavke, Auerbach eli pokazati da od temelja europske duhovnosti postoje razliiti, pa i suprostavljeni, naini knjievnog odnosa prema realnosti iskustva ili mitski modelirana svijeta. mega u svojoj knjizi Knjievnost i zbilja sam progovara o tom problemu, govorei o dokumentarnoj knjievnosti koju poistovjeuje s izvornim zvukom u radio-drami, scenskom prikazu nekog zapisnika u kazalitu, cinma vrit na filmu. Tako stavlja znak jednakosti izmeu pojmova poiesis i mimesis3, s ime se nikako ne mogu sloiti. Progovara li to moj subjektivni dojam, onaj koji ne poznaje stroja ili naina objektivnog prenoenja stvarnosti ni trenutak naprijed ni nazad, ili to drugo, ne bih znala. Svijet ne moe stati i tim zastajanjem i nemijenjanjem stalno sebe oponaati. 4 Pozvala bih se i na Boru Pavlovia, koji govori: Dok uenjaci umuju, umjetnici umiju, umiju da stvaraju. Umjetnik je dakle,
3 4 mega, Viktor: Knjievnost i zbilja, str. 103. Peterli, Ante: Osnove teorije filma, str. 10.

kreator, stvaralac to umije da dade subjektivan umjetniki oblik toj stvarnosti, ne neki puki odraz. Kroz njega pak izraava se nemuti govor oko njega, govore stvari, ljudi, njegovo doba. Ne moemo, dakle, niti jedno umjetniko djelo poistovjetiti sa stvarnou, iako svako je stvarnost za sebe. Vie od nekoliko autora5 istie injenicu da otkrie filma liava knjievnost, kao i ostatak umjetnosti, potrebe za repliciranjem stvarnosti. Iako, doista, nekoliko prvih filmova biljei stvarne slike ivota, dokumentarni film kakvog ga danas poznajemo razvija se tek po zavretku Drugog svjetskog rata 6. Filmovi koji nastaju stvaraju alternativne stvarnosti. Tako George Mlis, inae po zanimanju profesionalni magiar, u svom filmu Putovanje na Mjesec, na samim poecima filmskog stvaralatva, s dananjeg gledita, vrlo skromnim specijalnim efektima stvara drugi svijet po svojoj zamisli, svijet koji do tada nismo poznavali niim vie nego dalekozorom i teleskopom. Boro Pavlovi se isto tako odluuje istaknuti prvi na knjievni zapis7 o zrakoplovstvu Pod aeroplanom autora Jakova Ivatinovia koji je objavljen u Rijekoj reviji. Stvarnost je vie no ikada naruena poetkom 20. stoljea. Svjetsko znanje eksponencijalno8 se poveava, postaje dostupno svima, a znanstvena otkria rue temelje zapadne civilizacije. Vie no ikad prije, ovjek vjeruje znanosti, a njegova elja za znanjem je sve vea, nezasitna, ali knjievnost vie nema potrebe ispunjavati te elje. Moemo diskutirati o tome je li ikada imala te elje, ali je li ih ikada bila u mogunosti ispuniti, to je upravo ono to sam ve prije naglasila, usprotivivi se megaevoj tezi, a i Branimir Donat potvruje moju tezu, pitajui se tako u Stotinu godina fantastinoga u hrvatskoj prozi: (...) jer koga se tie fantazija, to moe nekome rei pojam fantastika kad
5 6 7 8 mega, Viktor: Knjievnost i zbilja, Peterli, Ante: Osnove teorije filma, Peterli, Ante: Povijest filma Tu tendenciju pospjeuje Drugi svjetski rat, koji je ovjeanstvu i filmaima donio dramatino stvarnosno iskustvo, i neposredno nakon njega javlja se niz programa dokumentaristikoga filma, (...) Peterli, Ante: Povijest filma, str. 24. Pavlovi, Boro: Ugodna pripovijest, str. 143. Lako je to oslikati na primjeru Mersenne prime broja, tristo godina prije Krista poznate su bile 3 znamenke, 1883. iznosio je 19 znamenki, 1963. 3376 znamenki, a 2005. imao je 2,152,052 znamenke.

se ionako u knjievnosti zapravo nikad ne zna to je istinito a to izmiljeno? I Mato i Vidri odabiru motive koji implicitno naruavaju stvarnost. Motivi su to preuzeti iz antike, povijesti i drugih djela. Tu nastupa fantastika 9. Pronalazimo tako pana i satira, Dijanu, Lire kamene, Ledu. I Marui odabire oslikati fantastine motive, motive poput Salkove i Raicine pobjede te izgubljenih dua na groblju. Kontinuitet vremena i prostora je naruen, kao to je i naruen u filmovima Duga i Alkar. Ne samo da imamo vremenske skokove unutar samih animiranih filmova, mijeanje anrova, prostora i perioda na samom poetku filma isto je ono to se dogaa u moderni 10. U fantastinom objanjenju ovjeku je dao jedan od obrazaca anti-sudbine, iskljuio je ljudsko vrijeme da bi obuhvatio mitski prostor. Punu slobodu moemo udahnuti tek izvan vremena. 11 Knjievnost antike prostor je obiljeen fatalizmom, intervencijama bogova i deuxima ex machina, a film se pojavljuje gotovo istovremeno s pojavom fatalizmu suprotnog mu filozofskog pravca determinizma. Filozofija je do tada bila u slubi empirijske znanosti, no tada se javlja jo uvijek aktualna problematika, problematika koju ne moemo empiriki rijeiti. Simbol je sredstvo umjetnosti, kao to je generalizacija predodaba u pojmove sredstvo filozofije. 12 Odabir upravo tih simbola nain je da se pobjegne u alternativni svijet, svijet u kojem nema determinizma, nema preslikavanja stvarnosti, svijet u kojem lirski subjekt kreira fantastinu, fatalistiku (ne)stvarnost. Pjesnitvo je svijet ideja i osjeaja zaklonjen od svih odvratnosti niskosti svakodnevnice. 13 Igra je to svjetla i sjene, zvuka i tiine, sna i jave, kako u Matoevoj tako i u
9 Zaliha iz koje fantastika crpi svoja tajna znanja nisu samo kabala, alkemija i gnoza: i poznavanje prirodnih znanosti i tehnike, koje se zbog visokog stupnja sloenosti ini hermetinim i zbog svoje nerazumljivosti posjeduje neto prijetee, moe se u fantastikome tekstu pokazati kao arkansko znanje. To vrijedi mutatis mutandis i za radioskopiju, dagerotipiju, fotografiju, astrofiziku, atomsku fiziku, genetiku tehnologiju, kibernetiku itd. Moment fantazma za nestrunjake i dalje traje kao tajna. Nositelji tog znanja tajnom su moi opskrbljeni izabranici. Lachmann, Renate: Phantasia, Memoria, Rhetorica Miroslav icel istie stilsko sredstvo sinestezije kao najee i najobuhvatnije stilsko sredstvo u moderni, ne samo u knjievnosti, obiljeje je to i drugih umjetnosti. Umjetnici se dakle koriste izraajnim sredstvima drugih umjetnosti, bojom i zvukom. Donat, Branimir: Stotinu godina fantastinoga u hrvatskoj prozi, str. 11. Pavlovi, Boro: Ugodna pripovijest, str. 54. mega, Viktor: Knjievnost i zbilja, str. 85

10 11 12 13

Vidrievoj pjesmi. Drvee; topola, jablani, vrba i priroda je ono koje progovara, doslovno, ili figurativno tiinom. Topola unu vrbi, zrak je blag, Polusjajne tajne plinu u visinu. (LABUD, A. G. Mato) i Laki na nebu oblaci, Svijetle pahulje dana, Lebde i gasnu nad jablani. (KIPOVI , V. Vidri ) Iako se film danas sve vie pribliava sinestetskom iskustvu 14 kojem tee modernistiki pjesnici, daleko je to od iskustvenog doivljaja. Nemogue je, barem doslovno, prenijeti hladnou ili toplinu, miris ili dodir, iako film doista ponekad izaziva takve osjeaje u gledatelju. Lirski subjekt u objema pjesmama tei takvom opisu. Matoeva no je topla, ugodna; zrak je blag, stee mramor mlak, a Vidriev dan je hladan, bijel i anemian; Svijetle su pahulje dana, Hladni su bozi ljubavi. Bijela je boja imperativ kod Vidria, dok je kod Matoa ona detalj u crnilu noi, zanesen je to labud koji kao duvak, duh il mjeseine gruda privlai nau pozornost.

14 Pri tome mislim na pojavu 3-D filma. Iako Peterli istie dvodimenzionalnost filma (Osnove teorije filma, str. 17.) kao manu u njegovom oslikavanju stvarnosti, tehnoloki napredak omoguio nam je gledanje filma s treom dimenzijom. Nije bilo mogue predvidjeti da e upravo 2012. u pulskoj Areni biti prikazan prvi hrvatski 3-D film, Sluajni prolaznik. Trend je to koji e se, vjerujem, nastaviti i u budunosti.

4. ZAKLJUAK
U ovom seminaru usporedila sam sam pjesme Kipovi Vladimira Vidria i Labud Antuna Gustava Matoa s dvijema filmovima Joka Maruia. I filmska i knjievna umjetnost povezane od samih zaetaka, i vie od jednog autora istie slinosti i njihove meuzavisnosti. Istina i stvarnost dakle relativne su i subjektivne kategorije, a fantastika je zajedniki nazivnik svima kategorijama. I fantastina knjievnost, i filmska umjetnost jo i danas poigravaju se naom percepcijom, mimesisom i spoznajom zbilje. 3-D tehnologija samo je jedan primjer toga. Tehnologija uvijek ide naprijed, ali (ne)stvarnost je neto to od pamtivijeka ne prestaje intrigirati ovjeka. Trebamo li se nastaviti boriti za neto iji ishod ne moemo ni zamisliti, ili trebamo prihvatiti da smo savreni u svojoj nesavrenosti?

5. LITERATURA
1. Donat, Branimir: Stotinu godina fantastinoga u hrvatskoj prozi 2. mega, Viktor: Knjievnost i zbilja 3. Pavlovi, Boro: Ugodna pripovijest 4. icel, Miroslav: Hrvatska knjievnost 19. i 20. stoljea 5. Friedrich, Hugo: Struktura moderne lirike 6. Peterli, Ante: Osnove teorije filma 7. Peterli, Ante: Povijest filma 8. Auerbach, Erich: Mimesis 9. Marui, Joko: Duga, Alkar, 2009. 10. Lachmann, Renate: Phantasia, Memoria, Rhetorica 11. pjesme preuzete iz zbirki na stranici http://lektire.skole.hr/

10