LUCIA ETKEBARRIA Sasvim obina ljubavna pria naslov izvornika Luci'a Etxebarria Una Historia de amor como otra

cualquiera copvright Lucia Etxebarria, 2003. nakladnik Naklada OceanMore d.o.o. U. Ru djaka 37, Zagreb www.oceanmore.hr e-mail: info@oceanmore.hr urednica Gordana Farka -Sfeci za hrvatski prijevod Naklada OceanMore Zagreb, 2005. prvo izdanje ISBN 953-7056-27-9 LUCIA ETKEBARRIA Sasvim obina ljubavna pria Fotografije: Lucia Etxebarria sa panjolskoga prevela Gordana Mati Posveenoj. D. Robson, AML i svim enama koje su u mene imale povjerenja i ispriale mi svoje prie. Svim prijateljicama koje su bile uz mene kada sam ih trebala. Mojoj majci i sestrama. Sadr aj Sasvim obina ljubavna pria..........................................7 Alicia ili ljubavne maske................................................29 Gael ili opsesija u ljetnim noima..................................51 Cipele ili maska sudbine................................................57 Palainke sa lagom......................................................65 Pedeset koraka.............................................................77 Cvijee za Sallu.............................................................95 Moje ime je Legija......................................................107 Mjesec od srebra.......................................................113 No na groblju............................................................119 Mu karac koji je odbio menage a trois'......................143 Srce na stropu............................................................165 Sama..........................................................................19 3 U lo em dru tvu..........................................................209 Bez zemlje..................................................................233 Stvarnost nadilazi fikciju (Nekoliko autoriinih poja njenja)....................................251 SASVIM OBINA LJUBAVNA PRIA Ki me optu uje zato to to nisam znala. Morala sam znati... Ipak sam majka i supruga, morala sam znati da otac, da suprug... Znate, nikada se neu moi iskupiti... Ni dv jesto godina ivota ne bi mi bilo dovoljno da se iskupim. Ki me optu uje, tvrdim, iako to nikada nije izrekla, optu uje me zatvorenih usta i iro m otvorenih oiju, mala me krivi upirui prstom u mene, a pritom je tono da svi uvije k okrivljuju majku kada se dogodi ne to slino, bez obzira na to to je u biti otac kr iv. Sigurna sam da misli kako sam ja kriva za sve, da nisam dobro pazila, nisam ju za titila ili da sam znala vi e no to sam rekla da znam. A ja nisam znala ba ni ta, u istinu nisam znala ni ta. Kada zastanem i ponem razmi ljati o svemu, uvijek mi se nek ako ini da ja nisam kriva, nije kriva ni moja djevojica, ona ni u kom sluaju nije k riva... Ponekad, to da vam ka em, mislim da, osim ocu, dio krivnje pripada optereenosti onime to e rei ljudi. Mo da tako razmi lj am da bih uklonila dio te ine iz cijelog sluaja ili smanjila mu evljevu krivicu, jer te ko je mrziti nekoga koga ste voljeli, a sumnje mi jo uvijek zuje u glavi i ponek

ad mi se ini da e eksplodirati... ne znam, ni svojem najgorem neprijatelju ne bih po eljela takve sumnje. U mojoj kui, hou rei, u kui mojih roditelja svi su bili opsjednuti time to e rei ljudi Vrijedili smo koliko su drugi rekli da vrijedimo, a tue mi ljenje postalo je va nije od na eg vlastitog. Mislim da je uzrok le ao u tome to je moga oca bilo sram priznat i odakle dolazimo jer je u biti, a to su svi govorili, sve proisteklo od lihvare nja, u poratnom vremenu ljudi su bili prinueni prodavati nakit u bescjenje, za on o to bi im se dalo, da bi se prehranili, a mnogi u naselju govorili su da su se m oji roditelji obogatili na nesrei drugih jer voenje draguljarnice, to je presti an ob rt dobrostojeih graana, uslijedilo je tek nakon zalagaonice, posla na lo em glasu, u ope ne razumijem za to je tako kada banke takoer naplauju kamate na posueni novac i ni tko ih zbog toga ne osuuje, ak naprotiv, raditi u banci vrlo je presti no, kao uosta lom voditi zlatarnicu, dok je zalagaonica ne to sasvim drugo, to je lihvarenje, ta ko su barem govorili. Moga su oca u naselju iza njegovih lea nazivali lihvarom il i idovom, eto, tako stoje stvari ili su barem tako stajale, ki a je ve odavno presta la, a moja majka bi dobila ivani napadaj svaki put kada bi ju netko podsjetio na z alagaonicu jer njezin mu je draguljar, govorila bi, draguljar, a ne bilo to drugo. Meni se ini da takvo pretjerano ustrajanje na tome da smo najneporoniji i najmoral niji u naselju te da nitko ne smije ni ta lo e rei o nama, na primjer da smo obini nik ogovii, dolazi upravo odatle, kao da smo na neki nain morali nadomjestiti to to dol azimo odakle smo do li. I zbog toga nas dvije sestre, njihove keri, nismo nikome smjele dati povoda za go vorkanja i morale smo biti, tonije reeno, morale smo se pona ati kao cure iz fine ob itelji, ne samo kao cure iz neke fine obitelji ve kao najfinije od svih cura iz f inih obitelji, nismo smjele nositi suknju iznad koljena, niti ljeti izlaziti bez arapa ma koliko se kuhale, jer fine gospoice uvijek nose arape, bez obzira na vruin u, nismo se smjele vratiti kui poslije devet i pol, i tako svake subote, nikada n ismo smjele izostati s nedjeljne mise jer one koje se nisu priestile sigurno su g rije ile, a na a majka nije eljela da itko sluajno pomisli da bismo mi uope mogle grije i ti, nismo smjele razgovarati ni s kim od prodavaa, ni na ribarnici ni u pekarnici , ni s kim, osim tra iti kruh ili ribu ili meso ili ostatak novca, jer ako bismo i zgovorile koju rije vi e, majka bi dobila ivani napadaj i govorila kako moramo biti n eumoljive, kako mu karcima ne treba davati povoda, te da emo joj, iako nas to sada boli, kasnije biti zahvalne. Moja majka, moja majka... Moja majka bila je jedna toliko hladna gospoa da je izg ledala kao da ju uvaju u ledu, u ledenoj atmosferi njezina besprijekorna ivota; ka u da su takva ona tijela koja su pronaena u ledenjacima. Kada bi, na primjer, pozi vala gospoe iz susjedstva na kavu ili na dru enje etvrtkom, stala bi nasred salona, hladna i ukoena, i svakoj bi se gospoi osobno posveivala odmjeravajui vrijeme hladni m osmijehom, poticala je druge na razgovor, ali ona nikada ni ta nije govorila, ni je imala mi ljenje ni o emu, nije se istravala, nije dopu tala da itko dozna o emu razm i lja, stajala je tamo, nasred dnevnog boravka, nepomina poput nekog idola. Bila je od onih koji vjeruju da svaka promjena mora biti promjena nagore i da je donosi ti odluke za sebe stvar lo eg ukusa. Za nju se, to da vam ka em, initi dobro i znati s e pona ati sastojalo u slijepom tovanju tradicije... tue tradicije, dakako. Otkada s mo stekli novac, otka-da je mogla prestati raditi, opredijelila se upravo niza to, usmjeravala je svoj ivot slijedei zastarjela naela estitosti i nekolicinu krutih pri ncipa o moralu i dobrim navadama. Njezine prijateljice, ako se takve osobe uope m o e nazivati prijateljicama, bile su dosadne kao propovijed, a jednako su, kao i o na, sigurno mislile da je tromost osobina otmjenih, ak kada je dovodila do toga d a obole od nerada, to da vam priam, umovi zatvoreni ma ti, a srca iskustvu. ak su i n jihove preskupe krpice bile dosadne, izgledale su vi e kao odavanje poasti va nosti i novcu njihovih mu eva negoli stvar dobra ukusa, bile su dovoljno lijepe da bi se odmah vidjelo da su skupe, ali toliko umjerene i uvijek nalik jedne drugima, kao neka vrsta oklopa i za tite od nepoznatog, kako bi se osjeale bli ima i jednakijima drugim pripadni-cama svoje klase. Meni se uvijek majina kritika koketnosti i ta tin e inila paradoksalnom: nije nam dopu tala da se minkamo i da kosu di emo u punu, a u is to vrijeme toliko je bri no odabirala, kombinirala i ponosno pokazivala svoju boga tu garderobu. Takva apsurdna i besmislena opsjednutost jer, na kraju krajeva, ra dilo se samo o tamnim ravno krojenim, irokim odijelima, bez dekoltea i s rukavima

do pod lakat, ak i ljeti, koja nisu dopu tala da se vidi i ta drugo osim tkanine, je r jasno je bilo da haljine nisu slu ile isticanju ljepote ve pridavanju va nosti vlas titoj linosti, kao i pokazivanju drugima o kakvoj je dami zapravo rije. Dru enja etvr tkom bila su obine tra partije, ta popo-dneva kada se zajedniki pila kava s prijate ljicama, kava s preskupim kolaiima, posebno naruenima iz Mallorce, iako ih moja maj ka nikada nije ku ala jer su debljali. Duga kava i dru enje, ako ne brojimo misu, bi li su jedino tjedno opu tanje za gospoe koje su ispunjavale svoje postojanje propit ivanjem tuih ivota do najsitnijih pojedinosti, izra avajui mi ljenje o dogaajima i postu pcima drugih na tako odluan i agresivan nain da je naprosto ulijevao strah, kao da posjeduju istinu, a pri tom su potpuno zanemarivale osobe koje nisu smatrale do stojnima pristupa njihovu krugu i njihovim idejama do te mjere da su ih svodile na ni ticu, na potpunu nevidljivos t. Banda ogorenih trababa i uvla-kaica, eto, to su bile, to da vam ka em. Mama je provodila dane dr ei nam propovijedi o tome to e rei ljudi, ozbiljnim i sveanim glasom kojim je nagla avala i isticala svaki slog, svaki put kada bi otvorila ust a bilo je s namjerom da izrekne ne to kategorino. Nakon cijelog ivota posveenog tiran iji triarija, stvorila je takav autoritaran izgled za koji sada dobro znam da je umjetan, no onda mi je ulijevao golem strah. A ja sam se osjeala kao da sam iva za kopana pod nametnutim zakonima plemena, stalno pod lupom, bilo mi je na vrh glav e svaa i prepirki, pogleda skrivenih iza zastora, iza otvorenih molitvenika i svi h tih ena osjetljiva njuha poput lovakih pasa, koje su cijele dane istra ivale tue pr opuste mrvei pojedinosti tuih problema, a meni je bilo dosta tog osjeaja da po cije li dan izvodim neku predstavu pred vrlo uenom publikom koja nikada ne plje e. Upravo zbog toga sam morala tajiti da se viam s Euge-nijem kojeg sam upoznala na tr nici jer je obiavao dolaziti s prodavaem voa na kavu s konjakom u kafi u samom sred i tu tr nice i gledati kako prolaze slu kinjice koje su obavljale dnevnu kupovinu. Jed noga dana, kada smo sestra i ja po le na tr nicu, pri ao mi je, naravno da smo imali s lu kinju, ali mama je smatrala da i mi moramo ii u nabavku i kuhati i mesti i pegla ti i sve ostalo kako bismo sutra bile uzorne ene i domaice, nakon toga provodio je dane slijedei me, dobacujui mi poglede i govorei o svemu kao u nekom deliriju, bez premi ljanja, kako sam predivna, krasna, ne bi ga ni Bog mogao zaustaviti, a ja m u nisam uzvraala, pravila sam se kao da slu am ki u, kao da ne govori meni, trebali s u mu mjeseci da zapodjene razgovor sa mnom, a potom jo koji mjesec da se pristane m nai s njim nasamo, no ja tada nisam znala da je istu igricu igrao s nekoliko cu ra istovremeno, glupaa, mislila sam da je poludio za mnom, da takva upornost ne mo e znaiti ni ta drugo i prepustila sam se jer mi je laskalo, j er mi se svialo, no morala sam biti na oprezu budui da su ljudi iz naselja govorka li, puno su govorkali i virili iza zastora, virili iz ulaza i aputali, gdje ih je bilo dvoje govorilo se o treemu, prie su se u trenutku pro irile cijelom ulicom, ka da bi jedan rekao jedno, drugi bi dodao svoje i pria se debljala i debljala i mal o je veze bilo izmeu onoga to se govorilo i onoga to se uistinu zbilo, isti traevi, a ja sam ivjela sa srcem u grlu jer sam znala kako se mami nimalo nee svidjeti injen ica da se viam s mu karcem koji je dosta stariji od mene i povrh svega je vodoinsta later; majka je za mene pri eljkivala dobro odgojena deka iz fine obitelji sa zavr en im studijem, bez obzira na to to moj otac nije zavr io ni srednju kolu, ipak, nas dv ije smo polazile skupu kolu, koju su dr ale opatice, naravno, otuda proizlazi moja ljubav za itanjem, dobro izra avanje i dobre manire: najva nije je solidno obrazovanj e u koli i vrst odgoj kod kue, obiavala je govoriti i ponavljati majka svima koji su imali volje slu ati. Moj mu nikada nije proitao ni ta osim Sportskih novosti, dakako, seljaina od glave do pete, nikada nije mogao razumjeti zbog ega sam ja toliko vol jela itati. A to sam drugo mogla raditi nego itati po cijeli dan kada nisam imala p ametnijeg posla? I eto, zavr ila sam udana za vodoinstalatera koji nije itao i koji je jedva zavr io o snovnu kolu, a ne za deka iz fine obitelji s fakultetskim obrazovanjem kako je elje la majka. Ipak mislim da me na neki nain privlailo ono emu sam u biti pripadala jer moji roditelji nisu bili fina gospoda iako su tome te ili, nego ljudi koji su gov orili kva-zi-uenim jezikom, upotrebljavali rije morti umjesto mo da i nisu imali slo e no prezime ve su se pre ivali Gutierrez i Morales, upravo zato mislim da mi je, na kraju krajeva, trebalo biti lak e razumjeti se s vodoinstalaterom nego sa studento m prava, jer to maka koti, mi eve lovi, ka e narodna poslovica.

Bila sam vrlo mlada, esnaest godina, praktiki tek djevojica i on se mnogo namuio da me smota, jer valjda je ciljao na na novac, a ja o ivotu nisam imala pojma, jo se n isam ni minkala pa sam nasjela i totalno se zalijepila, glupaa, ba sam bila slijepa jer vidi se kako je na kraju pria zavr ila, takvog ne bih na la ni da sam ga svijeom tra ila. Ne znam jesu li to bili njegovi pokreti ili oi ili nain na koji se smije io, zaarao me je, nije bio zgodan, no kao mlad, f Eugenio je bio dosta dopadljiv, ne znam kako bih vam objasnila, imao je ne to posebno u pogledu, kao da te miluje ne dodirujui te, ta jabuica, taj prodoran glas i ta lea koja je tro io i koja jo tro i, slu jte, sasvim bi me omamio i ja bih, im bih ga ugledala, pocrvenjela, kad bi me pog ledao, izgubila bih glavu, vidite kakva budala tina, pogotovo ako o tom razmislite sada, nakon svega to se zbilo. Eugenio je imao pogled od kojeg mi se vrtjelo u g lavi, dobacivao mi je poglede koji su parali du u, bili su nje ni, a u isto vrijeme pomalo razuzdani, takvih nigdje nisam vidjela, kao u kakva filmskog glumca. Da, jako se trudio da me zavede i zato sam tako nasjela, a bila sam jo djevojica, imal a sam sedamnaest godina kada sam zatrudnjela, ve sam vam rekla, tek djevojica. Nis am ba imala previ e vremena jer, kao to rekoh, stalno su me nadgledali i ukoliko sam ga eljela vidjeti, morala sam smisliti tisuu izgovora i nagovoriti sestru da ka e d a ide sa mnom van, a injenica je da je Eugenio u onu na koju je bacio oko, obavez no ubacio i metak, u svakom smislu jer to smo uinili samo dva puta i to lo e, ja go tovo i nisam shvatila to se dogaa, praktiki navrat-nanos u autu jednog njegova prij atelja, mislim da je bio neki fio, ja sam sve do kraja govorila da ne elim, no Eug enio je jedan od onih mu karaca koji misle da kada ena ka e "ne" ustvari eli rei "da", samo dva puta i ostala sam u drugom stanju, ba sam imala peh. I, naravno, kada sam ostala u tom stanju, nastao je total-jii pakao, mQ!e.te^ami sHtLreakpi)u mojih roditelja kada su ..... saznali da je otac djeteta neki ni tavni vodoinstalater o kojem govorka pola nasel ja, to da vam ka em, ok za okom, no uspjeli su vrlo brzo srediti da se odmah o enimo ka ko se ne bi primijetilo da se udajem s trbu inom, a majka je danima plakala to neu i mati vjenanje o kakvom je sanjala, kakvo je pri eljkivala za svoju prvoroenu ker, vje nanje s in enjerom ili odvjetnikom, u bijelom, s dugim velom uz brojne djeveru e u og romnoj crkvi s puno uzvanika gdje bi netko pjevao Ave Mariju, a onda bi uslijedi o banket i izvje e na dru tvenim stranicama nekog dnevnog lista, no na kraju sve je b ilo jadno i otu no, u lokalnoj crkvi, sa sveenikom koji je izmljeo tekst u jednom d ahu, a tako nas je i vjenao, skoro potajno, iako sam bila odjevena u bijelo, ali s kratkim velom i bez djeveru a, uz vrlo malo uzvanika budui da su se moji stidjeli Eugenijeve rodbine, nije bilo banketa ve samo ruak kod kue za najbli e roake, a majka je, naravno, plakala, ali ne ba od sree. im smo se vjenali, Eugenija je praktiki preko noi pro la zaljubljenost, bio je sasvim indiferentan prema meni. Na poetku me nije elio ni dotaknuti, gadilo mu se jer sam bila trudna, a kasnije zato to sam jo dojila... to da vam ka em, toliko zaljubljeni kao cura i deko, ako smo to ikada i bili, dakako, jer to to smo imali pre lo je iz a vanture u brak u trenutku i nije bilo vremena da se i ta u meuvremenu formalizira.. . Da, bio je pravi magarac, ali tu se ni ta nije moglo, ve smo bili vjenani, u osorn osti i nemaru nitko ga nije mogao pobijediti, kao da sam dijelila krevet s nekim andarom, okret i laku no, osim toga, ako bih ga mrvicu akala, u trenutku je postaja o divljak, ne samo nakratko, bio je divljak i na du e staze, a za jo vee ruglo, bio je i lijen, to se odmah vidjelo, lagao je bolje od Jude, svakojaki bi mu izgovor i padali na pamet samo da izae piti i opijati se, visio je na anku sve dok ga ne b i izbacili, puno puta se vraao kui pred zoru, kada je mala ve satima spavala, a sto put podgrijavana veera ga ekala na stolu, nebrojeno sam ju puta nosila iz kuhinje na stol, bilo mi je dosta ekanja, no utjela sam jer ako bih se po alila, znala sam to slijedi, uti, kozo, ne mogu te slu ati, zna dobro tko zarauje u ovoj kui... Trebalo je oprezno s njim kad je bio pijan jer bi mu ruka postajal a dulja, im bih ne to zaustila, on bi pobjesnioif i dizao bi na mene ruku, uzastopa n i nasilan pokret koji je ponavljao, cap, cap, cap, ponekad bi me i dohvatio. O tada sam odluila utjeti, krvarila mi je du a no nisam eljela da mi se ime povlai po tui m ustima, stoga nisam ni ta rekla, ni u kui ni izvan nje, nikome ni ta nisam govorila , sve je bila prijetvornost i utnja kako nitko ne bi saznao da je moj brak nesret an, nisam im htjela dati vi e tofa no to sam ve dala, da se ne govori o meni u susjed stvu, jer ve sam dobro znala da bi se, im bih pro la ulicom, skupljali u grupice i ap

utali, a ja sam se jako brinula o tome to e rei ljudi jer mi je to majka silom zabi la u glavu. utjela sam i pretvarala se, sama sam sebi govorila da oi ne vide i da srce ne osjea, tako sam, dok pucne prstima, u trenutku nasilu sazrela, s osamnaest godina i malim djetetom ve sam dobro znala da brak nije ni pribli no sigurna luka u koju su me nauili vjerovati i ve sam nasluivala da sam, udav i se, magistrirala na temu nesree. No ja sam se i dalje trudila dokazati da je sve u najboljem redu, eljela sam, da tako ka em, imati savr en brak kako bih nadomjestila injenicu da sam se udala trudna i to za vodoinstalatera, nekulturnog grubijana, ovjeka bez manira i zbog toga nik ome nisam dopu tala da me vidi uplakanu, ak ni tu nu ili poti tenu, odlazila sam na tr ni cu visoko uzdignute glave, ponosno gurajui kolica, ivei vrlo diskretno no govorei sv ima koji su me eljeli slu ati udesa o mojem mu u i kako sam zadovoljna na im brakom, odr a vajui privid, znate kako to ve ide. Pretvorila sam se u pravu enu koja je inila sve da od dva postanu etiri, gubila sam oi ijui do kasnih sati kako bih mogla biti dobro odievena. a i malena takoer... a to to niie hiln vi e djevojica koje je trebalo odijevati jest zato to, vjenani, "ono" gotovo vi e i nismo i nili, vrlo rijetko, svake prijestupne, meni to nije bilo va no jer mi se stvar i n ije previ e dopala, ponekad mi je bilo ao to nemamo jo jedno dijete, no im bi mi to pa lo na pamet, bilo bi dovoljno da se prisjetim koliko sam se napatila pri prvom p orodu da me proe volja za djetetom. Kada bih vam ispriala kako mi je bilo na porod u... Nemojte se uditi to ju toliko volim, moram ju voljeti kad sam se toliko namuil a da ju donesem na svijet... Tresla sam se im sam stigla u bolnicu, bila sam sama jer je mu te noi banio, a majku nisam htjela zvati kako joj ne bih morala priznati da ne znam gdje da ga potra im, sjetite se da tada nije bilo mobilnih telefona ni takvih uda, a mi ni telefon u kui nismo imali, ja s osamnaest godina, obina klinka , do la sam do bolnice sama, taksijem, odjevena u ono u emu sam se zatekla, u spavai ci i samo s kaputom povrh nje, morala sam dopustiti da me tue ruke obriju tamo do lje gdje su do tada dopirali samo moji i mu evljevi prsti, ma njegovi gotovo i ne, ve sam vam rekla, to smo vrlo rijetko inili i skoro bez dodirivanja, nisu mi dali da gledam, ni ta mi nisu objasnili, sestre su vikale na mene i potom su mi zabile nekoliko igala i stavile me tamo s ra irenim nogama, a bol me razdirao iznutra i sve je trajalo satima, sestre su vikale na mene i nareivale mi, ne mo ete zamisliti koliko mi je bilo te ko, nakon toga vi e nisam imala volje ponovno raati. No kasnije mi je mala sve to nadoknadila, uistinu, to se tie mu a, nauila sam kako izai s njime na kraj, biti malo prilagodljivija, strpljivo podnositi uvrede, praviti se da ne znam ili da me nije briga kada je dolazio kui, ugristi se za jezik kada bi vikao da mu hrana ne valja, uvijek sa smije kom sve podnositi jer ja, ovakva sitna i ta nka, ilavija sam no to izgledam i puno toga mogu podnijeti, tako da su svi u nasel ju mislili da sam sretna pa sam ak i sama na trenutke poela vjerovati u to. Vrijem e mi je prolazilo u iivanju i spremanju i povrenjenouJitanju romana koje mi je posuivala sestra, kad god bih stizala, ono malo novca to smo imali nisam mogla tro iti na knjige, a kunem vam se, ki mi je bila najbolje odjevena u cijelom naselj u, ni ja nisam zaostajala, ma kako to ru no zvualo, skromnost nastranu, uvijek sam bila dobro odjevena i to ne zato to sam kupovala skupe haljine, za to nismo imali novca, znam da sam vam to ve rekla, ve stoga to sam kopirala modele iz Burde i ival a ih sama, a budui sam uvijek imala dobro tijelo, to se i sad vidi, znam da u lic u nisam bog zna to, ali imam dobru figuru, pomalo sam trkljava, nemam ba enskih atri buta, ali zgodnika sam, vitka, to nekim mu karcima, kao na primjer mojem mu u, nije ba ne to, no ene su mi zavidjele, to dobro znam i, osim toga, uvijek sam bila dotjeran a, uvijek sam dobro izgledala, poput modela, bila sam vje ta, snalazila sam se i b ez novca, nitko ne mo e porei da je moj mu bio dojmljiv, do danas je ve dosta propao, ipak u mnogim stvarima sam ga daleko pre i ala, njemu je novac curio kroz prste kao da ima uplje dlanove, meutim, ja sam bila kao mrav, ve sam vam rekla, premda sam s e morala snalaziti kako sam znala i umjela, nikada nije izgledalo da mi nedostaj e novca, ak naprotiv. Da nije bilo zbog djeteta, ne bih to podnosila, mislim, ne bih to nikako trpjela , nitko nije znao koliko sam u du i bila tu na, ak ni moja obitelj, jer su me uvijek mogli vidjeti sabranu, uvijek s osmijehom na licu, a malenu uvijek dobro odgojen u, tako slatku, lijepo poe ljanu s masnicom na glavi, nalikovala je na anelka i nitk o nije mogao ni ta priati o meni, moj mu se opijao i sve to, no ja sam izlazila iz k

ue samo kada bih malu vodila u kolu i kada bih odlazila po nju, kada sam i la u kupo vinu i na misu i u posjet roditeljima, samu sebe sam uvjerila da stvari timaju, d a nisam tu na zbog ivota koji vodim i uskoro smo poeli zaraivati novac jer, bez obzir a na lo e mi ljenje koje je stvorila majka od prvog trenutka kada je ugledala mojeg supruga, govorila je uvijek da je Eugenio ni ta postii, vodoinstalater mo e dosta zaraditi i moj mu je zaraivao, iako bi polovicu ostavio na anku, no na kraju krajeva bio je to ist novac, ni ta nije odlazilo na po reze i sline gluposti, kako je govorio, raspolagao je onim to je zaraivao i nikome nije morao podnositi raune, a za vodoinstalaterskim poslovima uvijek je velika po treba, svi ponekad, prije ili kasnije, imaju potrebu da im se u stanu promijene cijevi ili da se stavi nova slavina. Kasnije se udru io s nekim tipom i osnovali s u firmu za adaptacije i tada je novac poeo pritjecati u kuu, i to u slapovima, ne e lim vam to priati jer gotovo svi ti poslovi su se naplaivali na crno, ne znam je l i moj mu inteligentan ili nije, svakako je lukav, jer za te stvari ima i vi e klike ra no to treba, osim toga, to da vam ka em, u ovom ivotu va niji su prijatelji nego tit ule. Ako bacim pogled unatrag, ne znam na to sam potro ila godine, injenica je da su pro le i sve je izgledalo dobro, ili vi e-manje dobro, dok je dijete bilo malo, on s njom skoro uope nije provodio vrijeme, ve sam na to bila navikla, bilo mi je dra e vidjeti ga to je mogue manje i da je pri tom zadovoljan, tako sam postala uglavno m sretna, ili sam barem mislila da sam sretna, da me je tkogod tada upitao bila bih mu rekla s rukom na srcu da sam jako zaljubljena u svoga mu a i u to ne bih ni sekundu posumnjala. to da vam ka em, nisam bila ni ta gora od svoje sestre iako je n jezin bio direktor podru nice jedne banke, na kraju krajeva imali smo sve to nam je trebalo, dvije spavaonice, dva automobila, predivnu ker koja je i la u privatnu kol u, novoureenu vikendicu, po jedan televizor u svakoj prostoriji, rasnog psa i sta n na Torrevieji. Mala je, prije svega, bila mojim razlogom za ivot, bila je moj ponos, radost i zb og toga sam toliko patila kada je porasla i promijenila se i prestala jesti i st ra no smr avjela, poveali su joj se podonjaci, bila je kao konstrukcija od kostiiu na koioi ie visjela odjea, tako ..udnovata*,- nepristu_pana, povuena, nezainteresirana... Praktiki izgubljena, po cijele dane zatvorena u svojoj sobi i povuena u ti inu pu a; u kui nije ostalo nikakve ljepote. Nazvala sam ps ihologa preko volje, ne zato to sam htjela, odvela sam malu na razgovor kriomice jer nisam eljela da itko i ta dozna, ak ni obitelj, odnosno, barem ne obitelj, jer d a je moja majka ne to doznala sigurno bi rekla da mi je ki luda, a ja nisam eljela d a to itko govori o mojoj djevojici. Ve su mi to ranije bili savjetovali u koli no n isam ih htjela shvatiti ozbiljno, kada sam ju ipak odvela lijeniku jer sam bila u pla ena zbog ubrzanog gubitka te ine, bila je sama kost i ko a, kada bi se jednog dana sluajno razboljela, ostala bi bez imuniteta i to bi bio kraj, tako sam razmi ljala , lijenik ope prakse rekao je da bi bilo bolje posjetiti specijalista, a psihijata r kojega mi je preporuio samo je malenu nafilao lijekovima, tabletama za spavanje , tabletama protiv tjeskobe, tabletama protiv depresije, za smirenje, za podizan je raspolo enja, imali smo u kui cijeli spektar tableta svih boja, a ja mislim da s u ju one izluivale jo i vi e jer joj se stanje nije popravljalo, ak naprotiv, ubrzo j e poela histe-rizirati, inae je bila poprilino apatina, utljiva i nekako tu na, izgublj ena i ugasla pogleda, mutnih oiju, mislim da su ih zamutile tablete, no kad bi se razljutila, ne mo ete zamisliti kakva bi postajala, vikala je na mene, plakala zb og svake sitnice promuklim i dubokim jecajima koji bi vam razdirali du u, kao neka ivotinja. To je uglavnom zapoelo kada je mala napunila etrnaest godina i nastavilo se ponekad uz manja, a ponekad uz vea pobolj anja ili pogor anja sve dok se na kraju nisam navikla na takvu situaciju, kao da je to Bo ja kazna za tko zna koji grijeh koji sam poinila, mene je ta situacija uni tavala jer voljela sam malenu do boli, t o da vam ka em. Mala je ve napunila dvadesetu kada je lijenik predlo io da ju odvedemo na lijeenje u neku kliniku jer je situacija tigla do nepodno ljiva vrhunca i vi e se s njom nisam z nala godila je dane zatvorena u kui plaui, prestala je Itet, ne znam uope koliko je polaz ila predavanja, 5isana, no nogom nije kroila u predavaonicu, nije jelaTnije radil a apsolutno ni ta i lijenik je rekao da je u pitanju duboka depresija. Ja sam se to me opirala poput lavice no na kraju sam pristala jer mi je ona sama rekla da nem

a ni ta protiv, tovi e da bi joj mo da moglo initi dobro. Jo se sjeam da sam ju sama odve a tamo, u neku skupu kliniku u okolici Madrida, u Somosaguasu, nakon potpisivanj a dokumenata o primitku, nekih papira koje je mala morala potpisati da ulazi dob rovoljno, vidjela sam ju kako nestaje u onom bijelom hodniku, u dru tvu dviju sest ara, svaka joj je bila s jedne strane, a pored mene je ostao mladi doktor koji m i je govorio da se ne brinem, da e maloj biti dobro. Nikada nisam oprostila Eugen iju to toga dana nije bio s nama, nikada. Mogao je ostaviti posao na par sati, na kraju krajeva bio je sam svoj ef, zar ne, no ini se da on nikada nije pridavao ne ku va nost problemima na e Martice, to je stvar godina, govorio bi, ve e ju proi, jedno ga dana e nai deka i vidjet e kako e ju proi ta zlovolja u sekundi(| Dopustili su mi d ju posjeujem jednom tjedno, subotom, nisam izostala ni jedan jedini put, i doist a, stanje joj se naoigled popravljalo, bila je bolje volje, malo se udebljala, im ala je zdravu boju, ponekad se smijala i sve to, vidjelo se iz odnosa osoblja da su ju sestre zavoljele. Ja, koja sam oekivala sve samo ne to, na takvu odvratnom , stravinom mjestu, punom luaka, kao u onom filmu s kukavijim gnijezdom, bila sam s asvim iznenaena promjenom i nije mi bilo jasno zbog ega se ne smije vratiti kui, li jenici su uporno tvrdili da je stvar u procesu, govorili su, proces je tek zapoeo, tako sam morala ekati dva mjeseca. Mogla sam biti s njom samo dva sata svake sub ote, stravino mi je nedostajala, ne mo ete ni zamisliti koliko. Bila je jedna subota kada mi je prvi put za vrijeme posjeta poela govoriti p toj temi. Pitala sam ju je li zadovoljna? misli li da joj boravak u bolnici ini dobro, odgovorila je potvrdno, rekla je da je puno nauila o sebi, vrlo se dobro sjeam toga, ta mi je reenica ostala urezana u sjeanje, ne znam kako smo se tono dotakli te teme, no imale smo dug i dubok razgov or, to sam ti uinila, pitala sam ju, u emu sam pogrije ila, uvijek sam ti eljela najbo lje, voljela sam te vi e nego ikoga, mo da je problem ba u tome, uvijek sam te previ e mazila i uinila sam te slabom. Nije to, mama, nema nikakve veze s tim, mama. A on da je odjednom za- utjela, ti ina se mogla rezati no em, dugo je piljila u pod spu tene glave i pogleda, a zatim mi je rekla jako tiho, jednolinim slabim glasom, kao u j ecaju. Ima veze s neim drugim, mama, ili s mnogim drugim stvarima. S mojim silova njem, na primjer. Prikovala mi je noge za pod, ostavila me bez rijei, zgrena eluca. U poetku sam vjerovala da ju nisam dobro razumjela. Kakvo silovanje, rekla sam, tebe nitko nikada nije silovao, pa nikada mi ni ta nisi rekla, to to sad govori . Ne znam kako bih vam to objasnila, bilo je kao da to nisam ula, bilo je toliko nevje rojatno da sam prvo pomislila, neka mi Bog oprosti, da je to samo njezin delirij , da je sve to izmi ljala, jer zvualo je nevjerojatno, pa malena gotovo i nije izla zila iz kue, nikada se iz kole nije vratila s masnicom na oku ili nekim tragovima nasilja na sebi, poderanom odjeom, to ja znam, nekim znakom koji ovjek oekuje pronai nakon silovanja. Bilo je previ e nevjerojatno da bih joj povjerovala, a ja nisam el jela vjerovati. Na kraju krajeva, mala je ipak bila u ludari, zar ne, mogla je i zmi ljati kako bi privukla pozornost, to je ono u to sam ja eljela vjerovati, jo se s jeam da sam na povratku kui, dok sam razmi ljala o tome - bilo je vrijeme prometnih gu vi, znate, imala sam puno vremena za razmi ljanje - govorila sam samoj sebi da je to nemogue jer da se ne to takvo dogodilo, sigurno bih bila primijetila, kada sam stigla kui pregledalasamobiteljske albume s fotografijama da vidim. hou li togod nai, kakvog li apsurda, kao da se takve stvari vide na slikama. Jo nisa m bila spremna za najgore. Znate, meni uope nije bilo udno to ju otac nije oti ao posjetiti, eto, toliko sam bil a navikla na njega da ga, kada mi je rekao da ga bolnice deprimiraju, uope nisam poku ala nagovoriti, znam da zvui udno, no rekla sam vam da sam godinama ivjela pretv arajui se, uvajui privid, navikla na sve. Svaki put kada sam joj i la u posjet isprial a bih oca, tata ti alje pusu, puno pita za tebe, no injenica je da ni ona nije dje lovala previ e zainteresirano i nije se alila to ne dolazi, zato mi se nije inilo bit nim da ju posjeuje. Kunem vam se da nikada nisam pomislila kako je on lo otac, nik ada, uvijek joj je kupovao veoma skupe poklone za roendan, ispunjavao sve elje, ko d kue se puno s njom igrao, ak joj je kupio psa jer je jednog dana navalila da eli psia i otada smo imali psa, ja se ne alim, ujte, obo avala sam ga, pravio mi je dru tvo , bilo mi je u asno ao kada je uginuo, ne mo ete ni zamisliti... Zato nisam razumjela kada mi je malena rekla da ne eli ii kui po izlasku iz bolnice, da eli ostati kod t etke, moje sestre, trebala je prostora za razmi ljanje, to mi je rekla, a ja sam r

ekla da ne dolazi u obzir, da se mora vratiti kui, a ona na to da nee i nee, a ja d a mora i gotovo, onda je zaplakala gorkim suzama i nije bilo naina izvui razlog ta kvoj tvrdoglavoj odluci, jedino to je govorila bilo je da ju ne pitam i tako je p ro lo nekoliko subota dok na kraju jednog dana nije ispljunula sve, viui bijesna, re kla je da ne eli vi e vidjeti oca i sve mi je ispriala. Ja, ukoena, asna rije, ostala s am bez daha, srce mi je bilo u grlu, srce mi se isprijeilo i nije mi dalo disati, bum, bum, bum, a neki ogrta od ti ine me obavijao kao mrtvaki pokrov, nakon toga ni je vi e ni ta rekla, a nisam ni ja, obje smo gledale u pod, nesposobne otvoriti usta nakon onoga to je izgovorila. to da vam ka em, u poetku nisam eljela u to vjerovati. Mislila sam da je sve samo nje zina ludost, da je u deliriju, da se to nikako nije moglo dogoditi. Nisam se usu dila komentirati sve s ocem, samo da znate kako mi je bilo. No kasnije sam se sj etila da je i mene Eugenio zagledao kada sam imala esnaest godina, kao djevojicu, a da ga vi e nisam zanimala nakon poroda, kao ena, a Martica je sa svojih etrnaest v e bila prava enica, znate da danas djevojice sazrijevaju puno ranije nego nekad... Zatim sam mislila da nije mogue, jer Martica je ipak njegova ki, a ja to nisam bil a, i bez obzira koliko se Eugeniju sviale mlaahne djevojke, to sam znala oduvijek jer imam oi u glavi i mogla sam vidjeti kako ih je promatrao, kako bi iskolaio oi z a svakom klinkom u minici, to nikako nije znailo da je spavao s vlastitom keri, to je protuprirodno, nastrano. Nisam imala nikoga s kime bih to mogla podijeliti, majci nisam ni u kom sluaju mogla rei, ali ni sestri. Htjela sam otii sveeniku, no u njega ba nisam imala povjerenja, bojala sam se njegova duga i neobuzdana jezika, osim toga, on je vrlo lako mogao biti kao onaj kod kojeg sam se ispovijedala ka o djevojica i koji me ispitivao toliko stvari, diram li se, na koga mislim kada s e diram, tada nisam imala ni jedanaest godina, toliko me upla io da se vi e nisam elj ela ispovijedati, a morala sam to i dalje initi jer me majka prisiljavala, govori la sam to je mogue manje, za svaki sluaj. Poku ala sam ponovno razgovarati s Marticom , no ona to nije eljela, dvije sljedee subote odbijala je govoriti o tome, ja sam e ljela vjerovati da je to bio samo san, ali nije, nisam mogla zaboraviti kako mi je sve ispriala, u jednom dahu, bez suza, spu tena pogleda izbjegavajui moj, kao da ju je bilo sram to mi to govori. Rekla mi je da se ponudio nauiti ju ljubiti se ka ko se ljube odrasli i da joj se na poetku svialo, svialo joj se imati tajnu, svialo joj se to joj otac posveuje pa nju, to ju smatra posebnom, eljela je privui oevu pozorn st, stei njegovu naklonost, naklonost oca koji je provodio tako malo vremena kod kue. Kada je stvar oti la dalje, mislila je da je krivnja bila nje zina jer nije znala rei ne na vrijeme, jer nije vikala, to je ona znala. Nije to m ogla nikome ispriati i odluila je to zakopati u zaborav, kao da je sve sanjala. Ne moj misliti da sam ovdje zavr ila samo zbog toga, govorila mi je, ima ljudi koji s u do ivjeli istu stvar i to su prebrodili, ima vi e razloga, pretpostavljam, osjeaj o sam-ljenosti, tvoja konstantna tuga, to to nisam znala voljeti samu sebe. Da sam netko drugi mo da bih sve to prihvatila na drugaiji nain, mo da bih vikala kada mi se uvukao u krevet, mo da bih sve ranije ispriala, to ja znam. No da sam ti prije ispria la, ne bi mi vjerovala, sigurna sam, rekla mi je. Sjea se, rekla mi je, kako si me izgrdila kada sam spalila tepih u sobi. Rekla sam ti da sam to uinila sa tipalj-k om za kovranje kose, a ti ak nisi ni razmislila i sjetila se da nikada nisam kovral a kosu i da si ti bila jedina koja je koristila tipaljku. Ustvari, spalila sam te pih kada sam poku avala spaliti gaice. Dobro se vidjelo da je mjesto gorjelo, da to nije mogla biti tipaljka. To je govorila malena, a ja se gotovo nisam ni sjeala s paljenog tepiha ni tipaljke, a jo manje spaljenih gaica koje sam mogla vidjeti u sm eu, ni i ta slino. Ne znam, bacala sam pogled unatrag i ma koliko sam nastojala isci jediti sjeanje, nisam se uspijevala sjetiti ni jednog jedinog znaka koji bi ukaza o de se ne to takvo moglo dogoditi, ak naprotiv, to da vam ka em. Na kraju sam ipak odluila razgovarati s Eugenijem, ne mo ete zamisliti koliko je to bilo te ko, provela sam dva tjedna ne sklopiv i oka jer mu se nisam usuivala rei, kao to sam i oekivala, sve je porekao, nagla avajui svaku rije, uvrijeen. Mala je sasvim l uda, ula je nekoga da o tome govori u bolnici pa to sada ponavlja kako bi privukl a pozornost ili da se osveti za bogzna to. Jedan dio mene vjerovao je da bi to mo gla biti istina, a drugi je mislio kako je nemogue da moja djevojica izmisli ne to s lino, pogotovo ne^ tako dobra djevojkaj)oput nje. Ludjela sam, u mjesec dana dobila sam deset kilograma. Stvarno nisam znala u to da vjerujem i, to da vam

ka em, najgore od svega je to nikada neu biti sigurna jer dokaza nikada nije ni bil o, a pogotovo nije bilo mu eva priznanja, samo rije keri protiv rijei oca. To to sam o dluila zatra iti razvod nije zato to sam slijepo vjerovala Martinoj prii, ve stoga to s am stavljena pred izbor, voljela sam ker vi e nego njezina oca, a morala sam se opr edijeliti za jednog od njih. Djelomino zato to sam se osjeala krivom. Vidite, ne zn am je li se dogodilo ili nije, ali znam da sam sve vrijeme bila toliko zauzeta s vime to se dogaalo vani da nisam nikada pogledala prema unutra, toliko sam bila op sjednuta zadr avanjem privida da sam odbijala priznati da nam je dom bio pravi pak ao. Mo da se to uistinu dogodilo, a mo da je moja ki bila toliko tu na to tako ivi da je izmislila sve samo zato to joj je bilo grozno, ali u bilo kojem od sluajeva, krivn ja je moja zato to sam podr avala brak koji nije imao ni ta od braka. Da sam se rasta la, bila bi to sasvim druga pjesma, krivnja je moja jer sam dopustila da mi ki ra ste u kui bez ljubavi, uz ogorenu majku, zalijepljenu za njezine skute iz iste osam ljenosti, toliko eljna ljubavi da sam nastojala nadoknaditi njezin nedostatak gu ei ju. Zbog toga sam rekla Eugeniju da elim razvod, to je bio razlog, zato to sam se osjeala krivom, eto vidite. Nije bilo tako jednostavno, znate. U to doba skoro se nitko nije rastajao, zakon o razvodu tek je bio izglasan, oni koji su se razvodili bili su na lo em glasu, o sobito u toliko katolikom okru enju kakvo je bilo na e. On, osim toga, nije htio niti uti za to, a ja nikome nisam mogla ispriati pravi razlog za moju odluku, iako mot iva nije nedostajalo: cijeli kvart je znao da mi nije vjeran, to da vam ka em, ali nisam imala dokaza pa nisam mogla dati iskaz. Idealan razvod bio bi uz suglasnos t obiju strana, no on je odbio plan, iz njega je progovarala mu ka ta tina, jer nitk o njega nee izbaciti iz njegove vlastite kue osim u lijesu, neka odem ja ako elim, ako elim misliti svojom glavom neka sama zaraujem i neka mislim negdje drugdje, sve dok je novac njegov i krov je njegov, sve dok drugi ive pod njegovi m krovom, oni koji o njemu ovise mislit e kako im on zapovijedi. Moja odvjetnica me upozorila da mi sluajno ne padne na pamet otii iz kue, ukoliko odem, bilo bi to napu tanje branog druga i u tom sluaju sve bih izgubila, kuu, penziju, sve, bila sam na samom rubu odluke da to uinim jer mi je ve bilo dosta svega, iako tada nisam im ala od ega ivjeti, iako nikada nisam imala nikakav posao izvan kue i nisam bila u g odinama kada bih mogla poeti prati stubi ta, bila sam navikla na drugu vrstu ivota. U meuvremenu, mala je iza la iz sanatorija i oti la ivjeti k mojoj sestri, kojoj sam r ekla da se elim rastati od mu a i da bi mi bilo dra e da malena ne bude kod kue da ne slu a na e svae. Moja je sestra digla paniku jer brak je za cijeli ivot, mora se izdr at i, jer naela i vrijednosti, jer blagoslovi i sakramenti. Nastojala sam odgovoriti pristojno, cijeli Bo ji dan je podbadala i gnjavila, stala je na stranu moga mu a, naravno, a cijeli ga je ivot promatrala s prijezirom, ona i cijela na a obitelj, ro ditelji i ogor. Na kraju sam zbog vlastite sestre morala iskusiti Kainove muke. O dvjetnica mi je rekla da bi sve moglo potrajati, da bih mogla ekati godinama na r azvod jer ukoliko on ne eli biti nazoan, trebalo je prvo ishoditi rastavu, a tek n akon rastave mogao bi uslijediti razvod, mogle bi proi i dvije godine, a to bih u meuvremenu s malom, gdje sam nju mogla smjestiti. Nije se eljela vratiti kui, govor ila je da joj nee biti dobro kod kue, ali nikada nije spominjala oca i nikada vi e n ije progovorila o onome, niti mi je davala kakva obja njenja, vjerojatno zato to je mislila da ih ja ne trebam. Ni ja nisam ponovno nainjala tu temu, kao da nije po stojala, kao da se razgovor u bolnici nikada nije dogodio. Htjela sam razvod jer nisam bila sretna i toka. Tu kalvariju vj n.e mo etenjjzamisliti.Japrotiv cijeloga s vijeta, majke, sestre, prijateljica, nitko nije razumio moju odluku. A Eu-genio je bio uporan k o vol, odbijao je otii. Sve dok mu jednog dana nisam rekla da u, ako ne ode, svima ispriati za malu, tu je pobjesnio kao zvijer, mislila sam da e me opet istui, vika o je da sam luda i da je mala takoer luda, kako mi uope mo e pasti na pamet da je mo gao uiniti takvo to, oi su mu sijevale od bijesa, tako je pocrvenjeo, vrat mu je na tekao, bilo je zastra ujue. Najgore je to to je imao pravo, ja to uistinu nisam bila u stanju povjerovati, u tom trenutku sam pomislila kako sam mo da u krivu, da je malena stvarno lagala ili izmislila cijelu priu, ili da je u deliriju pomije ala ma t u sa stvarnosti, tko bi znao to. Tako sam oti la u djeju sobu jer sam tamo spavala, logino je da vi e nismo spavali zajedno, i zatvorila se, zagnjurila glavu u jastuk da ne uje jecaje i zaspala plaui. No dogodilo se to da je on za dva dana spremio ko

vege i nestao, a kasnije me nazvala odvjetnica da mi ka e da ju je nazvao njegov od vjetnik i da e sve biti sreeno, tada sam poela vjerovati da je oti ao zato to se bojao da previ e ne ka em, a ako se toliko bojao, mo da malena doista nije lagala. injenica je da nikada o tome nismo razgovarali, ni on i ja, ni malena i ja, nikada nismo dotaknuli tu temu, nikada, nikada vi e, meni je pripala kua i neka crkavica od penz ije s kojom nisam mogla mnogo, no ki je vrlo brzo poela raditi pa smo s njezinom p laom nekako izlazile na kraj. Otada je pro lo dosta godina, ki, kao to znate, vi e ne ivi sa mnom. Eugenio se ubrzo p onovno vjenao, za vrlo mladu djevojku, nije imala ni dvadeset godina, a izgledala je jo i mlaa, vrlo tiha, bezveze, kakva sam i ja nekad bila, onakva kakve mu se d opadaju i kako mi se ini, dobro mu ide. Dobili su dijete i ele jo jedno. Na problem ostao je parkiran na niijoj zemlji gdje le e stvari koje se nikada ne spominju pa j a nikada neu saznati istinu. No to to sam uinila, uinila sam iz ljubavi, iz ljubavi prema keri, ne kajem se, zato to vjerujem da svatko mora stati na stranu onih koje voli ak i kada u njih sumnja, jer to je ljubav, a ako je ona izmislila priu ili ju je mo da sanjala, dra e mi je da sam pogrije ila nego da sam ju izgubila. N e ka em da njega nisam voljela jer voljela sam ga, ne ivi se s nekim tolike godine bez ljubavi, znate ve, iako je to mo da samo zbog toga to se iz navike raaju osjeaji, a osim toga, ja u ivotu nisam bila s drugim mu karcem, niti u ikada biti, ali ljubav , ono to se naziva ljubavlju, prava ljubav samo je jedna u ivotu, i ona koju sam l udo voljela, koju i dalje istinski volim, jest moja ki i uvijek e biti samo moja ki i, to da vam ka em, ne kajem se zbog toga. ALICIA ILI LJUBAVNE MASKE Na poetku sam mislila da je u pitanju transvestit. S tim silikonskim sisama, usna ma i sasvim izbijeljenom i rascvje-talom kosom koja je sliila vlasulji, pripijeno m suknjom i cipelama s platformom izgledala je upravo tako... Blje tala je nezamje njivim izgledom fashion victima, poput osoba koje se osjeaju bestijalno nezavisni ma, s potrebom da se neizostavno izdvoje iz mase, a s druge strane, strasni su i mitatori koji nu no moraju slijediti oznaene koordinate do te mjere da su sasvim iz gubljeni, bezuspje no nastojei biti originalnima i pri tom toliko pretjeruju da na kraju potpuno proma uju modu. Mislim da ju nikada ne bih prepoznala da mi nije pri l a. "Zar me ne poznaje ?" upitala je fiksirajui me oima (zakamufliranim debelim sloje m ma kare i sjenila), gledajui ravno u moje iznenaene oi ( iroke poput tanjura). "Ja sa m Alicia, zar me se ne sjea , draga? S faksa? I le smo zajedno na predavanja." Aliciju je pratila cijela svita mi iavih mo dnih freakova, koji su bili totalno in, odjeveni po posljednjoj modi, s frizuric ama iz Coufina: tipina gav-priljepu a. Nije imala ba ni ta zajednikog s bezveznom i mlo havom curom koju sam upoznala pred mnogo godina. Tada je mo da mogla biti ak i lijepa da nije bilo dviju nesrea koje su ju zadesile: prva je uzrokovana tetraciklinom koji joj je uzimala majka za vrijeme trudnoe to s e odrazilo na djevojiinim potamnjelim zubima. Drugoj je uzrok bila lopta koja ju j e pogodila punom snagom posred lica kao devetogodi nju djevojicu, za vrijeme jedne odbojka ke utakmice, slomiv i joj nos. Ni blistave oi, ni lijepo oblikovane usne, ni gusta kosa nisu uspijevali prikriti te toliko oite nedostatke. Da stvar bude jo i gora, nije imala neko fantastino tijelo, bila je ravna, bez bokova, trkljavica koj a iz bezline djevojke nikada ne preraste u elegantnu enu, nije bila dovoljno visok a, a nije ni znala lijepo hodati. Na kraju se pretvorila u igraku frajera iz loka lnog birca koji su s njom spavali, a drugi dan bi ju napucali jer su to ustvari e ljeli uiniti s bo anstvenom Suzi (impozantnih sisa i bokova koja nikada u ivotu ni z a to ne bi pristala s njima poi u krevet) ili barem sa mnom, no ni ja nisam ni s k im spavala, ne zato to sam mislila kao Suzana da mi nisu ravni, ni zato to sam pri e ljkivala izgubiti nevinost s ljubavi mojeg ivota, kako su mnogi krivo mislili, bi lo je to zato to sam ve tada znala da mi se ne sviaju mu karci iako se jo nisam usuival a izai iz ormara. Govorim o osamdesetim godinama, a tada je bilo izuzetno te ko gla sno izrei neke stvari, posebno u nekim okru enjima. Konano, za Aliciju se moglo rei d a je bila "simpatina cura". To je ona vrsta eufemizma koji se jo uvijek rabi za op isivanje cura koje nisu dobri komadi, a nisu ba ni previ e bistre (nije bila rrinr> Q vpp Qnvi p nlaha rlfi bi do la do izra aia); da stvar bude ljep a, svi su znali da se puno tro ila, Alicia je bila rabljena roba na sni enju na k ojoj su se deki ispucavali u pijanim noima, onaj tip cure u koju se nitko nije zal

jubljivao. Dvije godine, na prvoj i drugoj godini faksa, i la je u krevet sa svakim tko bi jo j se nabacivao, nikada nisam znala niti u saznati je li razlog tome bio nedostata k osjeaja ili je mo da nastojala osvajanjem prevladati svoj kompleks ru ne cure (sigu rno ga je imala, bilo je jasno jer je uvijek pokrivala usta kada se smijala da n e bi pokazala zube, a imala je i maniju kosom pokrivati lice kako bi sakrila nos ) ili mo da zbog nekog genetski programiranog nagona: ima cura, ka u, koje se raaju s puno razvijenijim libidom i razinom hormona vi om od prosjene. injenica je da nije izgledala sretno. Puno je pila i esto bi zavr ila prolijevajui gorke suze. Napokon se inilo da je radost u la u njezin ivot... i to u liku deka, kako to obino bi va u slinim sluajevima. Deko je bio nevjerojatan, na ogromno iznenaenje svih nas: pl avokos, svijetlih oiju, jake grae, rodom iz Olitea u provinciji Navarra, izgledao je dosta imuan, a na la ga je u sitne sate u nekom baru ulice Huertas. Viali su se d vaput mjeseno, jednom u Madridu, a drugi put u Oliteu, i ini se da je sve, unato ud aljenosti ili mo da upravo zahvaljujui udaljenosti, bilo totalno super, a tako se i nastavilo u naredne tri godine, sve dok Alicia nije diplomirala. Kako je zavr ila njemaku filologiju s odlinim ocjenama, nije joj bilo te ko pronai posa o, tada je jo bilo vrlo malo prevoditelja-tumaa za njemaki jezik, a veina ih je bila strahovito lo a, osim toga, za vrijeme booma u osamdesetim godinama brojna njemaka poduzea otvorila su svoja predstavni tva u zemlji. Zaradu od svojih prvih est mjese ci rada Alicia je ulo ila u ono to je oduvijek bio njezin san: promijeniti osobni o pis. Na poetku je eljela samo operirati nos i izbijeliti zube, no na klinici su ju uvjerili da, kada ve ulazi u operacijsku dvoranu, iskoristi prigodu da povea grud i silikonima, a oni e ioi dati veliki nonusr na rai zahvat, ne to kao "plati dva, a dobije tri". Dala je ispuniti jagodice, usne i bradu silikonom, a rezultat je bila jedna sasvim nova Alicia, Alicia s grkim profilom i prekrasnim zubima koje je izlagala pogledima esto se smijui, Alicia koja je nali kovala nekoj vrsti hodajue barbike, Alicia koja meni nije bila ni ta posebno, no mo gla je bez veih problema voditi neki od onih blje tavih televizijskih programa i dn evno primati stotine pisama od svojih obo avatelja. Kada je konano postala lijepom ili kada je napokon bila zadovoljna izgledom (jer svi mi znamo da je ljepota relativna, a meni prekrojena Alicia nije bila ni ta pos ebno, kao to sam ve rekla), na la se preko noi s masom mu karaca pod nogama, mu karaca ko ji nisu imali onu vrstu stava na koji je bila navikla u pro losti, stava onih koji su joj prilazili u bircu ili na tulumima pred jutro, kada se inilo da vi e nee ugra biti ni ta bolje. Bili su to drugaiji mu karci, eljeli su ju pokazivati, etati s njom p od rukom, izvoditi ju na veere, biti vieni u njezinu dru tvu. Bilo je tu mu karaca svi h vrsta: visokih i niskih, plavih i crnih, starijih i mlaih; mu karaca izra ene mu evno sti i po udnih oiju, mu karaca zavidnih tjelesnih atributa, mu karaca dodir kojih je iz azivao vrtoglavicu; novih mu karaca, pa ljivih, ak i uslu nih; toliko mnogo mu karaca da je deko iz Navarre vrlo brzo izgubio kategoriju uda i odgovora na molitve koje je tolike godine upuivala nebesima u ti ini, pretvorila ga u samo jednog od mnogih, ni boljeg, ni goreg, ni zgodnijeg, ni pametnijeg, ni bogatijeg od mnogih drugih. I tu je do lo do konflikta jer je Navarac inzistirao da se vjenaju, to bi znailo da b i ona morala otii ivjeti u Olite jer je on tamo trebao naslijediti obiteljske vins ke podrume i logino je da nije mogao napustiti mjesto. Taj plan koji joj se u pro l osti toliko sviao, biti suprugom imuna poduzetnika iz provincije, majka visoke i s vjetlokose djece nalik ocu - odjednom se Aliciji inio poput osude, smrti za ivota, sada kada ie nosieivala naibolie tulume, dizajnerk barove, luksuzne restorane, sada kada je upoznala, zahvaljujui svome poslu, toliko za nimljivih mu karaca, toliko novih kutaka. Ne mo e se rei da ona to nije eljela jer stv arno ga je voljela, no bila je znati eljna i mlada i osjeala je da se pred njom otv ara lepeza novih mogunosti koje nije eljela propustiti. Bila je rastrgana izmeu tek otkrivena apetita za ivotom i osjeaja krivnje. Jer kako e ostaviti tako dobra ovjek a, koji joj je pru ao ljubav kada je nitko nije volio, koji je nikada ni u emu nije razoarao i koji je, ak naprotiv, bio pun nje nosti, osjeaja i razumijevanja? No takoe r nije bila u stanju odugovlaiti i odgaati vjenanje jer nije voljela lagati, a osim toga, ve ga je poela varati i znala je da e se prvi posrtaj ponoviti, doi e drugi i trei i da e, bude li odgaala rasplet, samo sve vi e i vi e lagati. Postavljala si je brojna pitanja o sebi. Na kraju krajeva, nikada nije voljela k

uanske poslove, u asno te ko joj je bilo namjestiti krevet i premda je mogla raunati d a e u budunosti uvijek imati kunu pomonicu i da to nikada nee morati sama raditi, nij e se mogla zamisliti ogranienom voenjem kuanstva, zatvorenicom u blagotvornu okru enj u pre ivajue apatije. Jako su ju cijenili na poslu, sve vi e je putovala i zaraivala, a u Oliteu, naravno, nije mogla ni sanjati da postane prevoditeljica specijalizi rana za simultano prevoenje. Ustvari, vjerovala je da eli postati suprugom i majko m u trenutku kada je ta ponuda izgledala kao jedina mogunost koja joj se pru ala, a ukljuivala je ljubav. Sada su se otvarale tolike nove prilike... Najgore je bilo to je lagala samoj sebi jer je injenica da ni jedan od njezinih no vih pretendenata nije nudio, a ni tra io ljubav, ve ne to sasvim drugo. Zapravo je nj ezinu pozornost privlaio seks. Nova perspektiva seksa koju do tada nije poznavala . Osjeaj moi koji je imala zato to je ona bila ta koja odabire ili odbacuje, osjeaj da je eljena, a ne da ezne. Konano je prona la hrabrosti da sve ispria deku nakon to je odvrtjela priu u glavi stot inu puta. Osjetila se kukavicom kada je odabrala restoran kao kulisu za objavljivanje svoje odluke. Uinila je to tako da on, koji je kao pravi Bask imao istanan osjeaj da ne ispadne smije nim, ne mo e poeti plakati ili vikati ili... zapravo, Alicia nije mogla ni nasl utiti kakva bi mogla biti njegova reakcija. Tada je shvatila da, bez obzira na t o koliko su godina proveli zajedno, ustvari uope nije poznavala mu karca s kojim je eljela zasnovati obitelj. Da budem preciznija, nije to shvatila tek tada, ve je k onano smogla hrabrosti da si prizna, znala je sve vrijeme, no to nije eljela vidje ti onda kada joj je njezin deko izgledao kao posljednja Coca-Cola u pustinji, a s ve u strahu da ne izgubi taj uzor vrlina. Trebalo joj je puno vremena da mu objasni, bez obzira na to to je uvje bavala govor satima, kasnije se poela gubiti u razlaganjima i dodatnim obja njenjima, u okoli anj ima i skretanjima kako bi izbjegla pravu temu pa je na kraju on sam postavio pit anje: "Ti bi da prekinemo, zar ne?", a ona, tu na kakva je bila, nije smogla snage niti da mu odgovori i samo je klimnula glavom. Ostao je nepomian, irom otvorenih oiju, blijed kao mrtvaki pokrov, jo uvijek s vilicom u ruci, paraliziran od straha ili iznenaenja. Ona se osjeala lo e, ali ne zbog njega ve zbog sebe. Samo je eljela da taj trenutak proe, da ve jednom proguta taj gorki zalogaj. Odjednom ga je prezira la jer je slabi, a prezirala je i samu sebe ba zato to ga je prezirala, zato to nije uspijevala proizvesti neki plemenit osjeaj spram toga mu karca koji je bio tako do bar prema njoj. Zahvalio je zato to mu je to rekla u lice, odnosno, to mu nije pri opila u pismu - to je bio jedan od moguih naina da se rije i ovaj delikatan problem, a koji bi, bez sumnje, za nju bio puno bezbolniji - ostala je prenera ena jer joj n i u jednom trenutku nije pro la kroz glavu ta mogunost, takav kukaviluk, takav apsur d. Gotovo ga je mrzila zato to je toliko dobar, to je to primio na tako elegantan nain, zato to je bio ak u Slanju pronai i.ne to ugodno u nainu na koji je odluila prekinuti, zato to je uinio da se osjeti, za razliku od njega, tako jadnom i vrije dnom prijezira. Nakon prekida, Alicia je osjetila strahovitu krizu: osjeala je da e ju krivnja ivu izjesti, da ne govorimo o osjeaju straha od nepoznatog koji ju je razdirao. to ako je izgubila posljednji vlak? Sto ako nikada vi e ne pronae mu karca koji e se eljeti o e niti njome i imati djecu? Znala je da je Goyo bio izvanredna prilika i da e joj m ajka te ko oprostiti strahotu koju je poinila kada ga je ostavila - strahotu, jasno , promatrajui taj in iz oi ta majke, a ne njezina - u biti, Alicia je razmi ljala na sl jedei nain: to ako su tako rijetki deki poput Goya na ovom svijetu, ti raritetni dra gulji vrline koje svojim kerima promi ljene majke ne prestaju veliati, nije eljela da ba ona bude ta koja e umanjiti njihov broj pribrajajui jo jednog od njih cijeloj vo jsci samaca. Tono je da se u nekim trenutcima gotovo kajala zbog svega izreenog on e veeri u restoranu, osjeala je ku nju da nazove Goya te da mu predlo i da izbri u tu ep izodu i otvore nov raun, no ti trenutci nisu predugo trajali, a osim toga, kajala se izmeu dviju veera i izlazaka na pie, a luksuzni novi automobili njezinih ljubav nika odvozili su njezino pokajniko srce da se tje i na nekom trendovskom mjestu. Ni je ga se usuivala nazvati jer ju je zamolio da to ne ini, a nije ba tono i znala to b i mu rekla. Nije bila sigurna u ono to je uinila, ali je znala da mu se u ovom tre nutku ne eli vratiti. Tjelesni u itak gu io je dvojbe i u utkavao sjeanja. Pitala se je li ikada uope bila zaljubljena. Na poetku je bila toliko fascinirana

novinom toga sluaja, toliko zara ena entuzijazmom koji su osjeale majka, prijateljic e, sestre i tetke, kada ih je upoznavala s tim divnim mladiem pa ni u jednom tren utku nije posumnjala da je ono to osjea (a osjeala je mje avinu ponosa koji je izlazi o iz nje kroz sve pore inekog djetinjeg nemira i straha, to ako se taj san prekine odjednom iznenada kao to je i zapoeo) doista ljubav. Nekoliko godina kasnije, taj osjeaj koji ih je vezao inio joj se slaba nim u usporedbi s onim to se pretposta vljalo da bi trebala osjeati, s ekstatinom emocijom koja se odra avala, primjerice, u nekim pjesmama, poeziji, filmovima. Njih dvoje nisu voljeli istu literaturu, d ijelili politike ideje, glazbeni ukus, a ni smisao za humor, ak ni seksualni ivot sada kada ga je mogla usporediti sa svojim recentnim iskustvima, umjesto s onim odvratnim evama iz mladosti, odraenim u pijanu stanju i uz prosjean entuzijazam pa rtnera - seks nikada nije bio svemirski. Ustvari, nikada joj nije bilo jasno to j e on na njoj mogao vidjeti. Alicia je oito bila fascinirana - barem u poetku - nje govom ljepotom i dru tvenom pozicijom. Ali on, to je on mogao osjeati? to ga je privu klo? Mo da potpuna podreenost na koju obvezuje osjeaj manje vrijednosti: uvijek je p okazivala svoju apsolutnu raspolo ivost da se podredi njegovim eljama, raspolagala je ogromnim rezervama limfatinog strpljenja koje su joj korisno poslu ile za vrijem e njegovih napadaja bijesa, uvijek je dopu tala da on odabire filmove koje su odla zili gledati - obino one amerike akcijske koje je potajno mrzila - i glazbu koju s u slu ali u autu - one je-bade od kaseta Brucea Springsteena kojih se tako nerado sjeala - ili restorane u kojima su veerali - argentinske i grill restorane, iako n ije voljela meso. Ma koliko se osjeala krivom, nije se eljela vratiti takvu ivotu. e ljela je sama odabirati filmove, dosadne umjetnike filmove s titlovima, slu ati kon certe komorne glazbe u Monumentalu, veerati u japanskim restoranima, pustiti glas kad god joj se prohtije, a ne pomno odabirati teme vodei rauna o tome da ne smije proturjeiti ili povrijediti svoga dragog, ne morati podnositi izvje a kuda se kreta la i s kim je izlazila. Bila je slobodna. A to je imalo pozitivne i negativne strane. Ukljuivalo je u itak i osjeaj krivnje. Muena razmi ljanjima i premi ljanjima pa uvijek ponovnim promi ljanjima o tome to je mog lo biti a nije, je li pogrije ila ili nije, o nezrelosti koju je pretpostavljala o dluka da ostavi stalnog deka, bezlinog, ali stabilnog, iz du nosti prema nekom dubok om osjeaju koji je zami ljala, ali kojeg zapravo nikada nije osjeala, napisala je pi smo Miren, curi iz dru tva s kojim su obiavali izlaziti u Oliteu. Istina je da njih dvije nikada nisu bile ba bliske, ali Alicia se osjeala toliko izmuenom, imala je potrebu da se izjada jer u Madridu nije imala s kime podijeliti muku (kolege s f akulteta jedva su poznavali njezina deka; kada bi dolazio u Madrid, Goyo je nasto jao izlaziti s njom nasamo - pa je stoga nisu mogli braniti ili procijeniti situ aciju), eznula je da pred nekim iznese svoje sumnje koje su je toliko muile pa je pomislila da bi Miren mogla biti prava osoba ( ivjela je na pet minuta udaljenosti od Goya i viala ga je skoro svakoga dana) da joj ka e je li dobro postupila, je li on zbog toga patio ili se, naprotiv, s time nosio stoiki, a mo da je ak osjetio nek u radost, odreeno olak anje jer se rije io cure koja mu uope nije bila dorasla. Alicia se silno iznenadila kada ju je Miren nazvala telefonom i inzistirala da s e vide osobno, sugerirajui da ju pozove da doe u Madrid i da tamo porazgovaraju o toj temi. Pomislila je da Miren eli iskoristiti prigodu da si priu ti besplatan vik end u metropoli. Na kraju krajeva, Olite je poprilino dosadno mjesto - ma kako sl ikovito bilo, a to se nije moglo zanijekati - pa joj je takva ideja sigurno bila primamljiva. U svakom sluaju, ako je Miren imala potrebu da se zabavi, da na tre nutak pobjegne od dosade provincijskog mjesta ca, Alicia je imala potrebu nekome s ve povjeriti te je na kraju prihvatila sugestiju i pozvala poznanicu u svoj novi stan urbane raspu tenice. "Nisam ti ovo mogla napisati niti ispriati preko telefona", rekla joj je Miren, " vidjet e , radi se .0 vrlo delikatnoi temi..." Zaprepa tena je Alicia, to potvrdila. Ne nikako joj to nije mogla ispriati na drugi nain i jo uvijek nije bila sigurna treba li joj za to zahvaliti ili ne, iako je u dubini du e znala da je Miren uinila upravo ono to je trebala uiniti. Pria koju joj je ispriala Miren bila je iz vremena kada je Miren jo uvijek izlazila s Inakijem, Govovim najboljim prijateljem. Jedan vikend kada su Inakijevi rodit elji oti li na neku svadbu u Bilbao (uistinu nije va no radi li se o vjenanju ili kr te

nju i je li to bilo u Bilbau ili pak Vitoriji) provela je no kod njega (izmisliv i za tu prigodu neki glup izgovor tipa uenja kod prijateljice ili togod slino) i ne m o-gav i se suzdr ati, poela prekapati po njegovim ladicama, iz iste dosade (zatvorio s e u kupaonicu i nije ga bilo satima pa nije znala to bi sa sobom), a ne zato to se nadala da bi mogla pronai togod zanimljivo. Pozornost joj je privukla neka crna t ekica. Iznenadila se kada je, listajui uz bilje ke uobiajene u takvim notesima (mami n roendan, podii nalaze, ispit iz statistike, odvesti auto na servis...), nai la na slovo g, veliko tiskano G, koje se puno puta ponavljalo. Nije razumjela to bi to moglo znaiti. Pomislila je na neku curu iz ekipe koja se zvala Gotzone, no odmah je odbacila tu mogunost kao smije nu: Gotzone i Inaki gotovo da i nisu razgovarali, osim toga, da je bilo ne to meu njima, sigurno bi se zamijetilo. Nakon puno premi ljanja shvatila je da se G moralo odnositi na Goya. Iz nekog razl oga Inaki je bilje io svaki susret sa svojim prijateljem ili mo da samo sluajeve kada je kod njega spavao, a to je bilo dosta esto jer su zajedno studirali (ekonomiju na Sveuili tu u Navarri), ak su svakodnevno zajedno Govevim autom odlazili na preda vanja u Pamplonu: bili su nerazdvojni. Ta njihova povezanost esto je izazivala Mi reninu ljubomoru. Nikada nije pomislila da je u pitanju ne to udnovato, no bilo je oito da je Inakiju vi e stalo do Goya nego do nje i nije moglo promai da je meu njima dvojicom postojala neka vrsta suuesni tva, pro imanja kakvom ona nikada nije mogla te iti. To nikada nikome nije rekla jer joj se inilo da bi ju mogli ismijati jer mnogi su - ukljuujui i njezinu majku - takvu i ntimnu bliskost meu mladiima smatrali normalnom, ima ljudi koji misle da su mu karac i ena stvoreni za drugu vrstu razumijevanja, u krevetu, a da su u drugim stvarim a toliko razliiti te je zapravo izmeu mu karca i ene nemogue uspostaviti pravo prijate ljstvo - iskreno, blisko poput onog koje je vezivalo Goya i Inakija. Od otkria crne tekice Miren je poeo izjedati neki nemir koji je kljuao u njoj kao l eglo crva. Na poetku sama sebi nije eljela priznati krajnji motiv toj sumnji, bilo joj je gnjusno pomisliti da bi itko mogao biti tako nastran, a kamoli njezin dek o. Miren nije eljela imenovati svoj strah i jedino to se usudila, bilo je osjetiti neugodu zbog tako jakih i dubokih emocija koje je Inaki pokazivao prema Goyu, t ako da je u usporedbi s njima ljubav koju je osjeao prema njoj izgledala tako ane mino jer Inaki je Goyu posveivao puno vi e vremena, vi e se trudio oko njega, birao je ljep e rijei i upuivao mu pa ljivije poglede. Ipak, poela je misliti ono ega se od poet a pribojavala, sumnja je nikla u njezinu srcu, na plodnu tlu iz kojeg je bujala gluha bol, svakoga dana, osjeala je Inakija tako bliskim, a opet tako neuhvatljiv im u brojnim aspektima: poela je vjerovati da je Inaki uope ne voli. Tono je da se prema njoj ophodio lijepo i s po tovanjem, no izostanak strasti - u krevetu i izva n njega - vri tao je oito u. Od toga trenutka poela je njegovati ideju da ostavi Inakija. eljela je potra iti nek og drugog mu karca koji e uiniti da se osjeti voljenom, po eljnom, osobom. A to ako tak voga ne nae? Nije joj bilo va no. Mislila je da je bolje biti sama nego u lo em dru tvu , bolje da bude mirna i neudana, nego u vezi, a stalno izlo ena samooptu ivanju da n ije na razini tuih oekivanja. Osjeala se upravo onako kako se osjeala Alicia: krivil a je sebe zbog nezrelosti koju je podrazumijevala odluka da ostavi deka s kojim je bila oduvijek, da prekine tu vezu koja je bila previ e predvidljiva, ponekad dosadna, no na kraju krajeva stabi lna, rtvovati taj mir uime budue strasti koja se mo e, ali i ne mora, dogoditi, koja mo da uope i ne postoji; njezina ljubomora inila joj se djetinjastom i nije se usud ila poduzeti konaan korak koji bi ju odveo do konanog prekida. Poela je promatrati Inakija drugim oima i primjeivati detalje koji su ranije prolaz ili nezamijeeno, kojima ranije radije nije pridavala va nost: pogledima koje su pov remeno izmjenjivali Inaki i Goyo kada su bili okru eni ljudima, neko suuesniko namig ivanje i tople osmijehe koji nisu imali veze s trenutnom priom, i svaku priliku k ojom su se koristili da se okrznu, da se dodirnu naoko sluajno, dok je njoj bilo gotovo nemogue postii da ju Inaki u javnosti uhvati za ruku. Provela je mjesece u takvom stanju, promatrajui ih s ljubomorom inkvizitora, potresena gorkim retrospe kcijama u kojima se cijela zajednika pro lost inila poput farse, optu ujui samu sebe za to to je tako razmi ljala. Kao da je prognala sumnju u neki daleki zakutak podsvije sti iz kojega su dopirali gluhi i prigu eni vrisci nepovjerenja, samo lagani tihi a mor prigu en drugim glasovima i mislima s povr ine koji su ( urno i glasno) tra ili njez

inu pozornost, na primjer, to e rei obitelj ako ostavi deka ili to e ona sama izgubiti ako ga ostavi jer svi su mislili kako je ulovila jednu od najboljih prilika za udaju u cijelom kraju. Da nije bila tako napeta, vjerojatno ne bi ni primijetila detalj koji joj je otvorio oi i koji ju je odveo do rje enja misterija koji ustvar i i nije bio tako mistian. Zbilo se to u Donostiju* kada je jedne noi cijela ekipa iza la proslaviti Goyov roen dan. Prvo su veerali u nekom restoranu, zatim su krenuli na turneju po vinskim ba rovima, a oko tri ujutro zavr ili su u nekom diskoklubu po imenu Komplot u kojem s e oito na kraju veeri okupio cijeli Do* Baskijsko ime za San Sebastian nosti. Bio je to ogroman lokal s dva anka, a svaki od njih privlaio je, ini se, odr eenu vrstu gostiju: jedan je bio za minkerie (tipine mamine sinove iz donostijskih fi nih familija u svojim pa ljivo izglaanim ko uljama s izvezenim konjiem na prsima, moka sinama na nogama, Burrberv remenom oko pojasa i prijateljicama s ispeglanom koso m i biseriima na u ima), a drugi za moderniju ekipu (cure i deke kratko pod i ane kose, p ripijenim majiicama i hlaama raznih boja). Svi su puno popili: Goyo, Inaki, Miren i ostatak ekipe. Plesali su na podiju, drmusajui se i previja-jui u ritmu Aserejea , kada je Mireninu pozornost privukao Iiiakijev pogled prikovan za Goya koji je oti ao po pie na "alternativni" ank i tamo ivahno avrljao s nekim jako zgodnim, crnopu tim mladiem. Istoga asa Inaki je prestao plesati, progurao se agresivno izmeu plesaa odgurujui ih, do ao do anka i stao izmeu Goya i zgodnog tipa koji je u trenutku nest ao kao da ga je iznenada nu da potjerala u zahod ili kao da se pojavio hijerarhijs ki vi e pozicioniran mu jak potra ujui pravo na svoj teritorij. Nain na koji je Inaki zg rabio Goya za ruku, na koji mu se obraao, kao da mu prijeti, viui mu na uho, kao i agresivno odgurivanje uz pomo kojeg se Goyo otarasio svoga prijatelja... Ma kolik o ona to izbjegavala vidjeti, iako to nije eljela znati, ipak u tom kontekstu nij e mogla zanijekati da je upravo nazoila svai ljubavnog para. Naravno, nije imala n i jednog opipljiva dokaza, to je oito, no intuicija joj je govorila da nije bila u krivu, da se istina oitovala tamo na anku, ma ui rukama, privlaei pozornost i bilo ju je nemogue ignorirati. O tome nije razgovarala ni s kim, ak ni s Inakijem, znala je dobro da bi on to za nijekao, a vjerojatno bi ju optu io da je luda, da je sumnjiava spletkarica. Kada g a je ostavila, navela je uobiajene razloge: nije sigurna, ini se da nije zaljublje na, treba joj vremena... A on je, tono kako je i predvidjela, bio tu an, no ni prib li no neutje an, ak ni uvrijeen. S obzirom na to da je Alicia ivjela u Madridu i da je Goyo veinu vremena provodio sam, veza izmeu Goya (vezanog u teoriji, ali slobodnog u praksi) i Inakija (kojeg je ostavila cura s kojom je oduvijek bio) jo se pojaala, potvrujui Mirenine sumnje: sve vrijeme provodili su zajedno kao da je rije o paru policajaca pa su ih ak i u ekipi poeli zbog toga zafrkavati, znali bi ih nevino nazivati "Mirko i Slavko", no ni ta vi e od toga. Miren je svakim danom bila sve sigurnija da je njezina odluka bila ispravna, da ona nije bila ni ta vi e doli dimna zavjesa koja bi, ak i da se ud ala za Inakija kako su svi oekivali, za njega bila samo draga prijateljica i prop usnica u svijet po tovanja koji je okolina - stroga katolika obitelj, sveuili te Opusa Dei - i njegova savjest, oblikovana prema naelima reda i morala, od njega zahtij evala. - Morala sam ti to ispriati - rekla je Miren - jer kada sam proitala pismo shvatil a sam da prolazi krizu kroz koju sam ja ve pro la, da te izjeda isti osjeaj krivnje i pomislila sam da bi trebala znati. Takoer mislim da mi je trebao ispu ni ventil, m orala sam to nekome ispriati, sigurno ti je jasno da to nisam mogla uiniti u Olite u. Nitko mi ne bi povjerovao. A ak i da su mi povjerovali, bilo bi samo jo i gore. - Jesi li koji put osjetila mr nju? - upitala ju je Alicia. - Osjetila sam sve i sva ta, toliko pomije anih, nejasnih emocija da ak i ne znam to s am uistinu osjeala. Osjeala sam se prevarenom, izigranom, no takoer sam osjetila ol ak anje kada smo na kraju prekinuli. Osim toga, nisam ga voljela. To je pomoglo. U svjetlu Mirenine ispovijedi, Alicia je preispitala iz drugog oi ta cijeli svoj od nos s Goyom. Ako su Mirenine sumnje bile istinite, onda je prona la rje enje zagonet ke to je to Go-yo u njoj mogao pronai. Alicia je bila odlina kamufla a: zahvalna do b eskraja, ivjela je u drugom gradu te stoga nije ni najmanje uzurpirala njegov pri vatni prostor. Da, mo da

je Miren imala pravo. Sada kada je o tome razmi ljala, ovo obja njenje udesno je uklo pilo sve raspr ene djelie u mozaik. Nezainteresiranost, hladnou, Goyovu ravnodu nost k oje je nekada pripisivala baskijskom mentalitetu. ak i injenicu da se nikada nisu posvaali. Ne, on nikada nije bio ljubomoran, nikada nije primjeivao kako se sredil a, bilo mu je svejedno je li odjenula du u ili krau suknju i ima li otvoreni dekolt e, ini se da nije bio svjestan da ga je varala, a to je bilo vi e nego oito, promjen e stavova i apsurdne isprike koje je Alicia smi ljala kako bi izbjegla odlaske u O lite (iako, naravno, ni ona nije primijetila da joj je on bio nevjeran, ako je s ve to bila istina), ini se da ga nisu previ e odu evile ni spektakularne izmjene u Al icijinu fizikom izgledu, ni toplo ni hladno. Primijetio ih je, naravno, i pozdrav io pun entuzijazma te promjene, ak si je dopustio da joj predlo i neke nove frizure koje su isticale njezinu recentnu fizionomiju, no nova ljepota, ako je toga uope i bilo, nikada se nije odrazila na nekoj va nijoj promjeni, ni u jednom izljevu s trasti ili barem divljenja, samo u nizu pretjerano povr nih reakcija. Ne, on nikad a nije pokazivao ljubomoru, uvijek je kasnio na sastanke, stalno je pogledavao n a sat, kada bi ona bila na toaletu potajno bi telefonirao, treptao je kada su vo dili ljubav... Sve u svemu, pona ao se kao voljeni, a ne kao onaj koji voli. A to s e Inakija tie... Da, nekako se ini da je sve to bila istina. I ona je, kao Miren, primijetila pretjeranu bliskost meu njima dvojicom, a na poetku veze osjetila iste strepnje... ...I taj isti osjeaj krivnje zato to ih je osjeala i taj isti nagon da ih zakopa. Nije mogla ne zami ljati ih zajedno, jo gore od toga, nije uspijevala izbjei u itak ko ji je pri tom osjeala. Njihova tvrda, glatka, sportski graena tijela, skladna i iro ka, mlada, s mjerom oblikovana vje bom (tenisom, frontonom*, nogometom nedjeljom p rije podne), istokarena vrsta be* Baskijski sport, ne to poput skvo a dra, mi ie na listovima isklesane tono po mjeri, glatko Govovo tijelo bez dlaka osim pod pazusima, vjerojatno zamamno kovrav pli ani pokrov u Inakijevu sluaju kako se m oglo naslutiti na temelju njegove garavo crne kose u spiralnim uvojcima i tamnim mrljama koje su se nazirale na gle njevima, kojih se Alicia sjeala ili ih je mo da z ami ljala; kako se uspravni, pompozni taru divlje, uzdi ui, ljubei jedan drugome usne, udove i bradavice tvrde poput ko tica od masline; ogromnih kureva, neizmjerno zado voljni pod okriljem mraka i suuesnice noi dok su im roditelji spavali snom pravedn ika, u sivilu udobnih graanskih kreveta, pod raspelom koje je bdjelo nad njihovim noima, ve godinama ednim noima. Spavali su ne znajui da na par metara udaljenosti nj ihov voljeni i dobro odgojeni potomak - primjeran student, uzoran sin, model vrl ina... - svr ava po trbuhu ili po leima ili mo da u anus svojem najboljem prijatelju, grizui jastuk kako bi ubla io uzdahe u itka. Ne, ona nije osjeala mr nju, pria joj je bi la zabavna i nije mogla u njoj ne vidjeti neki element uzbuenja. Na kraju krajeva , oboje, i Alicia i Goyo, pomogli su jedno drugome, jedno su drugom osigurali po t ovanje okoline. Ru no pae u razredu i pederi u selu legitimirani su pred oima promatraa zahvaljujui novopeenim ulogama cure i deka, oboje zahvalni sudbini to ih je spojila : to je njoj dodijelila deka koji ne pita ni ta o njezinoj pro losti, a njemu curu koj a ne pita ni ta o njegovoj sada njosti. Nije bila va na ljubav ve njezin prikaz. Takav prikaz strasti da je on sam postao n akaznom tvorbom jednako udaljenom od onoga to su eljeli imati i onoga to su eljeli o sjeati. U svakom sluaju, osjeala je potrebu sve to provjeriti, znati je li istina ili su s amo puke sumnje ljubomorne Miren koje su pothranjivale fantaziju napaljene ili p retjerano ma tovite Alicije. Zbog toga se narednog vikenda nacrtala u Oliteu a da nije nikoga o tome obavijestila. Nije eljela nazvati Goya i rei mu da dolazi je r je bila sigurna da bi ju on zamolio neka to ne ini. Odluila je odsjesti kod Mire n i poku ati sresti Goya, kao sluajno, u nekom od barova i kafia kamo je obiavao zala ziti. Na kraju krajeva, Olite je selo, nee ga biti te ko pronai. A morala ga je osob no upitati. Miren to nije mogla shvatiti. Govorila je da on nikada nee priznati, da nema smis la pitati iako je tijekom vikenda pristala ugostiti Aliciju u kui svojih roditelj a. Napokon, nije mogla odbiti: ona je bila pozvana i po logici stvari, trebala j e uzvratiti gostoprimstvo. Alicia je stigla u Olite u petak po noi, noi koju je gotovo probdjela zami ljajui tis

uu i jednu moguu inaicu susreta s Goyom. Oti la ga je potra iti u dru tvu rezignirane i s keptine Miren u subotu, oko podneva, uvjerena da e ga pronai u kafiu gdje je ekipa o bino ispijala prvu jutarnju rundu i dogovarala se za veernji izlazak: hoe li te veer i ostati u Oliteu ili e pak pobjei do Pamplone. U kafiu nije bilo ni Goya ni ikoga od kvadre, no za pola sata ugledala ga je kako ulazi s Inakijem, a obojica su imali - detalj koji puno govori - mokru kosu, kao da su upravo iza li ispod tu a. Goyov izraz na licu bio je jednako indikativan: pro blijedio je kao krpa i doslovno razjapio usta. Potom joj je pri ao smije ei se, vidno nervozan. - to ti radi ovdje? - upitao je. - Evo. Do la sam te vidjeti. - Za to se nisi javila? - Htjela sam te iznenaditi. Hajde, poasti me vinom. Popili su vino uetvero u lagodnoj i opu tenoj atmosferi, kao da su jo uvijek bili pa rovi i kao da se nikada nisu ni rastajali, iako je pod prividom radosne srdanosti bila izra ena struja napetog straha koja se zamjeivala u mladia vi e no to su to oni t o eljeli: Inaki je lagano zamuckivao, a Goyo se zaplitao dok je govorio, kao da eli rijeima ubla iti neizvjesnost trenutka. - Hoe li me pozvati na ruak? - upitala je Alicia. - Ne mogu. Imam dogovor s roditeljima. - Nazovi ih i reci da sam do la. Ako eli , ja u ih nazvati. Moram ti rei ne to jako va no, nasamo. Pretpostavljam da si veeras zauzet pa... - Ali, to se zbiva? emu takva tajnovitost? to je toliko va no? - Ne mogu ti to rei pred drugima. Molim te... - U redu. Goyo je nazvao svoje s mobilnog telefona i rekao da nee doi na ruak. Odveo je Alici ju na neko poznato seosko gospodarstvo na brdu, nekoliko kilometara od mjesta. V idjelo se da je vrlo nemiran, to se moglo oekivati, no Alicija mu ni ta nije eljela d ati naslutiti. Na kraju, kada su konano sjeli za stol nije se vi e mogao suzdr ati. - Alicia... Da nisi trudna? Ona je prasnula u smijeh zagrcnuv i se jabukovaom pa ju je Goyo morao udarati po lei ma dok su je svi nazoni gledali zabezeknuto, a domaica je dotrala - sva zabrinuta i zajapurena - kako bi joj priskoila u pomo. - Ma ne, nisam trudna - umirila ga je Alicia, im se oporavila i im se domaica vrat ila u kuhinju. - Nema s tim ba nikakve veze. Ustvari, ne znam odakle bih poela... Moram ti postaviti jedno indiskretno pitanje. Moglo bi ti i zasmetati. - Ti e znati... - Jeste li ti i Inaki zajedno? Sada se on gotovo zagrcnuo. Odreagirao je kao da mu je netko opalio pljusku. Izn enada je zatvorio oi, a lice mu je poprimilo napet izraz, kao da su mu se lini mi ii paralizirali. Nakon nekoliko trenutaka provedenih u ti ini, inilo sgda je ipak do ao_ .k sebi. - Tko ti je to rekao? - upitao je vrlo polagano, prigu enim glasom. - Nitko mi nije morao rei. Shvatila sam - odgovorila je Alicia, kojoj se pretjera na Govova reakcija inila dovoljnim dokazom. Da se nasmijao ili iznenaeno izgovorio tooooo?, bilo bi sasvim drugaije. - Zato si me odluila ostaviti? Zato to misli da sam peder? -1 zbog mnogih drugih stvari, Goyo. - Ali ja nisam peder, kunem ti se da nisam peder. Ba me briga to su ti rekli - gla s mu je podrhtavao, a oi blistale, inilo se da je na rubu plaa. - Stvarno... - Ni ta mi ne mora ispriati ako ne eli . Osim toga, nisam te zato ostavila, nemoj vi e o tome razmi ljati - Alicia ga je uhvatila za ruku preko stola, poku avajui ga umiriti. Iskreno ga je alila... Ni ta nije priznao, ali ni u kojem trenutku nije porekao. Odnosno, rekao je da nij e "peder", ba tim rijeima, no nije davao nikakvih obja njenja niti je zanijekao i ta u svezi s Inakijem. Aliciji se inilo previ e okrutnim ustrajati na temi koja ga je v jerojatno jako boljela, s kojom se nije znao nositi, koju nikada ni s kim nije m ogao podijeliti, neprobojno izoliran kakav je bio u praznini neprilagodljivih na slijeenih naela, naela zastarjelih poput srednjovjekovne kozmogonije, no unato tome,

naela kojih se on nije mogao odrei; osim toga, sada kad vi e nisu bili zajedno, ni njoj ne bi ni ta pomoglo da zauzme stav inkvizitora. Nije imala potrebu nastaviti s ispitivanjem ili istra ivanjem: uvjerila se da je Miren imala pravo. Promijenila je kartu i vratila se u Madrid tog istog po-slijepodneva. Nikada vi e nije nogom kroila u Olite. Otada se Alicia podvrgla jo nekolicini operacija, meu njima liposukciji potkoljeni ce, od koljena do gle nja, kako bi istakla liniju nogu i jo jednoj malenoj na unuta rnjim i vanjskim mi iima lica. Postala je ovisnica o pilingu, o masa ama s eterinim ul jima, o tretmanima s biljnim ampulama, o seansama fitoterapije. Provodila je dan e u kozmetikim salonima i frizerajima. Isprobala je toliko razliitih frizura i boj a kose da ju je prodava na ribarnici upitao je li mo da glumica ili to slino te zbog e ga tako esto mijenja osobni izgled. Nije propu tala ni jedan novi tretman bez obzir a na cijenu. Uvijek joj se inilo da nije dovoljno zgodna. U isto vrijeme razvila je gotovo bolesnu ljubav za gay barove. Upoznala je jedno g gay frajera, prevoditelja, i poela ga je pratiti na njegovim turnejama vikendom . Vrlo brzo je prestala izlaziti na druga mjesta. Veina njezinih ljubavnika bili su homoseksualci. Neki su s njom odlazili u krevet samo da probaju kako je to, d rugi jer su bili toliko pijani ili drogirani da im je bilo sasvim svejedno hoe li to uiniti s pikom, neki zato to su vjerovali u devizu "sve vrijedi"... Gotovo nika da se to ne bi ponovilo vi e puta iako su ju svi smatrali dobrom prijateljicom i b ilo im je super s njom obilaziti duane ili navratiti do nje na kavu. Njezini spor adini seksualni susreti donosili su joj, na njezino veliko iznenaenje, puno vi e zad ovoljstva od nekada njih veza s heteroseksualcima. Prije svega zato to je za homose ksualce Alicia bila jedno novo neobino iskustvo, a injenica da su ju odabrali, za njih, kao i za nju, predstavljala je neku vrstu priznanja: osjeala se polaskanom, a oni su se vjerojatno puno vi e trudili nego da su se po evili s nekim neznancem u dark roomu. Osim toga, shvatila je da veina gay populacije ne prakticira penetra ciju esto, ve samo ukoliko se nalaze u stabilnim vezama, pa su zbog toga bili sklo niji istra ivanjima senzualne prirode nego zdravoseljakom guranju unutra--Yan, .Osi m.toga, bilo je u tome nekog ispunjenja, nekog L veselja poput djejeg nesta luka, koje Alicia nikada prije nije osjetila u seksu. Os im tih malih odskoka, Alicia je imala fantastian dru tveni ivot: gotovo svake veeri i zlazila je na premijere, otvorenja, modne revije. Ljeti je organizirano putovala na Ibizu ili Mikonos, uspijevajui spojiti gotovo trideset dana i noi u neprestano m tulumarenju. Dobro je znala da bi mnogi njezin ivot nazvali povr nim i praznim i da je u samom gay okru enju bilo onih koji su ju smatrali uljezom, govorili da je gav-priljepu a, no ini se da joj to nije previ e smetalo. Vi e nikada nije srela Goya, a ni Inakija, no s vremena na vrijeme ula bi ne to o nji ma. Goyo je imao novu curu, iz neke fine obitelji iz Pamplone, slatku i utljivu, a Inaki je navodno bio sam, tako je barem govorio. Oti ao je ivjeti u Vitoriju i do lazio bi u Olite vrlo rijetko. Bio je sve dalji od svoje stare kvadre. Osim toga, odijevao se sasvim drugaije, nosio je odijela Dolce&Gabbana i crne pripijene ko ul je. ak je zamijenio i svoje stare naoale s ro natim okvirima za neki superlagani mod el koji je izgledao u asno skupo. Nosio je kratko pod i anu kosu po posljednjoj modi i puno je gestikulirao u govoru, barem je tako govorila Miren, koja je bila na pu tu da se uda za Jona, drugog frenda iz kvadre, takoer vinareva sina. Nemogue je znati koga je Alicia tra ila u sebi i za to se toliko trudila da se ponovn o osmisli, kakvog je to meugene-rikog kri anca poku avala proizvesti ivei ivot mu kog ho eksualca, blje tei poput drag queena, prikrivajui u potpunosti ensku du u, je li tra ila slobodu u gay barovima, duha svoje stare izdaje ili odmazdu za vlastitu pro lost. Kada mi je ispriala svoju priu, izmeu gutljaja d in tonika, pijana ko kanta, a u isto vrijeme sasvim oaravajua, nije mi se inilo da previ e propituje svoju vrtoglavu egzi stenciju i razloge koji je pokreu. Govorila ie kako se odlino provodi i kako je odu evljena svojim ivotnim ritmom. Nije joj bilo ni na kraj pamet i da se uda i ima djecu. "Za sada, ne; a u budunosti, tko zna?" rekla mi je. "U svakom sluaju, lutko, zabav a nije ba previ e orijentirana na obitelj, dom i odr avanje vrste, a meni ti je, drag a, kaj da ti velim, zabava totalno suuuper." GAEL ILI OPSESIJA U LJETNIM NOIMA

Ka u da je opsesija jedan od najopasnijih ljudskih osjeaja. Prva opsjednuta bila je Eva. I to mnome. Eva je bila Rubenova sestrina koja je st igla u Alteu kako bi s nama provela vikend, no na kraju je ostala petnaest dana; tupava i napuhana klinka, po prirodi sklona zabranjenom, koju je, uvjerena sam, meni puno vi e privukla opasnost i beznadnost situacije negoli moje kvalitete. U poetku je Eva spavala na trosjedu jer u stanu koji smo dijelili nije bilo vi e mjes ta, no na kraju se instalirala u mojem krevetu koji je bio brani, uz ispriku da s u joj opruge starog razvaljenog kaua ranjavale lea. to da ti jo ka em... Konano, doista je teta to se enu ne mo e tu iti za poku aj silovanja. Stvarno mi je ve bilo dosta (nika a nisam voljela napasne ljude) pa je, nakon to sam zaprijetila da u se vratiti u M adrid ukoliko me sestrina ne ostavi na miru, Eva uvrijeena nestala i sama oti la u pohod po birtij ama, a drugog se jutra pojavila vodei za ruku nevjerojatan primjerak mu kog spola k oji je imao tijelo da ti se zavrti u glavi i tono onakvu vrstu mesnatih usnica ko je obeavaju uda i pru aju utjehu samo jednim jedinim dodirom. Prilijepljena za udvar aa kao da je neki trofej, Eva se raspekmezila od nje nosti i tepanja, sve vrijeme g ledajui mene, jer je zapravo cijeli taj jutarnji delirij od pogleda, sline i buda la tina, taj spektakl ljigavih osmijeha i pretjeranog stiskanja posvetila meni. elj ela mi je poruiti: "Nije mi stalo do tebe koliko si umi lja ". U meuvremenu, Ruben je prido lici upuivao blistave osmijehe za koje sam mislila da su samo instinktivan pr oizvod mladenake gostoljubivosti, koja je u isto vrijeme proizvod ne manje instin ktivne znati elje. Pelica pak nije govorila ni ta, sjedila je vrsto zatvorenih usta i i rom otvorenih oiju, kao da poku ava shvatiti predstavu prije no to u njoj pone u ivati. Ta toliko razraena predstava Evi nije poslu ila ni za to, dva dana kasnije vratila s e u Madrid ne uspjev i me impresionirati. No netko je ipak ostao impresioniran, bio je to Ruben koji se pretvorio u drugog opsjednutog. S obzirom na to da je shvatio da je ono plavo udo, kako ga je sam n azivao, a koje nam je Eva dovela kao trofej sa svoga izleta u selo, da je taj pr edivan predmet namijenjen pokazivanju i potro nji, mogue lokalizirati budui da radi kao konobar u jednom od kafia na trgu, Evin brati poeo je visjeti svake noi u navede nu lokalu, i to od ranih popodnevnih sati, prije no to bi poeli stizati drugi gost i, kako bi prozborio koju s mladiem putenih usana. Jutrom, na pla i, gnjavio bi men e i Pelicu detaljnim opisima tih razgovora. (Zaboravila sam napomenuti, Pelica je bila trea cimerica, a tako smo ju zvali zbog majice sa uto-crnim crtama koju je no sila umjesto pid ame.) "Ku i", govorio je i ponavljao Ruben, tupav i uporan u svojoj pjesmici . "Sigurno ]tgay. Ako se najvei mu karac kojeg smo upoznali do sada spetljao s Evom , kako se nee spetljati sa mnom?" Nisam ga vidjela toliko nagrizena nekom manijom od onoga puta kada se susreo s vlastitim ocem u dark momu Veniala, i kako nas n ije prestajao muiti ponovnim prepriavanjem svoje opsesije, povjerovale smo da je r azumnije pridru iti se neprijatelju kojeg ne mo emo poraziti, i konano, jedne subote sve troje smo se uputili u kafi, odluni da Gael padne, naoru ani u asno monim ecstasyji ma koji bi, po rijeima na eg dilera, napalili i zamr-ziva, s namjerom da isprobamo n jihovo djelovanje. Plan je bio pokupiti Gaela kada se kafi zatvori i organizirati neki tulumi u stanu, da vidimo na emu smo. Reeno, uinjeno. I tako smo u dru tvu nekoli ko veanki, nekih junkyja iz Benidorma, DJ-a i drugih konobara iz birca improvizira li chill out u na em stanu. Tulum smo organizirali na brzinu. Promatrala sam Gaela zaslijepljena, asimiliraj ui djelovanje njegove ljepote koju nisam znala razumjeti prve noi kada sam bila pr evi e ljuta na Evu i previ e opijena vlastitim ponosom da bi do mene prodrla bilo ko ja druga emocija. Ne samo da je bio zgodan, imao je skandalozno lijepe oi, blista ve eravice prevuene lepezom trepavica. Oi ostalih nazonih na partyju bile su udnovato nezrele u usporedbi s njegovima pa sam se upla ila pomisliv i koliko je samo stvari , i kakve sve prirode, imalo utjecaja na stvaranje toga pogleda, toliko intenziv na da je palio, ili mi se to samo inilo, jer bi me povremeno njime prikovao, vrsto i nepomino, kao da ne to od mene oekuje. Izgledalo je da se stvari dobro razvijaju (Ruben je proveo dosta vremena apui Gaelu na uho neke fore pa se konobar buno smijao, dok su sjedili gotovo pripijeni na r azvaljenu trosjedu) sve dok nisam odluila otii do kuhinje oprati nekoliko a a. Nagnut a nad sudoperom, iznenada sam osjetila

kako mi leima prolaze srsi, svjesna da me netko promatra. Gotovo u istom trenutku osjetila sam, na manje intuitivan, a vi e fiziki nain, ruke koje su me obgrlile oko struka i neki pravolinijski pritisak na stra njici - nezamjenjiv, nevjerojatan, n eposredan, nezaustavljiv. Nisam se uspjela ni okrenuti, a usne su se na le uhvaene u iluziji, tajna struja krvi, pulsi-rajua, pogubna, mekoputna, penjala se ubrzava jui mi rad srca koje je lupalo u isto vrijeme bestidno i neposlu no, jer ja nisam el jela popustiti nasrtaju njegova organa, eljela sam da se nametne razum, iako sam bila razvaljena od droge i alkohola, bilo mi je jasno da bi me Ruben mogao ubiti ukoliko me ovaj pridobije za svoju nakanu, stoga sam se rije ila konobara odgurnu v i ga i vratila se urno u dnevni boravak kao da se ni ta nije dogodilo. Ali Gael se nije vratio. Vjerojatno je putem naletio na Pelicu negdje izmeu kuhinj e i dnevnog boravka i zavr io tulum u njezinu krevetu. Tijekom nekoliko narednih dana u stanu je vladala ti ina napeta poput struna violi ne. Ruben nije elio razgovarati s Pelicom, a svaki put kada bi se sluajno na li zajed no u hodniku, zgromio bi ju ubojitim pogledom destiliranim iz najvee dubine njego va razoaranja i oaja, a Pelica (trea opsjednuta) mislila je na Gaela previ e da bi pri davala puno va nosti toj munoj utnji. No Gael nikada nije nazvao, nije se udostojio uputiti joj neku rije u kafiu, osim kratkog i kurtoaznog "kako si?". Tako su ujedi njeni u nesrei i bijesu, Ruben i Pelica ponovno poeli razgovarati i svi smo (ka em sv i jer sam i ja bila solidarna s njima) odluili da neemo navraati u kafi na trgu kako bismo izbjegli pogled na onu Nemezu u liku ljepotana. Ja sam ga ipak viala. U snu i na javi. Viala sam ga nou, u nonim ma tarijama i danju u mislima. Vi e puta mi je na trgu pogled na neki savr en profil ili na plavi u vojak koji je L padao na pravilno elo ubrzao rad srca, no trenutak kasnije otkrila bih da je taj detalj koji me je toliko uzbudio pripadao nekom neznancu, toliko drastino i smije n o drugaijem od Gaela da sam se upitala ne ludim li mo da. Na kraju se ipak stvarna vizija nametnula nad zami ljenom jer, kako se moglo pretpostaviti, u tako malom mj estu morala sam se sudariti s pravim Gaelom, pravim pravcatim Gaelom, od krvi i mesa. Jednom u supermarketu, drugi put u prodavaonici novina, trei dok sam kupova la sladoled. Moje su ga oi u poetku izbjegavale no na kraju bi se ipak zaustavile na njegovima, koje su mi vla ne uzvraale pa nju, a pritom se inilo da dolazi do brze r azmjene nijema razumijevanja. injenica da smo se razumjeli bez jedne jedine izgov orene rijei zbli avala nas je vi e od bilo kakva obja njenja. Bilo je oito da ni ja, a ni on, nismo zaboravili prizor u kuhinji, pa sam tako ja postala etvrtom opsjednutom. Izluivalo me saznanje da ga imam tu, nadohvat ruke, trebala sam samo navratiti u kafi jedne veeri da bih ga dobila, no nisam se usuival a poduzeti taj korak da ne uvrijedim cimere. Vidjela sam ga u svakom trenutku, z ami ljala na svakom uglu, tra ila ga danju i sanjala nou, moja je podsvijest bila pro badana o trim trnom udnje. Ponekad mislim da mi je ta opsjednutost, ta monomanija, taj nain uporne fiksacije na u itak zapravo davala puno istananiju zadovolj tinu negol i njezino ostvarenje. Konano, zadnje veeri toga ljeta donijela sam odluku. Da rezimiram, sljedeeg smo dan a odlazili i mogunost svae zbog Gaela vi e nije bila toliko stra na: barem neemo dijeli ti isti stan kada to budemo morali ra istiti. Pojavila sam se u kafiu u minici koju sam ukrala Pelici i koja mi je bila strahovito neudobna, jer nikada ili gotovo ni kada nisam nosila suknje, a pogotovo ne kratke. Zatekla sam ga za ankom - izazovn ih oiju, poluotvorenih usana - nje nog i raspolo enog. Njegov pozdrav bio je toliko p rirodan i veseo. a ophoenje toplo, kao da me sve to vrijeme oekivao. Poeli smo razgovarati o triarija ma, o prepunoj pla i i o ukusu veana, o tome koliko je te ko raditi u baru te kako nij e puno lak e dijeliti maju ni stani s jo dvije osobe, iako se radi o vrlo bliskim prija teljima. Uskoro sam primijetila, dok je Gaelova ljepota potpaljivala moje gorlji vo divljenje, da su njegove rijei hladile razgovor, jer deko, izgleda, ba i nije bi o previ e bistar, a i inilo se da ima previsoko mi ljenje o sebi. "Izlazim za pola sata", rekao mi je na kraju, zakljuiv i razgovor. "Saekaj me pa mo em o do pla e." Ali, ve na pla i, dok mi je, onako golem na meni, lizao vrat, ruku zauzetih drpanje m mojih sisa, poelo mi je sve to izgledati apsurdnim. to li sam ja radila s tim val

erom s pla e koji u ivotu nije prolistao knjigu, osim mo da telefonski imenik? Jesam li ga eljela uistinu ili samo zato to su ga i drugi eljeli? Osim toga, to li sam ja drugo nego samo jo jedna od njegovih recki, jedna od tisuu avantura sa anka, jedna od mnogih koje je povalio i koje e na pla i povaliti na le aljci? Bila sam opsjednuta obinim neodgojenim balavcem, klincem-tiraninom s ogromnim apetitom za nagradama i nepremostivim vjerovanjem u svoje unutarnje pravo da za njima posegne. Osjeala sam da mi je tijelo strano, udno, kao i ja sama, na toj udnoj pla i, odjevena (ja il i moja replika koja mi je nalikovala te noi) na, za mene, udan nain. Stoga sam ubrz o ustala povukav i maju nu suknjicu najbolje to sam mogla, rekla sam mu da se ne osjea m dobro i da se moram vratiti kui, sama. Zbogom, Gaele, ako se vratim idueg ljeta, sauvaj za mene svoje usne, rekla sam ne izgovoriv i to, onako za sebe, jer sam upr avo u tom trenutku otkrila da postoji ljudski osjeaj koji je moniji od opsesije. P onos. CIPELE ILI MASKE SUDBINE Nije to bilo najbolje ljeto u mojem ivotu. Mislim da najbolje ljeto, kao i najbol ji ljubavnik, tek dolazi. Imala sam boljih i lo ijih ljeta u ivotu, koliko se sjeam ni jedno nije bilo spektakularno, osim onih u ranom djetinjstvu. U svakom sluaju, ispriat u vam jednu istinitu priu. Tijekom tri godine bila sam u vezi koju danas ne bih mogla nazvati ljubavnom, bu dui da sada, kad mi se povratio razum, mislim da onaj koji voli ne poni ava svog pa rtnera, ne zlostavlja ga niti mui. Recimo, dakle, da sam bila u vezi (bez pridjev a) s manijakalno-depresivnim, nezrelim, ekstremno ljubomornim mu karcem koji lako gubi strpljenje i pod utjecajem kojeg se moj karakter toliko izmijenio da su moj i prijatelji postali vidno zabrinuti promatrajui kako nekada nje olienje zabave blij edi i vene naoigled. Taj je ljubavnik imao nekoliko taktika uz pomo kojih bi od mene dobivao sve to je po elio, mijenjao ih je prema potrebi: ponekad bi to uspijevao laskavom nje nosti, p onekad vikom i prijetnjama, hladnoom i zapeaenim ustima, ponekad podi ui ograde od rij ei kako bi se za titio od vlastitih osjeaja, a ponekad distancom s koje se odnosio p rema meni kao da sam neki stranac... Ne' bih znala rei kojeg sam se od tih naina p ona anja, koje od tih njegovih taktika, vi e pla ila. Moja prijateljica Genima radila je na Filmskom festivalu u San Sebastianu i svak og ljeta imala je na raspolaganju predivan stan s pogledom na pla u. Vidjev i u kakv om sam se groznu stanju tada nalazila, pozvala me da s njom provedem tjedan dana . Preslabo je rei da me pozvala, gotovo me preklinjala da ju posjetim. Moj prijatelj Nacho iv je dokaz da je, suprotno vjerovanju mnogih, prijateljstvo izmeu ene i mu karca mogue i da nije nu no da jedan od njih bude gay. Iako smo oboje he teroseksualci, seks meu nama nikada nije bio opcija (osim mo da nekog davnog neplod nog i odbaenog poku aja u pijanu stanju) i, dakako, nikada nije utjecao na divljenj e koje smo obostrano osjeali, kao ni na raspolo ivost s kojom smo jedno drugome bez iznimke izlazili u susret. Budui da se, izmeu ostalog, prijateljstvo hrani zajednikim interesima, nije mi bilo te ko uvjeriti Nacha da poe sa mnom u Donosti: on e nas prevesti svojim autom, a ja u zauzvrat, preko Gemme, srediti besplatan smje taj za vrijeme trajanja Festivala, budui da je bilo praktiki nemogue pronai neki dobar hotel u gradu u to vrijeme osim ukoliko niste osigurali rezervaciju nekoliko mjeseci unaprijed. I tako smo se na li Gemma, Nacho i ja kako slu amo Methenvja, a zatim obilazimo birt ije, sve troje samci u tridesetim godinama, ne previ e frustrirani zbog toga, ne-o psjednuti imperativima biolo kog sata, suprotstavljajui se opoj pretpostavci da su n eo enjeni i neudani ljudi koji se pribli avaju etrdesetoj ludi ili tu ni, bili smo zadovoljni to smo zajedno, odu evlje ni injenicom da se poznajemo, ja sam zaboravila svoje sentimentalne probleme, a N acho i Gemma svoje. Kada smo se te noi vratili iz na eg prvog izlaska u grad, sve t roje pripiti nakon prvog zajednikog koncerta i prvog donostijskog izlaska, primij etila sam na ekranu mobitela tri registrirane glasovne poruke. Zbogom, radosti, tako si kratko trajala! Bio je to moj deko, pijan ko majka i uvrijeen zato to me nije mogao pronai. Nekoliko dana ranije estoko smo se posvadili i zajedno zakljuili da bismo se trebali prest ati viati neko vrijeme. Ka em "zajedno" iako se radilo o neemu nametnutom s njegove

strane, emu sam se ja odluila prikloniti samo zato to sam odavno bila prihvatila ul ogu slabije u vezi. No on je bio poput psa koji nije htio jesti, ali niti sasvim odustati od jela: nije me elio vidjeti, a u isto vrijeme nije elio da se viam s dr ugima, i zbog toga mu je glas zvuao tako ljutito. Oito mu se nije svidjelo to me ni je na ao kod kue, shrvanu i u i ekivanju, to nisam uala pokraj telefona oekujui njegov v. Mo da je oekivao da se pona am kako sam se obiavala pona ati u takvim prilikama, da o stanem kod kue patei zato to ga nema, bez njega nesposobna za izlaske i u ivanje u bi lo kojoj aktivnosti. Jako se naljutio uvidjev i da se njegova predvianja nisu ispun ila. Nazvala sam ga u dva sata ujutro, svjesna da je prekasno da bilo koga zovem, bil o koga osim svog ljubavnika-mui-telja, koji je obiavao izlaziti do ranih jutarnjih sati budui da mu je porodini novac dopu tao da ivi pravei se da se bavi umjetno u i li o ga obveze da obavlja neki posao u uredu ili bilo gdje drugdje gdje bi se morao dr ati radnog vremena i ispunjavati neke obveze. Pitao me, na vrlo ru an nain, gdje sam. Rekla sam mu, pripito petljajui jezikom, da sam u San Sebastianu, u trenutku se zapleo u umu pogrda koje su diktirali alkohol i ljubomora ili kombinaija ovih dvaju imbenika. Nisam mogla nai naina da ga urazumim. to sam bila ljubaznija , on je postajao sve neu-godnijim, pretpostavljam da je razlog tome to je to nano vo potvrivalo njegovu nadmo. Ja sam sve vi e patila, a on se osjeao jaim. Poela sam plakati, toliko sam jecala i uzdisala ronei suze da me Nacho, upla iv i se z bog stanja u kojem su se nalazili moji ivci, prislio da prekinem razgovor. Zatim je sjeo preda me i ponovio mi priu koju mi je ispriao ve tisue i tisue puta bez ikakv a rezultata: o tome kako si uni tavam ivot, kako je oito da me taj mu karac ne voli i kako mi ne preostaje ni ta drugo nego konano prekinuti tu vezu. Ja sam ga slu ala kao da slu am ki u, klimajui pognutom glavom vi e iz pristojnosti nego iz uvjerenja. Znala sam da je sto posto u pravu jednako kao to sam znala da neu po duzeti ba ni ta u vezi s tim. Jer svaki put kada bi mi Nacho, ili tko drugi od moji h prijatelja i prijateljica, odr ao slinu propovijed, ja sam znala da su potpuno u pravu, imala bih vrstu namjeru ne to promijeniti, klela bih se da u poduzeti drastine mjere, no uvijek bi me nadvladala bol u srcu i idueg jutra ponovno bih nazvala s vog ljubavnika. Nacho je govorio tihim i sasvim uobiajenim tonom, bez pretjerivanja i uzbuivanja, a ja sam odjednom, usred njegova govora, napustila stav ravnodu ja i poela ga uisti nu slu ati, jer sam odjednom osjetila da se svaka Nachova rije, tek to bi je izgovor io, zabija u moju svijest snagom metka. Slu ala sam ga s glavom meu rukama i spu teni h oiju, fiksirajui are na tepihu, ne usuujui se podii glavu da ne poka em suze i kako s ne bih morala suoiti licem u lice s istinom, a znala sam da se ona odra ava u oima mojeg sugovornika. Dok je Nacho razgovarao sa mnom, cijela pria o mojoj vezi iznenada mi se prikazal a kao naporna potraga za neim to nikada neu pronai. To otkrie nije imalo ni ta neoekiva o jer je ve dosta dugo obitavalo u graninoj zoni moje svijesti, onoj koja odvaja svjesno od nesvjesnoga, gdje obitava ono to znamo, a ne elimo vidjeti i tek malo-pomalo se usuujemo priznati. Ja sam tome radi je okretala lea hvatajui se instinktivne sklonosti tlapnjama kojima se hranilo moj e srce, nijeui da je ve odavno to isto srce, ma koliko privr eno bilo, zbog nebrojeni h razoaranja krenulo nizbrdo, priznavala ja to ili ne. Stvorila sam duha. Moja veza bila je mrtva, ali ne i zakopana, zato to sam ju pok u avala na minkati i mrtvacu dati privid ivota, poput nekog djelatnika pogrebnog podu zea koji sredi pokojnika kako bi njegovi voljeni mogli do zadnjeg asa zadr ati iluzi ju da jo nije oti ao. U trenutku mi se jasno pokazala budunost poslo ena preda mnom na stolu poput karata za tarot, a ja sam se, prolazei njezinom beskrajnom prazninom , suoila s potro enom enom koja ju je nastanjivala, ogorenom osobom u koju sam se pre tvarala, onom koja e umrijeti iva zato to ne pronalazi snage da ostavi mu karca koji ju je polako trovao. Kada je Nacho zavr io svoj govor, moja je ti ina bila toliko izra ajna koliko i njegov e rijei, uletjela je u ovaj prizor snagom oitosti. Dugo smo tako sjedili, bez rijei , ne gledajui se, ja uporno buljei u tepih, Nacho uhvaen u neki osjeaj nemoi. Na kraj u sam ustala, zahvalila mu hladno i ljubazno i oti la spavati, fiziki i emotivno is crpljena, uvjerena da neu imati dovoljno snage i volje privesti kraju tu priu koja me ivu izjedala.

Sljedeeg jutra Gemma, Nacho i ja odluili smo pro etati pla om. Na izlazu nas je iznena dio pronalazak crnih cipela koje su stajale uredno poslo ene pred samim vratima zg rade. Zanimljivo je da se radilo o sasvim novim cipelama, veliine trideset i osam i pol, koja je upravo meni savr eno odgovarala. Malo je proizvoaa obue imalo taj bro j. Bile su to cipele s potpisom Athene Alexander, dizajnerice ije sam modele jako voljela no do njih je bilo te ko doi. Iznenaeni ovim otkriem, poku ali smo pronai suvis lo obja njenje za odbacivanje takvih skupih i gotovo neno e-nih cipela. Pomislili smo na neku romantinu priu: mladi je podigao djevojku da ju u naruju prene se preko praga zgrade, kao da unosi mladu. Mo da ih je susjed, prona av i cipele razba cane po ploniku (djevojci one padaju s nogu dok njima ma e, razapeta izmeu osjeaja sr ama i veselja, pravei se da se opire, no ustvari odu evljena idejom da ju dragi pod igne u naruje), uredno slo io i ostavio na uglu. Pomislili smo da je mo da neka pijana Engleskinja, izmuena uljevima, u dva trzaja st resla cipele s nogu odluiv i nastaviti put bez njih. Takoer smo pomislili da je mo da neka cura iz bogate obitelji upravo prekinula s dek om i odluila se rije iti svih njegovih poklona. Mo da ih je, pomalo tu na to takve prekr asne cipele nee imati tko nositi, odluila ostaviti na vidljivu mjestu na uglu u na di da e ih netko pronai i uzeti. Dakle, proveli smo jutro smi ljajui prie o izgubljenom i naenom paru cipela. Na kraju sam ih odluila zadr ati, ne samo zato to su mi se jako sviale ve zato to su mi pristajale kao salivene. Popodne sam nazvala svog prijatelja Francisca, strunjaka za ezoterina pitanja, i i spriala mu priu uvjerena da je pronalazak cipela imao neko posebno znaenje. Rekao m i je da cipele koje ekaju na vratima ne to znae (bilo je oito da su ove cipele ekale b a mene, s obzirom na to da vrlo te ko pronalazim pravi model za moje pre iroko stopal o i veliinu koja je ba na polovici, ni trideset i osam, a ni trideset i devet, a d a su jo pri tom u skladu s mojim ekstravagantnim ukusom), cipele spremne da ih ne tko obuje i krene u njima nagovje uju radikalnu promjenu u ivotu, znak su da slijedi skretanje na sljedeem zavoju ceste, znae da e put krenuti novim, boljim smjerom. Iracionalno obja njenje, rekli bi neki, ezoterino ludilo, pjesniki delirij... Mogue. Na kraju, neka ka e tko to hoe, injenica jest da vi e nikada nisam nazvala onog svog ljubavnika iako je tijekom protekle tri godine bilo puno unijih i bje njih telefonskih rasprava od one noa nje, i ako je bilo dobronamjernih propovijedi toliko uvjerljivih pa ak i uvjerljivijih o d Nachove. Znam da je pronalazak cipela bio presudan za promjenu koja je uslijed ila u mojem ivotu, ali ne znam je li tome tako zbog prsta sudbine ili zbog sigurn osti da mi je sudbina dala snage da konano donesem odluku, bila je to mo da moja su gestija, moje vjerovanje u unaprijed zacrtanu sudbinu koje me je potaklo da prom ijenim smjer i tako je moja volja postala sudbinom iako sudbina ustvari nije pos tojala, ili je ipak postojala, no nije bila njezina ruka ta koja je namjestila c ipele pred moja vrata. Ali za to se sudbina ne bi maskirala u uzbuenu djevojku, pij anu Engleskinju ili gospoicu iz fine familije? Nije li istina da djela svakoga od nas nisu uvijek sluajna ve da ponekad uvjetuju djela drugih na naine koje nikada n e bismo mogli predvidjeti? Na kraju krajeva, nikada to neu saznati, a iskreno reeno, nije me ni briga. PALAINKE SA LAGOM Onoga prvog etvrtka bila sam pozvana u ured gospoe ravnateljice usred sata matemat ike. U ao je kolski portir, ne to pro aptao na uho profi, a onda mi je profa rekla da m e gospoa ravnateljica eli vidjeti. Bila sam malo nervozna - ma dobro, dosta nervoz na - ali i zadovoljna, jer nisam voljela matku, a kako sam znala da nisam naprav ila ni ta lo e, bila sam svjesna da me ona ne zove da bi me potala. A, to da, nije mi padalo na pamet zbog ega bi me eljela vidjeti i cijelim putem dok sam hodala iza portira, vrtila sam po glavi pitanje za to bi ba mene di a eljela vidjeti. Di u su zvali Repata jer je bila vrlo visoka i vitka i nosila je neku udnovatu friz uru, svu na u urenu i dignutu u zrak, od koje joj je glava izgledala ogromno, tako d a je nalikovala hodajuem repu. Kada sam to ispriala mami, uope joj se nije svidjelo i natjerala me da se zakunem da ju nikada neu tako zvati. Ali svi su ju zvali Repata i kako da onda ja to ne radi m. A vi e se uope i ne sjeam koje je njezino pravo ime.

U uredu gospoe ravnateljice nalazila se, naravno, ona i jedan jako, jako visok go spodin, stra no zgodan, potpuno bijele kose i plavih oiju, koji je jako fino mirisa o i malo podsjeao na Djeda Bo injaka, iako nije imao bradu, a umjesto crvenog odijel a nosio je plavo odijelo s kravatom. Di a me pitala poznajem li toga gospodina, ni sam ga poznavala pa sam odgovorila ne. Onda je di a rekla da je gospodin rekao da je on prijatelj moga oca, da rade u istom uredu i da me poznaje. Kako mi se gosp odin dopadao, rekla sam da je to istina, da sam bila zaboravila no sada sam se s jetila da on radi s mojim ocem, da sam ih nekada viala zajedno i da mi ga je otac predstavio no da sam zaboravila gospodinovo ime. Alberto, zovem se Alberto, rek ao je, zar se ne sjea ? Naravno da se sjeam, rekla sam, Alberto. Alberto je rekao da je do ao po mene jer ga je zamolio moj otac, ne treba se brinuti, srce, ni ta stra no se nije dogodilo, a imao je tako lijep i tako nje an glas pa sam se prestala brinu ti. Osim toga, nitko me ne zove srce, nikada me nitko nije tako zvao, barem mi s e ini. Onda je nastavio obja njavati da se mama onesvijestila u kui, ili ne to slino, i da su ju odveli u bolnicu na pretrage, da je moj otac odjurio u bolnicu i da je zamol io njega, jer je s njime radio (mislim s mojim ocem), da me pokupi u koli i odvez e u bolnicu. I opet mi je rekao, ne brini, srce, i objasnio mi da pad nije bio o zbiljan te da je do ao po mene samo da tata bude mirniji. I nisam se brinula. Di a se nasmije ila, a gospodin koji je nalikovao Djedu Bo injaku uzeo me za ruku i iza l i smo iz kole. Pred ulazom je bio parkiran auto, ogroman i crvene boje, poput oni h iz filmova, s jako dugakom i uskom haubom i krilcima sa strane, tako nekako. Bi la sam jako zadovoljna, zbilja, ne zato to je mama pala, ve zato to sam se rije ila sata matke, zbilja mi je fuj, a o sim toga, trebala sam se voziti u takvom mrak autu. Tad mi je gospodin Alberto r ekao da bi me prije svega elio odvesti na doruak. Nisam mu rekla da sam ve dorukoval a jer me uhvatila glad, ustvari, ja sam skoro uvijek gladna, pa me tako Alberto odveo do VlPS-a* i tamo smo sjeli za jedan od stolova, a ne za ank i Alberto me j e upitao to bih htjela jesti. Pitala sam mogu li naruiti palainke sa lagom, a on mi je s osmijehom odgovorio da mogu naruiti to god elim, pa sam naruila palainke sa lagom i frape od jagoda. Objasnila sam mu da mi tata nikada ne dopu ta da naruim palainke sa lagom zato to debljaju, no odmah sam se pokajala to sam mu to rekla jer sam pom islila da bi mi Alberto, kada to sazna, takoer mogao zabraniti da jedem palainke. No Alberto se nasmijao i rekao mi da se ne brinem, da sam sasvim u redu takva ka kva jesam i da u imati vremena smr aviti kada budem starija, jer jako sliim na mamu, a mama mi je vitka, tako da u vjerojatno kad budem vea biti kao mama, skoro sve d jevojice smr ave u pubertetu. Pitala sam ga kako zna da je moja majka vitka, poznaj e li ju. Rekao mi je da ju je upoznao pred puno godina, prije no to se udala za m og oca. Tada mi je objasnio da mama uope nije pala i da on nije tatin prijatelj t e da s njime ne radi, ve da je bio mamin prijatelj. Pitala sam ga je li bio prija telj ili deko, a on mi je odgovorio da je bio ne to izmeu pa sam pomislila da je to bilo ne to kao ovo izmeu mene i Javija. Onda mi je objasnio da jako dugo nije vidio mamu, otkako se udala za mog oca, ali da je znao da je rodila ker i da me je odu vijek elio upoznati jer ga je morila znati elja je li ki zgodna kao mama i zbog toga me oti ao potra iti u kolu i zbog toga je izmislio cijelu priu o padu i o bolnici. Pi tala sam ga, sada kada me vidio, to misli, * panjolski lanac duana otvorenih do kasnih nonih sati, te vikendom i blagdanom, u kojima se obino nalazi i restoran. jesam li lijepa kao mama, a on mi je rekao da sam ljep a, da sam puno ljep a, a meni se jako svidio odgovor pa sam primijetila kako pomalo crvenim jer svi ivi ka u da je moja mama zgodna, i klinci iz moje kole, i prodavai na placu, ali nitko nikada ne ka e da sam ja lijepa, a osim toga meni se taj gospodin inio zgodnim, u asno zgodn im i jako je lijepo mirisao. Poslije mi je palo na pamet kako je nemogue da sam z godnija od mame jer je mama vitkija od mene i to sam mu rekla iako nisam spominj ala da je prati glas ljepotice, rekao je da to nije va no, pa sam prestala priati, a ba sam mu htjela rei da je kod nas u kui to jako va no, zbilja, tata se po cijele d ane ali da sam debela, govori mi da ne smijem jesti krafne ni kolae ni slatki e, a m eni se stalno ini da tata ima ne to protiv mene, stalno se ljuti jer nisam vitka ka o mama, kao da su ga prevarili ili ne to slino, jer jasno je da se tati mama svia pu

no vi e nego ja, e ba zbog toga su mi Albertove rijei tako pasale, i tada sam ga upi tala mogu li naruiti jo palainki sa lagom. Obeala sam da nikome neu ni ta ispriati o na oj tajni, a sljedeeg dana kada me je di a, g spoa ravnateljica glavom i bradom, upitala kako je mama, odgovorila sam da je mam a dobro, hvala, i da pad nije bio ozbiljan, da su doktori rekli da je sve u redu . Bila sam spremna nastaviti priati izmi ljotine i izmisliti jo ne to o nekom rendgenu ili slinom, no ravnateljica nije vi e postavljala pitanja, zato i nisam nastavila, i ka em ti skoro, skoro sam to osjetila zaista, ba mi je dobro i lo, stvarno, a pria m i je mogla ispasti totalno super. Alberto je obeao da e me pokupiti sljedeeg etvrtka u vrijeme ruka pa sam bila skroz n ervozna cijeli tjedan, zbilja, a naravno jo i vi e u etvrtak u jutro, koje sam prove la zurei kroz prozor, nisam pazila na satu,ni ni ta. U pauzi za ruak nisam produ ila u redu do blagovaonice kao inae, ve sam obukla kaput i oti la s drugima koji jedu kod kue, kao da to inim svakog dana, a ve na hodniku brb ljavica Barta iz Kvarta me pitala kamo idem, i za to ne ruam u kolskoj kuhinji kao s vakoga dana, a ja sam izmislila da sam se dogovorila da idem s mamom do bolnice jer mora na neke pretrage zbog onog pada, pomislila sam da, kad jednom pone izmi lja ti, poslije nema nikakvih pote koa, sve je pitanje vje be, pa sam istrala iz kole zadov oljna da se naem s Albertom koji me je ekao tono ispred, stojei pored svoga crvenog bolida. Odveo me na ruak u neki superluksuzni restoran, s dva konobara s leptir-ma nama, s hrpom be teka i a a postavljenih na stolu. Nikada nisam bila u nekom restoranu osim n a prvoj priesti Jorgea Echeverrije, razrednog lova a koji ju je slavio na nekom mje stu koje se zove Mavte Commodore i jako je skupo i totalno je mrak, no jasno je da nije isto slaviti neiju prvu priest i ruati nasamo s jednim tako zgodnim gospono m koji je tako fino mirisao, a kada me Alberto pitao to elim jesti, rekla sam da el im pagete s paradajzom i hamburger jer kod kue ne smijem jesti pagete zato to tata k a e da debljaju, a zbog mame sam zamrzila salate jer mi ih svake veeri naturi na st ol za veeru, moja mama zna biti pravi dave , nema pojma kakav, Alberto je slo io neku u dnu facu kao da se radilo o nekom ogromnom problemu i rekao da emo pagete nabaviti , ali mislio je da nee biti hamburgera i da, ako elim, mo emo otii u neki McDonald's, ja bih bila radije oti la u neki fastfood, ali ne to u meni mi je govorilo da zbog neega, zbog neke stvari koju nisam razumjela, ali sam ju osjeala u srcu (osjetiti srcem iako ne razumijem u glavi, ne znam razumije li to mislim, ne to kao kad mi bak a pria o Presvetom Trojstvu i gospama i svecima i Kristu koji je dopustio da ga u biju da bi oistio na e grijehe, a ja ni ta ne razumijem, ali na neki nain osjeam), sve u svemu nisam razumjela, ali sam osieala da je onaj restoran vea fora od nekog fastfooda i da je to neki resta kao oni to se mo gu vidjeti u serijama na televiziji, a Alberto je bio isti kao bilo koji od faca iz neke od tih serija i onda sam shvatila da u tim serijama ne jedu hamburgere i rekla sam da mi je svejedno, da bih radije ostala i neka narui to eli, a sku ila sa m da sam poela crveniti i nisam vi e ni ta naruila. Kada je do ao konobar, Alberto je na ruio pagete bolonjez (nauila sam ime napamet) i kola od mesa za gospoicu, a kada sam shvatila da sam ta gospoica ja, postala sam u asno ponosna, zbilja. Alberto me ispitivao o na em stanu i o mami i tati, na poetku me bilo sram odgovara ti, ali kasnije sam se oslobodila i poela sam brbljati i brbljati, a razgovarati s Albertom bilo je jako lako, puno lak e nego s bilo kojom odraslom osobom koju sa m do tada bila upoznala, jer me nikada nije prekidao i kada bih zavr ila, postavio bi mi sljedee pitanje koje je imalo veze s onim to sam do tada ispriala pa sam mor ala nastaviti brbljati. Priala sam mu o mami i tati, i o njihovoj opsesiji idejom da moram smr aviti, to znaju ak i u koli jer je mama zatra ila da mi daju posebnu dij etnu hranu, pa me sram jesti salate i odreske pr ene bez masti pred svima, kad dru gi klinci jedu normalne stvari, i o svaama koje starci upriliuju svaki drugi dan, i o tome kako bih eljela dobiti brata, ali mi ne daju, jer tata ne voli djecu, mi slim, iako mi ka u da je to zato to su djeca jako skupa, a mi nemamo novaca, ali ja ipak mislim da je to zbog tate, zato to ne voli klince, u svakom sluaju mene ne v oli, iako to eli sakriti, znam da puno vi e voli mamu, zatim sam mu priala o koli, o mojoj najboljoj prijateljici, iako velikoj traerici, koju zovemo Barta iz Kvarta, i o Javiju Aragoncu kojeg uope ne volim, i kako mislim da se ne sviam dekima jer s am debela, jer tata uvijek ka e da u, kada budem starija, htjeti biti vitka jer se

mu karcima sviaju vitke ene, a na to je Alberto rekao da su to to govori moj tata glu posti, tada me je prvi put prekinuo otkako sam poela brbljati. izje da je to glupost jer ja uope nisam tako debela i da se svim mu karcima ne sviaju mr avice, ima onih koji vole debele, a ja sam mu rekla da se njemu sviala moja mam a, a ona je vitka, a on je rekao da je to istina, stvarno mu se sviala moja mama, ali u isto vrijeme sam mu se sviala i ja, i da mu se mama nije sviala zato to je b ila vitka, ve zbog drugih stvari. Do tada smo ve bili pojeli pagete. Konobar mi je donio Coca-Colu kako sam tra ila, a li mi je Alberto dao da srknem gutlji njegova vina, nije ba da volim vino, zbilja, htjela sam malo probati jer mi doma ne daju. A onda mi je konobar donio kola od mesa koji je, da budem iskrena, vi e sliio hamburgeru nego kolau, i pitao me jako lj ubazno jesu li se gospoici svidjeli pageti (gospoica sam bila ja, naravno) i vi e uope nisam crvenila jer sam se poela navikavati na sve, na vino, da mi stalno mijenja ju be tek, na konobare s leptir-ma nama koji su i li od stola do stola i koji su mi se obraali sa Vi. Alberto mi je rekao da za desert ne mo e naruiti palainke sa lagom jer ih tamo nije bilo i da u se morati zadovoljiti komadom okoladne torte. To da u se morati zadovoljiti rekao je iz fore, naravno, jer je okoladna torta stvarno bila bolja od palainki i bilo je jasno da e mi Alberto dopustiti da naruim jo jedan komad . Kada me ostavio na vratima kole (mislila sam da u eksplodirati i znala sam da u zas pati na satu od svega to sam utrpala u sebe), poljubio me i rekao mi da se ne bri nem za te inu, jer na kraju krajeva, i on nije bio vitak i nikada ga nije bilo bri ga. I tada sam prvi put primijetila da je Alberto bio debeo, a meni se dopadao b ez obzira na to pa sam pomislila da je valjda ipak on u pravu, a ne moj tata, im a stvari koje su puno va nije od debljine da bi ti se svidjela neka osoba. Zaklela sam se da nikome ni ta neu rei i da e ovo s Albertom biti najtajnija tajna, a li oito je da nitko ne mo e uvati tajne kada mu je najbolja prijateljica traarica Barta, koja se durila svakoga etvr tka zato to nisam jela u koli, pogotovo kada sam treega etvrtka prestala izmi ljati ko jekakve la i (jasno je da pria o maminu padu vi e nije mogla proi, naroito zato to ju on a poznaje, pa susjede smo) i samo sam rekla da moram ii i da joj ne mogu rei kamo jer se radi 0 tajni. Pa mi je rekla da e me tu iti da sam pobjegla ako joj ne ka em kamo idem i n a kraju sam joj sve ispriala, a bolje da joj ni ta nisam rekla jer je i ovako sve i zbrbljala. Mislim da je rekla svojoj mami, a ona mojoj, ne znam kako je tono bilo , ali znam da me je tata gadno oprao kada je sve doznao i rekao mi je da nikada, nikada u ivotu ne smijem nikamo ii s nepoznatim ljudima i natjerao me da mu se za kunem stotine i stotine puta da smo Alberto i ja samo zajedno ruali i da je to sv e, ne znam to ga je tono toliko brinulo, to se tako stra no moglo dogoditi, ali mora da je bilo jako, jako ozbiljno jer je to stalno ponavljao i inzistirao da mu se zakunem da smo samo zajedno jeli i ni ta vi e, ak me nije potao zato to sam jela palaink e sa lagom 1 pagete i okoladnu tortu, samo me potao zato to sam oti la s nepoznatim gospodinom. Drugoga dana nisam i la u kolu jer su me odveli kolskoj psihologici, gospoici Evi, ko ja je tra ila da joj u detalje ispriam sve to se dogodilo s Albertom i nekoliko puta me pitala je li to sve, nije li me mo da Alberto poljubio ili dirao, i je li me d irao po nozi u autu, a ja sam rekla da nije, a ona je uporno nastavljala sve dok se nisam rasplakala pa je konano prestala. Zbog toga sam sljedeeg etvrtka iza la pred kolu da se naem s Albertom kako smo se dogo vorili, ali ovoga puta nisam bila sama, bili su tata i mama, gospoica Eva i ja. K ada smo vidjeli da me Alberto eka kao uvijek, naslonjen na crveni bolid, moja mam a se izdvojila i oti la ravno k njemu. Neko vrijeme su se gledali bez rijei, oboje vrlo blijedi, i tek kada sam stigla do auta, mama je tiho progovorila, ipak dovoljno glasno da je ujem, ne to kao: To si bio ti, morao si biti ti, znala sam da si ti, znala sam. I to je ponavljala bez prestanka, kao da je molitva ili takvo ne to. Nisam shvatila to se zbiva jer me gospoica Eva zgrabila za ruku i odvela natrag u k olu. Pustila sam da me odvue no nekoliko puta sam sam se okrenula i vidjela kako se moji roditelji svaaju s Albertom. Tata bi povremeno digao ruke stisnute u ake p

ribli avajui se Albertu, onako kako to radi drski Javi Aragonac pod odmorom kada eli prestra iti klince iz ni ih razreda, a mama bi stala izmeu njih dvojice da ih razdvo ji. A kasnije, naveer, koliko god sam ispitivala mamu to se dogodilo, nije mi ni ta htjela rei. Rekla je da e mi jednom sve objasniti, da ne ispitujem toliko, da mora ozbiljno razgovarati s tatom i poslala me ravno u krevet, nisam smjela gledati TV ni ni ta. Znala sam da e kasnije o svemu priati, a ja sam htjela znati tono to se zbiva pa sam primijenila trik koji mi je pokazala traerica Barta, ne zovu ju bezveze tako. Ka ko je spavaa soba mojih roditelja pored moje, dijele isti zid, ako se prisloni a a n a zid, a uho na a u, mo e se dosta dobro uti to se dogaa u susjednoj sobi. Ve sam ranije isprobala taj trik no prilino sam se dosaivala jer skoro nikada nisu razgovarali o neem zanimljivom, a kamoli vodili ljubav, Barta ka e da ona ba to uje kada primjenju je trik sa svojim roditeljima, iako to mora raditi u blagovaonici to je dosta kom pliciranije nego kod mene. Za trik s a om srea je to stanujemo u tako malom stanu, ia ko se mama stalno ali na veliinu, a isto se ali to su nam zidovi od papira. Mama je govorila da su mi to trebali rei, da je neizbje no, sigurno sam ve nasluivala , a tata da ne treba po urivati, da bi bilo bolje prvo razgovarati s psihologicom, znala sam da govore o meni, no nisam razumjela o emu jo govore. A mama je rekla d a je oduvijek znala da e se na kraju pojaviti jer bez obzira na to to se kleo kada je ostala. trudnajia ni ta ne eli znati o bebi, znati elja uvijek na kraju pecka, kao e njak, tako je govorila ma ma, i jo je rekla koji otac ne eli uti za svoje dijete, a njegova su sigurno sada v e odrasla, ne kao kada je ona bila s njim, i da se nikada nije dobro slagao sa eno m, bilo je jo i gore kada je doznala za vezu koju je imao, rekla je da se sada si gurno osjeao osamljenim, da su njegova djeca ve velika i da se sa enom sigurno ne s la e dobro. Ja sam ula razgovor, ali nisam ni ta razumjela ko ni one bakine zavrzlame s Kristom i grijesima. A onda je tata rekao mami da ne razumije za to se, ako je e lio vidjeti malu, nije obratio njoj, mojoj mami, to mu je trebalo to da pokupi ma lu u koli, i tada sam osjetila, ali nisam razumjela, da sam mala bila ja. Mama je rekla da je dobro znao da mu ona nikada ne bi dopustila da vidi malu, pogotovo nakon toga kako se ponio prema njoj, to mu je ve onda rekla, ako prekinu bit e to zauvijek. I da ga vi e nije eljela vidjeti, pogotovo nakon to se moj tata s njom o eni o, jer jasno je kao dan da se ponio lo e, a moj tata je bio tako dobar... Ne bi bi lo pravedno i moj tata to sigurno ne bi elio, jer moj tata to nije bio samo zakon ski ve i moralno zato to je plaao raune i zato to me odgojio... Kasnije nisam razumjela to su govorili jer je mama poela plakati pa su se ule rijei izmeu jecaja. Puno puta je ponovila rije nepravda i to da radimo i znala sam da e se to dogoditi i sline stvari. A zatim, kad se inilo da se smirila, poeo je govoriti tata i rekao joj je da ne brine, da ako eli vidjeti malu morat e ii na sud, i zna ve kako je spora pravda u ovoj zemlji, dok postigne da neki sudac zatra i dokazivanje oinstva mogu proi godine, a dok dobije dozvolu da vida malu, jo nekoliko godina, a ko ju uope i dobije. Do tada e mala imati etrnaest, petnaest ili esnaest godina, a m o da ga ona tada nee htjeti vidjeti, mala e ve biti starija, u koli je sigurno nee moi iati, to se kleo majci, kleo se u to god ona eli, on e voditi malu u kolu i ii po nju, i od sada e puno bolje na nju paziti. Ako ju treba premjestiti u novu kolu i to e uini ti. I mir Bo ji. Ja sam odluila da vi e neu bje ati jer nisam eljela da me premjeste u drugu kolu jer, ma kako brbljava bila, Barta je ipak moja najbolja prijateljica i najzgodnija u ra zredu i ba je fora biti s njom u dru tvu, jer je i deki i cure stalno gledaju, a Jav i Aragonac je mo da grubijan, ali ni jedan drugi deko me nije pozvao da izaemo van, a osim toga uope mi se ne ide u neku novu kolu, zbilja, tu sam cijeli ivot i tu su mi svi prijatelji. Ali to se drugih stvari tie tu se tata jako vara. Kada napunim e trnaest godina i dalje u se eljeti viati s Albertom, eljet u s njime ii jesti palainke sa lagom. Sasvim mi je jasno da u ga i dalje eljeti viati i da ga nikada, nikada neu zaboraviti. Jedva ekam da napunim etrnaest godina. PEDESET KORAKA Vrijeme mi prolazi u odbrojavanju pedeset koraka, pedeset uz plonik, pedeset niz plonik. Hodam jer policija ne eli da stojimo. Rekli su nam da nas ne ele vidjet kak

o stojimo kad dou, moramo hodat, znai, ak su tu tri sata, tri sata mora hodat, a ne smje se ba previ e micat da ne izae iz svoje zone. Ovo su neki novi policajci jer nek ada je dolazila domaa policija, ona u autima, sada dolaze ovi za strance. Po to me nije bilo dva mjeseca zbog bolnice, zbog onog s malom, do la sam neki dan i prie mi neka cura koja tu radi i ka e mi, muvaj se, rekli su da te ne ele vidjet kak tu st oji , ja pitala zakaj, a ona ka e da ne zna. Neka mala je stajala pa su joj rekli: E j, ti! Nisi ula da mora hodat? Kada se mi pojavimo, ima da hoda pa makar bili tu tr i ili etiri sata. To je dosta zajebano jer tri sata hodanja te ubije, a kad pada ki a, ne daju ti da se stane pod strehu, il nosi ki obran il si mokra ko mi , u svakom sluaju, stajat nemre . Ka u da je zbog neke operacije pepea1 prije izbora, oe da ulice budu iste, a kad hodamo, ne ku i se tolko to zapravo radimo pa nas ne moraju pokupit. Ne odvode nas, al nas gnjave. Ovi su novi, prije je d olazila domaa policija, u autima. Nekad doe policija, dok tu stojimo, pa nas odvez u u stanicu, tra e dokumente i ostave nas tamo, sam tak. Ja imam papire, panjolka s am, imam papire, to jest, odvedu me samo tak, onda me tam dr e dok im ne puhne, dv a tri sata sjedim na drvenoj klupi, ne radi ni sve dok ne doe jedan i ka e ti da mo i. Sigurno vele, ajde, ova mi se svia pa u si ju odvest. Ak nije tak onda valjda da m ogu rei da rade svoj posao i to. Strankinje odvode u hrpama. Al ope nema koristi j er stalno dolaze druge, nove. Mi smo imale policajce koji su nam bili prijatelji , jedan mi je govorio, ajde daj, kad e ve jednom definitivno oti odavde, pred tobom je ivot, uj, to nije za tebe, tak si mlada i kajaznamkajjo . Tom sam se valjda dopad ala, nemam pojma, bio je opsjednut s me-nom, svaki dan je dolazio s istom priom, da to nije za mene. A ja mu ka em, nai mi onda neki poso da nas mogu uzdr avat, sebe i malu, i kunem ti se da se vi e ne vraam, e, onda bi za util. Neki od njih idu s cur ama za d abe. Ja nikad nisam oti la s policajcem, druge cure, da. Pedeset koraka gor e, pedeset dole, dobro znam broj jer ne smijem prekorait zonu, ti, na primjer, ra di tu ve dugo i u tvojoj zoni se naplauje dvadeset i pet, a mo da odmah do tebe naplau ju deset, a u drugoj zoni pet, zato se svaka mora dr at svoje zone jer ak radi , tu uz tebe radi jo deset cura, a u drugim zonama isto po deset il kaj ja znam kolko ve, a svaka ide u u zonu ovisno o tome kolko naplauje pa ak odem u tuu zonu, misle da manje naplaujem. Total, ak napravim vi e od pedeset koraka prelazim u drugu zonu , to 1 PP- Narodna stranka; u vrijeme kada se pria dogaa, PP je bila politika stranka na vlasti. jest, kad proem pedeset koraka okrenem se pa opet pedeset u drugom smjeru, pedese t gore, pedeset dole, dumam i vrtim prsten, tek tak da ne to radim, da smirim ivce, jer ja ne pu im pa tak bar imam zaposlene ruke. Prsten nosim od poetka, skoro od p rvog dana. Sjeam se da sam se jako sramila i zna kak je, ve sam ovo nekad prije rad ila, i la sam za pare, al nikad nisam stajala na cesti, jednog dana sam ipak do la s frendicom i rekla mi je da to nije ni , da nije stra no, da nema problema, rekla mi je da doem i da probam i zna ve, do la sam jedan dan, vidla da ima posla, rekla sam si, ok, ionak sam tra ila poso na drugim mjestima i uvijek su mi rekli da e mi se j avit, al me nikad niko ni nazval. Moji starci misle da radim ne t drugo, da istim, al jednom su sku ili jer me vidio neki sused i do o im je s priom, tata me tu tra io pa sam morala nestat na par dana dok nije presto dolazit. Kasnije sam ih ipak uspj ela zeznut, rekla sam im da istim neki vrti, tak da ne znaju, bilo bi mi jako te ko kad bi doznali. Zbilja je te ko nai poso jer nisam zavr ila faks, ni zanatsku kolu, kr enula sam u srednju, al me stara ispisala kad sam imala petnaest jer mi se ba nij e dalo uit pa je rekla da joj ne pada na pamet tro it novce na knjige, a sad je svu d takva nezaposlenost tak da ak u slasti-arnama i u supermarketima rade ljudi s fa ksom ili s gimnazijom. Tak da sam do la s frendicom i prvi dan, kad sam prvi put o ti la s mu terijom u sobu, na la sam prsten na nonom ormariu, tam, kod onog crnog ulaza, di obino idemo. Ima dve sobe. Kad ue , odmah treba platit. Neki tip je do o ovamo, un ajmio sobe i sad ih enske koriste. Sve dolazimo, platimo pet eura, a ostalo ide n ama. Svi te vide kad ulazi i znaju ta se dogaa. Ovi zarauju puno para jer su otvoren i dvadeset i etri sata na dan. Raunaj, kolko nas ode gore na dan, kolko je to para , hrpa. Al jo mora platit muriji i opini da ga ne zatvore. Policija sve zna, narav no, za ovog tu, i onog dole, za sve njih, a ima ih masa. Policija nekad upadne i tak, al ne da ih zaDre ve valida zato kai neka cura neknm ne t ukrade ili kad je bilo ono s Claudijom, al nikad ih nisu zatvorili, nisu ni i

mali namjeru. Da, tak ti je bilo, vidla sam prsten na ormariu, stavila sam si ga i bio mi je taman. Tip nije ni sku io, ve je izlazio. Nije bio njegov jer sam bila s njim cijelo vrijeme i nisam vidla da je skinuo neki prsten. Sigurno ga je osta vio neko ko je bio u sobi prije nas. Vidla sam da prsten ima iznutra datum i ime , pisalo je: Julia. Pitala sam ovog to nam izdaje sobe jel mu se ena ili neka od is taica tak zove. Reko mi je da ne. Pomislila sam da je sigurno od nekog tipa koji je bio s drugom curom u ovoj sobi i da si ga je sto posto prije skinuo. Mo da zato kaj je imao gri nju savjesti il ga je bilo sram. Sve u svemu, uzela sam si i prst en i ime. Puno cura si promijeni ime. Neke zato kaj imaju grdo ime, ko Herminia il Avelina ili Antonia. Druge zato kaj misle da tako ljudi nee znat da su na cest i, ovak bi mogli pomislit na nju ak uju da neka Avelina radi na cesti. Neke opet iz drugih razloga, ko ja. Ja, na primjer, sad tono znam o emu se radi kad me nazov u. Ak tra i Marijose znam da nije mu terija. Ak pak tra e Juliju, onda je. Ima mu terija koje hoe i samo s tobom, nee probat puno enskih pa te tra e broj telefona. Onda me na zovu u bilo koje doba i ka u da doem tam i ja doem. Osim toga, ne-kak si mislim da p ostoje dve cure, Julia koja tu radi i Marijose, ona od doma, i tak odvojim ta dv a ivota i ini mi se da mi je ipak nekak lak e. Neke mu terije zagledaju prsten pa me p itaju jesam udata. Ka em da jesam. Zapravo nisam udata, ivim s tipom, on ne nosi pr sten, al svejedno... Upoznala sam ga prije neg kaj sam poela tu radit. Jo nisam do lazila ovamo, radila sam ko teleoperaterka, do la je neka cura i pitala idem s njo m do mu a, i tam je bio ovaj moj, radio je ko zidar, gradio neki disko. Poeli smo p riat i za otprilike tjedan dana smo se spetljali, a poslije smo dobili malu, tak se dogodilo, nismo to planirali, desilo se. Njemu bi sada trebali do papiri, za d va mjeseca e ih dobit, bar bi ja to htjela. Poslije burno vidlikak e stvari ljakat jer njemu moraju poslat papire od doma, iz njegove zemlje, a dok ih ne pronau, ni ... Fali mu potvrda da je neo enjen i onaj papir da je na popisu stanovni tva, sve nam to treba , dok mi ih ne po alju iz njegove zemlje, nemremo ni ... elim se udat, kad bi bar to i lo malo br e, ah, ti papiri, ponekad ih izdaju br e, strah me je da ga ne uhvati pol icija, pa da ga ne vrate doma, sam bi mi jo to trebalo. Ak se budemo dobro slagal i i ne bude problema rado bi s njim ostala dugo, zato to ga jako volim, a i on me ne voli, al ak bi bilo nekih problema, zbog svaa ili neeg drugog, odmah bi ga osta vila. Nekad se svadimo zbog gluposti, zbog male ili kad doem doma umorna, im zavr im tu idem ravno doma, nigdje se ne zaustavljam, al tu se brzo umorim, treba staja t na nogama sve te sate... Ka em mu da nahrani malu. Nahrani je ti, veli on. II ka d mu ka em da mi pomogne odnest malu do stana, a on meni da ju odnesem sama, a ivim o na etvrtom katu bez lifta. Kak da ju sama odnesem. Jebemu, ja dolazim umorna s posla, a on je tu i ni ne radi. Zbog takvih bedastoa se svadimo, al zbog velikih i va nih stvari se nismo nikad posvaali jer ja nastojim izbjei svae, iako smo se nekad znali posvadit, pa bi svako oti o na svoju stranu, a za pol sata bi me nazvao ili bi ja njega nazvala i pomirili bi se. Ne vjerujem u ljubav za cijeli ivot, radim tu i ne mogu vjerovat jer vi e od pola tipova koji dolaze su o enjeni, ko na primje r onaj koji je ostavio prsten koji nosim. Znam da s mu em neu imat problema zbog to ga, neu imat problema zbog prostitucije jer ve dugo ovdje radim i on to zna. Na poe tku, nakon mjesec dana, morala sam mu re jer dobro zna da te na nekom drugom poslu plaaju jednom mjeseno, a on je vidio da nosim novac svaki dan pa me pitao. Otkud ti to? Ma, stara mi je posudila. Zna , prvo sam mu lagala, a na kraju sam ipak mor ala re. uj, ljubavi, ja sam ti na onom mjestu jer ne mogu na poso, malu nekak treba uzdr avat, a i mi moramo od neega ivjet, pa ak se sla e , oastgffitehi tamo radit, A on je reko da mu se to one ne dopada jer e ljudi sva ta priat. Meni je svejedno ta vele ljudi jer me niko od nji h ne misli uzdr avat. I makar je na poetku bio tjedan dana nekak sav u komi, poslij e je to skroz dobro prihvatio. Zato nikad nisam imala problema jer sam mu odmah rekla, im sam uhvatila priliku sve sam mu rekla i nikad mi zbog toga nije prigova ro. To je kod njega najbolje, nikad mi nije prigovaro, ba nikad, nikad nisam imal a problema s njim zbog toga, a neke cure jesu, jednoj mu nije znao, a kad je kasn ije sku io, ubio je boga u njoj. A nije ni ko oni drugi koje ope nije briga kaj im e ne tu rade, a poslije im jo pokupe sve pare. Ja kad neu, ne doem. On je onaj tip os obe kojoj veli , ljubavi, danas nekak ne bi i la, a on mi ka e, pa onda nejdi danas ra dit. A da ne ka em da nikad ne zalazi u ovu ulicu. Nije da se ne brine, al jednost

avno ne dolazi jer ne bi mogo podnijet da mi prie neki mu karac dok tu stojim pa da zajedno odemo gore. Da ga vidim, zgrabio bi ga i ubio, ka e. Al dobro zna da to n e radim iz gusta ve zbog male. Zato to zna da pare koje tu zaradim ne tro im, stavlj am ih na banku, zna , ja sam ti jako tedljiva, ne zbog sebe, ve zbog moje keri, zato kaj imam malu i moram ju hranit, svaki dan treba kupit pelene i mlijeko. Novci m i odu na malu, tri kartona mlijeka ko taju petnaest eura, a nemam pojma kad u joj m o poet davat obino mlijeko, za sada mi je doktor reko da ne dajem. On je stvarno do bar prema meni, al prije neg kaj sam ga upoznala imala sam dosta lo ih iskustava s mu karcima, bili su grozni prema meni, jer stranci su takvi, hoe da im da sav novac i da radi za njih, a usput, osim tebe, imaju jo opor drugih enskih. Njega sam upozn ala i u poetku me bilo strah, mislila sam si, i on je stranac, napravit e mi isto ko i drugi s kojima sam bila. Al on je bio jako dobar prema meni, pomagao mi je, kad sam zatrudnila mislila sam da e me ostavit, ali nije, osto je s menom. Osim toga, prije je puno pio, ostavio je pie zbog mene, presto je izlazit po noi zbog m ene, Ne znam, vidjela, sam da eJvoli pa sam se i ja smekala i malo-pomalo sam se zaljubila, ne odjednom ve nekak malo pomalo, i evo me ve et ri godine s njim i sve je super jer je on jako marljiv ovjek. Tu sam dvije godine i ne to sitno, al bila sam se povukla na dva mjeseca jer mi je mala dobila neku m okranu infekciju, bila je u bolnici pa nisam mogla dolazit. A nije me bilo ni tje dan dana kad se dogodilo ono s Claudijom. Mala je jako lijepa i puno ju volim, z na da sam tu zbog nje, zato kaj nemrem na poso i nekak ju moram uzdr avat. Sad je s tatom, al oko dva idem doma da joj dam jest. Sve ovo radim zbog male, a kaj bi d rugo i mogla, al puno puta se uhvatim kak razmi ljam, kaj ja tu radim, tak mlada, jebote, nikak da naem neki normalan poso, ovdje uim sate i sate i sve za neku crkav icu od para, stvarno su bijedne pare koje tu zaradim, nekad sam zaraivala puno vi e . Prije sam cijelo jutro i cijelo popodne i la do sobe i natrag. Bilo je dana kad sam dolazila ujutro i ostajala do popodne, bez pauze i odlazila doma s dvjesto s omova peseta u epu, a bilo je i dana kad bi do la sam ujutro, pokupila sto somova i oti la, ope nisam morala dolaziti popodne. Onda je to bilo puno para, bilo je bolj e neg da sam radila negdje drugdje, u nekom smislu, sam u nekom smislu, al ne is plati se, sramota je velika, a ponekad proe neko poznat, ko sused onaj puta, kad je reko mojima, a onda se moram sakriti il oti na drugu stranu. Vlasnici lokala ak su nam stavili ljepilo na vrata da se zakeljimo, ja jesam, a i moja frendica Cl audia. Nismo se ba skroz zakeljile, al smo zamazale robu i morale smo ju bacit je r je ljepilo bilo jako i s niim nije i lo dole. Ja i Claudia smo se zakeljile. Onaj kaj je stavil ljepilo neka je svinja kaj ivi na katu iznad, tam do mene, di ja iv im, doma, odma do. Ovi iz lokala nas oe izbacit, ka u da im je pun kufer kurveraja i to. Ka u da im je dosta jer dajemo lo primjer djeci, a ja znam da je to zbog cije ne stanova i lokala. Al velim ti, mi nikom ne radimo ni lo e, ak tu radimo to je za to kaj moramo jesti ko i svi drugi, niko tu nije zato kaj hoe, Provodimo sate na. ki i, namoene, do hladnoi ili vruini. Ovi nas tlae. Gubite se odavde, govore nam. Ko neki dan, tam sam staj ala naslonjena, kod onog salona za tetoviranje, i doe tip i ka e mi: Bri i odavde. A ja njemu: Mo e mi to malo ljep e rei i ja sam ovjek ko i ti. A on meni: Ma vi ste obine kurve. Ka em ja njemu: Mama ti je kurva, ba to sam mu rekla. Meni mo e rei: Mo e se maknu odavde?, pristojno, a ne nazivati me kurvom i takva sranja. Tak nas tretiraju, sva ta nam rade, nemre ni zamislit. A ja svaki put kad mi vele da se maknem to i na pravim, da se ne svadim jer znam da u spu it. Ak se svadi , doe policija i okrivi tebe za sve, jer ti si uliarka pa da vidimo... Jednom je ak do o neki tip s bubnjem, pra tio mu terije i lupo ko lud, tak da ih svi gledaju i da ih bude sram, da svi znaju kaj rade i da na kraju nemremo radit, tlaio je cijelu ulicu, a ustvari su mu pla tili ovi iz lokala. ak i ovi iz lokala, koji nam govore da se tornjamo odavde, po nekad se, kad zatvore, popnu s nama do soba. A ima tu i puno strankinja koje rad e frku, to jest, ka e im da ne dolaze u na u zonu, a one ni i jo te ispsuju, sam bi se svadile, a kad im velimo da odu u svoju zonu, di naplauju svoju cijenu, a ne da s toje tu di mi naplaujemo drukije, naljute se i izvreaju nas, ponu vri tat i izazivaju sranja. Ja sam panjolka i mogu stati di hou. Jer, kad sam do la, ovaj dio tu di sad stojim bio je od Spanjolki, a kad su do le strankinje, poele su nas gnjaviti i nagu zile su se ba tu, al mi im stalno govorimo da idu nekam drugam radit, dole ni e, je r one naplauju jako malo, neke deset, petnaest i zajebu nas ostale, jer kak ba nem

a posla, tipovi dou i daju ti kolko hoe, a one pristanu jer moraju slati pare doma , u svoju zemlju. Kad meni neko ponudi deset, umrem od smjeha. Daj, gle frajeru, odi si ti fino doma i zdrkaj si ga. Kaj misli da mi se za pet eura ope isplati pe njat do gore. Jer pet eura mi ode na sobu. Neke dotepenke to rade za deset, eno ti ih. Puno tipova ka e da ne vole dotepenke jer su lo e u krevetu, ka u da nekad dou u sobu i ka u frajeru da se skine, a one si sam skinu hlae, a puno puta su ih i oplindrale i zato nee dotepenke. Ja se skidam do kraja, al sam ak plate. Ko me oe videt golu mora platit vi e. Ja sam tu da pu im i da se jebem, a n e da mi gledaju sise ni da mi ih li u, ni ni takvog, a onaj ko hoe nek mi plati vi e i l me mo e gledati samo ispod pasa, to je sve to mu treba da se po evi, kaj ne. Mo da ne kom trebaju i sise, barem da ih gleda, al ak to hoe, mora platit. Ne volim biti tu, pedeset koraka gore, pedeset dole, po cijeli dan, zato stalno poku avam na neki drugi poso, jer ne volim ovo, ugav je to ivot, ima puno kraa i probl ema s mu terijama, tra e te da radi gnjusobe. Na primjer, da te drapaju u upak, a neki te mlate i vreaju il ti nee platit i takve stvari. Jednom sam bila s nekim tipom, kad sam se oti la oprati i tam sam ostavila torbicu, poku o me je okrast, ja sam ga sku ila pa me odalamio, al sam zgrabila torbicu i nije ju uspio maznut. Ne, biti na cesti se ne isplati, bez obzira kolko para zarauje . Osim toga, vi e se ne da ni z aradit, prije je bilo drukije, nekad, na poetku, sad je totalna tlaka radit na uli ci, otkad su tu dotepenke, sjebale su sav poso, sad je grozno. im naem neki drugi poso odmah u se pokupit odavde, tra im ga svaki dan, poku avam svuda, a kad ga naem, i dem, kaj god da naem, svejedno mi je, kaj god bude, nema veze kolko sati bum mora la radit jer ne bi htjela da danas-sutra mala dozna za ovo. Dobro, sad je premal a, al kad bude malo vea, zamisli da me pita di radim il da neko dozna, da me vidi jer tu prolazi puno ljudi koji ive u mom kvartu, pa da joj vele. Bila bi to groz na sramota za mene. Osim toga, tu vi e nema nikog, tri i pol muhe, kak se ono veli . Nema vi e Spanjolki, sve su cure iz Ekvadora, a te su nam rasturile poso. Ima pu no Rumunjki, Marokanki i Kineskinja. Tu znaju stajat dvije Kineskinje ru ne ko pon o, ma sve su Kineskinje grde, bar meni. Kineskinje naplauju deset eura i idu s per verznim starim ljigavcima. Ostalo nas je svega pet ili est Spanjolki na ulici, us tvari ja sam_skprp sama jer druge dou iako riietko, da. sve manje dolazimo zato kaj se ne isplati. Ni ja ne dolazim svaki dan, prije jes am, sada dolazim samo ponekad jer sad on radi, al s tim to zaradi ne mo emo iza na k raj i ja i mala i on. Tak da sad dolazim puno manje, ne ko prije, obino doem oko d evet i odem u dva i mo da se vratim popodne od etiri do devet, kad je lo dan imam sa mo jednu ili dvije mu terije, ali ak je dobar, ujutro znam imati est il sedam, a po podne ak i vi e. Dou i pitaju me za cijenu, ka em im kolko naplaujem, dvadeset i pet eu ra, pa me pitaju ta za te pare radim, jel mo e u upak i dal pu i bez kurtona, al ja se samo jebem i pu im, naravno sve s kurtonom, ak im to pa e, dobro, ak ne, onda ni , oni ti ve ka u jel hoe il nee. Ak im pa e, odemo gore u sobu, vidi tam ona crna vrata, plat im sobu pet eura i tam smo onda petnaest do dvajst minuta, ak neko hoe vi e mora to i platit, ak hoe sat vremena, naplatim sto dvajst po satu. Meni su nekad, ustvar i puno puta, platili sam da sa mnom priaju, da malo budu kraj mene, neki mi je ti p platio ak dva sata sam da pria jer ima onih koji ovamo dolaze, al ustvari ope nee jebati, samo tra e neko prijateljstvo. Imala sam puno takvih mu terija koje su mi pl aale i do dvjesto eura po satu, posebno stareka. Neko prolazi po ulici, vidi me pa me pozove na kavu il na ruak. Na ruak rjee, jer uglavnom ni nemrem, kad idem doma nahraniti malu. Nisu svi tu tak lo i. Uglavnom dolaze Ekvatorijanci, Marokanci i s tarkelje, poneki Kubanac, puno Latinoamerikanaca, al mladi panjolci ope ne, jako r ijetko. Marokanci i Kubanci su najzgodniji, ponekad se pojavi koji prezgodni Mar okanac, bila sam s nekima s kojima bi to rado napravila za d abe, al naravno, ovo mi je poso i moram zaraivati. Ekvatorijanci su najgri i osim toga jako su ljigavi, ponu te dirati posvuda i oe te lizat, a meni se to u asno gadi, to jest, ne dam im, oe te ljubit u usta, al i to mi se gadi, ve sam ti rekla. U usta, nikad, fuj, to mo e samo moj mu , a ponekad i njega odbijem, ka em mu, nemoj, molim te, nemoj me vi e l jubiti, gadi mi se. Ima enskih koje daju da ih skroz skinu i da ih ljube svuda, gore i dole, ja ne dam. N e dam se dole ljubit ni pod razno, mo e me lizat samo mu , a ne neka svinja koja je bila s cijelim oporom enskih s ceste, pa da mi plati u zlatu. Starkelje najslabije plaaju, plate petnaest ili dvajst, a osim toga im treba sto godina, ponekad ak i

odu neobavljena posla, neki moraju platit cijeli sat da svr e. Ima puno stareka, ne bi vjerovala, dou mi neki od osamdeset godina. Vi kak mi je, moram ekati sto godin a da im se digne kurac, a plati mi - govno. Nekad je ipak drukije, znala sam oti s tipom koji bi svr io im bi me dotako. Dosta radim jer sam za sada najmlaa od svih, od panjolki i dotepenki, ma dobro, bila je jedna mlaa, mislim da je imala esnaest g odina, neka strankinja, al ne znam di je nestala. Ja sam poela sa sedamnaest, al sam morala jako pazit jer ak te policija opi da to radi , a maloljetna si, stave te u popravni. Sad ve imam dvajst jednu, tu sam ve tri i pol godine, tak nekak, ne z nam tono, ne pamtim datume, ne znam kolko mi je vremena tu pro lo, pedeset koraka d ole, pedeset gore, ne radim ni , sam vrtim prsten i derem se iva, priam sama sa sobom , jer ne brbljam s curama, nemam o emu. Ne elim traati druge, zato ne priam. Zato tu nemam frendica. Ove tu su mi sam poznanice, nema tu prijateljica, imala sam jed nu, znala je nekad dolazit, isto je bila panjolka, Claudia, s kratkom kosom, prez godna cura, puno je ljudi reklo da smo nas dvije najljep e u cijeloj ulici, ja i o na, zato je i ona dosta radila. Bila je malo starija od mene, imala je dvajstri. Ovdje samo imam poznanice, tu radim i to je to, ne volim se dru it s ljudima s ce ste jer poslije puno priaju, priaju svakakve gadarije. Vidi ovu, jebe se za petnae st, a druga pu i bez kurtona, ova ovak, a ona onak. Cure s ceste su takve, ove iz moje zone su panjolke ko ja al opet drukije, sam ogovaraju, vidi ovu, epa tolko, on a onolko, a ova je prava svinja, a ona ide za petnaest, a tako je mlada, ova da u upak, samo traaju, sve redom. Ja ne traam, niti^ me zanimaju drugi, svako radi sa svojim tijelom kaj hoe i zna zakaj to radi. Ne podnosim one to idu s mu terijama pa ih onda oplindraju, to rade ankerice i dotepenke, to je druga stvar , to kritiziram jer nas sve s time sjebu jer tipovi poslije misle da smo sve ist e. Ja nikada nisam okrala mu teriju, nit bum to ikad napravila, zato me plaaju i ni koga ne trebam okradat pa makar tu hodala satima, pedeset gore, pedeset dole, i skrivala se u ulaz ak vidim nekog iz kvarta ko bi mogo rei mojima da sam tu. Moje viam rijetko, al ih ipak vidim tu i tam, tata je zidar, a mama domaica, rijetko i h viam zato kaj mu misli da im ne bi trebala previ e vjerovati, nikad mi ni nisu dali , trebala sam, mo da nekad pelene za malu i i la sam mami jer i ona ima dvoje male d jece koja su stara ko moja mala, mo da malo starija, a ona mi je rekla da mi nemre dati i nek mi mu kupi, zato ga imam, pitala sam i sestru, ni ona mi nikad nije n apravila neku uslugu, a sada oni mene tra e da im pomognem, a ja, kak sam blesava, to i napravim. Neki dan, ne moram i predaleko, mama mi je rekla da joj treba nov cih da kupi hranu za klince, jer stari nije dobio plau zato to sada ne radi, ja uz ela i dala joj, a moji me nikad nisu voljeli, u svakom sluaju ne toliko ko starij u sestru, nju su vodili na pla u, kupovali joj ovo i ono. A meni ni , mene su stalno potali, a ak sam ne tra ila rekli su da nemaju novcih, sestri su sve kupovali. Dost su mi zagoravali ivot, jo su me i hitili iz kue. Stari me izbacio kad sam imala etrn aest godina jer je puno lokao i stalno je imo ne t protiv mene, ne znam za to, valjd a zato kaj sam mu odgovarala, al i sestra je to isto radila pa nju nisu izbacili , a mene jesu. Mlatio me kad je bio cugu , inae ne. Sad je dosta mirniji, kad me vi di ka e mi kaj ni ne nazove , to je sigurno zbog godina. Al ja umjesto da idem do nji h svaki dan jer ba i nemam previ e vremena, sam ih nazovem. Mu u se nije svialo da tam idem esto, on nije mogo i s menom jer je znao da me stari tuko pa nije htio, a ni je ni meni dao da idem. Nemoj voditi malu, govorio mi je. Sad je druga pria, sad mu ka em da idem do mame i on mi ka e, ajd dobro, al brzo doi, a ak naie na starog u kvartu, odu skup na pivu. Za Badnjak sigurno idem do njih, al o n nee, u mamu ima povjerenja, al u starog... ma dobro, sad ve i ima, al ne tolko k o u mamu jer kad vidi da me je neko povredio ne eli da s njim imam posla. Jasno, zato to zna da me stari tuko i da me izbacio na cestu kad sam bila trudna, prvi p ut me izbacio kad sam imala etrnaest, al sam se poslije vratila doma jer me sestr a nagovorila, a kad sam ostala trudna sa esnaest godina, izbacili su me iz slastia r-ne, a stari me hitio iz kue. Drugi put me hitio. To znai da se od svoje etrnaeste sama snalazim kak znam i umijem, radim kad naem poso, prvo u nekoj slastiarni, ta j mi je poso na la sestra. ivjela sam s nekim curama iz kvarta koje su ve radile na ulici, al sam se poslije vratila doma jer me sestra nagovorila. Al za godinu dan a sam ostala u drugom stanju, ne s ovim djetetom koje sad imam, ve s prvim, isto s curicom jer sam onda hodala s nekim panjolcem. Bio mi je deko, al niti sam ja nj ega volila, a ni on mene. Bio je jako lo mu , kak da velim, lo deko, stalno me varo i

nikad nije dolazio doma spavat. Puno toga sam zgutala. Nekad sam ostajala spava ti kod njega skoro tjedan dana, a mojima je to bilo u redu jer je imo para. Bila sam kod njega po tjedan dana, a on bi do o doma samo dve noi, ostalih pet je brijo po vani, dolazio je pijan ko majka i mlatio me, samo tako, jer mu se digo, zato to ima mu karaca koji postanu agresivni kad piju, ko moj stari i on me mlatio kad mu se sprdnu-lo, stvarno sam imala grozna iskustva i zato nikad, nikad, ne idem s pijanim tipovima, a tu dolazi puno pijanih koji ka u da e mi platiti kolko got hou , al ja ne idem gore s njima jer se bojim, to ak im velim da ne neu raditi pa da me mlatnu. Ima puno cura kojima se to dogodilo zato to su i le s pijanim tipovima. Mo e ti se dogoditi to ili ak jo gore stvari, puno gore, ko na primjer jadnoj Claudiji . Mene niko nikad nije tuko, samo su mi probali ukrast loibicu, al sam se obranila. Mene niko ne bu tuko, sam nek mu padne na pamet, ubijem ga peto nerom od izme. No nemrem nosit, neke cure ga nose, al zakaj, tu ima puno policije i ak ti nau no u torbi, nadrapala si, moraju di tu bu protiv tebe. Da, hodala sam s t im panjolcem i ostala u drugom stanju, dogodilo nam se, isto kak se desilo s ovom koju imam doma. On je mrzio to raditi s kurtonom i nije si ga stavljao, ja mu k a em, daj stavi taj kurton, a njemu se to nije svialo pa ga nije stavio i ostala sa m trudna. Kad sam sku ila ve sam bila u treem mjesecu pa nisam mogla pobaciti, kad s i tri mjeseca trudna vi e nemre abortirati pa sam ju odluila zadr ati. U slastiarni su mi rekli da trudna nemrem radit, a stari, kad je doznao, hitio me iz kue drugi pu t. I jasno, u to vrijeme sam imala esnaest godina, nisam imala poso, ni di ivjet, ni ni , kak sam se mogla uzdr avat. Sad pijem pilule, da mi se opet ne dogodi. Kad b udem imala neki stalan poso, onda u imat jo djece, sad nikak. Htela bi imat dekia je r sad imam dve curice, ba bi htela deka, al dok ne naem neki normalan poso, nemrem, ne elim nosit bebu i hodat cijelo vrijeme, pedeset koraka gore i pedeset dole. A kad me je stari izbacio, ponovo sam se uselila k onim curama, a sve one su tu r adile. Tada sam prvi put do la sim, s tek napunjenih esnaest godina, u petom mjesec u trudnoe, skoro sam bolje zaraivala trudna jer se mu karcima sviaju trudnice. Govori li su, ba volim trudnice, nekak su mi bolje. Nemam pojma zakaj je tak, al istina je, trudnice ovdje najvi e rade. Ja sam prije, da ti pravo ka em, imala puno posla, i ja i druge cure, al posebno ja, bila sam skoro jedina panjolka na ulici, barem jedina stalna i osim toga mlada. A sad niti imam posla ja niti druge, od kad su stigle dotepenke ima previ e ena, a novih frajera nema, svi su isti, a to znai da im a manje posla. Sada stvari stvarno lo e stoje, doe ujutro, oko devet sati i ode u dva naest bez prebijene pare, nisi imala ni jednu jedinu mu teriju. Tako sam ti ja imala esnaest godina i trbuh od pet mjeseci i ve sam bila na cesti kad me on, mislim otac, a nije znao da tu radim, sreo negdje vani, u kvartu i re ko mi da mu dam bebu, moja majka ju hoe, reko je, brinut e se o njoj. Njegova fami lija ima para, on je zidar, al njegov stari ima duan s kuanskim aparatima, mislila sam da joj nee biti gore s tatom nego s menom. Ka em ti, on nije znao ni ta o ovome, a ni sad ne zna, mislim, jer da zna, sigurno ne bi zadr ao malu. Ja ju viam svaki vikend, sad ivi s tatom i njegovom enom, mala se ve na njih navikla, nju zove mama zato kaj ju je odgajala otkad se rodila, ona joj je praktino mama. A s njom, s no vom majkom ne raspravljam jer sve dok je maloj dobro, za ostalo me nije briga, a maloj ne fali ni , ima hrane, robe, ide u vrti i sve, zato sam mirna. Ona me zove i pita kak sam i to, pa za to da onda s njom raspravljam, ona je najmanje kriva. N e znam kaj bu bilo s malom kad bude vea i kad joj ka u da sam joj ja mama. Ostae s n jima, jasno, jer kad sam ju dala, potpisala sam neki papir koji ka e da je se odrie m iako nosi moje prezime, ne znam tono kakav je to papir, to su sredili njegovi r oditelji, zvali su advokata i sve. Ja sam ju imala praktiki petnaest dana, sam pe tnaest dana, plakala sam ko ljuta godina, plakala sam tolko jer je moja, morala sam ju dati, kaj sam drugo mogla. Pitala sam se: Kaj da pustim malu da umre od g ladi, a tata joj ima para? Uinila sam to za njeno dobro, a ne moje. Nastojim ju i vidjet, mislim da ona zna da sam joj ja mama jer kad me vidi, ne odvaja se od me ne. I moj mu ju jako voli, ka e joj da joj je ujak, a mala mu pria i smije se i sve tak. A pravi otac je dobar, stvarno, dobro ju pazi, al nije dobar mu , jo uvijek pu no cuga, al znam da malu ne tue, to ti ka em zato to ona, njegova ena i ja imamo odno s od povjerenja, ona mi veli da malu nikad nije mlatil ni potal, ak ju je i razmaz il, razma ena je tolko jer joj sve da to got mala tra i. Malu ne tue, sigurno, vidim d a je stalno sretna, a i nema masnica, ne znam jel mlati enu, mislim da da.

Dobro, nakon to sam dala malu, mislila sam da u se morat vratit na cestu, al sam i mala sree i na la sam neki poso ko teleoperaterka na nekoj erotskoj liniji, od jeda naest naveer do sedam ujutro. Plaali su mi osamdeset hiljada mjeseno. Moja prijatel jica Claudia, koja je radila sa mnom na ulici, ispriala mi je za to prvi dan kad sam se vratila na cestu. Rekla mi je: zakaj ne odemo skup? Mo da nas uzmu? I odvel a me na neko mjesto koje ti sada ne bi znala pokazat, negdje na Gran Viji, ne sj eam se broja, prvo su napravili probu, stavili su topericu, a kad je nazvala mu teri ja morala sam ju dr ati barem osamdeset sekundi na liniji, da vide jesam mu se dop ala i tak to, ja sam trebala priati s tipom barem osamdeset sekundi, ak mi spusti , onda ni . Nazvo je jedan i dobro, nazvo je drugi i jo bolje, dr ala sam ga skoro mi nutu i pol, a bio mi je prvi put da tak nekaj radim, na kraju su me uzeli i rekl i da mo e. Obadvije smo dobile poso, ona i ja. Nekad su nazivale ene koje vole ene i morala sam se pravit da sam lezba, tra ili su i transvestite, sve smo morale glum it, morale smo bit transvestiti ili lezbe, sve to, kaj got su nas tra ili. Meni je to dobro i lo, lajava sam, bilo mi je super, volim brbljati s ljudima, a kad mi s e obrate odmah ponem brbljati, ne mogu dugo utit, obo avam klafrat, mislim da su mi dali poso jer nisam epila usta, vrlo sam otvorena, nisam ko druge koje vele da ih je sram priat, ne, ja ti nisam takva i zato sam se toliko sprijateljila s Cla-ud ijom, jer smo radile zajedno i puno smo priale o svemu, o nama, o njenom mu u i dec i, imala ih je troje. Priale smo kad nije bilo poziva, al skoro uvjek je bilo poz iva, nisu prestajali zvati. Claudia i ja smo se jako sprijateljile, bila mi je t u jedina frendica, rekla sam ti da se inae ne dru im s ljudima s ceste. Tam sam rad ila nekolko mjeseci, al su onda zatvorili firmu, a i da nisu, u svakom sluaju bi bila ostavila taj poso, osamdeset somova je malo, samo stanarina me doe ezdeset, a nisam mogla uzdr avati malu s dvadeset tisua kad mu nije radio. Njega sam upoznala dok sam tam radila, nisam bila na cesti, a mala je do la jako brzo, ova druga, im sam ga upoznala, kad sam jo tam radila. Rekla sam ti da nisam bila na cesti kad sam ga upoznala, m islila sam da to vi e nikada ne bum radila, mislila sam da u na neki poso, ko onaj u slastiarni i da u zaboravit cijelu priu, al onda je do la mala i morala sam ponovo p oet. A zatvorili su onu firmu s telefoniranjem, do la je policija i zatvorili su ju . Oito je bila ilegalna, ne sam ula da nisu plaali, najam ili dozvolu, nemam pojma. I Claudia je do la sa mnom, opet na cestu, jasno. Jedan dan sam do la kasnije neg in ae jer je mala plakala cijelu no pa sam od umora zaspala ujutro, nisam mogla do u d evet ko inae, tu je bila hrpa policije. Vi e neg ikad, u asno puno auta. A mjesto di smo uzimale sobu zatvoreno, nisu nam dali da proemo. I prije neg kaj su mi rekli, imala sam osjeaj da se nekaj dogodilo, osjetila sam da nekak ve znam, nemam pojma zakaj, imala sam predosjeaj. Bila je to Claudia, oti la je gore s nekim pijanim ti pom, a on ju je izbol no em i ostavil tam da iskrvari. Odmah su ju odvezli u bolni cu, al bilo je prekasno. Nekolko dana u ulici je bilo skroz mirno, zatvorili su ono mjesto, al su ga poslije ponovo otvorili. Ni ja nisam dolazila neko vrijeme, do la bi, al bi mi izbile suze, lo e sam se osjeala i morala sam oti. Poslije sam ope t poela dolazit, jasno, falilo je para, kaj sam mogla. Jedan dan sam srela onog p olicajca, mog prijatelja, hodo je ulicom u civilki. Pozvo me na kavu. Pitao me k ak sam, a ja sam mu priala o maloj i o mu u i sve to, rekla sam da sam dobro, al da nemrem spavat, imala sam none more otkad se dogodilo ono s Claudijom. Pito me: T ko je Claudia? Rekla sam mu da je bila moja prijateljica, ona s kratkom kosom, pa njolka, ona mlada, koju su ubili. A on mi je reko: Nije se zvala Claudia, zvala se Julia, ja sam bio tu i morao sam sastavit izvje taj, imala je osobnu u torbi, z vala se Julia, ko i ti. Skoro sam mu rekla da se ne zovem Julia, al kaj to njega briga, osim toga, nikad nije bio u stanici kad su me priveli, zato i nije moro znat, alo ai nisam ni rekla. Zvala se Julia, reko mi je. Julia, ko ti i ko moja ena, mo da si mi draga zbog imen a. Nisam znala da si o enjen, kad ne nosi prsten. Izgubio sam ga, reko mi je, pred otprilike tri godine, a mo da i vi e, al nisam htio stavit drugi. CVIJEE ZA SALLY Za vas sam ja renomirana glumica, poznata ugledna osoba, na svom mjestu, ali mor am vam rei, ja sam zlostavljana ena. Jer ono to sam pro ivjela tijekom jedne od prote klih godina, autentino je zlostavljanje, iako suprug na mene nije podigao ruku ni jedan jedini put. Da me udario, svi bi to saznali jer sam izlazila na pozornicu

s vrlo malo odjee, samo u bodiju, laganu ogrtau i najlonkama, cipelama i e iru, vidj ele bi mi se modrice i masnice. Osim toga, uvijek sam morala pokazivati lijepo i besprijekorno lice. Ono to nitko nije znao jest da se stalno derao na mene. I to je zlostavljanje jer on je, umjesto da me tue, na mene vikao, zato to je znao da se ne mogu braniti. Kako to da se nisam mogla braniti? Vikati na njega? Nisam sm jela vikati, on je to znao i koristio se tom predno u. Jer kada u nekom paru jedna osoba vie na drugu, druga treba imati jednako pravo \..:,J,......,_ ..:,_..... vikati, a ja nisam mogla jer sam u est sati morala biti u kazali tu i upjevavati se . Bilo je va no da mi glas bude ist i na svom mjestu, savr en, jer sam morala postiza ti vrlo visoke tonove meu kojima je bio povi eni E, izuzetno te ak za izvoenje. U tom sluaju, naravno, ako mora izvesti visoki E svakoga popodneva, mora puno spavati, od marati se, ne raspravljati, ne ivcirati se. Glas je vrlo osjetljiva stvar, ne mo e ga se iskori tavati, u protivnom gubi modulaciju, zaobljenost, mekou, sve su to izra zi koje upotrebljava moja profesorica. Ako previ e forsira glas, aovi ti ponu padati prema natrag. Objasnit u. Ako labijalni vokali vibriraju na zubima, glasnice se ne udaraju, pa ako ne eli forsirati glas, gdje bi inae otpjevao a stavi i, to je mje sto na kojem bi se trebao proizvesti glas. Vokali i i u su jednostavniji, zato j e najbolje zamijeniti a sa i. Kad eli rei a, izgovara ga gdje inae izgovara i, ali kad a ti je glas umoran ili ako si vikao, a odlazi prema natrag, odlazi u du nik, a da bi ga povratio, treba ulo iti jako puno napora. Ne samo mnogo sati pjevanja, ve me ntalnog i fizikog napora. Ako izgubi a, ode cijeli posao i podr ka s dijafragmom. Iz gubiti a tisuu je puta gore nego izgubiti zlatnu Visa karticu, katastrofa, vjeruj te mi. Da sluajno ponem vikati, zbogom a, ode on u nepovrat. Izgubljen. Mo e ga izgub iti kada vie i kada si pod stresom, posebno kada vie . Zbog toga profesori preporuuju da nakon koncerta ili nastupa jo dugo utimo po izlasku iz garderobe jer smo tijeko m nastupa skoro dva sata forsirali svoj instrument. Preporuuje se da to manje govo rimo barem sat vremena nakon nastupa. Barem jedan sat, no to dulje, to bolje. Ako mora uzeti taksi, mora se obraati vozau pi tavim glasom: Molim Vas, mo ete li me odvest i u ulicu Pintor Rosales? Pa makar taksist mislio da si neka tuka ili da ga zafr kava pa ti uputi udan pogled preko retrovizora. Ima samo jedna iznimka: seks. Jer kada se vodi ljubav, mo e vikati koliko hoe , nije v a no vie li, nikada nee izgubiti a. To je kao kad se rodi dijete, mo e plakati, plakati i plakati i nikad nee izgubiti glas jer mu je sve otvoreno, svi rezonatori ujedinjeni su u jedan ak ustiki sustav. A kada ena ima orgazam, dogaa se ista stvar. Krik izlazi iz dubine, odande gdje priti e dijafragmu, i jo puno ni e ispod dijafragme. Iz sustava za reproduk ciju, a ne iz glasovnog sustava. Odnosno, iz pike. Oprostite to se tako izra avam, ov jek se mo e truditi biti finim i pristojnim, ali stvarno nema drugog naina da se to ka e. Kad vodi ljubav, zrak uzima iz pike, ne iz plua, ni iz dijafragme, ve ravno iz p ike, zrak ulazi i izlazi odozdo. Kako si otvorena u svakom smislu, koliko god da vie , ne ugro ava glas jer kad vie iz pike, nikada ne mo e ostati bez njega. Mora vika ike! Znate ve kako Ciganke viu po cesti, dernjaju se i ma koliko vikale, ne izgube glas. Cannnaaaa, doi vamo, brzo u kua! Nikad zbog toga ne uni te glas jer viu izravno iz pike. Ali fini ljudi poput nas, mi, obrazovani ljudi, izgubili smo dodir sa z emljom, s vlastitim tijelom i zato kada viemo, napre emo glas i gubimo to predragoc jeno a. Zato jedna pjevaica ne smije vikati, nikada ne smije vikati, osim na pozo rnici. Ali to nije vikanje, naravno. To je pjevanje. Imala sam osam nastupa tjedno. Po jedan od utorka do etvrtka, od osam i trideset. Po dva u petak i u subotu, u osam i u deset i pol. Jedan nedjeljom, u osam. Mor ala sam spavati deset sati na dan. Jer svakog sam dana u isto vrijeme, na istom mjestu, morala otpjevati iste note. Iako nikada u stvari nisam uspjela odspavati deset sati, najvi e osam, zbog malog, jer je ve u sedam sati bio na nogama. ivjela sam kao robinja, i la sam iz kazali ta kui, od kue ravno u kazali te. Si la bih s pozornic e, skinula minku, presvukla se na brzinu, iza la trei, zaustavila taksi, rekla taksis tu: Ulica Pintor Rosales, molim Vas, pi tavim glasiem, stigla kui, otpustila dadilju , skinula kaput, stavila pregau i ajmo, na brzinu spremila veeru 2a dijete i mu a. N aravno, ukoliko je bio kod kue jer ga veinu vremena nije bilo. Ako je bio kod kue, bilo je lo e jer b i odmah poeo vikati, a ja bih bila pod stresom. im bih u la u kuu, poeo bi se dernjati

: ZA KOJU PIKU MATERINU DOLAZI TAKO KASNO, i sline stvari, koje su osim toga bile s asvim apsurdne jer sam uvijek dolazila u isto vrijeme, ni minutu kasnije i, nara vno, na njegovo vikanje nisam mogla odgovoriti viui da ne izgubim glas. Morala sam mu odgovarati piskutavim glasiem, a to je naprosto zvualo glupo. Jako sam se uvala da s njim ne raspravljam, stigla bih kui, a on bi, ukoliko je bio kod kue, redovi to vikao kao lud. Ako ga nije bilo, bilo je isto, do ao bi kui kasno iz kafia, pijan kao kanta pa bi me ili probudio to je bilo prestra no jer ve sam vam rekla da je za jednu pjevaicu nu no da vrsto odspava deset sati, ili barem osam, to je bio moj sluaj , ili bi me napao sljedeeg dana, im bih ustala, iz bilo kojeg razloga, nije mu bil a dobra hrana ili nisam dobro zapamtila poruku koju mu je netko ostavio. Razlozi nisu va ni, svaki mu je bio dovoljno dobar. A ja mu nisam mogla odgovoriti viui jer kada pjevaica napre e glas tijekom dana, naveer ne mo e nastupiti, odnosno, mo e nastup iti, ali nije sposobna izvesti najvi e tonove. Profesorica pjevanja mi je govorila : Kad god se naljuti , mora ovako govoriti. To bi izgovorila pi- tavim glasom. Jer ak o tako govori , glasnice se ne napre u. I tako sam morala podnositi njegove ispade b ijesa, dernjavu, emotivno zlostavljanje i pri tom ostati mirna, disati duboko i na kraju mu rei pi tavim glasom: Dobro, jesi li ve jednom zavr io s vikanjem? On bi me uvijek prekinuo. Zapoela bih reenicu tipa: Vidi, stvar je u tome da jednostavno n isam shvatila... Ne la i, ti sve vrlo dobro razumije , i naravno kad bi me prekinuo, ja vi e nisam mogla govoriti jer bih morala vikati glasnije od njega da bi me uope ukapirao tako da mi je jedino preostalo da zasutim i priekam da se prestane dern jati, tada bih ja do la na red potpuno klonula duhom: Vidi, ponovit u ti jo jednom z bog ega sejo dogodilo..,, TadaM me ponovno prekinuo svojim revanjem: AAAAAAAAAA-AAAAAAAARGH... I ja bih se preda la, u jednom trenutku bih se predala, vi e nisam poku avala pregovarati. Kada bi vik ao na mene i kada bi mu nabrekle vene na vratu, lice bi mu pocrvenjelo poput raji ce, nozdrve se ra irile i inilo se da e eksplodirati, a oi pocrvenjele od bijesa, kao da je netko u njih ubrizgao krv, do ao bi trenutak u kojem bih se jednostavno isk ljuila. To je bila moja jedina obrana, kako nisam mogla vikati, jedino to sam mogl a uiniti jest sti ati volumen, kao kad gledam televiziju i sti am ju daljinskim uprav ljaem. Gledala sam ga, ali ne i slu ala. To je ne to to naui kada studira glumu, naui ko koncentrirati da mo e izmijeniti stvarnost koja te okru uje. Gledala bih ga, ali g a ne bih slu ala, nisam ula njegov glas. Tijekom godine dana, dok je mjuzikl bio na repertoaru, nisam smjela viknuti ni j edan jedini put, a to me poelo izjedati iznutra i stvarati frustraciju i gorinu ko ju ne mo ete ni zamisliti. Kunem vam se da me je samo mjuzikl spasio, da nije bilo njega, mislim da bih se slomila. Kolege iz kazali ta do li bi na posao elei se zagrij ati, upjevati se kako bi bili u formi, aktivni, vitalni. Odmah bi zapoeli s vje ban jem: trbu njaci za jaanje dijafragme, glasovne vje be, fizike vje be kako bi se aktivira li, jer bi obino dolazili nakon popodnevna odmora, smireni, obino su kasno ustajal i. Nisu bili poput mene koja sam ve u sedam i pol bila na nogama zbog djeteta. Ko lege su dolazile u kazali te raditi, to je normalno za sve glumce, a ja sam se dola zila odmoriti, opustiti od dnevnog stresa i napora. Stigla bih, legla u garderob u bosonoga, zatvorila oi i meditirala. Pomagalo mi je misliti na lik koji sam glu mila, Sally Bowles. Mislila sam: Gle, ta jadna cura, za koju nitko ne zna odakle je ni kamo ide, djevojka koja obo ava svog oca, a ovaj je niti ne zove, niti joj pi e, a majka, tko zna gdje je. Djevojka koja eli biti velika zvijezda, ali mora ra diti u^ nekem ixeexazrediiom kabaretu u nacistikoj Njemakoj u koji svako malo upada policija. Djevojka iji se ml adi spetlja s njezinim najveim obo avateljem, zamisli, dvojica mu karaca koji su joj j edini emotivni oslonac na koji mo e raunati, i ba njih dvojica se spetljaju. Djevojk a koja pobaci i drugi dan izlazi na pozornicu pjevajui s osmijehom na licu kako j e ivot cabaret. Pomagalo mi je misliti da, ukoliko postoji takav lik, to je zato t o ga je netko osmislio, a ako ga je netko osmislio, morao se negdje inspirirati, vjerojatno nekom od brojnih ena koje na svijetu podnose udarce i nedae s osmijeho m na licu, ne gubei strpljenje. Tako sam si govorila, ako mo e Sally, mo e i ti, sada si ti Sally i ne mo e se dati maltretirati od svoga mu a ni od koga drugog. Izai e odavd e s osmijehom, kao s reklame, blistava, zraei, gotovo flourescentna i sve e ih ostav iti irom otvorenih usta. Takoer mi je pomagao miris cvijea, ili jednostavno osjeaj kada otvorim oi i ugledam

bijelu, blje tavu mrlju koja zrai energijom. Bijelo je boja energije, puni baterije , svaki to glumac zna. To o cvijeu duga je pria. Vidite, svaka primadona mora imat i svog obo avatelja. Ne alim se, ozbiljno, to je izuzetno va no iako vam se mo da ini sm ije nim. Ako ve neko vrijeme izvodite neki komad, normalno je primati cvijee, bombon ijere, pisma, to god. I idealno je da imate jednog konkretnog obo avatelja, nekoga tko dolazi vidjeti komad puno puta i koji vam, sve dok je djelo na repertoaru, al je darove. To je uvijek dobrodo lo, a pogotovo kada se osjea lo e poput mene. Ne samo da ti ini dobro, ve ti je nu no, potrebno je znati da postoji netko kome si va na, a n isam mogla vjerovati da onaj pederi koji je glumio me tra ceremonijala ima svog obo av atelja, nekog gospodina koji mu je slao ogromne bukete ru a i bombonijere od kojih bi se mogla nahraniti sva djeca Etiopije, a ja nisam imala nikoga. Mo da ponekad neka poruki-ca, poneki buketi, no neku trajnu, vrstu priu ne, nekog pravog udvaraa n isam imala. Vodite rauna o tome da sam ve odavno napunila etrdesetu i ma koliko se trudila da se prikriju godine, te ko je izdr ati u profesiji poput ove, u kojoj nije va an samo fiziki izgled ve i izdr ljivost. U etrdeset i nekoj, bez obzira na to koliko vje ba i uva se, ne jede okoladu ni kolae ikada ne pije alkohol, poinju se oblikovati jastuii pod oima i umoran si ve nakon dva sata plesa, ne kao s dvadeset kada i nakon predstave eli ii u provod s prijateljima . Zato su me poele progoniti sumnje da nisam mo da prestara za ovu ulogu pa me zbog toga nitko ne primjeuje. Nije najgore to sam ja tako razmi ljala, gore je to su vjer ojatno i kolege poeli misliti isto. No, hvala Bogu, poeli su stizati buketi, jedan tjedno, uvijek od bijelog cvijea, svakoga utorka, jer da nisu, tko zna to bi ovi ovdje rekli. Naravno da nitko nije znao da sam ih sama naruivala, svakoga ponedje ljka u cvjearnici preko puta kue, od gospodina koji nije imao pojma tko sam, koji nikada nije uo za mene jer kada sam mu rekla, s djetetom na rukama, uvijek sam ga nosila sa sobom, kamo god sam i la jer se mu uope nije o njemu brinuo, da buket tre ba poslati u kazali te Apolo na ime te i te glumice, odnosno, na moje ime, nije im ao pojma o kojoj je glumici rije, zapravo tko sam ja pa sam mu rekla: To vam je j edna izvanredna glumica, uistinu dobro glumi, ja joj aljem cvijee jer joj se neizm jerno divim. I gospodin je ostao uvjeren da sam ja neka domaica koja voli kazali te . A to sam ustvari i bila, odnosno tako sam se osjeala, svaki Bo ji dan od kue u kaz ali te, i iz kazali ta kui, kuhanje, pranje rublja, glaanje, iako sam imala kunu pomonic u, ali i nju treba usmjeravati, a osim toga dolazila je samo ujutro, jasno, i to tri dana u tjednu, dadilja je dolazila poslijepodne, a moj posao nije mi bio do voljan za dvije plae. Tako da sam i ja morala raditi u kui, u kazali tu i u kui. Je l i mi mu pomagao? On da mi pomogne? Moj mu ne zna ni krevet namjestiti i time sam v am sve rekla. Moj mu je redatelj i to dobar redatelj, ali du e vrijeme bude bez pos la, znate kako je u ovoj profesiji, svakim danom sve gore. Kada sam ga upoznala, bio je puno poznatiji od mene, vidi te kako se ivot mijenja, kako se okrene kolo sree. Tada sam bila mlada glumica, te k iza la s akademije, tek sam pokoji put nastupila pred publikom, imala sam dva il i tri nastupa u kabareu ili nekom baru, nisam napunila ni dvadeset godina, a on je sa svojih dvadeset i pet ve re irao tri kratkometra na filma, od kojih su dva nomi nirana za nagradu Goya. Kad me odabrao da glumim u jednom od njegovih kratkometr a nih filmova, nisam mogla doi k sebi od sree. Uvijek sam vjerovala da e snimiti jeda n velik film i postati velik redatelj, novi Medem ili slino, a onda emo raditi zaj edno, a ja u biti njegova glumica-feti , kao Massina Felliniju, ili Ardant Truffaut u, no to se nije dogodilo i sve je ostalo na pustim ma tarijama. Unato dobrim kriti kama i nagradama koje je po njeo na festivalima i svim nadama koje su u njega pola gali, moj suprug nikada nije prona ao producenta koji bi financirao njegov prvi du gometra ni igrani film. Ili su scenariji bili konfuzni, ili je koncept bio nekomer cijalan, danas mu ka u da, sutra ne, odugovlae s odgovorom, ne di u slu alicu... Pre ivlj avao je re irajui dokumentarce, ili sapunice za televiziju, ili reklamne videospoto ve za industriju, prezentacije proizvoda za kongrese izvr nih direktora i sline stv ari... U meuvremenu je moja karijera rasla kao pjena, sporo, ali sigurno. Mislim da je zbog toga pio, znate, u pitanju je bila frustracija i kompleks manje vrije dnosti, meni je i lo tako dobro, a njemu tako lo e, i zato to je vrlo strastven, kada se neemu posveti, predaje se do kraja. Zato me je i osvojio, zbog strasti koju j e ulagao u svoj posao, da vam ka em istinu, kada sam ga prvi put ugledala nije mi se inio da je bogzna to, takav siu an. Osim oiju, ima jako lijepe oi, malo je toga na n

jemu privlailo pozornost, no odmah me osvojila njegova predanost. Lo e je to ju je m ogao ulo iti u bilo to, ve sam vam rekla, u ljubav, u posao, ali i u porok. Kad voli, voli do ludila. Kad radi, u posao ula e ivot. Kad pije, pije zaozbiljno. Tako je pro la godina dana, u stalnoj svai, a ja ga nisam ostavila, prvo jer sam ga voljela, drugo zato to sam ga djelomino razumjela, tree zbog djeteta, etvrto... tko bi znao za to, mo da zato to sam glupa ili to sam navikla trpjeti, ili zato to sam se osjeala krivom jer mi je sve i lo tako dobro, a njega s ogromnim talentom koji ima nitko nije zvao, injenica je da je pro la cijela godina, a ja sam se zakaila na lik Sally, jer ako mo e Sally, nisam ni ja ni ta lo ija, pa i cvijee, imati buket u gardero bi davalo mi je puno energije, onakav bijel, kakvog bih ga naruila svakoga tjedna , odlazila sam ga odabrati i slo iti osobno svakog ponedjeljka, iako sam mogla pla titi jednom mjeseno i dati nalog da utorkom alju u kazali te bijeli buket, ipak mi j e bilo dra e otii tamo osobno svakog ponedjeljka, tako da mi uvijek stigne poseban buket, razliit, aroban, slo en s ljubavlju, specijalno za mene, tako je i bilo; nauil a sam slagati ogromne bukete za malo novca, mo da zato to me vlasnik cvjearnice zavo lio ili mo da zato to sam mu bila jedna od najboljih mu terija pa mi je uvao bijele lj iljane, najbolje ru e, naruivao cvijee samo za mene i obja njavao mi kako slo iti najsav r enije bukete za najmanje novca, tako da su moji buketi bili puno ljep i od buketa glumca koji je glumio me tra ceremonijala, a cijela glumaka postava gotovo da nije mogla povjerovati, ni ta drugo nisu radili osim komentirali bukete, ovaj to je dana s stigao je predivan, gotovo i nije mogao proi kroz vrata garderobe, i ovo i ono. Kad su me pitali tko mi ih alje, namjestila bih tajanstven osmijeh i utjela. Nisa m lagala, samo sam prikrivala istinu. Poele su kru iti glasine da ga alje neki vrlo va an producent, a ja to nisam opovrgla, pustila sam priu da kru i i da raste, i za k ratko vrijeme vjerojatno je cijelo kazali te moralo misliti da sam neka Bella Oter o dvadesetog stoljea ili to slino. Hvala Bogu da sam imala Sally i cvijee jer se u meni gomilalo toliko gorine i frustracija... nakon godine dana mislila sam da v i e neu moi izdr ati, odbrojavala sam dane kada e skinuti mjuzikl s repertoara i mislil a si: onog dana kad ovo zavr i ubit u se od dernjanja, vikat u toliko da e se temelji kue tresti. Konano je do ao i taj dan. Godinu dana bili smo na repertoaru, bio je to rekord, s odlinom posjeenosti. Nakon predstave smo, naravno, oti li proslaviti jer smo konano s ljedeeg dana mogli raditi s glasovima to nam se prohtije, i onog poslije njega, a i onog iza, vi e nije trebalo raditi. Javila sam mu u da u doi kasno, zamolila ga da o stane s djetetom te noi i ve po glasu sam mogla znati da e biti veselo kada se vrat im. Bez obzira na to, ipak sam iza la, i to do etiri ujutro, na kraju krajeva cijel u sam godinu, tristo ezdeset i pet dana, i la spavati u jedanaest i pol, osim subot om i nedjeljom, a ustajala sam u sedam svakoga dana, ak i subotom i nedjeljom, ivei kao asna sestra. Upravo kako sam i predvidjela, ekao me budan, a im sam u la poeo je s dernjavom OTKUDA TI TAKO KASNO, no ostao je bijel kao kre kada sam mu odgovoril a DA SE VISE NIKADA NISI USUDIO PODII GLAS NA MENE, NE MOGU TO VI E PODNIJETI jer j asno, to nije oekivao, mislim da se vi e nije ni sjeao da i ja mogu vikati jednako g lasno kao on ili ak i glasnije. Bila je to svaa stoljea, probudili smo malog i sve susjede u zgradi, pretpostavljam. Odjednom se dogodilo ne to to nisam oekivala, poeo je plakati. Lio je gorke suze, upravo tako kako vam ka em, suzetine nalik na kameni ne, koje su razdirale du u i, naravno, zatekao me potpuno nespremnu, jer ja ga nik ada nisam vidjela da plae, osim na sceni. Odjednom je poeo govoriti da u ga ostavit i, da u ga sigurno ostaviti, a ja sam rekla da bih to trebala uiniti jer e mi biti bolje bez njega, a vjerojatno i djetetu, zato to ni jednom djetetu ne ini dobro to to po cijele dane slu a dernjavu. Tada me upitao: ostavit e me zbog onog producenta? Kojeg producenta? upitala sam ga. Onog s kojim si se spetljala. Macintosha, kako li se ve zove. Jesi li ti lud? Nisam se ni s kim spetljala. Kako u se s nekim spetljati kad samo radim, dom a i u kazali tu, i ti to dobro zna . A on plae i plae, nemoj mi lagati, svi o tom priaj u, kakvu ja ulogu tu igram, nema pojma kakvu sam te ku godinu pro ivio, a on ti alje b ijele bukete. Tada sam sjela pored njega, stavio mi je glavu u krilo pa sam ga m ilovala po kosi polako, jako polako, pjevajui mu tiho, sve dok nije zaspao, kako to obiavam initi s djetetom kad ima none more. MOJE IME JE LEGIJA Mislim da sam nekada voljela ljeto, no to je bilo jako, jako davno, kada su jo po

stojali praznici, neka vrsta ljetnog zastoja paraliziranog danima u praznom vrem enu. Kasnije su se pojavile platne liste i preskupi, skueni, prljavi stanovi, a p raznici su nestali jer vi e nije bilo ni novca ni vremena ni dobre volje, samo je ostala vruina i pra ina i nagli pad tlaka i rastaljeni asfalt i sunce raspr eno u esti ce sumaglice, o tri bljesak metalnog sjaja koji zasljepljuje, zaglupljuje, od koje g se vrti u glavi i koji mi ne dopu ta da mirno kroim ulicom; vrtoglavicu, poznato je, i probleme s vidom, ka u, mo e izazvati pretjerano izlaganje suncu. Ali, malena, kome pada na pamet hodati ulicom usred podneva, na etrdeset stupnjeva? Pa vidite , konju glupi, autobus ne staje pred mojom zgradom i nemam taj va blistavi automo bil s ABS konicama i ugraenom klimom, moja plaa - trebali biste to znati - nije mi dovoljna ni da svakodnevno ruam po restoranima, a osim toga, u svim jebenim poduzeima, osim u na em, radi se cijeli dan bez pauze. Ljeto je za me ne bilo samo pusta, jalova i suha rije i ja sam ga mrzila, iako sam, da budem isk rena, mrzila cijeli svoj ivot. I eto, ba sam za vrijeme ljeta morala organizirati selidbu. Budui da studenti izla ze iz stanova u srpnju, tada je lak e pronai novi stan, a ja vi e nisam mogla dopusti ti da plaam najam tog ru evnog i mranog stana u kojem su ak i vrata padala u depresij u i njihala se u vjetrovitim noima uz pla arki, da i ne govorim o zidovima od karto na (susjedovo hrkanje pililo mi je san svake noi), a cijevi su se cvilei alile na s voju starost (vla na mrlja koja je ubrzala moj odlazak bila je upravo trag njihovi h suza). Nisam mogla raunati na pomo prijateljica pri pakiranju: neke su bile na g odi njem odmoru, a druge nisu bile toliko bliske prijateljice ili mi je mo da ipak v i e vrijedilo suoiti se s injenicom da sam sama na svijetu. Nisam predvidjela da bi to moglo biti tako te ko: oi su mi suzile i stalno sam ka ljala zbog pra ine koja se po dizala, nisam bila dovoljno sna na da pomaknem svu tu starudiju i kutije, a da nes rea bude vea, stalno sam padala u nesvijest. Ponekad bih do la k svijesti na podu a da uope nisam ni znala kako sam tamo zavr ila. Vruina, jebena vruina, govorila sam sa ma sebi, spu ta krvni tlak. Glupa, kakva jesam, nisam ni obraala pozornost na bolov e, na kraju krajeva ljeti se esto pojavljuje salmonela, a i voda se lako kvari, a osim toga, kako sam mogla voditi rauna o grevima u trbuhu kada sam, od tolikog po dizanja kutija, osjeala sa su mi kosti sasvim samljevene. Pojedinaan bol praktiki j e neraspoznatljiv kada se utopi u cijelom univerzumu raznih bolova, kao suze na ki i. Nisam se upla ila ak ni kada sam poela krvariti. Mjesenica je, pomislila sam, ura nila zbog tolike vruine, pa zar ne ka u da u tropskim krajevima djevojice preuranjen o dobivaju prvu menstruaciju? Sve dok se bujica krvi nije slila u potok i dok nije postalo jasno to se z biva. Nisam imala telefona, iskljuili su mi ga pa sam se morala spustiti na ulicu u hlaa ma natopljenim crvenom tekuinom i potra iti taksi koji e me brzo odvesti do bolnice La Paz. Trebalo je stii do tamo, ui na Hitnu, popeti se na nosila, slu ati kako mi n eki lijenik govori ono to sam ve znala. Sestra me upitala elim li da nekoga obavijes ti, a kada sam joj rekla da nema potrebe, pogledala me kao da sam drolja. Vidite , gospoo - iako to nikada nisam izgovorila - najbolje je da o ovome moja obitelj ni ta ne dozna, a to se tie oca ovog zametka od deset milimetara, ne elim mu dati pri liku da mi postavi pitanje: "Jesi li sigurna da je moje?", pitanje koje, sasvim sam uvjerena, nikada nije postavio svojoj eni. Da, gospoo, bila sam zaljubljena do boli. Da, gospoo, kleo se da me voli, da sam ljubav njegova ivota, da ne mo e ivjeti bez mene. Da, znam, gospoo, to je naje a tema ciganskih romanci. Daaaa, gospoo, glupa sam ko tuka, niste mi otkrili ni ta to ve i sama ne znam. Odveli su me u sobu u kojoj su jecale druge ene. Dali su mi tabletu za umirenje k oja nije slu ila niemu jer u pitanju su bili bolovi kakve nikad do tada nisam osjet ila, ni migrene, ni zubobolja, ni bubre ni napad. Preklinjala sam viui da mi daju jo tableta za umirenje. Rekli su da mi vi e ne mogu dati. Oti la sam do kupaonice. U to rbici sam prona la nekoliko tableta protiv bolova i dva ecstasyija u alufoliji koj i su stoljeima ostali sakriveni u novaniku, od posljednjeg rave partyja, znai jo iz vremena dinosaurusa. Progutala sam ih sve odjednom. Sjedei na koljci, promatrala s am bujicu koja je tekla i tekla dok se bol nije ustostruila i dok u vodu zahoda n ije pala jedna crvena, pulsirajua kugla nalik na janjee srce. Morala sam si ponovi ti tisuu puta da to nije bilo dijete, ve da SfeSamoradtfo o ogromnom usru ku krvi koja je obavijala zametak i tada sam se konano, kada je ve poinjalo svitati, vratil

a u krevet i zaspala. Sljedeeg sam dana otkrila da su sve ene u sobi bile tamo iz istog razloga i inila m i se vrlo okrutnom apsurdna ideja tog sadista, tko god on bio, da nas sve smjest i u istu prostoriju, kao da bi nam mogao biti od koristi odraz u oima drugih, kao da su bilo koju od nas imalo zanimali jadi drugih ena - jednakih u biti, a opet toliko razliitih u pojedinostima - koje su plovile u tom moru bolnikih kreveta. Za razliku od mene, sve su imale p ratnju, mu eve ili deke koji su im pomagali da lak e progutaju tu gorku pilulu ili da barem s njima podijele tugu, no inilo se da su sve u veoj depresiji od mene. Izgl eda da je postojanje njihovih fetusa postalo najhitnijim razlogom za njihovo oso bno postojanje. Jedna od onih ena, kojoj ne bih bila dala vi e od dvadeset i pet go dina, a poku ala je bezuspje no zatrudnjeti pet puta, govorila je kako se osjea besko risnom jer je iznevjerila obitelj i, iznad svega, svoga supruga. Druga, Ciganica od kojih dvadesetak godina, izgubila je ono to bi bilo njezino etvrto dijete. Bila je tamo neka mlada plavu ica koja je neprestano plakala i ne to aputala na mobitel. Bilo ih je plavih, crnih, smeih, bilo je onih koje je resilo ogromno skupo prsten je i onih koje su nosile pid ame od jeftine sintetike. Jedna je bila Marokanka, a njezine crne oi blistale su na tamnom licu, druga je imala nje nu, sasvim bijelu, g otovo prozranu ko u, poput papira za cigarete, to je ukazivalo na postojanje germans kog ili skandinavskog gena. Ali sve te suprotnosti bile su uklonjene injenicom da one dijele istu priu. Razlike u klasi, obiajima, fizionomiji nestajale su u dubin skom zajedni tvu u ovisnosti, ovisnosti o mu u ili obitelji koja je od njih zahtijev ala majinstvo kako bi putem njega zadobile va nost, ovisnosti tipinoj za osobe svjes ne da nisu u stanju upravljati svojim ivotima, ovisnosti i patnje koje su postoja le poput neke tajne poveznice meu enama koje izvan ova etiri bijela i aseptina zida ne bi imale jedna drugoj to rei. U jednom trenutku poput ovog, zatvorena zajedno s takvim lijepim uzorkom frustraci ja i jadikovki, osoba neizbje no mora pomisliti da ivot nema smisla i na taj nain pr onai opravdanje i zahvaliti sudbini to ivot koji je nosila u sebi vi e ne postoji. No ja sam se te godine ve nebrojeno puta ogrnula s kostrijeti. Ko a je bila previ e izr anjavana i vi e nije mogla podnijeti. A mo da su mi tablete iz novanika dale du evni mi r da se sa svime suoim bez suza. Nekoliko sati kasnije pojavila se medicinska sestra koja nas je obavijestila da nas vode na ultrazvuk. U onoj ekaonici, zamotane u zelene i grube ogrtae od ser a, n alikovale smo na pokorne ovice koje dopu taju da ih vodaju amo-tamo, pa ak i u klaon icu. Polegli su me na stol, namazali trbuh lubrikantom i po njemu pro li nekom vrs tom valjka. Na ekranu se mogla vidjeti ru iasta unutra njost moje vi e ne-zauzete mater nice. Svima nam je unutra ostalo jo ne to pa je gubitak trebalo zakljuiti kirur kom in tervencijom. Taj se zahvat naziva kireta om. Na kolicima te odvezu do operacijske dvorane, prebace te na stol, remeniima ti svezu noge za metalno postolje, otvorena si pred kirurgom poput rtvenoga goveda, pa nastojei zaboraviti da ti neki stranac kopa po piki, bulji u ogromnu lampu koja visi sa stropa kao sunce i kada te anest eziolog pita koliko ima godina, zaspi , i ponovno se budi u sobi punoj cmizdravica, s Cigankom koja e ponovno zatrudnjeti i minkericom koja e svakako poku ati i plavu icom koja se bori s osjeajem krivnje jer je u biti presretna to je izgubila dijete, ia ko to nikada nee priznati svom deku, a kamoli obitelji. Sigurno je bilo vi e ena, vi e uplakanih, umornih i praznih ena, no ne sjeam ih se. Stariji doktor me upitao kako se osjeam. Rekla sam dobro. Otpustio me, potpisala sam neke DaDire. dali su mi kapi za sprjeavanje zgru avanja krvi - koje nikako nisam smjela prestati uzimati pokupila sam boicu Methergina, stavila ju u torbu i oti la. Kod kue nisam imala gdje prilei. Ve ranije sam bila rastavila trosjed i krevet, a s ve su plahte bile zapakirane. Bacila sam madrac na pod i legla na njega izbrojiv i cijelu listu infekcija koje sam mogla pokupiti ucurena na pra njavom madracu, na ne manje pra njavom podu, no bila sam umorna kao pas, a nije mi na pamet padalo neko drugo rje enje. Kako sam izgubila tri dana, nisam imala drugog izbora nego idueg j utra ustati i nastaviti gomilati kutije, osjeala pritom bolove ili ne. Pomislila sam da bih mogla nekoga nazvati, palo mi je na pamet nekoliko imena no nitko od tih ljudi nije mi ulijevao dovoljno povjerenja. Vjerojatno bi mi priskoili u pomo, no bilo mi je dra e nastaviti sama. Nisam mislila da bi mi dru tvo moglo biti od po

moi. Ba ni ta se ne bi promijenilo da sam sve to nekome ispriala. Jednako kao to se ni t a nee izmijeniti kada svoju priu ispriam vama. MJESEC OD SREBRA Kuhinjski prozor bio je kru ne konstrukcije, kao i cijela kua, i imao je pogled na naljep e zalaske Sunca na planetu. teta to nije bilo ni dvanaest zalazaka Sunca na g odinu. Arhitektica je projektirala kru nu verandu u staklu iz dva razloga: prvi je to svemirski koloni nisu mogli izbjei automatski impuls da pogledom potra e obzor, a drugi to je Da-nina majka bila sveenica kulta wicca te je za nju krug predstavlj ao svetu geometriju. Dana se prisjeala trenutaka kada je i ona bila dijelom sveto ga kruga koji su inile plesaice, pod svjetlom istog ovog Mjeseca na kojem je sada i vjela, za vrijeme sveanosti posveenoj Fm/m, na proslavi ulaska u zimski solsticij i kada bi zatvorila oi i sna no se koncentrirala, jo je mogla omirisati bor, imelu i bo ikovinu, osjetiti milovanje vjetra u kosi i okus aromatinog vina na usnama. Osj ete koje vi e nikada nee iskusiti, barem ne u stvarnosti. Majka joj je govorila da ne treba patiti zbog njihova nedostatka jer je uvi jek mogla posegnuti za alfa-transom i ponovno o ivjeti te trenutke, no ma koliko n jezina majka vjerovala da su sve stvarnosti samo jedna te ista stvarnost, Dani s u vizije u transu izgledale poput blijede zamjene za pro ivljeno iskustvo. Trajale su kratko, bile su nejasne i neuhvatljive, nisu posjedovale istu konzistenciju. U kuhinji se nalazio oltar njezine majke: pentagram, bode , kristali kvarca, bijel a svijea, crna svijea, tap, kale , kadionica, kip bo ice (u ast koje su Dani nadjenuli i me, iako je njezino bilo samo jedno od tisue imena Stvoritelji-ce), zvonce, bikov rog i napitak sa za titnikim svojstvima. Napitak je imao samo simbolinu funkciju bu dui da se u koloniji nije trebalo bojati kr anskih zlostavljanja. Ipak su ga dr ale na oltaru kao sjeanje na u ase Holokausta. Majka joj je puno puta priala o lovu stoljea koji je gotovo istrijebio njezinu lozu tijekom Mrane Ere Riba. Priala joj je o mue njima, suenjima, progonima u Salemu, o Inkviziciji, o svetim strujama koje su kr ani zablokirali i o kr anskim katedralama (Fatimi, Lourdesu, Santiagu...) podignutima na starim keltskim sveti tima, i kako su kr ani iskrivili njihove svetkovine i preobr atili sveanost Yula u Bo i tvrdei da se datum tono podudarao s roenjem njihova proroka, kako su zakamuflirali pentagram koji je krunio sveto stablo u zvijezdu koja je mudracima s Istoka pokazala put kako bi odali poast tome proroku, kako su kr ani pro glasili jabuku zabranjenim stablom iz svoje Knjige Postanka, jer je ona bila kel tsko voe otkrivenja, kako je zvijer koju navodi Apokalipsa ustvari zmija, ivotinja koju su Kelti obo avali zato to se regenerira i ivi u tri elementa, vodi, zemlji i kro njama drvea, kako su rekli da ta zloudna be tija ima rogove zato to su Kelti korist ili magine rogove u svojim obredima i da je 13, broj glavnih bratov tina odanih Dan i, broj Zla, zaboravljajui da je na Posljednjoj veeri, koje se oni Drisieaiu u svoi oi liturgiji, takoer bilo trinaest ljudi za stolom. Majka joj je priala kako su izmi ljali legende i prie s ciljem da pretvor e svete simbole u simbole zla, kako su varali narod, kako su zamijenili mudrost praznovjerjem. Jedna zvicca sveenica ne smije mrziti, govorila bi joj majka, no D ana je dobro znala da je njezina majka mrzila kr ane, ak i sada u Eri Vodenjaka, po svr etku Mraka Ere Riba, sada kada su protjerivanja privedena kraju, a kult obnovl jen postav i najjaom religijom ne samo na starom planetu ve i u kolonijama. Dana je promatrala prazninu s kuhinjskog prozora, pustinjski pejsa Mjeseca pod ko jim su do prije godinu dana plesale, a na kojemu su sada ivjele. Te blistave Lune pod kojom su tada plesale - koja je nekada bila samo nenaseljen satelit povr ine osvijetljene odsjajem Sunca kada bi se gledao sa Zemlje - zvali su ga Mjesec od Srebra jer ni u jednom drugom trenutku tijekom godine nije bio toliko blistav i velik. Taj fenomen mogao se vidjeti samo iz Gornjih Zemalja: pojava zvijezde u n ajsveanijem ruhu. Njezina majka oduvijek je znala da na Mjesecu ima vode (jer na jeziku zvicca Luna simbolizira srebro, biser, bergamotu i vodu), stoga ju nije n imalo iznenadilo kada je objavljeno otkrie da se na Mjeseevim polovima nalaze zali he vode, takoer joj nije bilo ni ta novo kada je NASA objavila da Jupiter emitira p lavu svjetlost, s obzirom na to da su tijekom stoljea sveenice njezine vjere to tv rdile. Upravo iz tog razloga oglas o projektu Mjeseevih kolonija nije zatekao maj ku nespremnom jer se ve godinama pripremala za selidbu. Bilo je logino da veina nov ih kolona budu wicca, budui da su u njihovoj religiji zvijezde i planeti bili sve ti i svi su udjeli za ivotom na nebu.

Majka je govorila da su napustile Zemlju iz ekonomskih razloga. Zbog uni tavanja um a, zagaivanja i prenapuenosti... na starom planetu ostalo je vrlo malo naseljivih mjesta. Gornje Zemlje bile su jedna od tih lokacija pa je cijena terena strahovi to skoila. Samo. su bogata i mogli platiti parcelu u toj zoni. Majci su nudili milijarde eura za kuicu koja je nara tajima pri padala enama njezine obitelji. Tako su prodali parcelu i oti li na Mjesec. Preselili su kuu sa Zemlje, lagani modul tipa Trans Hab, od samo dvanaest tona, o bujam kojeg bi se ispuhiva-njem smanjio za dvije treine. Smjestili su ju na Vrh V jene Svjetlosti, na krijestu jednog kratera u blizini Mjeseeva Ju nog pola gdje Sunc e gotovo i nije zalazilo pa nije bilo problema s opskrbom energijom, takoer nije bilo problema s kisikom jer je taj plin inio etrdeset posto Mjeseeva tla. U toj Mje seevoj koloniji ivjelo je trinaest zuicca obitelji. Trinaest obitelji, trinaest, j er trinaest je bio tradicionalni broj convensa, trinaest je mjeseci u godini, a trinaest arkana u tarotu jest smrt koja nagovje ta dubinske promjene. Trinaest mod ula bilo je spojeno hodnicima od poliuretana jer se nije moglo izlaziti bez pose bna svemirskog odijela: ljudsko bie ne bi pre ivjelo ni nekoliko sekunda u okru enju u kojem je temperatura oscilirala izmeu sto stupnjeva ispod i iznad nule, bez atm osfere koja bi ga za titila od radijacije uzrokovane nabijenim esticama no enim solar nim vjetrom i mikrometeorita, pravih pu anih zrna, koji su pogaali povr inu jurei brzin om od stotine kilometara u sekundi. Zidovi modula na napuhavanje - od dvadeset c entimetara debljine, nainjeni od mje avine poliuretana, kevlara i ne-xtera - bili s u dizajnirani da ih odbijaju i zbog toga je sama arhitektica usporedila struktur u nastamba s ogromnom Michelinovom reklamnom lutkom. Dana je do ivljavala koloniju kao kaznionicu, no suzdr avala se to izrei jer njezina majka nije tolerirala ni na jmanju kritiku upuenu Mjeseevu Gradu. Iako se podrazumijevalo da Danina majka mo e it ati misli ili barem detektirati postojanje negativnih slika u auri osobe, nikada nije primijetila kerinu mr nju zato to je Dana izgradila psiholo ki tit kako bi se obr anila paradoksalno slijedei upute vlastite majke koju je ujedno i eljela prevariti , upute naslijeene iz djrevnezoicca tradicije preno ene godinama s generacije na generaciju sveenica s ciljem da se za tite od kr ansk ih progona. Svake noi (ako se tako mo e nazvati vrijeme predvieno za spavanje u kojem je, dakako , Sunce i dalje sjalo), Dana se prisjeala ljepota Gornjih Zemalja, ru inih grmova k oji su rasli uz vrata njihove kuice, zimskog mjeseca od srebra, br ljana to je puzao po kamenim zidovima kua, slobode koju je osjeala eui satima po poljima i koju tada n ije znala cijeniti jer nije ni sanjala da bi ju ikada mogla izgubiti. Nikada nee moi oprostiti majci, ma koliko ona ponavljala da sveenica ne mo e osjetiti mr nju, da taj osjeaj poni tava magiju i truje napitke. Dana je osjeala da u njoj raste tiha mr n ja, zibala ju je u svojim njedrima nje no u uenice koja zna da e izdati svoju uiteljicu, a pritom ni najmanje ne osjea gri nju savjesti. Pred majinim oltarom Dana je izvukl a zlatni lani na kojemu je visio kri i koji je poivao skriven u prorezu izmeu njezini h grudi. Poljubila ga je osjetiv i metalni okus u itka osvete. NOC NA GROBLJU Onoga dana kada sam poela shvaati koliko mi se svia David oti la sam do cvjearnice po sedam pupoljaka bijelih ru a i bacila ih u veliku bakrenu zdjelu do vrha ispunjenu ki nicom. Kada sam sljedeeg jutra prona la sedam rascva-lih ru a, znala sam da sam pro na la mu karca svog ivota i da je vrad bina bila djelotvorna.1 1 O vrad bini: mjesec dana ranije, za puna Mjeseca u znaku Bika, priredila sam vrei cu od ru iaste svile koju sam sama sa ila i izvezla zlatnim koncem i ostavila ju u vr tu u krugu od morske soli s obilje ene etiri toke, sjeverom, jugom, istokom i zapado m, vatrom, zemljom, vodom i zrakom, odnosno, pri emu je svaka strana svijeta bila oznaena sljedeim predmetima: jedna pliticom punom tamjana, druga ru iastom svijeom, t rea ru iastim kvarcom, a etvrta kale om punim svete vode. U sredi te kruga stavila sam tr i svijee, bijelu, zelenu i ru iastu, rasporeene u trokut; bijelu na vrh, zelenu u don ji lijevi kut, a ru iastu u desni, Istina je da nisam vjerovala da u ikada morati posegnuti za starom trik-vrad binom kako bih privukla ljubav, prvo, zato to nisam imala problema s privlaenjem mu karaca , a ^ tono kako je zahtijevao ritual visoke magije; ispred trokuta od svijea poredala sam est posuda koje su sadr avale latice crvene ru e, ljubice, listove verbene i dami

jane, mirisne klinie i granice cimeta. Tono u pono upalila sam bijelu svijeu glasno iz govarajui Ova bijela svijea predstavlja iskrenost i vjeru koju ula em kako bih na la l jubav koju zavrjeujem. Zatim sam upalila ru iastu svijeu i odluno izgovorila: Ova ru ias a svijea predstavlja Venerinu energiju ljubavi koja e za mene privui osobu koja e me usreiti i koju zavrjeujem. Na kraju sam upalila zelenu izgovarajui glasno i razgov jetno: Merkure, koji upravlja zdravljem i Luno, koja si noas puna, dajte mi svoju energiju koja e djelovati kako bih prona la i sauvala ljubav koja me mo e usreiti i koj u zavrjeujem. Zatim sam otvorila svilenu vreicu i u nju stavljala prstohvat sadr aja svake od posudica ponavljajui: Ru o, ljubice, verbeno, za nje nost, pomozite mi usmj eriti energiju i putem va ih moi moja e se elja ispuniti. A zatim: Kliniu, damijano, ci metu, za strast, uzbudite i zavedite ovu predodreenu ljubav. Kada sam to uinila, o drezala sam uvojak kose zlatnim karama koje mi je u tu namjenu bila ostavila baka , stavila sam ga u vreicu i dobro zatvorila, svezav- i vor zlatnim koncem i stavila ju u sredi te trokuta pa sam polo ila ruke nad vreicu i poput mantre ponavljala: Bo ice nepreglednih prostranstava, Gospodo tajnih i dubokih redova, udijeli mi ljubav koju zavrjeujem; slobodnu, sretnu, uzvraenu i plodnu. Zatim sam po kropila vreicu sve tom vodom, ponavljajui: Vodom posveujem ovu vreicu, da postane izvorom energije koj i e privui ljubav. Bacila sam na nju prstohvat soli dok sam izgovarala: Solju zeml je posveujem ovu vreicu, kako bi postao izvorom energije koji e privui ljubav. Proni jela sam ru iastu vreicu ponad plamena triju svijea govorei: Vatrom posveujem ovu vreic kako bi postala izvorom energije koji e privui ljubav. Konano sam ju pomazala s ma lo ru ina ulja i izgovorila: Uljem posveujem ovu vreicu kako bi postala izvorom ener gije koji e privui ljubav. Da bih zavr ila ritual, ugasila sam svijee obrnutim redosl ijedom od paljenja i od toga dana nosila sam stalno sa sobom vreicu u ivenu u grudn jak. Nosei ju, upoznala sam Davida tono za mjesec dana, tono u pono, za ankom bara ko ji je nosio znakovito ime Luna. drugo, zato to sam uvijek, maem i titom, branila va nost enske nezavisnosti i nu nosti d a se naui u ivati u samoi. Svi su mu karci, kao to je poznato, prava katastrofa, a da b ih povjerovala u tu tvrdnju bilo je dovoljno poslu ati svakodnevne drame mojih uda nih ili vezanih prijateljica. Bile su poput beskrajnih sapunica s istim temama k oje su se ponavljale u novim epizodama svakoga tjedna u izvedbi istih protagonis ta. Na primjer, pedeseta epizoda serije "Gemma je jako zabavna, ali Joan je tota lni primitivac": Gemma i Joan su oti li na neki tulum u subotu, Gemma je popila ma lo vi e pa je zavr ila ple ui na stolu uz potporu i pljesak grupice odanih poklonika, d akako pripadnika mu kog spola, a na izlasku s veselice Joana je uhvatio jedan od p oznatih napadaja ljubomore pa ju je na parkirali tu poeo vrijeati uz zaglu ujuu dernjav u nazivajui ju kurvom. etrdeset i druga epizoda serije "Alberto, mu ki ovinist, i Olg a, patnica": Olga nije htjela oprati posue nakon veere inzistirajui da to uini Alber to, a Alberto se toliko raspi-zdio da je na kraju zalijepio jednu a u o ploice kuhin jskog zida, dok je Olga lila suze sva balava i usekivala se u krpu za brisanje p osua. Dvadeset i trea epizoda serije "Natalia se dosauje, a Leandro ne ku i": Natalia ima prelijepog mu a koji nije ljubomoran, a osim toga poma e u kui, uzor vrlina, no i njenica je da se deku ne di e ni uz pomo dizalice, a jadna Natalia ve mjesecima nije dobila svoju porciju, tako u ponedjeljak Natalia ode na pie nakon posla s nekim k olegom iz ureda koji joj se jako svia, a kad joj tip stavi ruku na koljeno, Natal ia shvati da ju mu ve dva sata eka kod kue s veerom, sada Natalia nikada nee saznati j e li taj dodir bio namjeran ili samo puka sluajnost. Pedeseta epizoda serije "Sil via se zaljubila u pizdu Mariana": po n-ti put Silvia je u subotu izvisila jer s e Mariano, koji je obeao da e ju pokupiti u deset, nije pojavio, nije nazvao, nije bio dostupan na mobitelu, a nije se ni udostojio isprike sljedeeg dana. N-ta epi zoda serije "Raquel je mislila da je m Jordiju prona la savr enog mu karca": pokazalo se da Jordi, odvjetnik s vlastitim ured om, izdanak prefine familije, lijep, inteligentan, ljubitelj jedrenja, ima jedan mali nedostati: nije u stanju voditi ljubav s Raquel ukoliko se ona ne pravi mrtv om, seksualna perverzija (ako se to naziva perverzijom) koja Raqueli, u sluaju da ste posumnjali, uope nije zabavna, ne uzbuuje ju niti ju zadovoljava. Vrlo sam dru tvena i imam puno prijateljica, sigurno imam lice na kojem pi e "ispriaj mi i ti svoj sluaj", jer oito svi dolaze ba meni ispriati svoje jade, mo da zato to zn aju da nikada ne otkrivam tajne, navikla sam, jo od malih nogu, uvati ovu s kojom i vim i, budite sigurni da, kada bih sada poela prepriavati razne prie, ne bih zavr ila

do jutra. Sve imaju jednu zajedniku toku: cura nae deka, cura vidi u njemu princa n a bijelom konju, cura otkiva da princ nema konja, a kamoli bijelog. Na kraju kra jeva, stvari stoje kako stoje, meni nije previ e te ko biti bez para i bez obveze, a li mjesec je pun u Biku samo jednom godi nje pa sam pomislila da neu ni ta izgubiti a ko poku am, iako je mo da tono da je jednom dijelu mene nou nedostajalo toplo tijelo u krevetu, kao i nekoliko lijepih rijei kad otvorim oi. injenica jest da mi je sljedei pun Mjesec donio Davida, kojeg sam prona la u baru is tog Mjeseeva imena, deset godina mlaeg od mene, zgodnog, nje nog, simpatinog, intelig entnog, pravo udo u krevetu i pravog prijatelja izvan njega. Nikada nije galamio, nije se ljutio ako mi se netko udvarao, nije kontrolirao moje izlaske i dolaske kui, bio je uvijek na raspolaganju kada bih ga zvala, odgovarao je na telefon sl atkim, toplim glasom, nije primjeivao moje strije i celulit, ak ako i jest, to nij e bila prepreka da se i dalje evimo nekoliko puta na dan, nije mu bilo va no to zarau jem vi e od njega, tovi e, bio je zbog toga ponosan, vrlo malo je pio i kada je to ini o, nikada nije postajao galamd ija i agresivac, nije imao potrebe gaati rasvjetne s tupove epovima od ampanjca niti poku ati povaliti svaki komad u suknji koji mu se pojavi u vidokrugu, strpljivo je slu ao moje probleme i nije ih poku avao umanjiti paternalistikim propovijedima, niti je predlagao veli ka rje enja koja bi pokazivala njegovu intelektualnu nadmo, ograniavao se na slu anje i davanje potpore, a to je bilo upravo ono to sam od njega oekivala, nije volio no gomet ni borbe bikova, nije pu io, osim tu i tamo koji joint, bio je vegetarijanac i redovito je odlazio u teretanu, imao je ravan trbuh, s ocrtanim ploicama, popu t daske za pranje, istokarene ruke, kao da su oblikovane od mi ia, tijelo koje bi i Donatellu slu ilo na ast... bio je bolji odgriotta. Radilo se, da sa mem priu, o savr e nu mu karcu, paranormalnom fenomenu koji je samo vrad bina mogla izmagijati. Da sve bude jo i bolje, uope mu nisu smetale moje zanimacije, nisu ga prepla ili oltari u m ojem stanu ni crne svijee koje su stalno gorjele, pentagram koji je visio iznad u laznih vrata, ni injenica da se jednom mjeseno kod mene okupljalo trinaest ena kako bi prizivale Bo iin krug, a ni to to sam provodila dane meu kotlovima i posudicama, destilirajui ulja i pripremajui napitke; tovi e, izgleda da ga je sve to zanimalo pa je ak, kada sam ga to zamolila, stavio privjesak od kvarca oko vrata. Upravo zato, kada sam onog jutra prona la sedam otvorenih pupoljaka na povr ini vode , poput sedam obeanja za sreu, znala sam da je do ao trenutak da ga pozovem da doe ivj eti kod mene. Lopovi su u li u stan jedne subote u vrijeme poslijepodnevna odmora i najnevjeroja tnije je da smo tada bili kod kue, a da nismo ni primijetili, istina je da smo vei nu prethodne noi i jutra proveli jebui se, bili smo naprosto iznureni, tako da je uz takav umor i akumulirano nespavanje, pored nas mogla eksplodirati atomska bom ba, a mi ju ne bismo niti primijetili. Nisu bogzna to odnijeli, nije niti bilo ne kih vrijednosti, a osim toga, morali su shvatiti da ima ljudi u kui. Iza li su nakon to su, pretpostavljam, otvorili vrata spavae sobe i ugledali dva isp repletena tijela na krevetu, kako di u ritmiki usklaena. Trebalo je promijeniti razv aljenu bravu i staviti re etke na prozore, za svaki sluaj, jer kao to rekoh, materij alna teta se nije niti osjetila. Ja sam, meutim, bila poprilino pogoena jer je David dosta putovao zbog posla pa sam se pribojavala da bi se provalnici mogli vratit i kada budem sama kod kue. Takoer je postojao jedan jai razlog koji je podgrijavao moju zabrinutost, a to je simbolian in profanacije prostora koji sam smatrala svoj im sveti tem, netko je prolio napitke i isprevrtao oltare. To me stra no uznemiraval o i inilo mi se da nosi lo e predznake pa sam posegla za Ritualom Visoke Magije kak o bih prona la adekvatan ceremonijal za proi avanje i za titu stana. Taj ritual, koji se trebao izvesti prve noi za mlada Mjeseca bio je sljedei: "Upale se tri bijele svijee od djevianskog voska u tri razliita svijenjaka, i postav e se pred prozore i vrata, tako da ine istostranian trokut. U isto vrijeme, na vra ta i prozore treba nacrtati sveti simbol pentagrama prstom umoenim u za titni napit ak dok se zazivaju sedamdeset i dva Bo ja imena2. Kada je operacija zavr ena, treba izrecitirati sljedei zaziv pred svakim otvorom: Benedicte Omnia angelus Domina pe rAdonai, espiritum planetarum regium fortuna, oc ego (tu 2 Sedamdeset i dva sveta imena su: Adonai, Agiel, Aglos, Agla, Aglava, Agnus Dei , Alpha i Omega, Ariel, Athanatos, Bambov, Cados, Charitas, Chocmah, Creator, De lys, Deus, Dominum, Elevson, Elov, Eloym, Ely, Eternus, Flos Sanctorum, Hei, Het

h, Homon, Infinitus, Inmortalis, Jafaron, Jaufta, Jay, Jesu-Christus, Josv, Joth , Jother, Kether-Lenvon, Magnificus, Magnus Homo, Maniel, Mesija, Oborel, Omiel, Omni Potente, Oreon, Otheos, Pantheon, Paracletus, Pastor, Pathel, Polyel, Prin cipius et Fini , Rasael, Redemptor, Sabahot, Sadav, Salus, Salvator, Sanctus, Sapi entia, Summum, Supremus, Tetragramaton, Trinitus, Trs, Unitas, Veritas, Virtus, Yael, Yochiros, Zamavr, Zulphy. se izgovori ime i prezimena vr itelja ili vr iteljice rituala), molim vas, sva duhov na i aneoska bia koja lebdite u svjetlosti nadnebeskih sfera, koja zraite va im preist im izljevima na ovaj moj stan, na moju osobu i na sve koje volim, da va a nazonost raspr i i poni ti sve snage koje izviru iz mr nje, zavisti i zlih namjera. uvajte me i za titite me, Bo e i Bo ice, u svim svojim imenima i svim svojim svojstvima. Tako neka bude. Nije izgledalo te ko, osim kada je u pitanju napitak za za titu, formula kojeg je bi la zabilje ena u Knjizi Sjena naslijeenoj od bake, a bila je sljedea: "etiri posudice ki nice, dvije liice smirne, jedna liica verbene, jedna liica eljezno ha, dvije liice morske soli, dvije liice tamjana, prstohvat vujih dlaka i prstohvat z emlje s groba osobe koju ste za ivota po tivali. Pomije ati sastojke u bakrenom kotlu i prokuhati na slaboj vatri, mije ajui napitak srebrnom i zlatnom licom u smjeru ka zaljke na satu, dok ponavljate: Neka ovaj napitak za titi mene i sve one koje voli m od svake pozitivne ili negativne sile koja bi nam mogla nanijeti tetu. Neka me u va od sveg zla. Tako neka bude. Nabaviti ki nicu je lako, raspola em velikim koliinama jer sakupljam vodu u bave kada pada ki a, kao to to ine sve inicirane. Smirna, sol, verbena i tamjan koriste se za veinu napitaka, pa sam i njih imala u veim koliinama. eljeznu pra inu sam nabavila od tipa koji o tri no eve na tr nici, rekla sam da ju treba moja neakinja za neki eksperim ent u koli pa mi ju je dao sav odu evljen ne naplativ i mi ni ta. Vuju dlaku sam, pretpo stavljam, mogla nabaviti u zoolo kom vrtu, no iskoristila sam dlaku sibirskog hask ija kojeg sam pogladila na ulici na veliku radost i zadovoljstvo vlasnika koji m i se u meuvremenu nabacivao, s lakoom sam mu skinula punu aku dlaka koja mu je iona ko otpadala (psu, a ne vlasniku). Na kraju krajeva, to je drugo ha ki nego pripitom ljeni vuk? Samo je jo preostalo nabaviti zemlju s groba.. osoheJkoiu sam po tivala za ivota i to u noi puna Mjeseca. Nije bilo ni najmanje sumnje, to e biti zemlja s groba moje bake , one iste od koje sam naslijedila Knjigu Sjena. Moja je baka bila vrlo mona vje tica, poznata u cijelom okrugu. Bila je prelijepa, a kao djevojica, dakako, jo nevina djevojica, privukla je pozornost jednog Indijanc a, tako su ih nekada nazivali, ovjeka etrdeset godina starijeg od nje koji je stek ao veliko kolonijalno bogatstvo na Kubi. Baka je imala esnaest godina kada se uda la, odjevena u bijelo i s dugakim velom koji su vukle etiri djevojice po glavnom br odu katedrale. Indijanac ju je odveo na Kubu da ubije dvije muhe jednim udarcem: prvo, da obavi obvezatni ritual medenog mjeseca i drugo, da sredi poslove koji su ga ekali u prekomorju, a zahtijevali su njegovu brzu intervenciju. Par je stig ao na odredi te nakon mjesec dana provedenih na brodu, pre av i dvadeset tisua morskih milja i nakon pristajanja u gotovo trideset luka. Mlada supruga, koja se do tada nije bila vozila brodom, provela je put povraajui. im su pristali, dobila je grozn icu za koju nitko nije znao ni kako se zove, a koja ju je sasvim iscrpla zbog st alnih odlazaka na zahod. Pozvali su najbolje lijenike u gradu, naravno najskuplje , koji su joj pripisali dijetu, limunovu vodicu i penicilin, no djevojci se stan je nije popravljalo i, kako su posjeti zahodu bivali sve e ima, snaga se topila, a b oja iz lica nestajala alarmantnom brzinom. Ve je zapala u delirij, bila je uta i o kupana hladnim znojem, kada je netko od hotelske posluge predlo io da pozovu vraaru . Iako moj djed, Indijanac, nije previ e vjerovao u vrad bine, pristao je, upla en, sp reman isprobati sva sredstva kako ne bi izgubio svoju novopeenu enicu. U hotelu se pojavila impozantna crnkinja blistavih oiju i korpulentna tijela i provela je sa te i sate uz gospoino uzglavlje dajui joj vodu iz neke boce koju je donijela sa so bom i recitirajui molitve upuene Changou. Za dva dana, gospoda, moja baka, sasvim je ozdravila i u obraze joj se tila boja. Djed je bio toliko zahvalan da mu nije ni najmanje smetalo da crnkinj a odvede gospou na none obrede, vraara je uvjerila podozriva supruga da je sudjelov anje mlade gospoe nu no u ritualima kako bi zahvalila za izljeenje jer bi u suprotno

m ponovno mogla oboljeti. Legenda ka e da je prava istina u tome da se vraara zalju bila u bolesnicu te da su njihove none pustolovine imale vi e elemenata romanse neg oli rituala zahvale. Ne mogu to potvrditi jer ne posjedujem dokaze, no izgleda d a je crnkinja bila vrlo va na vraara i da ju je, bez obzira na to jesu li se spetlj ale ili ne, sigurno inicirala. Tako je moja baka, kada se vratila s Kube, znala i tati iz pu eva i prakticirati neku vrstu zgodne magije u kojoj se koriste lutkice za aranje i vraanje, mje avine vudua, santerije i animistike afrike magije. Kada se vr atila kui, mlada je gospoda potra ila sve primalje i izljeiteljice u regiji, opremlj ena blagoslovom supruga kojeg je uvjerila da razlog njezinim potragama i kontakt ima le i u pronala enju naina da ostane trudna, a zna se da je narod u ovom podruju iz uzetno praznovjeran i tako je djed progutao mamac. Na taj je nain baka s jo nepuni h osamnaest godina nauila sve tajne uporabe bilja u magijske svrhe. Kasnije, ne z nam tono kako ni kada, inicirana je u obrednu magiju, ne znam ni odakle je izvukl a sve te brojne Rituale Visoke Magije koji su ispunjavali njezine police, veina n jih bila je u asno skupa i bilo ih je gotovo nemogue nabaviti. Dopisivala se s maso nima i arobnjacima, nauila je govoriti engleski, barem je to ona tvrdila, kako bi stupila u vezu s Golden Dawn, a mislim da se ak dopisivala s Riderom Waitom, arobn jakom koji je dizajnirao karte za tarot kojima se ja danas koristim. Suprug joj je sve to dopu tao jer joj je od srca bio zahvalan za dvije stvari: prvo, zato to m u je zaela i rodila dva sina, dva zdrava djeaia i tako ispunila ono to se od nje oekiv alo; drugo, nikada se nije alila na brojne ljubavnice koje je raspr io po stanovima u cijelom glavnom gradu, ne znam tono je li ih uzdriavao da bi ih iebao ili da ljudi povjeruju kako je to jo uvijek mogao raditi jer, kao to ve rekoh, bio je puno stariji od nje, a sumnjam da mu se dizao u sedamdesetoj do koje je, jadnik, dog urao. Dobri starac napustio je svijet upravo u krevetu jedne od njih, ostaviv i ba ku samom i bogatom, gospodaricom i vlasnicom ogromne palae okru ene prostranim vrto m po kojemu su bile razasute skulpture pokrivene mahovinom, ma to ka em, kakvim vrt om, bilo je to etali te, imanje, to ja znam, toliko velik komad zemlje da se na njem u moglo smjestiti umjetno jezero s patkicama, labudovima i svim to obino ide uz to . Imanje je bilo ograeno visokom ogradom koja je baki osiguravala privatnost, no usprkos tome, ubrzo su poele kolati glasine da u noima osvijetljenim punim Mjeseco m baka obavlja kojekakve obrede u dru tvu iscjeliteljica, vraara i babica, zanimanj a kojima se bave vje tice, kao to cio svijet zna. Nitko u cijeloj provinciji nije s e usudio dignuti uzbunu, ak i za vrijeme diktature, baka se dobro slagala s nadbi skupom, gradskom upravom i vlastima, a oni se nisu mije ali u njezin ivot bez obzir a na glas vje tice i masonke koji ju je pratio. Bilo je puno glasina i uskoro je b aka stekla reputaciju vrlo mone vje tice, no kako je nedjeljom redovito odlazila na misu, a osim toga, katedrali je davala pozama ne svote novca prigodom svibanjskih pobo nosti, za Uskrs i za Bo i, ljudi su poeli vjerovati da su to sve samo glasine je r su ju smatrali predanom kr ankom. Ono to oni nisu znali jest da se vraanje stoljeima skrivalo upravo pod okriljem katolike crkve, posredstvom vrlo vje tih trikova, kao to je, na primjer, uspostaviti korespondenciju izmeu svakog boga ili bo ice i kr anski h svetaca i svetica, tako da je, primjerice, pobo nost svetoj Barbari prikrivala k ult Changoa, pod pobo nosti svetom Anti skrivao se kult Elegue3. Takoer je 3 Podudarnosti izmeu svetaca i ori a a su sljedee: Sveti Kristofor odgovara Agavi, sve ti Lazar Babaluavu, sveti Ante Padovanski Elegui, Majka Bo ja Milosti Obatalai, sv eti Petar Ogun Arereu, sveti Franjo Orulau, sveti Norbert Oshosi, Marija Pomonica istina da obredna magija kabale priziva anele i arkanele tako'da onaj tko eli, mo e z azive upuivati svetom Gabri-jelu ili Rafaelu, Mihaelu ili svetom Uriji, stoga nem a ni ta udno u tome to je baka tako esto odlazila u crkvu, ona je samo prikrivala jed an kult drugim. Ono to nitko nikada nije primijetio jest da se baka nikada nije m olila razapetom Kristu niti je pred njim upalila svijeu, na vratu nije nosila kri i, a nije ga imala izlo enog ni u kojem zakutku svog doma, koji je bila pretrpan kip ovima i kipiima Djevice Marije i Majke Marije jer je baka upravo njoj iskazivala posebnu pobo nost. Istina je da mi, vje tice, obo avamo Bo icu u svim njezinim imenima i svim njezinim svojstvima i ne smatramo Mariju kr anskim bo anstvom ve samo jednim od imena koje je tijekom povijesti dano Velikoj enskoj Kozmikoj Snazi, izvoru ivota od kojeg ivot ivi, iz kojeg se hranimo i koji se hrani nama, Jednog to nas objedinjuj e i kojem pripadamo4. Tako je vlast u mojoj baki vidjela samo Oshiini, sveta Tereza Ovi, sveta Barbara Changou, Djevica od Regle Yemayai. Orum

bila nema odgovarajueg sveca jer je najtajnija od svih ori a a. 4 Sva imena Bo ice su: Afrodita, Amaterasu, Anahita, Anapurna, Anat, Aradia, Arian hord, Arinna, Artemida, Asherah, Astarte, Ata-gratis, Atena, Auchinalgu, Avaloki te vara, Biman, Bona, Branwen, Birgit, Ceres, Coatlvcue, ore, Coyoalxauqui, Danu, D emetra, Devi, Dharani, Dijana, Doima, Durga, Epona, Ereskigal, Erzulie, Esala, E urinome, Europa, Flora, Fortuna, Freyja, Ganga, Gauri, Gea, Hator, Haumea, Hekat a, Heket, Hele, Hera, Hiaka, Hina, Inanna, Izis, I tar, Izanagi, Izanami, Kali, Ka lwadi, Laksmi, Lilith, Lilitu, Junona, Maha Kali, Mahadevi, Mahamaia, Mahatara, Mahuika, Maia, Marija, Menesis, Metis, Minerva, Miltra, Miru, Morgan Le Fav, Mor rigan, Nanshe, Neftis, Neit, Nemeza, Nejbet, Ninhursag, Ninlil, Nintur, No, Nugua , Nur, Oba, Ogoun, Oshun, Oxum, Oya, Pachamama, Palas Atenea, Papa, Parvati, Pel e, Pentesinea, Persefona, Piton, Radha, Randga, Rea, Sachi, Sanjan, Saule, Sejme t, Selane, Shapsh, Sheela-Na Gig, Shekina, Siduni, Sofija, Starhavvk, Srid-Lcam, Tara, Temis, Tetis, Tiamat, jednu ekscentrinu milijuna icu, malo luckastu, ali u biti dobru kr anku stoga su ju pu t ali na miru i nitko nije poku avao remetiti njezin privatan ivot sve dok se gospoa n ije previ e eksponirala. No prosti puk znao je da iza svega ima jo ne to, da je moja baka vje tica sposobna lijeiti bolesti, izazivati osjeaj ljubavi, tititi kue od udara groma i usjeve od tue, razbijati uroke i prokletstva, lijeiti zlo oko, pora avati ne prijatelje i zavidnike i jo mnogo toga drugog. Dovodili su joj djecu iz sela da i h izlijei kada bi lijenici od njih digli ruke, dolazile su joj djevojke sa sela mo lei da im spravi ljubavne napitke, a otuda su pristizale krave, pilii i odojci, sa lata i najsonije rajice, prve kru ke i jagode, kao zahvala za sve uinjene usluge. Mene je inicirala upravo moja baka. Dakako, zahvaljujui njoj znala sam itati karte za tarot prije no to sam nauila slova. Moji roditelji nisu ni ta znali jer baka nij e imala povjerenja u mu karce i smatrala je da ih se ne bi trebalo inicirati, unat o tome to je Raider Waite bio mu karac. Zbog toga je sve krila od mog oca jednako ka o to je to inila s djedom, a i s mojom majkom, u koju nije imala povjerenja jer ni je bila njezina krv. Istina je da su svi znali za napitke, no mislili su da se r adi o hobijima i zabavi prebogate gospoe koja se neizmjerno dosauje. Ali sa mnom j e bilo drugaije, bila sam ensko i njezina potomkinja pa me zbog toga poela voditi n a duge etnje po prirodi, zajedno smo skupljale bilje Tonantzin, Ur, Utcho, Uzume, Venera, Vesta, Walutahanga, Wu-raka, Yemanya, Yemon ja, Zaria i jo sva nepoznata i tajna imena. Bo ica sa svim svojim svojstvima jest: Bo ica Majka, Bo ica Djevica, Bo ica Starica, Pun Mjesec, Mla i Luna u svim svojim faza ma, Bo ica Prvobitnih Voda, Bo ica Rijeka, Bo ica More, Bo ica Zemlja, Bo ica uvarica, Bo ic Ratnica, Bo ica Ljubavi, Bo ica Grje nica, Bo ica godi njih doba i prirodnih elemenata, B o ica Usjeva i etvi, Bo ica Zmija, Bo ica Stvoriteljica, Bo ica Uni tenja, Ona koja stvara sudbinu, Nebeska Kraljica, Naoru ana Bo ica, Bo ica Potrage, Bo ica Milosti i Sree. dok mi je strpljivo obja njavala njegovu uporabu i primjenu i za koje Mjeseeve mjen e ga je najbolje sakupljati. Nauila me kako da napravim mobilni Mjeseev kvadrat, r azvijati tablice korespondencija, modelirati svijee, destilirati ulja i spravljat i napitke, nije imala vremena poduiti me jo i vi e jer je umrla u sedamdeset i sedmo j (u kojoj bi drugoj dobi mogla umrijeti jedna vje tica?) kada sam imala deset god ina, ostaviv i lijep le sa svim zubima na broju, s fantastinom kovravom kosom bijelom poput snijega koja joj je dopirala do struka. Nije imala ni jedne jedine bore. Budui da sam odluila da zemlju treba skupiti s groba moje bake, nije mi pala na pa met bolja ideja pa sam zamolila Davida da poe sa mnom na tu ekspediciju. Mogla sa m zamoliti bilo koju od svojih prijateljica, Silviju ili Olgu, Gemmu, Raquel ili Nataliju, no mislila sam, ini mi se s pravom, da se ni jedna od njih nee usuditi poi sa mnom na groblje po noi, da e ih vjerojatno biti jednako strah kao i mene, te da je David uistinu jedina osoba toliko hrabra da se usudi ui na groblje nou, ili barem toliko zaljubljen da odglumi hrabrost iako je ustvari sav zasran od u asa j er meni, da budem iskrena, uope nije bilo va no hoe li na groblje ii miran ili prestr avljen, jedino mi je bilo va no da poe, ne samo zato to me bilo strah ii sama ve stoga to e mi trebati sna an mu karac da mi pomogne preskoiti ogradu, budui da je groblje nou bilo zatvoreno otkad su gradom poele kru iti prie da se tamo skupljaju junkyji, da s e drogiraju pa se potom valjaju po grobovima. Otada se ograda vrsto zakljuava i od reen je strog raspored posjeta kako bi mrtvi mogli poivati u miru, ta i oni na to imaju pravo.

Kako se moglo oekivati David je odmah pristao pratiti me, eto vidite kakvog sam p redivnog deka imala, svaki drugi bi se za puno manju stvar uhvatio za glavu, prog lasio me luakinjom itko zna to jo , ali Davida nije trebalo siliti. izgledao je odu evljen cijelom priom, govorio je da ga to jako uzbuuje, da bi se ba r ado upustio u neku takvu pustolovinu, iako to ba i nije trebala biti neka pustolo vina, barem sam ja tako mislila. Sve u svemu, preskoiti ogradu, doi do bakina grob a, uzeti malo pra ine s povr ine, nee biti potrebno pomicati nadgrobnu plou niti skrna viti tijelo, ni togod slino, mislila sam da nam nee trebati vi e od pet minuta. Presk oiti ogradu bilo je dosta te ko, odnosno, bilo je te ko skoiti s ograde na tlo, a spus titi se po njoj bilo je jo te e, skoro sam se razbila i da nije bilo Davida koji me je dolje ekao ra irenih ruku, sto posto bih se ubila, kako sam padala, zajedno smo zavr ili na podu, no kako je sna an i ima tako iroka lea, nije ni osjetio udarac. Mje sto uope nije bilo stra no, naprotiv, zrailo je udnovatim mirom, sve je bilo tako mir no i okupano Mjeseevom svjetlosti, osim toga, bilo je to krajem proljea i bila je vrlo ugodna no, nije bilo nimalo hladno i mirisalo je cvijee, pretpostavljam da su to mirisali vijenci od cvijea koje je mrtvima donosila rodbina. Put do bakina gr oba znam napamet jer sam, otkako je preminula, do njega odlazila jednom tjedno. Malen je grob imala, mudrica! Eto, to pare rade! Slu aj, gospoa si je dala izgraditi pravi mauzolej, ogroman, predivan, sama ga je dizajnirala, dakako bez kri a i s b rojnim pentagramima skrivenim meu cvjetnim dekoracijama i rozetama izrezbarenim u mramoru koje su resile nadgrobni kamen, s velikom skulpturom bake koja je sa sv og pijedestala nadgledala okolinu i praktiki njome dominirala, bo anska u smrti, be smrtna u svoj svojoj ljepoti kojom je blistala u mladosti, kako ju je iskipario jedan od najboljih pari kih kipara, kamo je gospoa po la naruiti svoj nadgrobni spomen ik. Djed joj je govorio da je luda. No ona bi ga ispravljala govorei da se radi o predostro nosti. Mislila sam, kao to rekoh, da emo uzeti malo zemlje i gotovo. Nje je bilo dosta u procjepima koji su se otvarali izmeu nadgrobnog kamena i jame, toljko da je iz nj ih izlazio br ljan i otvarao si put prema svjetlu, rastui iz groba, hranei se, pretpostavlj am, samim duhom moje bake, da ne ka em, njezinim kostima. Ono s im nikada nisam raun ala jest injenica da se David nije alio kada je rekao da ga cijela pria s grobljem uzbuuje. Iznenaenje je stiglo kada sam se nagnula naprijed da pokupim malo zemlje, a on me obujmio rukama odostraga i povalio na kamen. U sekundi sam ga imala na sebi s vrlo jasnim namjerama, kako sam mogla zakljuiti osjetiv i kruti ud meu nogama . udnovato je da sam i ja odmah odgovorila, nisam ga odgurnula kako bi to bilo no rmalno, a nisam svijesno tako postupila. Sve se odigralo na vrlo udnovat nain, kad a mi je podigao suknju i spustio gaice, shvatila sam da sam, kad me poeo dirati, v e bila sasvim vla na, no to do tada nisam bila primijetila, kao da je moja vagina i mala svoj vlastiti ivot i kao da je djelovala nezavisno, pa znate da pika ima razl oge koje um ne mo e dokuiti. Istina je da je kamen bio hladan i tvrd i nije mi se in io ni najmanje privlanim, no nije mi bilo neudobno, naprotiv, odmah sam ra irila be dra da se sljubim s njim i primijetila da mu je ud jako napet i tvrd, kakvog ga nikad nisam bila vidjela ni osjetila u ivotu, i sve je bilo neizmjerno jednostavn o, ak jednostavnije nego u krevetu, a dok smo to radili, poela sam halucinirati, u l a sam u neku drugu dimenziju, u neko izmijenjeno stanje svijesti, kako god to na zvali, primijetila sam kako se br ljan iz procijepa odvaja od kamena i kako mi se pribli ava elei me uhvatiti, privezati me tim siu nim izdancima na granama koji mu slu e da se bolje prihvati za zidove. Osjetila sam kako se jasnoa mjeseine odra ava na kam enu i osvjetljava na a tijela kupajui ih u svjetlosti i kako me ta energija obavija kao toplinski ovoj, kako prodire u me i otvara prostor u meni pa sam se sasvim otvorila tom udnovatom zraenju, ostavljajui da ue u mene i da raspr i sve moje nemire, negativne misli, brige, probleme i muke. Primijetila sam da se svi oni polako o slobaaju iz moje glave i Dadaiu kao suho li e, sve dublje i dalje, dok se naposljetku nisu izgubili na tlu groblja, sve ni e, u potpunoj tami. Zatim sam osjetila da lebdim, sasvim spokojna, opu tena i savr eno mirna, obuzeo me osjeaj unutarnjeg mira i suglasja, slobode bez granica i ogranien ja. Osjeala sam da se uspinjem sve vi e, ispaljena prema Suncu poput strijele. Prep ustila sam se tom udnovatom i arobnom osjeaju, pustila sam da me nosi, uronjenu u s vjetlosti, dok sam kao u podlozi ula u daljini na e isprepletene uzdahe i ritmiko di

sanje, sve prigu enije, kao da ih ujem iz velike udaljenosti. Dugo sam lebdjela u e teru, sretna, jako sretna i malo-pomalo osjetila sam da sam se poela spu tati, vraal a sam se ususret Zemlji. Spu tala sam se puna povjerenja, polagano, gotovo lebdei, bez straha da bih mogla pasti ili se povrijediti, i bilo je jako udno jer, kako s am se spu tala, ugledala sam svoje tijelo tamo dolje, isprepleteno s Davidovim, na kamenu, shvativ i da sam izvan njega, izvan moje ljudske ljuske i pustila sam da padnem, prodrem sama u svoje vlastito tijelo i ponovno se s njime spojim. Tada s am, ponovno u svom tijelu, poela disati duboko i ritmino, sinkronizirajui dah s Dav idovim. Udisala sam, izdisala, i sa svakim udahom sjedinjavala se sve vi e, iznova , sa svojim tijelom, udisaj, izdisaj, osjeala sam kako disanje pokree krv, kako kr v cirkulira mojim organizmom, mojim ekstremitetima, mojim zglobovima, mojim orga nima i na kraju srcem, kojemu se krv vraala nakon svojeg dugog puta, otuda je izv irao neki osjeaj topline koja je svakim trenutkom bivala sve jaom, topline koja mi je inila dobro, koja me obnavljala, kao da su se u njoj koncentrirale Mjeseeve zr ake. Osjeala sam da mi je srce sve toplije, toplije i jo toplije, bila je to topli na koja je zraila iz srca prema dolje, pro imala me sve do no nih prstiju, prolazei bo kovima i mi iima u koljenima i stra njici, i iz srca prema gore, do glave kroz du nik, do prstiju na rukama, kroz ramena i laktove i podlakticu, toplina se raspr ivala u svim smjerovima, pro imajui me blagim elektrizirajuim je enjem, preplavila me. Kasnije se toplina zaustavila na elu, tono u samom sredi tu ela, iznad korijena nosa, iznad epifize, u treem oku, ugrijavajui se sve vi e i vi e kao da su se Mjeseeve zrake koncentrirale u toj toki s pomou poveala, i uskoro sam primijetila da mi se um otvorio, da se otvarao pomalo, kao velika dvo struka vrata koja su se polako odvajala, a svjetlost je mogla ui i postati jedno sa mnom i stopiti se sa mnom, s mojim duhom. Osjetila sam se pozitivnom i sna nom, i tek tada sam primijetila Davida, koji se u tom trenutku grio i uzdisao u meni, sasvim iscrpljen. Nije mi bilo jasno to se dogodilo, pustila sam da proe nekoliko minuta u ti ini, ekajui da se oporavi. Konano, kada je otvorio usta, izgovorio je: - Hladno je. Vjerojatno je zahladnjelo jer se uo vjetar kako zavija i vidjelo se kako nosi suh o li e meu grobovima. Meutim, ja sam i dalje osjeala onu udnovatu toplinu u sebi. David je ponovno zaustio: - Zna , nikada te nisam vidio takvu. Bilo je nevjerojatno. Odgovorila sam mu pitanjem: - Za to? Rekao mi je: - Ne znam, bila si nekako... izmijenjena. Nisam primijetila promjenu preko noi. Trebalo mi je da shvatim da se dogaa ne to udno . Prvo to sam zamijetila jest da mi je libido u potpunosti nestao, seks me uope ni je zanimao, no to sam pripisivala umoru i ivcima nakon tolikih uznemiravanja, zna te ve, provala u stan i posjet groblju nakon toga. Takoer sam primijetila da mi vr ad bine izvanredno uspijevaju, nisam vi e morala konzultirati prirunike, formule i ini su mi dolazile u glavu kao da sam ih znala napamet cijeloga ivota, ak sam se zate kla da izgovaram neke koje nikada nisam isku ala, izlazile su iz mojih usta samo tako dok sam improvizirala pred oltarom. Pomislila sam da je s tim moralo imati veze ono udnovato astralno putovanje koje sam iskusila, vjerojatno se one noi za puna Mjes eca moj sustav napunio istom, bijelom energijom i to me razveselilo. Moje su moi rasle iz dana u dan dok se moj ivot udvoje jednako brzo pogor avao. Davi d nije mogao razumjeti zbog ega nisam eljela s njim voditi ljubav. U poetku mu to n ije previ e smetalo, no nakon n-tog odbijanja elio je to sa mnom raspraviti. to se s a mnom dogaa, pitao je, jesam li na la drugoga, ljutim li se na njega zbog ega, da m i se nije prestao sviati. Nisam znala to bih mu rekla jer se ba ni ta nije promijenil o, naprotiv, on je svakoga dana bivao sve zgodnijim, sve raspolo enijim, predaniji m, a ja hladnijom, daljom, odsutnijom. Voljela sam ga, ali ga nisam eljela, bila sam sasvim indiferentna u njegovoj blizini, srce mi nije lupalo br e kada bi me na zvao u ured da mi apne ne to nje no u slu alicu izgovarajui to maznim glasom, vi e se ne b ih rastopila kao nekad, naprotiv, nerviralo me to me ometa usred programiranja (n emojte se iznenaditi, mnoge vje tice su programerke, dobro nam ide komunikacija i baratanje energetskim kvantumima). Nisam znala to mi se dogaa, nikada ranije nisam iskusila ne to slino, nikada se kraj ljubavi nije javio na tako nagao, re ui, okrutan

nain, uvijek je postojalo neko prijelazno razdoblje postupno i oklijevajue, osjeaj koji je umirao prirodnom smru nakon duge agonije i ozbiljnih poku aja reanimacije ili ne to to je umiralo iznenada, kao od nenadanog infarkta, ali odgovarajui na neki ubilaki motiv koji vodi u nepovratne odluke, kao to je otkrie prijevare, la i ili ne vjere. Ovo je bilo drugaije, nije bilo dovoljno vremena da se strast ugasi, a tak oer moj partner nije uinio ni ta to bi me navelo da ga prestanem voljeti. Nisam si mo gla objasniti to se dogaalo, ali problem je bio stvaran, lebdio je preda mnom, sveprisutan i jasan. Ja ga, pak, nisam eljela ostaviti. Hvatala sam se sjeanja na staru ljubav kao utop ljenik za brodsku dasku jer sam se bojala da u se udaviti u olujnim vodama samoe. Nisam zaboravljala one subote bez kraja pred televizorom, kada sam gledala stare Hustonove i Kazanove filmove grickajui grickalice s okusom plastike koji se mije a o s drugim, kise-loslatkim okusom samosa aljenja. S trideset i ne to, osoba vi e ne mo e raunati na stare prijateljice jer imaju deke i izlasci postaju sve dosadnijima, o sjea se kao neka udna zvjerka meu tolikim adolescentima s ofarbanom kosom i spirsani m pupkom, plesanje te umara, pie uzrokuje mamurluk, a droge u asnu depru, malo ti s e frajera nabacuje, a najgore je to to na bilo kojem mjestu na koje izae , svaka bal avica od dvadesetak godina ima vi e anse od tebe, osim toga, nikako ne mo e izbjei taj optereujui osjeaj da si to sve ve pro ivjela, ovdje si ve bila, a tada je bilo i vi e i olje. U trideset i nekoj, partner prestaje biti u itak i pretvara se u potrebu, a ostaviti ga, predstavlja luksuz koji si malo njih mo e dopustiti osim ako ne obo ava ju samou ili imaju neki hobi koji ih jako zaokuplja. Ma koliko me vraanje ispunjav a, nikada mu se nisam bila posvetila sto posto, to da vam ka em, moja baka je bila posebna, no ja nisam ba ne to. Zato sam ponekad popustila pod Davido-vim milovanjim a i zadovoljavala njegove elje, zatvorenih oiju, poku avajui se koncentrirati na ne to drugo. Morala sam posegnuti za trikovima kojima se nikada nisam koristila - vagi nalnim lubrikantima za nadomje tanje moje slabe uzbuenosti, la nim orgazmima s glumaki m darom koji kod sebe ranije nisam ni nasluivala - i kojih sam se sramila, no to Davidu nije bilo dovoljno, primjeivao je moju distanciranost i odsutnost i patio je jer me imao a da me nije imao u potpunosti, kao neku lo u kopiju onoga to je ima o nekad. I tako smo nastavili zajedno, kako smo znali > fV*""6' -Xof i umjeli, na silu, tra ei put meu ru evinama ljubavi koja se iznenada uru ila kao zgrada dignuta u zrak dinamitom. Jednoga dana vozila sam se autobusom na posao, gledajui tu na kroz prozori, razmi ljajui o strahoti u koju se pretvorio moj ivot, kada sam primijetila jednu visoku curu koja je stajala na stanici kojoj smo se pribli avali. Izgledala je kao da joj je h ladno, stalno je mijenjala polo aj, skakutala na jednoj pa na drugoj nozi. Meutim, reklo bi se da su joj svi pokreti poinjali na zatiljku, tono pod korijenom njezine rie kose, da bi se protegli vitkom figurom do vrhova ko natih izama. inila mi se int enzivno i sirovo lijepom, kontrast crvene boje kose i bijele puti davao joj je n estvaran izgled, poput nimfe iz prie iji je dom u zraci sunca. Slijedila sam ju po gledom kada je ulazila u autobus, plaala kartu i dok je prolazila kroz prolaz. Ka ko se pribli avala, lice joj je bilo sve jasnije i mogla sam jasno primijetiti ono to je izdaleka bila samo mutna impresija privlanoga, koja se izbliza isticala pop ut slike. Savr ene obrve i nos, odbljesak zuba meu punim usnicama, istoa sjena na tan anom vratu, ravna linija njezinih ramena, tanak struk, noge bez kraja. Zadr ala sa m dah dok se pribli avala, pri eljkujui, ali u isti mah strahujui da e sjesti na slobod no mjesto do mojega. Kada je to konano uinila, srce mi je poelo tako lupati da sam osjetila ubrzano pulsiranje krvi u u ima, gotovo da sam mogla uti otkucaje, zvune po put bubnja. Znala sam da sam pocrvenjela, da mi se krv uspela u obraze i osjetil a sam takvu intenzivnu toplinu poput vruice. Nisam se usuivala pogledati ju, no os jeala sam njezinu blizinu kao da joj je aura opipljiva i ari me. Nisam znala to se sa mnom dogaa i kada sam osjetila da ustaje, ustala sam i ja. Si la sam na njezinoj stanici i slijedila ju nekih sto metara ne shvaajui za to to inim sve dok nije nesta la u jednom od ulaza neke poslovne zgrade. Nisam se usudila nastaviti za njom i tek tada sam shvatila da kasnim na posao. Nikada nisam ponovno oti la do te zgrade niti sam se o njoj raspitivala, nemojte m

isliti da sam luda, a nisam ju vi e nikada srela ni u autobusu. Riokosa nema neku v eu ulogu u ovoj prii osim ove kratke epizode. Odnosno, ona je bila prekida koji je upalio svjetlo u mojoj glavi i pomogla mi da shvatim to mi se dogaalo, tada sam se prisjetila da su djed i baka oduvijek spavali u odvojenim sobama, a nakon roenja drugog sina vodili su odvojene ivote, on sa svojim draganama, a ona sa svojim pr ijateljicama. Prijateljicama, a bilo ih je mnogo... Pretpostavljam da je iscjeli teljica s Kube bila prva. Baka je obo avala ensko dru tvo, pothranjivala je intenzivn a, ali ne ba trajna prijateljstva s damama iz visokog dru tva koje su ju pratile na putovanjima u Pariz i s kojima je kupovala e ire u metropoli, s mladim seljankama, jedrim i privlanima, koje je uzimala na skrb, obrazovala ih i pretvarala u osobn e pratiteljice s kojima je imala povjerljiv odnos kakav obino gospoe nemaju sa svo jim podreenima: aputale su si na uho, upuivale prijeke poglede. Neke bi joj trajale godinama, ali uglavnom bi ih zamjenjivala kada bi se poele debljati ili dobivati bore, tada bi ih postavila za upraviteljice kuanstva ili bi im kupila neko malo imanje, u svakom sluaju, nije ih ostavljala bez osigurane budunosti. Sve su ispovi jedale slijepu vjeru u nju dok su bile u njezinoj slu bi i poslije, mi smo ih neka da posjeivale za na ih etnja po prirodi. Sve su izgledale starije od bake iako su bi le puno mlae, nisu imale sjaja ni ljupkosti u usporedbi s tom lijepo odjevenom i nakienom gospoom, izuzetno elegantnom ak i u svojem kostimu za etnju i izmama za hoda nje, koja iz nekog udnovatog razloga nije starila, niti je brojila sijede, a nisu joj se pojavljivale ni bore, nije joj bio potreban korzet ni steznik jer gotovo da nije dobila ni jedan kilogram od kada je rodila drugog sina. Gledale su moju baku nje nim pogledom, kakvim netko gleda ne to to je jako volio i izgubio. Sumnjajui u to to u otkriti, posegnula sam za knjigama sjena i raspravama, surfala sam internetom tra ei ne to to bi mi moglo pojasniti cijeli sluaj. Konano sam prona la od ovor u jednom starom Nekromikonu, koji je otkrivao da spolni in o ivljava mrtve i d a opiti na grobnom kamenu omoguava da se onaj tko to ini pro me duhom onog koji tamo poiva, osobito ukoliko se to radi za puna Mjeseca, jer njegova energija stvara po lje snage, vezano za onoga tko u tom trenutku do ivljava simultani orgazam, stvara se krug izmeu iva duha i onoga koji luta i otvara se prolaz koji omoguava da se on i spoje. Zbog toga su moje moi porasle i zbog toga se nametnula seksualna volja m oje bake, tako uzurpatorski raspolo ena, nad mojom, koja je oduvijek bila slabija. To to se dogodilo izgledalo je dosta neobja njivo i rasprave mi nisu ba previ e pomog le, bilo je to kao neka nepredviena kemijska reakcija kod koje je do lo do nekog ap surdnog zaokreta. Ma kakva bila priroda obja njenja, tehnika ili magijska, ako su o na uope i postojala, nisam ju mogla pobli e odrediti zato to ju nisam uspjela pronai, no injenice su govorile same za sebe: bilo je oito da nisam eljela po sebi ve po na gonu duha koji je u meni stanovao, onog koji mi je diktirao sastojke napitaka i koji je usmjeravao moje korake prema novim ciljevima. David je napustio moj stan bez scena i bez ljutnje. Umorio se ivjeti bez seksa, u brzo je prona ao novu ljubav jer, kao to sam vam rekla, mu karaca poput njega nema u izobilju pa takav primjerak mora brzo pronai nekoga tko e to znati cijeniti, ostav io me samu, s mojim oltarima i kotlo-vima, osuenu da provodim subotnja poslijepod neva uz stare crno-bijele filmove i grickalice s okusom plastike. Ponovno slobod na, postala sam povjerenicom mojih prijateljica koje su znale da me mogu nazvati u svako doba ako im ustreba rame za plakanje jer u mojem stanu vi e nije biloniko ga kome bi eventualno mogli smetati nenajavljeni posjeti. Ponovno sam se vratila njihovim ljubavnim jadima nastojei im zavidati ra ne, ini se da mi to dobro ide jer su u posljednje vrijeme Gemma, Raquel, Natalia, Olga i Silvia nekako zadovoljnije. I dalje imaju problema sa svojim partnerima, ali vi e im ne pridaju toliko va nosti, shvaaju ih kao nesta luke djece s kojima ih je dopalo ivjeti, ali pona anje kojih ih previ e ne dira. Kada se razljute ili ih uhvat i bijes, navrate nakratko do mene i izau puno mirnije no to su u le. Osim toga, sve su nekako puno ljep e, sigurno zbog osmijeha koji im u posljednje vrijeme obasjava lice, a vidi se da im izlazi iz srca prema dolje, pro ima ih sve do no nih prstiju, prolazei bokovima i mi iima u koljenima i stra njici, iz srca prema gore, do glave, k roz du nik i do prstiju na rukama, kroz ramena i laktove i nadlakticu, osmijeh koj i blista u svim smjerovima da bi se ponovno vratio u sredi te, osmijeh koji se umn a a u tisuama odbljesaka poput dijamanta, kao da su im se Mjeseeve zrake koncentrira le u osmijehu.

v ) MU KARAC KOJI JE ODBIO MENAGE A TROIS1 Obrisi zamagljenih predmeta, percepcija izmijenjena do te mjere da se pahuljice pra ine u normalnim uvjetima nevidljive umna aju i pretvaraju u blje tave i vrste svije tle toke. Sinestezija: uju se boje i vidi se glazba. Vrijeme se produ uje do beskraj a i re e se po elji. Ponekad su sekunde sati, ali i sati mogu biti sekunde. Presvlai luksuzom najmranije spilje. I tijelo postaje lak im, samo je glava te ka, narko-tizi rana. Spavaju misli, grobne liinke, konano. Odgonetati slike, prevrtati zakutke id eja, dodirivati sve ne osjeajui... Sladak osjeaj posuene sree. Ne biti ona koja jesi, ve ona koju sanja . Tako je draga ta poznata senzacija za kojom ezne , osjeaj pijanstv a... Lako je podnijeti nepodno ljivo, masu ljudi, ispitivake oi, teret tolikih pogle da i tolikih jezika koji se na tebe okomljuju, lako se praviti da nisi tamo gdje jesi, sve je poput neke vrste translacijske iluzije. Lola je poela piti u petnaestoj. S etrdeset i dvije odluila je krenuti na terapiju. Do tada je zaradila glas pijanice. Ne samo glas, ve lo glas. Njezinih gotovo trid eset godina opijanja u kontinuitetu uistinu su ju poduile, meu ostalim stvarima, d a je zbog neega konjak mu ka stvar: kod mu karaca je pie predstavljalo peat sna ne mu evno ti, dok je ena koja pije budila asocijacije na tango i bordele. To je isto ono dv ostruko mjerilo koje se primjenjuje na mu ku i ensku spolnost: nazivali su ju svako jakim imenima jer je i la u krevet s bilo kim, a u isto vrijeme nitko nije predbac ivao brojnim producentima i redateljima koji bi povalili svaku curu s glumakim am bicijama u oajnikoj potrazi za nekom ulogom. Lijenik koji ju je pregledao rekao je da se radi o alkoholizmu prvog stupnja, Lola je ispunjavala sve uvjete da ju se proglasi alkoholiar kom: potreba da pije koja je proizlazila iz nekog specifinog s timulansa (u njezinu sluaju, dru tvenog, koji je prouzroen nesigurno u: nije se dobro o sjeala na proslavama bez a e u ruci), drastine promjene karaktera (bila je puno simpa tinija i ljubaznija kada je pila, razlika je bila drastina, kao no i dan), crne rup e u pamenju (tko je ovo u mom krevetu? kako sam ovamo dospjela?) i ozbiljne depre sije nakon konzumiranja alkohola (tipian tu ni mamurluk, da pojasnim). S etrdeset i dvije godine Lola je eljela biti radikalni apstinent, ali ipak to nij e bila. Mo da je i mogla da je odabrala drugo zanimanje, no posao glumice zahtijev a velike rtve i predanost dru tvenim kompromisima. Osim ako nije u najvi im sferama p otpuno svijesna da ju redatelji i producenti progone, te da ona ne mora progonit i njih, glumica mora biti viena i nazona na premijerama, dobrotvornim zabavama, do djelama nagrada i drugim prigodama na kojima zna da e biti oni koje progoni. Lo e j e bilo to to je Lola bila nesigurna pa je upravo iz tog razloga krenula na satove glume; neka tetka, psihologinja po zanimanju, preporuila je to njezinoj majci ka o terapiju za suzbijanje djevojine introvertiranosti. Poetak terapije podudarao se s njezinim prvim pijanst vima, kada je Lola koja je bila vrlo visoka za svoju dob i ve je nosila grudnjak, poela izlaziti s najzgodnijim dekom na dramskoj grupi, s Adonisom od osamnaest go dina, ukalupljenim u uloge zavodnika, koji je pu io i pio ko smuk. On bi do ao pred nju u kolu, kupili bi litru piva i odlazili u park piti, drpati se i pmiti jointe . Lola bi stigla kui poprilino pijana, iako nikada kasnije od pola deset, no kod k ue nitko nije primjeivao u kojem je stanju bila, otac zato to ga nikada nije bilo, a majka stoga to je ivjela zakaena na valij koji joj je prepisao lijenik kako bi pod nijela ono to je gospon doktor nazivao depresijom, a to nije bilo ni ta drugo nego f rustracija i gorina usamljene kuanice koja se dosauje i koja se nije rastala samo i z razloga to u to doba to nitko nije inio. Mladenaka veza nije dugo potrajala, sveg a dvije godine, ali satovi glume su se nastavljali i nastavljali. Impresionirana Lolinim sposobnostima, dramska pedagoginja joj je sugerirala da poku a biti priml jena na Akademiju dramskih umjetnosti. Lola je polo ila prijamni ispit i poela je r aditi ve od prve godine. Promijenila je ime, vi e nije bila Dolores, uzela je ime L ola, koje joj je bolje pristajalo kao glumici i eni. Bilo je oito da s tim imenom fatalne ene nee voditi ivot obine adolescentice. Zaraivala je svoj novac, izlazila je s puno starijima od sebe i, dakako, nitko ju nije kontrolirao. Ni jedan aspekt njezina ivota pa tako ni pie. Alkohol joj je puno pomagao. Pomagao joj je da izdr i castinge i intervjue, sve pr igode u kojima je jako prepla ena Lola morala pobijediti svoj strah od ljudi. Pros lave su se uglavnom vrtjele oko nekoliko velikih zvijezda (producenta, redatelja

, glumaca, glumica, agenata) koji su se u masi isticali neporecivim sjajem, dok je Lola, skrivena u nekom kutu, bila nekoliko svjetlosnih godina daleko od svega . Nije ula to ljudi govore, a zapravo i nije ju ni zanima-lft. Eroslave je posjeiva lo dosta nesumniivo talentiranih ljudi, koje je svaki gledatelj eznuo upoznati, vjerojatno inteligentnih i vrijedn ih, ali u ovakvoj atmosferi nisu to pokazivali i ograniavali su se na ponavljanje istih fraza i povr nih razgovora. Njezina jedina zabava bila je igra svjetala koj a su im se odra avala u oima, a inilo se da su proslave jedini nain da se odmore od p reva ne i naporne zadae da budu oni sami. Lola je tada bila mlada i lijepa, obeavala je i bilo joj je te ko proi nezapa enom. Mu karci, osobito stariji, prilazili su joj s a zanimanjem, nasmije eni i pomalo zlonamjerni. Neki su ju promatrali iz daljine, odozgo do dolje, uz izraze odobravanja, a potom su aputali meusobno potvrujui to gla vom, pazei da se ne susretnu s Lolinim pogledom kako ne bi naslutila da ju procje njuju. Kasnije su neki, ustvari veina, donosili presudu u njezinu korist. Ona je skoro uvijek imala na licu prigodan osmijeh, odgovarala bi kada bi ju togod upita li i ponekad se ak i smijala. Mrzila se osjeati robom, ponudom u izlogu i pila je da zaboravi da je bila upravo to. Alkohol joj je pomagao da joj se jezik razve e i da u a i s ledom rastopi strah. Osim toga, ljudima se svialo to pije jer bi tada pos tala duhovita i dosjetljiva i, povrh svega, otvorena za seks. Bilo je zabavno pi ti. Piti je bilo cool. Sve dok Lola nije napunila trideset i otkrila druge popra tne pojave konzumacije alkohola kao to su mamurluk, celulit, podonjaci, suvi ni kilo grami i preuranjene bore. Da ne govorimo o zaboravljenim sastancima i neispunjen im obvezama. I o lo em glasu koji ju je pratio. S etrdeset i dvije godine jo uvijek je pila, nikada kod kue i rijetko na rukovima il i veerama. Nastavila je piti na proslavama jer to nije mogla izbjei. Alkoholiarka p rve vrste, rekao je lijenik. Uvjerenost da je rije o velikom problemu prisiljavala ju je da se kontrolira iako joj to ba i nije polazilo za rukom. I dalje je pila s malom razlikom da je sada bila svjesna da pije previ e, ma koliko patila zbog sv ijesti da to ne bi smjela initi. Zbog toga je ispijala taj d in tonik na proslavi p rigodom.zavr etka snimanja filma na koju je Lola sasvim sluajno upala. Nije sudjelovala na snimanju, a nije ni osobno poznavala redateljicu, Ruth Swan-son, no jedna od njezinih prijateljica, Clemen , scenaristica po zanimanju, nije eljela propustiti ovu proslavu pa ju je nagovor ila govorei kako nikome nee smetati ako se tamo pojave bez poziva. Naprotiv, bit e im drago vidjeti jo jedno poznato lice. Kako bi nekome moglo smetati da se Lola, glumica od kalibra, iznenada pojavi na nekoj proslavi? I tako je Lola zavr ila na zabavi, s a om u ruci, u poro-nom ozraju, zasienom dimom i kl evetama. Dvije ene su ju prepoznale i pozdravile klimanjem glave. Lola im je uzvr atila pozdrav jednako turim pokretom. Jedna od njih bila je zadu ena za make-up, zv ali su ju La Collares i pratio ju je glas trababe i spletkarice, a druga, neka gl umica tree kategorije s izgledom mrtvog puhala koja ju je obino pratila. Loli nije bilo jasno jesu li njih dvije par, znala je samo da ju ba nisu voljele, kao to se nije sviala mnogima koji su njezinu boja ljivost smatrali uobra eno u i nisu joj mogli oprostiti to se zadr ala u ovim vodama vi e od dvadeset godina. Lola nije dijelila za brinutost veine svojih kolega: nikada nije provela mjesece bez posla, nije morala moliti za ulogu, nije znala to znai prostrijeti se pred nekim producentom i nikad a nije morala izai iz torte na nekoj momakoj veeri ili glumiti zeca u tematskom par ku ili pak pajaca na djejem roendanu. Nije se nalazila meu deset najbolje plaenih gl umica, nikada nije nominirana za nagradu Goya, asopisi se nisu tukli da objave nj ezinu fotografiju u svojim vikend-izdanjima, no njezino ime je bilo poznato svim a, a karijera je imala kontinuitet. Lola je iskapila d in tonik u jednom gutljaju. Nije joj bilo jasno kako je popustila nagovaranjima i za to je pristala doi s Clem en u taj osinjak kada je unaprijed znala da e joj biti grozno, da e se praakati kao kreten u blatu nesigurnosti utapajui se bez pomoi pri svakom pokretu. Nije joj pr eostajalo ni samosa aljenje. Nije bila. traginani vrijedna aljenja, bila je renomira na glumica. toliko va na da si mo e priu titi luksuz da se nepozvana pojavi na proslavi i da ju ni tko ne gnjavi zbog toga, dapae, znajui da je njezina nazonost dobrodo la. To isto je vjerojatno mislio i Emilio, koji je takoer navratio na proslavu nepozv an ili je to zakljuila Lola sudei prema iznenaenu izrazu na licu Swansonove kada ga

je ugledala. Emilio se pojavio u dru tvu nekog tehniara zvuka kojeg je Lola poznav ala i koji je oito radio na soundtracku filma zavr etak snimanja kojeg su proslavlj ali. Bio je jo jedan "padobranac", netko tko se prikljuio zabavi samoinicijativno, ali koji je raunao na to, iskustvo mu je govorilo, da nikome nee zasmetati njegov o iznenadno pojavljivanje. Prednosti popularnosti i dobroga glasa. Emilio je bio visok mu karac, tamne kose i ugodna i nemirna lica - skladan izgled bio je naru en mo da malo prevelikim nosom - sa sijedim zaliscima, ne to boria oko oiju i mo da kojim kilogramom previ e, no ne toliko da bi mu pokvarilo figuru, ipak dovol jno da ga se odostraga gledanog ne mo e zamijeniti za mladia, a takav isti opis mog ao se primijeniti na nju, samo u enskoj varijanti, no znakovi starosti koji su ko d mu karaca armantni, enu podosta poru njuju. Lola nije mogla ne shvatiti nepravednost te situacije. Ona je morala bojiti sijede, paziti to jede, ii redovito u teretanu ..., konano, initi sve to je potrebno da ju godine ne izdaju. Emilio je, meutim, s g odinama samo dobio. Kile su ga inile vr im, a sijedi zalisci su ga pretvorili o ono to ljudi obiavaju zvati "zanimljivim mu karcem". Ta nepravda ju je ispunjavala srd bom prema Emiliju, pretvorenim ubrzo u ekran na koji je Lola projicirala zbunjenu ki vnost pomije anu sa zahtjevima dru tva koje je, kada je rije o mu koj i enskoj ljepoti, primjenjivalo jo jedno dvostruko mjerilo. No to nije bio jedini razlog za antipatiju koju je Lola gajila za Emilija, iako su se uvijek dobro slagali unato svojoj prividnoj, obostranoj i elegantnoj ravnod u nosti na ari onoga drugog. Prava istina jest da je Lolin osjeaj odbojnosti poku avao prikr iti jedan drugi, zakopan pod slojem prijezira. Osjeaj koji je Lola poku avala ugu iti u najveoj dubini svoje podsvijesti nije bio ni ta drugo doli elja, Lola je bila lju ta jer je znala da ju je Emilio u biti privlaio na neki mraan i neobja njiv nain, jed nako kao to je znala da joj Emilio nikada ne bi uzvratio. Emilio je oduvijek poka zivao neskrivenu naklonost prema mladim enama, osobito onima koje su bile potpuno razliite od Lole. Odnosno, enama sa slatkim i poniznim izgledom, koje su govorile malo i promatrale svijet velikim oima upla ene gazele, koje kao da su ispijale mud rost sa usana svakog mu karca starijeg od sebe, glumiice ili manekenke koje su pr tal e divljenjem prema redatelju. Pro lo je est godina otkako je Lola radila na nekom Emilijevu filmu. Nije to bila n eka velika uloga, svega deset sesija snimanja, no kako je tada Lola bila poznata glumica, njezino je ime bilo ispisano velikim slovima na reklamnom plakatu film a. Tada je Emilio bio u vezi s nekom mladom glumicom koja mu je mogla biti ki jer je imala dvadeset godina manje od njega i koja je tumaila neku sporednu ulogu u filmu. Djevojka je, pak, imala mnogo vrlina. Bila je slatka, puna entuzijazma, s impatina i obdarena prirodnom inteligencijom koja joj je nalagala da malo govori i puno slu a. Meutim, nikako nije pristajala Emiliju, ne samo zbog razlike u godina ma, ve zbog iskustva. Meu njima nije bilo razgovora, nego, tonije reeno, iskljuivo mo nolozi odobravani klimanjem. Govorio je bez prestanka, a ona ga je s vremena na vrijeme prekidala upitnim da ili stvarno ili naravno. U meuvremenu je Lolu, nijem u promatraicu s proscenija, razdiralo stotine demona i mrzila je eljeti toga ovjeka koliko ga je eljela. Najgore od svega jest to ga je u tih est godina koliko je pro lo od snimanja esto sre tala na premijerama, proslavama prigodom zavr etka snimanja i na drueim dru tvenim dogaanjima. Na svima je Emilio bio vrlo ljubazan prema njoj, no obraao joj se s ne kom vrstom brbljanja koje je ona smatrala sasvim neumjesnim jer ako se nikada ni su sretali osim u tim prigodama, nije razumjela za koji se klinac trudio tretira ti ju kao staru prijateljicu, ili jo gore, kao prijatelja kojem je mogao lansirat i napomene kao na primjer kako je zgodna ova ili ona mala i ispriati sve pojedino sti o nestalnosti svojega ljubavnog ivota. Smetao joj je taj stav jer je izgledal o oitim da Emilio nikada nije mogao vidjeti Lolu kao predmet svoje elje ili osvaja nja, mogav i si dopustiti, stoga, veliati druge ene u njezinoj nazonosti. Meutim, pone kad joj se inilo da je Emilio zauzimao takav stav kako bi imao razloga pribli iti j oj se, jer kada ju je upoznao, ima tome dosta godina, Lola je ivjela s drugom enom , ravnateljicom kazali ta, bila je to jedina lezbijska veza koju je imala u ivotu. Ta veza ju je obilje ila pred drugima, iako je otada pro lo gotovo deset godina, mno go je ljudi mislilo da je Lola lezbijka, kao da se brojni odnosi s mu karcima koje je odr avala nisu raunali ili su predstavljali poku aj da se sakrije stvarna priroda

njezina seksualnog opredjeljenja. A mo da je obilje je da je lezba proizlazilo iz njezina stava. Bila je ena vrsta izgle da, to zbog svoje tjelesne konstitucije to zbog pona anja i naina odijevanja. Lola je bila visoka metar sedamdeset i etiri, imala je dubok glas i govorila je vrlo sam osvjesno, nikada nije nosila suknju osim kada je to zahtijevao scenarij. Tjelesn o je davala sliku snage, ali u isto vrijeme okru ivala ju je neka vrsta aure nesig urnosti, poput izgubljene djevojice. Ponekad je njezino lice imalo takav izgublje n izraz da je naprosto pozivalo na sa aljenje, pozivalo da joj se pru i pomo. U tom p roturjeju le ala je njezina privlanost i opasnost: bilo joj je nemogue pomoi jer se st alno inilo da je u defanzivi. Tono je da takva konstrukcija linosti ima jae razvijen e obrambene mehanizme negoli eksteriorizaciju stvarne nutrine. Bila je svedena n a bie oklopljeno protiv svijeta pa stoga nije bilo ni udno da joj je s vremena na vrijeme oklop bio prete ak te da joj se u oima nazira o odraz gorine, bol izgubljene osobe, jer Lola je u biti bila krhka i nesigurna en a. To je znalo jako malo ljudi, a to sigurno nisu bili producenti i redatelji ko ji su joj redovno nudili uloge sna nih ena-he-roja u stilu Leni Riefensthal ili Sha ron Stone, u kakve su ju na kraju ukalupili. Na ekranu i na pozornici Lola je bi la prostitutka, policajka, samohrana majka, dilerica, reporterka, teroristica, o visnica o drogama, vampirica, ministrica, podvodaica, sutkinja, odvjetnica i lijen ica; nikada Julija, djevica, predana supruga, odbaena majka, asna sestra, bolniarka , uiteljica, odgojiteljica, balerina ili vila. Veina ljudi koji ju nisu osobno poz navali oekivali su da bude poput uloga koje je utjelovljavala i bili su iznenaeni kada bi iz nje provirio onaj ranjivi dio. Na primjer, mnogi od njezinih ljubavni ka osjetili bi se duboko razoaranima kada su ju dublje upoznali jer prava Lola ni kada se nije uklapala u ono to su oekivali, u ideju koju su o njoj stvorili na tem elju njezine vanj tine i uloga koje je glumila. Upravo dok je o tome razmi ljala naslonjena na ank, pala joj je u oko neka djevojka koja nije skidala pogleda s nje. Odvrtjev i kao na vrpci sve prizore koje je zadr a la u sjeanju od kada je stigla na proslavu, Lola je shvatila da je ta plavojka pr omatra s istim intenzitetom otkako je u la u lokal. Na poetku je takav stav pripisi vala znati elji loginoj kada je u pitanju neko poznato lice, no upornost je malo pr edugo potrajala. Pretpostavila je da je djevojka rtva onog istog nesporazuma i da je mislila da je Lola lezbijka. U svakom sluaju, ak da je i bila, ova ju sigurno ne bi osvojila zato to joj se nije svialo kada su ju progonili ili u nju buljili m u karci, kao ni ene. Zatra ila je od konobara drugi d in tonik i poela ga piti s istom ud njom s kojom bi otrovani popio protuotrov; Loli je poelo biti neugodno, a iznenad na Emilijeva pojava pored nje samo je poo trila taj osjeaj. - Zgodna je, zar ne? - upitao je, s poznatom frendovs-kom opu tenosti koju je toli ko mrzila. - Misli ? - Lola je pogledom potra ila Clemen jer se bez nje osjeala neza tienom, sama p ored Emilija. No, Clemen je, im su stigli, bila nestala u potrazi za nekim tehniar om zvuka kojeg je progonila mjesecima i kojega je sretala samo na proslavama. Istina je da je bila zgodna i tono onaj tip ene koji se svia Emiliju. Mlada - nije imala vi e od dvadeset pet godina - s izgledom autentinog anelka s plavim loknicama, ogromnim plavim oima, porculanskim li em i ustima lutke. Izgledala je kao da je net om iza la iz bajke, jedino joj je nedostajala crvena kapica ili vjeni na glavi. - Gleda te otkada si stigla. - Nisam primijetila - lagala je Lola. - A ba i nije neprimjetna. - Za to joj ne prie , ako ti se toliko svia? - ini se da ju ti vi e zanima . - Ali ona ne zanima mene. - Ne razumijem za to. Stvarno je predivna. - Nemoj tako buljiti u nju, shvatit e da ju gledamo. I stvarno, plavu a je primijetila da priaju o njoj i uputila im je blistav, sladunj av i uslu an osmijeh koji je jasno pozivao. - Jo je ljep a kada se smije i - prokomentirao je Emi-lio. - Samo ju nastavi tako gledati i za as emo ju imati na vratu. - Da bar... - Ti to ozbiljno?

- eno, takav kolai ne mo e nikoga ogoriti. - Kada bi barem sve tvoje elje bilo tako lako ispuniti, Emilio. Gledaj. Lola podigne a u odgovarajui na osmijeh male plavoj-ke pokretom glave. Plavu i nije vi e ni ta trebalo. U trenutku se stvorila pored njih. - Bok, ja sam Lola, a ovo je Emilio. - Ve znam - izgovori plavu ica naizgled nimalo iznenaena to ju je dvoje nepoznatih po zvalo i predstavilo se na tako udan i iznenadan nain. - eli li ne to popiti? - upitala je Lola s namje tenim osmijehom. - Mo e, pivo - odgovorila je plavu ica, ne gubei ni na trenutak svoju prividnu mirnou. Lola je od konobara naruila pivo i jo jedan d in tonik, pivo i d in tonik koje nije pl atila, kao to je red, konobar ih ak i nije poku ao naplatiti. U meuvremenu, Emilio je iz pristojnosti zapoeo razgovor. Iz dubine svoje otkaenosti od svijeta Lola je ula ne slu ajui buku njihovih rijei i nije mogla ne razabrati ih pa ak i upiti. Od djelia koji su do nje stizali kroz glasnu glazbu shvatila je da se plavu a zove Roio, da je iz Malage, da je stigla u Madrid prije pet godina na studij slike i zvuka, da je radila na filmu Swansonove kao asistentica kamere i da je to bio njezin prvi posao u profesiji. Lola se nije eljela ukljuiti u razgovor pa je ostala naslonjen a na ank okrenutih lea, dosta dugo, kao da jo uvijek eka da doe pivo koje je ve imala pred sobom, i praznei svoj d in tonik dugim i uestalim gutljajima. Naposljetku se ok renula, pru ila plavu i kriglu piva i obavijestila ih da mora otii do toaleta. Trebalo joj je dosta vremena jer se dugo promatrala u zrcalu poku avajui izbrojiti bore jednu po jednu i shvatiti zbog ega je ljudima nedostatak istih bio puno ljep i nego njihova prisutnost kada ona sebi nije bila ni ljep a ni ru nija nego nekada, p rije dvadeset godina, kada je imala ono li e dobroudne lutkice, iako je istina da sa ma sebi ni tada nije bila lijepa. Na minkala si je usne i iza la iz toaleta. Na uglu anka Emilio i Roio vodili su ivahan razgovor. Neverbalan jezik kojim su se oboje s lu ili jasno je pokazivao obostrano svianje: naginjali su se jedno prema drugom, gl edali se u oi, lagano razmaknutih nqguAsinkronizirajui disanje i pokrete, ona se igrala svojim zlatnim uvojkom, on je podizao s vremena na vrijeme ruku do ovratnika ko ulje, dodirivali su se ponekad kao sluajno, tek la gani dodir po laktu ili ramenu, da zadr e pozornost. Lola je pomislila kako njezin o prisustvo vi e nije potrebno pa se uputila prema plesnom podiju gdje je Clemen, oito vrlo pijana, plesala, mo da utapajui u alkoholu nezainteresiranost njezina tehn iara kojega tamo nije bilo. Lola je stala pored nje i poku ala slijediti ritam. Nij e plesala ni pet minuta kada je nazrela Emilijevu figuru, crnu siluetu koja se k retala prema njoj izmeu vrte ke svjetla i boja koji su osvjetljavali podij odozgo. - Zna li to mi je rekla? - izgledao je tako uzbuen kao dijete kada mu poka e novu igrak u. - Ne, ne znam to ti je rekla - bilo je te ko pogoditi odgovarajuu boju glasa. Da zv ui nekako nezainteresirano, ali opet ne previ e. - Rekla mi je da dr i plakat jednog mog filma iznad svog uzglavlja. Za to si to meni do ao ispriati - pomisli Lola. - Reci da e joj ga potpisati. - Lola, ovu reenicu kao da si pokupila od Alfreda Lan-de... U meuvremenu se plavu a probijala kroz more ljudi na podiju, kroz kompaktnu masu ko ja je plesala, kao da ne eli da joj pobjegne plijen. Meutim, stigav i do njih, nije stala pored Emilija ve je uhvatila Lolu za ruku i poela s njom plesati. Lola se pr epustila ne shvaajui kakvu je igru igralo to plavo stvorenje koje ju je okretalo k ao da je zvrk. Djevojka je imala intenzivan parfem, gotovo opipljiv, poput miris a uvelog cvijea. Loli se zavrtjelo u glavi. U jednom trenutku se spotakla, a djev ojine su ju ruke, koje su se pokazale puno sna nijima no to su izgledale, prihvatile . Svijesna onog to radi, Lola im se prepustila dulje no to je bilo potrebno. - Je 1' ti dobro? - upitala je plavu a. - Mislim da mi treba malo svje eg zraka. - Idem s tobom. Iza le su kroz vrata lokala, a Lola je sjela na izboinu ulaza. Plavu a je govorila o sebi i ispriala je vi e-manje istu priu kao Emiliju. Lola ju je slu ala ne ba pozorno, u pauzama ubacujui ma da ili stvarno, s namjerom da odglu-mi zanimanje koje nije osjeala. Plavu a je priala i priala bez prestanka, jako uzbuena, a Loli je ta njezina pjesma prolazila kroz u i kao da je glazbena kulisa u liftu: E, kad sam vas vidla

skupa svr ila sam, uj, onaj film, Labirinti, kaj ste zajedno snimili je moj feti , po gledala sam ga valjda deset puta, bez pretjerivanja, u kinu, na videu, na telki, imam poster u sobi, ba sam to rekla Emiliju, onaj sa scenom na bazenu, totalno j e mrak, a ti se malo pojavljuje u filmu, ali nekako na kraju se ini da je to tvoj film, zbilja, glumi Mariju s takvom snagom, takvim intenzitetom, osjeajem koji dom inira ekranom, ma dobro, ne samo u Labirintima, u svim je tvojim filmovima tako, stvarno si jebeno dobra glumica, to su ti sigurno rekli ve sto puta... Da, rekli su joj puno puta i zato joj je taj diskurs pun entuzijazma zvuao otrcano i bio j oj je silno dosadan. Ta mala je mislila da se divi Loli, a zapravo se divila jed noj konstrukciji, samo jednom liku s celuloidne vrpce, scenariju koji su mediji i sama Lola stvorili na temelju neeg varljivog kao to je vanjski izgled. Kada bi z nala kakva krhka osoba ivi u podrumu te konstrukcije, vjerojatno se ne bi toliko divila Loli, tovi e, sigurno bi se razoarala kada bi ju istinski upoznala. No to se sigurno nee dogoditi zato to joj za to nee pru iti priliku, stoga je otvorila usta da ve jednom prekine tu neugodnu situaciju. - Idemo unutra? Malo mi je hladno. Emilio im je pristupio im ih je ugledao na vratima. Lola se bacila na ank okreui mu lea i tim inom prekinula razgovor koji je Emilio upravo naumio zapoeti. Emilio je ostao avrljati sa zlatokosom diletanticom, koja je i dalje bila vrlo razgovorljiv a i ivahna kao uvijek, neometena oitim nedostatkom pristojnosti njezine obo avane gl umice. Lola je naruila jo jedan d in tonik. Ve ih je popila etiri ili pet. U svakom sl uaju previ e. Proslava je postajala sve ivljom i skoro svi su plesali. Lola se ponovno smjestila pored Roio, a Emilio i plavu a su se opet zapleli u razgo vor. Ona je vi e govorila, dakako, a inilo se da on pozorno slu a, smije ei se u trenuci ma u kojima je to pria nalagala. Lola je shvatila da ustvari uope nije pazio. Njeg ove su oi nehotice prestale gledati Roio i skrenule su prema Loli, u njima je bio neki izraz koji ona nije mogla odgonetnuti, ne to poput izazova ili upitnika, kao da tra e neko razumijevanje meu njima dvoma koje bi potom iskljuilo treu osobu. Taj s tav inio ju je nervoznom i nastojala ga je izbjei, no istina je da je Lola bila za intrigi-rana i nije mogla a da ga ubrzo ne pogleda i tako je proteklo nekih petn aest minuta, vrijeme je izraunala po pjesamama koje su u meuvremenu odsvirane. Bil a je ve jako pijana. Znala je to jer je osjeala glazbu duboko u sebi, kao da joj t ee venama, a svjetla kao da joj ekiaju u glavi, ve poznat i mnogo puta ponovljen osj eaj. Poku ala je u masi pronai Clemen, jednu poznatu toku, no ona se izgubila. Sigurn o je za ankom ne to naruivala ili je bila na toaletu. Osjetila se nagrizenom nekom i ntimnom i neobja njivom gorinom u du i i u tijelu, je li ta tjeskoba, ta probadajua mun ina koju je osjeala, bila moralne ili tjelesne prirode, je li to bio lo osjeaj koji je govorio da joj je ivot sasvim beskoristan, ili je frivolnost ove glupe zabave , taj apsurdni izlog ta tine sve pokrenuo, ili je pak to munina spoznaje da je s pr evi e alkohola u sebi dotakla organski ponor, jednostavan nagovje taj neizbje na povraa nja. Postojao je ogroman kontrast izmeu slavljenike vanj tine koja je pr tala plesom, glazbom, pokretom i smijehom i onoga to je osjeala, udnovatu moru koja ju je parali zirala, san koji nije sanjala. koji se dogaao pred kapcima koje nije zatvorila, bivanje bez bivanja. Osjetila je da je na rubu nesvijesti, da joj nedostaje zraka i zato, kada joj se Emilio pri bli io, praktiki mu se bacila u zagrljaj tra ei oslonac. No inilo se da ga uope nije izn enadio ni zasmetao taj njezin postupak. - Moram ti ne to ispriati, moram ti to ispriati - ponavljao je uzbueno. - Pa ispriaj mi ve jednom - uspjela je izgovoriti mekanim glasom, nesposobna suoiti se s nekim suvislim razgovorom u tom trenutku. - Zna da je Roio govorila o onom posteru to ga ima u sobi, zar ne? - nastavio je Em ilio, a Loli se inilo da govori kao na usporenom filmu, neka vrsta iluzije osjeta . - Dobro, ja sam nastavio sa alom da u joj ga potpisati kad god eli: kad god mi ka e , mo emo odmah otii i napu tamo tulum, ako je potrebno, to se mene tie mo emo, a ona mi je odobravala, ma da, mo e, naravno jer poster ne vrijedi ni polovicu bez potpisa, a onda mi odjednom ka e, ajd da nee pogoditi to mi je rekla. - Sigurno neu pogoditi - odgovorila je Lola ne pokazav i vee zanimanje, dok su joj s e glas i dr anje pomalo oporavljali. - Rekla je da ga i ti mora potpisati, da te moramo povesti da potpi e poster, da mo em o otii sa zabave k njoj doma, sada odmah.

to se mene tie, odlino - odgovorila je Lola - 'ajmo k maloj. Ne mo e biti gore nego ovdje, a osim toga, bar ima kave. - Ne razumije , uope ne razumije , ona ne predla e da odemo na kavu. - Savr eno razumijem to ona predla e i ta ideja mi uope nije strana. - Ali, Lola, jesi ti normalna? Zna li to govori ? Kako emo se ja i ti pojebaujl nepoz natom osaboin?..............,--..-.. - A za to ne? - odgovorila je Lola pijanim glasom. - Vidjela sam te kako odlazi s n eznankama puno puta. - Ne priaj gluposti, previ e si popila. -Ja uvijek pijem previ e. Pa rekao si da ti je super, rekao si to maloprije. Ostar io si ili to, Emilio? Otkada mu karac poput tebe odbija ovakav prijedlog? Emilijevo kategoriko ne i osjeaj u Lolinoj glavi kao da e joj se uru iti tlo pod noga ma, neka mutna elja koja se polagano podizala po rampi svijesti, elja koja uope ne mo e eljeti postojati, koja se mije a s drugim osjeajem, s tugom zbog povrijeena ponosa i neizmjerna nesigurnost koja priti e, tako apsurdno. Osjeala se beskorisnom i prez renom. - Onda, ne eli ii? - Naravno da ne elim, a ni ti. - Ja elim. - Previ e si pijana i ne zna to govori , ili me zeza . - Ne, stvarno, elim ii - pravila je budalu od sebe govorei to Emiliju, osjeala se ka o ohar. - Ali ti ne eli , Emilio, nemojmo vi e o tome. Gdje je Clemen? Clemen se udom pojavila pored njih kao da ju je Lola telepatski prizvala. -Party je totalna pu iona, ne? - rekla je Clemen, a Lola je odmah shvatila da se o bo avani tehniar negdje izgubio ili brblja s nekom drugom curom. - Da, totalna pu iona, idemo kad bude htjela. Emilio nije ni ta rekao da ih zadr i. Zbo gom, Emilio, zbogom Rocio, dva poljupca iz pristojnosti i povlaenje, prije toga su pro le pored garderobe da pokupe kapute. U posljednjem prizoru koji je uhvatila pogledom nala zila se plavu a koja ju je promatrala tu na izraza lica, poput djevojice pred izlogom zagledane u pli anu lutku koju nikada nee imati. - Balavi Alberto me nije ljivio ni pol posto, proveo je cijelu no brbljajui s nekim klinkicama koje nemaju ni osamnaest - prokomentirala je Clemen na ulici. -Uh, da ti ja ispriam svoju ... - odgovorila je Lola - Ona mala plavu a nas je htje la otfurati u krevet, oboje. - Htjela je menage? -Aha. - Prejako. - Nisam ju ja odbila. Emilio je. Ne razumijem, govorio je da mu je mala prekrasn a, a na kraju krajeva, pretpostavka je da je seks utroje san svih mu kih heterosek sualaca, zar ne? Iz toga se samo da zakljuiti da mu se ja ne sviam, odbio je jer j e htio biti nasamo s plavu icom. - Ma daj, ne razbijaj glavu vi e time, pozvat e taksi? - upitala je Clemen. - Ne, idem pje ice, blizu sam pa u se usput malo razbistriti. - Si dobro? Malo si mi udna. - Ma nije ni ta, sve O.K. Proi e me kad se malo razbistrim. Dvije puse i obavezno te sutra nazovem. Lola se uputila niz ulicu plonikom vukui noge i umor, vlastiti kapci bili su joj t oliko te ki da ih je osjeala na izmuenim nogama. Osjeala se beskorisnom, ni koristi, be znaajnom. Nije uspjela dokuiti zbog ega se ona crna vrtoglavica okretala oko njezin e vlastite praznine. Mislila je da bi, kada bi uspjela uhvatiti tu bezoblinu masu tjeskobe i ispitati ju, znala to s njom uiniti, mogla bi ju ak i oblikovati i pret voriti u ne to drugo. to ju je navelo da se tako lo e osjea? Odbijanje. Odbijanje je a ktiviralo, poput prekidaa, ono najgore u njoj samoj, proradio je neki mehanizam a utodestrukcije. Ako ju je toliko boljelo odbijanje to je bilo, naravno, zato to j e previ e dr ala do tueg mi ljenja. Ne, nije to bio razlog ili barem ne tono to. Ono to j e vrednovala bila je tua elja, jedini osjeaj koji ju je uspijevao dirnuti, zaraziti ju istim takvim osjeajem. Njezino se djetinjstvo sada uzdiglo pred njom kao neki daleki krajobraz sjeanja. Uvijek odsutan otac, zauzeta maika koia se uvijek ne to alila, dvije sestre koje joj nisu dale da se s njima igra, pa ak nit i da ue u njihovu sobu. Nitko o njoj nikad nije rekao ne to lijepo. Bila je nespret

na, trapava, neuredna. Majka joj je odluila odrezati kosu kada je imala devet god ina jer mala nije uspijevala doi iz kole s pletenicama na svom mjestu. Bila je jed ina djevojica u razredu koja je nosila kratku kosu poput djeaka, a tu razliku uvij ek je osjeala kao sramotu. Sve se promijenilo u mladosti kada se ru no pae pretvoril o u labuda i kada je poela privlaiti pozornost, svijetliti svojom svjetlo u. Osjetiti da je eljena za nju je znailo da je postala netko. Njezin glumaki posao nije bio n i ta drugo doli izlika da se pokazuje. Pozornica je bila izlog, ekran, katalog. Kr itike su obino bile lo e, a kada to nisu bile, pohvale su uglavnom bile upuene njezi nu fizikom izgledu - te vla ne i uvjerljive oi, nazonost koja dominira platnom - a ne glumakom talentu; biti glumica, iz toga razloga nije bilo drugo nego obian izgovo r da se izlo i pogledima, eljela je da ju drugi gledaju. Ono to je vrijedilo bio je njezin fiziki izgled i zbog toga ju nitko nikada nije kritizirao u krevetu, svi s u, ini se, bili zadovoljni. Ulogu ljubavnice uvijek je savr eno izvodila u svom ivot u, jedino to ju je inilo da se osjeti sigurnom pred sobom samom, taj osjeaj ju je ispunjavao zadovoljstvom iako je bio prolazan. Tijekom cijelog svog ivota znala s e vidjeti samo kroz ono to se vidjelo odra eno u oima drugih, bilo joj je te ko to pri znati, a ono to se vidjelo u njima bila je varka, ukrasni luksuz namijenjen razve seljavanju tuih pogleda i osjeta. Ako su ju drugi vrednovali kao takvu, i ona se sama vrednovala na isti nain. Iz tog razloga bilo joj je nemogue odr avati vrste i du boke sentimentalne veze jer je primjenjivala ista mjerila na svoje odnose s drug ima. Znala ih je cijeniti iskljuivo zbog njihove ljepote i zato je uvijek izlazil a s prekrasnim primjercima, ukrasima koji su inili da bude jo zapa enija na zabavama , kao to bi to uinila Buresova ogrlica ili Blahnikove cipele. Dok su druge ene vidjele ljubav kao ne to jedinstveno, ona nikada nije nauila razluiti elju od ljub avi i uvijek je ivjela u nemirnoj monogamiji, u kojoj se nizala jedna veza za dru gom. A sada, kada se fantastina vanj tina gasila, to je dokazalo Emilijevo odbijanje , ugasit e se u isto vrijeme i poslovne prilike i uestalost njezinih osvajanja. to e joj ostati? Ni ta. Bila je nitko bez drugih, nitko sama po sebi. Nije shvaala stva rnost, nije razumjela samu sebe i bili su joj potrebni drugi, da djeluju kao ref erence, posrednici ili zrcala, koji bi joj priopili prostor nazonosti. Njezino pos tojanje, Lolino postojanje, svodilo se na vrijednosti koje su ovisile 0 potrebi, o elji i namjerama drugih, njezino ivotno znaenje definiralo se samo ako ju je netko promatrao i tim pogledom, stranim njezinu pogledu, dobila bi konzis tenciju 1 sjaj. Sto e ostati? Pra ina, sjena, dim, ni ta? Posezanje za plastinom kirurgijom bi la bi samo iluzija. Vidjela je mnoge operirane i izgledale su jednako staro, s b lagom razlikom koju je upravo trag operacije dokazivao, a to je da su, osim to su stare, jo k tome i frustrirane starice koje se toga srame i stoga se srame samih sebe. Nije imala djece ni vrste ljubavi kojoj bi se mogla predati, a posao je uv ijek ovisio o odlukama drugih, to je potkopavalo njezinu sigurnost. Malo je ulog a za glumice u godinama i samo najtalentiranije ili one s najboljim vezama pre ivl javaju. Nije imala dovoljno povjerenja u sebe da bi mogla misliti kako e za kojih deset godina jo uvijek ovoliko raditi i to pod ovako dobrim uvjetima, osim toga nije se htjela pretvoriti u jednu od onih ostarjelih i ocvalih slavnih dama, vri jeme kojih je davno pro lo, kakve je ponekad sretala na premijerama i koje su se g revito hvatale, kako su znale i umjele, za ostatke svoje slave, za sjeanja na ono t o je nekad bilo, ne zadr av i barem dostojanstvo i povukav i se na vrijeme. Tu na publik a svojih vlastitih filmova, nemono je promatrala predstavu ruiniranja svoga tjele snog izgleda i iz tog razloga, ru enju svog vlastitog jyota, lagano propadanje svee a to ie nekada eljela biti. Njezina tragedija, da stvar bude ljep om, bila je poprilino smije na i se bina, nedostajala joj je svaka epska ili transcendentalna dimenzija. Nije trpjela glad ni bijedu ni nepravdu, raspolagala je s dovoljno novca da mo e ivjeti bez pos la do kraja ivota, bez prevelika luksuza, ali i bez oskudice, zahvaljujui nekim mu drim ulaganjima koje joj je jedan razumni burzovni me etar savjetovao kad je za to bilo vrijeme. U tom trenutku joj se uinilo da je jedina pametna stvar koju mo e uin iti sastaviti testament u kojem e sva svoja dobra ostaviti nekom starakom domu ili nevladinoj udruzi koja joj se uini vrijednom povjerenja i odmah se ubiti. Tako e ubiti dvije muhe jednim udarcem: s jedne strane izbjei e fiziko propadanje koje, bi la je sigurna, nikada nee znati dostojanstveno podnijeti, i drugu, konano e jednom

biti korisna u neemu konkretnom. Ustvari, uope nije eznula prestati ivjeti, bilo je to ne to jo dublje, elja da nikada uope nije ni postojala. No nije imala vremena smisliti kako se i kada rtvovati jer joj je tijelo uspjelo prikupiti snage da se na jedvite jade dovue do kue. im je stigla, izvalila se na ka u dnevne sobe i tu je zaspala. Emilio i ona pili su kavu na nekoj pustoj terasi na pla i koja je bila jednako pus ta uz zalazak sunca, pejsa je podsjeao na neku Rhotkovu sliku. Emilio joj je ne to g ovorio, miran i nasmije en, dr ei ogromnu alicu u ruci: Nisi razumjela da sam ja, ba ka o i ti, kao svi mi, dru tvena ivotinja i zato mi je potrebno tue mi ljenje da bih se m ogao sagledati i razumjeti. No ono to nas razlikuje jest na a pozicija na ahovskoj p loi, mjesto odakle smo krenuli igrati. Prije svega, razliitih smo boja. Tvoji nepr ijatelji su mu karci, a moji ene. Recimo da ti igra s bijelim figurama, a ja s crnim a. Ve zna da mu karci vole ono to ele, a da ene ele ono to vole. Na drugom mjestu, u n j mjeri ti si pje ak, a ja lovac. Ti mora privui, a ja privlaim htio ili ne htift.JTi tra i posao, ja ga mogu ponuditi. Za mnoge ene predstavljam mo. Nain na koji ti mu karci pokazuju pa nju jest putem elje. No ene zbog toga nisu nikad posegnule za mnom. Nis u mi nudile svoj seks, samo svoju ljubav i izgledalo je kao da mi poklanjaju tij elo u zamjenu za ljubav, za sigurnost da e me sutra zatei u svom krevetu pored seb e. Ja se osjeam vi e ja kada znam da me one vole. Zbog toga me toliko izbezumio ona j prijedlog. Prvi put u ivotu sam se osjetio iskori tenim. Tebi se dogaa to isto, sa mo obrnuto. Kada ti mu karac ponudi ljubav umjesto elje, kada te zove bez prestanka , kada ti alje ru e, govori ti da ne mo e ivjeti bez tebe, kada se ini da ne eli s tobom otii samo u krevet, ve ne to dulje, trajnije, ne prepadne li se, kao to sam se ja pre pao? Ne razumije da sam ti jednak, da sam tvoj obrnuti odraz? Ne razumije da sam u vijek postojao samo kroz ljubav ena? Probudila ju je zraka sunca koja je ulazila kroz prozor. udnovato, nije bila mamu rna, samo paukove mre e od spavanja na oima. Naprotiv, osjeala se izuzetno bistrom, prvi put u dosta vremena imala je istu glavu. Sjeala se sna u potpunosti. Nije ga mislila zabilje iti, nije to jedan od onih snova koji se zaboravljaju s vremenom. San je bio siguran dokaz da je beskorisno razumom se suprotstaviti emotivnim pro blemima, da samo prividno nelogino i podsvjesno znaju pronai adekvatan odgovor. Im aginarno i stvarno, san i java, mije ali su se konfuzno u glavi kao na podu razbac an sadr aj dviju prevrnutih ladica, inilo joj se da u tom neredu mo e pronai rje enje pr oblema. Ne velianstvenu pobjedu, ve neki novi put koji ranije nije znala vidjeti. Osjetila se kao vojni strateg koji, nakon to je izgubio nekoliko va nih bitaka, ne mo e uiniti ni ta drugo nego planirati asno povlaenje koje bi jamilo to je mogue manje a. Nezadovoljna, ali ne bijesno oajna kao prethodnog dana, sada je bila mirno rez ignirana, lucidna i tu na kao za nekog zimskog dana. Emilija je ponovno srela tek est tjedana kasnije, kada su se na li na jednoj zabavi prigodom premijere nekog filma. Do ao je u pratnji neke djevojke, jako mlade djev ojke, dakako, koju je nje no grlio. U tom trenutku dogodilo joj se prosvjetljenje koje je diktirala intuicija, superlogika koja re e procese razmi ljanja i skae izravn o s pitanja na odgovor. Znala je da nije samo ona sanjala te noi, ve da je Emi-lio takoer sanjao, samo to je on sanjao kada je na njemu bio red, razgovor se odvijao u trenutku presijecanja dvaju snova. Emilio ju je pozdravio izdaleka klimanjem glave i ona mu je odgovorila iskrenim, prijateljskim osmijehom. U tom trenutku s hvatila je da u ruci dr i d in tonik. Ostavila je a u na anku, odgurnula ju daleko od se be i zamolila konobara boicu mineralne vode. SRCE NA STROPU Zamisli da ti daju naoale i da ti ka u da ih nosi tjedan dana. Kada ih stavi , primije ti da lee iskrivljuju sve to vidi : ravne linije izgledaju zakrivljenima, a zgrade i zidovi vi e nisu ravni nego konveksni, lagano zaobljeni, tako da cijeli svijet pos taje drugaijim. No malo-pomalo, s vremenom primjeuje (na poetku uope nisi shvatio i u skoro ti se to ini pravim otkriem) da su zakrivljene linije ponovno postale ravne, a zgrade ponovno ogromne kutije. Zahvaljujui ovom jednostavnom triku, odnosno uz pomo neega to se danas naziva eksperimentom s Gibsonovim naoalama, psiholog James G ibson tridesetih je godina 20. stoljea otkrio - ili bolje reeno potvrdio - da um p okazuje sklonost zanemarivanja neposredne stvarnosti te se prilagoava onom to eli v idjeti. Um ponovno stvara svijet na svoj nain, ma kakav on bio, i prilagoava ga nekoj vlastitoj prvobitnoj konstrukciji koja je udaljena

od onoga to je vidljivo. Anoreksiarke predstavljaju suvremeni primjer tog fenomena koji pokazuje kako smo vi e nego spremni zanijekati neposrednu stvarnost u korist neke idealne konstrukci je. Mediji nas bombardiraju slikama ena koje nisu stvarne ene ve puka iskrivljenja stvarnosti: na minkani modeli s besprijekornim frizurama, rekonstruirani zahvaljuj ui estetskoj kirurgiji, preraeni na znalaki osvijetljenim fotografijama kasnije obr aenima u photoshopu. Mi ene imamo na raspolaganju hrpu stvarnih ena s kojima bismo se mogle usporeivati, no na kraju negiramo ono to mre nica oka vidi. Puno puta se os jeamo debelima, ru nima, nepo eljnima jer negiramo jedar i blistav odraz u zrcalu i k ao stvarnost prihvaamo virtualnu sliku enske ljepote. Retu irana fotografija Kate Mo ss u Elleu izgleda nam stvarnije od neke stvarne ene. U zrcalu ne vidimo ono to je st, vidimo ono ega nema. Iz tog se razloga anoreksiarka sama sebi ini debelom iako to nije. No to je stvarno, a to nije? Kvantna fizika tvrdi da stvarnost kao objektivan konc ept ne postoji jer ona uvijek ovisi o promatrau. Stolica, ustvari nije vrst objekt , ona je kombinacija milijuna i milijuna atoma, a svaki atom samo je serija elek trona koji se okreu oko jezgre usred praznine, crne rupe. Crna rupa nevidljiva je na im oima, nevidljiva ak i preko lee mikroskopa, ali ona je tu. Mi takoer ivimo usred velike crne rupe u prostoru, na planetu koji se okree oko jezgre, stoga ne mo emo znati sadr i li svaki od elekrona koji tvore stolicu ili ne sadr i jedan cijeli svij et u sebi: moglo bi se raditi o planetima poput na eg koji se okreu oko jednog sunc a, no skala nam ne dopu ta vidjeti njegov sadr aj. Mi vidimo stolicu koja to u biti nije, ona je skup bilijuna elektrona koji uzimaju privremeni oblik stolice. Gled ajui Zemlju iz svemira, astronaut nikada ne mo e vidjeti stolicu, no to ne znai da s tolica nije tamo, jednako tako kada razmi ljamo o svojoj ljubavi, jedino vidimo Marka ili Anu, nikad nam ne pada na pamet razmi ljati o ogromnim kolonijama ivih bia - virusa, bakterija i mikroorganizama - koji u njima stanuju, o leukocitima ili limfocitima koji su ujedno samostalna bia, kao i dio jedne vee cjeline, bez obzira na to zvala se ona Ana ili Marko. Upravo zato ne mo emo znati to je stvarno, a to nije. Nema nikakva r azloga zbog kojeg bismo morali vjerovati da ono to dodirujemo, gledamo, slu amo, ku a mo ili osjeamo stvarnim uistinu jest ne to vi e od obine sintetike konstrukcije na e perc epcije. Je li ova pria stvarna? Mo da e povjerovati da se ovo to ti priam uistinu dogodilo. Ipa k, ona ne odgovara stvarnosti ve mojoj rekonstrukciji stvarnosti, jer otkad ona p ripada mojem sjeanju, upravo je ono reinterpretira, uzima i dodaje, prema svojim hirovima, ono to mu se svia i zato ova pria nije stvarna, ona je ista knji evna fikcij a. Knji evna praksa mijenja pojedinosti, ubacuje prigodne znaajke i mijenja mjesto naglaska, ili je to rekao slijepi pisac kojeg toliko volimo ti i ja, zato mislim da mo e u ivati u svemu to proita bez previ e brige o istinitosti onoga to je ispriano Krenimo od poetka. Od mjeseca travnja, kada su me pozvali da sudjelujem na kongre su pisaca koji se odr avao u Montrealu. Bila sam jedna od rijetkih enskih uzvanica, jedna od najmlaih i sigurno jedina slobodna mlada ena pa sam se od samog dolaska suoila s hrpom vi e ili manje pristojnih ponuda od strane pametnih pedesetogodi njih intelektualaca koji su me poku avali pozvati na pie ili su mi predlagali da odem s njima u sobu na razgovori o knji evnosti (prepu tam tvojoj ma ti tonu interpretaciju ovog eufemizma). Kao i veina kongresa i ovaj je ukljuivao velik broj skupnih aktivnost i i uskoro sam shvatila da mi je gotovo nemogue sudjelovati na nekom predavanju i li radionici a da se ne zateknem u nepo eljnu dru tvu koje mi je smetalo, a nisam znala kako ga se rije iti budui da su mi pristojnost i po tovanje prema kolegama nalagali strpljenje. Jedini heteroseksualni mu karac koji nije gajio nikakvo zanimanje za m ene radio je u organizaciji, bio je to Adrian, ledeno pristojan mladi (od dvadese t osam godina, kako sam kasnije saznala) koji je imao zadatak obavje tavati me o d nevnim aktivnostima. Njegova hladnoa inila mi se paradoksalno umirujuom pa sam na k raju prihvatila njegov poziv da odemo na pivo veer prije mog odlaska (ustvari, ezn ula sam za izlaskom pa mi je poziv na pie sjeo kao as na desetku). U dogovoreno v rijeme Adrian se pojavio u predvorju nosei na zjenicama isti onaj ledeno pristoja n pogled koji sam stalno mogla vidjeti u tim blijedim mona ko plavim oima, u dru tvu jo jednog mladia kojeg je predstavio kao Gabriela, cimera, biokemiara po zanimanju,

nezgrapnog i mlitavog mladia kojem je to ime savr eno pristajalo budui da je posjed ovao dvosmislen izgled anelka iz misala. Ah, to da, kada je anelak otvorio usta, s ve se promijenilo, imao je tako zvuan glas da je njime naprosto poveavao predvorje - inilo se da je glasom stvarao otvoreniji prostor - koji je, meutim, prikrivao o dreeni vla ni odjek vjerojatno sna ne mu evnosti. Sjetila sam se onoga to je Ava Gardner rekla o Franku Sinatri, na prvi pogled nije joj se inio zgodnim, izgledao je kao samo jo jedan niski i kr ljavi Talijan, no zaljubila se u njega jer je imao najlje p i glas na svijetu. Napokon, nisam se previ e iznenadila kada sam ga idueg jutra zat ekla u svom krevetu (mislim da ni tebe nee previ e iznenaditi kad ovo proita ), no sva kako sam se zaudila kada sam na stropu ugledala otisnuto blistavo srce, dok konano nisam shvatila da je rije o udnovatom optikom efektu: dnevno svjetlo filtriralo se preko nekog nabora zastora i projiciralo u savr enu obliku srca poput onih koja s e obino poklanjaju za Valentinovo: simetrino s oblim polutkama - dva savr ena polukruga - i bazom okrenutom na jug. ("Jesi li vidio? Predivno je..." rekla sam svom tek probuenom partneru. "Sigurno ne to znai. Ovakvi znakovi ne pojavljuju se bez razloga", odgovorio je, a njegov ug odan i promukao glas kao da je dopirao iz nekog dalekog podzemnog skloni ta, probi jajui se kroz slojeve i slojeve sna. " to bi moglo znaiti?" upitam ja. On: "Naravno, ljubav. Znai da smo prona li ljubav." Ja: "Oito nije ljubav izmeu nas dvoje jer ja o dlazim za dva sata, a razdvaja nas ocean." On: "Onda je mo da rije o nekoj ljubavi koja te eka s druge strane oceana." Nisam odgovorila jer nisam shvatila na to je c iljao. Nisam imala ni najmanje namjere dati onomu to je bilo obina nona avantura ne ko dublje znaenje ili va nost.) Proveli smo jutro u hotelskoj sobi, dorukovali u krevetu, zajedno se istu irali, jo jednom vodili ljubav prije mog odlaska. Dala sam mu svoj e-mail jer mi se inilo n epristojnim to ne uiniti, no namjerno nisam ponudila adresu ni broj telefona. Zat im sam se odjenula, spremila kovege, uskoila u taksi koji me ekao na ulazu u hotel i krenula kui, na drugu stranu oceana. Nekoliko dana kasnije prona la sam u svojoj elektronskoj po ti iznenaujuu poruku koju mi je poslao Kanaanin. Ka em iznenaujuu zato to je bila odlino napisana i zato to je u joj ona no interpretirana na sasvim drugaiji nain nego to sam ju ja do ivjela: jo jedno m su postojale razliite percepcije stvarnosti i ono to za mene nije bilo ni ta vi e od jedne ugodne noi, za njega je bilo ne to manje od hita njegove sentimentalne povij esti, kamen mea koji je imao prije i poslije ("Ono to me najvi e iznenadilo", pisao j e, "jest to to nikada nisam vidio nekoga tko toliko u iva, tko je toliko u doticaju sa svojim vlastitim tijelom.") U uobiajenim uvjetima takva reakcija bi me prestr a ila (pretjerani komplimenti uvijek izazivaju sumnju u ovisnost ili mentalni poremeaj) , ali reakcija iz poruke bila je toliko ista, proza toliko jasna, humor o tar, prep riavanje detalja precizno, pria inteligentna da me pismo zaintrigiralo pa sam mu o dgovorila u nekoliko crta opisujui svoj ivot u Madridu i tako zapoela vezu paraleln u s onom koju je pro ivljavalo moje fiziko tijelo. Moje ja poelo je lebdjeti izmeu dva svijeta: fizikog i virtualnog. U stvarnom svije tu imala sam mladia prednost kojeg je bila to je opipljiv, a nedostatak to je ljuds ko bie: ponekad je smrdio na znoj, imao podonjake i okus po opu cima, kao svi pu ai, uo stalom. Da stvar bude ljep om, imao je dosta gadan karakter. U virtualnom svijetu odr avala sam vezu s bestjelesnim, bezmirisnim, bezukusnim pa ak i bezbojnim biem (b iem u crno-bijeloj varijanti - ekran i znakovi - jer od poetka nisam eljela s njim razmjenjivati fotografije kako bih ma tu mogla odr avati ivom). Njegove poruke, koje su stizale svakoga dana, bile su zabavne, nadahnute i inteligentne, no istina je da ja nisam imala pojma koliko mu je moglo trebati vremena da ih napi e pa tako u ope nisu dokazivale da je po iljatelj u stvarnom ivotu bio jednako zabavan, nadahnut i inteligentan kakvim sam ga zami ljala: mo da se nije radilo o spontanim porukama, mo da su to samo bile zadae marljivog egrta koji ui kako postati zavodnikom i koji s e jako trudi u svojim svakodnevnim sastavcima. No internauti uvijek dozive trenutak kada kibernetiko iskustvo mo e postati intenzi vnijim od onog kojeg nazivamo stvarnim: ono je hiperrealno. Um ne stanuje ni u k akvom svijetu, bio on realan ili virtualan, ve izmeu jednog i drugog putuje tragov ima koje su ostavili prethodni putnici, tako da uranjanje u makrokozmos cyber pr ostora mo e kolonizirati podsvijest i tada se um ne samo prilagoava digitalnom svij

etu, ve mu on postaje prvim izborom (iz tog razloga se s iznimnom lakoom prilagoavamo ritmovima, modama, bojama koje je nametnuo taj svij et: slu amo elektronsku glazbu i odijevamo se kao Lara Croft). Zaljubila sam se u Gabriela, ili u Gabriela kojeg sam stvorila preko njegovih poruka, od ranije upo znate stvarnosti koju je moj um nametnuo nad virtualnom stvarnosti, kao da sam p rojicirala vlastite ma tarije na ekran raunala. Nakon mjesec i pol dana usudila sam ga se nazvati to me ve ranije uporno molio da uinim. Glas koji se javio s druge strane linije imao je istu nijansu, teksturu, b oju i zvunost kojih sam se sjeala, ne znam jesam li ve pojasnila ili si sama shvati la da se mene mo e osvojiti putem sluha pa sam tako nastavila zami ljati vlasnika to ga glasa, mu karca ijeg se fizikog tijela u stvarnosti nisam sjeala, budui da sam s nj ime provela svega dvadesetak sati: osam pijana, est spavajui, est mamurna i pod str esom, a ni u jednom trenutku nije bio izlo en svjetlu jer sam u hotelu sve vrijeme dr ala navuene zastore, djelomino zbog srama, prozor moje sobe gledao je na proelje zgrade prekoputa, a djelomino zbog mamurluka, svjetlo mi je uni tavalo one mre nice. Savr eno se sjeam dana kada smo zapoeli s na om omiljenom igrom, kako smo ju na kraju eufemistiki nazvali. Ja sam razgovarala le ei na tepihu u svom uredu, u polo aju koji e sto zauzmem kako bih izbjegla bolove u leima kada vodim duge telefonske razgovore . Tada me zamolio da mu opi em ured to sam i uinila. Odmah zatim me upitao to imam na sebi. Nazovi me naivnom, no u poetku mi se to pitanje uope nije inilo udnim jer, ko nano, kada ne mo e vidjeti osobu uvijek dobro doe svaki detalj koji ti mo e pomoi da ju zamisli . Imala sam na sebi majicu i crne pamune gaice, ne previ e seksi, a nisu ak bil e ni nove pa sam mu i to priopila. Tada mi je rekao da bi volio biti ovdje, u ovo j sobi, pored mene, da ponovimo ono to smo radili u noi 9. travnja u sobi 412 hote la Renaisance. Nije se samo sjeao datuma i broja sobe, pamtio je do najsitnijih pojedinosti ono to smo radili te noi i sve mi je opisao: "Da sam tamo, ljubio bih te po leima kao to sam to inio one noi, spustio bih se polako do tvoje stra njice kao one noi i grickao bih te polagano kao one noi, zatim bih ti lizao razdjelnicu izmeu guzova spu tajui se pre ma dolje, bez urbe, kao one noi, a ti bi podigla prsa kao nevoljko, kao da ne eli , a opet da mi olak a pristup, kao one noi, a ja bih te nastavio lizati, pijui tvoje sok ove, kao one noi, ti bi se poela kretati naprijed uzdi ui tiho, kao one noi, na poetku je to bio tihi mrmljaj, ne to poput predenja make, a onda sve glasniji, malo-pomalo , pokreui se sve br e i br e, ritmiki, naprijed i natrag, u ritmu vlastitih uzdaha, kao one noi, i ubrzo bi se sru ila iscrpljena, umorna, okreui se na krevetu, priti ui klito is rukom kako bi zadr ala u itak, topei se kao one noi, kao sada, s druge strane linij e." Ukratko: preko noi sam prona la privatni besplatni osobni erotski telefonski servis (on je uvijek zvao, cijena telefoniranja u Kanadi puno je jeftinija) i otkrila sam da sam, nakon to sam provela nekoliko godina zafrkavajui neke moje homoseksual ne prijatelje koji su potro ili prava mala bogatstva na sline usluge, postala ovisn icom o mojem osobnom provideru erotske linije. No nisam se usuivala ispriati moju malu tajnu, moju omiljenu igru, ak ni tim gay prijateljima izmeu ostalog zato to ni sam znala ni samoj sebi objasniti situaciju, posebno kada sam odluila ostaviti pr avog deka jer sam shvatila da me vi e zanima moj virtualni ljubavnik i da mi ( to je jo gore), ovaj drugi pru a puno vi e u itka, iako je tono da sam si taj u itak pru ala sama on je samo osigurao zvunu pozadinu (koja je, s druge strane, bila neizostavna). Na kraju sam se zaljubila ili u sebe samu ili u glas koji je slu io kao ekran kako bih se mogla narcisoidno ushititi pred svojim vlastitim odrazom: voljela sam sv oju ma tu, svoju fantaziju. No na kraju krajeva, nije li to istinska bit strasti, vidjeti sebe samog oima drugoga? Mo da nikad a ne bih bila progovorila o svojoj maloj tajni da on nije predlo io, kako se i mog lo oekivati, da se ponovno vidimo. Ja sam se tome protivila: praktiki ga nisam poz navala i osim toga, bojala sam se da fiziki susret (nesigurna stvarnost) ne bude na visini na ih virtualnih susreta (velianstvena ma ta). Ja sam bila ta koja je treba la otputovati njemu u posjet jer nisam imala stalan posao, mogla sam uzeti godi nj i u bilo koje vrijeme, no bilo me strah prijei ocean da bih u la u nepoznatu zonu, sluajnu kombinaciju u kojoj je svaki ishod bio mogu. Kako je Gabriel znao za moju ljubav prema d ezu (o njoj sam mu pisala u jednoj od svojih prvih poruka), smatrao je da bi festival u Montrealu bio dobra prigoda za

put. Tako je, obja njavao mi je u jednom mailu, u sluaju da se, suoiv i se iznova s n a im tjelesnim stvarnostima, ne svidimo jedno drugome, uvijek postojao festival i ne bi mi se inilo da sam izgubila vrijeme uzalud se upu tajui u putovanje bez smisla , u tom sluaju postojat e drugi razlog, osim posjeta njemu, koji e opravdati taj ci jeli napor. Osim toga - dodao je - ve sam poznavala Adriana, koji me jako cijenio , pa tako sigurno neu biti sama ukoliko se stvari izjalove, uvijek u moi raunati na njegovo dru tvo i potporu (ak sam primila Adrianov mail kojeg je, pretpostavljam, n apisao na Gabrielovu inicijativu, a koji je sve to potvrivao). S druge strane - n astavio je - ako se jedno drugom ne svidimo, uvijek mo emo posegnuti za trikom iz djetinjstva i napraviti kuni telefon od dviju konzervi spojenih pagom i tako nasta viti s na om najdra om igrom iz susjednih soba, bez potrebe da se gledamo licem o li ce. ala je bila zgodna i, iako nisam bila previ e uvjerena, na kraju sam pristala, ne znajui zapravo za to, prihvatila sam prijedlog i rezervirala kartu mjesec i pol dana prije datuma polaska, s namjerom da ostanem u Montrealu dva tjedna. Stvari su se i dalje odvijale kao i dotada s jedinom razlikom da su se telefonsk i razgovori produ ili: na oj najdra oj igri sada smo morali dodati i sve vezano za put ovanje. Pitanja poput: "Jesi li siguran da me mo e primiti na dva tjedna?" ili "Neu ti smetati?" ponavljala sam do zasienja, u jednom i drugom sluaju me je uvjeravao da e moja nazonost biti dobrodo la i da, u sluaju da stvarnost iznevjeri oekivanja ma te , nitko od mene nee zahtijevati ni emotivno davanje ni tjelesni dodir jer sam od poetka jasno isticala da za mene igra nije bila ni ta vi e od toga, samo igra. A u meu vremenu igra je zavladala mojim noima: uinila me ovisnom o tom eernom glasu koji je vijugao uvjerljivo, si ui i produ ujui vokale kao da u iva u njihovu okusu, o tom melodin om glasu koji je okupirao prostor poput vrste materije i istiskivao svaku ideju i li osjeaj koji nisu imali ni ta s onim to je glas govorio i to nije imalo veze sa eljo m da se ova aktivnost produ i, da se osjeti ivom, pulsirajui u slasnom produljivanju vremena, vremena koje se ne osjea u svijetu bestjelesne prirode, vremena koje je toliko relativno da dvije osobe razgovaraju iako ive u razliitim vremenskim zonam a - njegov dan bila je moja no i obrnuto - vremena koje mi je klizilo po ko i poput njegova glasa, s lakoom anela ili ptica, u okrilju glazbe rijei koja je ru ila i pon ovno gradila stvarnost kako bi joj palo na pamet. Meutim, ja sam i dalje bila upo rna u pisanju mailova: ovo je samo igra, samo obina igra, na a najdra a igra. Izgradila sam u sebi neku vrstu sveti ta u kojemu sam uvala svoja najtajnija sjeanja i elje, a tamo na tronu, boravio je apsolutni kralj moje sobe za igru. To se sve ti te malo-pomalo pretvorilo u jedinu pozornicu mojeg stvarnog ivota, u sredi te svih va nih aktivnosti. Tamo sam odnosila knjige koje sam itala, filmove koje sam gleda la, slike koje su na mene ostavile dojam i stvari koje nikome nisam eljela ispriat i. Izvan nje, na pozornici svakodnevnog ivota, ..nestvarno je poelg vladati svime. Sve je bilo presvueno lakom nedostatka i osjeala sam kao da se sudaram s hrpom zabrana i prepreka koje mi ne dopu taju da budem ja sama: predrasude i uvjerenja ljudi koji su me okru ivali , koji ne bi razumjeli (ili sam samo ja tako mislila) prirodu moje najdra e igre, istinsku prirodu mene same. Osjeala sam se odsutnom, dalekom od svih poznanika pa bi me ponekad iznenadilo da me jo uvijek ubrajaju meu prijatelje. Najzgusnutija s tvarnost nije se dogaala na planu navodne stvarnosti, ma ta je izgledala puno opipl jivijom i vr om od ivota koji se inio neumoljivim, dan za danom, svojom smrtnom monoto nijom, izvan granica sveti ta. Tono tri dana prije datuma predvienog za putovanje primila sam Gabrielov mail. Pis ao je da se zaljubio. Nikada nismo razgovarali o mogunosti da u opipljivu svijetu postoje druge veze koje, u svakom sluaju, ne bi utjecale na na u igru, no podrazum ijevalo se da su mogle postojati. Kako se inilo, koketirao je s nekom curom i odl uio da povr no dru enje prijee u ne to ozbiljnije. "Ti stalno govori da to meu nama nije i ta vi e od igre. Ovo ovdje je ozbiljno. Stvarno." Odmah zatim stigao je Adrianov m ail: "Nemoj otkazati putovanje. Ovog puta te ne poziva Gabriel. Pozivam te ja. V e sam prihvatio injenicu da sigurno dolazi , uvjeren sam da e ti se jako svidjeti fes tival, a nema smisla da ti propadne novac za kartu. Doi, molim te." Nisam se mogla odluiti. S jedne strane, vi e mi se vjerojatno nee pru iti prilika da o dem na d ez festival o kojem sam ula samo najvea udesa. S druge strane, izgledalo mi je suludo prihvatiti poziv gotovo nepoznate osobe. Najgore od svega je to to sam otkrila da sam, bez obzira na virtual-nost i ludizam na e igre, ma koliko nijekala

njezinu te inu i utjecaj na fiziki svijet, osjeala stra nu ljubomoru i neku vrstu udno vate tjeskobe zbog odbaenosti, zakopanu i tihu bol koja se nije manifestirala jad ikovanjem i suzama, ali mi ie oduzimala apetit i nije mi dala da spavam. Mo da se radilo samo o sindromu apstinencijske krize jer postala sam ovisnica, ludopat posebne vrste. Posavjetovala sam se sa svojim bliskom prijateljima i svi su se slo ili u jednom: trebam otputovati. Ako se stvari izjalove, uvijek sam mogla otii u hotel. Osim to ga, putovanju sam prilagodila sve svoje poslovne obveze, kako bih mogla uzeti dv a tjedna godi njeg odmora. Stoga, za to bih to profukala i izgubila novac za kartu? Kada sam stigla u Montreal, shvatila sam da sam si rezervirala gostinjsku sobu u jednom svijetlom i stoiki ogoljenom stanu, prostranih soba s udnovatim odjecima u hvaenim po uglovima, smje tenom na pregibu jednog bre uljka - na Mount Rovalu - smje ta j kojeg drevna nauka Feng Shui smatra posebno povoljnim. Adrian se sasvim uklapa o u sjeanje koje sam o njemu uvala (visok, diskretan, pristojan, s blijedo plavim oima i uskim ramenima), Gabriel se, meutim, puno promijenio ili mi se tako inilo, p romjena me primorala da se prisjetim da je, tijekom dva mjeseca koliko je trajal a na a virtualna veza, postojao kao stvarna osoba, a ne samo u odnosu na mene, oso bu koja je na njega mislila u horizontali dok je on i dalje nastavljao svoj vert ikalni ivot. Prividna transformacija osuivala je sve autonomno pro ivljene trenutke. Od poetka sam se oslonila na udobnost i toplinu Adri-anova za titnikog krila, preuze o je obvezu da bude moj chevalier servant i preobrazio se u stalnog pratitelja ljubazna raspolo ivost vjene, ali diskretne sjene koja se redovito zadr avala na ele gantnoj distanci to je ukazivala na po tovanje - tijekom deset dana festivala - oito vi e nije radio na organizaciji kongresa, zaraivao je kao free lance lektor, uredn ik i prevoditelj pa je raspolagao s puno slobodnog vremena, iako je od samog poet ka na dogovor imao vi e od simbioze negoli kavalir tine: titio me i razvedravao svojim dru tvom, ja sam inzistirala da platim njegovu propus: niu jer bi me tisuu puta skuplje stajalo da sam morala potra iti smje taj u nekom hote lu pa sam se na odreen nain osjeala du nom. Nismo se previ e zadr avali u kui i na sreu, lo smo rijetko sretali Gabriela. U rijetkim prigodama kada bismo se sreli na hod niku ili u kuhinji, oboje smo utjeli iz kukaviluka, bilo je to ne to poput nehotinog pakta zapeaenih usana, iako je uporna nijemost zao travala situaciju jer je u sebi s adr avala prijekor (ja sam mu zamjerala, bez rijei, to me ostavio zbog druge, a on j e meni predbacivao, takoer ne otvoriv i usta, to sam se pojavila u njegovoj kui i to m u kompliciram ivot) koji je proizlazio iz napete atmosfere ti ine nabijene pitanjim a neizgovorenim ustima ve tijelom, ifriranim porukama - neverbalnom komunikacijom - re ui brazde ljutnje: spore boce s porukama u crnim morskim vodama. Ljubav, lepti rie u trbuhu, zamijenio je ponos, rakovi u trbuhu, bijesna klije ta koja su tra ila z adovolj tinu. Oboje smo se pona ali gotovo kao da onaj drugi ne postoji, situacija j e bila slo ena jer smo se morali prisiljavati da skrenemo pogled, da poku amo pobjei od oitog (osobe koje je stajala pred nama, a oi su se nehotino zadr avale na drugom p rije no to bi prepla eno skrenuli poglede s laganim vodnjikavim i nepominim sjajem, more pepela) i fokusiramo se na neoekivano (prozor, dovratnik, stolac koje u norm alnim uvjetima nikada ne bismo promatrali). Igrali smo se gledanja, a da ne vidi mo, smje tajui oi na brid onoga to smo uistinu promatrali, u neutralnom i analgetikom prostoru koji nije sadr avao onog drugog. Gabriel mi se vrlo rijetko obraao, a kada je to inio, nije govorio, moglo bi se rei da je vikao tihim glasom, takva je bila srd ba sadr ana u njegovim prividno povr nim reenicama tipa: Jesi li se dobro provela juer? ili Jesi li mo da vidjela lokot od mog bicikla? U svakom sluaju, malo je va nost i imalo izgovoreno, ono to je uistinu bitno bilo je pre uivano. Vidimo ono to postoji promatrajuj ono ega nema. ..___,,..._ ., . Gotovo sam ga uspjela odstraniti iz fizikog svijeta, svesti na minimalan kontakt, na nekoliko minuta koincidencije na dan (ponekad ga ak po cijeli dan ne bih vidj ela jer se ne bi pojavio kod kue: podrazumijevalo se da spava kod svoje nove drag e), no nisam ga uspjela izbaciti iz onog drugog svijeta, pojavljivao mi se u sno vima s uvjerljivom i stvarnom po udom, vraajui se onamo kamo je pripadao, smje tajui se raspojasano na bijeli i tajni teritorij plahti, prostor u kojem je stanovao dva mjeseca kada mi je svake noi dolazio u posjet (imali smo sastanke svake noi) u mo joj ma ti, u mojoj podsvijesti, u mojim snovima. A sljedeeg jutra samo bi mi ostalo ne to sjeanja ra trkanih u snu koja su probijala put kroz naslage mlanih i ljepljivih

nonih mora poput rijetkih zrnaca pijeska koja ostanu u aci kada njome bezuspje no p oku amo zahvatiti pijesak. Ubrzo sam zamijenila jednu ljubav drugom: zaljubila sam se u grad. Odmah me zara zio onaj prijemivi joie de vivre kojim Montreal odi e tijekom jednog tjedna u godin i kada ga glazba i upa iz vremena u jednom neumjerenom trenutku, tjedan dana koji s e na trenutke ini kratkim poput udaha, a ponekad dugakim poput ekstaze, ubrzo sam iskusila osjeaj kao da ne prolazim gradom ve on prolazi kroz mene, onaj isti grad pro aran svjetlima, s brojnim pozornicama na otvorenom, ulicama poput mravinjaka i nekom novom melodijom uhvaenom u svakom kutku. Glazba me posjedovala kao to me u jednom trenutku posjedovao hipnotiki Gabrielov glas: ena napu ta ljubav samo zbog dr uge ljubavi, ista energija se projicira na drugo tijelo, na drugi prostor, ena os jea sebe samu kroz glazbu ako glazba upuuje na ono najposebnije i najosobnije priz ivajui trenutke koji se vezuju za neke odreene tonove i donosi pro lost u sada njost i znenada kao jak udarac lopte, kao iznenadni gr po-vraanja slika, okamenjujui vrijem e u sada njosti koja sadr i sve. Glazba te udaljuje od tebe same jer upuuje na posebn o, no u isto vrijeme nas stavlja u doticaj s opim, svodi nas na zajedniki nazivnik koji definira cijelu rasu, s obzirom na to da sve kulture identificiraju zajednike rituale s glazbom i svi se raamo s nekom empatij om za glazbu. to elim ovime rei? Da sam se osjetila toliko svojom da sam mogla u ivat i u gradu, a u isto vrijeme tako malo svojom da zaboravim razlog koji me doveo u njega i da vi e ne mislim s kime jest, ili nije, spavao Gabriel. Bila sam toliko sretna i puna samopouzdanja, toliko uvjerena da sam na sigurnom da sam zaboravila va nu pojedinost: u ljubavi i u d ezu u itak ovisi o iznenaenju, o ne oekivanom, o improvizaciji. Vrhunac koncerta ili ljubavnog odnosa dogaa se u trenu tku u kojem se sve ru i, kada predvidljivo postaje nepredvidljivim, upravo tada se ostvaruju harmonije i djela koja su nekoliko sekundi ranije bila nezamisliva. G enijalnost da se prizove neoekivano koja je Milesa uinila jedinstvenim, sposobnost da nas iznenadi koja ini ljubavnika nezaboravnim, ovo prevrtanje stvarnosti kao da je rije o arapi da bi nam se pokazala druga, sasvim nepoznata strana, da bi nas iznenadio neim s ime ni izdaleka nismo raunali. Bila je subota prije podne i zanemarila sam obeavajue pozive sirena koji su mi dol azili u obliku koncerta na otvorenom, nakon etiri noi s prosjeno odslu ana tri koncer ta, s tim da su sve bile zakljuene u ranim jutarnjim satima uz ples u klubu Soda, nisam imala energije ni volje za bilo to drugo osim za izle avanje do sedam, do tr enutka kada sam namjeravala otii poslu ati (po n-ti put) Chicka Coreu. Kada sam san jiva i krmeljava krenula prema kupaonici, iznenadila sam se uv i mrmor razgovora ko ji su u dnevnom boravku vodili prigu eni glasovi Gabriela i Adriana. Bariton i ten or, u harmoniji, a capella, udnovata jutarnja melodija. Koji kurac ovdje radi Gab riel, upitala sam se, kao to ve rekoh nije ga ba esto bilo kod kue, to znai da je ugla nom spavao kod one druge o kojoj sam samo znala da se zove Angela, jer se nikada nije pojavila u stanu, ne znam je li zbog Gabrielo va kukaviluka ili njegova kavalirskog pona anja, nikada mi nee biti jasno je li me el io po te -djeti bolnog susreta s nasljednicom ili izbjei neugodnu i iritantnu preds tavu suoavanja rivalki koje je moglo zavr iti na kojekakve naine, u laganu netrpelji vu kri anju pogleda ili pak u verbalnoj vatri u razmjerima po ara. Znati eljna, pribli i la sam se dnevnom boravku u kojem su Adrian i Gabriel ispijali pivo, prvi sa svo jom uobiajenom finom ledenom mirnoom, a drugi sa zauujue mirnim izrazom na licu, koje je izgledalo kao novo, poput maske privr ene na staro, kako bi pokrio izobliene crte i ogorene oi koje su me izbjegavale. Opcija da sjednem izmeu njih dvojice kao da s e ni ta nije dogodilo inila mi se neugodnom pa ak i nezamislivom, bila sam sigurna d a bi treperava Gabrielova nazonost u meni probudila udnovat i kljuajui spoj sukoblje ne elje i mr nje koje su mi tekle venama. " elite li ne to pojesti, ba mi se kuha", rekl a sam jer me kuhanje redovito opu ta, a i zato to sam tako imala izgovor da ne bude m s njima u dnevnom boravku. "Mislim da ba i nema bogzna to u fri ideru" odgovorio j e Adrian. "Mislila sam otii do depanneura na uglu", obavijestila sam ga. "Depan-n eur je u asno skup", intervenirao je neoekivano Gabriel, a u u i mi se ponovno polako uvlaio siktaj lukave zmije koja me nagovarala da ku am zabranjeno voe (poev i jo od Eve , nas ene zavodi se rijeima). "Mogli bismo otii do Saint Catherine", nastavio je (a h, taj glas, taj glas...). Tamo ima duan koji je otvoren i nedjeljom, mogu otii s tobom." Pitala sam ga, pomalo iznenaena, zar e i on ostati na ruku. Pogledao me kao

da sam luda, kao da je bilo oito, jasno poput aksioma, da e jesti u vlastitu stan u. Dan je bio blistav, a grad se inio zaslijepljenim utim kolarom bijesne, neoekivane, zenitne svjetlosti. Mo da je i sam grad proslavljao na e primirje (entente cordiale koje je zbli avalo dva ratniki raspolo ena borca za isti teritorij, od kojih je svaki oajniki p oku avao definirati granice onoga to jest i to nije neutralan prostor u jednom stanu ) dok je promatrao kako silazimo niz Cote de Neiges do Saint Catherine, kako Gab riel koraa uz mene, nervozan, i kako poku ava ispriati neki vic zamuckujui, uzbuen pop ut psia koji je iza ao u etnju. "Vi e se ne ljuti na mene", upitao je ili potvrdio. "Ne ljutim se niti sam se ljutila. Bila sam povrijeena, a to je drugaije", pojasnila sam. "Drago mi je jer bih volio ponovno boraviti u svom stanu i ne osjeati tvoju napetost." "Nisam bila napeta, ti si bio napet." "Sto god ti ka e ", popustio je, us puhan i u kasu. Odabrali smo rajice i dinje u supremarketu koji je kljuao aromama i bojama, kupili smo vino i sir, ja dva koraka ispred, on gurajui kolica za mnom, svakom neznancu izgledali bismo kao uigran i slo an par. "Dobro emo se slagati, vidjet e ", objavio j e Gabriel. Govorio je o zajednikom cimerskom ivotu kao o neemu idilinom, ugodnom, st an e postati utoi te mira tijekom sljedeeg tjedna, oaza u kojoj e protei mojih posljedn jih sedam dana u Montrealu. Koji je bio razlog takve nagle promjene? Nemam pojma , a nisam ga mogla ni zamisliti. Kod kue se ponudio da mi poma e pa je letio oko mene dok sam kuhala, dodajui mi ribe , mikser, kuhau, a usput smo polagano ispijali bocu bijelog vina. Bilo je vrue na u lici, a vruina u kuhinji bila je jo i vea pa je u jednom trenutku skinuo majicu, a ja sam otkrila, ponovno otkrila, lijepo tijelo kojega se gotovo vi e i nisam sjeala , kojega ustvari nikada nisam vidjela na danjem svjetlu: trbu njaci ravni poput da ske za pranje, ruke koje pucaju od mi ia i ila, toliko bijelo tijelo da je gotovo iz gledalo nestvarno, dok je Adrian ispijao pivo u dnevnom boravku, daleko od nas, i tajui neki stari primjerak Adbustersa, a ja nisam razumjela za to nas je sada odluio ostaviti nasamo, zaboraviti na nas, mo da mu je dosadilo moje dru tvo i sada je tre bao vremena za sebe ili je odluio prepustiti Gabrielu plemenitu (tko e znati, mo da i te ku) zadau da se brine o meni. S vremena na vrijeme Gabriel bi napustio kuhinju kako bi pro mijenio plou. Prepoznala sam Davea Brubecka. "Te ko mi je priznati", rekla sam mu, "ali za jednog ohara ima iznenaujue dobar glazbeni ukus." "Ne svia se mnogima moj gla zbeni ukus." "Ma dobro, mo da ustvari oboje imamo lo ukus." Nasmijao se smijehom ko ji nije bio zvonak ve nekako pro-mukao, poput ivotinje koja prede. Ispraznili smo prvu bocu i ne primijetiv i i oboje smo bili dosta pijani no unato tome otvorili sm o i drugu. Obavijala nas je ljepljiva vruina, jedna kapljica znoja klizila je po Gabrielovim istokarenim trbu- njacima, quiche je bila gotova, tijesto iste boje ka o njegovo tijelo, postavili smo stol i pojeli dalje pijui, iz Brubeckova prigu ena zvuka klavira kapale su note kao to je znoj kapao po golom Gabrielovu torzu, prib li avala se veer, a s prozora je dopirao festival zapaljenih naranastih, purpurnih i ljubiastih nijansa, sunce se topilo, Gabriel je govorio o ljetima u gradu iz pro l osti i o tulumima na krovu. "Ali ti nisi bila na krovu", iznenada je uzviknuo, k ao da je tek sada shvatio, bio je uporan u uvjeravanju da bih ga svakako morala posjetiti, kao da govori o jednom od sedam svjetskih uda koje se nalazilo upravo tamo, meni iznad glave, a postojanje kojeg mi je bilo strano, meni neznalici. Is pio je zadnji gutljaj vina, pala je i druga butelja, inzistirao blistavih oiju da poem s njim, dok mu je rije roof treperila u ustima poput arobne formule. No nije se radilo o bilo kakvoj terasi, o mediteranskoj taraci kakve sam upoznala u djet injstvu, na ovu se nije moglo samo tako ui, tu nije bilo prilaza, do nje je bilo mogue stii samo skoiv i s odmori ta stubi ta na jednu od izboina i potom otpuzav i do kro "Ne razumijem kako je itko mogao organizirati tulum na mjestu do kojeg se tako dolazilo", u svakom sluaju, pijana kakva sam bila, nisam imala nikakvih problema da se popnem gore s odmori ta (na visini od dvanaest metara od zemlje) do izboine ( jo mo da pola metra vi e), u uskoj suknjici i sandalicama s visokom petom. Napor se, meutim, isplatio jer se odozgo vidio cijeli Montreal, obrisi zgrada iscrtani u bojama z alaska sunca. Alkohol je pojaao percepciju i zalazak se uskoro pretvorio u umjetn

iko djelo, u Rothkovu sliku, u bogojavljenje. Jo jednom se vidjelo ono to je netko e lio vidjeti. A taj netko sam bila ja, dajui cijelom poslijepodnevu novo arobno znae nje. Sjeli smo na staru strunjau za koju sam pretpostavila da je ovdje ostala nak on nekog tuluma. Ne znam tko je zapoeo, no u jednom trenutku smo se na li izvaljeni jedno pored drugog dok su nam glave bile vrlo blizu, ne dotiui se, mislim da sam se prva pribli ila i prislonila svoje usne na njegove. Odgovorio je i njegov je je zik pohrlio ususret mojem. Glava mi je jo uvijek funkcionirala, bez obzira na alk ohol, poput dobro podmazana stroja upozoravala me da ne bismo trebali ii dalje od poljupca, mislila sam da e shvatiti to inimo i zaustaviti se u svakom trenutku, sv e e ostati na jednom nevinom poljupcu na krovu, lijepom nainu da se zapeati zapoeto prijateljstvo no prije no to sam uspjela doi k sebi, bio je na meni vrsto mi dr ei ruk e iznad glave, ljubio me po kosi posi ui za mojim grudima pod bluzom, ve je naslanja o nogu na moja bedra poku avajui ih rastaviti, ljubio me po vratu, govorei mi na uho , you are so beautiful, sofucking beautiful, svojim promuklim i privlanim glasom, tako eernim, zastajkujui kod svakog sloga i ponavljajui moje ime,jyow are so beauti ful, sofucking beautiful, govorio je i ljubio me sve bli e ustima, umatajui me u sl inu, milovanja i rijei, a iza sline, milovanja i rijei budilo se drugo kraljevstvo , disala je ona druga ja, do kraja neproitani tekst tra io je da ga se proita, pria k oja je prekinuta na polovici tra ila je da ju se dovr i i ja sam se prepu tala, pustil a sam da mi suknja sklizne preko guzova, koljena i listova, zbogom, suknjice,jwm are so beautiful, sofucking beautiful, jezici su se susretali, ispreplitali, pa uk od prstiju spu tao se mojim trbuhom i napredovao pod gumicom gaica, pauk od prstiju naletio je na vla nu lokvicu i sakrio se u upljinu, pod slatk im u itkom pulsiralo je ne to poput straha, ne bi smjela to raditi, ne bi smjela to raditi, strah koji nije uspijevao u utkati u itak, svijest da se pauk kree unatrag i povlai, a njegovo mjesto zauzima poznata tvrda izboina koja je uporno napredovala pravocrtnim pritiskom, strah je ponovno napadao iz svoga podzemnog skloni ta, ne b i smjela to raditi, ne bi smjela to raditi, otvorila sam oi da se vratim u carstv o pristojnih stvari, logikog razmi ljanja, gdje je boravio uzdrmani ponos i obrambe ni mehanizmi i odmah na susjednim balkonima ugledala nejasne glavice koje su se pojavljivale i nesumnjivo nas promatrale ("Gabriel, ljudi nas gledaju." "Ne gled aj ih, gledaj mene.") bio je to onaj isti promukli glas na koji sam se zakvaila p reko telefona, isti onaj privlani i vla ni glas koji je tra io put meu uzdasima, glas koji me obavijao i nosio, dizao me tako da sam odluila zatvoriti oi i osjetiti kak o me Gabriel ste e, njegove prste na mojim bokovima, kako napreduje ona tvrda izboi na - stalan pravocrtni pritisak kojeg sam osjeala - kako klizi meu mojim nogama, k ako ulazi nji ui se, zastaje i izlazi, pa ponovno ulazi, prepustiti se otvorenih u ij u njegovim rijeima, njegovim uzdasima, njegovu medenom glasu, slini, spermi, you are so beautiful, sofucking beautiful, otvorenih u iju, previ e otvorenih pa se uz r ijei i uzdahe uskoro pro vercao i neki drugi zvuk, to nije bio zvuk nekog televizor a, buka automobila s ulice, ve jasni i glasni uzvici koji su odzvanjali u mojim u i ma. "Gabriel, ljudi navijaju." "Ne misli na njih, misli na mene." Mislim na tebe , poku avam se koncentrirati na tvoj glas i na tvoju osobnost koja prodire u mene neopozivom snagom, a aplauz susjeda ostaje poput vremena, zaleen, ostavljen u zra ku, miran i neizvjestan, ja se i dalje koncentriram na tvoj glas, na tvoju osobu , na moje disanje koje je sve br e, kisik preplavljuje moj mozak, ulazim u trans, vrti mi se od ista u itka, pomame taljenja organa i tjelesnih tekuina. "Fuck", iznen ada je uzviknuo Gabriel, zaustavio se i iza ao iz mene, uzvici su bili previ e prigu eni da bih ih pri mijetila, pola ulice gledalo je sa svojih balkona, povratila mi se svijest, prev i e otupjela da bih osjetila sram (tijelo se uvijek osjeti dezorijentiranim kada s e odlomi od ljubavnika), a Zemlja koja je bila stala na trenutak ponovno se poela okretati, polagano. "Trebali bismo sii", predlo io je ili naredio, ne sjeam se. "Da, trebali bismo." Pro tegnula sam se i ustala zavr iv i kretnju malim naklonom upuenim mojoj zadovoljnoj pu blici, gola - prolomili su se usklici i pljesak dostojan nogometne utakmice. Pok upila sam svoje stvari dr anjem kraljice, obula se i nastojala se odjenuti kako sa m znala i umjela, krivo zakapajui gumbe dok se Gabriel takoer oblaio, nespretno, zap liui se u majicu, gurajui ruku kroz izrez za glavu, proklinjui iznova,/wc&, sve dok na kraju njegova plava, znojna i ra upana glava nije izvirila. Pru io mi je ruku pa s

mo se vratili onim putem kojim smo se uspeli, a tek tada sam shvatila da se skaui s prozora na odmori te mogu sasvim lako ubiti, Gabriel je skoio aterirav i vrsto i pre cizno na odmori te gipko u gimnastiara i pru io mi ruku iz sigurnosti svoga polo aja. Risk irala sam ivot i skoila, taj podvig bio je jo zahtjevniji ako uzmemo u obzir da sam nosila vrlo elegantne i neudobne sandale s petom. Uspuhana, crvena, ra upana, spus tila sam se stubama do stana. Adrian mi je ponudio pivo uz suuesniki osmijeh. Ni ta nije pitao. Znala sam da zna. Oboje smo znali da ja znam da zna. Gabriel i ja sm o se zatvorili u sobu i nije nas bilo nekoliko sati. Iako ih nitko nije tra io, obja njenja su ubrzo stigla. Nikada mi o njoj nije govori o jer ju u poetku nije ni primijetio: bila je niska, s jasnim osmijehom i ozbiljn im stilom odijevanja, aseptina, toliko u skladu s okolinom da je naprosto bila ne primjetna, toliko puta ju je vidio, a da ju nije ni pogledao. Jedva je primijeti o da mu posveuje posebnu pa nju, upuuje veselije i mladenakije pozdrave no to se moglo oekivati, o njoj nije ra zmi ljao osim kao o marljivoj i radi noj suradnici, nejasnoj nazonosti u bijeloj kuti , dok ga jednom nije pozvala da izau. "Predstavljala je sve to si mi ti odbijala dati: obeanja, obvezu, osjeaj trajnosti. Dok si poku avala pobjei od stvarnosti, ona je ivjela vrsto ustoliena u njezinu carst vu. Kada je doznala da dolazi (poku ao sam to sakriti od nje, no nekako je ipak doz nala), stavila me pred zid. Ja ne dajem obeanja koja ne mogu ispuniti. Nisi mi se prestala sviati, no bila si toliko daleka, bje ala si, pa sam pomislio da e se na su sret svesti na to da se ti jo malo poigra sa mnom da bi se na kraju ponovno vratil a u niiju zemlju u kojoj si oduvijek boravila. Osjeao sam se iskori tenim. Ne znam j esam li se htio osvetiti, mo da. Mislim da sam se bojao." Adrian je toliko inzistirao da ne otka em putovanje, govorio je Gabriel, ponajvi e i z pristojnosti. Overpolite, kao pravi Kanaanin, izgledalo mu je nezamislivim da s e poni ti poziv koji je upuen toliko vremena unaprijed i to tako iznenadno. Ja sam ipak sumnjala da se iza slike Adriana, ljubitelja finih manira i pristojna pona an ja, skriva jo jedan znati eljni i zaigrani Adrian koji nije elio propustiti zadnji k rug igre koja mu se inila tako zanimljivom, kako mi je kasnije i sam priznao. Adr ian je znao sve o na oj igri od jedne noi kada je podigao slu alicu kako bi nekoga na zvao i sluajno uo Gabrielov razgovor, on je zvao iz svoje sobe, nakon nekoliko sek undi oklijevanja, odbacio je prvobitnu ideju koju mu je nalagala pristojnost i p o tovanje tue privatnosti pa je umjesto da spusti slu alicu nastavio slu ati, pokriv i ru kom mikrofon kako ne bismo otkrili njegovo disanje, to ubrzano i grozniavo disanj e neoekivanog i neobjavljenog treeg u na oj prii, voajera koji ne vidi, ve slu a, pijuna u tuoj nestvarnosti, utei i u ivajui posredno u dva tijela koja nije mogao imati u stv arnom ivotu. Mo da je zato elio da doem, mo da zato to sam bila most koji ga je pribli avao Gabrijelovu tijelu, konfuzan prolaz izmeu stvarnosti i elje, put do tijela koje je oduvijek elio, ali nije mogao dodirivati, melem koji je bla i o nostalgiju za nikad ukradenim poljupcima. "One noi kada si stigla s aerodroma do kue, sjeam se jasno, prvo to sam ugledao bile su visoke potpetice koje su izvirile iz taksija, zatim su se polako pojavile tv oje noge - duge, otmjene, lijepo oblikovane - nisam morao ekati da vidim ostalo, prije no to sam ugledao tvoje oi i dugu kosu znao sam da sam pogrije io i od tog tre nutka nisam mogao obuzdati svoju ma tu koja se poigravala, ravala i umna ala u tisue r azliitih slika i vizija tebe. inila si mi se tako dalekom, tako ponosnom, tako pun om prijezira... Nisi izgledala ljutito ni tu no, a ta o tra opomena koja je iz tebe zraila puno me vi e povrijedila od prijekora, bila je dojmljivija od suza i tu je z apoela tortura jer, kada sam bio s njom, nisam mogao izbjei zlostavljanje nazonosti nekog drugog univerzuma, nestvarnog, koji se inio stvarnijim od same Angele, a u njemu si ivjela ti, neoekivano prisutna i opipljiva, otvorena svim vrstama apuih mog unosti. Nije se radilo o nekom novom osjeaju: prije no to sam te ugledao, kada sam te samo mogao uti, kada si bila bestjelesno postojanje, ve tada nisam mogao presta ti misliti na tebe." Kada sam imala sedamnaest godina, proitala sam Sentimentalni odgoj i do la do sljed eeg zakljuka: ako je Flaubert rekao da je Madame Bovarv ustvari on, jednako tako s am mogla rei da sam Frederic bila upravo ja, do te mjere sam se prepoznala u njeg ovu nastojanju da pobjegne od tijela iz vlastite blizine za kojima je udio do bol i kada su bila daleko. Ostvarene strasti, potro ene strasti, ni jedna velika ljuba

v ne uklapa se savr eno u opise i potrebe Velike Ljubavi. Zbog toga je lak e voljeti u podruju elje nego u stvarnosti. I zbog toga je jednostavnije voljeti virtualnu konstrukciju nego stvorenje od krvi i mesa, da ne govorimo o neizbje noj margini pogre ke koja postoji u najdubljem sredi tu fizikog mu karca i percepcije koju o njemu mo e imati neka ena, ma koliko intimna ona bila. Virtualna konstrukcija pri lagoava se pak tono onome to se od nje oekuje. Ima ljudi koji ka u da takva kompromiso fobija zahvaa nas koji smo nekada bili emotivno povrijeeni: trauma je toliko sna na te nas sprjeava da se ponovno predamo, a kada se naemo u situaciji da ponovno zavo limo, koja sa sobom nosi mogunost da ponovno budemo iznevjereni, napu teni, aktivir amo svoj obrambeni mehanizam. To je fobija koja djeluje kao svaka druga. Jednako kao to oni koji se boje putovati avionom ne podnose liftove, kompromisofobi se o sjeaju nesposobnima precizirati razloge svoje tjeskobe i jo manje prebroditi ih je r im je poimanje zamagljeno o trim osjeajem straha. Poznajem mnogo vi e enskih nego mu kih kompromi-sofoba u svojoj okolini. Na svaku slo bodnu enu koja tvrdi da se nee udati ni pod koju cijenu i da je sretna kao ptiica, dolazi pet mu karaca koji se ale na samou. Na kraju krajeva, veina ena iz moje generac ije odrasla je uz majke domaice koje nisu radile izvan kue, a u veini sluajeva to ni je bio dobrovoljan izbor na ih roditeljica, ve imperativ oeva koji im nisu dopu tali d a studiraju ili mu eva koji su smatrali da je neasno da njihove (naglasak stavljam na po-svojnost) gospoe rade. Mnoge od nas slu ale su kako im majke ale zbog poinjene gre ke i uvjeravaju nas da su ih brak i majinstvo poni tili, da im nisu dopustili da zadr e najmanji mogui prostor - u doslovnom i prenesenom smislu - za sebe. Kao vrhu nac, na e majke nisu mogle ni zamisliti odnos jednakosti s mu karcima - nitko nije ak ni insinuirao takvu mogunost - zato su pokazivale tendenciju svjesnog ili nesvje snog optu ivanja oeva ili mu eva za sve probleme, te portretiranja mu karaca kao nerazu mnih stvorenja nesposobnih da percipiraju enu kao ne to vi e od rop-kinje. Tako stoje stvari, stoga iznenauje li koga injenica da meu elitom ena radnica i samodostatnih ena tolike smatraju brak zatvorom, muenjem i da je u ovom mikrosvijetu svakim danom broj slobodnih i rastavljenih ena te samoh ranih majki sve vei? Govorim o mikrosvijetu zato to je stopa zaposlenosti ena u razvijenu svijetu vrlo niska, ne dosi e ni jednu treinu. ene ubrojene u tu treinu uglavnom rade na poslovima ni e kategorije, na lo e plaenim poslovima koji pridonose otuenju, osmi ljenima (od str ane poslodavca) i prihvaenima (od strane radnice-ropkinje) samo da bi primale plau i to neznatnu nadopunu plai kojom mu karac jami obiteljsko jedinstvo. No postojimo i mi, one druge, dobro plaene ene, stanarke ovog mikrosvijeta kojemu navodno pripa daju Ally McBeal ili Bridget Jones. Oito je da je Ally McBeal odvjetnica koju nik ada nismo vidjeli kako priprema parnicu, kako konzultira zakone, prekapa po arhi vima..., koju nikada nismo vidjeli est mjeseci nakon podnesene tu be ili albe, ni ka ko se koprca u procesima bez kraja koji traju po tri ili etiri godine, kako plovi labirintinim meandrima pravnog sustava. Ally McBeal odvjetnica je koja ne postoj i ili koja postoji u nekom drugom planu stvarnosti. Na prvom mjestu ne postoji z ato to za osobu poput nje nema mjesta u na oj stvarnosti, u kojoj ivimo ti i ja. Osi m toga, ukoliko nastavi i dalje mr avjeti, vi e je nee biti ni u onom katodnom svijet u jer bi svakog trenutka mogla nestati, rasplinuti se u eteru, a za njom e ostati samo njezin pi tav glas: Ally reducirana na glas u off-u, raspr ena u alternativnoj stvarnosti koju se silimo smatrati primarnom, nastojei zaboraviti da odvjetnica koja ima manje od trideset godina obino radi kao ropkinja dvanaest sati na dan i to za zanemarivu plau ili je nezaposlena, no u svakom sluaju ne provodi dane u ure du koketirajui sa efom, brbljajui sa zahodskom koljkom koja govori ili uzdi ui za nekim uenim dekom koji nikako ne dolazi, jer deki dolaze, ljubavnici se igraju skrivaa i z vone na vrata, ljubavnici svili vrsta, oni srame ljivo mlani s korakom poput gazele, oni s gromovitim glasom i grub om vanj tinom, oni koji nose u oima daleke obale i pune kuu triarijama, visoki i nisk i ljubavnici, plavokosi, smeokosi, crvenokosi i oni tamne kose, bijeli, crni, uti i mulati, katolici, muslimani, idovi i protestanti, ima toliko mu karaca tamo vani da je dovoljno pru iti ruku kako bi se opskrbile jednim, jer uvijek postoji barem jedan mu karac koji ee plonikom tamo vani, na dohvat ruke, na rubu kreveta i ti to zn a jednako dobro kao i ja, ne mo e to porei, no potrebna je hrabrost da bi ih se pusti lo u kuu, lak e ih je optu iti za na e neuspjehe nego priznati da jednostavno ne elimo d

a ostanu. Na kraju krajeva, ivot kompromisofoba nije te ak niti zahtijeva neku posebnu prilag odbu, parovi se ni u u nekom slijedu razumne monogamije. Nakon nekog vremena eni to postaje naporno jer je njezin ljubavnik ne razumije i jer ono to pro ivljava, bez obzira na to to se radi o nje nu i ugodnu osjeaju, nije ni blizu Pravoj Ljubavi kojo j uistinu te i. Paradoksalno, ova moderna opsesija Pravom Ljubavi, Jedinom i Nezam jenjivom, slu i kao savr en izgovor za odbijanje ljubavi kada se ona pojavi i tako en ski kom-promisofob osjea moralnu potporu dru tva u kojem ivi. Ona ne odbacuje ljubav , ka e se, tonije je rei da joj ljubav zapravo jo nije stigla. S trideset i pet ivot g ubi boje i ini se da se smanjuje, ili je barem tako govorio Cortazar, a da stvar bude ljep om, za ene postoji jo jedan problem, to je pitanje neroene djece koja tra e s voju utrobu, mlano korito pogodno da se nastavi tijek vrste - i uspavanku i dojen je i kolijevku i pli ance - a biolo ki sat nas s upornom njemakom preciznosti podsjea da je rok pri kraju i da nema smisla protratiti vrijeme oekujui Princa na Bijelom Konju koji sigurno nikada nee doi i koji vjerojatno ve ivi u Chueci* s Mu karcem Na eg i ota. Ravnote a je * Chueca - gay naselje u sredi tu Madrida dinamina, ka em sebi, i zato ne postoji Savr eno Stanje. Kako da zanijeem da sam se tr i dana nakon to sam ponovno stekla Gabriela ve eljela ukrcati u avion, vratiti kui i zaboraviti sve to se dogodilo, da sam ve potvrivala najgora Gabrielova strahovanja , koja su ga mudro potaknula (intuicija ne predstavlja iskljuivu mu ku prednost, tog od na to rekla puka mudrost) da pobjegne od mene i potra i sigurnost u prvim ljubaz nim rukama koje su mu se ponudile? Zna , i sada dok ovo pi em borim se s nagonom da mu po aljem posljednji definitivi mail koji e zakljuiti cijelu ovdje isprianu priu i d a prekinem svaku vezu koja bi mogla nastaviti postojati izmeu mene i Montreala il i da ipak nastavim igrati svoju omiljenu igru i tako ispunim blistavo obeanje koj e je zapeatilo ono srce od svjetla na stropu i znam da me ti razumije , znam da me razumije jer te vidim kako godinama progoni o enjene mu karce, pati za nedosti nim homose ksualcima ili uzdi e za kroninim valerima, zato znam da me razumije , kao to znam da nak on to ovo proita nee imati hrabrosti da mi da neki savjet, ma koliko govorila da si mi prava prijateljica i koliko god ja znala da me uistinu dobro razumije . SAMA Radila sam ko ankerica na raveu Supercura koji se organizirao jednog etvrtka u mje secu u Long Playu, klubu na Trgu Vazqueza de Melle, samo za urke. Ma dobro, one g a nazivaju raveom, ali za mene je to narodna veselica jer na prvom katu, gdje ra dim, pu taju samo Asereje, Enriquea Iglesiasa i sline debilane. Redovito radim za an kom jer party organiziraju neke frendice. I tako, stojim ja iza anka i doe mi neki komad i ka e: Ti si Noe, kaj ne? Ja odgovorim: Da, ta sam. Imam poruku za tebe od biv e tvoje biv e. Ba tako je rekla: od biv e tvoje biv e. Da kaj da radi s pesom. uj, le pa, odi i reci joj da me boli dupe. Ba tak joj reci. Da joj Noe ka e da je BO-LI DU -PE. I kada mi drugi put bude nekaj htjela re nek doe sama. Vozile smo se po brdima oko Segovije, u ohi. oha je moj auto, moj kabriolet, Buba kabrio stara kp i ja, dvadeset i est godina. Zove se oha po oharu iako je kukac po kojem je napravljena ustvari govnova lj, al ne bi bila ba neka fora da sam ju nazvala po njemu. Kupila sam ju rabljenu od nekog koncesionara na cesti prema Burgosu. Taman sam napunila osamnaest godi na i ve sam dvije godine tedjela za nju, otkako sam poela ljakati u restoranu moje t etke, u Vallecasu, pomagala sam u kuhinji i ponekad konobarila. Tetka je htjela da kupim neki drugi auto, praktiniji, neki kombi, ali ja sam se napalila na bubu i kupila ju. I tako smo se vozile u ohi, a Remi je stajala na nogama. Pro li smo po red brane, a ona je odjednom usnimila nekog psa i rekla mi da se zaustavim. Iza la je iz auta, ja za njom i sku ile smo da je sav pretuen i goljav, jad i bijeda. Pogl edale smo okolo, nije bilo nikoga, ni ive du e, a ona poela divljati da ga uzmemo, j a ka em ne, a ona opet, ajde, ajde, pliz. Nikak ne volim pse, a ova kujica mi se p ogotovo nije sviala. Sliila je na takora punog buha. Remi je bila sva nabrijana pa sam pomislila da e ju strefiti herc tam na cesti. Na kraju sam pristala samo da z akomi. Osim toga mislila sam da e joj dobro doi da se ima za nekoga brinuti, nekaj njezino, to mo e voljeti. Jasno sam joj dala do znanja da e ukac biti njezin, a ne mo j. A ona, da, da, ja bum ga pazila. Tak sam stavila pesa u auto, i ajmo, doma. K ad smo joj tra ile neko ime pomislila sam kak je stvarno udno ono mjesto gdje smo j

u na le, tamo nije bilo ive du e, a ni kue na kilometre. Pusto . Ne znam kako je uope dos pjela tamo. Tak smo je odluile nazvati Sama. Dobila je ime Sama. Upoznala sam Remi u nekoj lo oj fazi ivota jer sam se ba tada kljukala s hormonima d a mogu donirati jaja ce. To sam napravila zbog para, plaali su sto pedeset tisua pes eta. Bila sam totalno neuravnote ena jer te prije nego to ti uzmu jaja ce nafilaju ho rmonima kao da ima mengu i to jo deset puta jae. Ziher je bilo od toga jer inae si n emrem objasniti kako se: to dogodilo, zna , Remi ba i nije bila neki komad da padne u nesvijest. Upoznala sam ju u Escapeu, bircu na nekom trgu u Chueci, gd je je tada ljakala Nazareth, moja najbolja frendica, a takoer i Remi, ali samo vik endom. Ta mala je imala tijelo da se sledi , u faci nije bila ne to, ali je zato ima la mrak tijelo. Fakat je bila mu ko zarobljeno u enskom tijelu jer se pona ala totaln o ko frajer, ali je zato imala mrano dobre sise. Imala je izbrijanu glavu, ma dob ro, nosila je irokeza, onak skroz pankerski. I tako, upoznala sam ju u Escapeu. a k se sjeam famozne fraze-uleta, bila sam s Nazareth na anku, Remi se pribli ila i re kla: Jebem ti, fakat mi treba komad. A Nazareth joj je odgovorila u zajebanciji: Ja ti poznam jako malo kvadre, jedina s kojom te mogu upoznati je Noelia. Pogled ale smo se i ja sam se nasmijala. I ni , sljedeeg dana Nazareth ju je pozvala k seb i da joj pomogne staviti neke zastore jer je Remi bila dekoraterka. Ma dobro, ne ba dekoraterka. Zavr ila je par teajeva za nezaposlene u organizaciji INEM-a* i svi ma je govorila da je dekoraterka. Pozvala je i mene, tamo smo se na le i vidjela s am da me gleda nekak onak. Lagala mi je za godine. Pitala sam je koliko ima godi na, a ona je rekla dvadeset i etiri. I ni , te noi smo iza le van. U jednom asu mi je p ri la i poklonila mi eks na kojem je pisalo LOVE. Zovu ih love. Tada je Remi dilal a s eksevima. Ustvari, dilala je sa svim. Speedom, kokom, eksevima, tripovima... ega god je bilo. I tak to, hormoni i eks, i jo me mala napala, totalno se bacila na mene... Ma moram rei da ju ustvari nisam otkan-tala zato to onda nisam ni znala o njoj. Kaj da velim, na poetku je izgledala skroz normalno. Ma dobro, normalno, iako je bila dilerica i pankerica. I tak, te noi se doselila k meni. Ziher je sve znala unaprijed. Znala je da emo te noi zabrijati i da sam imala stan jer kada sm o do le, ve je nosila ruksak, i odjednom vidim kako iz njega vadi etkicu, iste gae, ma jicu... Nisam se usudila pitati. Sku ila sam da je * Zavod za zapo ljavanje sve isplanirala jer je bilo dosta oito. Stvarno nemam pojma, ne ku im... Ni , odmah d rugi dan, nakon to je do la s ruksakom, eto mene u stanu njezine stare, u Fuenlabra di, poma em joj skupiti svu robu i ostale stvari, staviti ih u kutije i dobaciti d o mene. Sjeam se da sam drugi dan pitala Nazareth: Kaj misli da je sa mnom samo za to kaj imam gajbu? Nazareth mi je odgovorila: Nemam pojma, glupa nije, al brijem da ipak nije to. Gajba je moja, buraz i ja smo ju naslijedili kad je mama umrla , no kad se buraz o enio i kak on ima svoj stan, ostavio mi je ovaj. Stari ivi s dr ugim komadom. Oti ao je kad sam jo bila klinka. Tak ti ja ivim sama. Ne moram plaat s tanarinu. Ona je ustvari ivjela od dilanja, ali malo pomalo sam ju poku avala izvui iz tog sra nja, tak da sam ju za mjesec dana poela uzdr avati, a ja sam tada ivjela od u tede, od naknade za nezaposlene i od jaja ca. Nekak sam se prepustila struji i skroz izgub ila kontrolu. Jer prije nego sam ju upoznala htjela sam ponovno poeti konobariti ili bilo kaj drugo, al sam donirala jaja ce, zabrijala s Remi i totalno se pogubil a. inilo mi se da je nikak nisam mogla ostaviti dugo samu u takvom groznom stanju , nisam mogla biti vani po osam sati na dan, a osim toga puno se lak e ufurati u p riu da ne radi ni nego da si stavi baterije i trgne se. I tak sam poela krasti sve kaj nam je trebalo. Hranu i sve. Al samo u velikim duanima, u malima ne, bilo me frk a. Remi bi rekla, nemam vi e tampona, treba nam deterd ent, hou neku knjigu. I ni , ja bi skoknula do Fnaca ili Corte Inglesa, a za klopu naje e do Carrefoura ili Acampa. Osim to sam u supermarketima krala sve to sam stigla, varala sam na te ini voa i povra . Otprilike ovak, uzme dvadeset kivija, al izva e samo jedan, na ceduljici pi e "kivi, dvadeset centi". Onda bi oti le u red, a ja bih odabrala blagajnicu jer se po fac i odmah vidi jel ena ozbiljna i kontrolira situaciju ili joj je sasvim svejedno, na primjer. da sam ja blagajnica i da sku im da me netko vara na te ini voa, jebalo bi mi se ivo, to nije moj problem. A to se vidi na faci. Ima onih koje gledaju cijene proizvod a i onih koje nemaju blage veze to ti naplauju. Openito one mlae boli dupe za sve, s

tarije kontroliraju situaciju. Sjeam se da smo jednom do le do blagajni i ja ka em, i demo na ovu. A Remi pone: Tam sam vidla neku drugu koja mi se vi e dopada. I ka em se bi: Ajde, ovaj put u poslu ati Remi jer e mi inae popit mozak na slamku. I odemo na t u kasu. A ja sam znala... Znala sam da je to jedna od opakih i, stvarno, stavim l jive na blagajnu, dva kilograma, osamnaest centi, a nadrkana blagajnica ka e: Tu n e to nije u redu... Ja njoj: Kak nije u redu? A ona: Nije u redu, cijena ne odgova ra te ini. Ja: Onda ni ta, ostavit u ih. Uzme drugu vreicu i ka e: Ni ovo nije u redu. A ja ka em: Kaj se dogaa, da vam vaga nije pokvarena? Ni ta onda, neu ni to uzeti. Prov ue treu i naravno, ista pria. Gleda me ona pogledom cucka pa sam poela galamiti ko l uda, da je to sramota, da moramo stii kod doktora, da tu gubimo vrijeme zbog neke idiotske pokvarene vage. Vidi, ostavi sve povre i naplati mi ostalo i to brzo je r mi se gadno uri. Ostalo nije bilo skoro ni ta jer sam pravi ostatak imala po d epov ima i u ruksaku. I ni , enska je ostala totalno zabezeknuta. To ti je jedini put da su me opili, naravno zbog Remi jer kad idem krasti drugaije se obuem, puno vi e ligh t, skoro normalno, trapke i majicu. Ne sredim se previ e, kaj ja znam. Ono kaj se veli spickati se, ne ba tak. Onak da budem O.K. Imam facu dob rie pa sama po sebi prolazim. Naroito zato kaj to radim jako prirodno, imam istu savjest jer znam da t o ne teti nikome, imaju fond predvien za pokrivanje ukradenog, nije kao kad krade n a tr nici di prodava ivi od toga pa ga sjebe ak ne to opi . Ali vlasnica Corte Inglesa, K plowitzka ili kak se ve zove, sigurno nee propast ako ukradem kutiju tampona, jasn o. Osim toga, tada sam nas morala uzdr avati obje, Remi i sebe, jer je govorila da nije u stanju ljakati, da je lo e i da ne mo e raditi. Od poetka sam vidjela da Remi nikada ne bi napravila ono to je rekla da e napraviti . Sjeam se da je, im je do la, rekla: sutra idem do radionice i poinjem ljakati. Neki njezin roak je imao radionicu i htio joj je pomoi, dao bi joj posao. Ali naravno, nikad nije oti la do radionice. Nekad je imala neke ispade, udne reakcije, ali prvi h mjesec dana nisam sku ila ni posebno. Ili nisam eljela primijetiti jer sam bila za telebana, istina je da je Remi u jednom trenutku bila najbolja na svijetu, obo ava la me i sve tak, a u drugom je postajala pravi freak koji bi slo io frku za bilo k akvu glupost, zato to nije bilo mlijeka u fri ideru. Mislila sam da je to njezin nai n da privue pa nju i fakat brijem da nije bila svijesna to je radila ni to se dogaalo. Jer kad vidi Remi pomisli da je totalno vrsta, komadina od ene, al uope nije tak. To talno je krhka, uope se ne voli i ima masu kompleksa, osjea se ko govno. Osim toga nisu ju nauili nikakvim naelima ni vrijednostima. Vrlo brzo sam sku ila da je boles na, to je mogao vidjeti svatko s malo mozga u glavi. Odmah sam sku ila. Odmah, al nisam imala muda da joj ka em: uj, sori, Remi, snai se kak zna i umije . Nisam. Nisam m ogla. Nisam mogla i nije mi ao zbog toga. Jedino mi je bed to sam joj se prepustil a. Mogla sam joj pomoi da se sama ne uvaljujem toliko. Nakon mjesec dana to smo provele skupa izvadila je neku tekicu i rekla: Vidi, moj psihijatar mi je reko da napi em priu svog ivota. Poela je pisati: Zovem se Remedios Car-mona i roena sam 1982., u Madridu... Rekla mi je da ide psihijatru i da joj je dao neke lijekove jer nije ista u glavi. Pomislila sam: ovjee, mala ima toliko g odina i sama ode na Socijalno i nae si psihijatra, fakat je hrabra. ak sam se neka ko raznje ila. Pitala sam ju. A kaj ti je? Odgovorila je. Borderlajn, borderlajn. O.K., odvest e me tom doktoru da mi on objasni kaj je to borderlajn. Oti la sam doktoru pa mi je dao nekoliko fotokopija na engleskom, i zgleda da tu u panjolskoj uope nemaju pojma kakva je to bolest. Engleski ne znam p a sam oti la do Leo, cure od Nazareth, ona zna pa mi je prevela to je pisalo. Meni se ba nije inilo O.K. da curu od dvadeset godina, bila ona borderlajn ili ne nafil aju s tolkim tabletama. Ustala bi, zgutala tri tablete, ruala, opet tri, pred spa vanje, jo tri. A da stvar bude bolja, popu ila bi jo kojih dvadesetak jointa na dan. Ostale droge nije konzumirala jer je imala problema sa speedom, bila se gadno n avukla, al sad je i to ostavila. Kad sam ju upoznala, dilala je sa svim i svaim, ali nije uzimala. Poslije je prestala dilati jer sam bila protiv toga. Tako sam poela tra iti po internetu, uz pomo Nazareth i Leo, sve o Lexatinu, Orfidalu, Seroxa tu, nuspojave, kontraindikacije, doziranje, i sve to. Sku ila sam neke stvari koje su me skroz okirale. Na primjer, bilo je lanaka na engleskom, koje je prona la i pr evela Leo, koji su govorili da taj tip tableta mo e uzrokovati agresivne reakcije, a to mi se malo previ e podudaralo s Remi, ona ne samo da se ljutila, pizdila je

za svaku sitnicu. Tada sam ju poela gnjaviti i govoriti joj: Vidi, Remi, ima dvade set godina, nije normalno da trpa u sebe tolike tablete, pogledaj koje sve nuspoj ave imaju i bla, bla, bla. Morala je uzimati neke preparate za za titu eluca jer jo j se eludac sjebao od tolikih sranja. Rekla sam joj: Trebalo bi te skinuti s tih lijekova i odjebati psihijatra, tog kretena. Tako smo i napravile, pomalo smo sm anjivale dozu. Naravno, bilo je jako te ko jer je Remi bila zakaena na tablete pa j e krizirala, imala je u asne napade tjeskobe, gore od bilo koje krize. Otkad smo ivjele skupa poela sam komunicirati s njezinom familijom i shvatila za to je Remi toliko luda. Obitelj, totalno siroma na. Nismo ni mi ba ne to bogati, al u usporedbi s njima fakat smo carevi. Ouh joj je bio zidar, a mama je istila urede. Pili su ko smukovi. Ponekad smo, kad sam jo bila s Remi, znale otii s njima van i nemre bilivit kak su cugali, posebno stara. Mama joj je imala etrdeset godina al j e zgledala ko da ima barem pedeset. Tolko se uni tila. Remina stara, ka em ti, nisam ju ba dobro upoznala, al skroz dovoljno i mogu ti rei da je bila malo trknuta. Ma kaj malo, ustvari bila je totalno luda. Nikad se nije brinula za kerku koju joj je napravio neki Cigi, a on je nestao mjesec dana nakon poroda i vi e se nikad nije pojavio. I kak su curi dijagnosticirali granini poremeaj linosti, svaki put kada b ih nazvala njezinu staru jer nisam znala to da radim s Remi, jer je imala krizu i li tko zna kaj, mama je uvijek govorila da je to pokupila od oca, jer je stari b io lud u glavu. ini mi se da je toliko ponavljala da je mala luda da ju je na kra ju uvjerila da je to istina. Jednom mi je rekla, kada je Remi prijetila da e me o staviti jo prije nego to se dogodila cijela jebada, kada sam jo razgovarala s Remi, jednom sam ju nazvala i nakon cijele prie, na kraju razgovora, rekla mi je: Slu aj , Noeli, ovo ti ka em ne kao Remina mama ve kao ena s iskustvom: u svakom sluaju, ubu due pazi kog si dovodi u kuu. Da tako jedna majka govori o svojoj keri... Vi , mo da je i imala pravo, ali, kaj ja znam, pretpostavlja se da su starci jedine osobe na s vijetu koje te vole bezuvjetno, a ova mala jadnica nema ni toga. Na primjer, kad je Remi imala sedamnaest godina rekla je svojima u kui da je lezbijka pa ju je ou h prebio na mrtvo ime i izbacio iz kue. Stara je samo komila. Eto, pro li su mjeseci, a Remi sve gore i gore, svakim danom sve histerinija, agres ivnija, tjeskobnija. Svako malo je htjela otii i to grozno plaui, viui, vri tei da se vratiti staroj, da eli ii bilo kamo, samo da eli otii. Poela sam ku iti da uope nije z ljubljena u mene, no nisam mogla dopustiti da ode odavde i da se vrati staroj, n isam ju mogla pustiti da ode u pakao. Poku avala sam joj objasniti: Vidi Remi, znam da u ako ode neko vrijeme biti u komi, al poslije e sve biti O.K. j er na kraju krajeva imam stan, imam svoj ivot, frendice, drugaija sam, ali ne mogu , vjeruj mi, Remi, fakat te ne mogu pustiti da ode odavde. Imala sam osjeaj da e, a ko ju pustim, sama potonuti. A ja sam ju htjela spasiti. Sad mi to zvui zgodno rei , no stvarno je istina. Stalno je ne to izvodila, razbijala, vri tala, plakala, govo rila da ide... Ali nikad ne bi oti la. Jedno jutro kad se probudila bila je totalnoj komi i odmah je briznula u pla, gov orila je da e riknuti od beda, da vi e ne mo e pa sam se prepala, uskoile smo u auto i oti le do psihijatra. Inae se nismo vozile autom jer nismo imale love za bengu, iz toga mo e vidjeti da je bila frka. Do le smo u ordinaciju bez prethodnog dogovora, R emi je ispriala sestri da se osjea grozno pa nas je ova pustila da uemo. Ue Remi, a ja ostanem sjediti u ekaonici. Izae s nekakvim pismom u ruci i ka e: Ni , ovo je uputn ica za psihijatriju. Rekla mi je da je tra ila doktora da joj da uputnicu za psihi jatriju i ovaj je to napravio. Ja sam, naravno, zgrabila papir, u la u ordinaciju, sva ta izgovorila doktoru i poderala uputnicu na tisuu komadia i bacila mu u facu. Tada sam nazvala jednu frendicu iji je stari radio ko portir u Gradskoj upravi i koja mi je ve ranije priala o nekom programu za mlade bez ekonomskih sredstava. Bi la sam tamo ni sama ne znam koliko puta i na kraju sam uspjela ugurati Remi pa s u joj dodijelili nekog psihoanalitiara. Ostavila me nakon tree sesije. Do la mi je i rekla da je kod psihonalitiara skapirala da nije sa mnom iz ljubavi, ve iz potreb e. Ovaj put mi je to rekla mirno, bez histeriziranja. Rekla je: Vidi, Noe, sku ila sam da ovak ne mogu dalje jer nisam zaljubljena u tebe. I kam e sad? Pa natrag ko d stare. Pustila sam ju da ode jer mi se inilo da je bolje, da je nekako zrelija i kompletnija. I ja sam bila mirnija. Bilo mi je svejedno za bol, za bedove, za sve, jer mi je bio ve pun kufer svih tih sranja. Rekla sam si: Neka, sad fakat mo e ii. Barem nije zakvaena na tablete, skinu

la se s lijekova i ide psihoanalitiaru. I kak to misli izvesti, pitam ju. Nema bed a, doi e frendica pa e mi pomoi odnijeti stvari. Bilo mi je malo udno jer sam znala d a nema previ e prijateljica, ali nisam vi e o tome razmi ljala. A kujica? Kaj emo s njo m, pitala sam. Zna da je kod stare ne mogu imati. Pa ne mogu ni ja, zna da ne voli m pse. Sve u svemu, kujica je ostala kod mene. Za dva dana se pojavila ta Eva, n eka sasvim normalna cura, kr ljava i ru njikava, stavila je Remine stvari u tri kuti je i u svoj auto. Ostala sam sama. Sama s kujicom koja se zvala Sama. Za tri dana sam nazvala Reminu mamu da pitam kak je mala, da vidim jel joj bolje , jel ide na terapiju. Stara je rekla da Remi ne stanuje kod njih. Skoro me stre fio lag jer sam pomislila da je negdje na psihijatriji. Nazvala sam Remi na mobit el dvadeset puta. Remi, di si. Kaj te briga, nema me pravo kontrolirat. Remi, rec i mi di si. Sva uzrujana, naravno. Sva ta mi je padalo na pamet, da je na cesti, n a psihijatriji. Totalno sam glupa. Nije oti la zbog toga kaj mi je rekla, zbog psihoanalitiara koji joj je otvorio oi. Oti la je jer je dva dana prije upoznala drugu, tu neku Evu. Remi je sku ila da je o graniavam, nisam joj dala da se drogira, nisam htjela da dila i to joj nikak nije pasalo. Poslije sam sve to doznala jer su se dosta motale po Chueci. I Eva je b ila depresivka, Remi za to ima oko, nije blesava, zna , nee se zalijepiti za nekog jakog. Pri lepa se tamo gdje vidi da se mo e pri lepati. Kad je Remi oti la, skapirala sam da moram staviti baterije i ne to napraviti sa svo jim ivotom, pa sam ukrala Oglasnik na kiosku Fnaca i poela nazivati sve poslove u restaima i duanima lanca Vips. Sto je dosta smije no jer sam ba u Vipsu redovito kral a. Posao je bio strava, ba me dopala popodnevna ihta, a to je grozno. Vikendima se naprave redovi na kasama da rikne od u asa, a osim toga stra no je buno. Muzika koju pu taju je nepodno ljiva, ne to tipa Story Super Nova po cijeli dan, a kvadra se dere i galami, kad zavr i s poslom glava ti p uca i nema anse da proe. Ipak, dobro mi je do lo malo ljakati, barem nisam toliko raz mi ljala, nisam mislila na Remi iako mi je puno falila usprkos tome to sam se zbog nje gadno napatila. I kujica je bila tu na. Pratila me po cijeloj kui. Kada bih sje la, sjela bi i ona; ako bih ustala i ona odmah za mnom. Spavala mi je na krevetu , pod nogama. I la bi za mnom do kupaonice. Kada sam plakala, popela bi se do mene i lizala mi suze, ko u filmovima. I tako sam sku ila da sam ju pomalo zavoljela. I onda jedan dan kujica pone rigati i srati krv, u asno sam se prepala i opa, pesa u auto i do veterinara. Otrovali su ju i skoro je riknula. Ajd veterinaru da joj da neki serum. Odvela bi ju tamo i ostavila dan, dva, stanje bi se poslije pogo r alo pa sam ju ponovno morala odvesti. Potro ila sam para i para koje mi je naravno posuivala Nazareth. Kujica me gledala onim svojim ogromnim, tu nim oima koje su pla kale. Fakat je plakala, kapale su joj suze, ko ljudske. Kad sam ju konano odvela kui, uzela sam joj ko aru i dekicu koju sam ukrala u Corte Inglesu, deku sam stavil a jer je ko ara bila prevelika. Kujica je tamo provodila cijeli dan ispru ena i ekala me. Totalno dobar pas. Nakon prekida s Remi i kad sam sku ila kak me zajebala ipak sam poku ala ostati dobr a s njom. Nisam joj rekla, ajmo, odjebi, kuko i to. Ba kontra. Mislila sam da takv e ljude koji ive raspi eni ne treba jo vi e ljutiti. Nekak bi ih trebalo smiriti. Po me ni je Remi bila javna opasnost, bomba koja pii gradom. Ja sam se oslobodila bombe , al sam znala da ima puno ljudi koji su u opasnosti. Znala sam da imam neku smi rujuu mo nad Remi, slu ala me, iako nevoljko, i upravo zbog toga sam rekla sebi, ide mo isfurat pozitivu, iako bi za mene bilo lak e da sam rekla, gotovo, odjebi. Nisam joj htjel a raditi traume ili dati dodatnih razloga da bude u depri jer njezina filozofija je bila: Jebu me?, O.K., ja u ih jebati trostruko, a ja sam joj htjela pokazati da nije tako, da ne treba ivjeti s takvim stavom, nisu svi ba takvi da ele zajebati sve oko sebe, ima ljudi koji se brinu za druge i koji priznaju svoje pogre ke. Ht jela sam joj biti prijateljica, al nije bilo anse. Pona ala se grozno prema meni, p red ekipom bi mi slagala takve frke svaki put kada bi se sreli na Chueci, izgubi la je svako po tovanje prema meni. Nazareth mi je govorila: eno, ti si blesava, koj i ti je? Kaj pu ta da ti se ta mala tak obraa, tko je ona da se tak pona a prema tebi i to nakon svega kaj si za nju napravila. Kaj ti je, nemoj joj to vi e dopu tati. Ko ja bolest, koji kurac, ona je samo obina kravetina. Tada sam se poela malo udaljav ati i tra ila sam je da mi vrati kljueve od stana jer su jo bili kod nje. Prvo sam b

ila nje na: uj, navratit u u Escape veeras, ak bude tu negdje daj mi donesi kljueve il ih ostavi kod Nazareth. Uope me nije jebala ni pol posto. Kasnije sam postala o tri ja. Remi, da si mi vratila kljueve ve jednom. Nazareth mi je savjetovala da promij enim bravu, al koliko god da je Remi bila luda, nisam vjerovala da bi ba bila u s tanju rasturiti stan, ili napraviti nekaj takvo. Osim toga, zna koliko ko ta brava? Nisam imala ni prebijene pare, a bilo me sram posuivati od Nazareth nakon onog s kujicom. Nakon tri mjeseca Sama je postala moja. Pro la su tri mjeseca i znala sam da ona n e misli ni s njom. A osim toga nekak sam si brijala, da vidimo, kaj se zbiva, kad ti se sprdne je tvoja, a kad nee , nije. Ostavila mi je kujicu i ja sam ju zbrinul a. Kak sam se morala mentalizirati na to da ju zavolim, toliko sam se mentalizir ala da je postala moja. Toka. I ja sam se digla na noge s njom i pregurala ono s trovanjem. Nekak sam si brijala: sad je moja. Pregrmila sam sva sranja i dokazala da ju volim. Osim toga, tak je kak je, moja je jer ju nitko drugi nee. Kad je sku ila da sam zavoljela pesa, poela me jebati. Nazove me je dan dan. Mo e mi dati kujicu, idem s Evom na izlet na jezero pa bi ju uzela. Ja njo j: Vidi, Remi, i to sasvim mirno, vidjet emo. Osim toga, bila me frka, Remi je bi la u stanju sva ta uiniti, ve sam dobro upoznala onu njenu drugu stranu, mogla bi mi ju uzet i zbogom. Ovak je bilo, jedno popodne odem ja u Vips, vratim se i imam t o vidjeti. Remi je bila u stanu, ostavila je kljueve kod portira, al je pokupila pesa. Odvela je pesa i jo hrpetinu drugih stvari. Stvari bez neke velike materija lne vrijednosti: odjeu, knjige, CD-e... Stvari koje su meni ne to znaile. To je napr avila samo da me jebe. E, tad sam pukla. Nazvala sam ju na mobilni: Remi, di si. Nisam ti du na govoriti di sam. Remi, jo ima vremena da se vrati s pesom i da popriam o. Mo emo se nekaj dogovorit jer ovak ne bu ostalo. Kaj te briga di sam. Remi, tra i sranje i dobit e ga. U tom trenutku ula sam telefon i nekak mi se uinilo da sam prep oznala glas njezine stare kako ka e halo. Poklopila sam i nazvala na fiksni u stan kod stare. Bilo je zauzeto. Nazvala sam Nazareth i Leo, skoila u auto, pokupila njih dvije i za manje od pola sata nacrtale smo se u Fuenlabradi, tono ispred nje zina ulaza. Ali Remi nije blesava, ve se pokupila i oti la. Nije bilo nikoga. Ponov no ju nazovem. Remi, tu sam pred tvojom zgradom i bolje ti je da se nacrta istog a sa jer u ti slo it takvu frku i totalno e najebat, svi e susjedi ut (to sam rekla jer j e stara imala panini strah da susjedi ne sku e da ima kerku lezbu). Nisam ti du na gov oriti di sam, Noe, a sad e ti doi Josemi i ako samo proba slo it frku, slo it e on tebi jo vee sranje (Josemi je bio deko od stare). Sori kaj mi se ivo jebe za to, Remi, os im kaj me uope nije strah Josemi-ja, on te ne ljivi ni pol posto, to dobro zna , i n e pada mu napamet da se mije a u ova sranja. Onda u poslat policiju. .Ma, fgntastig no, samo doi s policijom pa uJnijobjasnitj. kaj se tu zbiva i rije ena stvar. Spustim se na ulicu i vidim njezin motor. Opa! T elefon: Remi, kraj motora sam, bit e bolje da se spusti jer u ti ga tako unakaziti da ga nee srediti ni tvoj brati ni nitko. (Blefirala sam jer nisam takva svinja, a li Remi to nije znala, mislila je da su svi ko ona.) Da nisi pipnula motor, da t i to nije palo na pamet. I eto je, pojavi se za dvije minute. S onom jadnicom, a li bez kujice. Di je pas? ta te briga. Di je pas? U Alcorconu, kod Eve. Obratila sam se curi: uj, ak ju fakat voli , prvo ju otfuraj na psihoanalizu jer je u komi, totalno je bolesna. Drugo, vrati mi pesa, ti izgleda ko normalna osoba i ku i da je apsurdno da moj pas na kraju zavr i kod nekog nepoznatog. Jer ti si nepoznata. Za mene si strankinja. A i za Remi, tek te upoznala. Daj otvori oi, to ti ka em za tvo je dobro. Ak mi ova cura radi sve ovo nakon svega to sam za nju napravila, ziher e i tebe odjebati za koji mjesec, dva. Nee se ni sjeati tvog imena, a pas e ostati k od tebe jer ova nema ni najmanje namjere raditi, niti se brinuti za nekoga, pogo tovo ne za pesa. Eva je prvi puta otvorila usta: Nema pojma kaj govori , ni ne kapir a . Ja: Gle, mala, jebe mi se ivo, upozorila sam te, al ak si ti glupaa, to nije moj problem. A ti, Remi, vrati mi pesa, neu ti to vi e ponavljati. Remi: Odjebi. Leo k oja joj je skoro skoila za vrat vikne Remi: Ma kaj si ti umi lja , tko si ti, usrana balavice. Morale smo ih rastaviti jer su se dograbile. Bila sam odu evljena. Neka samo slo e frku, neka susjedi sve uju. Rekla sam da u ii za njom do Alcorcona ako tre ba, ne idem odavde bez mog pesa, no na kraju me smirila Nazareth: E, daj, stara, razmisli malo, ne mo e ui u tui stan samo tako, a ne mo emo ni ii do Alcorcona, ko da s mo Starkv i Hutch. Nemoj tra iti probleme. Osim toga, ti ne voli pse. Tada mi je u

glavi ne-kaj kliknulo: O.K., Remi, nek ti ostane pes. No ti si za mene mrtva. Ka pira ? Mrtva. Ne elim od tebe ni jednu jedinu poruku, poziv, ni ta, nikakvu glupost, apsolutno ni . Izbri i moj broj. I kada me vidi na cesti, najbolje ti je da se pravi da me ne vidi . Okreni se i otii ili prei na drugu stranu. Jer drugi put te neu ni up ozoriti. Opet sam blefirala, ne bih bila u stanju tako ne to uiniti, no ona je bles avija od mene, a ja sam znala da jako po tuje mog tetka, onog koji ima restoran je r je kao mlad bio u zatvoru i bije ga glas da je opasan. Sve je la , jadan ovjek je dobar ko kruh i nije bio u zatvoru zato kaj je nekog sjebo neg zato to je ukrao jer je bio gladan, al Remi o tome nema pojma. Jedino zna da me tetak u asno voli. Rekla sam joj: Drugi put kad te sretnem neu te ni upozoriti. Poslat u ti Damea da te sredi. A ona je na to prosiktala ne to kao cccsssssss. Ve su po le kad se Eva okre nula i kao da se nasmijala. Moje zadnje rijei bile su: Samo se ti smij, poslije e p lakati i sjetit e me se. A tako je i bilo. Kad je ona onjavica nestala, nemam pojma ni kak se zvala, u gu vi Long Plava, ostal a sam za ankom sjebana. Rekla sam Nazareth, koja je radila te noi: Draga, daj me m alo zamijeni, moram do zahoda. Nisam htjela da me itko vidi u takvom stanju, pot resenu. Mislila sam da sam ve zaboravila Remi. No odjedom mi se cijela pria vratil a, tak iznenada. Sva sranja s Remi, ogromne oi kujice. Pa sam oti la na podij potra i ti onu onjavicu gurajui ljude lakto-vima i rekla sam joj: Reci biv oj moje biv e da me nazove ak hoe razgovarat o psu. Zna moj broj, a ak ne zna, nek pita u Escapeu, N azareth radi za ankom. Konano, za dva dana me nazvala Eva i dala mi adresu u nekoj pripizdini u Alcorcon u i rekla da doem pokupit kujicu. Kad sam stigla zatekla sam odvratan stan, sav z asran, ne bi ga ni mrkom oistili. Prazne konzerve od piva, zgu vane kartonske kutije od pizze, gaice svuda po podu... Gadilo mi se. Usred svega toga zaujem kao neki s laba an cijuk. Na poetku se skoro nije ni uo, al kasnije je postajao sve elasniii. K a em si. ooa, to ie kuiica. Di si iu stavila? Tam ie unutra. Uem u kuhinju i vidim kujicu na galeriji, vezanu lancem, svu zasranu i za pisanu. Kad me ugledala poela je trgati lanac, plakati i cviliti, skoro se udavil a. Totalno sam se razpizdila. Jebem ti mater, kuko, kako mo e tako muiti sirotu ivotin ju. Ovoliko mi je falilo da ju odalamim, zbilja. A inae se dobro znam suzdr avati, nisam ko Remi. Suze su mi izbile na oi zbog kujice. Nisam to mogla izbjei, a nisam htjela da me ona kravetina vidi kako plaem, no nisam se mogla suzdr ati. Odvezala sam ju i zagrlila sna no, a ona mi poela lizati lice i cviliti. Rekla sam kujici, u m rkavaju-i bale i bijes i suze: Idemo, ljepotice, ide kui sa mnom, svojoj kuici. Vi e n ikada nee ostati sama. Nikada vi e neemo biti same, ni ti ni ja. Nikad vi e same. U LO EM DRU TVU GUARDIA CIVIL DE " LA SECCION JUZGADOS U.I Vani pada ki a. Voda skree, formira lokve ili male brzace koji nestaju u kanalizaci jskim odvodima. Nebo je vla no prljavosive boje. Jedna ena ulazi u restoran odlunim korakom, uzdignute brade i mokre kose. Konobar joj dolazi usu-sret pitajui ima li rezerviran stol. Ona pokazuje mu karca koji eka sjedei za stolom u kutu na dnu rest orana. ena prolazi izmeu stolova dok on ustaje kavalirski odmiui stolac. Sjeda grizui se za usne kao da se suspre e i nastoji prikriti neku grimasu. Oboje dobro izgledaju, vjerojatno imaju ne to vi e od trideset godina, ipak su mo da b li e etrdesetima. On nosi odijelo na kojem se vidi da je skupo, no ne to u cjelini sivo odijelo, bijela ko ulja, morsko plava kravata - ne funkcionira, mo da pretjeran a i tura ozbiljnost. Ona nosi traperice i vrlo jednostavnu vestu, a ipak izgleda puno elegantnije od njega. Nije na minkana i ne nosi nakit. On izgleda nervozno, a ona umorno. - Hvala ti to si do la. - Nemoj meni zahvaljivati. Zahvali Alessiji. Dosadile su mi njezine poruke na se kretarici. Ne znam je li savjetovala da doem zato to misli da si zaslu io da te posl u am ili zato to je njoj dosadilo slu ati te. - Nema pravo tako govoriti. Ne prepoznajem te. Nema pojma kako mi je te ko. Tvoja ma jka ne razumije za to si to uinila. I nju si jako povrijedila. - Ne znam za to si morao nazvati moju mamu. Ovo se tie samo nas i nikog drugog. Osi

m toga, i ti ima majku, zar ne? Mo da si trebao s njom porazgovarati, a ne s mojom. Bio je blijed, otvorenih usta, svega je nekoliko milimetra nedostojalo i moglo b i se rei da je imao razjapljena usta. - Ve sam rekao, uope te ne prepoznajem, Natalia. Zna da smo se tvoja majka i ja odu vijek dobro slagali. Osim toga, to da radim? Da ju ne zovem? - Uvijek mi je bilo udno to te ona toliko cijeni. Ne treba imati povjerenja u mu ka rce koje majke odaberu za svoje keri. - Natalia, ovakav stav ti uope ne ide u prilog. - Pa nisam ja tra ila ovaj sastanak, samo da te podsjetim. Izgleda zbunjeno. Oito nije navikao na takav vrst i odrje it stav s njezine strane. Konobar prilazi stolu u pravi trenutak i tako mu omoguava da prikrije neugodu dok naruuje napamet, ne pogledav i jelovnik, budui da je godinama redovan gost restoran a. Ona, uz pokret nevoljkosti, izjavljuje da e uzeti isto. Konobar se povlai bespr jekorno pristojno ostavljajui ih ponovno oi u oi. Victor zapoinje s diskursom kakvog je oekivala. Kako je same tako mogla otii, preko noi, bez razgovora i.obja njenja, ne ostaviv i ak ni poruku. Nitko ne razumije, nitko. On, obitelj, prijatelji. Uni tila ga je, jadnika. Monolog bi se mogao sa eti u jednu reenicu koja je ak dala na slov jednoj staroj folk-pop pjesmi: "Kako si mogla uinit mi to?" Natalia ga proma tra s odmakom i bez strasti, ali mora priznati da je, unato svemu, ta grintava os oba koja pred njom izvodi ovaj samosa aljivi monolog jo uvijek zadr ala neke kvalitet e koje su ju nekada privukle. Miris, na primjer, mje avina znoja, feromona, gela z a tu iranje i Cacharelova parfema Eau pour Homme. Krupne zelene oi, boje lokve ili stakla boce ili televizijskog ekrana. Glas koji je te ko odrediti, fino moduliran, ali u isto vrijeme gromoglasan. Kada su se upoznali mislila je da ju na nekoga podsjea, da su se ve ranije sreli no kako tada nije mogla tono odrediti gdje su se to mogli upoznati, pomislila je da ju mo da njegova etvrtasta donja eljust podsjea na Stevea McQueena. Bilo joj je udno to se toliko alio jer je bio mu karac koji je imao sve. Dobio bi sve to je po elio, jednostavno ispru iv i ruku i praktino slobodno zagrab iv i. Posao, polo aj, stan u centru, lijepu i diskretnu enu. Mo da je upravo najva nije u ivotu, pomislila je Natalia, postii ono to je nemogue dosei. U ivati u iluzornom, onom to tek treba stii, u nadi, ne samo u opipljivom, materijalnom. To je ne to to on nik ada nije mogao jer je oduvijek bio izuzetno racionalan, pragmatian, kartezijanski tip ovjeka, jarac od glave do pete, toliko kvadratan kao njegova vlastita donja e ljust. No za to tako misli kada ga ustvari ne poznaje, ostavila ga je kada je shva tila da ga, nakon skoro sedam godina braka, uope ne poznaje. Mo da nitko nikoga ne poznaje i svi ple emo ples la i, a zapravo je mo da i bolje da se ne poznajemo meusobno jer kada bismo svi o svima sve znali ivot bi bio puno te i ili je samo tako ona mi slila sada kada je u njemu otkrila ne to neoekivano, osoba koje je postojala ispod povr ine zasvijetlila je na onoj zabavi i dobila boje, se muij na 4nu zdenca s kr istalno bisjtfpm vodom? U biti ivimo daleko jedni od drugih, mo da u veselom neznanju o tome koja je prava priroda na ih bli njih. Kod nekih ljudi nikada ne otkrijemo tu distancu. Drugi, popu t Natalije, otkriju je jednog dana, iznenada, kao da ih je obasjala munja, usred oluje ogorenja. Da je barem ostala u neznanju kao kada ju je poljubio prvi put, kada joj se strast razbuktala u grudima, kada se osjeala tako sretnom da je jedva mogla i povjerovati, kada se pitala kojem se to svecu nesvjesno molila. Tada ni je o njemu ni ta znala osim da je najzgodniji mu karac kojega je u ivotu poljubila. B la ena iluzija, ali prolazna, strast odbaena zbog rutine i kompromisa jo prije no to je roena. Bio joj je deko, a kasnije i suprug. No nikada ga nije mogla ili mo da nij e znala zvati ljubavnikom. Stalno ponavlja ne to o nekom obja njenju, kao da je to p ripjev njegove alopojke. Zaslu ujem obja njenje. Duguje mi obja njenje. Imam pravo na ob ja njenje. Kao malo dijete: Ja, ja, ja, daj mi, daj mi, daj mi. Ni na trenutak nij e pomislio da bi mo da i ona mogla patiti, da nije mo da u pitanju bila bol, neka iz nenadno otvorena rana koja ju je potakla da se udalji. Konobar se pribli ava stolu nosei butelju u ruci. Prvo poslu uje Victora, vrlo ceremo nijalno, samo dva prsta tekuine u a u, da gospodin proba vino. Victor otpije malen g utljaj, ku a ga i klimne glavom. Konobar napuni Victorovu a u do kraja, a potom poslu i Nataliju, koja promrmlja gotovo neujno "hvala". - Obja njenje. Doista eli obja njenje? Onda se sjeti veere na kojoj smo bili no prije m

og odlaska. - Znam, Natalia, da ti te veere nikada nisu bile drage, no to nije razlog... Tono, te veere joj se nikada nisu sviale i uvijek je predbacivala suprugu to ju sili da na njih ide. Naravno, nije ju silio, nije joj uperio pi tolj u prsa niti joj j e prijetio da e ju ostaviti niti to slino, no Natalia je znata da bi^ kada bi odbila poi, durenje i Victorovo nafureno lice morala podnositi tjednima, tako da bi uvijek na kraju nevoljko navukla veernju haljinu koja bi joj dovoljno dobro stajala da partneri Victoru mogu zavidjeti na eni, a opet dovoljno diskretnu da ju supruge tih istih partnera ne mogu nazivati besramnicom. Iz nekog udnog razlog a ili ne ba toliko udnog jer se ve dobro zna da zreli mu karci neke dobi koji pripada ju odreenoj dru tvenoj klasi ne vole ene koje zarauju bolje od njih, nitko od onih br ilijantnih odvjetnika nije za sebe odabrao jednako brilijantnu enu. Veina njih bil e su domaice, a mo da je koja radila kao tajnica pola radnog vremena. Natalia u bit i nije imala ni ta protiv tajnica jer je uostalom i sama imala izvanrednu tajnicu koju je jako po tovala i bez koje ne bi mogla ivjeti, no ovo je bio onaj tip sekret arica koje provode vrijeme ogovarajui sa svojim dru tvancem oko aparata za kavu. Bi lo je normalno da tijekom veere oni razgovaraju o nogometu i o poslovima, a one v erglaju u ritmu strojnice o sni enjima, osobama iz utog tiska, estetskoj kirurgiji i o svojim natprosjenim bebama, ukoliko su ih imale. Situacija je bila toliko otr cana i da joj je netko, prije no to se udala, rekao da e jednog dana prisustvovati takvim veerama, ne bi mu povjerovala, tada je mislila da su sastanci podijeljeni po rodovima na kojima svaka grupa razgovara o "temama odgovarajuim odreenom spolu " stvar pro losti i da se takve stvari mogu vidjeti u ponekoj amerikoj seriji s poet ka sedamdesetih: nikada ne bi mogla pomisliti da slina karikatura mo e dobiti oblik u stvarnom ivotu. Na kraju krajeva, njezine malobrojne prijateljice sve su bile zaposlene na odgovornim mjestima, nisu imale djece, ak nisu bile ni udane, iako s u neke ivjele s partnerima i, dakako, imale su zanimljivijih tema za razgovor od nevolja Ane Obregon i vrlina Botoxa. Natalia se vrhunski dosaivala na tim veerama i uvijek je izlazila iz kue s licem na kojem se i itavalo gaenje iako bi nekoliko sek undi prije no to bi stigli u restoran uviiek namjestila neki miran izraz lica pa nitko za stolom nije mogao primijetiti da Na talia nije bila nimalo odu evljena provodom koji ju je oekivao. Te noi razgovor se vrtio oko sluaja katalonskog ko arka a kojeg je neka djevojka tu ila za silovanje. Djevojka je govorila da ju je pozvao na pie u hotelsku sobu, ona je prihvatila, ali ju je na kraju prisilio na seks. Ko arka je priznao da je bilo sek sa te noi, no tvrdio je da se radilo o odnosu dviju odraslih osoba koje su postup ale slobodno. Kako je Natalia pretpostavila, svi mu karci stali su na stranu ko arka a koristei se izlizanim argumentom koji ka e da "cura koja ode s mu karcem u hotelsku sobu ve zna to to znai". Natalia se grizla za usne da ne ka e svoje mi ljenje jer je zn ala da mjesto njezina mu a uvelike ovisi o njegovim odnosima s partnerima. Ono to i pak nije oekivala jest da e sve ene poduprijeti gluposti koje su govorili njihovi m u evi, nijednoj od njih nije palo na pamet da, ak i ako je istina da kada ena ode s mu karcem u hotelsku sobu obino misli na jednu stvar, ima pravo promijeniti mi ljenje i odluiti otii ako to eli, a Nataliji, kao odvjetnici, inilo se oitim da se ena ne iz la e samo tako kalvariji koju pretpostavlja podizanje tu be (sramota, izjave pred is pitivakim i hladnim oima pred kojima treba podnijeti raune, izgubljeno vrijeme, spo znaja da e te toliki ljudi krivo osuivati, jednako kao to su to sada inili ovi oko s tola) bez jakih razloga za takvo to. Osim toga ime djevojke ostalo je nepoznato, tako da je jasno da se nije radilo o jednoj od onih starleta koje se pojave na t elevizijskim programima tipa Big Brothera ili Tombole koji su toliko zabavni gos poama za stolom i koji se bave prepriavanjem svakojakih izmi ljenih ili stvarnih pria (trudnoa, pobaaj, zlostavljanje, nevjera, sedam jebaina u jednoj noi) koje ukljuuju seks s poznatim osobama, u oajnikoj potjeri za svojih petnaest minuta slave ili, b olje reeno, sprdnje. Jedino to je Nataliju u tom trenutku smirivalo bila je injenic a danjezin mu nije otvorio usta, to joj je dopu talo pretpostavku da dijeli njezino mi ljenje. No tada je si jevnula munja, pala je maska, ugledala je ponor koji joj se otvarao pred nogama u trenutku kada je Victor otvorio usta i ispriao sluaj na kojem je radio na poetku karijere kada je jo sta irao u jednoj odvjetnikoj kancelariji. Jedna cura tu ila je dek a svojih godina. Rekla je da ju je silovao na nekom tulumu, no hrpa uzvanika ih

je vidjela kako se zajedno penju uza stepenice, zagrljeni i, da stvar bude bolja , ona ba i nije imala reputaciju nevina ca. Sluaj nije pro ao dalje od faze istra nog po stupka jer je bilo velikih kontradikcija u prii djevojke i iskazima svih svjedoka koji su bili voljni dati izjavu na sudu da je ona pristala na seks pa javni tu it elj nije mogao podnijeti tu bu. Victor je uzeo zdravo za gotovo da je djevojka lag ala, da je la no optu ila tog mladia zbog srd be ili zato to ga je htjela ucijeniti s ob zirom na to da je njegova obitelj imala puno novca. Natalia nije otvorila usta d o kraja veere, a kada je Victor na povratku kui pitao za to se tako udno pona a, rekla mu je da se osjea lo e. ini se da ga je to obja njenje zadovoljilo jer je imala stra no lice i sasvim je problijedjela. Kada su stigli kui, Natalia se zatvorila u zahod i povratila. Kasnije je rekla Victoru da bi radije spavala sama u gostinjskoj so bi jer bi tijekom noi mo da opet mogla osjetiti muninu, a nije ga eljela buditi. Goto vo ni jedna ena ne bi pristala na slian aran man i inzistirala bi da ostane uz boles na supruga, ak i po cijenu vlastita sna, no mu karac poput Victora nije vidio ni ta ud no u tom prijedlogu i oti ao je u spavau sobu miran, govorei kako mu se kapci sklapa ju od umora. Sljedeeg jutra kada ju je Victor poku ao probuditi, Natalia ga je obav ijestila da se osjea lo e i zamolila da u njezino ime nazove ured te da im ka e da nee doi na posao. Zatim se ponovno uvila u plahte i zamolila ga da ju ostavi spavati jer se stvarno nije osjeala dobro, a i tijekom cijele noi nije mogla zaspati. Vic tor nije posumnjao u njezinu rije, znao je da je njegova supruga odgovorna osoba i da nikada nije izostala s posla ako zato nije imala ozbiljan razlog. Ponudio se da pozove lijeni ka, ali Natalia je tvrdila da to nije potrebno, samo mora odspavati i odmoriti s e. Victor, koji je ve kasnio, poljubio je suprugu u obraz i odjurio na posao. Kad a je zaula kako je zakljuao ulazna vrata, iskoila je iz kreveta i poela spremati tor be. Spakirala je etiri ogromna kovega jer nije razmi ljala o privremenom razilasku, bilo joj je sasvim jasno da se vi e ne eli vratiti u tu kuu. Mogla je spakirati samo odjeu, kozmetiku, neke knjige i osobne predmete, a ostaviti namje taj koji je bri no odabrala, svoje slike, knjige, kolekciju CD-a, sedam godina ivota nagomilanih po svim zakutcima stana. Sedam godina braka koji je funkcionirao kao dobro podmaza n stroj koji je uredno radio, no nije proizvodio previ e topline niti mu je ikada pregorio potenciometar. Zatvorila je za sobom vrata udarcem koji je odjeknuo pop ut hica iz pi tolja. Spustiti etiri kovega liftom vukui ih do gara e uz velike napore, jedva ih ugurati u prtlja nik i na zadnje sjedalo... cijeli taj postupak podsjetio ju je na one Chabrolove filmove u kojima protagonist ma ta o kovezima jer eli u nji ma odnijeti le daleko od mjesta ubojstva pa je pomislila kako mo da ba ona odnosi u njima le svojeg braka. Skupila je i posljednji djeli snage i iznijela kovege i tugu . Na kraju je s mobilnog telefona nazvala Alessiju i objasnila joj da e neko vrij eme morati ostati kod nje. Alessia nije ni ta pitala niti je stavila kakav prigovo r. Bile su prijateljice skoro dvadeset godina i njezina je potpora uvijek bila b ezuvjetna. Ispriat u ti ne to to e ti mo da pojasniti stvari, rije je o prii koja se dogodila prij nogo vremena, no mora dopustiti da ti ju ispriam na svoj nain, polako, bez prekidan ja, dok ne doem do kraja (Victor odobrava glavom, znati eljan). Bilo je to na kraju prve godine studija, kada sam jo studirala na Katolikom sveuili tu u Madridu (CEU). Bila sam u stra noj depresiji jer sam pala na etiri ispita i nisam znala kao da to ka em roditeljima, nisam mogla smoi hrabrosti da im ka em. Nikada u ivotu nisam pala na ispitu, uvijek sam imala odline i vrlo dobre ocj ene, najgore razoaranje mogla mi je biti neka trojka ili gola dvojka. No studiran je je bilo drugaije, nije kao kola, tamo je stvarno trebalo uiti, nije bilo dovoljn o proitati bilje ke s predavanja prije ispita, a ja nisam bila navikla grijati stol ac jer to nikada nisam morala initi. Ustvari, nisam pala samo zbog toga ve zato to sam u vrijeme ispita bila u takvoj depresiji da praktiki nisam otvorila knjigu. U pravo sam u posljednjem trimestru prekinula sa svojim prvim dekom s kojim sam izl azila skoro dvije godine, od gimnazije, a osim toga ostavio me zbog jedne cure i z kvadre, tako da se tuga zbog odbaenosti stopila sa sramotom od javnog poni enja, z na kako je u tim godinama. (Victor ponovno odobrava glavom iako ba ne razumije kak ve veze ima cijela ova pria s Natalijinom odlukom da ode od kue.) Razmi ljala sam da ni ta ne ka em roditeljima, da uim za vrijeme ljeta i izaem na ispite u rujnu, a da n ikome ni ta ne ka em, ali znala sam da su etiri kolegija jako puno i da e spremanje eti

riju ispita zahtijevati jako puno napora i puno sati uenja, a nisam znala kako ro diteljima objasniti zbog ega uim ljeti ako me nikada nisu vidjeli da to radim tije kom godine. Ono to me ustvari boljelo bio je osjeaj intimnog poraza, osjeala sam se glupaom koja ni ta ne vrijedi jer nikada nisam pomislila da bih mogla pasti, nikad a, nikada, a pogotovo ne etiri predmeta. Kada me ostavio deko osjeala sam se ru nom i bezvrijednom, a sada jo i glupom. Alessia je shvatila da sam sasvim u komi pa je inzistirala da zajedno izaemo i da se napijemo, da organiziramo provod stoljea ka o opro taj od prve godine faksa. Ustvari, studenti su ve bili organizirali neku vrs tu opro tajnog okupljanja, no mi se ba i nismo slagale s ostatkom grupe. Veina onih koji su polazili to privatno sveuili te imali su hrpu novca, ljudi su dolazili na p redavanja u impresivnim automobilima, svakoga dana u nekom novom preskupom modelu odjee, kao da su umjesto na fakultet i li na neki sveani domjenak. Gledali su na nas pomalo svisoka iako ba nismo bile tolik o siroma ne, no vidjelo se iz aviona da si nismo mogle priu titi slian luksuz. Upravo zbog toga nisam htjela ii na CEU jer sam unaprijed znala kakav tip ljudi u ovdje sresti, ali mama je inzistirala da se tamo upi em jer se radilo o katolikom sveuili tu i zato to je oduvijek obo avala praviti se velikom gospoom i slati djecu u najbolje kole iako za to nije imala novca pa zbog toga kod kue nismo mogli jesti meso i mo rali smo nositi stare kapute dok se ne raspadnu jer nije bilo dovoljno da kupimo nove. Tako smo Ales-sia i ja odluile organizirati alternativni tulum samo za nas dvije. Budui da ni jednoj od nas nisu dali da ostane vani dulje od dvanaest, nap ravile smo ono to smo ponekad znale initi. Svaka je rekla da ide spavati kod one d ruge, a kako su nam se roditelji oduvijek poznavali nisu osjeali potrebu zvati ni provjeravati. Mi bismo provele cijelu no po barovima, oko sedam ujutro kupile bi smo neke kolae u pekari u ulici Gavina koja je bila stalno otvorena, spustili se po Castellani, pored one fontane na kojoj je Mariblanca, bacile bi se na travnja k, tada je to radilo puno ljudi, bilo je to doba Tierna Galvana, pa je nedjeljom ujutro taj potez izgledao poput Woodstocka, a u kasnije prijepodne oti le bismo n a doruak do La Bobie, pojavile bismo se kod kue u vrijeme ruka a da nismo ni oka sk lopile. Doma smo se morale boriti sa snom kako smo znale i umjele do noi kao da s mo se prethodne noi naspavale kao topovi, tako da nitko ni ta ne primijeti. Sada bi mi to bilo nemogue ponoviti jer zna da ako ne spavam osam sati nisam u stanju ivje ti, eto to ti je energija osamnaestogodi njakinje, tada me nespavanje uope nije dira lo, ne bih niti primijetila. Sjeam se da sam jednom iza la iz kue s petsto peseta i vratila se s tisuu jer se neki suosjeajni tip potrudio da mi ostavi novac za taksi . Tako sam te noi iza la s torbom u kojoj se pretpostavljalo da imam pid amu, papue i etkicu za zube, opremu za spavanje kod Alessije, no u njoj sam ustvari nosila crnu minicu i torbicu s kozmetikom jer mi mama nije dopu tala d a nosim kratke suknjice i da se minkam, tako da sam se presvukla i na minkala kolik o sam mogla pred zrcalom lifta u rekordnoj brzini nadajui se da se ni jedan od su sjeda nee u mene zagledati na izlazu. (Konobar prilazi stolu s dva tanjura u ruci , dvije identine salate i smje ta ih pred goste, Victor mu zahvali pokretom glave i osmijehom, dok Nata-lia, ini se, ne primjeuje njegovu nazonost. Konobar odlazi.) T ada smo obiavale izai u Chuecu koja u to vrijeme jo nije bila ekskluzivno gaj' kvar t, odlazile bismo u La Olu, Ras, Max ili u Malasanu, La Via Lacteu ili King Creo le, no te veeri Alessia je inzistirala da odemo u neki jako minkerski bar na Caste llani koji se zvao La Corriente de Golfo jer su neki deki s druge godine koje je upoznala u fakultetskom baru, bili suvlasnici kafia i obeali su nas poastiti piem. I doista, deki su bili tamo i oito je da su imali udjela u baru jer smo mogle naruiv ati koliko smo htjele. Tada ba nisam puno pila no te noi sam bila vi e nego raspolo en a da se napijem kako bih zaboravila, pa sam iskoristila besplatno pie i popila ih tri ili etiri, totalno sam se oraspolo ila, bila sam spremna prepriati svoj ivot i r azna udesa svakome, pa sam na kraju udavila jednog zalizanog minkera s druge godin e koji je nosio neku groznu ko ulju na crte, bio je vrlo visok, riokos, nabildan, i zgledao je poput igraa ragbija, kojeg u normalnim uvjetima ne bih ni pogledala, n o deko me slu ao i inio se zainteresiranim, tako da sam nastavila nadugo i na iroko pr iati o svinji od mog deka koji me ostavio i o etiri ispita koji mi vise u zraku. On mi je vrlo ljubazno govorio da se ne brinem, da je i on pao etiri i da ga je ost avilo nekoliko cura u ivotu pa to nije tako uzimao k srcu, govorio je da si popij em jo jedno pie jer alkohol lijei takve probleme. Tako su nas na tom mjestu zatekla

tri sata, bar se zatvorio, no mi smo ostale unutra s tim dekima, konobarima i jo nekim curama koje su valjda bile njihove p rijateljice, najvi e dvadesetak ljudi i tada je netko izvadio paketi koke i poeo sla gati lajne na anku i iako nikada prije nisam bila probala koku, ba sam se veselila to u imati tu priliku, djelomino zato to mi je Gonzalo, zalizani minker, rekao da e m e koka otrijezniti, a djelomino zato to nisam eljela izgledati ogranieno i zastarjel o pred svim tim ljudima, uh, kako me lajnica razbistrila, bila sam ko zmaj, pija nstvo je nestalo kao rukom odneseno pa sam kasnije onako pred svima povukla jo je dnu i jo jednu... Moralo je biti oko pet ujutro kada je Gonzalo predlo io da se ode mo kupati u njegov bazen pa smo svi iza li i rasporedili se po autima. Alessia i j a smo se vozile s Gonzalom u nekom ogromnom sportskom autu, vrlo impresivnom, ka o iz filmova o Jamesu Bondu koji bi privlaio pozornost da ga vozi bilo tko, a kam oli kad je to deko njegovih godina. S nama su u le jo dvije minkerice koje su po svem u sudei takoer studirale na CEU, no nikada ih nisam primijetila. Na kilometre se m oglo vidjeti da im uope nije bilo zabavno s nama dijeliti auto, a vjerojatno ni d eka. Sada kada se mladi odijevaju vi e-manje jednako, s uniformizacijom koju je don io tv-shozv Operacija Triumf i slini, te e je na prvi pogled primijetiti razlike u klasi i stavovima, no ne znam sjea li se da si u osamdesetima vrlo lako mogao proc ijeniti osobu prema nainu odijevanja, mi smo izgledale jako opako, u crnom od gla ve do pete, s re-meniima sa zakovicama oko ruke i ko njacima, natapira-ne kose pofar bane u crno, a one su nosile biserie na u ima, zlatne medaljone oko vrata, ru iaste maj ice marke Don Algodon, isprane levisice, hrpu prstenja i plave pramenove na izra vnanim dugim kosama. Nisu nam uputile ni jednu jedinu rije tijekom vo nje, obraale s u se samo Gonzalu, * Natjecanje neafirmiranih mladih pjevaa, ne to poput Story Super Nove L prepriavale anegdote o zajednikim prijateljima, kao da su nam eljele dati do znanja da pripadaju istoj kompaktnoj grupi koju mi nismo inile. (Victor pla ljivo napadne salatu i dalje gledajui Nataliju u oi, kako ne bi pomislila da joj ne posveuje poz ornost iako i dalje ne razumije emu ova cijela pria.) Konano smo stigli do kue koja je bila izvan Madrida, u Aravaci, bila je to najvea kua koju sam vidjela u ivotu, v ila s ogromnim vrtom, zbilja ogromnim, pru ao se u irinu, nepregledno, s terenom za tenis i bazenom. Bilo je jasno da Gonzalovi roditelji nisu kod kue jer smo se ra skomotili kao da smo doma, raspr ili se po vrtu, a za as je netko donio boce i a e i n astavili smo piti i vui lajne koje je netko drugi ve pripravio na pladnju na kojem su donijeli a e. Netko je izvukao glazbenu liniju, zvunike, sve spojio i pustio gla zbu do daske, inilo se da tamo uope nema susjeda. Alessiji i meni su se obraali sam o deki, sve cure koje su do le bile su samo klonovi onih koje su se do-vezle s nama u autu, odjevene i poe ljane na slian nain, ni jedna nije s nama progovorila, kao da smo ku ne i vidjelo se da im nije pravo to vlasnik kue sve vrijeme visi nada mnom, hoe li leda, da ti donesem ne to, a ja sam mu upuivala svoje najljep e osmijehe samo da jebem onu bandu bezobraznika, samo da vidim kako ih izjeda zavist, jer bilo je oito da je Gonzalo najpopularniji deko iz te kvadre minkera, vidjelo se da su sve bi le lude za njegovim autom, kuom, barom, a sve je to imao sa samo dvadeset godina, obitelj je bila trula od para, vidjelo se na kilometar. Sjeo je pored mene, smo tao joint i ponudio mi dim. Pu ila sam dva ili tri puta u ivotu i uope mi se nije sv idjelo, ali sam prihvatila da druge vide, samo da vide kako mi pru a pa nju i nje nost . U meuvremenu Alessia se izvalila na jednu od le aljki pred bazenom i zaspala ko t op vjerojatno ve jako pijana. Tada se netko bacio u vodu i u trenutku ih je bilo nekoliko u vodi, na poetku se cure nisu kupale dok se konano neke nisu svukle i os tale^u donjem rublju, a ja sam pomislila da su sigurno znale da e tulum ovako zavr iti, sigurno nije prvi put da s e kupaju u Gonzalovu bazenu jer su sve nosile takve impresivne i skupe kompletic e, od ipke i brokata, kao da su, kada su izlazile iz kue, ve znale da e ih na kraju noi morati pokazati. Netko je kasnije donio runike pa su se cure koje su se kupale obrisale. Nisam se planirala baciti u vodu samo zbog jednog glupog detalja: nis am imala neki poseban ve , nosila sam obine pamune gaice i grudnjak najjednostavnijeg tipa, no tada je Gonza-lo poeo inzistirati, hajde skoi sa mnom u vodu, za to ne, ne budi kukavica, kao da me izazivao, a ja sam bila toliko pijana da sam pre la prek o svega, skinula odjeu i bacila se u bazen, bez grudnjaka, samo u gaicama, znajui d

a u skandalizirati sve redom jer tada, poetkom osamdesetih, nisi mogao vidjeti ene u toplesu posvuda, no znala sam da imam lijepe grudi, puno su mi puta to rekli, pa je to bio jedini nain da nadma im minkerice, one su imale grudnjake iz La Perle, a ja sam imala vrstih devedeset centimetara na svom mjestu. Tako sam skoila u vodu i poela plivati da vidim hoe li me proi pijanstvo jer sam se osjeala grozno, posebn o nakon onih par dimova. Kada sam iza la iz bazena, netko mi je pru io runik i tada s am primijetila da mi se vrti u glavi, sve mi je bilo mutno i pala sam ravno na p od. Nisam se stigla onesvijestiti, samo sam pala. Gonzalo je stigao trei i pitao m e to mi je, a ja sam rekla da ne znam, da se osjeam lo e. Tada mi je predlo io da se o dem malo ispru iti, rekao mi je da e mi pokazati gdje je soba njegovih roditelja, u zeo me za ruku i odveo u kuu. Meni se stra no vrtjelo i samo se sjeam da smo se pope li stubama i u li u ogromnu sobu koja je vi e nalikovala na stan. Tada smo se bacili na krevet, oboje, a ja sam zaspala. Odmah sam se probudila jer je bio na meni, doslovno na meni, gnjeio me i ljubio i pipao, poku avala sam ga zbaciti, no bilo je nemogue jer je bio te ak kao slon, pa smo se poelLbojiti, dr ao jni je ruke iznad gla ve jedijom rukom dok mi je drugom poku avao ra iriti noge, borili smo se, tukli, ja sam vikala no zna la sam da me nitko ne uje jer se odozdo ula muzika koje je bila toliko glasna da m e nitko nije mogao uti. Nije potrebno da ti dalje obja njavam to je bilo, da me povr ijedio, jako povrijedio, vjerujem da ti je jasno da mi o tome uope nije lako govo riti iako sam do nedavno mislila da sam to preboljela, no takve se stvari ne pre bole nikada. Konano, tip je svr io i to jako brzo, skoro im mi ga je stavio, ustao, obukao se i ostavio me tamo uplakanu. (Victor digne ruku kako bi uzeo vilicu, no u tom trenutku odlui da vi e ne eli jesti, da je ostao bez apetita i ruka mu ostane nekoliko sekundi u zraku. Zatim ju polako spusti na stolnjak, pored ubrusa, aut omatskom kretnjom, naime, nauili su ga da nikada ne skriva ruke pod stolom.) Dugo sam ostala gore, nisam znala to bih, na kraju me Alessia do la potra iti, ve je bio d an i svi su oti li, nitko za mene nije pitao, ona se probudila i na la se sama u pus tom vrtu. U dnevnom boravku nekoliko je mladia spavalo na trosjedima, probudila j e jednog, a on joj je rekao da sam oti la u sobu na katu pa me konano prona la. Upla il a se kada je vidjela da imam modricu na oku i curak krvi u kutu usana. Na poetku joj nisam htjela ispriati to se dogodilo, ak nisam ni znala kako bih, mislim da je i sama zakljuila prije no to sam bilo to rekla, a osim toga nismo imale pojma kako otii odande, bile smo izgubljene Bogu iza nogu, daleko od autobusne stanice, metr oa, svega. Iza le smo na ulicu i nekako stigle do stanice Pozuelo i tamo se ukrcal e na vlak za Madrid. Nisam ni ta govorila, nisam znala to bih rekla, Alessia je inz istirala da odemo u postaju, da ga tu im, ja nisam znala elim li to, nisam bila sig urna, mo da sam otpoetka znala da e stvari zavr iti kako su zavr ile, sjeam se da je vago n bio prazan, samo je jedan gospodin sjedio nasuprot meni i nije me prestajao gl edati, privukla mu je pozornost modrica na oku i nateeno lice. Alessia je bila up orna, na kraju krajeva, njezin je otac bio odvjetnik, a i ona je studirala kako bi jednog dana to postala, vjerovala je u pravdu kao prava naivka pa me uspjela nagovoriti. U Madridu smo oti le u postaju u ulici Huertas, najbli u eljeznikoj stanici Atocha, gdje su nas ostavili da dugo ekamo na tvrdim i ne udobnim klupama u ledenoj ekaonici, a ja sam govorila da je bolje sve zaboraviti, bilo me strah priznati roditeljima da sam ih prevarila, znala sam ve tada da e mi rei da sam ja kriva za sve, no Alessia je i dalje inzi-stirala, a ja sam uvijek imala povjerenja u nju. Policija je uzela izjavu ne pokazav i nikakve posebne osjea je, ni aljenja, ni zabrinutosti, ni prijezira, inilo se da su navikli na takve stv ari. Rekli su mi da je nu no otii u neku hitnu slu bu pa su me dva policajca odvela d o najbli e. To je bio Dom zdravlja Svetog Jeronima. Tamo su me odmah primili, pro li su sati, ve je skoro bilo podne, pro la su stoljea otkad me silovao onaj minker. Bil o je vrlo neugodno jer su mi morali uzeti uzorak tekuine iz maternice, a to mi je bilo gotovo kao drugo silovanje, ponovno ra iriti noge, pustiti da gospoa kopa po meni, boljelo me, boljelo me tijelo i sramota, no lijenica koja me primila, hvala Bogu, bila je vrlo ljubazna, a ja sam bila toliko umorna da ni ta nisam shvaala. el im da ti se ovo ureze u pamenje, doktorica je napisala u izvje u da ne samo da je bi lo seksualne aktivnosti ve i ozljeda. Tijelo mi je bilo prepuno modrica, posebno na unutarnjoj strani bedara, i ogrebotina na leima, modrice na runim zglobovima, h ou da ti bude jasno da je bilo oito da sam se suprotstavljala. Dakle, vratile smo

se u stanicu, predale lijeniko izvje e, potpisale tu bu i oti le kui. U tu bi je stajalo o ime minkera, znala sam da se zove Gonzalo, da studira na CEU i da ima kuu u Arav aci. (Victor ispije nervozno gutljaj vina, ak se inilo da e se zagrcnuti.) Nikome u kui nisam eljela ni ta ispriati, nisam znala odakle poeti, satima sam lutala ulicama i, konano, kada sam stigla kui, nije se ni ta dogodilo jer roditelja nije bilo kod k ue, oti li, su na izlet, mislim, pa sam oti la spavati. Kada me sljedeeg jutra majka pitala to mi je to s okom rekla sam joj da s am se ozlijedila igrajui tenis, da me Alessia pogodila lopticom u oko. (Konobar p rilazi i iznenaen je ugledav i netaknute tanjure. Pita je li sve u redu, je li sala ta u redu, elimo li da nam donese ne to drugo umjesto nje, Victor mu ka e da je sve u redu, ali da gospoa nije previ e gladna, a ni on, te da mo e pokupiti tanjure. Konob ar poslu no uini reeno bez pogovora. Ako je iznenaen ili ljutit, to mu se ne vidi na licu. Natalia se igra pecivom, mrvi ga i prstima oblikuje kuglice, ne gleda Vict ora, ini se odsutnom, sasvim je koncentrirana i uronjena u priu koju prepriava.) Ne znam za to sam pomislila da e tu sve stati, da stvar nee ii dalje, da nikada nee pron ai Gonzala, da vi e nikada neu morati o tome govoriti, no tjedan dana kasnije do ao je brzojav u kojem je stajalo da tog i tog dana u toliko sati moram dati izjavu na tom i tom sudu. Nije mi bilo druge, morala sam sve ispriati roditeljima. Bilo je prestra no jer uope nisu imali razumijevanja, ak su, kako sam i oekivala, krivnju sv aljivali na mene, izgrdili su me kao nikada, zamisli, mala je lagala roditeljima , oti la je tu-lumariti do ranih jutarnjih sati s nepoznatima, pila je, kupala se gola... Majka se zatvorila u sobu plaui, a tata mi nije uputio ni jednu jedinu rij e. Konano, sa et u priu jer nemamo toliko vremena, a osim toga, odvjetnik si pa zna kak o ide procedura u ovakvim sluevima. Sluaj nikada nije do ao do suda, nije pro ao ni fa zu istrage, arhivirali su ga samo tako jer su rekli da je u mojoj izjavi bilo oz biljnih kontradikcija i, pazi sad, rekli su da ozljede koje su pronaene nisu od n eke va nosti i da su mogle nastati kao posljedica strastvenog seksualnog ina, zamis li. Kao da je normalno da nakon "strastvene" eve bude pun modrica i s razbijenom u snicom. Oito je prije mene on dao izjavu u kojoj je rekao da sam pristala i takoer je provedena policijska istraga u kojoj je veina sudionika s tuluma te noi, a bil o ih je dvadesetak koji su me vidjeli da se drogiram, kupam gola u bazenu i odlazim vodei se za ruku s dekom s kojim sam gugutala cijelu no, to potvrdila. Kao vrhunac, nisam bila djevica i to je stajalo u lijenikom izvj e u, a tada se oekivalo da gospoica mojih godina to bude. Naravno da je moja izjava b ila nekoherentna, sudac me muio pitanjima, a ja se nisam puno toga sjeala, nisam s e sjeala je li se prvo uspeo on ili ja, jesmo li se vodili za ruke, u koliko sati se sve to dogodilo i naravno da sam u la u kontradikciju, sudac me praktiki izmani pulirao s namjerom da uem u kontradikciju jer me re etao pitanjima pa sam postala v rlo nervozna, naravno da se nisam sjeala injenica toku po toku, te sam noi bila pijan a i prestra ena, nisam znala koliko je vremena pro lo otkako smo se uspeli u sobu do kada se on spustio, no oito je da su drugi rekli da smo gore bili dva sata, a ja sam tvrdila da se sve odvilo vrlo brzo zato to sam se tako sjeala. Na kraju, kont radikcije, same kontradikcije, bar je tako rekao sudac. Bila sam mlada, a njegov a obitelj je imala puno novca. Ne znam jesu li potkupili suca, mogue je, no misli m da ak i nije bilo potrebno. Nikada mi nije palo na pamet ii dalje, pronai odvjetn ika, boriti se, nije mi palo na pamet da je sudac koji je uzeo izjavu bio natra ni nesposobnjakovi, ni ta od toga nije mi palo na pamet, mislila sam da sam sama kriv a i zapala sam u duboku depresiju. Prekinula sam studij na godinu dana, ustvari, ostavila sam sve, nisam eljela izlaziti, nisam nikoga eljela vidjeti, provodila s am dane zatvorena u kui, plaui. Udebljala sam se skoro petnaest kila u godinu dana. Na kraju sam krenula psihologu jer se, bez obzira to je majka mislila da je sve moja krivnja, sigurna sam da je to mislila, ozbiljno upla ila za mene, a s vremeno m sam zahvaljujui psihologinji shvatila da uope nisam bila kriva ni za to. Ka em ti d a problem nije bio u silovanju, ve u stavu ljudi, injenica je da su svi, osim Ales sije, mislili da sam to zavrijedila, u nemogunosti pronala enja oslonca u roditelji ma _koji mi nisu vjerovali, u tome to ni sama nisam vjerovala u sebe. Mislim da bih se bila ubila da nije bilo psiho-loginje i Alessije . Ipak se nisam ubila. Nisam imala dovoljno hrabrosti, a nije dovoljno samo eljet i umrijeti. eli umrijeti, a tijelo se bori i ide dalje. Tijelo je eljelo ivjeti, kril o je put prema ivotu, srce je lupalo, krv cirkulirala, plua se irila i skupljala, b

ilo je kao da si na nekom krstarenju na turistikom brodu na kome se ne treba brinu ti za napredovanje i funkcioniranje broda jer zato postoji posada, nepoznata bia u kotlovnicama koji se brinu da sve ide naprijed. Ja se nisam osjeala kao putnik, bila sam kapetan, upla eni kapetan zatvoren u kabini umjesto da stoji na komandno m mostu nareujui i donosei odluke u kojem smjeru treba poi. Alessia i ja smo napusti le CEU i upisale se na Complutense, izgubila sam dvije godine studija, no kasnij e sam sve ispite polo ila s odlinim uspjehom, kao to zna . Poela sam vje bati kao luda. G odinama sam trenirala karate, to takoer zna , vi e me nitko nije mogao silovati. Vje ba nje mi je davalo osjeaj sigurnosti, moi, raslo mi je samopouzdanje i uklanjalo je depresiju jer je poveavalo razinu serotonina u organizmu, ili tako barem ka u trene ri, vjeruje se da je vje banje antidepresiv. Na la sam posao u jednom odvjetnikom ure du i poela raditi, ne na podruju kaznenog prava, to ne bih bila podnijela, ne bih bila u stanju promatrati kako se ponavlja nepravda u sluajevima poput mog, ili u nekom drugom sluaju, specijalizirala sam nasljedno pravo, nije ba da i tu nema pro blema, svi ti ljudi koji se bore za nasljedstvo kao ptice grabljivice, krv proti v vlastite krvi, no ipak nema takvih te kih drama i nepravdi velikih razmjera, raz umije to elim rei. (Konobar ponovno prie stolu, ovoga puta s dva tanjura na kojima je bio biftek u papru. Polo i ih pred njih i povlai se. Natalia i Victor, potpuno aps orbirani u priu i uhvaeni u neku vrstu sive i nevidljive zapare koja pomalo truje ambijent, prostor i zrak koji ih odvaja, ne gledaju ga.) Napu-itila sam kuu svoji h roditelja i to mi je dobro dq lo,jpoela sam pomalo voljeti sebe samu. Nisam spavala s mu karcem deset godina, zvui nevje rojatno, deset godina bez seksa. Ponekad sam izlazila s dekima, s mu karcima, oti li bismo na veeru, na ples, no nikada dalje od poljupca ili srame ljivog dodirivanja. Kada bi do lo vrijeme za ne to vi e, prestala bih ih nazivati ili se jednostavno ne bi h javljala, izmi ljala sam glupe izgovore i nestajala. Nije to bila trauma od silo vanja, nisam mislila da e me napastovati, osjeala sam se prljavom, poput kurve, ni sam to mogla podnijeti. Sluaj je htio da ti bude osoba s kojom sam se usudila prek inuti celibat, ne zato to si ti bio udesan, ve zato to su terapija, vje ba, posao i vr ijeme koje je nastavilo tei svojim neumoljivim tijekom uinili svoje. U svakom sluaj u, zna da nikada nisam previ e u ivala u krevetu. Kada u enskim asopisima itam o orgazmu , jasno mi je da ja nisam od tih, mogu u ivati u tjelesnim intimnostima, u nje nosti i ljubavi, ali ne u samom seksu, nikada mi se nije svialo i mo da si sve vrijeme m islio da je to tvoja krivnja, ali nije tako, ti nema nikakve veze s mojim stavom prema seksu, uvijek sam ti bila zahvalna to se nisi previ e alio. Naravno da ti to n ikada nisam ispriala jer osim Ales-sije i moje obitelji, i dakako psihologinje, n itko ne zna za to. ak kada sam nauila shvaati da krivnja nije moja, jo uvijek mi je bilo jako bolno o tome govoriti, htjela sam sve izbrisati iz sjeanja, uiniti da ne stane, pokopati pod dubokim slojem svakodnevne rutine, obveza, monotonije, navik a. inilo se kao da se vi e ne sjeam, kao da je vrijeme polako brisalo priu u ti ini, mo rala sam zaboraviti kako bih pre ivjela, kako bi duhovi pro losti konano prona li poival i te i prestali me muiti. No na onoj veeri na kojoj si ispriao sluaj na kojem si radio , vratila mi se cijela pria u sjeanje, kao jak udarac lopte u glavu, povrat sjeanja , sve mi se inilo kao neki film, voda bazena, plavi strop one ogromne spavae sobe, luster na stropu, ekaonica u postaji, zelenaJkutalijenice, dvpranasuda, sudac i o dvjetnik, branitelj koji je sjedio u dvorani tijekom iskaza koji sam morala dati, odvjetni k koji nije ni pisnuo, koji me samo prikovao pogledom kao da je tamo da me optu i umjesto da me brani, odvjetnik pored kojega je bio vrlo mlad deko, takoer u odijel u i s kravatom, za kojeg tada nisam znala tko je, no sada znam da je bio priprav nik, pripravnik koji nije imao nikakve uloge, koji je bio tamo samo da bi impres ionirao suca, da ovaj vidi kako je optu eni dobro zastupljen, kako je platio dobre odvjetnike, od onih koji rade puno buke i galame i idu na suenja uvijek u paru. Odvr-tjev i cijelu tu priu u slikama, sjetila sam se da sam, kada sam te prvi put u gledala, imala osjeaj da te odnekud znam, oduvijek sam ti govorila da si mi pozna t, a ti si rekao da je to zato to smo predodreeni jedno drugome, no tada na veeri s am shvatila da sam te doista ranije vidjela, u onoj sudnici, puno mlaeg i mr avijeg , s vi e kose, vidjela sam te deset godina prije no to sam te upoznala po imenu i p rezimenu, deset godina prije no to smo se poljubili u onom kafiu, vidjela sam te u sudnici, na klupi pored branitelja, kako me gleda pogledom punim prijezira, uvje

ren da je ta klinka dobila upravo ono to je tra ila. inilo se da je vrijeme stalo na stolnjaku, na priboru za jelo, na ubrusima i bift ecima u papru. Oba su gosta utjela, no ti ina se nije ula, preciznije bi bilo rei da je ti ina disala zahvaljujui pozadinskim zvukovima koji su brujali poput motora: zv eckanje pribora, dolazak i odlazak konobara, razgovor drugih gostiju, zvukovi iz kuhinje koji bi mogli biti od sudaranja lonaca ili posuda ili zujanja kuanskih a parata, mo da miksera ili perilice posua. Ti ina koja se uje kao da je o ivjela, kao da pomalo puni restoran, kao kada se spremnik puni vodom, ste ui Victora i Nataliju, z gu njavajui se oko njih, pritiskujui ih. Victor misli na puzzle koje je obiavao slaga ti kao dijete. Meu njima je bio jedan dio koji je nalikovao kvadratu sa zubima, s redi nji dio i ujedno rje enje slagalica, kada bi ga pravilno stavio cijela slika dobila bi smi sao i bilo ju je lako rekonstruirati. Tada, dok je obraivao u glavi priu koju mu j e netom ispriala ena, ne to mu iznenada osvijetli lice, ne to to ga potakne da prekine ve jednom tu tiraniju utnje. - Natalia, ka e da se sve to dogodilo kada si imala osamnaest godina, zar ne? Nije odgovorila. - To znai osamdeset i tree? Natalia klimne glavom. - Natalia, osamdeset i tree nisam bio u Madridu, bio sam na magisteriju u Sjedinj enim Dr avama i, osim toga, nisam poeo raditi do osamdeset i pete. Dvije godine sam spremao sudski ispit no na kraju sam odustao. Znai da nisi u pravu, nisi me mogl a vidjeti u onoj sudnici. Natalia, to nisam bio ja. Nisam tamo bio. Natalia ga i dalje gleda irom otvorenih oiju. U njima se ita iznenaenje, iznenaenje k oje ne proizilazi iz injenice da njezin suprug nije bio onaj na koga je mislila, ve iz injenice da je tako naivan, tako glup kada misli da e to to je upravo izgovori o promijeniti stvari. - I to s tim? - Pa eto, Natalia, krivo si me procijenila. Uvijek sam se divio tvom temperament u, tvom estokom, vruem karakteru, ponekad pretjeranom. Odluke se ne mogu donositi na tako nagao, nepromi ljen i neumoljiv nain kako ti to radi . Posebno kada se radi o tako va nim odlukama kao to je baciti brak preko palube. Natalia radije zadr ava svoju bol u ti ini. I dalje mrvi kruh, mehaniki, nijema. ak ne ma namjeru odgovoriti, objasniti, rei da nije va no to to tada nije bio u toj prosto riji, a mogao je lako biti. Mogao je biti jedan od onih mladia koji su spavali u dnevnoj sobi one ogromne kuerine, potpuno ravnodu ni prema tome to se moglo dogoditi s curom koja se uspela stubama nesigurnim pijanim korakom. Mogao je biti jedan od onih anonimnih ispitivakih pogleda koji samo vide povr inu stvarnosti , koji vi e vole ne ulaziti preduboko, u ono to ih se izravno ne tie, koji osuuju sva koga tko se usudi uznemiriti uspostavljeni red stvari. Nije osudio nju, ali je o sudio drugu. Izdr at e do kraja ruka pristojno, kako dolikuje dami, govorei malo, nee naruiti desert ni kavu, otii e odakle je i do la i dat e da Alessia, koja je, osim to j oj je najbolja prijateljica, jo i odvjetnica specijalizirana za brane parnice, sve preuzme. Ne osjea aljenje ni gri nju zbog toga to ini. Mislila je to odavno uiniti no nikada nije smogla dovoljno hrabrosti, prepustila se strahu i osjeaju krivnje kao i prije dvadeset godina. Odr avala se u tom stanju tromosti jer se to od nje oekiv alo. Ono to je rekao na veeri potvrdilo je njezine najgore strahove, da ne ivi ivot koji eli ivjeti, nije eljela pripadati vrsti ena koje, poput njezine majke, nikada n isu upoznale pravu veliinu ljubavi ili u itka, nije eljela nastaviti dijeliti glupos t koja rtvuje ivote i sudbine apsurdnim konvencijama, nije eljela ivjeti u upljoj, al i fino lakiranoj strukturi, prelazei s ljubavi na nje nost, s nje nosti na sa aljenje, sa sa aljenja na mr nju. Natalija popije gutljaj vina, Natalia potpuno ravnodu na spra m Victorovih oiju koje oajniki tra e ispriku, da ka e da e se brzo vratiti, da je to bil a nepromi ljena odluka. No ona ne misli rei ni ta slino, ao joj je to je uope do la, no ustati i otii, ponijet e se mirno i dostojanstveno. Odluka je ve donesena, netko e p ospremiti stol, mo da onaj isti ponizni i uslu ni konobar, primjer diskrecije poput Natalije do nedavno, mo da e ba on, a mo da neki drugi pokupiti mrvice, oistiti mrlje, a sutra e prostrijeti taj isti stolnjak na drugi stol i nitko nee znati da se nad njim odvijao razgovor izmeu Victora i Natalije, stolnjak mijenja stol, ivot tee dal je, nastavio je tei tada, nastavit e i sada. Natalia zna da mo e pre ivjeti, promijeni ti stol i stan i krevet, ve je jednom bila uzdigla glavu, ponovno e ju uzdii, to do

bro zna, kao to zna da e ki a koja danas pada ponovno sutra padati. BEZ ZEMLJE Da biste shvatili moju priu, morate upoznati povijest mojeg naroda, jer sve to sam u ivotu napravila i sve to ja uistinu jesam ne razumije se bez spoznaje odakle do lazim. Znam da ima ljudi koji ne vjeruju u snagu zemlje, ne zanima ih ime zemlje u kojoj su se rodili i ti ljudi ne razumiju zbog ega sam rtvovala svoje snove jed nom drugom, veem snu, ak i kada sam svijesna da je taj san nemogue ostvariti. Ja sa m ja, samo ako inim jednu veu cjelinu, ako sam dio svog naroda. Pred vi e od jednog stoljea moji su predci ivjeli u Sa-hari, pored mora. Bili su pod ijeljeni u nomadska plemena i svako od njih imao je vou kojeg bi odabrao njegov n arod, a on ga je predstavljao pred drugim plemenima. ivjeli su od ribarenja i zem ljoradnje, u miru, suglasju i srei. Poslije su stigli panjolski kolonizatori koji su u poetku pregovarali s voama kako bi svi zajedno ivjeli na obali u miru. Kasnije su panjolci izdali plem ena, zadrli su dublje u njihov teritorij uz potporu Francuske i Marokanaca i tak o napali i pokorili na narod. Na je narod elio dijeliti zemlju i ivjeti u miru no to panjolci oito nisu eljeli. Zato se moj narod poeo boriti za nezavisnost protiv panjo laca, osnovan je Polisarski front. Konano su se panjolci poeli povlaiti i oglasili s u da e napustiti ovo podruje. Potom je kralj Maroka proglasio Saharu svojom rekav i da zemlja pripada njegovu narodu. Kralj je lagao jer je na a zemlja oduvijek bila nezavisan teritorij i na narod, iako s Marokancima brat po islamu, nikada nije bi o marokanski. Ne govorimo istim jezikom jer oni govore berberski, a mi hasedski. Osim toga, na i obiaji, na e tradicije, na i obredi, na nain ivota sasvim su drugaiji j smo mi plavi ljudi, ljudi mora, a oni su ljudi kopna. Maroko je znao da je na a ze mlja bogata kao i na e more: pod pijeskom je bilo fosfata i drugih minerala, nafte u izobilju i jo k tome izvrsne kvalitete, a u moru se krila bogata zaliha riba k oja je prehranjivala na narod. Zbog toga je Maroko izmislio da je teritorij pripa dao njima i da su nas spajale krvne veze. Odmah su Jenkiji i Francuzi, koji su h tjeli naftu, ponudili potporu marokanskom kralju u zamjenu za dozvolu ulaska naf tnih kompanija na na teritorij, a on bi im ustupio dio fosfata i nafte, proiza lih iz bogate zemlje koju e zajedno eksploatirati, putem kompanija i uz pomo amerikog i francuskog kapitala koje nose alauitsko ime. Tako su naoru ali marokanskog kralja koji je zapoeo rat protiv na eg naroda. panjolci su obeali da e po tovati na a prava, no inili su suprotno. Kada su napustili sa harski teritorij, panjolski vojnici dobili su nareenje da ostave izolirano stanovn i tvo, da postave iane ograde oko naselja, da im oduzmu benzin kako ljudi ne bi mogl i pobjei. A Marokanci su preuzeli panjolske vojarne. Fronta koja je vodila borbu protiv panjolaca poela se boriti protiv Marokanaca jo e e i sranije jer je marokanska represija bila o trija od panjolske. Tada je Maroko dao podii Bermu, za titni zid od kamena i pijeska koji se prote e du ino m od dvije tisue kilometara, kako bi izolirao na narod. Taj zid izdvojio je cijeli okupirani saharski teritorij te je on ostao na zapadu. Tako je Maroko preuzeo g radove Llvoune i Smaru, atlantsku obalu i rudnike fosfata. U zidu ima vi e od tris to tvrava, spojenih rovovima i za tienih minskim poljima i bodljikavom icom, nadgleda ju ih naoru ani marokanski vojnici koji ne dopu taju da itko ue ili izae. Na svaka tri do est kilometara nalaze se sigurnosni vojni odredi. Kako ove snage nisu pokretn e, iz pozadine ih podr avaju artiljerija, terenska vozila i zrane snage i tako Maro ko ote ava polisarsku taktiku iscrpljivanja marokanskih vojnika na frontu. Sve to, artiljeriju, vozila, zrakoplove i vojnike plaa novac sa Zapada. U zidu postoji sedam otvora, sedam prolaza koje stalno kontroliraju marokanske s nage. Tim prolazima koriste se snage UN-a za prijelaz iz jedne u drugu saharsku zonu. Pred zidom su postavljena minska polja do kilometra u irinu. Kako se obramb ene pozicije Marokanaca stalno mijenjaju radi kontroliranja naroda, vrlo je te ko odrediti gdje se nalaze polja, ak ni snage UN-a nemaju tih podataka, stoga je jak o rizino poku ati pobjei. Zahvaljujui tisuama milijuna koje mu Francuzi i Amerikanci poklanjaju, marokanski se kralj silno obogatio, ali je njegov narod i dalje siroma an. Sada je na prijest olju Muhamed, sin Hassana, marokanskog kralja koji je prvi proglasio na u zemlju s vojom. Od tada je pro lo dvadeset i osam godina, jedan kralj je umro, drugi ga nas lijedio, sukobi nisu prestali, borba se nastavlja. Novac sa Zapada nije namijenj

en samo izgradnji zida i nabavi tenkova i pu aka za kontrolu puka, ve takoer odlazi u kraljev d ep, za njegove palae, za europske zabave, za ampanjac, za rezidenciju u Gstaadu, za obiteljska poduzea. Muhamed VI. spiskao je novac svog naroda i zato ga narod v i e ne po tuje. Vi e ga ne nazivaju kraljem, zovu ga Vi-ski-anstvo ili Njegovo skija ko v isoan-stvo. Drugi ga nazivaju Njegovo velianstvo od brzih makina ili privatnih zab ava. Nedavno je kralj, za roendan svom prijatelju, priredio u Marake u proslavu koj a je trajala pet dana i ko tala milijun dolara. To je samo jedan od brojnih primje ra kakav ivot kralj vodi i to voli. Takav ivot ne bi smio voditi brat po islamu, je r islam nala e da skrbimo za dobro svojih bli njih. Zna li koliko se bolnica moglo iz graditi za milijun dolara? Napunio je avione uzvanika u New Yorku i Parizu, zaku pljeni su hoteli i palae, naruen je najbolji ampanjac, plaeni su najbolji glazbenici , najljep e plesaice, dok je u Maroku i dalje umiralo jedno od dva roena djeteta, ka o i uvijek, jer nema dovoljno lijenika za narod, nema sustava zdravstvene za tite, ni hrane, ni niega. Staro ne odumire, novo se ne raa. Rezultat toga je nezaposleno st, oaj, mladi ljudi bez budunosti rasprodaju ono malo obiteljskog dobra to im je p reostalo da bi kupili kartu u smrt, ukrcavaju se u brodie sree u Tangeru ili na sp lavi koje plove prema obalama Andaluzije, sinovi ostavljaju za sobom svoju zemlj u i svoje obitelji, ostavljaju oeve koji nemaju ruku za rad u polju, nezbrinute s tarce. A u Maroku, kao i uvijek, vlada re im, tradicionalne snage, dvorska klika, pritisci i mre e favoritizma, nepotizam, korupcija, zlouporaba moi. Jednom rijeju, m ajzen. Misli li da na narod eli slijediti takvoga kralja? Na je narod uvijek bio slo bodan i pravedan, i radije e asno umrijeti nego ivjeti pod izmom tiranina. Kada je Maroko okupirao na narod mu karci su se nastavili boriti, a ene i djeca koji su uspjeli pobjei usprkos tenkovima i icanim ogradama, odluili su otii. Dio saharsk og naroda pobjegao je prema pustinji, progonjen zrakoplovstvom i marokanskim odr edima. Polisarski front suprotstavio se okupaciji i organizirao bijeg i prihvat izbjeglica. U svom bijegu pred marokanskim napadima izbjeglice su stigle u blizinu Tindufa u Al iru, tu su organizirana etiri kampa u Hamadi, u najgoroj i najsurovijoj od svih pustin ja. Nitko nije vjerovao da emo tamo moi pre ivjeti; kada musliman eli uvrijediti drug og muslimana ka e mu "neka te Alah po alje u Hamadu", to je kao da vi nekoga po aljete kvragu. Ipak smo pre ivjeli. Pre ivljavamo gotovo trideset godina. Trenutano postoje etiri vilajeta ili provincije u Hamadi (Smara, Dajla, El Aaiun i Auserd), tu ivi oko dvjesto tisua ljudi, veinom ena, djece i staraca, jer se najvei dio mu karaca prid ru io Frontu. Da, i dosta izgubljenih i paraliziranih mu karaca. Svaki vilajet podij eljen je na est ili sedam gradova ili daira, a te pak na naselja koja se zovu hay . Ovamo sam stigla u majinoj utrobi i tu sam roena, no oduvijek sam znala da ovo nij e moja zemlja. Ovo ne mo e biti niija zemlja, jer je Stvoritelj nije stvorio da net ko u njoj ivi. Kada sam bila malena, ivjela sam sretna i zadovoljna onime to sam imala. Otac se b orio na Polisarskom frontu i posjeivao bi nas jednom u puno mjeseci. Svaki put ka da bi do ao, mami bi napravio dijete, uvijek djevojice. Jednog se dana vi e nije vrat io jer je poginuo na Frontu. Majka je ekala nekoliko godina, a onda se ponovno ud ala. Ja nisam znala za probleme, da moj narod ne ivi u svojoj zemlji, nisam znala da sam dijete mora jer nikad u ivotu nisam vidjela more. Bila sam sretna igrajui se s prijateljima, odlazei u kolu, s roditeljima i rodbinom. Ovamo sam stigla u ma jinoj utrobi i ni ta nisam znala. Ovdje sam roena, ovdje sam odrastala, na ovoj zeml ji. Kako nikada nisam vidjela domovinu, rekla sam sebi, "ovdje sam sretna". U kol i sam bila meu najboljima, prva sam nauila itati i raunati, bila sam ponos obitelji i zato su me odabrali da me po alju daleko. Odabirali su najbolje meu djevojicama i djeacima da ih po alju daleko odavde, na kolovanje, da nauimo korisne stvari koje emo kasnije primijeniti za dobrobitsvojeg naroda. Odabrali su malu skupinu djevojica koje e poslati na Kubu da tamo studiraju ono to se ovdje nij e moglo. U estom razredu sam otputovala, imala sam tada dvanaest godina i provela sam seda m godina, do mature, na otoku. Tada sam prvi put iza la iz Hamade, iz kampa i bilo mi je jako te ko jer sam voljela svoju obitelj, previ e sam ih voljela. Znam da vi drugaije ivite, za vas roaci, strievi, bake i djedovi nisu toliko va ni, lanovi va ih ob

telji ive daleko jedni od drugih, no ovdje je obitelj sve, ovo je jedna velika ob itelj, ne samo majka i djeca, ve i strievi i tetke, roaci i rodice, bake i djedovi, prijatelji i prijateljice, svi koji okru uju djecu, koji ih paze i tite. Zato sam ovdje bila sretna i nisam htjela otii, osjeala sam se premalenom da ih ostavim. Zn ala sam da mama nee biti sa mnom kad dobijem prvu menstruaciju, bilo me strah i b ilo mi je ao. Sjeam se da mi se, kada sam se trebala uspeti na zrakoplov i kada sam ugledala po mine stube, zavrtjelo u glavi, nisam se usudila, u dairi nema stuba, stube ne pos toje. Na e kue imaju samo prizemlje, to su grube konstrukcije jer nema novca za ne to vi e, tako da se u dvanaest godina ivota nikada nisam popela po stubama. Kada se z rakoplov odlijepio od zemlje, morala sam za miriti i moliti se jer sam mislila da neu izdr ati. Kasnije sam se usudila pogledati kroz prozori i daleko dolje ugledala s am siu an svijet, svijet vien s neba, primijetila sam ne to udno, mje avinu dvaju oprenih osjeaja. S jedne strane mi se vrtjelo, a s druge mi se inilo da je to ne to najljep e t o sam vidjela u ivotu. kolu smo polazili na Otoku mladosti. Tamo sam prvi put u ivotu vidjela drugaije stv ari, bazene s vodom, stube, uionice. Stolice, krevete, ormare. U dairi nema stoli ca, nema kreveta, nema ormara, uvijek sjedimo na podu, spavamo na dekama, pa mi je na poetku namje taj bio neudoban, uma- ' rala sam se, boljela su me lea, nisam na to bila navikla. Nije bilo va no, za mene je Kuba bila kao da ivim u raju, sve mi se inilo prelijepim, ba sve. Jedino mi je nedostajala obitelj. __,

Da su moji bili ovdje, sve bi bilo savr eno. Prvi put sam se upitala za to u mojoj z emlji nema tih stvari. Nakon toga je uslijedila blokada Kube i sve je krenulo po zlu. Smanjila se koliina hrane, aktivnosti, lijekova. S blokadom i svi tim i dal je se ivjelo bolje nego u dairi. Ali u dairi se ivi bolje nego na okupiranom podruj u. Imam tamo neke roake. Samo zato to pripada narodu saharaui riskira ako izae na ulic u jer te jednostavno mogu odvesti u zatvor ili izlo iti muenju. Mi mo emo posjetiti r oake i oni nas, ali ne ovdje u Sahari ve u Mauretaniji, ka em ti, oni su puno revolu cionarniji od nas, ovdje nam nije dobro, ali nas barem ne mue. Tamo vlada represi ja, tamo su zlostavljanja, tamo siluju ene, ubijaju, sve te stvari tamo rade. Ima m jednu tetku koja tamo ivi i odrezana joj je sisa, druga nema nogu. Jednu roakinj u su odveli u zatvor kada je bila trudna. Ona i dijete su umrli tijekom muenja. I ma mnogo nestalih no kada ih ovi iz Amnestv Internationala odu tra iti po zatvorim a, ka u im da ih tamo nema. Kada sam maturirala, polagala sam prijamni ispit i pro la, te sam mogla otii na fak ultet u Havanu, studirati kemiju jer je moj narod trebao kemiare, potrebni su nam strunjaci za obradu vode. Provela sam prvu godinu na fakultetu okru ena mu karcima, no uope ih nisam gledala. Nisam ih gledala jer sam znala da se moram vratiti u sv oju zemlju i udati sa za jednoga od mojih, da se ne smijem zaljubiti u stranca. Iako ih nisam gledala, prvi put sam osjetila ne to prema mu karcima jer kada sam bil a mala, djeake nikada nisam promatrala kao ne to posebno ili drugaije, kao osobe koj e bi me mogle zanimati osim kao dru tvo za uenje i igru. No kada sam postala enom, p oela sam eznuti za ljubavlju, usprkos sebi, iako sam znala da ju ne bih smjela elje ti. U poetku o tome nisam ni ta eljela znati. Kad bi mi se obratio neki mu karac pomis lila sam, to ovaj hoe. Uistinu nisam ni ta o njima znala. Na drugoj godini primijeti la sam jednog mu karca, nisam sijnogla pomoi. Bio je u mojoj grupi na malu skupinu djevojica koje e poslati na Kubu da tamo studiraju ono to se ovdje nij e moglo. U estom razredu sam otputovala, imala sam tada dvanaest godina i provela sam seda m godina, do mature, na otoku. Tada sam prvi put iza la iz Hamade, iz kampa i bilo mi je jako te ko jer sam voljela svoju obitelj, previ e sam ih voljela. Znam da vi drugaije ivite, za vas roaci, strievi, bake i djedovi nisu toliko va ni, lanovi va ih ob telji ive daleko jedni od drugih, no ovdje je obitelj sve, ovo je jedna velika ob itelj, ne samo majka i djeca, ve i strievi i tetke, roaci i rodice, bake i djedovi, prijatelji i prijateljice, svi koji okru uju djecu, koji ih paze i tite. Zato sam ovdje bila sretna i nisam htjela otii, osjeala sam se premalenom da ih ostavim. Zn ala sam da mama nee biti sa mnom kad dobijem prvu menstruaciju, bilo me strah i b ilo mi je ao. Sjeam se da mi se, kada sam se trebala uspeti na zrakoplov i kada sam ugledala po

mine stube, zavrtjelo u glavi, nisam se usudila, u dairi nema stuba, stube ne pos toje. Na e kue imaju samo prizemlje, to su grube konstrukcije jer nema novca za ne to vi e, tako da se u dvanaest godina ivota nikada nisam popela po stubama. Kada se z rakoplov odlijepio od zemlje, morala sam za miriti i moliti se jer sam mislila da neu izdr ati. Kasnije sam se usudila pogledati kroz prozori i daleko dolje ugledala s am siu an svijet, svijet vien s neba, primijetila sam ne to udno, mje avinu dvaju oprenih osjeaja. S jedne strane mi se vrtjelo, a s druge mi se inilo da je to ne to najljep e t o sam vidjela u ivotu. kolu smo polazili na Otoku mladosti. Tamo sam prvi put u ivotu vidjela drugaije stv ari, bazene s vodom, stube, uionice. Stolice, krevete, ormare. U dairi nema stoli ca, nema kreveta, nema ormara, uvijek sjedimo na podu, spavamo na dekama, pa mi je na poetku namje taj bio neudoban, umarala sam se, boljela su me lea, nisam na to bila navikla. Nije bilo va no, za mene je Kuba bila kao da ivim u raju, sve mi se in ilo prelijepim, ba sve. Jedino mi je nedostajala obitelj. Da su moji bili ovdje, sve bi bilo savr eno. Prvi put sam se upitala za to u mojoj z emlji nema tih stvari. Nakon toga je uslijedila blokada Kube i sve je krenulo po zlu. Smanjila se koliina hrane, aktivnosti, lijekova. S blokadom i svi tim i dal je se ivjelo bolje nego u dairi. Ali u dairi se ivi bolje nego na okupiranom podruj u. Imam tamo neke roake. Samo zato to pripada narodu saharaui riskira ako izae na ulic u jer te jednostavno mogu odvesti u zatvor ili izlo iti muenju. Mi mo emo posjetiti r oake i oni nas, ali ne ovdje u Sahari ve u Mauretaniji, ka em ti, oni su puno revolu cionarniji od nas, ovdje nam nije dobro, ali nas barem ne mue. Tamo vlada represi ja, tamo su zlostavljanja, tamo siluju ene, ubijaju, sve te stvari tamo rade. Ima m jednu tetku koja tamo ivi i odrezana joj je sisa, druga nema nogu. Jednu roakinj u su odveli u zatvor kada je bila trudna. Ona i dijete su umrli tijekom muenja. I ma mnogo nestalih no kada ih ovi iz Amnestv Internationala odu tra iti po zatvorim a, ka u im da ih tamo nema. Kada sam maturirala, polagala sam prijamni ispit i pro la, te sam mogla otii na fak ultet u Havanu, studirati kemiju jer je moj narod trebao kemiare, potrebni su nam strunjaci za obradu vode. Provela sam prvu godinu na fakultetu okru ena mu karcima, no uope ih nisam gledala. Nisam ih gledala jer sam znala da se moram vratiti u sv oju zemlju i udati sa za jednoga od mojih, da se ne smijem zaljubiti u stranca. Iako ih nisam gledala, prvi put sam osjetila ne to prema mu karcima jer kada sam bil a mala, djeake nikada nisam promatrala kao ne to posebno ili drugaije, kao osobe koj e bi me mogle zanimati osim kao dru tvo za uenje i igru. No kada sam postala enom, p oela sam eznuti za ljubavlju, usprkos sebi, iako sam znala da ju ne bih smjela elje ti. U poetku o tome nisam ni ta eljela znati. Kad bi mi se obratio neki mu karac pomis lila sam, to ovaj hoe. Uistinu nisam ni ta o njima znala. Na drugoj godini primijeti la sam jednog mu karca, nisam si jnogla pomoi. Bio je u mojoj grupi na laboratorijskim vje bama pa sam gotovo svakodnevno s njim morala raditi. Bio je La tinoamerikanac i sasvim drugaiji od mu karaca koje sam do tada upoznala, nekako slai . Od prvog dana govorio mi je sva ta, zvao me ljepotice, pozivao da izaem s njim. V e prvog dana sam mu rekla da ne mogu s njim izai jer je tako u mojoj zemlji, nisam mogla tamo imati deka jer bih se odmah morala vratiti da se to dozna. Drugu godi nu smo proveli tako, on inzistirajui, a ja odbijajui ga. to sam e e odbijala on je bio uporniji. Inzistirao je mjesecima, od mjeseca devetog do mjeseca estog, a ja sam mu govorila da ni ta ne znam, a on da e me nauiti, a ja sam govorila da ne elim znati ni ta o tome. I na kraju se vi e nisam opirala, poela sam s njim izlaziti. Tako smo u vali na u vezu u tajnosti, ene su znale, a mu karci nisu. Na primjer, kada smo i li na autobusnu stanicu, on bi krenuo prvi, ukrcao se, a ve ranije bi mi rekao da siem n a toj i toj stanici, ja bih se ukrcala na sljedei autobus, si la tamo gdje je rekao i na la se s njim. Proveli smo zajedno kraj druge, cijelu treu, etvrtu i petu godin u, tri i pol godine zajedno. Na poetku ga nisam eljela imati kao ljubavnika ve samo kao prijatelja, ali sam ga na kraju zavoljela kako ena voli mu karca i izgubila ne vinost. Nije vjerovao da sam djevica sve dok se sam nije uvjerio. Kada je to vid io, rekao mi je da me eli o eniti, no ja to nisam mogla. Tada je to elio no morala s am mu rei ne, to nije bilo mogue. Zadnjeg mjeseca rekla sam: ja moram poi kui, a ti na svoju stranu. No on to nije razumio i plakao je, molio me da ostanem na Kubi, da ivimo zajedno, ali ja sam rekla ne, moram se vratiti, to smo znali od poetka i stvari se nisu mogle drugaije rje iti. Moja mi vjera ne dopu ta da se udam za njega

ma koliko to eljela, ne mogu se protiviti eljama svoje obitelji. Osim toga, mislil a sam, to ako se sutra, prekosutra na a veza prekine, ja rodim djecu, a on odlui otii , s kim u ostati. Jer ostala bjh bez,obitelji zauvijek. UjJvari, sve to sam uinila zbog majke zato to ju previ e volim i oduvijek sam inila ono to je ona eljela. Stigla sam pred godinu i etiri mjeseca. Stvarno me nije boljelo to nisam ostala je r sam bila spremna. Znam da je tako kako jest, rodila sam se ovdje i ni ta me nije moglo iznenaditi. Ne mogu mi nedostajati stvari ili voda jer sam u srcu svijesn a da sva moja braa ovdje pro ivljavaju isto, moji roditelji, moja obitelj i moji pr ijatelji i moram se boriti za moj narod kao to se i oni bore. Ovo je moj narod, o n me poslao na studij i on ne to od mene oekuje, njemu trebam slu iti i biti od koris ti. Nitko nije ostao, koliko ja znam. Veina onih koji su se vratili s Kube pre ivje li su isto. Bilo je esnaest djevojaka saharaui na mojem sveuili tu, sve su imale deke , ako ne Kubance onda Latinoamerikance. Neke su bile s na im zemljacima, te su u m anjini. Bilo je neizbje no jer je to dru tvo zahtijevalo. Kubansko dru tvo drugaije je od na eg. Kubanci vjeruju u ljubav izmeu ene i mu karca. Mi takoer, ali na drugaiji nain Kada sam vidjela da su mi roditelji i obitelj ivi i da su dobro, rasplakala sam s e jer gotovo da nisam imala vijesti od njih punih jedanaest godina. Pisali smo s i, ali vrlo rijetko. Moralo je biti preko ljudi koji su putovali ovamo ili i li ta mo. Ako sam saznala da netko putuje nagovarala bih ga da posjeti moju obitelj, d a im ka e da mi pi u pisma, alju slike, snimljene kasete, eljela sam znati kakvo je ra spolo enje, kako je obitelj, ima li novih neaka ili neakinja jer su mi jako nedostaj ali. Nisu me mogli zvati jer nisu imali novca za to. Zna da ovdje u kampu postoji samo jedan telefon i smije se koristiti samo u vrlo ozbiljnim sluajevima. Nakon t o sam oti la, rodile su se jo dvije djevojice. Bile su to moje sestre, moje male ses tre, polusestre, keri moje majke i ouha i nikada ih nisam bila vidjela. Jedna je i mala devet, a druga sedam godina. Moja majka je rodila pet keri i ni jednog sina. Ovdje to ba i nije dobro prihvaeno jer je oduvijek bilo va no imati mu kog nasljednika. Mojoj majci utjeha je u tome to ene ne odlaze na Front pa tako nije mogla izgubiti djecu kao to je izgubila mu a i brau. Ponekad pomi slim da je imala samo keri jer nije eljela sinove. I tijelo je ispunilo elju srca. No takoer je bilo te ko vratiti se. Provela sam djetinjstvo i mladost na Kubi. Vrat im se ovamo i sve je drugaije. Evo jednog jednostavnog primjera: ovdje moramo nos iti zar. Ne smije se otkriti kosa. Ako ne pokrije kosu, ma kako pristojna bila, g ovorit e ru no o tebi, nisi po tena ena. Bilo vrue ili hladno. Ljetne vruine ne daju ti vjeti, nemamo vrstih kua, a ove ne odolijevaju vruinama. Zato smo tako pokrivene, t o je jedan od naina da se za titimo od vruine, da zadr imo vla nost tijela. Ali kasnije, po noi, kad zapu e pustinjski vjetar, temperatura naglo padne i provede no tresui se. Takoer su mi nedostajale kubanske pla e, obo avala sam pla e. Ne volim previ e plivati, a li zato volim sunanje, itanje i volim jednostavno promatrati more. Kada sam imala neki ispit, odlazila bih na pla u uiti. Mislim da volim more jer je moj narod s mor a i iako ivimo ovdje, moje srce i dalje voli more. Jako su mi nedostajali ljudi. Sviaju mi se Kubanci jer su nje ni, prijateljski rasp olo eni, manje ozbiljni nego ovi ovdje. Nedostajala mi je sloboda jer na Kubi sam mogla izai u pono i otii u disko. Ovdje n ema diskoklubova. Tu ako eli izai nakon devet sati, ne u disko, jer ih nema, nego n a primjer do prijateljice, ne mo e to uiniti. Ako si udana, da, smije izai s mu em ili b ez njega. ena se udaje da bi dobila slobodu. Slobodu pod navodnicima. Prije no to se uda , roditelji ti govore da ne mo e izai jer si gospoica i ljudi e te udno gledati, u no e govoriti o tebi. Zato se uda da bi mogla izai. No kad si kor^ano udana, ka u ti " o ti je, to e vani kad si ve udana?" Tako da, bila slobodna ili udana, nikada ne mo e izai kada eli Posao mi poma e. Volim raditi jer je posao drugaiji od dnevne rutine. Ovdje se nema to raditi niti kamo poi. Pijesak, pijesak, pijesak i vruine. Ako si bio vani, ako si studirao, jo je gore jer je te e provoditi sve vrijeme kod kue i slijediti domau r utinu. Ustati rano, pospremiti kuu, pospremiti okolne kue, a kada zavr i , mo e itati ili ponekad gledati televiziju, ako ju ima u kui jer je to rijetkost. Sada neki ljudi imaju televizor jer su im ga kupili roaci koji rade vani, a mnogi mu karci koje su poslali van na studij postali su in enjeri pa su po povratku instalirali antene. N o najgore je imati televizor jer je on otvoren prozor u svijet i vidi sve to vani

postoji, sve to mi ne mo emo imati: vodu, tu eve, travu, namje taj, prostor za kretanje , slobodu. istiti kuu, itati, gledati televiziju, posjetiti prijatelje ili roake, to je sve to se ovdje mo e raditi. Jako tu an ivot. Kad radi , barem upoznaje nove ljude, n ove prijatelje, osim toga prakticira ne to to si nauio. Budui da sam studirala kemiju, ja radim u agenciji za obradu vode, u laboratoriju, analiziram vodu. Veina onih koji su tu roeni imaju ute zube zbog joda kojeg ima u vodi, mnogi imaju gu u i ima m nogo raka jer je postotak cinka visok. Ali nema rje enja. Jedino rje enje bilo bi na baviti filtre za vodu, a ne mo emo ih nabaviti. Zbog toga me ponekad posao deprimi ra i frustrira iako obo avam raditi, posao mi poma e zaboraviti da sam nesretna. Kada sam se vratila, susrela sam se s ozbiljnim problemom koji uope nisam predvid jela. Morala sam se udati. Morala sam se udati jer imam sestre, ne samo ove male koje su se rodile dok sam bila na Kubi ve druge dvije koje su roene tu, keri mog o ca. Obje odavno imaju zarunike jer se ovdje ene koje ne odlaze na studij brzo ve u, ponekad ve s petnaest godina. Zbilja se nisam eljela udati, ali ovdje u saharskom dru tvu, u kui s vi e ena ona koja se prva rodila mora se prva i udati. Moje sestre su ve bile ispro ene. Jedna me ve ekala deset godin a. Zato me je majka zamolila da odmah potra im mu a, kako bi se sestra mogla udati. Majka mi je rekla da ne mo e ekati jo dvije ili tri godine, moralo je biti sada, pa sam to, dakle, morala uiniti. Zato sam vrlo brzo upoznala mu karca kojeg su moji roditelji eljeli za mog ivotnog s uputnika. Upoznala sam ga u svojoj kui. S njim je bio moj ouh, pili su aj. Vratila sam se s posla i vidjela ga, odmah sam ga vidjela. Nisam osjetila ni ta posebno, n isam mislila da e mi se svidjeti, srce je bilo ledeno. Iza la sam iz kue. Otada sam ga vidjela nekoliko puta, a sljedeeg tjedna do ao je razgovarati sa mnom i rekao je da eli biti moj zarunik. est mjeseci obraao mi se kao zarunik... No est mjeseci je ma lo da se nekoga upozna. On nije studirao na Kubi ve ovdje u Al iru, nije hispanofon i Arapin, ve frankofoni, no ipak se dobro razumijemo, iako bih bila voljela upozn ati nekoga tko govori panjolski. Na kraju sam pristala, najvi e da bih zadovoljila majku. Bila sam iskrena s njim. Objasnila sam mu da nisam nevina i takoer sam mu rekla da je za mene est mjeseci malo da bi se nekoga upoznalo i da nisam sigurna volim li ga. On je rekao da se ipak eli o eniti mnome. Ovdje mu karac mora zatra iti eninu ruku pred obitelji. Obitelj govori u njegovo ime s obitelji zarunice, ako oni prihvate i procijene da je on idealan za njihovu ker, prihvaaju. Ako ne prihvate, mu karac mora poku ati ponovno. Ako ga opet odbiju, tada nema vjenanja. Tako su na e obitelji razgovarale i dogovorile se. Da nije bilo tak o, ne bismo se mogli vjenati jer o tim pitanjima odluuje obitelj. Moja obitelj bil a je jako zainteresirana da se udam i prihvatila je iz prve. Vjenali smo se za mj esec dana. Nekada su svadbe trajale sedam dana, kada smo jo ivjeli u Aiunu, no otkad smo se s pustili u kampove, traju dvadeset i etiri sata, jedan dan i jednu no jer nemamo vi e sredstava. Na dan vjenanja toliko stra no sam se rastu ila da nisam mogla prestati plakati, plak ala sam od rana jutra, jecaj mi se grio u grlu. Ljudi su me ispitivali "za to tolik o plae ", ja sam odgovarala "bit e da je od uzbuenja, to ja znam." Nisam im mogla rei z bog ega sam uistinu plakala, ne bi me razumjeli. Prve noi trebalo mi je staviti ka nu na dlanove i na stopala. Sa mnom su bile moje prijateljice, a u zoru, oko etir i ili pet do ao je on i proveli smo sami nekoliko trenutaka, svega desetak minuta. Obino mladenci provode vi e vremena zajedno, no na mojem vjenanju dogodilo se ne to j ako udno, svi su gledali kroz prozore psiui i mrmljajui. ula sam cure koje su bile va ni, to mi je zasmetalo i rekla sam "dosta, gotovo je", iza la sam i to je sve. Tak o je kratka i tu na bila moja prva brana no. Te noi trebala sam izvui krvavu plahtu ka ko bih dokazala da sam se udala nevina, no naravno, nisam ju izvukla. Druge sam se noi sakrila jer takav je bio obiaj. Mlada se sakrije, a mladenac ju m ora pronai. Bila sam s prijateljicama i rekoh sebi, "ako ostanem ovdje odmah e me nai", pa sam skinula odjeu koju sam imala na vjenanju, presvukla se i iza la trei, bez sandala. Trala sam i trala dok nisam stigla do kue moje prijateljice. Nisam u la u kuu , ostala sam u jednoj vanjskoj sobi, smonici, rekli biste vi, gdje se uva hrana i legla sam na pod, pokrila se dekama i ostala spavati do idueg dana. Dok sam spava la, sve moje prijateljice su me tra ile i poele su se bojati, a ja sam spavala, spa vala i spavala. Nadoknadila sam sve neprospavane sate jer mjesec dana prije vjena

nja nisam mogla spavati noima, od jada, od frustracija, ne to u meni mi je govorilo da mo da nisam donijela pravilnu odluku. Znala sam da me svi tra e i kada je majka moje prijateljice u la u sobicu uzeti hranu, naletjela je na mene i prestra ila se, poela je vikati pa su me njezini krici probudili. Morala sam ju smiriti i rei da s am to ja. Ne znam je li mislila da je u pitanju lopov, neka ivotinja ili duh. Pot om sam oti la potra itimu a,rekla sam muda ne to moram uiniti jer njegova mama tra i plahtu, plahtu od na e prve brane noi. Objasnil a sam mu da mnogo ena uope ne krvari, da ni ja sama nisam krvarila ili se barem ne sjeam, ali ovdje, ak i ako ne krvari , mora krvariti. Stvar je u tome to ovdje mu karci to rade na grub nain, bez poljubaca, direktno, nema prethodnog uigravanja i zbog toga ene krvare, kako nee krvariti, svatko bi... Na kraju mi je jedna prijateljic a koja je lijenica u bolnici donijela epruvetu s krvlju pa smo svekrvi mogli dati plahtu koju je toliko eljela, a ona ju je mogla pokazati svojim prijateljicama i dokazati da joj je sin o enio djevicu. Ne osjeam se udanom, osjeam se jednako kao da nisam udana. Idem na posao u Smaru o d subote do etvrtka, etvrtak i petak provodim kod kue, u Aiunu. D ipom mi treba sat v remena do kue. S mojim mu karcem provodim samo dva dana. No ovdje se mu i ena ba i ne mogu dobro upoznati kao par jer nije obiaj da razgovaraju tijekom dana i da svuda idu zajedno, kao kod vas. Ako bi mu karca vidjeli sa enom, ako bi posvuda i ao s njo m, ljudi bi rekli da su na njega bacili ari. Ovdje se par mo e vidjeti samo nou. Dan ju ponekad, ali vrlo rijetko. Ja ga ne vidim po etiri dana, uem u kuu i ne mogu ga poljubiti, niti ga uzeti za ruku, niti mu rei, bok, kako si, ve moram sjesti dalek o od njega i ekati no. Ne smije se raditi ni ta spontano, ponekad bih ga poljubila, ali ne smijem. U svakom sluaju, mislila sam da e biti jo i gore. On govori arapski, a ja znam jako malo arapskog. Mislila sam da se nikada neemo razumjeti. Mislila sam da mi nee da ti da radim, da mi nee dopu tati da izlazim iz kue, no odmah mi je rekao da mogu nas taviti sa svojim ivotom. Osim toga, ima osobine mu karca koje mi se sviaju. Lijepa j e osoba i marljiv je. Prije no to sam se udala, mislila sam: "Ako se ne budemo razumjeli, rastat emo se i gotovo". Ali sada vidim da to nee ii tako lako. Sada postoji zakon koji ka e da, a ko je pro lo sedam godina, a mu nije bio sa enom niti je s njom razgovarao, ena mo e zatra iti pravdu da se smatra rastavljenom. No to je zakon za one ene iji su mu evi oti li na Fr ont i nisu se vratili. Nije za sluajeve poput mog. Rekla sam mu da u mu mo da sutra, prekosutra rei ne i bit e gotovo. No to nije tako l ako jer se ne mogu rastati, ako mi on ne da dozvolu. On se mo e o eniti drugom ako el i, islam dopu ta mu karcu da ima tri ene, no ja ne mogu ako mi on ne dopusti, a osim toga, ne bih mogla imati odnose s drugim mu karcem. Ukoliko ena ovdje zatrudni, a nije udana ili je udana, ali rodi dijete drugog mu ka rca, alju je u zatvor dok se dijete ne rodi. Dakako, nije joj dopu teno pobaciti je r islam ka e da ovjek ne smije ubiti to je Alah stvorio. Trudna ena ide na suenje, no ni jedan mu karac ne eli priznati da je dijete njegovo. Ka u, "ako si spavala sa mnom , mogla si spavati i s drugima", to je totalno glupo. Kako ovdje nema DNK testa, ne mo e se dokazati da ena govori istinu. Samo ponekad dijete bude pljunuti otac no to se vidi tek nakon nekoliko godina i ljudi ponu priati "ovo dijete je sin onoga ovjeka", no do tada ena ve ivi s crnom mrljom s kojom se mora nositi cijeloga ivota. Svi e govoriti da je dijete kopile i da je ena nepo tena. Svatko mo e imati problem, svakome se mo e dogoditi, svatko se mo e zaljubiti. No ovdje nema kontracepcije, bar em ne za neudane ene, nikako. I ako ima vanbrano dijete, nikad u ivotu se nee udati, n ikad u ivotu. Imam roakinju kojoj se to dogodilo. Nitko ne ulazi u njezinu kuu osim mene. Ka u da sam luda to ju posjeujem i dobro je da sam se udala jer bi ve poeli gov oriti da sam poput nje, nepo tena ena, pa se ni ja ne bih mogla udati, traevi odmah poteku, uvlae se kroz prozore, ulaze u kue i vi e nikada ne mo e sprati mrlju. Tada im ka em, kakva je njezina krivnja, za to je krivo dijete? Dijete nije ni ta krivo. Za to nitko ne okrivljuje oca umjesto da nju krivi? Zato to se same ene ne bore, ne ele p romijeniti stvari. Ovdje ene imaju pravo glasa, ne kao u veini islamskih zemalja, ovdje mo emo pokazivati lice, nitko nas ne sili da nosimo fered u, mo emo ne postiti o ramazanu, ako ne elimo, neke to rade, a neke ne. Eto, imamo pravo glasa, a za to se njime ne

koristimo? Veina stanovnika daire su ene i djeca jer su mnogi mu karci poginuli u ra tu, a malo ih je jo uvijek na Frontu. Sve ene glasaju za mu karce iako ima ena. Zbog toga su voe svih daira mu karci, osim jedne. Sigurna sam da ta jedna ena radi svoj p osao bolje od mu karaca jer poznaje sve ene i sve obitelji. Ne razumijem, ako ve ima lijenica, odvjetnica i nastavnica. Do nedavno se vjerovalo da samo mu karac mo e bit i lijenik, no sada su skoro svi lijenici ene. Onda si mislim za to sam se uope udala. Nisam bila udana i nisu mi dali da izlazim, sada sam udana i opet je isto. Gdje je ta sloboda? Moj mu mi dopu ta da izlazim, n o majka mi ka e da ne idem. Uplela sam se u problem kako bih spasila sestre i kako da sada izaem? Izvukla sam ih iz problema i u la u drugi, i to jo vei. Da sam barem mogla priekati dvije godine i udati se za koga ja elim. Moja jedina nada je da e, u koliko ovo ne bude napredovalo, ako se ve budemo morali rastati, on prihvatiti ra zvod i pustiti me da odem. Ako ga zatra im, a on ka e ne, tako e biti. Moju tetku, ko ja je bila jako zgodna, obitelj je prisilila da se vjena, no ona je bila protiv i nikada s mu em nije spavala, tako da do danas nije upoznala mu karca. On se o enio dv a puta, ima desetoro djece, a ona ima pedeset godina i ne mo e se udati. Sada post oji zakon koji zabranjuje da se djevojka uda protiv svoje volje ili prije prve m enstruacije, no na kraju djevojke rade sve to im zapovijedi obitelj, kao ja, iz l jubavi ili po tovanja. Otkad sam ovdje, moja stara ljubav poslala mi je etiri ili pet pisama u kojima ka e da me voli. Patila sam u asno, i sada ga se sjeam jer je bio nje an, a ovaj sada nji n ije. Ne sam po sebi, jer mislim da je on dobar ovjek, ve zato to su takvi svi mu karci ovdje. Mu karci su ovdje okrenuti sebi, a ne enama. Majke su ih uv ijek odgajale kao da su kraljevi u obitelji. Oekuju da tako bude i sa suprugama. Da budu uvijek na prvom mjestu, najva niji, i da interesi supru nica budu uvijek pod reeni njihovima. Nikome ne pada na pamet da bi moglo biti drugaije. Tra im vizu da odem odavde, na magisterij ili ne to slino. Pro le godine mi je dodijelj ena stipendija u panjolskoj, no izgubila sam ju jer nisam mogla dobiti putovnicu. Djecu ne elim pa sam uspjela srediti da mi stave T, T od bakra, ili kako vi ka ete , spiralu. Stavili su mi je u bolnici jer jedna prijateljica tamo radi, zna da s am udana i zna cijelu priu pa mi nije postavljala pitanja. To je ona ista koja mi je nabavila epruvetu krvi za plahtu. Rekla sam i njemu i shvatio je, rekao je d a ni on sada ne eli djecu jer zna da ovo na e jo nije sigurno, jer ne bi imalo smisl a imati dijete i rastati se sutra-prekosutra. Pitala sam ga bi li me pustio da o dem kada bih dobila putovnicu, vizu i novu stipendiju i rekao je da bi. Koliko t oga je prihvatio na to drugi nikada ne bi pristali. Da nisam djevica, da elim radi ti i nakon udaje, da elim otii van zavr iti studij... a takve stvari ovdje nitko ne prihvaa, skoro nitko. Za Novu godinu sam iza la iz kue, posjetila sam prijateljice i provela s njima no, ostavila sam ga samog kod kue, a to bi vrlo malo mu karaca tole riralo, on jest. Ljudi su ga pitali, "za to si ju pustio da ide?" On im je odgovor io da ih se to ne tie, da je to na a stvar. Zato mislim da bih ga s vremenom mogla zavoljeti. Pita se zbog ega me o enio kada je znao da ga ne volim, da bih mogla otii u svakom trenutku, da nisam eljela s njim imati djecu. Kada mi se obraao kao zaruni k, gotovo da me i nije mogao upoznati, gotovo nikad nije mogao biti sa mnom nasa mo, o eniv i me dobio je priliku da bude nasamo sa mnom, mogao me upoznati kao mu kara c enu. Osim toga, on zna da se ponovno mo e o eniti ako stvari ispadnu lo e, ne kao ja. On nije toliko riskirao. Zato mislim da se o enio da me upozna, u nadi da u ga mo da s vremenom zavoljeti, s istom nadom koju i ja gajim u srcu, da u ga jednog dana zavoljeti i tako postati sretnijom. Ja sam ustvari ve izgubila nadu, imam oca koji je muenik, pet poginulih ujaka i st rieva, svi mu karci u obitelji su mrtvi, ekamo ovdje ve dvadeset i osam godina. Godin e prolaze u ekanju. Sutra, sutra, prekosutra, za tjedan, mjesec, godinu, produ i, p rodu i jo malo, a ni za to. Razoaranje za razoaranjem te potro i. ivimo godinama od tue moi, u gladi, ne mo emo obraivati na u vlastitu zemlju, mo emo uzgajati samo deve, osueni na ivot li en ponosa, od onoga to nam drugi daju. Jer na ovoj zemlji ni ta ne raste, na pijesku ni ta ne mo e rasti. Marokanski kralj rekao je da nee biti referenduma, zn ai, ni ta od referenduma. Francuska ga podr ava, Sjedinjene Dr ave ga podr avaju, daju mu novac, a nas ne podr ava nitko. Mislim da nemamo nikakvih ansi, mu karci iz moje obi telji su poginuli, moja majka je ostavila svoj ivot, svoj dom, svoju zemlju, ja s am rtvovala svoju ljubav i slobodu ni za to, za jedan san, za neostvarivo. Vi e bih

voljela da je rat pa da barem poginem, makar ga izgubili, nego da ivim ovdje u Ha madi jer ovaj ivot kao da i nije ivot. Radije bih umrla za ne to. Pogotovo u ovakvom svijetu u kojem vladaju nerazboritost, nepravda, zakon jaega... Radije bih umrla na nogama nego ivjela na koljenima, kako je rekao Che. Islam ka e: "Treba djelovat i kao da e sutra umrijeti, ali kao da e u isto vrijeme ivjeti cijeli ivot." To i inim er ne znam koliko emo dugo jo odolijevati i to e biti s mojim ivotom. Za mene je asno tvovati se. Zato ti ka em da me ne mo e razumjeti ako ne poznaje moj narod, ja nisam j a bez mog naroda, bez mojih zemljaka, iako zemlje nemam. STVARNOST NADILAZI FIKCIJU (Nekoliko autoriinih poja njenja) Kada je jedan moj prijatelj proitao ove prie, njegov komentar je bio da su mu ki lik ovi karikirani. Odgovorila sam mu da se ni u kom sluaju ne radi o karikaturama ve 0 portretima jer je knjiga temeljena na stvarnim dogaajima. Moram objasniti - kad a ka em "temeljena", elim rei temeljena, a ne prekopirana, jer kako ka e onaj slijepi pisac kojeg toliko voli protagonistkinja prie "Srce na stropu", knji evna praksa mi jenja pojedinosti, ubacuje prigodna obilje ja 1 mijenja mjesto naglaska. Pisac je, dakako, Borges. Time elim rei da su sve prie koje ste proitali nadahnute nekom injenicom no to nu no ne znai da se radi o istinitim priama ve knji evnim interpretacijama stvarnosti. U mnogim sluajevima, prie se temelje na neposrednim svjedoanstvima ena koje su sa mn om razgovarale. Da bih ih za titila i onemoguila da ih prepozna neki susjed, roak, b li nji ili neki poznanik, izmijenila sam imena, zanimanja, grad u kojem ive, godine starosti i druge osobne pojedinosti, kao na primjer broj djece, tjelesne osobin e, obrazovanje i drugo. Bitno ostaje, dodatci ne. Evo jednog primjera koji ilustrira stvaranje jedne prie. Budim se jednog jutra sa slikom u glavi koju sam spasila od zaborava: prostitutka na ulici vrti prsten o ko prsta. Mo da sam stvorila ovu sliku jer je prstenje uvijek za mene u ivotu imalo izuzetno va nu simbolinu snagu, a dogodilo mi se nebrojeno mnogo pria vezanih za pr onala enje ili gubitak prstena. Prsten i prostitutka bili su jedina dva elementa s kojima sam mogla zapoeti priu koja je viui zahtijevala da ju se stavi na papir, bila je to potvrda nekog vrlo monog unutarnjeg osjeaja da ju moram napisati jer mi je to moja vlastita podsvijest nalo ila. Do tada sam iz razliitih razloga tijekom ivota upoznala nekoliko prostitutki, ali ni jednu koja je radila na ulici. Oti la sam d o ulice Montera u potrazi za informacijama i nai la na nekoliko cura koje su bile voljne razgovarati sa mnom. Jedna od njih stanovala je u mojem naselju. Od pria k oje su mi ispriale konstruirala sam priu Pedeset koraka. Svi podatci o tarifama i nainu rada koji se spominju u prii toni su i stvarni ma koliko nekima od mojih prij atelja cijene izgledaju skandalozno niskima da bi pomislili da sam ih izmislila (ustvari, cijene na Monteri su svakim danom sve ni e). Osobne pripovijesti koje se spominju takoer imaju korelat u stvarnosti, no nisu se dogodile samo jednoj osob i. Neki od mojih prijatelja (mala grupica onih koji itaju rukopise prije no to knjige izau) mislili su da je Sasvim obina ljubavna pria "previ e okantna". U sluaju da neki tatelj dijeli njihovo mi ljenje, donosim neke statistike: - Izmeu dvadeset i osam i trideset posto ena pretrpjelo je seksualno zlostavljanje prije petnaeste godine. - esnaest posto ena imalo je incestuoznih iskustava prije petnaeste godine (izmeu d va i tri posto sluajeva incest je tipa otac/ki). - Izmeu sedamdeset i pet i osamdeset posto seksualnog zlostavljanja poinili su poz nanici maloljetnika (u najveem broju sluajeva rodbina). - Rauna se da oko sedamdeset i pet posto mu karaca koji zlostavljaju svoje ene takoe r zlostavljaju i keri.1 Zlostavljenje maloljetnika toliko je est koliko i prikrivan problem. Gotovo nitko ne eli prijaviti injenice, a u mnogim sluajevima, kada se konano usude progovoriti, ne naiu na 1 Podatci preuzeti iz Zbornika I. dana seksologije Castille i Leona, 10-13, i od Instituta za ene. majku punu razumijevanja, kao djevojka iz prie, ve na odraslu osobu koja u potpuno sti nijee istinitost prie i pripisuje rtvi bujnu ma tu ili potrebu da privue pozornost . Izmeu sedamdeset i pet i osamdeset posto sluajeva seksualnog nasilja nikada nije

prijavljeno. Procjenjuje se da je postotak jo vi i kod djevojica mlaih od osamnaest godina. Mijenjam temu. Diskoklub u kojem Miren nazoi ljubomornom ispadu izmeu Inakija i Go ya u prii "Alicia ili ljubavne maske" zove se Komplot i smje ten je u naselju Amara Viejo, u San Sebastianu, u nekom podrumu do kojeg se dolazi pokretnim stepenica ma. Zona na lijevoj strani jest gay zona koja je malo povi ena u odnosu na ostali prostor. Tu se nalazi i plesni podij. Glede ravepartyja Supercura (koje organizi ra Cogam), koliko znam, jo se uvijek odr avaju u Long Plavu, svakog posljednjeg etvr tka u mjesecu. U prii U lo em dru tvu mogla sam raunati na pravne savjete Raquel Franco, moje drage p rijateljice odvjetnice, koja mi je pomogla nai sudske zapisnike o slinim sluajevima . Iz sluajeva u panjolskoj i izvan nje o kojima sam itala, zakljuila sam da rtva ima vrlo male izglede dobiti sluaj ako je silovatelj njezin poznanik. Svatko bi rekao da ne mo e biti nieg stvarnog u prii Mjesec od srebra. Mislite? Gadn o se varate. Modul Trans Hab o kojem pria govori ve je dizajniran i to zato da bi u budunosti mogao poslu iti kao nastamba na Mjesecu ili na Marsu, no u ovom trenutk u samo je rije o prototipu. Tko eli vidjeti nacrte i podatke o njemu mora samo uku cati "TransHab" na svom internetskom pretra ivau. Pria No na groblju takoer vam mo e izgledati previ e fantastino no moram rei da sam vrad ne koje navodim provela u praksu s iznenaujuim uspjehom. Na primjer, nakon to sam i zvela obred koji sprjeava da nepozvane osobe uu u moj stan, vrata stana bila su pr ovaljena, ali ne i otvorena. Bravar kojeg sam pozvala bio je iznenaen to lopovi ni su u li u kuu jer, da bi otvorili vrata, trebali su ih samo gurnuti s obzirom na to da je brava ve bila popustila. Ljubavni problemi koji su ispriani uglavnom su prie mojih prijateljica koje su u vezi, dakako s izmijenjenim imenima. A moram rei da poznajem osobu koja je vodila ljubav na grobu u noi puna Mjeseca na jednom kotskom groblju. U svezi s pojmom "borderline" koji se obja njava u prii Sama, razliiti autori ga rab e ve vi e od jednog stoljea za oznaavanje skupine pacijenata s graninom ili rubnom pat ologijom izmeu neuroze i psihoze. Pojam se prvi put javlja 1884. Te godine Hughes tako oznaava borderline (granine) sluajeve ludila. Znaajke graninog pacijenta jesu n edostatak normalnih osjeaja i dubok poremeaj linosti. Godine 1967., Grinker i drugi autori govore o sindromu borderline, osobine kojeg su, izmeu ostalih, bijes kao jedini ili najva niji osjeaj, nestabilnost, depresija bez osjeaja krivnje, samooptu ivanje ili gri nja, netolerancija prema tjeskobi i nead ekvatna kontrola impulsa. U meuljudskim odnosima, nemogunost da se podnese samoa. O sobe s ovim sindromom trebaju nekoga pored sebe sve vrijeme: ovisni su, mazohist i, manipulatori i skloni omalova avanju. Velik dio njihovih emocionalnih ispada pr edstavlja poku aj da nadiu svoju ravnodu nost. Iako eznu za autentinim osjeajima, ne mog u ih podnijeti. tite se od osjeaja odr avajui vrlo povr ne odnose i esto mijenjajui posa ili partnera. Iako su neki natprosjeno inteligentni i imaju vrlo visoke intelekt ualne sposobnosti, nedostaje im upornost ili koncentracija. Drugi elementi koji pridonose profesionalnoj ili partnerskoj nestabilnosti jesu nizak prag toleranci je na frustracije, hipersenzibilnost za kritiku i oekivanje pohvala i kompenzacij a koje su neproporcionalne postignuima te stoga uvjetuju esto otpu tanje s posla ili pak samoinicijativno napu tanje radnog mjesta. Takoer je izra ena nemogunost prihvaanj a pravila i rutine. Prema nekim autorima, suvremeno dru tvo, ga enjem prihvaenih vrijednosti i narcisoidn om samoidealizacijom samoidealizacijom kao zamjenom za kulturne ideale, hrani pojavu graninih poremeaja . Poni tavanje referentnih toaka vezuje se za graninu patologiju, tra ei upravo to: def iniranje opsega, zatvaranje. Roditelji su vrlo esto neposobni oznaiti granice kao i ciljeve jer su oni sami bili prvi koji su iskusili uinak dru tvenih promjena i st oga se kr enje etikih i kulturnih vrijednosti javlja u mnogim sluajevima kao model z a opona anje, posebice kada se konzumizam pretvara u jedinu etiku na snazi. Glede ostalih, preostaje mi zahvaliti svim mojim prijateljima na uslugama, no po sebno moram istai Israel Fernan-dez, Graciju Rodriguez de Miguel, Alessiju Putin, Raquel Franco i Lillu Anekino, koje sam izludjela tra ei podatke, sudske presude i sline stvari. Takoer zahvaljujem Silviji Marso i Nataliji Vergara na obja njenjima i ispravcima u opisima tehnike pjevanja i glazbene terminologije u prii Cvijee za

Sally. Hvala Platformi ena umjetnica protiv nasilja nad tim spolom to me pozvala n a putovanje u Saharu, iskustvo koje mi je poslu ilo da napi em priu Bez zemlje. Hvala Constanzi Aguileri koja je toliko vjerovala u mene i svim mojim neakinjama i neac ima koji su me nasmijavali svojim priama. Za sve prijedloge, prijetnje, napomene, ljubavne izjave, junkmailove i ostalo mo e te se obratiti na ovu elektronsku adresu: perravida@espasa.es Pozor: autorica ne odgovara na poruke jer nema vremena svakodnevno pregledavati po tu. Rei ete da pret jerujem, no dobivam vi e od stotine pisama tjedno od obo avatelja, davitelja, stalke ra, znati eljnika, freakova svih vrsta i ostale faune koja ivi u cyber prostoru. Ja mim da itam sve to primim i da volim primati (kao ustalom i svi) lijepe poruke. dizajn naslovne stranice cavarpayer lektura i korektura Neli Mindoljeui raunalni slog Mario Ostoji tisak Krati CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb UDK 821.134.2-32 = 163.42 ETXEBARRIA, Lucia Sasvim obina ljubavna pria / Lucia Etxebarria; prevela sa panjolskoga Gordana Mati. - Zagreb : Naklada OceanMore, 2005. Prijevod djela: Una historia de amor como otra cualquiera. ISBN 953-7056-27-9 450509060 Knji nica Zelina 540023525