KATANI, Matija Petar (Katancsich, Katancius Pannonius, Katanich; Petro, Petrus), pjesnik, knjievni teoretiar, prevoditelj, leksikograf, povjesniar,

arheolog, numizmatiar, geograf i kartograf (Valpovo, 12. VIII. 1750 Budim, 23. V. 1825). Gramatiku kolu polazio u Peuhu 176466, Budimu 1767. i Baji 1768, a humaniora u Szegedu 176970. U Bau 1771. stupio u franjevaku Provinciju sv. Ivana Kapistrana i primio redovniko ime Petar; za sveenika zareen u akovu 1775. Filozofiju i teologiju studirao 177278. na franjevakom Generalnom uilitu I. razreda u Osijeku u I. Velikanovia, J. Pavievia i M. Lanosovia, koji su pratili njegov studijski napredak i usmjerivali zanos prema pjesnitvu, antici, povijesti Panonije i jezika. Nakon studija otiao na aprobacije za gimnazijskoga profesora humanistike u Budim, gdje je na Filozofskom fakultetu 177879. sluao predavanja G. Szerdahelya iz ope estetike i S. Schnwisnera iz antikih starina, arheologije i numizmatike. U budimskom je samostanu uz pjesniki poticajne prijatelje I. D. Martinovia, F. S. uroevia i G. Petalia pisao prigodnice, a uz pomo J. Jakoia produbio historiografski studij te ekscerpirao povijesna, knjievna i epigrafska vrela. Nakon povratka u Osijek bio je profesor poetike, retorike, grkoga i drugih nastavnih predmeta te 1783/84. vakantni ravnatelj franjevake gimnazije, izloene ponjemivanju. Ne htijui predavati na njemakom jeziku, 1788. preao u Zagreb, gdje je, uz Pavievieve preporuke i potporu N. krlca Lomnikoga, postao akademskim ekshortatorom Kraljevske akademije znanosti, a 1789/90. profesorom treega godita gramatike kole u arhigimnaziji; od 1791, nakon neuspjela natjecanja za katedru estetike na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Peti, do 1795. bio profesor poetike i kateheta. Iz Zagreba je odlazio na terenska istraivanja o geografiji hrvatskih gradova u rimsko doba te o njima objavljivao arheoloko-povijesne rasprave i vodio zapaenu polemiku s A. Blakoviem (o itarjevu, Sisku). Djelovao je u krugu knjievnika i znanstvenika J. Mikoczija, A. A. Barievia i J. F. Dijania. Kao pjesnik i znanstvenik oduuje se prijateljima lijepih umjetnosti i domaih starina: knjigom o pradomovini Hrvata krlcu Lomnikomu, prigodnicama na hrvatskom, latinskom i maarskom banu Ivanu Nepomuku II. Erddyju, zbirkom Fructus auctumnales (1791) Szerdahelyu, odama B. Tadijanoviu, Martinoviu, Petaliu, M. Vrhovcu, a zbornikom geografskih rasprava Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum (1795) Szerdahelyu, Schnwisneru, Pavieviu i Jakoiu. Otkriem Martinovieve jakobinske zavjere i progonom njegovih pristaa, zbog politikih je stajalita bio prisiljen napustiti profesorsko mjesto u Zagrebu (A. Tth). Zauzimanjem F. Lehnaua, prodirektora Zagrebakoga kolskoga okruja i Akademije znanosti s arhigimnazijom, i J. F. Domina, dekana Filozofskoga fakulteta u Peti, 1795. dodijeljena mu je na tom fakultetu katedra starina, arheologije i numizmatike te sluba

drugoga kustosa Sveuiline knjinice, a 1797. i naslov doktora filozofije. No 1798. otvoren je sluaj Katani, za koji graa iz budimpetanskih arhiva (S. Marijanovi, 2001) potvruje da je 1799. bio nastavno onemoguen te maknut s Fakulteta i mjesta kustosa kao mentalno neizljeiv i trajno radno nesposoban, a zatim prisiljen naknadno zamoliti mirovinu, uvjetovanu odredbom da ima predati Sveuilitu sve znanstvene radove i trajno ostati u Peti. Umirovljen je 1800. Do 1809. boravio u franjevakom samostanu Provincije sv. Marije u Peti, potom u sredinjem samostanu Provincije sv. Ivana Kapistrana u Budimu, ne izlazei do kraja ivota izvan samostana, niti djelujui u javnosti. Pokopan je u kripti budimskoga samostana sv. Stjepana Prvomuenika. Ve 1803. i 1805. priredio je poslije tiskana djela velike znanstvene vrijednosti, Orbis antiquus ex tabula itineraria (12, 1824 1825) i Istri adcolarum geographia vetus (12, 18261827), popraena iznimno pozitivnom Schnwisnerovom recenzijom, a 180417. dovrio je u rukopisima sauvane (Nacionalna knjinica u Budimpeti, sign. G 191G 196) geografske komentare djela Plinija (12, 1804 07; djelomino objavljeno 1829), Ptolemeja (180811), Herodota (180913), Strabona (13, 181013), Homera (181314) te Mojsija (181317). Posvetio se potom djelima pisanima pro domo, kojima je obogatio hrvatsku biblistiku, knjievnu znanost i leksikografiju: 180916. s latinskoga je preveo Sveto pismo (tiskano dvojezino, Sveto pismo Starog zakona, Sixta V. p. naredbom prividjeno, i Klementa VIII. pape vlastjom izdano; sada u jezik slavno-illyricski izgovora bosanskog prinesheno, 14 i Sveto pismo Novog zakona, 12. Budim 1831), 1815 24. izradio Pravoslovnik, hrvatsko-latinski rjenik u dvama svescima (Nacionalna knjinica u Budimpeti, sign. H 13 III), 1817. napisao estetiku raspravu o hrvatskom pjesnitvu De poesi Illyrica libellus (latinski izvornik s hrv. prijevodom Knjiica o ilirskom pjesnitvu, 1984) i danas nepoznatu dvosveanu monografiju o Valpovu Memoria Valpo, a 181823. svoj gazofilacij, latinsko-hrvatski rjenik Etymologicon Illyricum (Franjevaki samostan u Budimu, sign. k/VI. 4), s uvodnim prosudbama o hrvatskim leksikografima te stilistikom ilirikog narjeja bosanskoga izgovora Observationes quaedam gramaticae i dvama uvodima u srednjovjekovnu irilometodijanu, Literatura Cyrillica i Literatura glagolitica. Meutim, od prijevoda na latinski prirunika Elementa numismaticae veteris J. Eckhela 1799. do izdanja Orbisa 182425. nije objavljeno nijedno njegovo djelo. U knjizi Istri adcolarum geographia vetus nije pak tiskana ve sloena autobiografija Vitam suam auctor od dolaska u Petu 1795. do umirovljenja. Pisao je na hrvatskom i latinskom jeziku opseno i raznovrsno. Nevelik pjesniki, postbarokni i klasicistiki opus obuhvaa prigodnu pjesmu Poskonica Pana i Talije na Crnom brdu (prema prijepisu danas nepoznata tiskanoga predloka iz 1788. objavio Marijanovi u Povratku zaviajnicima, 1983, 8892) i zbirku

Fructus auctumnales. Znanstveni rad, nastao u pedesetogodinjem trajanju, uglavnom je filoloki, arheoloki i historiografski. Kao pjesniku eruditu i interdisciplinarnomu znanstveniku, klasina mu je filologija s jezikoslovljem i pomonim povijesnim disciplinama istraivako vrelo, matina znanost i temeljna metodoloka disciplina, kako navodi u predgovoru djela Specimen philologiae. Pod filologijom razumijeva znanost o jeziku, od retorikoga ustroja i pismenosti do knjievnosti, iz koje potjeu ostale, tijesno povezane discipline etnologija (meu prvima u nas rabi i tumai taj naziv), koja raspravlja o narodima i plemenima, arheologija, koja se grana na epigrafiju i numizmatiku, te stara geografija, od kartografije do astronomije koje su po njemu kao oi povijesti, podvrgnute umijeu i iskustvu vlastita uvida. Zbog kompleksnih metoda, primjene terenskoga istraivanja, zabiljeena (do 1798) u sauvanim a neprouenim kartografskim mapama, i naela in situ, in visu, in usu te uporabe vrela njegova su djela stare hrvatske geografije i epigrafike Orbis antiquus i Istri adcolarum geographia vetus meu kapitalnima, a on nezaobilazno ime u izgradnji moderne hrvatske arheologije. Od prvoga objavljenoga djela, Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta (1782), koje nosi sva obiljeja i smjernice njegova buduega rada i neporecive erudicije, do posljednjega, Istri adcolarum geographia vetus, koje sadrava prvi hrvatski teorijsko-epigrafski udbenik (Geographiae epigraphicae proemion), ostao je vrijedan izvor arheolozima, te mu je i T. Mommsen u zbirci Corpus inscriptionum Latinarum (Berlin 1873) pronio i sauvao svjetski glas. U djelu Istri adcolarum geographia vetus (sa ivotopisom Stirps Katanich) oblikuje i svoje prve klasicistike ode u heksametru i sapfikoj strofi (Valpo I, II, III), koje sadravaju teze o autohtonizmu, to ih je, iako neupuen u znanstvena polazita slavenske filologije i etimologije, razvijao u filolokim raspravama In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (1790), Specimen philologiae te u knjizi De Istro eiusque adcolis (1798), prvoj opirnijoj i ozbiljnijoj hrvatskoj poredbeno-filolokoj i dijalektolokoj raspravi o suodnosu, pozajmicama i podrijetlu slavenskih jezika. Etniko-indigenistike teze o podrijetlu Hrvata od Ilira, a njih od Traana, primijenio je i na hrvatsko pjesnitvo u De poesi Illyrica, prvom knjievno-teorijskom spisu u nas. Postanje pjesnitva, a i lijepe umjetnosti, tumaio je proet antikim idealom ljepote, sa stajalita estetikih pravila (ad leges aestheticae). Nakon to je T. Mati utvrdio njegov pjesniki i poetiko-neoklasicistiki korpus, Katani je privukao najistaknutije hrvatske i strane kroatiste. Istraeni su jasni utjecaji staroklasinih pjesnika (u anru i stihu) te klasicistike estetike Szerdahelya, J. C. Gottscheda, prije njih A. Kaia Mioia, Pavievia i drugih (Mati, M. Kravar, Dunja Falievac, Marijanovi, N. Batui). Temeljito je analiziran i njegov pokuaj oblikovanja kvantitativnoga stiha prema teorijsko-metrikim pravilima

objavljenima u prvoj hrvatskoj versolokoj raspravi Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio (tiskana u Fructus auctumnales). Promotrena je i klasicistika poetika kao supostojei izvor s maarskoga panonskog Helikona, a i utjecaj prozodijskih rjeenja i naela stihotvorstva maarskih klasicista (D. Barti Szab, J. Rjnis, M. Rvai). Njegov istinski klasicizam u zbirci Fructus auctumnales zasniva se na antikoj knjievnoj topici i grko-rimskim lirskim vrstama i oblicima uklopljenima u hrvatski jezik i sintaksu, koja se odlikuje horacijevskom mixtura verborum (Z. Kravar, 1992). Proueni elementi stilskom, motivskom i tematskom estotom nagovjeuju dolazei predromantizam, a njegovo pjesnitvo unutar hrvatske knjievne tradicije smjetaju na razmee klasicizma i romantizma (D. Falievac, 1977). Na tom je razmeu Knjiica o ilirskom pjesnitvu jedinstvena novina, koja ima trajnu vrijednost kao prvi pokuaj, da se hrvatsko pjesnitvo promatra s umjetnikoga, estetskoga stajalita (Mati, 1945). Vrstan poetiar i nasljedovatelj antikoga, graditelj je i jezika. Njegovi rukopisni rjenici, etimoloki i frazeoloki Pravoslovnik, pronaeni i neproueni Etymologicon Illyricum, te prijevod Biblije, vrjednovani kao pionirski poeci u razvoju novog tokavskog standarda (R. Katii, 1992) izniman su jezikoslovni prinos. Rukopisna mu se ostavtina uva u Nacionalnoj knjinici u Budimpeti, NSK i Arhivu HAZU u Zagrebu te u arhivima franjevakih samostana u Budimu i Poegi. God. 1873. u perivoju valpovakoga dvorca Prandau-Normann postavljeno mu je poprsje petanskoga kipara Grnwalda, jedan je od likova na kompoziciji Razvitak hrvatske kulture V. Bukovca (1913, HDA) te na sveanom zastoru HNK u Osijeku (1996; izraen prema skici B. ikoa Sesije iz 1916), a u ast etrdesetogodinjice Hrvatskoga numizmatikoga drutva V. Radau izradio je 1968. medalju s njegovim likom. O njem su odrani znanstveni skupovi u Osijeku 1976, Valpovu 1990. i Budimpeti 1995, a u povodu 175. obljetnice prvotiska prijevoda Biblije u akovu 2006. DJELA: Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta. Eszeki, Typis Ioann. Mart. Diwalt, 1782; Zagrabie, Typis episcopalibus, 17942; hrv. prijevod Rasprava o rimskom miljokazu pronaenom kod Osijeka. Osjeki zbornik, 1819(1987) str. 349373; 20(1989) str. 299318; 21(1991) str. 5575. In veterem Croatorum patriam indagatio philologica. Zagrabiae, Typis Kotscheanis, 1790. Fructus auctumnales in iugis Parnassi Pannonii maximam partem lecti Latia et Illyrica cheli decori. Zagrabiae, Typis Trattnerianis, 1791; Typis episcopalibus, 17942; (Izbor). Zbornik stihova i proze XVIII. stoljea. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 19. Zagreb 1973, 239251. Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum in quo de origine lingua et literatura Croatorum simul de Sisciae, Andautonii,

Nevioduni, Poetovionis urbium in Pannonia olim celebrium et his interiectarum via militari mansionum situ disseritur. Zagrabiae, Typis episcopalibus, 1795; Typis Novoszelli, 17972. De Istro eiusque adcolis commentatio in qua autochthones Illyrii ex genere Thracio advenae item apud Illyrios a primis rerumpublicarum temporibus ad nostram usque aetatem praesertim quod originem linguam et literaturam eorumdem spectat deducuntur. Budae, Typis Regiae Universitatis Pestinensis, 1798. Orbis antiquus ex tabula itineraria quae Theodosii imp et Peutingeri audit ad systema geographiae redactus et commentario illustratus, 12. Budae 18241825. Istri adcolarum geographia vetus e monumentis epigraphicis, marmoribus, numis, tabellis eruta et commentariis illustrata, 12. Budae 1826 1827. Commentarius in Caii Plinii Secundi Pannoniam. Budae 1829 (hrv. prijevod Komentar Panonije Gaja Plinija Starijeg. Osijek 1991). Pjesme Antuna Kanilia, Antuna Ivanoia i Matije Petra Katania. Stari pisci hrvatski, 26. Zagreb 1940, 257344. Hrvatski latinisti. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 3. Zagreb 1970, 708749. Knjiica o ilirskom pjesnitvu izvedena po zakonima estetike. De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus (Budae 1817). Osijek 1984. Izabrane pjesme. Vinkovci 1994. Izbor iz djela. Zagreb 1994. Izabrana djela. Vinkovci 2000. Potpunija bibliografija u: M. Malbaa, Bibliografija Matije Petra Katania. Kolo, 15(2005) 2, str. 373388. LIT.: G. evapovi: Synoptico-memorialis catalogus. Budae 1823, 303, 322326. ivotopis Matie Petra Katania. Danica ilirska, 4(1838) 18, str. 6971. P. Stiji (Dr. P. Stiich): Uspomena Mate Petra Katania. Zora dalmatinska, 4(1847) 32, str. 177178. R. Kauk: Spomenik dr. Matije Petra Katania. Obzor, 3(1873) 7. XI, str. 12. T. Mommsen: Corpus inscriptionum Latinarum, III/1. Berolini 1873, 414. F. Raki (a): Matija Petar Katani. Vienac, 13(1881) 15, str. 236237; 16, str. 248250; 17, str. 265267. F. Maixner: Pastirski razgovori u Katanievih Fructus auctumnales. Rad JAZU, 1883, 65, str. 7191. J. Forko: Crtice iz slavonske knjievnosti u 18. stoljeu. Izvjee o Kralj. velikoj realci u Osieku koncem kolske godine 1883/4. Osiek 1884, 91102. V. Dukat: Jedno pismo Katanievo. Graa za povijest knjievnosti hrvatske, 1912, 7, str. 106107. B. Vodnik: Povijest hrvatske knjievnosti, 1. Zagreb 1913. J. Bsendorfer: Diarium sive prothocollum venerabilis conventus s. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Starine, 1916, 35, passim. S. Pelz: Osobni susretaj Reljkovia s Kataniem. Nastavni vjesnik, 25(1917) str. 564568. V. Dukat: Pismo Josipa PavloviaLuia pisano Matiji Petru Kataniu. Graa za povijest knjievnosti hrvatske, 1920, 9, str. 238243. I. Medved: Prvi dio Katanieve autobiografije. Nastavni vjesnik, 36(1928) str.

4349. T. Mati: Matija Petar Katani, profesor u osjekoj gimnaziji. Ibid., 37(1929) str. 1928. A. Petravi: Matija Petar Katani (17501825). Hrvatsko kolo, 18(1937) str. 162 170. F. Fancev: Engel contra Katani. Graa za povijest knjievnosti hrvatske, 1938, 13, str. 315318. S. Mihaldi (S. M.): Prvi i najvei istorik Slavonije. Slavonija, 1(1939) 6, str. 1. T. Mati: ivot i rad Matije Petra Katania. Stari pisci hrvatski, 26. Zagreb 1940, str. LIXXC. J. Hamm: Etymologicon Illyricum. Nastavni vjesnik, 51(194243) str. 12 36. I. Medved: Iz Katanieva dopisivanja. (Prinos biografiji prvog hrvatskog arheologa u starom Osijeku). Osjeki zbornik, 1(1942) str. 2529. T. Mati: Trag jedne do sada nepoznate Katanieve pjesme. asopis za hrvatsku poviest, 1(1943) 3, str. 240 243. M. Kombol: Poviest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1945. T. Mati: Kataniev De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus. Rad HAZU, 1945, 280, str. 148186. Isti: Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije Preporoda. Zagreb 1945, 41. Isti: Matija Petar Katani, hrvatski uenjak i pjesnik. Osjeki zbornik, 23(1948) str. 163 173. V. Nazor: Kristali i sjemenke. Zagreb 1949, 268270. D. Pinterovi: Prilog topografiji Murse. Osjeki zbornik, 5(1956) str. 5594. N. Pribi: Studien zum literarischen Sptbarock in Binnenkroatien. Adam Aloisius Barievi. Mnchen 1961, 8890, 120125, passim. A. Tth: Az Egyetemi knyvtr a ferenci abszolutizmus korban 1790 1823. Budapest 1963, 8. M. Franievi: Slavonski pisci XVIII. stoljea u okviru hrvatske knjievnosti. Forum, 7(1968) 2/3, str. 324325, 328329. J. Georgevi: Kataniev prilog objanjenju najstarijeg slavenskog pisma. Godinjak Matice hrvatske Vinkovci, 6(1968) str. 209212. V. Gortan: Hrvatski latinisti iz Slavonije. U: Doprinos Slavonije hrvatskoj knjievnosti. VinkovciZagreb 1968, 134135. D. Pinterovi: O Katanievu naunom prvijencu. Arheoloki vestnik (Ljubljana), 19(1968) str. 393401. K. Georgijevi: Hrvatska knjievnost od XVI do XVIII stoljea u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, 266272. R. Bogii: Knjievnost prosvjetiteljstva. U: Povijest hrvatske knjievnosti, 3. Zagreb 1974, 342345. V. Gortan: Latinisti 18. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj. Zbornik Zagrebake slavistike kole, 3(1975) 3, str. 4445. M. Stojanovi: Matija Petar Katanis Latin Poems. iva antika (Skopje), 25(1975) 1/2, str. 217221. Z. Vince: Knjievni jezik Matije Petra Katania, posebno u prijevodu Svetoga pisma. Zbornik Zagrebake slavistike kole, 3(1975) 3, str. 8799. Izloba Matija Petar Katani, 1750 1825. ivot i djelo (katalog). Osijek 1976, 128. R. Bogii: Matija Petar Katani pionir hrvatske knjievne teorije. Umjetnost rijei, 21(1977) 1/3, str. 3135. D. Falievac: Jesenski plodovi M. P. Katania. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 15(1977) str. 5159. M. Kravar: Nacrt prozodijske tipologije hrvatske klasike metrike. Croatica, 8(1977) 9/10, str. 103107. Z.

Posavac: Slavonski neoklasicistiki krug. Revija, 17(1977) 4, str. 6369. V. Vratovi: Kataniev Carmen bucolicum. Umjetnost rijei, 21(1977) 1/3, str. 217 219. V. Bazala: Pregled hrvatske znanstvene batine. Zagreb 1978. M. Kravar: Prilozi povijesti hrvatske klasike metrike. Croatica, 9(1978) 11/12, str. 79105. S. Marijanovi: Matija Petar Katani u Osijeku (bio-bibliografske teme i teze). Ibid., str. 732. I. Slamnig: Hrvatska knjievnost osamnaestoga stoljea. U: Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu. Zagreb 1978, 284285. Z. Vince: Putovima hrvatskoga knjievnog jezika. Zagreb 1978, 140151. R. Bogii: Knjievne rasprave i eseji. Split 1979, 221237. D. Pinterovi: Katani inicijator istraivanja antike Murse. Osjeki zbornik, 17(1979) str. 95106. V. Vratovi: O odnosu i uzajamnim vezama knjievnosti pisane na latinskome i narodnim jezicima. Umjetnost rijei, 23(1979) 1, str. 2122. Isti: O latinskom pjesnitvu Matije Petra Katania. Forum, 19(1980) 12, str. 10551063. R. Katii: Matija Petar Katani i poeci novotokavskog standardnog jezika u Hrvata. Ibid., 22(1983) 10/12, str. 539556. S. Marijanovi: Povratak zaviajnicima. Osijek 1983. I. Lks: Kataniev klasicizam i Sveuilina tiskara u Budimu. Budapest (1984), 217222. S. Marijanovi: Knjiica o ilirskom pjesnitvu jesenski plod Katanieva klasicizma (pogovor). U: M. P. Katani, Knjiica o ilirskom pjesnitvu izvedena po zakonima estetike. Osijek 1984, str. IXIV. M. Pei: Slavonija knjievnost. Osijek 1984, 7074. Z. Posavac: Objavljena je Katanieva poetika. Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 11(1985) 1/2, str. 211216. S. Sran: Ilirstvo Matije Petra Katania. Revija, 26(1986) 2, str. 511. J. Vonina: Jezina batina. Split 1988, 183186. V. Vratovi: Hrvatski latinizam i rimska knjievnost. Zagreb 1989. D. Duki: Kataniev deseterac. Narodna umjetnost, 27(1990) str. 121140. (Prilozi R. Bogiia, J. Majdandia i V. Belaja): Zbornik radova o fra Grguru evapoviu. Osijek 1990, 173185, 187193, 219231. I. Lks: Hrvatsko-madarske knjievne veze u vrtlozima stoljea. Forum, 30(1991) 3/4, str. 344347. R. Katii: Novi jezikoslovni ogledi. Zagreb 1992. Z. Kravar: Barok u staroj slavonskoj knjievnosti. Knjievna revija, 32(1992) 3/6, str. 195231. B. Kunti-Makvi i M. egvi: Kataniev opis Siscije. Opuscula archaeologica, 16(1992) str. 165175. F. E. Hoko: Duhovni lik Matije Petra Katania. Bogoslovska smotra, 64(1994) 1/4, str. 398407. N. Batui: Drama i kazalite u Katanievoj Knjiici o ilirskom pjesnitvu izvedenoj po zakonima estetike. U: Kljuevi raja. Zagreb 1995, 191198. R. Bogii: Hrvatski latinizam u XVIII. stoljeu. Forum, 34(1995) 5/6, str. 479498. B. Kunti-Makvi: Podrijetlo Hrvata prema Matiji Petru Kataniu u njegovu opisu Podunavlja (Budim 1798). U: Etnogeneza Hrvata. Zagreb 1995, 6172. S. Marijanovi: Matija Petar Katani, leksikograf, o hrvatskoj leksikografiji i

leksikografima. Dani hvarskog kazalita, 21. Split 1995, 103120. . Dadi: Katanieva geometrija na hrvatskom jeziku. Dani hvarskog kazalita, 22. Split 1996, 309318. S. Marijanovi: Matija Petar Katani, hrvatski leksikograf i paleograf. Croatica, 26(1996) 42/44, str. 249268. Isti: Nobelovac Theodor Mommsen o Matiji Petru Kataniu. Smotra, 2(1996) 3/4, str. 118124. M. Tatarin: Kako su u Slavoniji u 18. stoljeu prepjevavani psalmi. Dani hvarskog kazalita, 22. Split 1996, 256262, 282284. (Prilozi S. Marijanovia, S. Srana, I. L. Magyara, F. E. Hoka, J. Majdandia, A. Sekulia, I. Zalara, I. Ptha i D. okevia): Znanstveni spomen-skup o Kataniu. Budimpeta 1996. D. Falievac: Kaliopin vrt. Split 1997. B. Kunti-Makvi: Hrvatska povijest i panonska povijest. Osjeki zbornik, 2223(1997) str. 123127. L. Farka: Prvi otisnuti prijevod Biblije u Hrvata. Jezikoslovlje, 1(1998) 1, str. 2034. M. Mogu: Pristup jeziku Katanieva prijevoda Svetoga pisma. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 32(1998) str. 155159. M. Hadihusejnovi-Valaek: O poeziji i glazbi u djelu Matije Petra Katania. U: Glazba, folklor i kultura. Sveani zbornik za Jerka Bezia. Zagreb 1999, 8499. L. Kormaro: Matija Petar Katani, utemeljitelj hrvatske nacionalne numizmatike. Numizmatike vijesti, 41(1999) 1(52), str. 2239. V. urik: U zaviaju slavnog uenjaka. Knjievna revija, 40(2000) 1/2, str. 251289. J. Bratuli: Znaenje Katanieva prijevoda Svetoga pisma. U: Drugi hrvatski slavistiki kongres, 2. Zagreb 2001, 507513. F. E. Hoko: Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2001. (Prilozi L. Despot i S. Marijanovia): Hrvati u Budimu i Peti. Zbornik radova 1997.2000. Budimpeta 2001, 243258, 369403, 405418. V. urik: Katani i Valpovo u njegovo doba. Valpovaki godinjak, 8(2003) str. 5673. D. Falievac: Kaliopin vrt II. Split 2003. H. Sabli-Tomi i G. Rem: Slavonski tekst hrvatske knjievnosti. Zagreb 2003. D. Jeli: Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb 2004. S. P. Novak: Povijest hrvatske knjievnosti, 1. Split 2004. S. Marijanovi: Iznovljavanja. Povratak zaviajnicima, drugi. Osijek 2005. L. Despot: Jezik hrvatskoga biblijskog prvotiska (poveznice). Osijek 2006. S. Kraljevi, J. Maroevi i D. Papratovi: Rije Boja u rijei hrvatskoj. Glas Koncila, 45(2006) 50, str. 10. Stanislav Marijanovi (2009)