You are on page 1of 14

TUMAENJE KRVNE SLIKE I URINA

KRVNA SLIKA RBC-eritrociti (crvena krvna zrnca) koji prenose kiseonik iz plua u ostale delove tela WBC-leukociti (bela krvna zrnca) koji slue za odbranu organizma od bakterija i virusa PLT-trombociti (krvne ploice) koji uestvuju u stvaranju ugruaka i zaustavljanja krvarenja Hb - koncentracija hemoglobina Hct - udeo krvnih elija ili hematokrit u ukupnoj zapremini krvi MCV - srednja zapremina eritrocita MCHC - srednja koncentracija hemoglobina u eritrocitima RDW - irina distribucije eritrocitra,sortiranje eritrocita po veliini MTV - prosena srednja zapremina trombocita NORMALNE VREDNOSTI KRVNE SLIKE Eritrociti (crvena krvna zrnca) - normalno: 3,8-5,8 xE12/1 Sniene vrednosti su najee znak anemije ili gubitka krvi usled krvarenja. Poviene vrednosti mogu biti i kod zdravih ljudi. Leukociti (bela krvna zrnca) - normalno: Odrasli-3,8-10; Deca-5-13xE9/l Rezultat nii od granine vrednosti najee je znak virusne infekcije, a vii bakterijske. Trombociti (krvne ploice) zaduene za zgruavanje krvi) - normalno: 150-400 xE9/l Povean broj trombocita moe da dovede do stvaranja krvnog ugruka u kardiovaskularnom sistemu. Snieni su kod hemioterapija, malignih oboljenja, hepatitisa C... Sedimentacija eritrocita -normalna:2-12 mm/h mm/2h To je nespecifian parametar. Povean je kod akutnih i hroninih oboljenja, maligniteta, velikog broja bolesti, raznih upala... Sniene vrednosti nemaju dijagnostiki znaaj.

KRV - BIOHEMIJSKI PARAMETRI Izgled seruma - normalan: bistar i svetlout Moe biti slabolipemian (slabozamuen), lipemian (zamuen) i mleno lipemi/an (jako zamuen), to ukazuje na poveanu masnou u krvi. esto do ovakvih rezultata dolazi jer se pacijent ne pridrava pravila da 12 sati pre davanja krvi ne uzima hranu. Serum moe biti i crven zbog hemolize i ikterian usled poveanih vrednosti bilirubina.

Glukoza - normalno: 3,5-6,1 mmol/l Poviene vrednosti se javljaju kod dijabetiara, a sniene kod hipoglikemije razliitih uzroka.

Stanje bubrega Urea - normalno 1,7-8,3 mmol/l Kreatinin - normalno: mukarci 62-106; ene 44-80 umol/l Poviene vrednosti se javljaju kod bubrenih oboljenja. Poveana urea, a normalan kreatinin moe da bude i rezultat ishrane bogate proteinima. Poviene vrednosti kreatinina mogu biti i posledica vee fizike aktivnosti ili uzimanja steroida. Smanjene vrednosti se javljaju kod trudnica i ena uopte. Elefctroliti Natrijum - normalan: 139-154 mmol/l Sniene vrednosti kod bubrenih bolesnika Kalijum - normalan: 3,8-5,3 mmol/l Poviiene vrednosti kod bubrenih bolesnika Stanje zglobova Mokrana kiselina - normalna: mukarci 200-420; ene 140-340 umol/L Poviene vrednosti se javljaju kod gihta (taloenja kristala mokrane kiseline u zglobovima). Sniena koncentracija nema dijagnostiki znaaj. Masnoe u krvi Holesterol Preporuen < 5,2; Visok > 6,2 mmol/l HDL holesterol (dobar) Preporuen > 1,54; Nizak < 1,0 mmol/l Dijagnostiki znaaj imaju sniene vrednosti HDL holesterola. U tom sluaju postoji povean rizik nastanka kardiovaskularnih oboljenja. to su vie vrednosti HDL holesterola, to je bolje, jer ovaj holesterol "isti" krvne sudove. LDL holesterol (lo) Preporuen < 2,6; Visok > 4,1 mmol/l Poviene vrednosti obino su povezane sa nepravilnom ishranom i stresom. Tada se poveava rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, pre svih ateroskleroze. Trigliceridi Preporuen < 1,7; Visok > 2,3 mmol/l Poviene vrednosti najee su znak nepotovanja pravila da se ne uzima hrana 12 sati pre vaenja krvi. Sniene vrednosti nemaju dijagnostiki znaaj. Stanje jetre ALT - normalna: 8-41 IJ/I Poviene vrednosti ukazuju na akutno oteenje jetre, najee izazvano terapijom antibioticima, unosom gaziranih pia, sokova...

AST - normalna: 7-38 IJ/I Poviene vrednosti ukazuju na znaajno oteenje jetre ili neka druga oboljenja (na primer neka miina oboljenja) Gama GT - normalna: Mukarci 8-40; ene5-35IJ/I Poviene vrednosti se najee javljaju kod alkoholiara i znak su osteenja jetre. Bilirubin ukupni -Normalan:1,1-18,8 umol/l Poviene vrednosti se javljaju kod oteenja jetre i opstrukcije unih puteva. Sniene vrednosti nemaju dijagnostiki znaaj. Kosti Alkalna fosfataza -normalna: Odrasli 0-270; Deca do 810 IJ/I Jedan od oblika alkalne fosfataze uestvuje u izgradnji kostiju. Poviene vrednosti mogu da ukazuju na poveanu razgradnju kostiju i na mogui razvoj osteoporoze. Kod dece u razvoju vrednost ovog parametra je poviena. Pankreas S-alfa amilaza -normalna: 28-100 IJ/I U-alfa amilaza - normalna: - 0-450 IJ/I Povien nivo ukazuje na poremeaj u funkciji pankreasa. Kotana sr Gvoe - normalno: mukarci 10,6-28,3; ene 6,6-26,0 umol/l Zajedno sa hemoglobinom, eritrocitima i parametrima koji odreuju morfologiju eritrocita (MCV, MCH i MCHC) prua uvid u stanje kotane sri. Odreivanje samo gvoa nema nikavog znaaja za postavljanje dijagnoze anemije.

KRV - OSTALI PARAMETRI Fibrinogen - normalan: 2-4 g/l To je nespecifian parametar. Povean je kod aktunih i hroninih oboljenja, maligniteta, velikog broja bolesti, raznih upala Sniene vrednosti nemaju dijagnostiki znaaj. Proteini - normalni: 66-87 g/l Sniene vrednosfi su znak oteena sintetske funkcije jetre, osim u trudnoi kada se sniene vrednosti esto javljaju. (PT) - Protombinsko vreme - normalna: < 1,3 INR PT se odreuje pacijentima pre operacije kao i kod pacijenata koji su na antikoagulantnoj terapiji kada su oekivane vrednosti od 2,0-4,5 INR.

ANALIZA URINA Normalan urin je bistrog izgleda, ute boje i kisele reakcije. Sve to odstupa od ovoga, mogu je znak nastanka nekog oboljenja. Izgled - normalno: bistar izgled Zamuen urin - ukazuje na povean broj leukocita, odnosno na neki upalni proces, kao i na gljivice, bakterije, sluz i sve druge elemente koji se mogu nai u sedimentu urina. Boja - normalno: uta boja Tamnosme urin - ukazuje na poveanje bilirubina, to je najee znak oteenja jetre, odnosno pojave utice. Neki ljudi inae imaju povean bilirubin, tako da je njima ovakav izgled urina normalan. Crven urin - ukazuje na prisustvo hemoglobina, to najee ukazuje na oteenje bubrega, zbog koga se u urinu javlja krv (najee kamen u bubregu ili pesak), ali i na razne upalne procese, oteenje mokranih kanala i beike. Reakcija - normalno: kisela reakcija Alkalna reakcija - najee ukazuje na bakterijsku infekciju. Relativna gustina - referentna vrednost (za odrasle) 1,012- 1,025 Poveana gustina moe da bude znak dijabetesa, hipertenzije, poremeaja funkcije hormona nadbubrene lezde, oteenja bubrega. Nastaje i usled poveanog gubitka vode - povraanje, dijareja, kao i visoka temperatura. Sniena je najee kod poveanog izluivanja urina. Proteini - normalno: negativni Mogu da budu pozitivni usled poveane fizike aktivnosti ili u trudnoi, kada to nije znak patolokih promena. Pojava proteina u urinu u svim ostalim stanjima znak je nekog upalnog procesa. Glukoza - normalno: negativna Pozitivan rezultat glukoze u urinu je uglavnom je povezan s poveanim vrednostima ovog parametra u krvi (iznad 10 mmol/L), to se najee deava kod dijabetiara. Urobilinogen- normalno: negativan Bilirubin - normalno: negativan Pozitivni rezultaii mogu da budu znak oteenja jetre ili ui. Aceton - normalno: negativan Pozitivan nalaz prisutan kod dijabetiara.

SEDIMENT URINA Eritrociti svei - normalno: negativni Pozifivni su najee znak prisustva mokranih kamenaca ili peska u bubregu i mokranim putevima. Eritrociti bledi - normalno: negativni Pozitivni su najee znak skoro preleane infekcije ili hronine bolesti bubrega. Leukociti- normalno: do5 Broj leukocita do 50 (dosta) ili vie od 50 (masa) najee ukazuje na neki upalni proces u organizmu. Epitelne elije ploaste - normalno: malo Ove elije oblau urinami trakt. Njihova pojava u urinu u bilo kom obimu nema vei dijagnostiki znaaj. Epitelne elije okrugle - normalno: negativne Pozitivan nalaz ukazuje najee na oteenje bubrega. Bakterije - normalno: negativne Pozitivan nalaz je najee znak bakterijske infekcije, a moe da bude i posledica nehigijene ili nepravilno uzetog urina - nesterilna posuda. Urati amorfni - normalno: negativni Pozitivan nalaz nema dijagnostiki znaaj. Kristali kalcijum-oksalata - normalno: malo Pozitivan nalaz ne mora da ukazuje na oboljenje, ali moe da bude znak peska u bubregu. Kristali mokrane kiseline - normalno: negativni Pozitivan nalaz ukazuje na neka oboljenja bubrega. Kristali tripl-fosfata - normalno: negativni Pozitivan nalaz moe da bude znak bakterijske infekcije. Sluz - normalno: negativna ili malo Pozitivan nalaz nema vei dijagnostiki znaaj. Gljivice - normaho: negativne Pozitivan nalaz je najei znak gljivine infekcije, a mogu se javiti i kod dijabetiara. Cilindri - normalno: negafivni Pozitivan nalaz ukazuje na hronino bubreno oboijenje.

TUMAENJE BIOHEMIJSKIH ANALIZA KRVI

Alkalna fosfataza (ALP) Alkalna fosfataza je grupno-specifini enzim koji katalizuje hidrolizu monoestera fosfatne kiseline i alkohola. Enzim je prisutan najvie u epitelu tankog creva, bubrenim tubulima, kostima, jetri, placenti i leukocitima. ALP u serumu zdravih odraslih osoba uglavnom potie iz jetre, a u serumu dece i iz kostiju. Normalne vrednosti u krvi: 78-217 U/l za mukarce; 68-234 U/l za ene. Poviene vrednosti mogu da ukazuju na poveanu razgradnju kostiju i na mogui razvoj osteoporoze, na bolesti kostiju (osteosarkom, metastaze, hiperparatireiodizam, Padetova bolest). Karakteristino je povienje u sluajevima postojanja prepreke u unim putevima (kamen, oiljno tkivo, rak), ali i kod oboljenja jetre. Neka oboljenja poput Hodgkinove bolesti, kongestije srca i ulcerativnog kolitisa daju umereno poviene vrednosti ALP-a u serumu. Poveane vrednosti pokazuju da se proces razgradnje i izgradnje kostiju odvija "punom parom", to je normalno samo u detinjstvu ili nakon preloma. Takoe, ALP je fizioloki povien kod trudnica u treem trimestru trudnoe.

Gama glutamil transferaza (GGT) GGT je veoma osetljiv indikator za oboljenja jetre, mada je prisutan i u pankreasu i bubrezima. Najvie -GT-a ima u bubregu, prostati, jetri, epitelu tankog creva i mozgu, nalazi se na mestima intenzivne apsorpcije aminokiselina. Normalne vrednosti su 8-40 za mukarce i 5-35IJ/I za ene. Aktivnost je poviena kod ciroze jetre, akutnog virusnog hepatitisa, hroninog hepatitisa, pankreatitisa, infarkta miokarda, postojanja opstrukcije u unim putevima, primarnih ili metastatskih tumora jetre, oteenja jetre izazvanog alkoholizmom, dekompenzovane srane bolesti i zloudnog tumora pankreasa.

Aminotransferaze (Transaminaze) Aminotransferaze su unutarelijski enzimi koji uestvuju u metabolizmu aminokiselina i ugljenih hidrata. U visokim koncentracijama se nalaze u jetri, miiima i mozgu. Odreivanje katalitike aktivnosti tih enzima znaajno je u dijagnostici bolesti jetre i infarkta miokarda, i u diferencijalnoj dijagnostici bolesti jetre, pankreasa i drugih bolesti. Prisutni su u krvi u dva oblika: kao AST (ili SGOT) i ALT (ili SGPT). Poviene koncentracije ovih enzima govore o propadanju ili oteenju prvenstveno jetre, (akutne infekcije ili toksinog oteenja jetre, ciroze ili rak jetre) i infarkta miokarda. Aspartat aminotransferaza (AST) AST-a ima najvie u jetri, sranom miiu, manje u mozgu, bubrezima, pankreasu, pluima i u nizu drugih organa.

Normalne vrednosti : 7-38 IJ/I Poviene vrednosti AST-a su prisutne kod infarkta miokarda, miine distrofije, kod bolesti jetre (izrazito visoke vrednosti kod virusnog hepatitisa i u akutnom toksinom hepatitisu, kod opstruktivnog ikterusa, ciroze jetre, aktivnog hroninog hepatitisa). Alanin aminotransferaza (ALT) Normalne vrednosti: 8-41 IJ/I Poviene vrednosti ukazuju na akutno oteenje jetre, najee izazvano terapijom antibioticima, unosom gaziranih pia, sokova, a poviene su i kod virusnih hepatitisa, kod bolesti pankreasa (hronini i akutni pankreatitis i karcinom) i kod masivnog infarkta.

Alfa amilaza Alfa amilaza je enzim male molekularne mase. Po mestu delovanja spada u enzime digestivnih sokova. Odreivanje katalitike koncentracije alfa amilaze koristi se u dijagnostici i praenju uspeha u terapiji akutnog pankreatitisa i za otkrivanje upalnih procesa pljuvanih lezda. S-alfa amilaza normalne vrednosti: do 32.0 WJ - (28-100 IJ/I) U-alfa amilaza normalne vrednosti: - do 64.0 WJ - (0-450 IJ/I) Amilaza je poviena u serumu obolelih od bolesti pankreasa (akutni pankreatitis, tumori) i kod bolesti pljuvanih lezda (mumps), a moe biti poviena i kod bolesti bilijarnog trakta (holecistitis, holangitis, holelitijaza), perforacije ira na elucu, intestinalnoj opstrukciji, ileusu, uremiji i u postoperativnim stanjima.

Kreatin kinaza (CPK) CPK cepa kreatin fosfat i tom prilikom se dobija energija neophodna za funkcionisanje elijskog metabolizma. Ovim enzimom su bogati skeletni i srani miii i mozak. Povienje nivoa u krvi javlja se u svim sluajevima gde su oteena i razorena pomenuta tkiva - srani infarkt, povrede miia, miine distrofije i premorenost, hipotireoza i modani udar praen nekrozom.

Laktat dehidrogenaza (LDH) LDH je enzim koji sa nalazi u jetri, srcu, bubrezima, skeletnim miiima i eritrocitima i katalizuje meusobno pretvaranje laktata i piruvata. Povien je u megaloblastnoj i pernicioznoj anemiji, virusnom hepatitisu, oku, hipoksiji, infarktu miokarda, cirozi, opstruktivnoj utici, bubrenim bolestima, metastatskom karcinomu, kod svih stanja praenih propadanjem skeletnih miia, jetre, plua, koe. Takoe, i kod raspadanja crvenih krvnih zmaca i nekih tumora.

Bilirubin

Bilirubin je krajnji produkt razgradnje proteina koji sadre hem. Oko 80 % bilirubina nastaje razgradnjom hemoglobina iz eritrocita (nakon 120 dana ivota eritrocita u krvi) u retikuloendotelnom sistemu (RES). Preostalih 20 % dnevno stvorenog bilirubina nastaje iz prethodnika eritrocita u kotanoj sri (neefikasna eritrocitopoeza) i drugih hem proteina (mioglobin, citokromi, katalaza). Metabolie se u jetri i izluuje u ui. Akumulira se u krvi kada postoji oteenje jetre, zapuenje unih puteva ili poveano razaranje crvenih krvnih zrnaca. Odreivanje bilirubina ima veliki znaaj u diferencijalnoj dijagnostici utica. Normalne vrednosti u krvi: 3-30 mikromola/L. Mali porast ukazuje na izmenjenu funkciju jetre. Uzroci povienja mogu biti dugotrajno leenje nekim lekovima (tetraciklini, antiinflamatorni lekovi), postojanje kamena u ui ili virusna upala - hepatitis (A, B i C). Retko je povien i u drugim sluajevima abnormalnosti enzimskog sistema u organizmu, kao i kod dugotrajnog gladovanja ili nedovoljnog unosa hranljivih materija. Sniene vrednosti nemaju dijagnostiki znaaj.

Urea Urea je krajnji produkt metabolizma belanevina. Izluuje se putem bubrega tj. mokrae azotemija il i uremija predstavlja gomilanje azotnih jedinjenja u krvi zbog poremeene funkcije bubrega. U normalnim okolnostima te materije se gotovo uvek odstranjuju putem mokrae. Normalne vrednosti uree u krvi: 2,8-7,2 mmol/l. Poviena koncentracija uree u serumu je kod bolesnika koji imaju smanjenu funkcionalnu sposobnost bubrega (glomerulonefritis, pijelonefritis, nefroskleroza) i kod bolesnika kod kojih je poveana razgradnja proteina u organizmu (groznica, nekroza) i povrede. Sniena je kod dugotrajnog gladovanja i tekih oteenja jetre.

Kreatinin Kreatinin nastaje iz kreatina, krvlju dolazi do bubrega gde se delom izluuje iz organizma. Koncentracija kreatinina u serumu zavisi prvenstveno od glomerularne filtracije, pa je dobar pokazatelj funkcije bubrega. Normalne vrednosti: 53-124 umol/l Povien je kod akutne i hronine bubrene insuficijencije, prepreke u mokranim putevima i oteenja funkcije bubrega nekim lekovima ili otrovima. Poviene vrednosti kreatinina mogu biti i posledica vee fizike aktivnosti ili uzimanja steroida. Uzrok moe da bude i jak proliv koji je doveo do dehidracije organizma. Smanjene vrednosti se javljaju kod trudnica i ena uopte.

Mokrana kiselina (urati) Mokrana kiselina je proizvod metabolizma purina, materije koja nastaje razlaganjem hrane i nukleinskih kiselina u organizmu. Kako je ona raspadni produkt metabolizma, organizam je mora eliminisati, a to ini na dva naina: dve treine preko mokrae, a jednu treinu putem stolice. Normalne vrednosti: mukarci 200-420; ene 140-340 umol/L. Poviene vrednosti se javljaju kod gihta (taloenja kristala mokrane kiseline u zglobovima), a razlog povienog nivoa mokrane kiseline moe biti i smanjena sposobnost bubrega da je izlui. Visoke vrednosti se zapaaju i kod pojedinih oblika raka, visokog krvnog pritiska i u trudnoi, kod alkoholiara, u Daunovom sindromu, kod trovanja olovom, loe ishrane, bolesti jetre, kod gojaznosti i psorijaze. Stres i izuzetno naporne fizike aktivnosti, kao i oteenje funkcije bubrega takoe dovode do njenog porasta. Pojedini lekovi, a pre svih terapija citostaticima ili zraenjem kod pojedinih vrsta raka podie ekstremno njen nivo usled raspada velikog broja tumorskih elija iz kojih se oslobaa purin, a samim tim i mokrana kiselina. Sniena koncentracija nema dijagnostiki znaaj.

Lipidi Visoki rizik uestalosti ateroskleroze su bolesti uzrokovane poremeajem metabolizma lipida. Poremeaji metabolizma lipida se procenjuju na osnovu koncentracija holesterola i triglicerida u plazmi, i podataka dobijenih elektroforezom lipoproteina.

Holesterol Stvara se u jetri. Njegova koncentracija u krvi je usko povezana sa metabolizmom masti u organizmu, a zavisi i od niza drugih faktora: pre svega naina ishrane, naslea, rada hormona tj. lezda sa unutranjim luenjem, funkcije i integriteta vitalnih organa poput jetre i bubrega. Normalne vrednosti u krvi: 3,10 - 5,5 mmol/l. Povien je kod ishrane bogate masnim materijama, u poetnoj fazi hepatitisa, opstruktivnom ikterusu, lipoidnoj nefrozi, diabetes mellitusu, hipotireozi i nizu naslednih bolesti (hiperholesterolemija tip IIa). I neki lekovi mogu da povise nivo holesterola, kao npr. anabolici i kontraceptivi. Sniene vrednosti su obino kod hiperfunkcije tiroideje, kod nekih bolesti kod kojih postoji teko oteenje jetre (ciroza i teki hronini hepatitisi). Smanjen je i kod pothranjenosti, anemije i u sluaju uzimanja lekova poput aspirina, estrogena, hormona titne lezde.

HDL-holesterol

Od ukupnog holesterola u serumu oko 20% otpada na HDL kolesterol (Heavy density cholesterol). HDL holesterol, odnosno njegova podfrakcija, HDL2 ima protektivnu ulogu. to su vie vrednosti HDL holesterola, to je bolje, jer ovaj holesterol "isti" krvne sudove. Normalne vrednosti su 1.03-1.55 mmol/L. Poveani HDL je pokazatelj zatienosti od kardiovaskularnih bolesti. I minimalno smanjenje upuuje na poveani rizik od ateroskleroze (taloenja rnasnoa na unutranjim zidovima krvnih sudova, to dovodi do njihovog zaepljenja i bolesti kao to su infarkt srca i modani udar).

LDL holesterol LDL kolesterol ili lo holesterol i njegovo odreivanje je vano kao faktor rizika za koronarna oboljenja i za aterosklerozu Normalne vrednosti su 1,55-4,53 mmol/L. Poviene vrednosti obino su povezane sa nepravilnom ishranom i stresom. Tada se poveava rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, pre svih ateroskleroze.

Trigliceridi Masnoa iz hrane se hidrolizuje u tankom crevu, apsorbuje i resintetie u elijama crevne sluzokoe, ulazi u limfne sudove i u cirkulaciju tj. stie do jetre. Viak se deponuje u obliku masnih naslaga. Normalne vrednosti su 0,46-2,28 mmol/L. Povien je nivo kod poveanog unosa hranom, oteenja funkcija jetre, hroninog alkoholizma, eerne bolesti, nefrotskog sindroma, hipotireoze, opstrukcije unih puteva, uzimanja nekih lekova npr. kontraceptiva, i to je za savremenog oveka veoma vano istai stres. Smanjenje koncentracije triglicerida je od manje dijagnostike vrednosti i moe se nai kod malnutricije, malapsorpcije, hipertireoze, terminalnih stanja bolesti jetre.

Ukupni proteini Proteini su gradivni materijal oveijeg tela. Sastavljeni su od aminokiselina meusobno povezanih peptidnim vezama. Prema sastavu proteini se dele na jednostavne i sloene. Jednostavni proteini izgraeni su samo od aminokiselina, a sloeni proteini pored svoje proteinske strukture sadre i tzv. neproteinsku ili prostetinu grupu. Funkcija pojedinih proteina moe biti: odravanje osmotskog pritiska, enzimska, odbrambena, gradivna, puferska, transportna, hormonska itd.

Poveana koncentracija ukupnih proteina hiperproteinemija javlja se kod dehidratacije, paraproteinemije i mijeloma i hroninih bolesti (ciroza jetre, SLE, sarkom, kronine upale). Sniena koncentracija ukupnih proteina hipoproteinemija javlja se kod prekomerne hidratacije, gubitka proteina iz organizma, smanjene sinteze proteina ili poveanog katabolizma proteina (hipertireoza, diabetes melitus, nefroza, malapsorpcija), kod leukemije i nekih drugih malignih bolesti.

Albumini Albumin je protein koji se sintete u jetri, osnovna mu je funkcija odravanje ravnotee tenosti u organizmu. Smanjene koncentracije albumina se javljaju kod jake proteinurije (nefrotski sindrom), uroenih greaka organizma (disalbuminemija i analbuminemija), bolesti jetre, opekotina i enteritisa.

Glukoza Glikemija pokazuje koliinu glukoze (eera) u krvi. Koncentracija glukoze u krvi se odrava u granicama normale delovanjem sloenog hormonskog sistema. Normalne vrednosti: 3,5-6,1 mmol/l. Poviena koncentracija glukoze - hiperglikemija diabetes mellitus, feohromocitom, teke opekotine, ok, stanja sa povienim adrenalinom. Sniena koncentracija glukoze - hipoglikemija hiperplazija, adenom i karcinom pankreasa, manjak hormona koji su antagonisti adrenalina, kod poremeaja u metabolizmu glikogena i ponekad kod bolesti jetre.

Glukoza tolerans test (OGTT) Dijagnoza eerne bolesti ili drugih oblika poremeaja u metabolizmu ugljenohidrata potvruje se izvoenjem klasinog testa tolerancije na optereenje glukozom (OGTT). OGTT je test kojim se ispituje metabolizam ugljenohidrata i pomou kojega se moe prepoznati rani stadijum dijabetesa. Koncentracija glukoze je, nakon optereenja organizma glukozom, poviena i u testu se odreuje vreme za koje e koncentracija glukoze pasti na normalu. Ovaj test oponaa fizioloko uzimanje hrane pod standardnim uslovima.

Gvoe Gvoe je jedan od esencijalnih oligoelemenata u organizmu, sastavni je deo hemoglobina, mioglobina, citohroma i mnogih enzima. Glavno skladite gvoa je retikuloendotelni sistem, zatim jetra, slezina, kotana sr i bubrezi. Koncentraciju gvoa u serumu odreuje nekoliko faktora ukljuujui apsorpciju iz creva, deponovanje u crevima, jetri, slezini i kostnoj sri, gubljenje hemoglobina i sinteza novog hemoglobina. Zajedno sa hemoglobinom, eritrocitima i parametrima koji odreuju morfologiju eritrocita (MCV, MCH i MCHC) prua uvid u stanje kotane sri. Odreivanje samo gvoa nema nikavog znaaja za postavljanje dijagnoze anemije. Normalne vrednosti: 8,9-30 umol/L. Smanjena koncentracija gvoa u serumu (hiposideremija) je posljedica nedostatka gvoa u organizmu iji uzrok moe biti malnutricija, malapsorpcija, gubitak gvoa (nefroza, nefritis, tea krvarenja) ili smanjeno otputanje gvoa iz RES-a (akutne i hronine infekcije, autoimune bolesti) i u toku perioda aktivnog i intenzivnog stvaranja elija krvi (hematopoeze). Povieno je kod viestrukih transfuzija, prekomernog davanja preparata gvoa, poveanog ubrzanog razaranja crvenih krvnih zrnaca, razliitih vrsta anemija, hemohromatoze i virusne upale jetre, kod trovanja olovom.

TIBC I UIBC Gvoe se u telu transportuje spojeno sa belanevinom globulin transferinom ili siderofilinom. Od koliine transferina u serumu zavisi koliko se gvoa moe vezati, odnosno koliki je ukupni kapacitet vezivanja gvoa u serumu, TIBC (total iron binding capacity). Normalno je da samo jedan deo transferina ima vezano gvoe, dok je drugi deo transferina slobodan, tj. nezasien. Taj deo transferina koji jo moe vezivati gvoe zove se nezasieni kapacitet vezivanja gvoa, UIBC (unsaturated iron binding capacity). TIBC je smanjen u cirozi, hemohromatozi, nefrozi, hroninim infekcijama i malignim bolestima, kod razaranja crvenih krvnih zrnaca, uremije. Porast TIBC-a se esto javlja kod stanja sa smanjenom koncentracijom gvoa u organizmu, kod nekroze jetre zbog otputanja feritina, kod ena koje koriste oralne kontraceptive, kod anemija, krvavljenja, trudnoe i akutnog hepatitisa.

Elektroliti Elektroliti uestvuju u odravanju ravnotee i raspodele vode, odravaju normalni osmotski pritisak i hidrataciju, potpomau rad srca i drugih miia, aktivatori su enzima itd.

Kalijum

Izuzetno vaan mineral koji direktno utie na funkciju nerava i miia, pre svega, u smislu njihove oteene kontraktilne sposobnosti. Normalne vrednosti: 3,8-5,3 mmol/l. Povien je kod insuficijencije bubrega i nadbubrene lezde, i nagle terapije visokim dozama kalijumovih soli, hiperfunkcije nadbubrene lezde. Smanjene koncentracije kalijuma u serumu su kod gubitka usled prekomerne diureze, povraanja, proliva ili pankreasne fistule, kod dilucije ekstracelularne tenosti, hiperfunkcije nadbubrene lezde, nedovoljne ishrane, gladovanja, gubitka povraanjem ili dijarejom i naglog prelaza kalijuma iz ekstracelularne tenosti u eliju (dijabetina acidoza).

Natrijum Zajedno sa anjonima predstavlja najvei deo osmotski aktivnih materija u plazmi koje reguliu u velikoj meri raspodelu vode u telu. Normalne vrednosti: 139-154 mmol/l. Poviene koncentracije nastaju kod hiperfunkcije nadbubrene lezde, kod preteranog gubitka tenosti (povraanje, proliv), traume ili oboljenja centralnog nervnog sistema. Smanjen je u sluaju insuficijencije bubrega i nadbubrene lezde, neadekvatnog unosa, preteranog gubitka, gastrointestinalnih poremeaja (gastritis, tumor eluca, intestinalna opstrukcija), jake diureze, hipofunkcije i infektivnih bolesti (pneumonija).

Hlor Predstavlja neorganski anjon u vanelijskoj tenosti. Izuzetno je vaan za odravanje kiselinskobazne ravnotee u organizmu. Ukoliko se gubi dolazi do alkaloze (baznosti), kao u sluajevima povraanja, proliva, ozbiljnije insuficijencije bubrega sa gubitkom soli, hroninog plunog emfizema, eerne bolesti, prekomernog znojenja, poremeaja rada nadbubrenih lezda, metabolike alkaloze. Kada se hlor preterano konzumira ili zadrava u organizmu dolazi do ispoljavanja acidoze (kiselosti). To se via pre svega kod bubrenih bolesti, dehidratacije (gubitka tenosti iz organizma) i preteranog leenja fiziolokim rastvorom.

Magnezijum Prvenstveno je meuelijski elektrolit. Znaajan je za prenos signala izmeu nerava i miia kao i pravilno funkcionisanje srca i krvnih sudova. Povienje nivoa se retko javlja i to kod uzimanja prekomernih koliina soli magnezijuma, najee intravenski ili u vidu injekcija. S obzirom na smanjenje koncentracije ovog minerala u svakodnevnoj ishrani daleko je ei

njegov manjak. Javlja se i kod pothranjenosti i gladovanja, gubitka uestalim stolicama, hroninog alkoholizma i hronine upale jetre.

Kalcijum Kalcijum se u organizmu nalazi najveim delom u kostima, manjim delom u plazmi (1-2%), Nivo kalcijuma u organizmu, a samim tim i u krvi, direktno zavisi od harmoninog rada lezda sa unutranjim luenjem (pre svega paratitastih lezda), unosa namirnica koje sadre kalcijum, aktivnosti organa za varenje i stanja bubrega. Povien je kod visoke koncentracije nivoa hormona paratitaste lezde, kod pojedinih tumora i metastaza tumora u kostima, kod vika vitamina D, dugotrajne imobilizacije tj. svih bolesti praenih razgradnjom kostiju. Moe biti i snienih vrednosti u sluaju kod hipoparatireoidizma, manjka vitamina D, insuficijencije bubrega, velikog broja bolesti varenja, smanjenja koliine belanevina u organizmu, upale pankreasa.

Fosfor Fosfor je uz kalcijum vaan za izgradnju kostiju, takoe je vaan u aktivaciji mnogih metabolikih puteva. Njegova koncentracija u serumu je pod direktnim uticajem paratitastih lezda, ishrane, apsorpcije u organima za varenje, funkcije bubrega i metabolizma kostiju. Poviene koncentracije fosfora nalazimo kod Pagetove bolesti, nekih malignih bolesti i kod pacijenata kod kojih zarastaju kosti. Povien je kod insuficijencije bubrega, hipoparatireoze i hipervitaminoze D. Smanjenu koncentraciju fosfora nalazimo kod malapsorpcije, kod preterane konzumacije alkohola i kao posledica uzimanja nekih lekova smanjen kod hiperparatireoze, D hipovitaminoze, hroninog alkoholizma, oboljenja jetre, poremeaja acidobazne ravnotee.

You might also like