ARISTOTEL ETIKA VRLINE Aristotelova se etika nalazi zabiljeena u dvjema raspravama:

Nikomahovoj etici i Eudemovoj etici.

Knjige IV, V, i VI Eudemove etike identine su sa V, VI, i VII knjigama Nikomahove etike. Veina aristoteliara smatra da je Aristotel napisao Eudemovu etiku u svom ranom periodu stvaranja, i koristio njezine dijelove prilikom pisanja Nikomahove etike., koja je posveena Aristotelovom sinu ili ocu, koji su obojica nosili isto ime (Nikomah).

Nikomahova etika je najupotpunije i oigledno najzrelije djelo. Magna Moralia, djelo koje je nastalo
nakon smrti Aristotela, ne kazuje nita novo o ve poznatom Aristotelovom nauku. Tekst zbunjuje i sadri mnoge digresije, no u njemu se ipak nalazi dosljedna i cjelovita etika teorija. Etika vrline, zvana katkada i "aretejska", prema grkoj rijei za vrlinu (arete), jedna je od triju glavnih teorija u filozofiji morala ili udorea. Druge su dvije konzekvencijalizam i deontologija: Prema konzekvencijalistima, morali bismo uvijek misliti na oekivane posljedice svojih djela. Prema deontologiji trebali bismo djelovati prema pravilima, bez obzira na posljedice. Dobar ivot Aristotel je svoja predavanja o etici namijenio mladiima i u njima im odgovarao na pitanje: "to trebam initi da bih ivio dobrim ivotom?" To ne znai da se pita to bismo trebali initi da u ivotu osiguramo simbole uspjeha - novac, mo ili javni ugled. Moda je to za uspjean ivot nuno, ali to nije njegova bit. Pitanje je zapravo kako uivati u ivotu i iz njega izvui najvie. Odgovor, koji slijedi iz njegove teleoloke metafizike glasi da e se to dogoditi ako ljudi svoj ivot ive u potpunom skladu sa svrhom ili funkcijom ljudskog bia. Da bi to inili, moraju ivjeti i razborito i krjeposno, a zbog toga su Aristotelovi spisi o tim temama djelo filozofije morala, a ne nekakav prirunik za uspjeh u ivotu (kakvih danas ima u popularnoj literaturi koja koristi trikove psihologije, marketinga, mode...) Eudaimonia plan ivota Taj "plan ivota" stvarno zvui nekako kruto i neprirodno. Rije je zapravo o "zadovoljnom, ispunjenom i dobrom ivotu u vedrini i s mnogo aktivnosti".

Mnogi danas ne misle tako. Veina misli da se uspjeh u ivotu mjeri materijalnim stvarima, a nezadovoljstvo se esto smatra zdravstvenim problemom.
Tu vrstu poeljnog ivota Grci su opisivali samo jednom rijeju: "eudaimonia". Sastavljena je od rijei eu (dobro, valjano ili ispravno) i daimon ("demon" ili unutarnji duh). Kako to "blaenstvo" postii, bila je glavna tema rasprave. Moda tako da postanemo poznati i priznati? Aristotel misli da je svakako vano da nas drugi potuju i da sami sebe potujemo, ali to ne mogu biti krajnji ciljevi. Pronicljivo istie: Javna ast vie nam govori o onima koji je daju, nego o

onima koji je primaju.

Trebao bi to biti i ivot ispunjen zadovoljstvom i ugodom, ali tu je Aristotel vrst: ugoda jest dobra, ali nije najvie Dobro.

Je li ugoda dobro? Aristotel istie kako monici esto posveuju ivot ugodi, moda jednostavno zato to im moe biti. Time daju lo primjer i mnogi ih pokuavaju oponaati. Ali, to je ivot primjeren samo ivotinjama i djeci. Kupovanje zadovoljstva, prema kome se odnosimo kao da je roba za koju radimo, ne moe za ljude biti najvie Dobro. Za njega je ugoda ono to usavrava neko djelovanje. Kada se zadubimo u neto korisno i plodonosno, osobito ako to obavljamo dobro, utonemo u rad i gubimo osjeaj za vrijeme. To je, misli Aristotel, pravo zadovoljstvo. Kontemplacija je srea Zapravo, "savrena" se srea moe nai samo u intelektualnom promiljanju, kontemplaciji. Za ljude je najbolje proivjeti ivot u istraivanju i divljenju prirodnom svijetu. Mudrost (na grkome "sophia", a odatle philosophia, ljubav prema mudrosti) je najvia intelektualna vrlina, kombinacija znanstvenog znanja i intuicije: Najvie bie sastoji se iskljuivo od razuma i vjeno kontemplira sebe. Najvie bie je Nepokretni pokreta, koji mijenja druge ali se sam ne mijenja. Mi ljudi imamo u sebi traak toga najviega bia, nau razumnost. Dakle, kad promiljamo nepromjenjivi svemir, mi smo boanski koliko kao ljudi moemo biti.

Ta je vrsta kontemplacije poput neke vrste molitve. Ako je um boanstven u usporedbi s ovjekom, ivot uma mora biti boanstven u usporedbi sa ivotom ljudskog bia. Usto, "morali bismo, koliko je na nama, teiti za besmrtnou i initi sve to moemo kako bismo ivjeli u skladu s onim najviim to je u nama." Utjecaj osjeaja na razum Budui da je i nama i Aristotelu jasno da e tek malo njih moi provesti ivot u kontemplaciji oni dovoljno imuni, prije svega - njegovo je miljenje pomalo udno. No, o eudaimoniji je imao jo tota rei, a to njegovoj etici daje snagu i trajnu vanost. Kako bismo trebali ivjeti ako se ne moemo cijeli ivot baviti kontemplacijom? Prvo nam treba odreeno materijalno blagostanje i malo sree. Ali to nee biti dovoljno. Moramo ispitati kako mislimo. Dua se sastoji od racionalnog i iracionalnog dijela. Glavni element iracionalnog dijela due ine nai osjeaji - poput ljubavi, straha, samilosti i radosti. Ti osjeaji snano utjeu na nae postupke i zbog njih esto upadamo u nevolje. Dakle, svoje bismo osjeaje morali znati obuzdavati. Kada bismo u pravo vrijeme i u pravoj mjeri mogli imati prave osjeaje, tada bismo djelovali dobro i dosljedno i ivjeli bismo uspjenim ivotom. Meutim, osjeaje nije lako drati pod nadzorom. esto ne moemo sprijeiti da neto osjeamo, ak i ako znamo da je neprikladno ili tetno.

Krjepost due Aristotel nam savjetuje da se u osjeajima ravnamo prema onome to prilii pojedinim okolnostima, tako da elimo initi to je ispravno. A "ispravno" tu znai ono to je razborito. Ako se nae u velikom iskuenju da uini neto loe - da ukrade, na primjer - i popusti, ovjek dugorono gledano vjerojatno nee biti sretan i zadovoljan, jer vjerojatno je da e ga uhititi prout e se kao nepoten nitko mu nee vjerovati policija e ga imati na oku morat e se brinuti kako da prikrije nepotenje.

Ako, pak, odoli kunji ali s tekom mukom, ni tada nee biti spokojan. ivot u vjenoj borbi s iskuenjima nije ba neka zabava. Zadovoljan i sretan bit e prije svega samo ako uope ne padne u iskuenje, ili ako mu moe lako odoljeti. Onome tko se othrvao velikoj kunji mogli bismo se diviti, ali bismo radije bili osoba koja uope ne pada u iskuenje. Aristotel ljudima preporuuje to posljednje. To je "krjeposna djelatnost due". Prava mjera Jedini ostvariv nain da ponemo vladati osjeajima, misli Aristotel, jest vjebanje i navika Navikavanje na to da primjereno proivljavamo osjeaje. Moralno uvjeravanje ne djeluje. Aristotel ne misli da bismo se trebali uvjebati u tome da nita ne osjeamo. Ne, osjeaji su normalan i prirodan dio ljudskoga bia. Uvjebavanje se sastoji u razvijanju onoga to naziva moralnim vrlinama ili krjepou. "Krjepost" zvui pomalo starinski i esto se opisuje kao izvrsnost karaktera. Moda je najbolje rei da je to ustaljen nain doivljavanja osjeaja, tako da u svakoj situaciji imamo pravi osjeaj i taj osjeaj imamo u pravoj mjeri Nije dobro kada je osjeaj previe snaan, kao ni kada je preslab. Tada su to poroci. Na primjer, hrabrost je moralna vrlina koja nam treba da bismo se nosili s osjeajem straha. Ali, strah ne elimo ukloniti jer je esto korisno, katkada i presudno, sredstvo preivljavanja. Stvar je u tome da ga treba osjeati u pravoj mjeri. Ako smo pretjerano odvani, postajemo nepromiljeni, ako nismo dovoljno odvani, preplavljuje nas strah i postajemo kukavice. Nepromiljenost i kukaviluk su poroci. Ako smo skloni bilo jednom bilo drugom, neemo moi biti spokojni i zadovoljni. To je glasovito Aristotelovo uenje o pravoj mjeri - "sredini" ili "nepretjerivanju". Dareljivost i prosjek Svaka je vrlina "sredina", ili prosjek, izmeu dvaju poroka - poroka pretjeranosti i poroka nedostatnosti. Dareljivost je vana vrlina koja nas meusobno vezuje. Bez nje bi ivot bio pust. Jasno, mogue je biti nedostatno dareljiv i tada govorimo o poroku krtosti. Ali, mogue je biti i previe dareljiv rasipnost; moda kad bismo dali previe novca pa nam ne bi ostalo dovoljno za same sebe. To je takoer porok. A opet, ta sredina nije neto to se moe izraunati. Ako je 12 kuna previe a 6 premalo, to ne znai da je 9 kuna pravi iznos. To "ovisi o osobi ".

Imuniji bi trebao dati vie nego siromaan. Takoer, neki ljudi vie zavrjeuju dareljivost nego drugi. Slijedi brutalno praktian zakljuak, da bi jak i io mladi trebao biti hrabriji od starijeg mukarca, koji vie nije u cvijetu mladosti. Uloga drave Svaka vrlina zahtijeva poprilian trud, ali nije neostvariva. Mladi moraju poeti rano vjebati i treba im vodstvo starijih, obitelji i drave. Drava snosi posebnu odgovornost kako bi se ljudi navikli na vrline zato to ona donosi zakone. Svrha zakona nije toliko kanjavanje onih koji ga kre, nego poticanje ljudi da se krjeposno ponaaju Ako se opetovano ponaamo krjeposno, ak i ako to ne elimo, moemo postati krjeposni ljudi. Na primjer, time to se prisiljavaju prema drugima biti dareljivi i prihvaaju savjete starijih o tome prema kome biti dareljiv i koliko, mladi e se naposljetku pretvoriti u dareljive ljude. Adolescentska pobuna nije neto ime bi se Aristotel bavio u svoj etici. Dobar savjet To je temelj za Aristotelov nacrt morala ili udorea. Da bismo bili sretni, moramo biti krjeposni, ljudi vrsna karaktera. To postiemo tako to se vjebamo i navikavamo na odreen odnos prema osjeajima koji su na pola puta izmeu pretjeranosti i nedostatnosti. Ali, je li to dovoljno? Kako moemo biti sigurni da inimo pravu stvar? Aristotel daje neke praktine savjete: Od dva poroka, previe i premalo neke vrline, jedan je openito gori od drugog: tako je kukaviluk gori od nepromiljene hrabrosti. Te bismo se mane trebali posebno uvati. Moramo biti iskreni prema sebi i svojim manama i loim navikama, te krenuti u suprotnom smjeru (agere contra) pazimo se ugode, ona nam zamagljuje rasudbenu mo Razvijajmo i primjenjujmo praktinu mudrost ili razboritost. To je ono praktino, djelotvorno umijee prosuivanja i odluivanja. Ona nam pomae shvatiti to je za nas najbolje i kratkorono i dugorono. Cijeli taj umjereni zdravorazumski pristup moe se doimati prilino dosadno, no on je presudan za krjepostan i stoga sretan ivot. Intelektualci su esto vrlo loi u praktinim stranama svakodnevnog ivota. Takvi ljudi, npr. mogu znati sve ivo o vanosti vitamina i minerala za zdravlje, ali ne i koje ih namirnice sadre. To zna onaj koji ima praktinu mudrost. Bez praktine mudrosti ne moemo postii nijednu drugu intelektualnu ili moralnu vrlinu. Ona je preduvjet da bismo krjeposno ivjeli i bili dobri graani. Etika i vrline danas Neki suvremeni filozofi misle da je teorija vrline, kako se danas naziva, doista najbolji nain razmiljanja o etici. Morali bismo ljude odgajati tako da budu skloni ponaati se pristojno i moralno bez razmiljanja, umjesto da od njih stalno traimo da procjenjuju posljedice svojih postupaka (konzekvencijalizam) ili da potuju kruta pravila, od kojih su mnoga proturjena (deontologija). Drugi filozofi, posebno feministkinje, misle da se etika ne moe ugurati u "sustave" poput konzekvencijalizma ili deontologije. Etiko djelovanje gotovo uvijek ukljuuje pregovaranje i kompromis. Odgajamo li djecu da budu "krjeposna", lake e se uklopiti u tu vrstu odluivanja. ivimo u sloenim i promjenjivim odnosima s drugima pa ne moramo prema njima biti i dobrohotni.