Za moju ker Miu i enu Ellu

Dio uitka pisanja niza od etiri knjige lei u tome to mogu zahvaliti svima kojima to dugujem prije nego to pria zavri. Susan Watt je jedna od tih osoba divna dama koja je svojom strunou i energijom pomogla da sva hrapava mjesta postanu glatka. Osim toga htio bih zahvaliti gospoi Toni i gospodinu Italu D Urso koji su mi dopustili da se godinama i godinama sluim starim raunalom Amstrad u njihovu hodniku, bez ijedne rijei pritube. Naposljetku sam se, iz pristojnosti, oenio njihovom keri.

Conn Iggulden IMPERATOR POLJE MAEVA

PRVI DIO
1. POGLAVLJE
Julije je stajao kraj otvorena prozora zurei preko panjolskih brda. Zalazee sunce zlatom je zapljuskivalo udaljene vrhove tako da su izgledali kao da vise u zraku bez oslonca, kao svjetlosna ila u daljini. Iza njega se pojaavao i stiavao amor razgovora ne prekidajui njegove misli. Mogao je osjetiti vonj kozje krvi na povjetarcu i zbog toga dodira u nosnicama njegov je ustajali znoj bio jo jetkiji dok je istanani miomiris plovio zrakom i nestajao. Bio je to dugaak dan. Kad je rukom pritisnuo oi, mogao je osjetiti kako u njemu raste iscrpljenost poput nekakve tamne vode. Glasovi u ratnoj sobi mijeali su se sa kripom stolica i utanjem zemljovida. Koliko je stotina veeri ve proveo na katu utvrde s tim ljudima? Ustaljena koloteina svima je donosila spokojnost na kraju dana, pa ak ako niega nije bilo za raspravu, ipak su se okupljali u ratnim prostorijama radi pia i razgovora. To je u njihovu duhu odravalo Rim na ivotu i ponekad su mogli zaboraviti da nisu vidjeli doma vie od etiri godine. Isprva je Julije bio prigrlio probleme provincije i tijekom itavih mjeseci jedva je pomiljao na Rim. Dani su hitro prolazili dok je ustajao i lijegao sa suncem a Deseta legija podizala gradove u pustoi. Na obali su preoblikovali Valenciju s pomou kamena i drva i boje dok nije postala gotovo nov grad to je zablistao na starim temeljima. Probijali su ceste da poveu zemlju i gradili mostove otvarajui doseljenicima divlja brda. Julije je tih prvih godina radio sa zanosnom energijom, iskoritavajui iscrpljenost kao opij da bi od sebe odagnao uspomene. Onda bi zaspao i Kornelija bi dola k njemu. To su bile noi kad bi napustio leaj natopljen znojem i odjahao do straarskih postaja, pojavljujui se nenajavljen iz tame dok je Deseta postajala nervozna i umorna poput njega. Kao da se rugaju njegovoj ravnodunosti, graditelji su bili otkrili zlato u dvije nove ile, bogatije od svih koje su do tada vidjeli. uta kovina imala je vlastitu zamamnost, i kad je Julije na svojem stolu vidio prvi plijen izasut iz platnenih vreica, pogledao ga je s mrnjom zbog onoga to je predstavljao. Doao je u panjolsku bez iega, ali zemlja je odala svoje tajne i s bogatstvom je doao zov prastaroga grada i ivota koji je gotovo bio zaboravio.

Uzdahnuo je pri toj misli. panjolska je takva riznica da ju je teko napustiti, ali dio njega znao je da se ne e moi jo dugo u njoj gubiti. ivot je predragocjen da bi se tratio, i prekratko traje. Prostorija je bila topla od okupljenih tijela. Zemljovidi novih rudnika bili su rasprostrti na niskim stolovima, pritisnuti utezima za papir. Julije je mogao uti Renija kako se prepire s Brutom i tihu pratnju Domicijeva smjekanja. Samo je gorostasni Ciro utio. Ali i oni koji su govorili samo su troili vrijeme dok im se ne pridrui Julije. Bili su to dobri ljudi. Svaki od njih bio je uza nj kad se borio protiv neprijatelja i kad je prolazio kroz razdoblja tuge, i bilo je trenutaka kad je Julije zamiljao kako bi dobro bilo poi s njima preko svijeta. Bili su to ljudi predodreeni da stupaju biranijim stazama nego to su zaboravljeni putovi u panjolskoj, i Julije nije mogao podnijeti suut koju je viao u njihovim oima. Znao je da zasluuje samo prijezir to ih je dovukao na to mjesto i sebe zakopao u beznaajan posao. Da je Kornelija ostala na ivotu, bio bi je doveo sa sobom u panjolsku. Bio bi to nov poetak, daleko od spletaka velikoga grada. Pognuo je glavu kad mu je veernji lahor dodirnuo lice. Bila je to stara patnja, a znali su proi dani kada na nju ne bi ni pomislio. Tada bi na povrinu izbila krivnja i snovi bi bili uasni, dolazei kao kazna zbog propusta. Julije? Na vratima te eka straar, ree Brut dodirnuvi mu rame. Julije kimnu i okrenu se prema ljudima u sobi, traei stranca meu njima. Legionar je izgledao nervozno dok je zvjerao oko sebe videi stolove s rasprostrtim zemljovidima i vrevima vina, oevidno u strahu od nazonih ljudi. Onda? ree Julije. Vojnik proguta pljuvaku kad se susreo s crnim oima svoga vojskovoe. Nije bilo ljubaznosti na njegovu otvrdnulu licu bez mesa, i mladi je legionar poeo lagano mucati. Neki je mladi panjolac pred kapijom, generale. Kae da je on onaj kojega traimo. Razgovor u sobi je zamro i straar je poelio biti bilo gdje drugdje samo ne pod upiljenim pogledima tih ljudi. Jeste li provjerili da nema oruja? ree Julije. Da, gospodine. Onda mi ga dovedi. elim govoriti s ovjekom koji mi je prouzroio toliko nevolja. Julije je ekao na vrhu stubita dok su dovodili panjolca. Odjea mu je bila premalena za krakate udove, a lice mu se nalazilo na prijelazu izmeu mladia i zrela mukarca, iako nije bilo mekoe u koatoj eljusti. Kad su im se susrele oi, panjolac je zastao, gotovo posrnuvi. Kako se zove, mladiu? ree Julije. Adn, protisnu panjolac.

Ti si ubio moga asnika?, ree Julije s prezirnim smijekom. Mladi se ovjek okamenio, zatim kimnuo, dok se izraz njegova lica kolebao izmeu straha i odlunosti. Mogao je vidjeti lica koja su se u sobi okrenula prema njemu i tada mu se uinilo da ga hrabrost naputa pri pomisli da mora stupiti usred njih. Moda je trebao zastati, ali straar ga je gurnuo preko praga. Priekaj dolje, ree Julije legionaru, iznenada zahvaen ljutnjom. Adn nije htio pognuti glavu pred neprijateljskim pogledima Rimljana, iako se nije mogao sjetiti je li ikada u ivotu osjetio vei strah. Dok je Julije zatvarao vrata iza njega, on se utke trzao, proklinjui svoju uznemirenost. Adn je promatrao kako general sjeda suelice njemu, i naglo ga je proeo tup uas. Treba li drati ruke uz bok? Izgledale su mu odjednom nespretne i razmiljao je o tome hoe li ih prekriiti ili ispreplesti prste iza lea. Tiina je bila bolna dok je ekao, a oni su ga i dalje probadali pogledima. Adn teko proguta slinu, odluivi ne pokazati straha. Znao si dovoljno da mi kae svoje ime. Moe li me razumjeti? upita Julije. Adn je skupljao pljuvakom po suhim ustima. Mogu, rekao je. Barem mu glas nije zadrhtao kao u djeaka. Lagano je uspravio ramena i pogledao ostale, gotovo ustuknuvi pred golom mrnjom koja je izbijala iz jednoga od njih, iz medvjeda od ovjeka s jednom rukom koji je kanda urlao od srdbe. Rekao si straarima da si ti onaj kojega traimo, onaj koji je ubio vojnika? ree Julije. Adnov ga pogled presijee. Ja sam to uinio. Ja sam ga ubio, odgovori on, a rijei su mu brzopleto stizale. Muio si ga, dodade Julije. Adn opet proguta slinu. Zamiljao je taj prizor dok je hodao mranim poljima prema utvrdi, ali nije mogao prizvati svoj predvieni prkos. Osjeao se kao da se ispovijeda pred ocem, i morao je sprjeavati noge da se ne pomiu od stida, unato svim prijanjim nakanama. Pokuao je silovati moju majku. Odveo sam ga u umu. Ona me je nastojala zaustaviti, ali nisam je posluao, ree Adn prigueno, pokuavajui se sjetiti rijei koje je uvjebavao. Netko je u sobi promrsio psovku, ali Adn nije mogao otrgnuti oi od generala. Osjetio je neko mrano olakanje kad im je to rekao. Sada e njega ubiti a njegove e roditelje osloboditi. Razmiljanje o majci bilo je pogrjeno. Suze su navrle niotkud mu obrube oi i on je bijesno zatreptao da ih suzbije. Ona bi eljela da bude jak pred tim ljudima. Julije ga je promatrao. Mladi je panjolac oevidno drhtao, i to s razlogom. On treba samo izdati zapovijed i Adn e biti izveden u dvorite i smaknut pred postrojenim redovima. To bi bio kraj prie, ali jedna mu je uspomena zadrala ruku. Zato si se predao, Adn?

Moja je obitelj privedena radi ispitivanja, generale. Oni su neduni. Vi mene elite. Ti misli da e ih tvoja smrt spasiti? Adn je oklijevao. Kako moe objasniti da ga je samo ta krhka nada nagnala da doe? Oni nisu nita skrivili. Julije podie ruku da se poee po elu, zatim spusti ruku na naslon stolice i zamisli se. Kad sam bio mlai nego ti, Adne, stajao sam pred Rimljaninom koji se zvao Kornelije Sula. On je bio umorio moga ujaka i sruio sve to je bilo vrijedno u svijetu. Rekao mi je da mogu slobodno poi ako se odreknem ene i osramotim je skupa s njezinim ocem. On je uivao u takvim sitnim pakostima. Na trenutak Julije se zagledao u nezamislivu daljinu prolosti, a Adn je osjetio kako mu znoj izbija na elu. Zato taj ovjek s njim razgovara? Ve je priznao; tu nema niega drugoga. Usprkos strahu, osjetio je da je pobudio zanimanje. Prije mu se inilo da svi Rimljani imaju samo jedno lice u panjolskoj. Bilo je otkrie uti da u njihovim redovima ima suparnitava i neprijatelja. Mrzio sam toga ovjeka, Adne, nastavi Julije. Da mi je bilo prueno oruje, bio bih ga uporabio protiv njega iako bi to znailo gubitak ivota. Pitam se razumije li ti takvu vrstu mrnje? Nisi se odrekao svoje ene? upita Adn. Julije trepnu zbog iznenadna pitanja, zatim se gorko nasmijei. Ne. Odbio sam, a on me je ostavio na ivotu. Pod oko njegovih nogu bio je poprskan krvlju ljudi koje je muio i ubijao, ali mene je ostavio na ivotu. esto sam se pitao zato je to uinio. Mislio je da mu nisi nikakva prijetnja, ree Adn, iznenaen vlastitom hrabrou to tako govori generalu. Julije odmahnu glavom. Sumnjam u to. Rekao sam mu da u posvetiti ivot tomu da ga ubijem ako me pusti. Na trenutak umalo da nije rekao kako je njegov prijatelj otrovao diktatora, ali taj se dio prie nije smio nikada izrei, ak ni ljudima u toj sobi. Julije slegnu ramenima. Umro je od neije tue ruke, na kraju. To je jedna od stvari za kojima alim u ivotu to to nisam mogao uiniti sam i gledati kako se u njegovim oima gasi ivot. Adn je morao skrenuti pogled od ognja koji je vidio u Rimljaninu. Vjerovao mu je i pomisao da e ovjek koji kipti takvom zlobom narediti njegovu smrt nagnala ga je da zadrhti. Dugo vremena Julije nije progovorio, a Adn je utio slabost od napetosti i glava mu se trznula uvis kad je general naposljetku prekinuo utnju.

Ima ubojica u elijama ovdje i u Valenciji. Jedan e od njih biti objeen zbog tvojih i vlastitih zloina. A tebe u pomilovati. Stavit u potpis na otpusno pismo i ti e se vratiti doma k svojoj obitelji i nikada vie ne e privui moju pozornost. Renije je mrknuo od zaprepatenja. Htio bih rije nasamo, generale, zareao je gledajui otrovno Adna. Mladi je panjolac stajao otvorenih usta. Ne moe je dobiti, Renije. Ja sam rekao svoje i tako e ostati, odgovori Julije ne pogledavi ga. Promotrio je naas mladia i osjetio kako s njega pada teret. Donio je ispravnu odluku, bio je siguran. Vidio je sebe u panjolevim oima i to je djelovalo kao da se skinula koprena s njegova pamenja. Kako je strahovito Sula tada izgledao. Adnu je jamano Julije bio ovjek iste okrutne vrste, zaklonjen iza metalnog oklopa i jo tvrih misli. Koliko je blizu bio tomu da poalje Adna da bude nabijen na kolac, ili spaljen, ili avlima prikovan na kapiju utvrde, kao to je Sula uinio s tolikim svojim neprijateljima. Ironijom sudbine nekadanji Sulin hir spasio je Adna, ali Julije, prije nego to je izdao zapovijed da se smakne, iznenadio je sama sebe pitajui se kakav to postaje. Ne bi elio biti poput onih ljudi koje je mrzio. Starenje ga ne e nagnati da ue u njihov kalup, bude li imao dostatno snage. Ustao je sa stolice i suoio se s Adnom. Ne oekujem da propusti ovu priliku, Adne. Drugu ne e od mene dobiti. Adn je gotovo proplakao od emocija koje su ga obuzele i nadjaale. Bio se pripremio za smrt, i sada je previe bilo za njega to joj je umaknuo i dobio obeanje slobode. Nagonski je stupio naprijed i kleknuo na jedno koljeno prije nego to se itko mogao pomaknuti. Julije je polako ustao, gledajui mlada ovjeka pred sobom. Mi nismo va neprijatelj, Adne. Upamti to. Naredit u da pisar pripremi pomilovanje. Priekaj me dolje, rekao je. Adn se pridignuo i pogledao u Rimljaninove crne oi posljednji put prije nego to e napustiti prostoriju. Kad su se za njim zatvorila vrata, naslonio se na zid otirui hladan znoj s lica. Osjeao je vrtoglavicu od olakanja i svaki njegov udisaj bio je odijeljen i jasan. Nije mogao razumjeti zato je poteen. Straar u prizemlju istegnuo je vrat da pogleda Adnovu mlohavu figuru u polutami. Hou li onda zagrijati noeve za tebe? nacerio mu se Rimljanin. Danas ne, odgovorio je Adn, uivajui u zbunjenu izgledu koji se pojavio na straarovu licu. Brut gurnu vinski pehar u Julijevu ruku nataui ga spretno iz amfore. Hoe li nam rei zato si ga pustio da ode? ree on. Julije podie pehar da presijee mlaz i ispi ga prije nego to e ga opet pruiti. Zato to je bio hrabar, ree on.

Renije rukom protrlja ekinje na bradi. Bit e slavan u gradovima, to shvaa. Bit e ovjek koji se s nama suoio i preivio. Vjerojatno e ga izabrati za gradonaelnika kada stari Del Subi umre. Mladi e se sjatiti oko njega i prije nego to postane svjestan Dosta, prekide ga Julije, rumen u licu od jaka vina. Ma nije odgovor na sve, bez obzira na to koliko ti moda eli da bude tako. Moramo ivjeti s njima ne aljui u grad ljude u skupovima i ne pretraujui svaku uliicu dok oekujemo zasjedu. Rukama je presijecao zrak dok se trudio nai rijei za svoju misao. Oni moraju postati Rimljanima kao to smo mi, spremni umrijeti za nae ciljeve i protiv naih neprijatelja. Pompej nam je pokazao put s legijama koje je ovdje unovaio. Istinu sam govorio kad sam rekao da nismo njihov neprijatelj. Moete li to razumjeti? Ja razumijem, progovori iznenada Ciro pokrivi gromkim glasom Renijev odgovor. Julijevo se lice rasvijetli od iznenadne ideje. To sam htio uti. Ciro nije roen u Rimu, ali nam je priao od svoje volje i on pripada Rimu. Borio se za rijei, dok su mu misli jurile bre od jezika. Rim je ideja, vie nego krv. Moramo postii to da se Adn osjea kao da upa vlastito srce ako bi nas htio odavde izbaciti. Noas e se uditi zato nije smaknut. Spoznat e da moe biti pravde, ak i nakon smrti rimskoga vojnika. On e kazivati tu priu i zbog nje e se zamisliti oni koji sumnjaju. To je dovoljan razlog. Osim ako nije ubio ovjeka iz zabave, ree Renije, pa sada govori prijateljima kako smo slabi i glupi. Nije imao povjerenja u sebe da nastavi govoriti, nego je priao Brutu i uzeo amforu od njega, drei je na svijenu laktu da nalije pehar. U njegovu se gnjevu malo vina prolilo po podu. Julije malo zamiri prema starom gladijatoru. Polagano udahnu da obuzda srdbu koja je u njemu narastala. Ne elim biti Sula ili Katon. Razumije li barem to, Renije? Ne elim vladati sa strahom i mrnjom, ne elim da netko kua svaki moj obrok zbog otrova. Razumije li to? Glas mu se dizao dok je govorio i Renije je okrenuo lice prema njemu, shvaajui da je predaleko otiao. Julije podie stisnutu aku dok je iz njega izbijao gnjev. Ako kaem samo jednu rije, Ciro e ti iupati srce, Renije. Roen je na obali razliite zemlje, ali on je Rimljanin. On je vojnik Desete legije i moj je. Ne dri ga uza me strah, nego ljubav. Razumije li to? Renije se okamenio. To znam, naravno, ti Julije ga prekinu kretnjom ruke, osjeajui iljak glavobolje izmeu oiju. Zbog straha da bi mogao pred njima dobiti napadaj ieznula je srdba, osjeao je samo prazninu i umor. Ostavite me, svi vi. Dovedite Kaberu. Oprosti mi srdbu, Renije. Potrebna mi je prepirka s tobom samo da bih doznao vlastite misli. Renije je kimnuo, prihvaajui ispriku. Iziao je s ostalima, a Julije je ostao sam u sobi. Veernji se sumrak ve bio gotovo pretvorio u no i Julije je uegao svjetiljke prije nego to e stati pred otvoren prozor, naslonivi elo na hladan kamen. Glavobolja je bubnjala i on je tiho stenjao, trljajui sljepoonice krunim kretnjama kako ga je Kabera pouio.

Bilo je toliko posla koji je trebalo obaviti a cijelo mu je vrijeme neki unutarnji glas aptao, rugajui se. Skriva li se on zapravo u tim brdima? Neko je sanjao da e stajati u Senatu, a sada se povukao iz njega. Kornelija je mrtva, Tubruk takoer. Ki mu je strankinja, ivi u kui koju je tijekom est godina samo jedanput posjetio, i to nou. Bilo je asova kad je elio odmjeriti snage s ljudima kao to su Sula i Pompej, ali sada ga je od pomisli da se baci natrag u igre oko vlasti hvatala munina ispunjena mrnjom. Bolje je, pouzdano bolje, panjolsku pretvoriti u dom, nai tu enu i nikada vie ne vidjeti zaviaja. Ne mogu se vratiti, rekao je uzviknuvi napuklim glasom. Renije je naao Kaberu u konjunicama dok je rezao natuak na konjskom kopitu. Konji su kanda uvijek razumjeli da im eli pomoi, pa su i najplahovitiji stajali mirno im bi im on promrmljao nekoliko rijei i pogladio ih. Bili su sami i Renije je priekao dok Kaberina igla nije ispustila gnoj iz kopita dok su njegovi prsti njeno pritiskivali omekano meso da olakaju cijeenje. Konj je drhturio kao kad mu na kou slijeu muhe, ali Kabera nije dobio udarac i noga je oputeno mirovala u njegovim vrstim rukama. Potreban si njemu, ree Renije. Kabera podie pogled zbog prizvuka u njegovu glasu. Dodaj mi taj loni, molim te. Renije mu prui posudu s ljepljivom smolom koja e zatvoriti ranu. Gledao je kako Kabera radi u tiini, a kad je rana bila premazana, Kabera se okrenuo prema njemu zatomivi svoj uobiajeni humor. Ti si zabrinut zbog Julija, ree stari iscjeljitelj. Renije slegnu ramenima. Ubija sam sebe. Zabrinut sam, naravno. Ne spava, provodi noi radei na svojim rudnicima i zemljovidima. ini mi se ne mogu s njim progovoriti a da ne doe do prepirke. Kabera prui ruku i stisnu eljezne miie na Renijevoj miici. On zna da si tu, ako mu bude potreban, ree starac. Veeras u mu dati napitak za spavanje. Moda bi ga i ti trebao uzeti. Izgleda iscrpljeno. Renije odmahnu glavom. Samo uini sve to moe za njega. On zasluuje neto bolje od toga. Kabera je promatrao jednorukoga gladijatora kako krupnim koracima odlazi u tamu. Dobar si ovjek, Renije, rekao je gotovo neujno.

2. POGLAVLJE
Servilija je stajala kraj ograde na malenu trgovakom brodu proma- trajui uzvrpoljene ljude u pristanitu dok su stizali sve blie. Bile su stotine malenih amaca u vodama oko luke u Valenciji i kapetan trgovac dvaput je naredio ribarskim posadama da se odmaknu od njegova broda dok su uplovljavali kroz guvu. inilo se da u tome nema nikakva reda i Servilija se nasmijeila kad je jedan mladi panjolac podignuo ulovljenu ribu i doviknuo cijenu prema njoj. Primijetila je kako mladi odrava ravnoteu dok je njegov amac jahao na valovima. Nosio je samo usku tkaninu oko pasa, dok mu se no njihao visei o konoj traci. Servilija pomisli kako je lijep taj mladi. Kapetan je mahao da se amac odmakne, ali ribar se nije osvrtao na njegove znakove namirisavi prodaju eni koja mu se tako krasno nasmijala odozgor. Kupit u njegov ulov, kapetane, ree Servilija. Rimski se trgovac namrti, skupljajui debele obrve. To je tvoj novac, ali cijene e biti nie u luci, ree on. Ona prui ruku i potapa ga po ramenu, a njegovo angrizavo ponaanje ieznu zbog zbunjenosti. Svejedno, jako je sunce, a nakon tako duga putovanja voljela bih neto svjee, ree ona. Kapetan popusti preko volje, podie teak smotak konopa i spusti ga preko boka. Ribar priveza kraj konopa za mreu kraj nogu i zatim se pope do palube spretno prebacivi noge preko ograde kad je stigao do vrha. Mladi je panjolac bio crn i otvrdnuo od posla, s bijelim prugama soli na koi. Duboko se naklonio umjesto odgovora na njezinu pohvalu i poeo vui mreu. Servilija je znalakim oima promatrala igru miia na njegovim rukama i ramenima. Zar ne e otploviti tvoj ami? upitala je. Mladi je panjolac zinuo da odgovori a kapetan je glasno otpuhnuo. Bojim se da on govori samo svoj jezik. Nemaju ba previe kola dok ih mi ne sagradimo. Servilija je primijetila preziran bljesak u mladievim oima dok je to sluao. Tanak se konop sputao od mree do njegova amca i panjolac ga je vjetom kretnjom zapea privrstio za ogradu, zavezavi prstima vor kao odgovor na Servilijino pitanje. Mrea je sadravala migoljavu smjesu tamnomodrih riba, i Servilija se stresla i odmaknula dok su padale i odskakale u dodiru s palubom. Ribar se smijao njezinoj nelagodi i potegnuo jednu veliku ribu za rep. Bila je duga kao njegova ruka i jo posvema iva. Servilija je vidjela kako joj se estoko miu oi dok se trzala u njegovoj ruci. Modra joj je koa bila sjajna i savrena a jedna tamnija crta tekla je od repa do glave. Kimnula je i podignula pet prstiju prema njegovu arkom pogledu. Hoe li pet riba biti dovoljno za posadu, kapetane? upitala je.

Rimljanin je progunao odobrenje i zazvidao dvojici mornara da preuzmu ribe. Nekoliko bakrenjaka bit e dovoljno, gospoo, rekao je. Servilija otkopa iroku traku oko zapea, otkrivajui kovanice. Izabrala je srebreni denar i pruila ga mladiu. On je podignuo obrve i dodao jo jednu od najveih riba iz mree prije nego to e opet na njoj zategnuti vezicu. S pobjedonosnim je pogledom prostrijelio kapetana i razvezao vor prije nego to e se popeti na ogradu i zaroniti u plavu vodu. Servilija se nagnula preko ograde da promatra kako e izroniti i nasmijala se sa zadovoljstvom dok se on ubacivao u svoj ami, blistajui na suncu poput ribe. Izvukao je mreu iz vode i mahnuo joj. Kakav divan poetak, rekla je ona i odahnula. Kapetan je promrmljao neto nerazumljivo. Mornari koji su drali ribe izvadili su drvene batove iz ostave na palubi i, prije nego to je Servilija shvatila to ine, udarali njima po sjajnim ribljim glavama stvarajui mukle zvukove. Riblje oi su nestajale pod silinom udaraca, tonui u glavu dok je krv prskala po palubi. Servilija se namrtila kad je jedna kap pala na njezinu ruku. Mornari su oito uivali u svojem poslu, iznenada ivahniji nego to su bili na itavu putovanju od Ostije. inilo se da su oivjeli od ubijanja, pa su se smijali i meusobno alili dovravajui jezivu zadau. Kad je i posljednja riba bila mrtva, paluba je bila pokrivena njihovom krvlju i tankim srebrnastim ljuskama. Servilija je promatrala kako mornari bacaju platneno vjedro na konopcu u more i polijevaju daske dok ih nisu oistili. Luka je prepuna brodova, gospoo, ree kapetan kraj njezina ramena, mirei prema suncu. Doplovit u najblie to budem mogao, ali morat emo se usidriti na nekoliko sati dok ne bude mjesta u pristanitu. Servilija se okrenula da opet pogleda Valenciju, iznenada poeljevi da se ponovno nae na kopnu. Kako ti kae, kapetane, promrsila je. Planine iza luke ispunjavale su obzor, niui se zelene i crvene naspram tamnoplava neba. Njezin sin, Brut, negdje je iza tih planina i bit e krasno vidjeti ga nakon toliko vremena. Njezin se eludac udnovato stegnuo gotovo do boli kad je pomislila na mladia koji je bio njegov prijatelj. Pitala se kako su ga godine promijenile, pa je nesvjesno dodirnula kosu poravnavajui nestane uvojke koji su bili vlani od morskoga zraka. Veer je ve bila promijenila sunevu vrelinu u sivu mekou kad je rimskom trgovakom brodu bilo doputeno da se provue izmeu niza usidrenih plovila i zauzme mjesto u pristanitu. Servilija je sa sobom povela tri najljepe svoje djevojke koje su joj se pridruile na palubi dok je posada bacala konope lukim radnicima i sluila se veslima da bono nasloni brod uz goleme grede na vezu. Bio je to osjetljiv manevar i kapetan je do tanina pokazivao vjetinu odravajui vezu s prvim asnikom na pramcu nizom runih znakova i uzvika. Vladalo je ope uzbuenje i djevojke koje je dovela Servilija smijale su se i alile dok su pristanini radnici usmjeravali poglede prema njima i dobacivali im drske primjedbe. Servilija ih je bez rijei pustila da se koopere; sve tri su bile rijetkost u njezinu poslu i jo nisu bile izgubile ljubav prema radu. Zapravo se Angelina, najmlaa, stalno zaljubljivala u svoje muterije, i malo bi mjeseci prolo a da netko ne bi romantino ponudio da je otkupi za brak.

Ali cijena bi ih uvijek iznenadila, a Angelina je danima bivala mrzovoljna prije nego to bi netko drugi obuzeo njezinu matu. Djevojke su bile odjevene skromno kao ki bilo koje velike kue. Servilija je silno pazila na njihovu sigurnost, znajui da i kratko putovanje morem daje osjeaj slobode ljudima koji bi mogli prouzroiti nevolje. Haljine su im bile krojene tako da prikriju obrise njihovih mladih tijela, iako je bilo izazovnijih komada odjee u krinjama koje je Servilija ponijela sa sobom. Ako su tona pisma koja joj je slao Brut, trite postoji i te e tri djevojke biti prve u novoj kui koju e kupiti. Mornari koji su gunali i alili se pod teinom krinja bili bi zapanjeni kad bi doznali koliko je zlata u njima rasporeeno. Servilijino pomno razgledavanje pristanita prekinuo je iznenadan Angelinin vrisak. Naglo se okrenula i vidjela nekog mornara kako urno bjei, dok je Angelina bila izvan sebe od radosti. Stigli su do kopna ba u pravi as, pomislila je. Kapetan je dozivao luke radnike da vrsto sveu uad, a momad se veselila toj najavi, unaprijed uivajui u lukim zabavama. Servilija je ulovila kapetanov pogled dok je prilazio k njoj, odjednom srdaniji nego to se navikla oekivati. Ne emo iskrcavati teret prije sutra ujutro, rekao je. Mogu ti preporuiti neka mjesta ako eli izii na kopno, a imam roakinju koja e ti unajmiti koliko god hoe kola za prijevoz, po umjerenoj cijeni. Hvala ti, kapetane. Bilo mi je veliko zadovoljstvo. Servilija mu se nasmijeila, videi kako mu se poinju rumenjeti gornji dijelovi obraza. Angelina nije jedina s krugom oboavatelja na brodu, pomisli s odreenim ponosom. Kapetan proisti grlo i podie bradu da ponovno progovori, postavi iznenada nervozan. Poslije u sam veerati, ako bi mi se eljela pridruiti. Stii e svjee voe na brod, pa e podvorba biti bolja nego to smo se naviknuli. Servilija poloi ruku na njegov lakat i osjeti toplinu koe ispod tunike. To e morati biti neki drugi put, na alost. Htjela bih krenuti u zoru. Hoete li moi najprije iskrcati moje krinje? Razgovarat u sa zapovjednitvom legije da se postavi straar dok se ne natovare kola. Kapetan kimnu, pokuavajui sakriti razoaranje. Prvi mu je asnik rekao da je ta ena kurva, ali on je stekao snaan dojam da bi dovelo do grozna ponienja kad bi joj ponudio novac da ostane s njim. Na trenutak je izgledao tako strano osamljen da je Servilija pomiljala dopustiti Angelini da ga izvue iz amotinje. Mala plavua je voljela postarije mukarce. Bili su uvijek tako oajno zahvalni, a za tako malen napor. Kad ga je bolje pogledala, Servilija je zakljuila da bi vjerojatno odbio takvu ponudu. Ljudi njegovih godina esto ele drutvo zrele ene jednako kao tjelesne uitke, a Angelinina zemaljska iskrenost samo bi ga dovela u nepriliku. Tvoje e krinje biti prve na molu, gospoo. Bilo mi je zadovoljstvo, ree on gledajui eznutljivo za njom dok se upuivala prema stepenicama da se spusti na kopno. Nekoliko njegovih mornara okupilo se u sluaju da mlae djevojke budu nesigurne pri prijelazu

mostiem, i njegove su se obrve skupile dok ih je promatrao. Nakon trenutka razmiljanja poao je za Servilijom, znajui instinktivno da bi morao biti ondje i pomoi svojim ljudima. Julije je bio duboko u poslu kad je straar pokucao na vrata njegovih prostorija. to je? Legionar je izgledao neobino nervozno dok je pozdravljao. Mislim da bi morao sii do kapije, gospodine. Ovo mora vidjeti. Namrtivi elo Julije poe za ovjekom niz stubite i vani na estoko poslijepodnevno sunce. Neka naroita napetost vladala je meu vojnicima koji su se sjatili oko kapije. I dok su se pred njim razmicali, Julije primijeti da neki meu njima gre lice kao ljudi koji pokuavaju suspregnuti smijeak. Njihovo zabavljanje i vruina kao da su hranili razdraljivu ljutnju koja je bila postala osnovicom njegovih sati nakon buenja. Iza otvorene kapije bio je niz teko natovarenih kola, dok su im vozai bili pokriveni laganim slojem putne praine. Puna postrojba od dvadeset legionara stajala je na elu i u pozadini te udne povorke. Zaimirivi zbog jake svjetlosti, Julije je u asniku prepoznao ovjeka koji je prethodnoga dana bio rasporeen na dunost u luci i njegova se ljutnja jo vie rasplamsala. I legionari su poput kola bili pokriveni s dovoljno praine da se vidi kako su pjeaili cijelim putem. Julije je u njih zurio. Ne sjeam se da sam vam dao zapovijed da pratite trgovaku robu od obale, rekao je resko. Dobro bi bilo da imate izvrstan razlog to ste napustili mjesto i prekrili moje naredbe. Ja se ne mogu nijednoga sjetiti, ali vi ete me moda iznenaditi. asnik je lagano problijedio ispod praine. Ova gospoa, gospodine poeo je. to? Koja gospoa? odgovori Julije, gubei strpljenje s ovjekom koji je oklijevao. Tada se zauo drugi glas i on se trgnuo prepoznavi ga. Rekla sam tvojim ljudima da im ne moe prigovoriti to pomau staroj prijateljici, ree Servilija, siavi sa sjedalice na kolima i uputivi se prema njemu. Za trenutak Julije nije znao to rei. Servilijina crna kosa vijorila joj se na glavi dok su njegove oi upijale njezin lik. Okruena mukarcima, izgledala je svjee i spokojno, savreno svjesna pozornosti koju je izazvala. Koraala je kao maka to vreba, zaodjenuta smeom pamunom haljinom koja je ostavljala nepokrivene ruke do ramena i vrat. Nije imala nakita osim jednostavna zlatna lania koji je zavravao s privjeskom koji je bio gotovo skriven nestajui meu njezinim dojkama. Servilija. Nisi se smjela pozvati na prijateljstvo, ree Julije ukoeno. Ona slegnu ramenima i nasmijei se kao da se nita nije dogodilo. Nadam se da ih ne e kazniti, generale. Pristanite moe biti opasno bez uvara, a nisam imala nikoga drugog da mi pomogne.

Julije ju je hladno motrio, zatim je vratio pogled na asnika. Jesu li moje zapovijedi bile jasne? upita ga Julije. Da, gospodine. Onda ete ti i tvoji ljudi preuzeti dvije sljedee smjene. Ti si zbog svoga ina odgovorniji nego oni, je li tako? Da, gospodine, odgovori nevoljni asnik. Julije kimnu. Kad ti prestane sluba, javit e se centurionu da bude bievan. Dvadeset udaraca po mojoj zapovijedi i da ti ime bude na popisu zbog neposluha, tako mu kai. Sada trkom natrag. asnik otro pozdravi okrenu se na peti. elom natrag! viknuo je svojoj dvadesetini. Dvostrukom brzinom do pristanita. Nitko se nije usudio gunati zbog Julijeve nazonosti, iako e biti iscrpljeni prije nego to prevale pola puta do luke, a straari koji dou kao njihova smjena nai e ih kako padaju s nogu od umora. Julije je zurio za njima dok nisu zamaknuli iza povorke kola, a onda se okrenuo prema Serviliji. Stajala je ukoeno, pokuavajui sakriti iznenaenje i krivnju zbog onoga to je njezin zahtjev prouzroio. Dola si vidjeti svoga sina? ree joj Julije mrtei se. On je na vjebi s legijom i vratit e se u suton. Pogledao je povorku kola i volova koji su mukali, oito u procijepu izmeu svoje ljutnje zbog neoekivana dolaska i pravila pristojnosti. Popustio je nakon duge utnje. Moe unutra ekati Bruta. Naredit u da napoje tvoje ivine i tebi donesu obrok. Hvala ti na ljubaznosti, odgovori Servilija, smijeei se da zabauri zbunjenost. Nije mogla razumjeti promjenu u mladom generalu. Cijeli je Rim znao da je izgubio enu, ali ovo je bilo kao da se razgovara s ovjekom potpuno razliitim od onoga kojega je poznavala. Imao je tamne kolobare ispod oiju, ali to nije bio samo obian umor. Kad ga je posljednji put vidjela, bio je spreman uzeti oruje protiv Spartaka i jedva je svladavao oganj u sebi. Srce joj se kidalo zbog njegova gubitka. U tom je asu Angelina skoila na cestu iz kola na kraju povorke i mahnula, doviknuvi neto Serviliji. Njih se dvoje ukoilo kad se prolomio djevojaki glas. Tko je to? rekao je Julije, suzujui oi zbog arke svjetlosti. Druica, generale. Povela sam tri mlade dame na putovanje. Neto u njezinu glasu navelo je Julija da je pogleda s iznenadnom sumnjom. Jesu li one

Druice, generale, da, odgovorila je vedro. Sve su dobre djevojke. Za dobru plau mogu biti izvanredne, dodala je u sebi. Postavit u straara ispred njihovih vrata. Ljudi nisu naviknuti Oklijevao je. Moda e biti potrebno da bude straar. Na vratima. Na veliko Servilijino zadovoljstvo, Julijevim se obrazima poelo iriti rumenilo. Ima jo ivota u njemu, negdje duboko, pomislila je. Njezine su se nosnice lagano rairile namirisavi plijen. Dok je Julije koraao natrag kroz kapiju, gledala ga je i smijeila se, stiui zubima punu donju usnu od uitka. Nisam prestara uostalom, rekla je u sebi, raspleui rukom zamrenu kosu. Brut je istezao lene miie dok je jahao posljednju milju prema utvrdi. Centurija njegovih konjanika bila je iza njega u formaciji i on je osjetio srhe ponosa kad je bacio pogled na obje strane i vidio urednu crtu konja u lakom galopu. Domicije je bio na poloaju njemu zdesna a Oktavijan je odravao crtu nekoliko mjesta dalje. Grmjeli su ravnicom zajedno, podiui oblake praine koja im je ostavljala gorak okus zemlje u ustima. Oko njih je bio topao zrak i bili su vedro raspoloeni. Svi su bili umorni, ali to je bila ugodna otupjelost od vjeta rada, dok su ih malo dalje ekali hrana i dobar noni poinak. Kad se utvrda pojavila na vidiku, Brut zovnu Domicija nadglasavi konjski topot: Pokaimo im to znamo. Razdvojite se i zaokrenite na moj znak. Straari na kapiji promatrat e ih dok budu ulazili, to je znao. Iako su extraordinarii bili na okupu tek dvije godine, Julije mu je dao to je elio glede ljudi i konja, a on je elio sve najbolje u Desetoj. Od ovjeka do ovjeka, Brut bi se na njih kladio protiv bilo koje vojske u svijetu. Bili su udarni jurinici, prvi u nemoguim situacijama. Svaki je od njih izabran zbog vjetine s konjem i maem, i Brut se svima njima ponosio. Znao je da ostali u Desetoj o njima misle da su vie paradni vojnici nego jezgra vojske, ali legija nije vodila nijednu bitku otkad su u panjolskoj. Kad se extraordinarii okrvave i pokau to mogu, opravdat e svoje trokove, bio je siguran. Sam oklop stajao je malo bogatstvo: isprepletene bronane i eljezne trake koje su im omoguavale veu pokretljivost umjesto tekih ploa koje su nosili legionari triarii. Brutovi su ljudi uglaali kovine do visokoga sjaja pa su na glatkoj dlaci njihovih konja blistale poput sunca na zalasku. Brut podie ruku i naini otru kretnju prema svakoj strani. Podbode konja u galop dok se skupina glatko razdvajala kao da je nevidljiva crta bila povuena na zemlji. Sad je vjetar ibao Brutovo lice i on se smijao od uzbuenja, ne morajui pogledati kako bi doznao da je formacija savrena. Krpice bijele pjene letjele su iz usta njegova konja, a on se nagnuo u sedlu na prednji obluk pripijajui se tijesno nogama uz ljubimca i osjeajui kao da lete. Utvrda je rasla pred njegovim oima sa zapanjujuom brzinom i Brut je u zanosu trenutka gotovo zaboravio dati znak da preustroje razdvojenu etvorinu. Dvije su se skupine opet slile u zadnji as prije mijenjanja poloaja ruku na uzdama da bi se zaustavile, ali nije uinjena nijedna pogrjeka. Sjahali su kao jedan, tapui zadimljene vratove drijebaca i utrojenih konja koje je Julije doveo iz Rima. Samo su se ukopljenici mogli koristiti protiv neprijateljskog konjanitva, jer bi drijepci mogli pomahnitati zbog mirisa kobile koja se pae. Bilo je to odravanje ravnotee izmeu biranja najboljih grla za konjanitvo i ouvanja snanih pasmina. I domai panjolci su zvidali i uzvikivali kad bi vidjeli te konje, jer je

njihova ljubav prema uzgoju bila jaa od uobiajene suzdranosti koju su pokazivali prema rimskim vojnicima. Brut se smijao neem to je rekao Domicije kad je ugledao svoju majku. Oi su mu se naas rairile prije nego to je projurio ispod luka kapije da bi je zagrlio. Tvoja pisma nisu ovo spominjala! rekao je podiui je na none prste i ljubei je u oba obraza. Mislila sam da bi se moda previe uzbudio, odgovori Servilija. Oboje se nasmijalo i Brut ju je spustio na zemlju. Servilija ga je odmaknula za duinu ruku i nasmijeila se videi da je tako pun ivota. Godine u panjolskoj prijale su njezinu jedinom sinu. Imao je u sebi ivotne snage zbog koje su ljudi podizali pogled i stajali uspravnije u njegovoj nazonosti. Lijep kao uvijek, vidim, ree ona trepui. Pretpostavljam da cijelo jato ovdanjih djevojaka vene za tobom. Ne usuujem se izii bez strae koja me brani od tih jadnih stvorenja, odgovori on. Odjednom se pojavio Domicije, stiui k njima da ih prisili na predstavljanje. A da, ovo je Domicije, on timari konje. Nisi upoznala Oktavijana? On je Julijev roak. Nacerivi se zbog Domicijeva zaprepatena izraza, Brut je morao mahnuti Oktavijanu da se priblii. Oktavijan je bio uzbuen i pokuao je pozdraviti Serviliju ali to je ispalo tako nespretno da se Brut masmijao. Bio mu je previe dobro poznat dojam koji ostavlja njegova majka da bi se iznenadio, ali primijetio je da su brzo postali sreditem zadivljena kruga konjanika koji su se gurali da vide pridolice. Servilija im je mahnula, uivajui u pozornosti nakon dosadnih mjesec dana na moru. Mladii su bili posebno uzbueni, jo izvan dosega strahova zbog starosti ili smrti. Stajali su oko njih kao nevina boanstva i svojim su povjerenjem podizali njezin duh. Jesi li vidjela Julija, majko? On Brut zamuknu zbog iznenadna tajca koji je zavladao dvoritem. Tri mlade ene izronile su iz nadsvoena prolaza i gomila vojnika razdvojila se pred njima. Sve su bile lijepe na razliit nain. Najmlaa je bila plava i vitka, obrazi su joj se rumenjeli dok je koraala prema Serviliji. Kraj nje su bile druge dvije s licima zbog kojih odrasli ljudi plau nad peharom vina. arolija njihova ulaska izgubila se kad je netko tiho zazvidao i gomila se vratila u ivot. Servilija je podignula obrve kad se srela s Angelinom. Djevojka je tono znala to ini. Servilija je to kod nje zapazila od samog poetka. Bila je od one vrste ena za koje se mukarci bore da ih zatite, i njezina nazonost u krmi obino je bivala dovoljna da pone kavga prije svretka veeri. Servilija ju je nala dok je posluivala vino i davala mukarcima ono to su bili spremni dobro platiti. Nije bilo potrebno mnogo uvjeravanja, s obzirom na

ponuenu svotu. Servilija je zadravala dvije petine svega to bi Angelina zaradila u njezinoj kui u Rimu, a mlada plavua je ipak postajala bogatom enom. Kako su stvari stajale, za nekoliko godina i sama e gledati da osnuje vlastitu kuu, i zbog toga e zamoliti Serviliju da joj dade zajam. Bile smo zabrinute za tebe, gospo, rekla je Angelina veselo. Brut ju je gledao s otvorenim zanimanjem i ona mu je zbunjeno uzvraala poglede. Pod djevojinim pronicavim okom teko je mogao potvrditi sumnju koja mu je sijevnula u mislima. Iako je sam sebi rekao da se pomirio sa Servilijinom profesijom, pomisao da njegovi ljudi to znaju pokazala mu je da nije siguran u sebe koliko je mislio. Hoe li nas upoznati, majko? upitao je. Angelina je naas rairila oi. Ovo je tvoj sin? Upravo je onakav kako si nam ga opisivala. To je divno. Servilija joj nikada nije spomenula Bruta, ali se zatekla ulovljena izmeu oaja zbog djevojine prozirnosti i svoga lukavijeg dijela koji je mogao namirisati novac. Oko njih je narasla gomila. Ti ljudi nisu bili naviknuti na panju mladih ena. Poinjala je nasluivati da e zbog sama poslovanja s legijom Valencija biti doista unosna. Ovo je Angelina, ree ona. Brut se nakloni i Angelinine se oi zakrijesie zbog njegove udvornosti. Morate nam se veeras pridruiti za generalovim stolom. Opljakat u vinski podrum pa emo s vas sprati putnu prainu. Zurio je u Angelinine oi dok je to govorio i uspio je svojem prijedlogu dati izrazito erotian prizvuk. Servilija se nakalja da ih prekine. Povedi nas unutra, Brute, ree ona. Extraordinarii su se ponovno razdvojili da one mogu proi. Toplo jelo koje ih je ekalo u vojarnama nije bilo ni upola privlano kao kad su se vraali s vjebe, jer nije bilo zainjeno enskim drutvom. Stajali su kao naputeni u dvoritu dok je mala povorka nestajala u kui. arolija je tada nestala i oni su se rasuli da se pobrinu za konje, odjednom ustrih pokreta kao da ih nita nije bilo prekinulo u poslu. Usprkos Angelininim prosvjedima, Servilija je ostavila tri druice u sobama koje su im dane. Netko je trebao raspremiti krinje, a Servilija je k tomu te veeri eljela punu panju svoga sina. Uostalom, nije ih dovela u Valenciju da Brutu nae enu iz njihovih redova. Julije nije doao dolje s ostalima, poslavi kratku ispriku po osobnom straaru kad je Brut upitao hoe li im se pridruiti. Servilija je vidjela da to odbijanje nije iznenadilo nijednoga mukarca za stolom i ponovno se udila promjeni koju je u njima prouzroila panjolska. U Servilijinu ast obrok je bio mjeavina mjesnih jela, posluenih u nizu zdjelica. Zbog zaina i papra Oktavijan je kaljao sve dok ga nisu udarili po leima i dali mu vina da spere grlo. Osjeao je strahopotovanje prema Serviliji od prvog asa u dvoritu, i Brut ga je istanano peckao, dok se Servilija pravila da ne primjeuje mladievu nelagodnost.

Prostorija je bila obasjana toplim treperavim svjetiljkama, a vino je bilo bolje nego to je Brut obeao. Jeli su u ugodnom raspoloenju i Servilija je uivala u mukom zadirkivanju. Domicije je dopustio da ga nagovore da kazuje jednu od svojih ala, iako je zavretak bio malko pokvaren kad je Kabera unaprijed uskliknuo kljunu rije i veselo lupio akom po stolu. Ta je ala bila stara kad sam ja bio djeak, nacerio se starac, posegnuvi za komadom ribe iz zdjele blizu Oktavijana. Mladi se bio spremao uzeti isti komad i Kabera ga je udario po prstima da ga ispusti, uhvativi pretilo meso u padu. Oktavijan se na njega namrtio, oito zatomljujui odgovor kad se sjetio Servilijine nazonosti za stolom. Kako se dogodilo da si pristupio Desetoj legiji, Domicije? upitala je Servilija. To je sredio Brut kad smo se na jugu borili protiv Spartaka. Pustio sam ga da me pobijedi u nekoliko vjeba, zbog pristojnosti, ali naposljetku je uvidio da bi mogao imati koristi od moje vjetine. To su lai! rekao je Brut kroz smijeh. Upitao sam ga u prolazu bi li se elio prebaciti u novu legiju, i on mi je praktiki odgrizao ruku od oduevljenja. Julije je morao platiti legatu cijelo bogatstvo na ime odtete. Jo ekamo da vidimo hoe li biti vrijedan toga. Domicije je strpljivo priekao dok Brut nije poeo piti vino iz pehara. Ja sam najbolji u svojoj generaciji, zna, rekao je Serviliji, gledajui veselo kako se Brut bori da se ne zagrcne i pritom se rumeni. Zvuk koraka naveo ih je da se okrenu i pogledaju, i svi su skupa ustali da pozdrave Julija. On je zauzeo mjesto na elu stola i dao im znak da sjednu. Posluitelji su donijeli nove posude i Brut mu je napunio pehar vinom, smijeei se kad je vidio kako Julije podie obrvu cijenei kakvou. Razgovor je opet zapoeo i dok je tekao Servilija je ulovila Julijev pogled i lagano naklonila glavu. On je ponovio njezinu kretnju, prihvativi je za stolom, a ona se iznenadila primijetivi da je nesvjesno odahnula. Iz njega je izbijala mo koje se nije mogla sjetiti iz prijanjih susreta. Nije se pridruivao smijehu, samo se smijeio na najdrskije brbljarije. Kanjavao je vino, primijetila je Servilija, pijui ga kao da je voda bez vidljivih posljedica, iako se na njegovu vratu pojavilo neznatno rumenilo koje je moglo biti i zbog veernje topline. Veselost se brzo obnovila za stolom. Drugarstvo meu mukarcima bilo je zarazno i nakon nekog vremena Servilija je bila upletena sa svima drugima u prie i ale. Kabera joj se drsko udvarao, namigujui u neprikladnim trenutcima i prisiljavajui je da otpuhuje od zadovoljstva. Jednom je u smijehu ponovno ulovila Julijev pogled, i uinilo joj se da je vrijeme naas stalo, upozoravajui na dublju stvarnost iza vesele fasade pri jelu. Julije ju je promatrao, iznenaujui se stalno zbog uinka koji je ostavljala na inae trijeznu skupu. Smijala se bez prenavljanja i u tim trenutcima pitao se kako je mogue da nije odmah primijetio koliko je lijepa. Koa joj je bila tamna i pjegava od sunca, a nos i brada malo prejaki, ali ipak je imala neto to ju je odvajalo od drugih ena. Njegov proraunati dio vidio

je kako se njezina pozornost prenosi na svakoga tko bi progovorio, laskajui mu pokazanim zanimanjem. Bila je ena koja voli mukarce i oni su to osjeali. Julije lagano potrese glavom. Uznemirila ga je njegova reakcija prema njoj, ali bila je toliko razliita od Kornelije da mu nikakva usporedba nije mutila misli. Dugo vremena nije bio u enskom drutvu, a i tada se to dogaalo samo ako bi ga Brut uspio dovoljno napiti da vie nije ni za to mario. Servilija ga je podsjetila na svijet izvan njegovih grubih vojnikih okupljanja. S njom se osjeao nespretno, kao da je izgubio ravnoteu. Odjednom mu je sijevnula misao da mora paziti i drati je dalje od sebe. ena njezina iskustva mogla bi ga lako iva pojesti. Potresao je glavom da je razbistri, ljutei se na svoju slabost. Prva ena koja je nakon tolikih mjeseci sjela za njihov stol, a on se ponaa tek malo pribranije nego Oktavijan, iako se nadao da njegove misli nisu tako oevidne. Ako se vide, nikada ne e biti kraja Brutovu podrugivanju. Zadrhtao je zamiljajui tisue podbadanja i vrstom kretnjom odgurnuo od sebe pehar s vinom. Bez obzira na sve, ona vjerojatno ne e pokazati zanimanje za prijatelja svoga sina. Bilo je smijeno ak i razmatrati tu pomisao. Oktavijan je prekinuo Julijevo sanjarenje kad je segnuo preko stola da Serviliji ponudi posljednji zalogaj povra. Mlaahni Rimljanin je postao snaan i vjet pod vodstvom Bruta i Domicija. Julije se pitao hoe li se Oktavijan bojati egrt u gradu kao nekada. Sumnjao je u to. inilo se da mladi dobro uspijeva u drutvu grubih vojnika Desete legije te ak oponaa Brutov hod, izazivajui smijeh kod njegova prijatelja. Bio je jo tako mlad, i Juliju je bilo udno kad je pomislio da se on oenio kad je bio samo jednu godinu stariji od njega. Jutros sam nauio novu lukavtinu, gospodine, ree Oktavijan ponosno. Julije mu se nasmijei. Morat e mi to pokazati, ree on, pruivi ruku da mu razbarui kosu. Oktavijan je sav zasjao odgovarajui na taj sitan znak panje. Hoe li onda sutra s nama vjebati? upitao je pripremajui se za razoaranje. Julije odmahnu glavom. Odlazim s Renijem do rudnik zlata na nekoliko dana, ree on, ali moda hou kad se vratim. Oktavijan se trsio da pokae zadovoljstvo, ali svi su mogli vidjeti da je to primio kao glatko odbijanje. Julije se gotovo predomislio, ali sumorno ga je raspoloenje lako vratilo u prijanje misli. Nitko od njih ne razumije njegov rad. U njima je djeaki duh, a on sebi nije vie mogao dopustiti lagodnost toga nehaja. Zaboravivi raniju odluku, Julije posegnu za peharom i iskapi ga. panjolski e kova sutra poeti raditi s naim legionarima. Zar ne bi mogao odgoditi to putovanje dok ne vidimo u to si uloio novac? Julije se tako zagledao u njega da je svima postalo neugodno. Ne, obavljene su pripreme, rekao je, nadolijevajui pehar i tiho psujui to je pritom malo vina prolio po stolu. Julije se namrtio na svoje ruke. Ima li u njima drhtaja? Nije mogao znati. Kad se prilino poljuljan razgovor nastavio, sve ih je promatrao, traei neki znak da je

primijeena njegova slabost. Samo se Kabera susreo s njegovim oima i starevo je lice bilo puno ljubaznosti. Julije je ispio pehar, odjednom ljut na sve njih. Servilija je zamoila prste u zdjelu s vodom i njima njeno obrisala usta, i ta je kretnja zadrala Julijevu pozornost iako nije bio svjestan toga. Uivala sam u ovome, veoma mnogo, ali putovanje je bilo zamorno, rekla je smijeei se svima. Ustat u rano da promatram tvoju vjebu, Oktavijane, ako nema nita protiv toga. Naravno, doi i gledaj, ree Brut blagonaklono. Jo u za tebe spremiti koiju u konjunicama. Ovo je raskona postaja, kad se usporedi s nekim drugima. Zavoljet e ovo mjesto. Nai dobra konja pa mi ne e trebati koija, odgovori Servilija, primjeujui bljesak u Julijevim oima dok je sluao tu najavu. Mukarci su tako udnovata stvorenja, ali meu njima jo nije nala onoga koji ne uiva u pomisli na lijepu enu na konju. Nadam se da vam moje djevojke ne e poremetiti ivotnu koloteinu. Sutra u potraiti stan u gradu. Laku no, gospodo. Generale. Ustali su s njom i ona je opet doivjela neobine srhe uzbuenja kad se susrela s Julijevim pogledom. Julije je krenuo na poinak malo poslije njezina izlaska, ljuljaljui se lagano. Ostavio sam zapovijedi u tvojim prostorijama, Brute, za vrijeme dok budem na putu. Pobrini se da bude straar kraj onih djevojaka dok su u naoj skrbi. Laku no. Napustio je prostoriju bez ijedne rijei vie, hodajui s pretjeranom ukoenosti ovjeka koji pokuava sakriti uinak prevelike koliine vina u krvi. Na trenutak je zavladala muna tiina. Dobro je imati novo lice ovdje, ree Brut izbjegavajui oprezno tee teme. Ona e malo oiviti ovo mjesto. U posljednje je vrijeme bilo previe mirno. Kabera tiho zazvida sam za sebe. Takva ena oko nje svi mukarci polude, ree blago, a zbog prizvuka u njegovu glasu Brut se upitno zagleda u njega. Izraz na starevu licu bio je nepronicljiv dok je lagano klimao glavom i posezao za peharom. Veoma je draesna, sloi se Domicije, traei prikladnu rije. Brut otpuhnu. to ste oekivali poto ste vidjeli mene s maem? Valjda nisam mogao potei od tegleega konja, zar ne? Doista sam pomislio da u tvojem dranju ima enskih svojstava, da, odgovori Domicije, trljajui se zamiljeno po elu. Da, sada to vidim. Ali njoj ipak to bolje pristaje. To je muka draest u meni, Domicije, muka. Jako sam sretan to u ti je sutra opet pokazati. Na Brutovo se lice vratio stari smijeak dok je mirio zbog hinjene uvrede. Ima li u meni muke draesti, Domicije? upita Oktavijan.

Domicije polagano kimnu, na svoj nehajan nain. Ima, naravno, mladiu. Samo se Brut bori kao ena. Brut zaurla kroz smijeh i baci tanjur na Domicija koji se lako izmaknuo. Tanjur je pao na kameni pod i svi su se komino ukoili prije nego to se napetost opet pretopila u alu. Zato tvoja majka eli kuu u gradu? upita Oktavijan. Brut ga otro pogleda, odjednom rastuen to mora oskvrnuti njegovu nevinost. Zbog posla, mladiu. Mislim da e njezine djevojke uskoro zabavljati legiju. Oktavijan je na trenutak zbunjeno gledao oko sebe, zatim mu je zasjalo lice. Svi su ga napeto gledali. Hoe li naplaivati punu cijenu onomu tko je moje dobi, to mislite? rekao je Oktavijan. Brut je bacio drugi tanjur u njegovu smjeru, pogodivi Kaberu. Leei na uskoj slamarici u sobi iznad njih, Julije je uo njihov smijeh i vrsto je stisnuo oi u mraku.

3. POGLAVLJE
Servilija je zaas zavoljela gradi Valenciju. Ulice su bile iste i vrvjele su narodom. Grad je odisao nekim obiljem od kojega su je svrbjeli dlanovi. Ipak, unato znakovima bogatstva, u njemu se osjeala svjeina koju je njezin drevni grad izgubio prije mnogo stoljea. Bio je to neviniji grad. I pronalaenje prave zgrade bilo je lake nego to je oekivala. Nije bilo slubenik koje treba privatno potplatiti prije nego to se potpiu dokumenti; radilo se jednostavno o tome da se nae odgovarajue mjesto i da se trenutni vlasnik isplati u zlatu. Bilo je to osvjeenje nakon rimske birokracije, a vojnici koje je Brut poslao s njom bili su sposobni pokazati joj tri mogue lokacije im je to zatraila. Prve su dvije bile blizu mora i vjerojatno bi privukle vie lukih radnika nego to bi ona eljela. Trea je bila savrena. U mirnoj ulici blizu trnice i daleko od pristanita, prostrana graevina s dojmljivim proeljem od bijela kamena i bjelogorina drveta. Servilija je odavno bila upoznata s potrebom da se svijetu pokazuje ugodna vanjtina. Bilo je sumornih kuica u zabaenim dijelovima grada gdje su udovice i kurve ostvarivale malu dodatnu zaradu na svojim leima, ali zgrada kakvu je ona eljela privlait e dostojanstvenike i asnike iz legije i u skladu s tim biti skuplja. Kraj toliko novih kua to ih je podizala Deseta, Servilija je osjetila da bi vlasnik mogao biti pod pritiskom, pa je konana cijena bila uistinu povoljna, ak i s buduim pokustvom i opremom. Neto je od toga trebalo poslati brodom iz Rima, iako je brz obilazak mjesnih krojaica donio niz manjih pologa i sklopljenih poslova.

Postavi vlasnicom kue, platila je trgovcu koji je isplovljavao da uzme popis njezinih narudbi iz Rima. Trebat e jo barem etiri ene i Servilija je brino navela njihova svojstva. Bilo je vano stei dobar glas izvrsnim uslugama. Nakon tri dana preostalo je samo da se kui dade ime, iako je to Serviliji priinilo vie nevolja nego to je oekivala. Premda nije bilo jasnih zakonskih propisa, Servilija je instinktivno znala da to mora biti neto diskretno ali sugestivno. Nimalo ne bi bilo dobro nazvati je Kuom ovnova ili slino. Naposljetku ju je Angelina iznenadila svojim prijedlogom. Zlatna ruka bilo je dovoljno erotino bez prizvuka sirovosti i Servilija se pitala nije li Angelinu na tu pomisao navela njezina svijetla kosa. Kad je pristala na to ime, Angelina je poskoila i poljubila je u oba obraza. Djevojka je znala biti predivna kad su stvari tekle po njezinoj elji, o tome nije bilo sumnje. Treega jutra nakon ulaska u grad, Servilija je promatrala krasno nacrtan znak objeen o eljezne kuke i nasmijeila se kad je nekolicina iz Desete buno pozdravila taj prizor. Oni e pronijeti glas da je kua otvorena za poslovanje, i Servilija je oekivala da e prva no imati velik promet. Poslije toga budunost e biti osigurana i ona se pouzdano nadala da e za nekoliko mjeseci moi nekom drugom prepustiti upravu. Bilo je primamljivo pomisliti da bi sline ustanove mogla osnovati u svakom panjolskom gradu. Najfinije djevojke i osjeaj Rima. Trite je tu, novac e se slijevati u njezine krinje. Servilija se okrenu prema uvarima i nasmijei im se. Nadam se da ete dobiti propusnice za veeras? ree ona vedro. Oni se meusobno pogledae, svjesni da je straa u pristanitu odjednom postala vaan imbenik u njihovim novarkama. Moda bi se tvoj sin mogao za nas zauzeti, gospo, odgovori asnik. Servilija se na to namrtila. Iako nisu o tome otvoreno govorili, slutila je da je Brutu nemalo neugodno zbog njezina posla. Pitala se zapravo je li Juliju reeno o novoj kui i to on misli o tome. Moda nije nita uo o njezinim planovima daleko na jugu kod svojih rudnika, iako nije vidjela zbog ega bi joj mogao zamjeriti. Servilija je nehajno prela rukom preko grla dok je razmiljala o njemu. Danas se morao vratiti. Vjerojatno u tom asu jede u vojarni, pa ako ona krene bez odgaanja, mogla bi se vratiti u utvrdu prije nego to dan bude na izmaku. Trebat e mi stalni uvari za kuu, ree asniku kad joj je to palo na pamet. Ako eli, zamolit u generala da tebe postavi ovdje. Uostalom, ja sam graanka Rima. Straari su se meusobno pogledali s crnim slutnjama. Koliko god ta ideja izgledala udesno, pomisao da bi Cezar uo njihova imena u zahtjevu da uvaju bludilite bila je dovoljna da ugasi ar svakoga mukarca. Nevoljko su svi odmahnuli glavom. Mislim da bi njemu ovdje vie odgovarali domai ljudi kao uvari, ree asnik naposljetku.

Servilija uze uzde svoga konja iz ruku jednog vojnika i vinu se u sedlo. titnici za noge bili su joj malko iroki, ali suknja ili stola nisu bile nimalo prikladne za jahanje. Uzjaite, momci. Poi u i upitati ga, pa emo vidjeti, ree ona okreui konja i podbadajui ga u lagan galop. Kopita su glasno zabubnjala po ulici i ene su u susjedstvu podignule obrve gledajui udnu Rimljanku koja je jahala poput vojnika. Julije se pozdravljao s postarijim panjolcem na kapiji kad je Servilija dojahala do utvrde. Danju su vrata bila otvorena i straari su samo kimnuli i proli ravno u dvorite. Njezini su pratioci iz grada smjesta poveli konje da ih napoje i nahrane, ostavivi nju samu. Pokazuje se da je iznimno korisno biti Brutova majka, primijetila je. Htjela bih s tobom govoriti, generale, ako smijem, doviknula je, vodei konja prema njima dvojici. Julije se namrtio jedva skrivajui ljutnju. Ovo je gradonaelnik Del Subi, Servilija. Bojim se da za tebe danas popodne nemam vremena. Moda sutra. Okrenuo se da povede postarijeg ovjeka u glavnu zgradu, a Servilija je brzo nastavila govoriti, dobacivi gradonaelniku kratak osmijeh. Razmiljala sam da odjaem do okolnih gradia, generale. Moe li mi preporuiti kojim putem? Julije se okrenuo prema gradonaelniku. Molim te, samo jedan as, rekao je. Del Subi se naklonio pogledavi Serviliju ispod ekinjastih obrva. Da je on rimski general, ne bi takvu ljepoticu ostavio da se sama duri. I u svojoj poodmakloj dobi Del Subi je cijenio krasne ene, pa se zaudio Julijevoj ljutnji. Julije pristupi Serviliji. Ova brda nisu posvema sigurna. Ima hulja i putnika koji e te istog asa napasti. Bude li imala sree, samo e ti oteti konja i ostaviti te da se vrati pjeice. Izrekavi upozorenje, pokuao se vratiti ka gradonaelniku. Moda bi mi se onda ti volio pridruiti, radi zatite? ree Servilija njeno. On se ukoio, gledajui je u oi. Srce mu je zalupalo u prsima od misli prije nego to se svladao. Nju nije lako odbiti, ali njegovo je poslijepodne ispunjeno poslom. Oima je pretraio dvorite i opazio Oktavijana koji je izlazio iz konjunica. Julije otro zazvida da privue mladievu panju. Oktavijane. Osedlaj konja za sebe. Sluba pratnje. Oktavijan pozdravi i nestade opet u tami konjunica.

Julije bezizraajno pogleda Serviliju, kao da je ve zaboravio njihov razgovor. Hvala, rekla je, ali on joj nije odgovorio dok je odvodio Del Subia u zgradu. Kad se Oktavijan opet pojavio, ve je jahao i morao se nisko sagnuti u sedlu da proe ispod luka na vratima konjunice. Njegov je smijeak ieznuo kad je vidio izraz Servilijina lica dok se hvatala za obluk i prebacivala nogu preko sedla. Nikada ju nije vidio srditu i sada je zbog gnjeva u oima bila jo ljepa. Ne kazavi mu ni rijei, smjesta je projurila kroz kapiju galopom, prisilivi straare da se maknu u stranu kako ih ne bi oborila s nogu. Rairivi oi od iznenaenja, Oktavijan je pojurio za njom. Jahala je estoko itavu milju prije nego to je uzdom potaknula konja na umjereniji trk. Oktavijan je smanjio razmak i jahao naporedo s njom, nesvjesno pokazujui vjetinu dok se tono usklaivao s njezinim korakom. Dobro rukuje konjem, primijetio je okom iskusna konjanika. Mali trzaji uzde vodili su zadahtala konja lijevo i desno oko zapreka, i jednom ga je nagnala da preskoi palo drvo, uzdiui se u sedlu i spustivi se natrag bez potresa. Oktavijan je bio oaran i rekao je u sebi da ne e progovoriti dok ne nae neto dovoljno zrelo i zanimljivo da se kae. Nadahnue mu nije dolazilo, ali inilo se da ona eli nastaviti utnju i usredotoiti se na jahanje dajui oduka gnjevu zbog Julijeve osornosti. Naposljetku je zaustavila konja, lagano zadihana. Dopustila je Oktavijanu da joj se priblii i nasmijeila mu se. Brut kae da si s Julijem u srodstvu. Priaj mi o tome. Oktavijan je uzvratio smijeak, nemoan da se odupre njezinim arima ili da se upita o njezinim razlozima. Julije je otpustio posljednjeg molitelja prije sat vremena i stajao je sam na prozoru koji gleda na brda. Potpisao je nareenja da se zaposli jo tisuu ljudi u rudnicima i odobrio naknadu trojici ljudi iju su zemlju obuhvatile nove graevine na obali. Koliko je jo drugih sastanaka bilo? Deset? Ruka ga je boljela od pisama koja je napisao i lagano ju je masirao drugom rukom dok je stajao i ekao. Njegov je posljednji pisar otiao u mirovinu prije mjesec dana i on je bolno osjeao njegov gubitak. Oklop mu je visio na drvenu stalku kraj radnoga stola, a noni zrak je bio pravo osvjeenje pirei po tunici koja je pocrnjela od znoja. Zijevnuo je i grubo protrljao lice. Smraivalo se, ali Oktavijan i Servilija jo su bili negdje vani. Pitao se je li sposobna zadrati mladia dokasno na putu samo da njega zabrine, ili im se pak neto desilo. Moda je koji konj poeo hramati pa ga je trebalo voditi do utvrde. Julije lagano mrknu. To bi bila dobra lekcija, ako je tako. Kad se skrene s putova, zemljite je krevito i divlje. Konj lako moe slomiti nogu, naroito u veernjem sumraku kad tama skriva rupe i ivotinjske logove. Smijeno je bilo to se brine. Dvaput je izgubio strpljenje i odmaknuo se krupnim koracima od prozora, ali dok je u mislima prebirao sutranje dunosti, zatekao se kako polagano opet prilazi pogledu na brda, traei ih. Da nema povjetarca, soba bi moda bila zaguljiva, rekao je sam sebi, previe umoran da bi povjerovao u samoobmane. Kad se sunce pretvorilo u crvenu crtu iznad planina, uo je topot kopita u dvoritu i bez urbe odmaknuo se od prozora da ne bi bio vien. Tko je ta ena da ga ispunjava tolikom

nelagodom? Pitao se koliko e im dugo trebati da istimare i napoje konje prije nego to uu u kuu. Hoe li se opet pridruiti asnicima za stolom? Bio je gladan, ali nije htio zabavljati gou. Naredit e da mu hranu poalju gore, i Tiho kucanje na vratima prekinulo je njegove misli, i on se trgnuo. Znao je da e to biti ona jo dok je istio grlo da bi uzviknuo Naprijed! Servilija je otvorila vrata i ula u sobu. Kosa joj je bila raskutrana poslije jahanja i obraz joj je bio uprljan zemljom. Mirisala je na slamu i konje i on je outio kako mu se osjetila razbuuju dok je gleda. Jo je bila ljuta, to je vidio pribirui odlunost da joj uskrati to god je dola traiti. Bilo je uistinu previe to je ula a da se uope nije najavila. to je radio straar dolje? Je li ovjek zaspao? ut e on svoje kad ta ena ode, zakleo se Julije u sebi. Servilija bez rijei zakorai drvenim podom prema njemu. Prije nego to je mogao ita uiniti, stavila mu je ruku na prsi i osjetila kako mu srce lupa ispod tkanine. Jo je toplo, dakle. Poinjala sam se uditi, ree ona blago. U glasu joj je bilo prisnosti koja ga je uznemirila ali nekako nije mogao outjeti ljutnju koju je oekivao. Osjeao je mjesto gdje je leala njezina ruka, kao da je ostavila vidljiv trag dodira. Gledala ga je u lice, stojei vrlo blizu njega, i on je odjednom postao svjestan mraka u sobi. Brut e se pitati gdje si, ree on. Da, on se ponaa veoma zatitniki, odgovori ona. Okrenula se da poe i on je gotovo pruio za njom ruku, promatrajui je zbunjeno dok je koraala dugakom sobom. Ne bih bio ni pomislio da ti treba mnogo zatite, promrmljao je. Nije zapravo htio da ona to uje, ali vidio je da se nasmijeila prije nego to su se za njom zatvorila vrata, dok su se njegove misli kovitlale u vrtlogu. Polagano je odahnuo, tresui glavom dok se udio svojem ponaanju. Osjeao se kao da na njega netko vreba, ali nije mu bilo neugodno. Njegov umor kao da je ieznuo pa je pomislio kako bi se na koncu konca mogao pridruiti asnicima za veerom. Vrata su se opet otvorila i on je pogledao da je vidi, jo je bila ondje. Hoe li sutra sa mnom poi na jahanje? upitala je. Oktavijan kae da ti najbolje poznaje okolicu. Lagano je kimnuo, nije se mogao prisjetiti koje je sastanke predvidio niti mu je bilo do njih naroito stalo. Koliko je prolo vremena od njegova posljednjeg slobodna dana? U redu, Servilija. Sutra ujutro, rekao je. Ona se tada osmjehnula bez odgovora, zatvarajui beumno vrata iza sebe. Priekao je trenutak dok nije uo njezin lak korak niza stube i zatim se opustio. Iznenadio se kad je spoznao da se veseli sutranjem jahanju. Kad je danje svjetlo zgasnulo, pe je pretvorila radionicu u mjesto ispunjeno vatrom i sjenama. Jedino je osvjetljenje dolazilo iz vignja i ar je obasjavao rimske kovae dok su nestrpljivo ekali da se otkrije tajna tvrdoga eljeza. Julije je platio itavo bogatstvo u zlatu da

ih poui panjolski majstor, ali to nije bilo neto to se moe predati u ciglom trenutku, ak ni u jednom danu. Na njihovo oajanje Cavallo ih je vodio kroz itav postupak, korak po korak. Isprva su se opirali to se prema njima ponaao kao da su egrti, ali onda su iskusniji meu njima vidjeli kako je panjolac dosljedan u svakom dijelu svoje vjetine i poeli su sluati. Na njegovu su zapovijed prva etiri dana cijepali empresovo i johino drvo i cjepanice slagali ispod gline u jami velikoj poput kue. Kad se drvo pougljenilo, pokazao im je pe s rudaom i pouio ih kako se ispire grubo kamenje prije nego to se zapeati ugljenom da bi isto gorjelo. Svi su oni voljeli svoj zanat, i potkraj petog dana bili su veoma uzbueni kad je Cavallo prinio k pei grumen eljeza i izlio ga rastopljena u glinene kalupe, da bi naposljetku iskrenuo teke metalne ipke pred njih na radnu klupu da ih ispitaju. Johino drvo gori hladnije nego veina drugih i usporuje promjene. Zbog toga kovina postaje tvra jer veim dijelom upija ugljen, ali to je samo dio toga, rekao im je, ubacujui jednu ipku u svijetlouti plamen svoga vignja. Bilo je jedva mjesta da se dvije ipke zagrijavaju u isto vrijeme, pa su se sjatili oko druge, oponaajui svaku kretnju i uputu koju im je davao. Nabijena radionica nije ih mogla sve primiti, pa su na smjenu ulazili i izlazili na hladni veernji zrak. Samo je Renije stajao cijelo vrijeme kao promatra, utke zapaajui svaki stupanj postupka, dok mu se s ela slijevalo dovoljno znoja da ga zaslijepi. I on je bio oaran. Iako se sluio maevima otkad je postao zreo, nikada nije gledao kako se prave, i zbog toga je cijenio vjetinu stamenih ljudi koji zemlju pretvaraju u blistave otrice. Cavallo se posluio ekiem da ipku preoblikuje u ma, zagrijavajui je uzastopce dok iljak nije poeo sliiti na crn gladius, pod korom neistoe. Dio vjetine oitovao se u procjenjivaju temperature po boji pri izlasku ipke iz ognja. Svaki put kad se ma uario do tona stupnja vreline, Cavallo ga je podignuo da vide preljev utila prije nego to bi ieznulo. Polijegao je smekanu kovinu i udarao dok je na njoj cvrao njegov znoj, padajui u krupnim kapima da bi nestao pri dodiru. Njihova se ipka usporeivala s njegovom u svakom trenutku, i kad je mjesec ogranuo, Cavallo je zadovoljno kimnuo Rimljanima. Njegovi su sinovi zapalili plitko zemljano korito puno ugljena i dugako poput ovjeka, i prije nego to je uklonjen s njega poklopac ono se arilo svijetlo kao viganj. Dok mu se ma opet grijao, Cavallo je pokazao na niz konih pregaa o klinovima. Nespretno ih je bilo nositi, jer su bile debele i ukruene od starosti. Pokrivale su itavo tijelo od vrata do stopala, ostavljajui slobodne samo ruke. Smijeio se dok su ih oni navlaili na se, ve sviknuti na to da slijede njegove upute bez pogovora. Trebat e vam zatita, rekao im je dok su se muili hodajui u pregaama koje su im smetale. Na njegov znak sinovi mu se posluie maama da podignu poklopac s korita s drvenim ugljenom, a Cavallo izvue utu otricu iz pei. Rimski se kovai nagurae blie znajui da gledaju stupanj obrade koji nisu prepoznali. Renije se morao odmaknuti zbog iznenadna toplinskog vala te je izduivao vrat da vidi to se dogaa. U bijeloj vrelini ugljena Cavallo je ponovno udarao ekiem po otrici, aljui iskre i uskovitlane plamike vatre u zrak. Jedan mu je pao na kosu i on je rukom automatski ugasio plamen. Neprestano je okretao otricu, dok mu se eki dizao i sputao s manje snage nego u prvim udarcima. Zveket je bio gotovo njean, ali svi su mogli vidjeti kako se ugljen lijepi uz kovinu u crnim ljuskama.

Ovdje moramo biti brzi. Ne smije se previe ohladiti prije kaljenja. Gledajte boju Sada! Cavallov se glas smekao, oi mu se ispunile ljubavlju prema kovini. Dok je crvenilo tamnjelo, podignuo je mae i gurnuo ma u vjedro vode uz grgoljanje pare koja je ispunila malu radionicu. Zatim natrag u vrelinu. Najvaniji stupanj obrade. Ako sada pogrjeno procijenite boju, ma e biti loman i neuporabljiv. Morate nauiti preljeve ili e vam biti uzalud sve to ste nauili. Ja bih rekao da je to boja krvi stare jedan dan, ali morate sami nai vlastit nain pamenja i usaditi ga u mozak. Drugi je ma bio spreman i on je ponovio udaranje po njemu u koritu s ugljenom, ponovno rasprujui arko ugljevlje po zraku. Do tada je ve bilo dostatno jasno zato su morali nositi kone pregae. Jedan je Rimljanin stenjao od muke kad mu se ognjeni ugarak zaustavio na ramenu prije nego to ga je uspio stresti sa sebe. Maeve su opet uarili gurajui ih jo etiri puta u ar prije nego to je Cavallo napokon kimnuo. Svi su u radionici bili znojni i praktiki slijepi od magle zasiene vlagom. Samo su otrice sijevale kroz paru, dok je zrak gorio od vruine na njihovu tragu. Zora je vani obasjavala planine iako oni nisu mogli vidjeti svjetla. Svi su zurili u pe tako dugo da im je sve to bi pogledali bilo tamno. Cavallovi su sinovi pokrili zemljano korito i odvukli ga natrag do zida. Dok su Rimljani teko disali i otirali znoj iz oiju, Cavallo je zatvorio viganj i uklonio mijehove iz rupa za zrak, vjeajui ih uredno na kuke da budu spremni za sljedeu uporabu. Vruina je i dalje bila tegobna, ali zavladao je osjeaj da sve ide kraju kad ih je pogledao drei crnu otricu u svakoj ruci, dok su mu prsti bili omotani oko tanka iljka koji e se usaditi u drak prije uporabe. Otrice su bile bez sjaja i grubo si izgledale. Iako je kovao jednu i drugu sluei se samo okom, bile su potpuno jednake po duini i irini, a kad su se dovoljno ohladile da bi se mogle dodavati naokolo, rimski su kovai u svakoj osjetili istu ravnoteu. Potvrivali su vjetinu klimanjem glave i nisu vie bili kivni to troe vrijeme daleko od svojih vignjeva. Svaki je shvatio da su dobili neto vrijedno i smijeili su se kao djeca odmjeravajui teinu golih otrica. I Renije je s njima doao na red, iako nije imao iskustva da bi mogao procijeniti teinu bez drka. Otrice su dobivene iz panjolske zemlje, i on je povlaio prstom po gruboj kovini, nadajui se kako e biti sposoban navesti Julija da shvati slavu toga trenutka. Korito s drvenim ugljenom daje im tvrdu koru preko meke sri. Ove otrice ne e puknuti u borbi, osim ako u njima ne zaostane neistoe ili ako ih kalite pri pogrjenoj boji, ponosno je rekao Cavallo usiljenim glasom. Uzeo je otrice od rimskih kovaa i dao im znak da se odmaknu. Zatim je jednom i drugom snano udario po rubu nakovnja, izazvavi duboke zvukove kao da je zajealo jutarnje zvono. Maevi su ostali itavi i on je zadovoljno smirivao pojaano disanje. Ubijat e ljude, ovi maevi. Oni e smrt pretvarati u umjetnost. Govorio je s potovanjem i oni su ga razumjeli. Poinje novi dan, gospodo. Va ugljen e biti spreman oko podne i vratit

ete se k svojim vignjevima da napravite uzorke novih maeva. Ja u ih htjeti vidjeti, sve vae maeve, za recimo tri dana. Ostavite ih bez draka, ja u ih s vama izraditi. A sada, idem u krevet. Prosijedi rimski kovai promrmljali su zahvale i nahrupili van iz radionice, osvrui se eznutljivo prema otricama koje su nainili te noi.

4. POGLAVLJE
Pompej i Kras ustadoe sa sjedala u hladovini da pozdrave okupljeni narod. Posjetitelji utrka u krcatom gledalitu klicali su svojim konzulima u valovima buna uzbuenja koje je odjekivalo i potresalo Circus maximus. Pompej je podignuo ruku, a Kras im se blago smijeio uivajui u pozornosti. On ju je zasluio, pomislio je, nakon toliko potroena zlata. Svi keramiki kipii umjesto ulaznica imali su utisnuta imena dvojice konzula, i premda su se besplatno dijelili, Kras je uo da su bili dobri kao novac tjednima uoi toga dogaaja. Mnogi od onih koji su sjedili ekajui prvu utrku masno su platili tu povlasticu. Uvijek mu se svialo kako puk moe ak i darove pretvoriti u mogunost zarade. Vrijeme je bilo lijepo i samo su laki pramenovi oblaka klizili svojom dugakom stazom dok se gomila smjetala i vikala kladei se izmeu sebe. U klupama je vladalo uzbuenje i Kras je primijetio kako je malo obitelji nazono. Bila je tuna ivotna injenica da su se utrke esto kvarile zbog tunjava u jeftinijim redovima, jer su se ljudi svaali oko gubitaka. Ni mjesec dana prije Cirkus su morali isprazniti legionari koji su pozvani da uspostave red. Pet je ljudi poginulo u manjoj pobuni kad je favorit izgubio u posljednjoj utrci toga dana. Kras se namrtio zbog te misli, nadajui se da se nemio dogaaj ne e ponoviti. Uspravio se na sjedalu da vidi poloaje Pompejevih vojnika na ulazima i glavnim prolazima. To je dovoljno da zaplai sve osim najdrskijih, ponadao se. Nije elio da se njegova konzularna godina pamti po graanskim nemirima. Kako su stvari stajale, njegova potpora kandidatima na sljedeim izborima bit e jo uvelike vrijedna. Iako jo nije prolo ni pola roka njegove slube, strane su se u Senatu mijenjale kad su oni koji su se nadali najviim poloajima poeli isticati svoja imena. Bila je to najvea igra u Rimu i Kras je znao da e naklonosti koje uspije pridobiti biti moan novac tijekom sljedee godine, ako ne i mnogo dulje. Kras pogleda ovjeka s kojim je dijelio konzulsku ast, pitajui se razmilja li i Pompej o budunosti. Kada god je dolazio u napast da prokune zakon koji ih je ograniavao, tjeio se injenicom da je i Pompej slino vezan. Rim ne e dopustiti da se neki novi Marije neprestano bira za konzula. Ti divlji dani su proli sa Sulinom sjenom i graanskim ratom. Ipak nita nije sprjeavalo Pompeja da uzgaja vlastite favorite koji e ga naslijediti. Kras je poalio to se ne moe otresti osjeaja nedoraslosti koji ga je opsjedao kad god je bio u drutvu s Pompejem. Za razliku od njegovih otrih crta, Pompej je izgledao kako bi se

oekivalo da izgleda konzul, sa snanim licem i blago prosijedom kosom. Kras se u sebi pitao ne pomae li toj dostojanstvenoj slici malo bijelog pudera na sljepoonicama. ak i sjedei pokraj njega nije mogao biti siguran. Kao da mu bogovi nisu dovoljno dali, inilo se da Pompej ima njihov blagoslov i u vojnim pothvatima. Obeao je narodu da e unititi gusare na moru i za samo nekoliko mjeseci rimska je flota oistila Mare Internum od tih grabeljivaca. I trgovina je procvjetala kako je Pompej obeao. Nitko u gradu nije zahvaljivao Krasu to je financirao pohod ili to je pretrpio gubitak brodova koji nisu preivjeli bitke. Naprotiv, morao je jo vie bacati zlata pred puane da ga ne bi zaboravili, dok se Pompej mogao spokojno odmarati praen njihovim oboavanjem. Kras je lupkao prstima jedne ruke po drugoj dok je razmiljao. Rimski graani potuju samo ono to mogu vidjeti. Ako podigne vlastitu legiju da vojnici krstare ulicama, blagoslivat e ga svaki put kad neki njegov ovjek uhvati lopova ili prekine tunjavu. Znao je da ga Pompej nikada ne e smatrati jednakim dok ne bude imao legiju. Nije to bila nova ideja, ali suzdravao se od pobijanja novoga stijega na Marsovoj poljani. Uvijek je u dubini osjeao strah da Pompej ima pravo u svojoj procjeni. Kojim se pobjedama za Rim moe Kras podiiti? Bez obzira na to u kakve ih sjajne oklope zaodjenuo, legiju mora netko dobro voditi, i dok se inilo da to Pompej ini bez ikakva napora, pomisao na jo jedno ponienje predstavljala je vie nego to bi Kras mogao podnijeti. Ratovanje protiv Spartaka bilo je dovoljno loe, pomislio je ojaeno. Bio je siguran da mu se jo smiju to je podignuo zid preko nonog palca Italije. Nitko iz Senata nije to javno spomenuo, ali glas se prosuo preko vojnika i dounici mu su javljali da je i dalje predmet smijeha meu brbljavim gradskim puanstvom. Pompej mu je rekao da to nita ne znai, ali lako je njemu bilo biti zadovoljan sam sa sobom. Tko god bude izabran potkraj godine, Pompej e i dalje biti snaga u Senatu. Kras bi volio da i sam bude tako siguran u svoj poloaj. Obojica su promatrala kako je donijeto sedam drvenih jaja na sredinju okosnicu staze. Na poetku svakoga kruga jedno e se ukloniti dok e posljednje dati znak za mahnitost borbe kojom se okonava svaka utrka. Kad se obred prije utrka primaknuo zakljuenju, Kras je dao znak iza sebe i otmjeno odjeven rob stupio je naprijed da prenese njegove oklade. Iako je Pompej prezirao tu mogunost, Kras je proveo koristan sat s momadima i njihovim konjima u mranim konjunicama ispod gledalita. Smatrao je sebe dobrim procjeniteljem i mislio je da je zaprega panjolskih bijelaca pod Paulom nezaustavljiva. Oklijevao je dok je rob ekao da prenese njegove oklade svojim gospodarima. Dolina izmeu brjegova obino je bila savrena za konje koji vole meku stazu, ali malo je kie palo prologa tjedna i mogao je vidjeti kovitlace praine na tlu ispod konzularne loe. Usta su mu bila suha dok je donosio odluku. Paulo je pouzdan a bogovi vole kockara. Ovo je njegov dan, uostalom. Tri sestercija na Paulovu zapregu, ree on nakon duge stanke. Rob kimnu, ali kad se okrenuo, Kras ga koatim prstima zgrabi za miicu. Ne, samo dva. Staza je prilino suha. Kad je ovjek otiao, Kras osjeti kako mu se Pompej smjeka.

Doista ne znam zato se kladi, rekao je Pompej. Ti si valjda najbogatiji ovjek u Rimu, ali tvoja oklada je sigurno manja od polovice oklada u gledalitu. to su tebi dva sestercija? Pehar vina? Kras mrknu zbog teme koju je ve prije uo. Pompej je uivao da ga pecka, ali opet e doi prosei zlato kad bude morao poduprijeti svoje dragocjene legije. To je bio tajni uitak starijeg ovjeka, iako se pitao je li Pompej ikada na to pomislio. Da je Kras na njegovu mjestu, to bi mu bilo kao lagano trovanje, ali Pompej nikada nije mijenjao svoje veselo ponaanje. ovjek ne razumije dostojanstvo bogatstva, nimalo. Konj moe uganuti nogu ili voza moe pasti u svakoj utrci. Zar od mene oekuje da razbacujem zlato na puku sluajnost? Rob se vratio i pruio Krasu potvrdu koju je ovaj vrsto stisnuo. Pompej ga je pogledao blijedim oima u kojima se vidjelo gaenje, ali Kras je hinio da to ne primjeuje. Osim Paula, tko jo vozi u prvoj utrci? upita Pompej roba. Jo trojica, gospodaru. Nova zaprega iz Tracije, Dacije iz Mutine i jo jedna zaprega koja je stigla iz panjolske. Kau da su konji iz panjolske proli kroz oluju koja ih je uznemirila. Trenutno veina novca ide na Dacija. Kras se otro zagleda u ovjeka. To nisi prije spomenuo, obrecnu se on. I Paulo je doveo konje iz panjolske. Jesu li se patili na istom brodu? To ne znam, gospodaru, odgovori rob prignuvi glavu. Kras se zacrvenio razmiljajui bi li povukao okladu prije nego to pone utrka. Ne, ne e to uiniti pred Pompejem, osim ako ne nae izliku da ode na nekoliko trenutaka. Pompej se nasmijeio zbog nove konzulove neugodnosti. Imat u povjerenja u narod. Stotinu zlatnika na Dacija, ree on. Rob nije ni trepnuo na svotu koja je premaivala njegovu prodajnu cijenu. Sigurno, gospodaru. Donijet u ti potvrdu. Zastao je naas iekujui u tiini, ali Kras ga je samo poprijeko pogledao. Brzo, utrka samo to nije poela, dodade Pompej, poslavi roba da potri. Vidio je kako se dvojica stjegonoa primiu dugakom bronanom rogu na rubu staze. Gomila je klicanjem pozdravila razlijeganje zvuka i vrata konjunica su se otvorila. Prvi je iziao Rimljanin, Dacije, a laka su mu kola vukli crni konji. Kras se uzvrpoljio zapaajui bahato dranje i ravnoteu ovjeka dok je upravljao svojom zapregom zaokrenuvi je glatko u vonji do poetne crte. ovjek je bio nizak i zdepast i gomila mu je divlje klicala. Naklonio se prema konzularnoj loi i Pompej je ustao da mu uzvrati pozdrav. Kras je uinio to isto, ali Dacije se ve bio okrenuo na drugu stranu da dovri pripreme. Izgleda gladno danas, Krase. Njegovi konji grizu vale, ree Pompej veselo svojem kolegi.

Kras se nije na nj obazreo, promatrao je sljedeu zapregu na pijesku. Bio je to traki natjecatelj, obiljeen zelenom bojom. Bradat voza bio je neiskusan i malo je gledatelja stavilo novac na njega. Ipak su mu duno klicali, premda su mnogi ve izvijali vratove da vide kako posljednje dvije zaprege izlaze iz mranih konjunica. Paulo je pucnuo dugakim uzdama iznad svojih panjolskih konja kad su dotutnjali na sunce. Kras je udario akom po ogradi kad ih je ugledao. Dacije e se morati potruditi da ove pobijedi. Pogledaj u kakvu su stanju, Pompeju. Velianstveni su. Paulo je izgledao samopouzdano dok je pozdravljao konzule. ak izdaleka Kras je vidio bljesak bijelih zubi naspram tamne koe i njegove su se brige djelomice rasprile. Zaprega je zauzela mjesto kraj drugih i tada se zadnji natjecatelj, panjolac, dovezao da im se pridrui. Kras nije vidio nikakvih nedostataka kod konja prigodom prvog posjeta, ali sad ih je prouavao traei znakove slabosti. Unato Pompejevim tvrdnjama, odjednom je bio uvjeren da drijepci posve loe izgledaju kad se usporede s ostalima. Kras je nevoljko sjeo kad se rog opet oglasio i klaenje prestalo. Rob se vratio da Pompeju preda potvrdu i konzul se s tim sitnim keramikim predmetom dokono poigravao dok su ekali. Na mnotvo naroda spustila se tiina. Dacijeva se zaprega neega uplaila i sudarila se s trakom zapregom, prislivi oba vozaa da prasnu bievima iznad konjskih glava. Dobar voza mogao je pucnuti vrkom bia nekoliko palaca daleko od svakoga konja u punom trku, i red se zaas uspostavio. Kras je zapazio Traaninov mir i pitao se je li propustio priliku. Taj sitni ovjek nije izgledao nimalo neumjesno meu iskusnijim upravljaima kola. Tiina je potrajala neko vrijeme dok su konji udarali kopitima i frktali na mjestu, zatim se rog oglasio po trei put dok se njegovo zavijanje nije izgubilo u grmljavini kad su se zaprege pokrenule i utrka zapoela. Dobro si uinio, Krase, ree Pompej, gledajui preko mora glava. Sumnjam da u Rimu ima ovjeka kojemu nije poznata tvoja velikodunost. Kras ga otro pogleda, traei mu na licu trag ruganja. Pompej je bio ravnoduan i inilo se da ne osjea pogled. Ispod njih je grmljavina konja stigla do prvog zaokreta. Laka su kola skliui se obiljeila dugake lukove u pijesku dok su konji hitali dalje. Vozai su se naginjali da odre ravnoteu, dok ih na stazi nije dralo nita vie nego njihova vjetina i snaga. Bilo je to veoma dojmljivo a Dacije je spretno kliznuo izmeu dviju zaprega i rano izbio na elo. Kras se namrtio zbog takva razvoja dogaaja. Jesi li odluio koga e poduprijeti za konzula na kraju godine? rekao je prisiljavajui se da mu glas bude nepristran. Pompej se nasmijeio. Malo je prerano da se o tome razmilja, prijatelju moj. Uivam u tome to sam trenutno ja konzul.

Kras mrcnu na tu oitu la. Predobro je poznavao Pompeja da bi povjerovao u to nijekanje. Pod pritiskom njegova pogleda Pompej slegnu ramenima. Mislim da bi se senator Prando dao nagovoriti da stavi svoje ime na popis, ree on. Kras je promatrao utrku, razmiljajui to zna o tome ovjeku. Ima i gorih izbora, ree naposljetku. Bi li on prihvatio tvoje vodstvo? Pompejeve su oi zasjale od uzbuenja kad je Dacije nastavio voditi na trkalitu. Kras se pitao hini li Pompej zanimanje za utrku samo da njemu napakosti. Pompeju? potaknuo ga je. On ne bi stvarao smetnje, odgovori Pompej. Kras prikri svoje zadovoljstvo. Ni Prando ni njegov sin Svetonije nisu utjecajni ljudi u Senatu, ali imati slabe ljude kao konzule znailo bi da on i Pompej mogu i dalje upravljati gradom, jednostavno zamijenivi javni poloaj za privatni. Povratak u anonimnost zadnjih klupa u Senatu nakon vodstva u Rimu bila je neugodna perspektiva za njih obojicu. Kras se pitao zna li Pompej da je on vjerovnik Prandove obitelji i da e nad njim imati vlastit oblik nadzora ako bude izabran. Mogao bih prihvatiti Pranda, ako si siguran u njega, rekao je nadglasavi buku gomile. Pompej se okrenuo prema njemu pokazujui zadovoljno lice. Izvrsno. Zna li hoe li se Cina kandidirati? Kras odmahnu glavom. Povukao se nakon kerine smrti. Jesi li ti to uo? U svojoj radoznalosti Kras je uhvatio Pompeja ispod ruke, a Pompej se namrtio na dodir. Kras je osjetio alac mrnje prema tom ovjeku. Kakva prava ima da bude toliko umiljen kad je Kras platio sve raune za njegovu veliku kuu? Nita jo nisam uo, Krase. Ali ako ne e Cina, moramo nai drugoga da se kandidira za drugo mjesto. Moda nije prerano da se pone promicati neko novo ime. Kad je poeo etvrti krug, Dacije je vodio za cijelu duinu, dok je Traanin drao mjesto iza njega. Paulo je bio trei, sustiui ih s konjima koji su prepatili morsku bolest. Publika je navijala i svako je oko bilo na zapregama kad su obilazile daleki ugao i galopirale kroz poetni poloaj ulazei u peti krug. Drveni je obelisk uklonjen i glasovi su postajali promukli od dernjave. Jesi li razmiljao o Juliju? Njegov je rok slube u panjolskoj na isteku, ree Kras. Pompej mu dobaci pogled, odjednom zabrinut. I dalje je sumnjao u Krasa zbog odanosti mladom Cezaru koju on nije dijelio. Nije li taj ovjek otpisao dugove Desete legije uskoro nakon Julijeva preuzimanja zapovjednitva? Pompej odmahnu glavom. Njega ne, Krase. Taj pas ima zube. Siguran sam da ne eli raskol, nimalo vie nego ja.

Dacije je poveao vodstvo a Kras je nastavio govoriti, zadovoljan to moe namrekati spokojnu duevnu povrinu svoga kolege. Kau da je Cezar izvrstan u panjolskoj. Nove zemlje pod naom vlau, novi gradovi. Vjerujem da je bilo ak govora o trijumfu za njega. Pompej otro pogleda Krasa naboravi elo. Nita nisam uo o trijumfima i jasno sam rekao to mislim. Kad njegovo namjesnitvo istee, poslat u ga nekamo drugdje. U Grku, moda. Sve to planira valja zaboraviti, Krase. Bio sam svjedokom dok su moji ljudi za njega stajali na kii kad je dobio hrastov vijenac. Moji vlastiti ljudi, a astili stranca! Dovoljno se dobro sjea Marija. Ne elimo jo jednoga u gradu, a najmanje kao konzula. Kras dugo nije odgovorio i Pompej je odluio protumaiti njegovu utnju kao pristanak. Ispod njih na stazi Dacije je stigao iza lea zaostaloj panjolskoj zaprezi i skrenuo da je zaobie. Umorni voza estoko se zaljuljao dok ga je Dacije prestizao, izgubivi u hipu nadzor nad konjima. To je bilo dovoljno dugo. Uz prasak koji se mogao uti iznad zaprepatena urlanja gomile, obje su se zaprege poremetile i u trenutku su se razgovijetne konjske linije pretvorile u njitav kaos. Traanin je uzdignuo uzde da izbjegne kr ispred sebe. Njegov bi je udarao unutarnje konje prisiljavajui ih da skrate korak radi zaokreta zbog kojega se gotovo prevrnuo. Gomila je tjeskobno promatrala dok je sitni ovjek upravljao zbunjenim konjima da zaobie zapreku, ali tada su oni proli i nastavili juriti ravno naprijed, i mnogi su u Cirkusu ustali na noge da pljeu njegovoj vjetini. Pompej je opsovao ispod glasa videi da Dacije lei nepomino na pijesku. Jedna mu je noga bila udno svijena. Koljeno mu je oito bilo smrskano, te premda je ostao iv, vie se ne e utrkivati. Daj znak uvarima koje sam ti dao, Krase. Bit e tunjave kad se oporave od zaprepatenja. Kras je srdito stisnuo eljusti dok je lovio centurionov pogled i podizao stisnutu aku. Silazili su izmeu klupa i to su inili u zadnji as. Nakon uzbuenja zbog propasti konja i kola, gomila je postala svjesna svojih gubitaka na klaenju i poela urlikati kao jedan u orgiji nezadovoljstva. Posljednji je krug proao bez tekoa i Traanin je prvi preao preko crte uz opu ravnodunost. Tunjave su se ve zametnule i legionari su brzo djelovali, sluei se plosnatom stranom maa da razdvoje ljude koji su se hvatali u kotac. Pompej je dao znak osobnoj pratnji da je spreman poi i oni su mu krili put. Razmijenio je pogled s Krasom na odlasku i vidio nesklonost na njegovu licu, ovaj put bez maske. Kad je stigao do ulice, Pompej je utonuo u svoje misli, jedva ujui sve veu lomljavu iza sebe. Julije je sjahao na rubu sela, i njegov konj je poeo tiho hrzati pasui travu izmeu kamenja na drevnom putu. On i Servilija odjahali su duboko u unutranjost i nije bilo znaka ivota u brdima oko njih. Bila je to lijepa zemlja, s prostranim umama i bjelkastim liticama koje su se strmoglavljivale u zelene doline. Sunce je bilo prevalilo podne prije nego to su doli do toga mjesta. Vidjeli su arene jelene i veprove koji su skiei bjeali ispred njihovih konja.

Julije je izabrao dugake zaobilazne staze da izbjegne svaki ljudski trag za vrijeme jahanja. inilo se da je zadovoljan to je sam s njom, i to je laskalo Serviliji. Povremeno je izgledalo kao da su oni jedina iva stvorenja. uma je bila puna sjene i tiine, i prolazili su kroz sjenovitu tamu kao da su duhovi. Zatim bi drvee ustupilo mjesto sunevu sjaju i travnatoj livadi, pa bi smiono galopirali dalje od tame dok se ne bi zadihali i skupa prasnuli u smijeh. Servilija se nije mogla sjetiti savrenijega dana. Selo u koje ju je Julije uveo bilo je neobio mjesto na rubu doline. U blizini je tekla rijeka, ali nije se ulo glasa da bi poremetio mir, kao prije u umi. Kue su bile oronule od starosti, a bujna paprat i brljan rasli su iz njihovih prozora. Posvuda su se vidjeli znaci propadanja. Vrata ovjeena o krutim konim arkama zijevala su prema njima, a divlje ivotinje umicale su im pred oima dok su vodili konje ulicom prema sreditu. Zbog spokoja u praznom selu teko im je bilo govoriti, osjeali su se kao uljezi. Serviliju je okolina podsjetila na svodove nekakva hrama gdje se razlijee jeka i udila se zato ju je Julije onamo doveo. Zato su otili? upitala ga je. On je slegnuo ramenima. Moglo bi biti bilo to: neprijateljska provala, zarazna bolest. Moda su samo eljeli nai novi dom negdje drugdje. Ovdje sam provodio dane kad sam tek bio doao, ali kue su bile odavna opljakane i malo je toga ostalo da bi se vidjelo kako su ivjeli. Ovo je udno mjesto, premda ga volim. Ako ikada stignemo do ove doline s naim mostovima i novim ulicama, bit u tuan dok budem gledao kako sve ovo nestaje. Njegova je noga udarila u izblijedio komad keramike koji je neko mogao biti ulini znak, i on kleknu da ga pogleda, otpuhujui prainu. Bio je ist i tako tanak da ga je mogao slomiti u rukama. Pretpostavljam da je ovo nekada izgledalo kao Valencija. Trnica i plodovi na prodaju, naokolo tre djeca s kokoima. Sada je to teko zamisliti. Servilija pogleda oko sebe i pokua prizvati sliku mjesta ispunjena uurbanim ljudima. Guterica pretra du zida kraj nje, ulovivi na asak njezin pogled prije nego to e ieznuti ispod sputene strehe. Bilo je neega jezovita u hodu kroz takvo mjesto, kao da se u svakom trenutku ulice mogu opet ispuniti ivotom i bukom, bacajui u zaborav prekid u njihovim ivotima. Zato dolazi ovamo? upita ona. On je pogleda sa strane, smijeei se na udan nain. Pokazat u ti, ree on, skreui iza ugla na iri put. Tu su kue bile tek hrpe razvalina i Servilija je iza njih mogla vidjeti trg. Zrak je zbog sunca bio topao i svijetao kad su mu se pribliili, i Julije je pun iekivanja ubrzao korak kad su stigli do otvorena prostora. Teko kamenje na trgu bilo je ispucalo i obrubljeno puzavom travom i divljim cvijeem, ali Julije je preko toga netremice gazio dok su mu oi bile uprte u razbijeno postolje i kip koji je kraj njega leao u komadima. Njegove su linije bile gotovo posvema izlizane i bijeli je kamen bio otkrhnut i nagren, ali Julije mu se primaknuo s potovanjem. Privezao je konje za mladicu koja je iknula izmeu kamenja na trgu i nagnuo se nad kip, dodirujui linije. Jedna

je ruka nestala, ali mogao je vidjeti da je taj kip neko predstavljao monu figuru. Servilija je zapazila rijei koje su bile uklesane na tekom podnoju i prstom je slijedila udna slova. Tko je to? apnula je. Jedan mjesni uenjak mi je rekao Kralj Aleksandar. Julijev je glas bio hrapav od uzbuenja i ona je opet osjetila potrebu da ga dodirne, da podijeli njegove misli. Na svoje zaprepatenje vidjela je kako mu se skupljaju suze u oima dok je promatrao kameno lice. to je to? Ne razumijem, rekla je pruivi ruku prema njemu bez razmiljanja. Njegova je koa bila vrua pod njezinom rukom i on se nije odmaknuo. Kad vidim njega ree on tiho, tarui oi. Na trenutak je rukom pritisnuo njezinu ruku prije nego to e je ispustiti da padne. Nakon jo jednog dugakog pogleda na kamenu figuru, slegnuo je ramenima i ponovno se pribrao. Kad je dosegnuo moju dob, ve je bio osvojio svijet. Govorili su da je boanstvo. Kad se usporedim s tim, ja sam uzalud potratio ivot. Servilija je sjela na podnoje do njega, njihova su se bedra lagano dotaknula, premda je mogla osjetiti svaki dijelak dodira. Julije je opet progovorio nakon nekog vremena, glas mu je bio dalek, izgubljen u sjeanju. Kad sam bio djeak, sluao sam prie o njegovim bitkama i njegovu ivotu. Bio je udo. Imao je itav svijet u ruci kad je bio malo vie nego dijete. Znao sam zamiljati sebe znao sam nekada jasno vidjeti njegovu stazu. Opet je Servilija posegnula za njegovim licem, gladei mu kou. On je izgledao kao da to osjea prvi put i podignuo je glavu da je gleda dok mu je govorila. Moe imati sve, ako hoe, rekla je, ni sama pritom ne znajui nudi li mu ita vie od nade o slavi ili neto osobnije. On je kanda uo oba znaenja u njezinim rijeima i ponovno ju je uzeo za ruku. Ovaj put su pri dodiru njegove oi pretraivale njezine, postavljajui nijemo pitanje. elim sve, apnuo je, i ona nije znala tko se od njih prvi pomaknuo kad su se dodirnuli. Poljubac se jednostavno dogodio, i oni su osjetili njegovu snagu sjedei kraj Aleksandrovih nogu.

5. POGLAVLJE
Sljedeih je dana izgledalo da vrijeme sporije prolazi, a Servilija nije mogla nai izlike da opet izvede konje. Zlatna ruka je dobro poslovala i trebalo je dovesti iz Rima dva ovjeka dovoljno krupna da smiruju najneobuzdanije pijance. Umjesto da uiva u uspjehu, njezine su se misli neprekidno vraale na neobina mlada mukarca koji je mogao biti ranjiv i ulijevati strah u istom trenutku. Prisiljavala se da ne pita za njega i ekala je njegov poziv. Kad je poziv doao, glasno se nasmijala, alei se na svoj raun, ali ipak se nije mogla oduprijeti uzbuenju koje je donio. Zaustavila se da doda jo jednu stapku vjeniu koji je plela dok su hodali poljem lelujava ita. Julije je zastao s njom, oputen kako se ve dugo nije osjeao. Potitenost koja ga je muila kao da je iezavala u njezinu drutvu, i bilo je udno pomisliti da je njihovo prvo jahanje u divljinu bilo prije tek nekoliko tjedana. Ona je vidjela dijelove njegova ivota koji su mu bili najvaniji, a on se osjeao kao da je oduvijek poznavao Serviliju. S njom su ga napustile none more koje je kao tenad pokuavao utapati u vinu, iako je osjeao da jo krue oko njega. Ona mu je bila Aleksandrov blagoslov, uvarica protiv sjena koje su ga tjerale u oajanje. Mogao je zaboraviti to je postao, zbacujui sa sebe plat vlasti. Svakog je dana provodio sat-dva na suncu koje mu nije grijalo samo kou. Gledao ju je dok se uspravljala, udei se snazi osjeaja koje je u njemu pobudila. U jednom je trenutku mogla pokazati znanje o gradu i senatorima da mu zastane dah, u drugom je bivala gotovo djetinjasta dok se smijala ili birala nov cvijet da ga uplete meu ostale. Brut je ohrabrivao njihovo prijateljstvo nakon prvog izleta u selo sa skrhanim kipom. Vidio je da je Servilija bila poput melema smuenom duhu njegova prijatelja, poinjui lijeiti ranu koja se predugo pozljeivala. Pompej je pogrijeio kad je dao razapeti robove, ree Julije sjeajui se niza krieva i na njima uplakanih, izmuenih likova koji ekaju smrt. Slike iz velikog robovskog ustanka jo su bile bolne u njegovoj pameti, ak i nakon etiri godine. Vrane su se gostile dok nisu postale predebele da bi mogle letjeti pa su srdito graktale na njegove ljude koji su nogama udarali teturave ptice. Julije lagano zadrhta. Od sama poetka robovima nismo ponudili nita osim smrti. Znali su da im ne emo dopustiti da umaknu. Imali su loe vodstvo i Pompej ih je sve svezao i razapeo uz cestu od juga zemlje do grada. Nije bilo veliine u njemu kad je tako odgovorio na teror rulje. Ti to ne bi uinio? upita Servilija. Spartak i njegovi gladijatori morali su umrijeti, ali u robovskim redovima bilo je hrabrih ljudi koji su se suprotstavili legijama i pobijedili ih. Ne, ja bih osnovao novu legiju i zasolio je najokorjelijim gadovima izmeu centuriona. est tisua hrabrih ljudi, Servilija, unitenih zbog njegova slavohleplja. Bio bi to bolji primjer nego pribijanje sviju njih na krieve, ali Pompej

ne moe vidjeti dalje od svojih sitnih pravila i tradicija. On se dri svoga pravca dok ostatak svijeta prolazi pokraj njega. Narod ga je s klicanjem dopratio u grad, Julije. Pompej je bio jedini kojega su eljeli za konzula. Kras je zauzeo drugo mjesto u njegovoj sjeni. Bolje bi bilo da su robove sami vratili na imanja, promrsi Julije. Tada bi ponosno stajali, ne bi trali ljubiti Pompeju noge. Bolje ti je obraivati svoju zemlju nego zazivati ljude poput Pompeja da ti dade hrane. Bolest je u nama, zna. Uvijek uzdiemo nevrijedne ljude da nama vladaju. Borio se da nae rijei i Servilija se zaustavila okrenuvi se prema njemu. Toga vrueg dana izabrala je stolu od tankog lana i kosu je srebrenim nitima svezala na zatiljku, ostavivi gol vrat. Svaki dan to ga je s njom provodio kao da je dodavao novu pojedinost njegovoj panji. Poelio ju je poljubiti. Istrijebio je gusare, Julije. Tebi bi to trebalo biti drae nego ikomu drugom. Drago mi je, naravno, rekao je gorko, premda sam taj zadatak elio za sebe. Pompej nema mate, Servilija. Ima itavih novih zemalja koje obiluju biserima i zlatom, ali on poiva i prireuje igre za narod. Na poljima ljudi skapavaju dok im on podie nove hramove da se mole za blagostanje. Ti bi vie uinio? upita ona, hvatajui ga ispod ruke. Dodir je bio topao i njegove misli pobjegoe pred nasrtajem nagle strasti koja ga je iznenadila. Pitao se je li to na njemu vidljivo dok je mucao odgovor. Doista bih vie uinio. Ima dovoljno zlata da se uzdignu najsirotiji u Rimu, i tu lei naa prilika, ako je moemo iskoristiti. Nita na svijetu nije kao na grad. Kau da je Egipat bogatiji, ali mi smo jo dovoljno mladi da napunimo pregrti. Pompej je zadrijemao ako misli da e granice ostati sigurne s legijama koje imamo. Moramo ih vie osnovati i platiti ih novim zemljama i zlatom. Ona spusti ruku osjeajui kako drhtaj udnje podie meke dlaice na njezinoj koi. U njemu je takva snaga, kad se ne savija pod tugom i oajem. Sa strahopotovanjem i uitkom vidjela je kako odbacuje sumornost. ovjek koji je sada uzbuuje dodirom nije onaj s kojim se prvi put srela na kapiji utvrde, pa se pitala to e se zbiti pri ponovnom njegovu buenju. Kad je osjetila da za njim udi, to ju je prenerazilo, gotovo ustrailo. Nije mislila da e to tako biti. Ljudi koji su je voljeli nikada je nisu dirnuli dublje od koe za kojom su hlepjeli. Mogli su se na njoj istroiti s pukim zametkom pravog drhtaja. Ali ovaj ju je udni mladi obezglavljivao kada god bi joj njegove oi uhvatile pogled. Takve udne oi, s crnim zjenicama koje su ga boljele na jarku svjetlu. inilo se da vide od ega se zapravo sastoje sve njezine smicalice, prodirui kroz lakou njezina ponaanja do najskrovitije nutrine. Uzdahnula je kad su nastavili etnju. Ona je luda. Ne traje vie ono razdoblje u njezinu ivotu kad je mogla dopustiti da je zaara mukarac star kao njezin sin. Nesvjesno je prela rukom preko svezane kose. To ne znai da se njezine godine vide, ni najmanje. Mae uljem tijelo svake noi i jede dobro i pomno. ovjek bi joj mogao dati trideset, tako joj govore, umjesto etrdeset manje jednu koliko ih je dosad stvarno proivjela. Ponekad se osjeala i starijom,

posebice u gradu, kad bi Kras doao k njoj. Ponekad bi se rasplakala bez ikakva razloga, ali to je raspoloenje iezavalo brzo kako je i dolazilo. Znala je da bi mladi mukarac pokraj nje mogao imati svaku djevojku u gradu. Ne e htjeti enu to na sebi nosi toliko oiljaka koje nitko drugi ne moe vidjeti. Prekriila je ruke, gotovo zgnjeivi vjeni svezanih cvjetova. Nije posumnjala da u njemu ne bi mogla razbuktati strast ako bi htjela. On je mlad i nevin u usporedbi s njom. Bilo bi to lako i ona je shvaala da to eli jednim svojim dijelom koji bi pozdravio njegove ruke na njoj u visokoj travi na livadi. Lagano je odmahnula glavom. Glupa cura. Nikada ga nije smjela poljubiti. Progovorila je brzo da prikrije stanku, pitajui se je li on opazio njezinu rastresenost ili rumenilo koje joj je preplavilo obraze. Ve dugo nisi vidio Rim, Julije. Sada u njemu ima toliko sirotinje. Robovska vojska nije ostavila gotovo nikoga da radi u polju, i prosjaka ima kao muha. Pompej im barem daje okus slave, ak i kad im je eludac prazan. Senat mu se ne bi usudio nita uskratiti u sluaju da se rulja pobuni i svima zaprijeti. Vladalo je krhko zatije kad sam otila, a sumnjam da se ita otada poboljalo. Ne moe zamisliti koliko su blizu kaosa. Senat ivi u strahu od novog ustanka koji bi nadmaio bitke sa Spartakom. Svi koji imaju sredstava unajmljuju uvare, a siromasi se meusobno ubijaju po ulicama i nita se protiv toga ne poduzima. Nisu laka vremena, Julije. Moda bih se onda trebao vratiti. etiri godine nisam vidio ker i Pompej mi mnogo duguje. Moda je vrijeme da naplatim neke dugove i pobrinem se da opet budem sudionikom zbivanja. Na trenutak lice mu je zasjalo od strasti i njezino je srce zaigralo jer je vidjela sliku ovjeka kojega je gledala na suenju kad je zadivio Senat otevi pravdu od svojih neprijatelja. Zatim je trenutak proao brzo kao to je doao i Julije je od oaja glasno ispustio zrak kroz usne. Imao sam enu da s njom dijelim ivot prije svega ovoga. Imao sam Tubruka koji mi je bio vie otac nego prijatelj; imao sam svoj dom. Budunost mi je dolazila u susret sa svojevrsnom radosti. Sada nemam nita osim novih maeva i rudnika, a to mi se ini da je besmisleno. Dao bih sve da mi se vrati Tubruk na jedan sat i sa mnom podijeli pie, ili da mi se prui prigoda vidjeti Korneliju samo na trenutak, dovoljno dugo da kaem kako mi je ao to sam joj prekrio zadana obeanja. Protrljao je oi rukom prije nego to e krenuti dalje. Tada je Servilija gotovo posegnula za njim, znajui da e mu njezin dodir donijeti utjehu. Suzdrala se uz golem napor volje. Dodir bi vodio do vie dodira, te premda je bolno eljela da se nae u njegovu zagrljaju, imala je snage da se ne upusti u tako dobro poznatu igru kojoj se preputala cijelog ivota. Mlaa bi ga ena moda privukla k sebi bez stida u trenutku njegove slabosti, ali Servilija je previe znala da bi to pokuala. Bit e jo dana. Tada se on okrenuo prema njoj i stisnuo je dovoljno vrsto da je zaboli, pritiskujui ustima njezine usne da mu se otvore. Ona je popustila, nemona da sama sebi pomogne. Brut spretno skliznu iz sedla prolazei ispod kapije na utvrdi. Deseta je izvodila sloene manevre u brdima i Oktavijan se dobro iskazao sluei se povjerenim snagama da napadne

Domicija s boka s mnogo pokazane vjetine. Brut nije oklijevao hitajui u glavnu zgradu. Tmurno raspoloenje koje je na sve njih bacilo sjenu bilo je sada samo uspomena, i znao je da e Juliju biti drago kad uje kako je njegov mladi roak uspjean. Oktavijan ima plea za zapovijedanje, kako je Marije znao rei. uvar na dnu stubita nije bio na mjestu, stajao je poprilino dalje od predviena poloaja. Dok je kloparao po stepenicama, Brut ga je uo kako neto vie ali samo se osmjehnuo. Julije je leao na poivaljci sa Servilijom, a lica su im se zarumenjela od panike zbog iznenadna i buna Brutova ulaska u sobu. Julije je skoio gol na noge i gnjevno se suoio s prijateljem. Izlazi! riknuo je. Brut se smrznuo od nevjerice, zatim se zgrio u licu i okrenuo, zalupivi vratima iza sebe. Julije se polagano okrenuo da se susretne sa Servilijinim oima, ve poalivi zbog svoje srdbe. Opet je sjeo na dugaku poivaljku i grubo navukao pokriva. Njezin teak miris ispunjavao mu je nosnice i znao je da mirie po njoj. Kad je ustao, toplina pokrivaa ostala je iza njega i on se udaljio, razmiljajui to mu je initi. Ja u otii do njega, rekla je ona, ustajui. Obuzet vlastitom ogorenou, Julije je jedva primijetio njezinu nagost. Bilo je ludo zaspati gdje su ih mogli zatei, ali nije imalo smisla aliti zbog onoga to je prolo. Potresao je glavom zavezujui sandale. Ti ima manje razloga za ispriavanje. Pusti me da ja prije odem do njega, rekao je. Njezine se oi ohladie na trenutak. Ne e se valjda ispriavati za mene? rekla je, a glas joj je bio prijetvorno miran. Julije je stajao i gledao joj u lice. Ni za jedan trenutak s tobom, rekao je njeno. Tada mu je dola u zagrljaj i on je naao neto neopisivo erotino u dranju gole ene dok je sam bio odjeven. Odmaknuo se sa smijekom usprkos zabrinutosti zbog Bruta. Bit e on u redu kad se malo smiri, rekao je da je ohrabri, elei i sam u to povjerovati. Smirenim je rukama prikopao ma uz bok. Servilija je odjednom izgledala uplaeno. Ne elim da se s njim bori, Julije. Ne smije to uiniti. Julije se prisilio na smijeh koji je zazvuao kao jeka njegova prazna eludca. On me nikada ne bi povrijedio, rekao je na izlasku. Na hodniku se Julijev izraz lica pretvorio u smrknutu masku dok se upuivao prema stubitu. Domicije i Kabera bili su dolje s Cirom, i on je zamiljao kako ga njihove oi optuuju. Gdje je on? upitao je resko.

U dvoritu, na vjebalitu, rekao je Domicije. Da sam na tvojem mjestu, ja bih ga pustio na miru neko vrijeme, generale. Njemu je krv uzavrela i ne bi bilo dobro da joj sada dade oduka. Julije je oklijevao, zatim ga je svladala neustraivost. Sam je to prouzroio i spreman je platiti cijenu. Ostanite ovdje, rekao je kratko. On je moj najstariji prijatelj i ovo je privatna stvar. Brut je stajao sam u praznom dvoritu, u ruci mu se ljeskao Cavallov gladius. Kimnuo je dok mu se Julije primicao i u jednom asu Julije je opet gotovo zastao videi kako natmuren pogled prati svaku njegovu kretnju. Doe li do krvi, on ne moe pobijediti Bruta. Ako bi i mogao ukrasti pobjedu, sumnjao je da bi mu ikada mogao oduzeti ivot. Brut postavi blistavu otricu u poetni poloaj i Julije isprazni mozak drei se stare discipline kojoj ga je Renije uio. To je neprijatelj koji ga moe ubiti. Julije izvue ma iz toka. Jesi li joj platio? ree Brut tiho, remetei njegovu usredotoenost. Julije se borio protiv une srdbe koja ga je tada obuzela. Uili su od istog ovjeka, znao je da ne smije sluati. Poeli su kruiti jedan oko drugoga. Mislio sam da znam, ali nisam mogao povjerovati, opet zapoe Brut. Mislio sam da me ne e s njom osramotiti, pa se nisam brinuo. Nema nikakve sramote, odgovori Julije. Ima sramote, ree Brut i pokrenu se. Julije je poznavao njegov stil bolje nego itko drugi, ali jedva je uspio odbiti otricu koja mu je pojurila ravno prema srcu. Bio je to smrtonosan udarac i on ga nije mogao oprostiti. Gnjev je potom porastao u njemu i sam je krenuo malo bre, korak mu je postao vri na zemlji dok je osjeao kako mu se razbuuju osjetila. Pa neka bude. Julije strjelovito nasrnu, izmiui se pred bljeskom srebra i prisiljavajui Bruta da prebaci teite na stranju nogu. Trgnuo je otricom u stranu, ali Brut se s prezirnim osmijehom izmaknuo, zatim odgovorio kiom udaraca. Rastavili su se, poinjui polako dahtati. Julije stisnu prste lijeve ruke u aku da zatvori ranu na dlanu. Krv je polako kapala iz nje dok se micao u krugu, ostavljajui toke poput sjajnih oiju da iezavaju u pijesku. Ja je volim, rekao je odjednom Julije. Volim tebe. Previe vas volim da bi se ovo dogaalo. Odbacio je ma s kretnjom punom gnuanja te stao suelice prijatelju. Brut mu je prinio vrak maa pod grlo i pogledao ga u oi. Znaju li svi oni? Kabera, Domicije, Oktavijan?

Julije ga je smireno gledao, ukoivi se da ne bi zadrhtao. Moda. To nismo namjeravali, Brute. Nisam elio da nas zatekne. Ma je bio nepomina toka u svijetu koji se gibao. Julije je stisnuo eljusti, dok ga je preplavljivao osjeaj smirenosti. Svjesno je opustio svaki mii i ekao. Nije elio umrijeti, ali ako doe do toga, pokazat e prijezir prema smrti. To nije mala stvar, Marko. Ni za mene, ni za nju, rekao je. Ma se naglo spustio i luako svjetlo je zamrlo u Brutovim oima. Ima toliko toga meu nama, Julije, ali ako je povrijedi, ja u te ubiti. Poi i vidi je. Ona se brine za tebe, odgovori Julije, zanemarivi prijetnju. Brut je dugo zadrao pogled na njemu prije nego to e otii i ostaviti ga sama na vjebalitu. Julije ga je promatrao kako odlazi, zatim otvorio aku i trznuo se. Naas se opet gnjev probudio u njemu. Objesio bi svakog drugog ovjeka koji bi se drznuo dignuti ma na njega. Tu ne bi moglo biti isprike. Ali oni su zajedno rasli kao djeaci i to se brojilo. Moda dovoljno da proguta izdaju otrice koja je gaala u njegovo srce. Julije skupi obrve razmiljajui. Tee e biti povjerovati tomu ovjeku drugi put. Sljedeih est tjedana bilo je ispunjeno gotovo nepodnoljivom napetou. Iako je Brut razgovarao s majkom i stisnutih zubi dao blagoslov njihovoj vezi, hodao je naokolo nosei sa sobom svoj gnjev i osamljenost kao plat. Bez rijei objanjenja Julije je opet poeo osobno vjebati Desetu. Izvodio je sam ljude po nekoliko dana odjedanput i nikada nije progovorio nita osim zapovijedi. Legionari su sa svoje strane podnosili patnju i iscrpljenost samo da bi od njega dobili potvrdno klimanje glavom, a to je kanda bilo vrjednije nego rjeita pohvala od bilo koga drugoga. Kad je boravio u vojarnama, Julije je pisao pisma i zapovijedi dokasno u no, grabei duboko iz nagomilane priuve zlata. Slao je jahae u Rim da bi naruio nov oklop u Aleksandrijinoj radionici i karavane su se vijugale putovima kroz planine iz panjolskih gradova. Nove je rudnike trebalo otvarati radi rudae za maeve koji su se proizvodili po Cavallovu nacrtu. ume su se sjekle da bi se dobio drveni ugljen i nije bilo nijednog trenutka da ijedan od pet tisua vojnika nije imao dvije-tri zadae koje je trebalo obaviti. Njegovi su se asnici zatekli izmeu muke to su iz svega iskljueni i veselja to vide da je Julije opet otkrio nekadanju energiju. Mnogo prije nego to je Julije sazvao svoje podinjene iz ispostava diljem pokrajine oni su naslutili da se vrijeme boravka u panjolskoj blii kraju. Hispanija je jednostavno bila premalena da bi zadrala zapovjednika Desete legije. Julije je izabrao najsposobnijega panjolskog kvestora1 da preuzme njegovo mjesto u meuvlau dok Rim ne imenuje drugoga od svojih sinova. Predao mu je peat svoga ureda i zatim se bacio na danononi posao, ne spavajui katkada po tri dana zaredom prije nego to bi

malaksao od iscrpljenosti. Poslije kratka poinka ustao bi i poeo iznova. Ljudi su ga u vojarnama oprezno zaobilazili i nervozno ekali ishod cijelog njegova mukotrnog rada. Brut je jednog jutra rano doao k njemu, dok je svuda oko njih tabor jo bio miran i tih. Pokucao je na vrata i uao im je Julije promrmljao nerazumljiv odgovor. Julije je sjedio za radnim stolom koji su prekrivali zemljovidi i glinene ploice, dok ih je jo vie lealo kraj njegovih nogu na podu. Ustao je kad je vidio Bruta, i inilo se na trenutak da hladnoa meu njima sprjeava govor. Kod obojice je bila izblijedjela navika prijateljstva. Brut je s mukom progutao pljuvaku. ao mi je, rekao je. Julije je utio, promatrajui ga. Lice koje je pokazao kao da je pripadalo strancu, na njemu nije bilo nita od prijateljstva koje je nedostajalo Brutu. Brut opet pokua. Bio sam budala, ali ti me dovoljno dugo poznaje da si preao preko toga, rekao je. Ja sam ti prijatelj. Tvoj ma, sjea li se? Julije kimnu, prihvaajui ga. Volim Serviliju, rekao je blago. Bio bih ti rekao prije nego ikomu drugom, ali sve se meu nama prebrzo dogodilo. Nema u tome nikakvih igara, to je moj privatan odnos. Ne u ti zbog toga odgovarati. Kad sam vas vidio zajedno poe Brut. Julije podie ukoenu ruku. Ne. Ne elim to vie uti. To je svreno. O bozi, ne eli mi nimalo olakati, je li tako? ree Brut tresui glavom. Ne bi smjelo tako biti. Vie mi je stalo do tebe nego i do koga na svijetu, a ti si zamahnuo da me ubije na vjebalitu. To je teko oprostiti. to? odgovori Brut kratko. Ja nisam Znam, Brute. Brut lagano klonu. Bez rijei privue stolac. Nakon nekoliko trenutaka i Julije sjede. eli li da se stalno ispriavam? Bio sam bijesan. Pomislio sam da je iskoritava kao Pogrijeio sam, oprosti. to jo eli? elim znati mogu li ti vjerovati. elim da se sve ovo zaboravi, odgovori Julije. Brut ustade. Moe mi vjerovati. Ti to zna. Odrekao sam se Primigenije zbog tebe. Pustimo neka ovo proe. Dok su se gledali, na Julijevu se licu pojavio smijeak. Jesi li primijetio kako sam odbio udarac? Volio bih da je to Renije vidio. Da, bio si jako dobar, odgovori Brut sarkastino. Jesi li zadovoljan?

Mislim da sam mogao pobijediti, ree Julije veselo. Brut trepnu oima prema njemu. Sada to ve ide predaleko. Jenjala je napetost meu njima, ostao je samo dalek pritisak. Vratit u legiju u Rim, ree Julije naglo, osjetivi olakanje to ima prijatelja da opet s njim dijeli planove. Pitao se jesu li tjedni poslije borbe boljeli Bruta upola koliko su boljeli njega. Svi to znamo, Julije. Ljudi brbljaju kao starice na prelu. Zbog toga da izazove Pompeja? ree Brut usputno, kao da o odgovoru nisu ovisile tisue ivota. Ne, on dovoljno dobro vlada, s Krasom. Kandidirat u se za konzula na izborima. Promatrao ja kako e Brut reagirati. Misli da moe pobijediti? uzvrati Brut polako, nakon kraeg razmiljanja. Imat e samo nekoliko mjeseci, a narod je kratka pamenja. Ja sam posljednji izdanak Marijeve krvi. Podsjetit u ih, ree Julije, a Brut osjeti trnce starog uzbuenja. Razmiljao je o tome kako se njegov prijatelj gotovo preporodio tijekom posljednjih mjeseci. Srdita nabusitost je nestala, a njegova je majka u tome odigrala ulogu. ak je i njegova draga mala Angelina ivjela u strahu od Servilije, a sad je mogao donekle razumjeti zbog ega. Skoro e zora. Mora malo spavati, rekao je. Jo ne, ima mnogo posla koji treba obaviti prije nego to budemo spremni opet vidjeti Rim. Onda u ostati s tobom, ako nema nita protiv toga, ree Brut priguujui jo jedno zijevanje. Julije mu se nasmijei. Nemam nita protiv toga. Treba mi netko da pie dok ja diktiram.

6. POGLAVLJE
Renije je stajao u suhom rijenom koritu i gledao gore u most. Gradilite je vrvjelo Rimljanima i domaim ljudima koji su se penjali uz drvene skele to su se ljuljale i kripale dok su oni hodali du prolaza. Dvjesta je stopa bilo od suha korita do poploene ceste iznad njegove glave. Kad bude zavrena, uklonit e se brana podignuta uzvodno i voda e prekriti leita masivnih stupova mosta da bi oplakivala zaobljene rubove dugo vremena poto se graditelji pretvore u prah. I samo stajanje u njegovoj sjeni proimalo je staroga gladijatora udnim osjeajem. Kada nadou vode nitko vie ne e opet tu stajati. Zaklimao je glavom od nijemog ponosa, sluajui zapovijedi i dozivanja kad su radnici uz vitlo poeli dizati jo jedan kamen koji e se ugraditi u luk. Njihovi su glasovi odjekivali

ispod mosta i Renije je mogao vidjeti kako ljudi dijele njegovo zadovoljstvo. Taj se most nikada ne e sruiti i oni su to znali. Cesta iznad njegove glave otvorit e plodnu dolinu u izravnom spoju s obalom. Gradovi e se izgraditi i putovi produiti da zadovolje potrebe novih doseljenika. Doi e zbog dobra tla i trgovine, i veina njih zbog iste vode to dotjee iz podzemnih akvedukata koji su se gradili pune tri godine. Renije je promatrao kako radnici snano poteu debelu uad dok se luni kamen njihao iznad predviena poloaja. Koloture su kripale i vidio je kako se Ciro naginje preko ograde da dovede blok na mjesto. Ljudi kraj njega razmazivali su smeu buku po povrinama i tada ga je Ciro obuhvatio rukom, pojui s ostalima u uspavljujuem ritmu prema radnicima ispod njih. Renije zadra dah. Iako je gorostasova snaga bila bez premca meu radnicima, iskliznue je lako moglo zgnjeiti ruku ili rame. Ako blok ispadne iz leita, dovoljno je teak da srui potpornje i sve ih odvue u provaliju. Iako se nalazio duboko dolje, Renije je mogao uti Cirovo gunanje dok je namjetao blok istiskujui buku koja je u vlanim krpicama padala u rijeno korito. Renije je zaklonio rukom oi da vidi hoe li koja pasti dovoljno blizu i prisiliti ga da je izbjegne, smijeei se njihovim naporima. Volio je krupnog ovjeka. Ciro nije mnogo govorio, ali nije se tedio kad je trebalo naporno raditi i Reniju bi se ve zbog toga sviao. Iznenadio se isprva kad je vidio da mu je drago pouavati Cira vjetinama koje su iskusnijim legionarima bile razumljive same po sebi. Legiju ne smiju zaustaviti doline ili planine. Svaki ovjek na skelama znao je da nema rijeke koja se ne moe premostiti ili ceste koju oni ne bi mogli usjei bilo gdje na svijetu. Gradili su Rim gdje god su doli. Ciro se divio vodi i miljama tunela koje su probili da bi je doveli dolje iz visokih planinskih izvora. Sada se puanstvo naseljeno u dolini ne e svakog ljeta suoavati s bolestima kad im se u zamuenim bunarima nakupi abokreina. Moda e se tada sjetiti Rimljana koji su sagradili vodovod. Renijeve spokojne misli poremetio je osamljeni jaha u svijetlom oklopu koji je upravljao konja preko nasipa i sputao se u korito gdje je on stajao. ovjek se znojio na vruini i izvijao vrat da pogleda gore od instinktivna straha dok je prolazio ispod lukova. Teak eki koji padne s te visine mogao bi ubiti konja i ovjeka na njemu, ali Renije se smjekao njegovu oprezu. Ima poruku za mene? upitao ga je Renije. ovjek je dokasao u hladovinu ispod luka i sjahao. Da, gospodine. General zahtijeva tvoju nazonost u vojarnama. Rekao je da sa sobom devede legionara Cira, gospodine. Posljednji luk se upravo dovrava, mome. Rekao je da smjesta doe, gospodine.

Renije se namrti, zatim zamiri visoko iznad sebe prema Ciru. Samo bi budala viknula zapovijed ovjeku koji nosi kamen gotovo svoje teine, ali vidio je da Ciro stoji sa strane, briui krpom znoj s ela. Renije napuni plua. Sii ovamo, Ciro. Trae nas. Unato sunanoj ezi Oktavijan je osjeao hladnou povjetarca koji ga je ibao po koi. Njegova pedesetorica bila su u punom galopu niz najstrmiji breuljak to ga je ikada vidio. Da nije toga jutra proao svaku njegovu stopu, nikada se ne bi usudio sjuriti takvom vratolomnom brzinom, ali ledina je bila ravna i nijedan iskusni jaha nije pao, zavlaei snano noge ispod sedla. I tada su ih stranji obluci otro probadali u slabine. Oktavijan je od muke kripao zubima dok ga je galop nemilosrdno iscrpljivao. Brut je s njim izabrao breuljak da pokae stvarnost i snagu juria. ekao je sada njihov dolazak s cijelom centurijom konjanika podno breuljka, a Oktavijan je ve izdaleka mogao vidjeti kako se njihovi konji plaho vrpolje pokuavajui instinktivno izbjei pedesetoricu koji su gromoglasno silazili. Buka je bila nevjerojatna dok je Oktavijan vikao na svoje ljude da poravnaju crtu. Jurini red postajao je malo nazubljen i morao je urlati najjae to je mogao da privue pozornost jahaa oko sebe. Pokazali su vjetinu kad se linija uvrstila bez usporavanja i Oktavijan je izvukao ma mahnito stiui koljena. Noge su ga jako boljele pod tim kutom, ali nije poputao. Zemljite se lagano izravnalo u podnoju i Oktavijan je jedva imao vremena prebaciti teinu prije nego to su njegova pedesetorica poela promicati izmeu iroko razmaknutih redova koji su im stajali suelice. Lica i konji teko su se razaznavali zbog velike brzine s kojom su se strjelovito probijali kroz centuriju i izlazili na drugu stranu, naizgled sve to u jednom hipu. Oktavijan je vidio jednog asnika koji je problijedio kad ga je munjevito mimoiao. Da je drao ma sa strane, ovjeku bi bila poletjela glava. Oktavijan je uzbueno vikao zovui ljude da se okrenu i postroje. Neki su se s olakanjem smijali kad su prilazili Brutu i vidjeli napeta lica ljudi kojima je on toga dana zapovijedao. Na pravom zemljitu moemo biti strahoviti, rekao je Brut povisivi glas da bi ga svi uli. Na kraju mi je praktiki puknuo mjehur od strepnje, a znao sam da ete samo proi kroz nas! Jahai pod Oktavijanom kliknue na to priznanje, iako nisu povjerovali Brutu. Jedan od njih potapao je Oktavijana po leima kad se prema njima okrenuo nacereni Brut. Sada ete to sami iskusiti. Svrstajte se u iroke redove dok ja svoje ljude budem vodio na breuljak. Drite ih vrsto na mjestu kad budemo prolazili izmeu vas pa ete neto nauiti. Oktavijan proguta iznenadnu nervozu da bi se osmjehnuo, jo ispunjen divljim podrhtavanjem od juria. Brut sjaha da povede konja uz breuljak i tada ugleda osamljena jahaa koji je grabio prema njima. to li je to, pitam se? promrmljao je. Vojnik je spretno sjahao i pozdravio.

General Cezar poziva Oktavijana i tebe, gospodine. Brut kimnu, a na licu mu se polako zae smijeak. Ba sada? Okrenuo se svojim voljenim konjanicima. to bi bilo kad bi vai asnici poginuli u prvom naletu? Bi li nastao kaos? Nastavite bez nas. Oekujem potpuno izvjee kad se vratite u vojarne. Oktavijan i Brut krenue za glasnikom kad je okrenuo konja. Nakon nekog vremena dosadio im je njegov umjereni korak pa su u galopu projurili pokraj njega. Kabera je prelazio prstima po plavoj svili s djejim oduevljenjem. inilo se da je u procijepu izmeu uenja i smijeha zbog skupa namjetaja koji je Servilija dopremila u Zlatnu ruku, i njezino se strpljenje primicalo kraju. On ju je opet prekinuo da bi proao kraj nje i uzeo u ruku lomnu skulpturu. Vidi dakle, pokuala je jo jednom. Htjela bih stei dobar glas kao ista kua, a neki vojnici upotrebljavaju kredni prah da pokriju osipe koje imaju Sve ovo zbog uitka! prekinu je Kabera i znaajno joj namignu. elim umrijeti na ovakvu mjestu. Dok se ona na njega mrtila, pribliio se rubu udubljenja sa svilenim jastucima, smjetena ispod razine poda. Pogledao ju je radi doputenja, ali Servilija je odluno odmahnula glavom. Julije je rekao da dobro poznaje kone bolesti, a ja bih ti dobro platila da bude na raspolaganju ovoj kui. Morala je opet zastati kad je starac skoio na gomilu jastuka i poeo se po njima valjati. To nije teak posao, nastavila je Servilija uporno. Moje e djevojke prepoznati problem kad ga vide, ali ako nastane prepirka, treba mi netko tko e pregledati ovjeka u pitanju. Samo dok ne uspijem nai lijenika iz grada. Zapanjeno je gledala kako se Kabera prevre po jastucima. Plaat u ti est sestercija na mjesec, ree ona. Petnaest, odgovori Kabera, iznenada ozbiljan. Dok je ona zatreptala od iznenaenja, on je brzim pokretima prstiju izravnavao staru halju. Ne e ii vie od deset, stari. Za petnaest mogu dobiti mjesnog lijenika koji ovdje ivi. Kabera glasno otpuhnu. Oni nita ne znaju, a ti bi izgubila sobu. Dvanaest, ali ne elim imati posla s trudnoom. Za to nai nekoga drugoga. Ja ne drim javnu kuu u nekoj zabaenoj uliici, odbrusi Servilija. Moje cure mogu uzdisati na mjeseini kao bilo koja druga ena. Ako zatrudne, ja ih isplatim. Veina njih se vrati, kad odbiju dijete od sise. Deset je moja posljednja ponuda. Pregledavanje trulih dijelova kod vojnika vrijedi jo dva sestercija bilo komu, ree Kabera veselo. Htio bih takoer i neki od ovih jastuka.

Servilija zakripa zubima. Oni stoje vie nego tvoje usluge, stari. Onda dvanaest, ali jastuci ostaju. Kabera pljesnu rukama od zadovoljstva. Prva mjesena plaa unaprijed i aa vina da zapeatimo ugovor, to kae? ree on. Servilija zausti da odgovori i zau kako se netko oprezno nakaljava iza nje. Bila je to Nadja, jedna od novih djevojaka koje je dovela u kuu, crno obrubljenih oiju, nepopustljive naravi i podatna tijela. Gospo, na vratima je glasnik iz legije. Dovedi mi ga, Nadja, ree Servilija prisiljavajui se na smijeak. Kad je ena nestala, okrenu se prema Kaberi. Sad izai odatle. Ne elim da me dovodi u nepriliku. Kabera se izvukao iz svilena udubljenja, a njegovi su dugaki prsti gurnuli jedan jastuk ispod halje kad se ona okrenula da pozdravi glasnika. ovjek je bio estoko zajapuren i Servilija je mogla vidjeti po Nadjinu izrazu lica iza njegovih lea da je ona s njim ve razgovarala. Gospo, Cezar eli da doe u vojarne. Njegove oi skrenue na Kaberu. I ti, iscjelitelju. Ja u vam biti pratnja. Konji su vani. Servilija zamiljeno protrlja kut usana, zanemarujui nain kako ju je glasnik gledao. Hoe li moj sin biti ondje? upitala je. Glasnik kimnu. Svi su sazvani, gospo. Moram jo samo nai centuriona Domicija. To je lako uiniti. On je gore, ree ona, promatrajui sa zanimanjem kako se rumenilo toga ovjeka iri niz vrat i dalje ispod tunike. Mogla je zapravo osjetiti vruinu koja je izbijala iz njega. Ja bih to malko odgodila da sam na tvojem mjestu, rekla je. Dok su zauzimali mjesta u dugakoj prostoriji koja je gledala na dvorite, svatko je od njih osjeao marce uzbuenja kad bi im se susreli pogledi. Julije je dominirao prostorijom dok je stajao kraj prozora, ekajui da posljednji stignu. Povjetarac s breuljaka pirio je prostorijom i hladio ih, ali napetost je bila gotovo bolna. Oktavijan se nervozno nasmijao kad je Kabera izvukao svileni jastuk ispod halje, a Renije je vrsto stegnuo pehar vina. Kad je straar zatvorio vrata i siao niz stubite, Brut je iskapio svoje vino i nacerio se. Onda, hoe li nam rei zato smo ovdje, Julije? Svi su gledali u ovjeka koje im je stajao suelice. Uobiajeni umor ieznuo je s njegova lica dok je stajao uspravno a oklop mu se sjajio od ulja.

Gospodo, Servilija. Ovdje smo zavrili posao. Vrijeme je da se poe doma, rekao je. Nastao je trenutak tiine, a onda je Servilija poskoila sa sjedalice dok su drugi klicali i smijali se. Ja pijem u to ime, rekao je Renije, nagnuvi pehar. Julije razmota zemljovid na stolu i svi se okupie oko njega dok je stavljao pritiskivae na uglove. Servilija se osjetila iskljuenom i tada je Julije uhvatio njezin pogled i nasmijeio joj se. Sve e biti u redu. Dok je Julije raspravljao o problemima premjetanja pet tisua ljudi, ona je poela raunati. Zlatna ruka tek to je poela raditi, a tko e je voditi kad ona ode? Angelina nema vrstoe u sebi. Ona bi za godinu dana vodila kuu bez naplaivanja ako bi joj Servilija prepustila upravu. Nadja, moda. Srce od kremena i dovoljno iskustva, ali moe li se pouzdati da joj ne bi ukrala pola zarade? uvi svoje ime, trgnula se iz misli. onda ne kopnom, kad doe vrijeme. Servilija mi je dala ideju kad smo se sastali s kapetanom trgovakog broda koji ona koristi. Napisat u zapovijed da se rekvirira svaki brod u prolazu. O tome ne smije biti rasprave osim meu nama. Ako uju da emo se posluiti njihovim brodovima, isplovit e na more i ondje ostati. Zato odlazi prije nego to si zavrio posao ovdje? upita Kabera tiho. Razgovor oko stola utihnu do muka i Julije zastade s prstom na zemljovidu. Ja sam zavrio posao ovdje. Ovo nije mjesto gdje bih trebao biti, odgovori on. To si mi sam rekao. Ako ekam da mi istekne rok, Pompej e me opet poslati nekamo daleko od moga grada, a ako odbijem poi, to e mi biti posljednje postavljenje. Kod toga ovjeka nema druge prilike. Julije kucnu prstom po sitnom znaku na zemljovidu koji je oznaavao njegov voljeni grad. Potkraj godine bit e izbori za dvojicu konzula. Vraam se da bih se kandidirao za jedno od tih mjesta. Kabera slegnu ramenima, iskuavajui ga dalje. A zatim? Hoe li povesti rat za grad kao Sula? Julije se potpuno umirio na trenutak, zurei u Kaberu. Ne, stari prijatelju, ree on blago. Tada vie ne u biti imenovan zbog nekog Pompejeva hira. Kao konzul, bit u nedodirljiv. Ponovno u biti u sreditu zbivanja. Kabera je htio popustiti, ali tvrdoglavost ga je nagnala da govori. Ali poslije toga? Hoe li pustiti Bruta da vjeba Desetu dok ti pie zakone koje narod ne e razumjeti? Hoe li se izgubiti u zemljovidima i mostovima kao to si ovdje inio? Renije prui ruku i stisnu Kaberu za rame da ga zaustavi, ali starac se nije na njega osvrnuo.

Ti moe uiniti vie od toga, ako ima oi da vidi, rekao je, trgnuvi se kad je Renije tako stisnuo njegove tanke miie da ga je zaboljelo. Ako budem konzul, rekao je Julije polako, povest u one koje volim na najdivljija mjesta koja naem. eli li mi to rei? Da je panjolska previe mirna za mene? To znam. Nai u svoj put kad budem ondje, Kabera. Bogovi pozornije sluaju one koji govore iz Rima. Odavde me jednostavno ne mogu uti. Nasmijeio se da sakrije ljutnju i osjetio kako ga Servilija gleda preko Oktavijanova ramena. Renije ispusti starevo rame a Kabera se namrti na njega. Brut progovori da izgladi trenutak nelagode. Ako noas ponemo zadravati brodove, koliko e potrajati dok ih ne budemo imali dovoljno za prijevoz Desete? Julije nakratko kimnu u znak zahvalnosti. Najdulje mjesec dana. Ve sam razglasio da su mi potrebni kapetani za velik teret. Mislim da e trideset brodova biti dostatno da se iskrcamo u Ostiji. Senat mi nikada ne bi dopustio da se primaknem Rimu s cijelom legijom, zato mi treba tabor na obali. Ponijet u sa sobom zlato na prvom putovanju. Imamo ga dovoljno za ono to mi je na umu. Servilija ga je promatrala kako se prepire i bori dok je iza njega zalazilo sunce. Jedva su primijetili straara koji je uao u prostoriju da uee vie svjetiljaka. Nakon nekog vremena izila je da zapone vlastite poslove, osjeajui se ivom na nonom zraku u dvoritu poslije zaguljive topline u prostoriji. Mogla je jo uti njihove glasove dok je koraala dvoritem i gledala kako su se straari ukoili kad su je ugledali. Je li istina da idemo u Rim, gospo? rekao je jedan od njih kad je kraj njega minula. Nije se iznenadila otkrivi da je ovjek uo glasine. Neke od njezinih najboljih informacija dolazile su iz niih stalea. Istina je, ree ona. ovjek se nasmijei. Bilo je i vrijeme, ree on. Kad se Deseta pokrenula, sve je teklo brzo. Ve istog dana kad se odravao sastanak u dugakoj prostoriji, na deset najveih brodova u luci Valencije bili su straari koji su sprjeavali njihovo isplovljenje. Kapetani su bjesnjeli dok se njihov dragocjeni teret iskrcavao i ostavljao u pristaninim skladitima da bi bilo vie mjesta za mnotvo opreme i ljudi koji su inili legiju. Zlato iz utvrde spremljeno je u sanduke i prevezeno do brodova, uz pratnju potpuno naoruanih centurija na svakoj stopi puta. Kovaki vignjevi su rastavljeni i svezani na goleme drvene podloge, i bile su potrebne volovske zaprege da se podignu i spreme u mrano potpalublje. Velike ratne baliste i onageri svedeni su na grede i teki su brodovi sve vie i vie uranjali u more nakon njihova ukrcavanja. Trebat e im najvia plima da isplove iz luke i Julije je odredio polazak tono mjesec dana nakon formalne najave. Ako sve dobro proe, stii e u Rim stotinjak dana prije konzularnih izbora. Kvestor kojega je Julije promaknuo bio je ambiciozan i Julije je znao da e raditi kao rob da bi zadrao novo mjesto. Ne e se smanjiti disciplina u provincijama kada Deseta ode. Kvestor

je odveo dvije kohorte2 na istok po Julijevoj zapovijedi, a meu njima je bilo i domaih ljudi koji su godinama prije pristupili rimskim snagama. To je bila dovoljna snaga da odrava mir, i Julije je uivao u injenici da to nije vie njegov problem. Bilo je tisuu stvari koje je valjalo organizirati prije nego to e brodovi skinuti uad s veza i krenuti na more. Julije se troio do iscrpljenja, spavajui u najboljem sluaju svake druge noi. Sastajao se s mjesnim voama iz cijele zemlje da im objasni to se dogaa, a darovi koje im je ostavljao osiguravali su njihovu pomo i blagoslov. Kvestor je bio zapanjen kad mu je Julije rekao koliko su novi rudnici postali proizvodni tijekom njegova roka slube. Skupa su ih obili i ovjek je iskoristio prigodu da osigura zajam iz riznice Desete legije koji e vraati u razdoblju od pet godina. Tko god na kraju bio pretor,3 dug e ostati. Rudnici e se razvijati i dio nove zarade bez sumnje e se objaviti. Ali ne prije nego to postaja bude proglaena stalnom, pomisli Julije jetko. To u Rimu ne e probuditi glad u ljudima kao to je Kras. Kad je Julije iziao u dvorite, morao je zakloniti oi protiv estoka sunca. Kapija je bila otvorena i utvrda je ostavljala dojam pustoi koja ga je podsjetila na selo s Aleksandrovim kipom. Bila je to udna misao, ali nove su se kohorte oekivale sutradan u zoru i utvrda e opet oivjeti. Od suneva bljetavila nije vidio mladia koji je stajao kraj kapije i ekao ga. Julije je krenuo prema konjunicama i trgnuo se iz sanjarije kad je ovjek progovorio. Ruka mu je nagonski pala na ma. Generale? Ima li trenutak? upitao je ovjek. Julije ga je prepoznao i namrtio se. Ime mu je bilo Adn, sjetio se, ovjek kojem je potedio ivot. to je? rekao je nestrpljivo. Adn mu se primaknuo a Julije je zadrao ruku u blizini drka. Nije sumnjao da ne bi mogao izii na kraj s mladim panjolcem, ali moglo bi biti i drugih a on je dovoljno dugo ivio da bi olako zanemario oprez. Oima je pretraivao kapiju vrebajui na sjene koje se pomiu. Gradonaelnik Del Subi mi je rekao da treba pisara, gospodine. Ja znam itati i pisati latinski. Julije ga sumnjiavo pogleda. Je li Del Subi spomenuo injenicu da se spremam otii u Rim? upita ga. Adn kimnu. Svi to znaju. Volio bih vidjeti grad, ali doista elim raditi. Julije mu pogleda u oi, odmjeravajui ga. Vjerovao je svojem instinktu i nije mogao naslutiti nita skriveno u ovjekovu otvorenom licu. Moda mladi panjolac govori istinu, iako je Julije i protiv svoje volje sumnjao u njegove motive u svezi s legijom koja se sprema otploviti. Besplatno putovanje u Rim, zatim nestane u ulinoj vrevi, Adn? ree on.

Mladi slegnu ramenima. Dajem ti rije. Nita drugo ne mogu ponuditi. Marljiv sam radnik i elim vidjeti vie svijeta. To je sve. Ali zato dolazi raditi za mene? Nije dugo prolo otkad si imao rimsku krv na rukama. Adn je porumenio, ali podignuo je glavu ne dajui se pokolebati. Ti si astan ovjek, generale. Iako bi mi drae bilo da Rim nije pokorio moj narod, ti si u meni probudio znatielju. Ne e poaliti ako me primi u slubu, kunem ti se. Julije se namrti prema njemu. ovjek kao da nije bio svjestan opasnosti u svojim rijeima. Sjeao se kako je stajao pred Julijem u dugakoj sobi, borei se da savlada strah. Moram biti u stanju da ti vjerujem, Adne, a to dolazi samo s vremenom. Ono to uje od mene vrijedit e novaca onima koji plaaju informacije. Moe li se tebi vjerovati da e uvati tajne o mojem poslu? Kao to kae, upoznat e me s vremenom. Moja rije vrijedi. Julije donese odluku i elo mu se izravna. Vrlo dobro, Adne. Poi gore u moju sobu i donesi mi papire sa stola. Izdiktirat u ti pismo i prosuditi tvoj rukopis. Onda e dobiti vremena da se oprosti s obitelji. Putujemo u Rim za tri dana.

7. POGLAVLJE
Brut je bespomono povraao preko ograde u nabujalo more. Ovo sam bio zaboravio, ree ojaeno. Ciro je mogao samo zastenjati umjesto odgovora dok su im posljednje ae vina koje su popili u Valenciji navirale kroz grlo. Vjetar je estoko puhao i obojicu prskao kapima smrdljive tekuine. Brut se ukoio od gaenja. Dalje od mene, vole jedan, viknuo je kroz oluju. Iako mu je eludac bio prazan, bolni su grevi opet poinjali, i on se stresao od gorine u ustima. Oblaci su stizali s istoka dok su panjolske planine tonule iza njih. Brodovi su se rasprili prije oluje, udaljavajui se jedni od drugih. Oni s veslima odravali su privid nadzora, iako su se s uzljuljanih paluba vidjele dugake lopatice potpuno izvan vode, as s jedne, as s druge strane. Trgovci koji su ovisili o jedrima vukli su za sobom morska sidra, velike svenjeve jakog platna i oblica, da uspore napredovanje i dadu tekim kormilima nekakva posla. To je malo pomagalo. Oluja je donijela rani mrak i oni se vie nisu meusobno vidjeli, svaki je brod ostao sam da se bori protiv valova.

Brut je drhtao kraj krme kad se jo jedan divlji val prelio preko boka s velikom navalom pjene. vrsto je stisnuo ogradu dok se more bijeljelo oko njegovih koljena i zatim se povlailo. Vesla su pljuskala i preskakala preko planina tamne vode i Brut se pitao hoe li se u iznenadnom srazu sudariti s kopnom. Pomrina je bila potpuna i jedva je mogao razaznati Cirovu gromadu nekoliko koraka dalje. uo je krupnog ovjeka kako tiho stenje pa je zatvorio oi, elei samo da sve to prestane. Bilo mu je dobro dok nisu odmaknuli od obale na irinu gdje su ih doekali boni valovi. Tada je poela munina s napadajima podrigivanja i naglom potrebom da se pohita do ograde. Znao je dovoljno da treba ciljati preko krme, iako ljudi ispod njega nisu imali tu rasko. Onako nabijeni u potpalublju, predstavljali su prizor iz nonih mora. Maleni dio njegova mozga koji je mogao razmiljati o neemu izvan njegove nevolje shvatio je da e se morati usidriti na dan-dva pred Ostijom prije uplovljenja, barem da operu brod i dovedu u red Desetu. Kad bi u tom asu stigli u luku, luki bi radnici pomislili da se vraaju iz neke strane bitke. Brut zau korake iza sebe. Tko je to? upita on, izduivi vrat da bi razaznao lice toga ovjeka. Julije, stie do njega veseo glas. Imam za tebe vode. Tako e barem imati neto da povraa. Brut se slabano nasmijei, prihvaajui mjei i stiui usnama bronani pipac. Dvaput je isplahnuo usta i ispljunuo prije nego to e dopustiti tekuini da mu se slije niz grkljan. Ciro zatim preuzme mjei i popije nekoliko gutljaja. Brut je znao da bi morao pitati kako su ljudi ili kojim putem plove da bi proli izmeu Sardinije i Korzike, ali jednostavno se nije mogao prisiliti da mu do toga bude stalo. Glava mu je bila teka od munine i jedva je mogao mahnuti rukom Juliju u znak isprike prije nego to se opet nagnuo preko ograde. Bilo mu je gotovo gore kad nije povraao. Nije mu preostalo nita drugo nego da se prepusti bolesti. Sva trojica su zateturala kad se brod zaljuljao pod strahovitim kutom a neto je u potpalublju palo uz snano kloparanje. Julije je izgubio uporite pod nogama na sklizavoj palubi i spasio ga je zagrljaj Cirove ruke. Pridignuo se i sa zahvalnou duboko udahnuo. Ovo mi je nedostajalo, rekao im je. Daleko od kopna u mraku. Nagnuo se blie prema Ciru. Sutra si sa mnom na kasnoj strai. Kad se oluja ispue, ostat e bez daha gledajui zvijezde. Munina nikada ne traje dulje od jednog dana, ili najvie dva. Nadam se da je tako, protisnu Ciro sumnjiavo. to se njega tie, Julije prelazi granice prijateljstva kad je tako veseo dok oni ekaju smrt da ih odnese. Dao bi mjesenu plau za cigli sat zatija da smiri eludac. Tada bi se mogao suoiti s bilo ime, bio je siguran. Julije se probijao du ograde da bi govorio s kapetanom. Trgovac je bio mrzovoljno prihvatio svoju novu ulogu, idui ak dotle da je razgovarao s vojnicima dok su se ukrcavali na njegov

brod. Upozoravao ih je da u svako doba jednom rukom obavljaju poslove na brodu, a drugom da spaavaju vlastiti ivot. Ako ode preko ograde, govorio je legionarima, gotov si. ak i da se vratim po tebe, a ne u se vraati, ljudsku je glavu nemogue opaziti i kad je more mirno. Ako ima imalo vjetra, moe smjesta napuniti plua vodom i potonuti. To e biti bri nain. Drimo li pravac, kapetane? upita Julije priavi tamnoj figuri pod tekim votanim platnom, pogrbljenoj protiv vjetra. Znat emo ako udarimo u Sardiniju, ali ovuda sam plovio vie puta, odgovori kapetan. Vjetar dolazi s jugoistoka i mi ga sijeemo. Julije nije mogao vidjeti njegovo lice zbog tame kao u rogu, ali u glasu nije bilo zabrinutosti. Kad su prvi naleti vjetra oinuli brod, kapetan je krmena vesla svezao nekoliko stupnjeva nie i zauzeo mjesto, povremeno dovikujui zapovijedi posadi koja se nevidljivo kretala po palubi. Naslonivi se na ogradu, Julije se zaljuljao s valom osjeajui golem uitak. Njegovo vrijeme na Accipiteru s kapetanom Gaditikom kao da je bilo prije itava ivotnoga vijeka, ali kad bi dopustio mati da odluta u prolost gotovo bi mogao opet biti ondje, na nekom drugom brodu u mraku. Pitao se je li Ciro ikada pomislio na ono doba. Bezbroj su puta stavili ivot na kocku u lovu na gusara koji je unitio njihov mali brod. Julije sklopi oi razmiljajui o onima koji su poginuli u toj potjeri. Pelitas je bio naroito dobar ovjek, sada ve odavno pokojni. Tada je sve izgledalo tako jednostavno, kao da ga je njegova staza ekala. Sada je imao vie mogunosti izbora nego to je htio. Dobije li mjesto konzula, moe ostati u Rimu ili povesti svoju legiju u neku novu zemlju bilo gdje na svijetu. Aleksandar je to uinio prije njega. Djeak kralj poveo je vojsku na istok gdje izlazi sunce, do tako dalekih zemalja da su se jedva razlikovale od legende. Dio Julija eznuo je za slobodom koju je upoznao u Africi i Grkoj. Da nikoga ne mora uvjeravati, nikomu odgovarati, samo kriti nove staze. Osmjehnuo se u mraku na tu pomisao. panjolska je bila iza njih, i oluja je skinula sve brige i svakidanje poslove i sastanke s njegovih plea. Dok se naslanjao na ogradu, tapkanje koraka izvelo je jo jednog ovjeka da izgubi posljednji obrok. Julije je uo Adnov uzvik kad je naletio na Cira i opsovao zbog neoekivane zapreke. to je ovo, slon? Pomakni se, gromado jedna! prosiktao je panjolac a Ciro se tiho zacerekao, sretan to svoju bijedu moe s jo nekim podijeliti. Poela je padati kia kao iz kabla i negdje sprijeda bljesnula je munja od koje su se svi trgnuli na iznenadnom svjetlu. Julije je nevien podignuo ruke u nijemoj molitvi da pozdravi nevrijeme. Rim se nalazio negdje pred njima i njega je preplavila ivotna snagu kakvu nije godinama osjetio. Kia je lijevala iz mrana neba iznad grada. Iako se Aleksandrija pokuavala osokoliti zbog nazonosti dvaju uvara, otkrila je da se plai im se spustila rana no pod oblacima. Kad je nestalo sunca, ulice su se brzo ispraznile dok su obitelji zakraunavale vrata i palile veernje

svjetiljke. Kamenje se zaas izgubilo pod sporom plimom prljavtine koja je tiho umila i lijepila joj se za noge. Aleksandrija je gotovo posrnula na skrivenom oblutku i namrtila se od pomisli da je mogla zavriti na tlu. Nije bilo svjetla na ulicama i svaka je figura izgledala kao prijetnja. Razbojnike bande, raptores, vjerojatno vrebaju na lake rtve da ih siluju i opljakaju, i Aleksandrija se mogla samo nadati da e ih Tedo i njegov sin otjerati. Dri se uz nas, gospoice. Jo samo malo, ree Tedo ispred nje. Jedva je mogla razabrati njegove obrise dok je grabio naprijed, ali zvuk njegova glasa pomogao joj je da ublai strah. Vjetar je donio smrad ljudskog izmeta kad je naglo zapuhao i Aleksandrija je morala brzo progutati pljuvaku dok joj je dolazilo na povraanje. Teko je bilo odagnati strah. Tedo je bio daleko od svojih najboljih godina i stara rana na nozi prisiljavala ga je na hramanje koje je bilo gotovo smijeno. Njegov mrzovoljni sin nije ni progovorio pa nije znala moe li mu vjerovati. Dok su koraali pustim ulicama, Aleksandrija je mogla uti kako se uz gunanje zasunjuju vrata kraj kojih prou dok obitelji osiguravaju svoj mir. Dobri rimski puk nije imao zatite od razbojnika i samo su se ljudi s oruanom pratnjom usuivali prolaziti gradom poslije sumraka. Na uglu ispred njih pojavila se zbijena skupina sjena koje su promatrale troje prolaznika i Aleksandrija je zadrhtala. ula je kako Tedo vadi lovaki no. Morat e ili prijei na drugu stranu ulice ili proi kroz skupinu, a ona se jedva susprezala da ne potri. Znala je da e umrijeti ako se odvoji od svojih uvara i samo ju je ta misao drala uz njih dok su se pribliavali uglu. Tedov se sin premjestio da joj bude sa strane, dodirujui joj lakat, ali ne donosei osjeaj sigurnosti. Gotovo smo stigli, ree Tedo jasno, vie upueno ljudima na uglu nego Aleksandriji koja je poznavala ulice bolje nego on. Iz glasa mu nije izbijala zabrinutost, a dugaku je otricu drao uz bok dok su prolazili kraj njih. Bilo je premrano da bi se vidjela njihova lica, ali Aleksandrija je mogla namirisati vlanost vune i trpak enjak. Srce joj je zalupalo kad joj je jedna sjena okrznula rame tako da se spotaknula. Tedov ju je sin povukao za sobom pokazujui im pritom ma u ruci. Oni se nisu pomaknuli i Aleksandrija je mogla osjetiti prijetee poglede u kritinom trenutku. Jedan posrtaj, i oni bi navalili, bila je sigurna dok ju je srce boljelo od ubrzana bila. Zatim su proli i Tedo ju je vrsto uhvatio ispod ruke, a njegov sin s druge strane. Nemoj se na njih osvrtati, gospoice, promrmljao je Tedo tiho. Ona mu je kimnula, premda je znala da je ne moe vidjeti. Prate li ih oni, kaskajui za njima kao divlji psi? Silno je eljela pogledati preko ramena, ali Tedo ju je gotovo nosio vukui je dalje ulicom. Njegovo se hramanje pogoravalo i muno je disao kad je ugao ostao iza njih. Nikada nije o tome govorio, ali njegovu je desnu nogu svake veeri trebalo mazati mau da bi ujutro mogla nositi njegovu teinu.

Iznad njih je kia bubnjala po krovovima kua u kojima su se stiskali ljudi koji znaju da ne smiju biti na ulici poslije sumraka. Aleksandrija se osmjelila pogledati iza sebe, ali nita nije mogla vidjeti i bilo joj je drago. Tada se u njoj javila srdba. Senatori se ne moraju bojati kao ona. Oni nikamo ne idu bez oruane pratnje i raptores ih izbjegavaju, videi prisutnost vee prijetnje s kojom se ne mogu mjeriti. Sirotinja nema takve zatite, pa je ak usred bijela dana bilo kraa i iznenadnih tunjava na ulicama, kad su neki ostajali mrtvi a ostali ukoeno odlazili znajui da ih nitko ne e uhititi pa ak ni progoniti. Gotovo smo stigli, gospoice, ree Tedo ponovno, ovaj put ozbiljno. ula je olakanje u njegovu glasu i pitala se to bi se dogodilo da su sjene u skupini trgnule svoje noeve. Bi li umro za nju ili bi je prepustio na milost i nemilost razbojnicima? Nemogue je bilo to znati, ali poela je raunati koliko bi stajalo unajmljivanje jo jednog uvara. Samo tko bi na njega pazio? Jo dva skretanja dovela su ih u njezinu ulicu. Kue su bile pokrivene debelim slojem praine. Namrtila se kad ju je glib zapljusnuo ispod stole do koljena. Jo je jedan par sandala upropaten. Njihova koa nikada vie ne e mirisati isto, koliko god ih namakala. Gunajui tiho od boli, Tedo stie prvi do njezinih vrata i zalupa po njima. ekali su u tiini, dok su njih dvojica bacala poglede niz ulicu bojei se da ih netko iznenada ne napadne. To se nekomu dogodilo prije nekoliko veeri malo dalje od njezina prebivalita. Nitko se nije usudio priskoiti u pomo. Aleksandrija je zaula korake koji su se pribliavali s druge strane vrata. Tko je? stigao je Atijin glas i Aleksandrija je polagano odahnula od olakanja to je stigla doma. Poznavala je tu enu godinama, i Atija joj je bila najbliskija osoba u Rimu, premda je ivjela u kui i sluila kao Aleksandrijina kuharica. Ja sam, Atija, rekla je. Svjetlo se prolilo na ulicu kad su se otvorila vrata i oni su brzo uli Aleksandrija prva, a Tedo posljednji. On je pomno spustio zasun i tada napokon spremio no u tok dok mu se u pleima smanjivala napetost. Hvala vam obojici, ree Aleksandrija. Sin je utio, ali Tedo je odgovorio kroz gunanje, tapui rukom vrsta vrata kao da se eli uvjeriti da su zatieni. Za to smo plaeni, ree on. Vidjela je da mu je slabija noga malo podignuta dok je stajao ne optereujui je, i srce ju je zbog njega zaboljelo. Ima razliitih vrsta hrabrosti. Donijet u ti topao napitak nakon to pregleda nogu, ree ona. Na njezino iznenaenje on je lagano porumenio. To nije potrebno, gospoice. Mi emo se snai, ja i moj sin. Moda kasnije.

Aleksandrija kimnu, ne znajui bi li trebala ponovno pokuati. inilo se da je Tedu neugodno sve to je imalo sliilo na nuenje prijateljstva. Kao da nije elio nita drugo osim uobiajene plae i ona je prihvaala njegovu suzdranost. Ali noas je jo bila uzdrmana i trebala je imati ljude oko sebe. Sigurno ste gladni, a u kuhinji ima hladne govedine. Bilo bi nam drago da s nama jedete kad budete spremni. Atija se prebacila s noge na nogu, a Tedo je na trenutak pogledao u pod i lagano se namrtio. Ako si sigurna, gospoice, rekao je naposljetku. Aleksandrija je promatrala dvojicu mukaraca dok su odlazila u svoje sobe. Zatim je pogledala Atiju i nasmijeila se videi strog izraz na njezinu licu. Ti si previe ljubazna s tom dvojicom, ree Atija. Malo je dobra u njima, u ocu i sinu. Ako im dopusti da se osjeaju kao kod svoje kue, oni e to iskoristiti, sigurna sam. Sluge ne smiju zaboraviti svoje mjesto, a ni oni koji ih plaaju. Aleksandrija se smjekala, njezin veernji strah je poinjao poputati. Zapravo je i Atija bila slukinja, iako to nikada nisu spomenuli. Aleksandrija ju je upoznala kad je traila istu sobu u gradu, pa kad je uznapredovao njezin posao s nakitom Atija se preselila k njoj u novu kuu da njome upravlja. ena je bila jako stroga s ostalim slugama, ali uspjela je u kui ostvariti osjeaj doma. Meni je drago da budu sa mnom, Atija. Razbojnici su bili rano izili s olujom, pa je aa toplog vina potena plaa za sigurnost. Idemo, skapavam od gladi. Atija je radije mrknula nego odgovorila, ali ju je prestigla u hodniku dok su ile prema kuhinji. Senatska se graevina kupala u svjetlosti desetaka prtavih svjetiljaka na zidovima. Dvorana ispunjena jekom bila je topla i suha usprkos priguenu bubnjanju kie, i malo je prisutnih uivalo u pomisli kako e se smoiti na putu do kue. Poslijepodne je proteklo u podnoenju izvjea o gradskom proraunu, s nizom glasovanja kojima su se odobravale goleme svote za legije s kojima se odrava Pax Romana4 u dalekim zemljama. Svote su bile strahovite, ali zalihe su bile dovoljno velike da se podmire potrebe drave jo jednu godinu. Nekoliko starijih senatora dopustilo je da ih toplina uljuljka u drijeme i samo ih je oluja zadravala da ne pou prema kasnim obrocima i vlastitim posteljama. Senator Prando stajao je za govornicom i pogledom letio po polukrunim redovima klupa, traei pomo. Naljutilo ga je to Pompej brblja s kolegom dok on objavljuje svoju kandidaturu za mjesto konzula. Upravo na Pompejev zahtjev on je pristao istaknuti svoje ime i ovjek je barem morao pokazati prividno zanimanje. Budem li izabran na to mjesto, namjeravam okupiti kovae novca pod jedan krov i ustanoviti plateno sredstvo na koje se graani mogu osloniti. Ima previe kovanica za koje se tvrdi da su od zlata ili istoga srebra, a svaka trgovina mora imati vagu da izmjeri novac koji dobiva. Jedinstvena kovanica pod okriljem Senata okonat e zbrku i obnoviti povjerenje.

Vidio je kako se Kras mrti i pitao se je li on odgovoran za neke krivotvorine koje nanose toliku tetu. To ga ne bi iznenadilo. Ako mi graani udijele pravo da zasjednem na konzulsko mjesto, radit u na korist Rima, obnavljajui vjeru u vlast Senata. Opet je zastao kad je Pompej podignuo pogled i tada je shvatio da je pogrijeio. Netko se zacerekao i Prando je osjetio kako raste njegova zbunjenost. veu vjeru u Senat, dodao je. Potivanje vlasti i vladavine zakona. Pravda mora biti slobodna od mita i potkupljivanja. Ponovno je zastao, u mislima mu je nastajala praznina. Meni e biti ast da sluim. Hvala vam, rekao je silazei s govornice i zauzimajui mjesto u prednjoj klupi s oevidnim olakanjem. Dva-tri najblia senatora potapala su ga po ramenu i on se poeo oputati. Moda govor i nije bio tako lo, na koncu konca. Pogledao je sina Svetonija da vidi kako je on to primio, ali mladi je nepomino zurio ispred sebe. Pompej je siao izmeu redova i nasmijeio se Prandu u prolazu. Umuknuli su oni koji su se aptom razgovarali kad je konzul stupio za govornicu. Izgleda oputeno i samopouzdano, pomislio je Prando s primjesom ljutnje. Zahvaljujem kandidatima za izreene rijei, rekao je Pompej zaustavljajui oi na ljudima koji su mu nijemo odobravali prije nego to e nastaviti. To mi daje nade da se u ovom gradu jo moe nai onih koji mu ele posvetiti ivot ne mislei na osobni probitak ili astohleplje. Priekao je da proe pohvalni amor, nagnuvi se naprijed i oslonivi se na lakte. Izbori e pruiti priliku mojim graditeljima da poveaju ovu zgradu i spreman sam dati na uporabu svoje novo kazalite dok budu trajali radovi. Trebalo bi odgovarati potrebama, rekao bih. Nasmijeio se senatorima i oni su mu odgovorili, znajui da je kazalite dvaput vee od senatske zgrade i barem dvostruko raskonije. Nije bilo primjedaba. Poput onih koje smo ovdje uli, i svi drugi kandidati moraju se izjasniti prije sveanosti Volturnalija,5 u roku od deset dana. Izvijestite me na vrijeme, molim. Prije nego to se osmjelimo na kiu, moram obznaniti javno okupljanje na Forumu za jedan tjedan. Suenje Hospiju bit e odgoeno mjesec dana. Tada emo se Kras i ja obratiti puanstvu kao konzuli. Ako itko od kandidata eli svoj glas dodati naima, morate mi se javiti prije nego to veeras odem odavde. Pompej ulovi Prandov pogled asak prije nego to e nastaviti. Sve je bilo dogovoreno i Prando je znao da e se njegova kandidatura pojaati udruivanjem s iskusnijim ljudima. Neka samo uvjebava svoj govor. Unato svim Pompejevim obeanjima, rimska gomila zna biti nezgodno sluateljstvo. Dan se primaknuo svretku, senatori. Ustanite radi prisege, rekao je Pompej povisivi glas da ga se uje iznad kie koja je ibala grad. Oluja je trajala tri dana, hujei iznad ratrkanih brodova i prema njihovu odreditu. Kad je prola, flota je opet polagano nosila okupljenu Desetu, i svaki je brod bio poput konice dok su se popravljala jedra i vesla te zagrijavala smola da se zaliju pukotine izmeu irokih dasaka na palubama kuda je curila voda. Kao to je Brut prorekao, Julije je dao znak da se flota usidri ispred Ostije i amci su se gibali izmeu brodova, nosei namirnice i tesare te provjeravajui

da sve bude spremno za smotru. Sunce je osuilo palube i Deseta je isprala potpalublja brodova, uklonivi smrad od bljuvanja morskom vodom i bijelom masti. Kad su se podignula sidra i oistila od gline, uplovili su u luku s Julijem na pramcu prvog broda. Stajao je zagrlivi jednom rukom prednju statvu i oima upijao zaviaj. Bacivi pogled preko ramena vidio je bijela krila plovila s veslima koja su tvorila iljak strijele iza njega, dok su druga s jedrima bila na zaelju povorke. Ne bi naao rijei za svoje osjeaje da se to od njega trailo i nije ih pokuavao ispitivati. Glavobolje su mu nestale na svjeem morskom zraku i zapalio je tamjan u eravniku da zahvali bogovima za uspjean prolaz kroz oluju. Znao je da se Deseta moe stalno utaboriti na poljima iza luke dok on bude putovao u grad. Vojnici su bili uzbueni kao i asnici zbog prigode da opet vide obitelji i prijatelje, ali ne e se izdavati doputenja za posjete prije nego to tabor bude podignut i utvren. Pet tisua ljudi bilo bi previe da se spuste do njegova imanja. Sama prehrana tolikog broja prouzroila bi probleme, a i cijene su nie u pristanitu. Kad bi im to dopustio, Deseta bi poput skakavaca pojela zlato koje je donio. U najmanju ruku potroili bi vlastite utede u gradskim krmama i javnim kuama. Pomisao da e vidjeti svoje imanje ispunila ga je mjeavinom tuge i uzbuenja. Vidjet e koliko mu je narasla ki i etat e se du rijeke koju je njegov otac zajazio da tee kroz imanje. Julijev se smijeak ugasio kad se sjetio oca. Obiteljski je grob na putu prema gradu, i prije svega ostaloga mora posjetiti posljednje poivalite onih koji su ostali iza njega.

8. POGLAVLJE
Kras je disao u pari dok se oputao potonuvi u kupelj do pojasa. Mramorni prag hladio mu je ramena dok je sjedio na unutarnjoj stepenici i ta suprotnost bila je izvanredno ugodna. Osjeao je napetost u vratu i mahnuo je rukom dozvavi roba da ga masira dok bude vodio razgovor. Drugi ljudi u bazenu bili su njegovi tienici, odani vie nego to je zahtijevala mjesena potpora koju su primali. Kras je sklopio oi kad su vrsti palevi poeli trljati njegove miie i uzdahnuo je od zadovoljstva prije nego to je progovorio. Moja konzularna sluba ostavila je malo traga u gradu, gospodo. Nasmijeio se kiselo dok su se ljudi s njim uzvrpoljili od zapanjenosti. Prije nego to su mogli prosvjedovati, on je nastavio. Mislio sam da u vie napraviti tijekom svoje slube. Premalo je stvari u koje mogu uprijeti prstom i rei: To je bilo moje djelo. ini mi se da ponovna nagodba o trgovakim ugovorima nije ono to uzbuuje krv naih graana.

Izraz njegova lica obojio se gorinom dok ih je promatrao i prstom stvarao vrtlog na povrini vode. Oh, dao sam im kruha kad su rekli da ga nemaju. Ali kad je nestalo hljebova, nita se nije promijenilo. Dobili su nekoliko dana s utrkama iz moje kese i vidjeli obnovljeni hram na Forumu. Ipak se pitam hoe li se oni toga sjetiti ove godine ili ak pomisliti da sam u to doba bio konzul. Mi smo za tebe, ree jedan ovjek i taj osjeaj brzo odjeknu u ostalima. Kras kimnu, otpuhujui svoj cinizam u paru. Nisam za njih pobjeivao u ratovima, znate. Oni laskaju Pompeju, a staroga su Krasa zaboravili. tienici se nisu usuivali jedan drugom pogledati u lice i vidjeti odraenu istinu tih rijei. Kras je podignuo oi prema njihovoj smetenosti prije nego to e nastaviti, namjerno osnaivi glas. Ne elim da se moja godina zaboravi, gospodo. Zakupio sam za njih jo jedan dan na trkalitu i to je poetak. elim da se mojim najmoprimcima dadu ponajbolje ulaznice i neka pokuaju dovesti obitelji. Zastao je da bi iza sebe dosegnuo au hladne vode i rob je prekinuo tijetenje da je gurne meu koate prste. Kras se nasmijeio mladiu prije nego to e nastaviti. Novi sesterciji s mojom glavom na njima ve su gotovi. Trebat u sve vas da upravljate razdiobom, gospodo. Moraju otii najsiromanijim obiteljima i to samo po jedan komad svakom mukarcu i eni. Morat ete voditi straare i svaki put uzimati sa sobom samo malene svote. Mogu li spomenuti jednu ideju, konzule, upita jedan od njih. Naravno, Pareju, odgovori Kras podiui obrve. Unajmi ljude da oiste ulice, ree ovjek, izgovarajui prebrzo rijei pod konzulovim pomnim pogledom. Velik dio grada smrdi i narod e ti biti zahvalan zbog toga. Kras se nasmija. Ako uinim kako kae, hoe li oni zbog toga prestati bacati smee na ulice? Ne, rei e oni, neka leti, jer poslije nas e doi stari Kras s vjedrima da to opet oisti. Ne, prijatelju moj, ako ele iste ulice, moraju uzeti vodu i krpe i sami ih oistiti. Ako ljeti zapah postane uasan, moda e biti na to prisiljeni i to e ih nauiti da ih iste. Kras je vidio da je ovjek razoaran pa je ljubazno dodao: Divim se ovjeku koji misli najbolje za na puk, ali previe ima onih koji ne mare za to to kaljaju vlastite korake. Nema smisla poticati na dobru volju ljude poput njih. Kras se na trenutak osmjehnu na tu misao, zatim umuknu. S druge strane, ako bi to bilo popularno Ne, ne elim biti poznat kao Kras ista govana. Ne. Zatim uline bande? nastavi Parej tvrdoglavo. U nekim podrujima otele su se nadzoru. Nekoliko stotina ljudi s doputenjem da razbijaju bande uinilo bi vie za grad nego

Hoe novu bandu koja bi nadzirala druge? A tko e njih drati pod nadzorom? Bi li zatraio jo veu skupinu da izlazi na kraj s prvom? Kras se naruga u sebi, ali zabavljala ga je upornost toga ovjeka. Jedna bi centurija mogla promuca opet on. Kras sjede uzgor, poslavi krune valove povrinom bazena. Podie ruku da bi nastala tiina i njegovi se tienici uzvrpoljie. Da, Pareju, legija bi mogla uiniti mnoge stvari, ali ja nemam legije pod svojim zapovjednitvom, kao to bi se moda trebao prisjetiti. Zar bi htio da od Pompeja zatraim jo vojnika koji bi ophodili sirotinjske etvrti? On trai itava bogatstva samo za redare na utrkama i ve sam sit toga da njegov ugled podupirem svojim zlatom. Kras zamahnu rukom i prevrnu metalnu au koja se zakotrljala preko podnih ploica u kupalitu. Dosta za ovaj put, gospodo. Imate trenutno zadatke, a sutra ete dobiti nove. Ostavite me. Ljudi se bez rijei pokupie iz bazena, urei se da budu to dalje od svoga razdraljiva gospodara. Juliju je bilo drago ostaviti pristaninu buku iza sebe dok su on i Oktavijan jahali cestom prema gradu. Uz Brutov nadzor nad iskrcavanjem ljudi i opreme posao je morao biti brzo zavren. Centurione su osobno izabrali i u njih su se mogli pouzdati da e ljude drati vrsto na uzdi dok se prve skupine ne poalju na dopust. Pogledao je Oktavijana i zapazio kako dobro sjedi na konju. Vjebanje s konjanicima ukrotilo je njegovu divlju narav i sada je jahao kao da je roen u sedlu, a ne kao ulini deran koji nije vidio konja prije svoje devete godine. Jahali su preko izlizana kamenja u grad, potiui konje da zaobilaze kola i robove koji su s njima hitali da obave nepoznate poslove. ito i vino, drago kamenje, tavljene koe, eljezno i bronano orue, pokraj tisuu drugih stvari namijenjenih gladnoj utrobi grada pred njima. Vozai su vjeto pucketali bievima iznad volova i magaraca, i Julije je znao da e se karavana protegnuti cijelim putem od mora do gradskih trnica. Uljuljkivao ih je blagi topot kopita, ali Julija je proimala napetost od koje su ga boljela ramena. Obiteljski je grob bio izvan grada i on mu se veselio, iekujui kad e ga ugledati. Sunce se dizalo prema podnevnoj toki kad je osjetio da je spreman te je zario pete u konjske slabine. Oktavijan je smjesta uhvatio njegov korak i njih su dvojica lagano galopirala preko kamenja, praeni uzvicima i zviducima trgovaca koji su se gubili iza njih. Grob je bio jednostavan, pravokutan blok od tekoga crnog mramora koji je straario kraj ceste, ni milju daleko od gradskih vrata. Julije je bio znojan kad je sjahao i poveo konja izmeu grobnih humaka do trave koja je bujala na ostatcima rimskih pokojnika. Ovo je taj grob, proapta Julije isputajui uzde iz ruku. itao je imena uklesana u tamnu stijenu i na trenutak sklopio oi kad je doao do majina imena. Djelomice je to oekivao, ali spoznaja da se tu nalazi njezin prah donijela je bol koja ga je iznenadila, ispunivi mu oi suzama.

Ime njegova oca jo je bilo otro nakon minula desetljea, i Julije pognu glavu dodirujui vrcima prstiju slova i pratei crte. Tree je ime jo bilo svjee uklesano kao i bol koju je osjetio pri pogledu na nj. Kornelija. Skrivena od sunca i njegova zagrljaja. Nikada je vie ne e privinuti na grudi. Ima li vina, Oktavijane, ree Julije nakon duga vremena. Pokuavao je uspravno stajati, ali ruke koje je polagao na kamen kao da su se ondje uvrstile i nije ih mogao odlijepiti. uo je kako Oktavijan pretrauje torbe i osjetio hladnu keramiku amfore koja ga je stajala vie od mjesene plae jednoga od njegovih ljudi. Nije bilo boljega vina od onoga iz Falerna, ali Julije je htio najbiranije da poasti bia koja je najvie volio. Na vrhu groba bila je izdubljena plitka zdjelica u mramoru, vodei do rupice koja nije bila ira od bakrenjaka. Dok je Julije razlamao peat na vinu, pitao se je li Klodija ikada odvela njegovu ker da nahrani pokojnike. Nije ni pomislio da bi starica mogla zaboraviti Korneliju, nimalo vie nego on. Crno je vino zaklokotalo u zdjelici i Julije je mogao uti kako se slijeva i propada u zemlju. Ova je aa za moga oca koji mi je dao snagu, aptao je. Ova za moju majku koja mi je dala ljubav. Ova posljednja za moju enu. Zastao je, gledajui zaneseno u malen vrtlog vina koje je nestajalo u grobu. Za Korneliju koju sam ljubio i jo je tujem. Kad je napokon vratio amforu Oktavijanu, oi su mu bile crvene od plaa. Dobro zaepi grljak, mladiu. Moramo posjetiti jo jedan grob prije nego to poemo doma na imanje, a Tubruk e htjeti vie od jedne ae. Julije se prisilio da se nasmijei osjetivi kako njegova tuga djelomice postaje laka kad je opet uzjahao, a konjska su kopita toptala dovoljno buno da narue spokoj niza grobova koji se daleko pruao. Julije se primicao imanju s nekakvim osjeajem straha koji ga je grizao iznutra. To je mjesto sadravalo toliko uspomena i toliko boli. Njegove djeje oi zapaale su grub korov u visoku itu i vidjele najsitnije oteenje na stazi obrasloj travom ili slabo popravljen zid. Moglo se uti tiho zujanje ulita i oi su ga poele svrbjeti na taj zvuk. Bijeli zidovi oko glavnih zgrada izazvali tu tupu bol u njemu. Boja je bila proarana golim povrinama i on je osjetio ubod krivnje. Kua je bila dio svake rane u njegovu pamenju, a ni jedno jedino pismo s njegovim rukopisom nije stiglo njegovoj keri ni Klodiji. Pritegnuo je uzdu i usporio konja, dok mu je svaki korak poveavao bol. Ugledao je straarsko mjesto na kapiji gdje je iekivao oev povratak iz grada. Iza njega e biti konjunice gdje je okusio prvi poljubac i dvorite gdje je gotovo poginuo od Renijeve ruke, prije mnogo godina. Usprkos oronulu izgledu, mjesto je bilo jednako vano, pravo sidro u promjenama njegova ivota. Ali dao bi sve za Tubruka kad bi mogao izii da ga pozdravi, ili za Korneliju da je zatekne ondje. Zaustavio se ispred kapije i priekao u tiini, izgubljen u uspomenama koje je stiskao uza se kao da mogu ostati stvarne dok se kapija ne otvori i sve ponovno ne promijeni.

Na zidu se pojavio nepoznat ovjek i Julije se nasmijeio pomislivi na stube sakrivene od pogleda. Poznavao ih je bolje nego ita drugo na svijetu. Njegove stube. Njegov dom. to trai ovdje? upitao je ovjek zadravi neutralan glas. Iako je na Juliju bio najjednostavniji oklop, ipak je bio okruen aurom moi dok je nijemo procjenjivao zidove i ovjek je to osjetio. Doao sam vidjeti Klodiju i svoju ker, odgovori Julije. ovjeku se oi malo rairie od iznenaenja prije nego to je nestao da izvijesti one unutra. Vrata su se polagano otvorila i Julije je s Oktavijanom iza sebe ujahao kroz kapiju u dvorite. Iz daljine je uo kako netko doziva Klodiju, ali njime je ovladao trenutak ispunjen uspomenama i on je duboko udahnuo. Njegov je otac umro branei taj zid. Tubruk ga je nosio na ramenima ispod kapije. Julije lagano zadrhta, usprkos vrelini sunca. Previe je duhova bilo na tome mjestu. Pitao se hoe li mu tu ikada vie biti ugodno, kad ga svaki kutak i prolaz podsjeaju na prolost. Klodija je dotrala izmeu zgrada i skamenila se kad ga je ugledala. Dok je sjahivao, prignula se u dubok naklon. Godine nisu bile blage prema njoj, pomislio je hvatajui je za ramena i podiui je u zagrljaj. Uvijek je bila krupna, snana ena, ali lice joj je bilo naborano ne samo od vremena. Da je Tubruk poivio, bila bi se udala za njega, ali tu mogunost sree ukrali su joj isti noevi koji su odnijeli Korneliju. Kad je podignula lice prema njemu, vidio je svjee suze i taj prizor kao da je izvlaio njegovu unutarnju bol blie povrini. Zajedniki su dijelili gubitak, i on je bio nepripremljen za ranjivost svojih osjeaja nakon prohujalih godina, ali sada kao da su opet stajali u dvoritu dok je robovska pobuna pustoila jug. Tada je bila obeala da e ostati i odgojiti njegovu ker, i to su bile posljednje rijei koje su razmijenili prije nego to je otiao. Toliko dugo nismo nita uli o tebi, Julije. Nisam znala kamo bih poslala vijest o tvojoj majci, rekla je. Nove su se suze skotrljale niz njezine obraze dok je govorila, i Julije ju je vrsto stegnuo. Znao sam da se to bliilo. Je li bilo teko? Klodija odmahnu glavom, otirui oi. Govorila je o tebi na kraju i tjeila se to ima Juliju. Nije se muila, nimalo. To mi je drago, ree Julije tiho. Majka mu je tako dugo bila daleki lik te se iznenadio koliko mu je nedostajala mogunost da je vidi i da sjedne na rub njezine postelje priajui joj pojedinosti o panjolskoj i bitkama u kojima je sudjelovao. Koliko joj je puta priao da joj kae to je uinio sa svojim ivotom? ak i kad joj je bolest oduzela razbor, inilo mu se da ga ona uje. Sada nikoga vie nema. Nema oca da mu pritri, nema Tubruka da se smije njegovim pogrjekama, nema nikoga na svijetu tko ga je volio bez ogranienja. Bolno je tugovao za svima njima. Gdje je sada Julija? upita on, odmaknuvi se natrag jedan korak.

Klodijino se lice lagano promijenilo dok su se po njemu razlijevali ponos i ljubav. Vani je, jae. Odlazi s ponijem u umu kada god moe. Slii na Korneliju, Julije. Ista kosa. Povremeno, kad se nasmije, ini mi se da se vrijeme vratilo trideset godina i da je ona opet sa mnom. Vidjela je u njemu napetost i krivo ju je razumjela. Nikada joj ne doputam da sama jae. Dvojica su slugu s njom, radi sigurnosti. Hoe li me prepoznati? upita Julije, odjednom uznemiren. Pogledao je prema kapiji kao da mu je razgovor o njoj moe dovesti pred oi. Tek malo se sjeao keri koju je ostavio Klodiji da se o njoj skrbi. Krhka djevojica koju je tjeio dok je njezina majka leala u tami. Sjeanje na sitne ruice ovijene oko njegova vrata bilo je neobino snano. Hoe, sigurna sam. Uvijek pita da joj priam o tebi, i rekla sam joj sve to znam. Klodijin pogled kliznu mimo njega i pade na Oktavijana koji je uspravno stajao kraj konja. Oktavijane? ree ona udei se promjenama na njemu. Prije nego to se on mogao oduprijeti, Klodija mu je pritrala i silovito ga zagrlila. Julije se smjekao zbog njegove nelagode. Naa su grla puna praine, Klodija. Hoe li nas drati da ovdje stojimo itav dan? Klodija dopusti Oktavijanu da joj se otrgne. Da, naravno. Dajte konje nekom od onih momaka, a ja u vas otpratiti do kuhinje. Sada smo ovdje samo ja i nekoliko slugu. Bez papira s tvojim imenom, trgovci ne ele sa mnom poslovati. Bez Tubruka da upravlja imanjem, ovdje je Julije se zarumenio kad je ena opet stigla na rub plaa. Nije ispunio svoju dunost prema njoj, shvatio je udei se vlastitom sljepilu. Ona se muila sve te godine, a on joj je, na svoju sramotu, mogao olakati breme. Trebao je prenijeti upravu nad imanjem s Tubruka na njezino ime prije nego to je otiao. inilo se kao da je Klodija odjednom u neprilici zbog pomisli da Julije posjeuje kuu koju je ona poela smatrati svojim domom, i on joj poloi ruku na rame da je umiri. Nisam mogao vie od tebe traiti, ree on. U njoj se donekle smanjila napetost. Dok su momci odvodili konje da ih ietkaju i nahrane, Klodija je pohitala ispred njih u kuu i oni su je slijedili. Julije je gutao na suho dok su prolazili kroz dvorite i ili prema prostorima njegova djetinjstva. Obrok koji je pred njih iznijela Klodija prekinulo je milo dozivanje izvana dok je topot kopita najavljivao Julijin povratak. Julijeva usta su bila puna kruha i meda kad je skoio na noge i krupnim koracima iziao na sunce. Mislio je da e joj dopustiti da mu prie i da e je zatim formalno pozdraviti, ali zvuk njezina glasa svladao je njegovu strpljivost i nije mogao vie ekati. Iako je navrila tek deset ljeta, bila je slika svoje majke, a crna joj je kosa visjela niz lea u dugoj pletenici. Julije se nasmijao videi kako djevojica skae s ponija i bavi se njime, upkajui prstima trnje i granice iz njegove grive kao da se slui eljem.

Njegova se ki trgnula na zvuk nepoznata glasa i okrenula se da vidi tko joj se usuuje smijati u njezinoj vlastitoj kui. Kad joj se pogled susreo s Julijevim oima, sumnjiavo se namrtila. Julije ju je pomno promatrao dok je prilazila k njemu, nagnuvi glavu u stranu dok ga je nijemo prouavala na nain kako se sjeao da je Kornelija inila. Ona samopouzdano hoda, zapazio je sa zadovoljstvom. Gospodarica imanja koja dolazi pozdraviti posjetitelje. Nosila je otrcanu ukastu tuniku i jahae titnike za noge, pa je s kosom svezanom otraga i bez traga grudi ispod odjee mogla gotovo proi kao djeak. Vidio je jednostavnu srebrenu narukvicu na njezinu zapeu i prepoznao je kao nakit njezine majke. Klodija je izila da bude svjedokom susreta i smijeila im se s materinskim ponosom. To je tvoj otac, Julija, rekla je. Djevojica se ukoila u trenutku kad je otresala prainu s rukava. Podignula je pogled prema Juliju bez ikakva izraza na licu. Sjeam se tebe, rekla je polagano. Jesi li se vratio da ostane? Na neko vrijeme, odgovorio je Julije jednako ozbiljno. inilo se da djevojici treba trenutak da to upije i zatim je kimnula. Hoe li mi kupiti konja? Postajem prevelika za starog ponija i Recid kae da se mogu okuati na konju, s malo hrabrosti. Julije trepnu gledajui je i inilo se da ga ispunjava zadovoljstvo to prolost djelomice kopni. Nai u ti pravog ljepotana, obeao je, nagraen smijekom od kojega mu je jae zakucalo srce za enom koju je izgubio. Aleksandrija se odmaknula od vrela vignja, promatrajui kako Tabik pomie posudu s rastaljenim zlatom i prinosi je rupama u glini. Sad se ite mirna ruka, upozorila je bez potrebe kad je Tabik poeo okretati dugaku drvenu ruku bez podrhtavanja. Oboje je tekuoj kovini iskazivalo potovanje koje zasluuje dok je itala i grgoljala slijevajui se u kalup. Jedna jedina kap sprila bi meso do kosti pa su u svakom dijelu postupka kretnje morale biti polagane i oprezne. Aleksandrija je zadovoljno kimnula kad je para zazvidala kroz otvore za zrak u glini i dubok grleni zvuk poeo se povisivati dok se upljina nije sasvim ispunila. Kad se zlato ohladi, glina e se mukotrpno odstranjivati da bi se pojavila maska savrena kao lice ene koju predstavlja. Na senatorov zahtjev Aleksandrija je obavila neugodnu dunost uzimajui otisak lica njegove ene nekoliko sati poslije njezine smrti. Tri su manje maske slijedile u glini dok je Aleksandrija mijenjala crte da s lica ukloni oteenja koja je nanijela bolest. S beskrajom je pomnjom popravila nos gdje je bolest izgrizla meso, i ovjek je naposljetku zaplakao videi lik koji mu je smrt ugrabila. U zlatu e ona ostati zauvijek mlada, dugo nakon to se i ovjek koji ju je volio pretvori u prah i pepeo. Aleksandrija spusti ruku na glinu osjeajui u njoj zasunjenu toplinu i pitajui se bi li nju mogao ijedan ovjek toliko voljeti da uva njezin lik tijekom itava ivota.

Izgubljena tako u mislima nije ni ula kad je Brut uao u radionicu, i samo ju je tiina nagnala da se okrene, osjetivi neto to nije znala imenovati. Otepi dobro vino i skini odjeu sa sebe, rekao je. Njegove su oi poivale na njoj, nije ak ni primijetio Tabika koji je ondje stajao razjapljenih usta. Vratio sam se, djevojko. Julije se vratio, i Rim e se naglavce prevrnuti kad zavrimo ono to smo naumili.

9. POGLAVLJE
Brut je tapao Aleksandriju po bedru, uivajui u njezinu dodiru dok su u sumrak jahali prema imanju. Poto je s njom proveo no u krevetu, osjeao se oputeno i smireno naspram svijeta nakon dugo vremena. Poelio je da svako njegovo vraanje kui bude takve vrste. Nenavikla na jahanje, vrsto ga je stezala i on je mogao osjetiti kako ga njezina kosa iba po golu vratu to mu je bilo izvanredno erotino. Ojaala je dok ga nije bilo, tijelo joj je pucalo od zdravlja i snage. I lice joj se istanano promijenilo, a na elu je imala oiljak od prskanja vrele kovine, gotovo u obliku suze. Njezin crni plat trenutno ga je pokrio na vjetru pa je zgrabio njegov rub i privukao djevojku blie k sebi. Ona je ovila ruke oko njegovih grudi i duboko disala. Zrak je bio topao dok je zemlja vraala sunevu toplinu, i Brut je samo poalio to nema nikoga u blizini da bude svjedokom kako oni velianstveno izgledaju jezdei preko polja prema imanju. Vidio ga je izdaleka, dok se sjaj upaljenih baklja slijevao tvorei od zida svijetlu krunu u sve veem mraku. Na kraju je usporio konja i naas pomislio da ga Tubruk eka kraj otvorene kapije. Julije je stajao utke dok su se usporavali do hoda, nasluujui Brutove misli i razumijevajui ih. Zanemario je svoje nestrpljenje i nijemo zahvalio prijatelju to je doao. Bilo je pravo da bude tu, pa su razmijenili prisan smijeak aljenja kad se Brut okrenuo u sedlu da Aleksandriji pomogne sjahati i zatim skoio na zemlju kraj nje. Julije poljubi Aleksandriju u obraz. ast mi je to si u mojem domu. Sluge e te uvesti dok ja razmijenim koju rije s Brutom, ree on. Oi su joj se zaiskrile, pomislio je, pitajui se odlutaju li i njezine misli natrag do jedne osobite veeri kao njegove. Kad je ona otila, Julije duboko udahnu i prisno potapa Bruta po ramenu. Ne mogu vjerovati da Tubruk nije ovdje, ree Julije bacajui pogled preko polja. Brut ga je na trenutak pogledao, zatim se sagnuo i podignuo pregrt zemlje. Sjea li se kad te je natjerao da ovo uzme u ruku? rekao je. Julije je kimnuo i ponovio njegovu kretnju. Brutu je bilo drago vidjeti ga kako se smijei dok je isputao zemlju da je raznosi povjetarac.

Natopljena krvlju onih koji su otili prije nas, ree Julije. I naom krvlju. Bio je dobar ovjek, odgovori Brut, zatim ispusti zemlju i sklopi ruke otro pljesnuvi. Morat e nai nekoga drugog da opet duboko uzore polja. Nikada nisam vidio ovako zaputeno tlo. Ali sada si se vratio. Julije se namrti na njega. Htio sam te pitati kamo si bio nestao, ali vidim da si naao neto bolje od nadziranja tabora u Ostiji. Julije se nije mogao naljutiti na prijatelja, iako je htio posvema jasno istaknuti tu injenicu. Renije dri sve u svojim rukama i dobro je da sam ovako postupio, odgovori Brut. Aleksandrija mi je rekla da e sutra biti javna rasprava na Forumu pa sam odmah dojahao ovamo da ti to kaem. Znam za to. Servilija mi je rekla im je ona ula. Ipak mi je drago to si doao. Bio bih poslao po tebe i da nisi prekrio moju zapovijed. Brut pogleda prijatelja pokuavajui procijeniti koliko je ozbiljan dok mu to predbacuje. Julijevo lice nije vie bilo napeto i iscrpljeno od vremena provedena u panjolskoj, inilo se da je mlai nego to je odavno bio. Brut prieka jedan trenutak. Je li mi oproteno? ree zatim. Oproteno ti je, odgovori Julije. Sada ui i upoznaj se s mojom keri. eka te spremna soba i elim da sa mnom planira moju kampanju. Ti se posljednji ukljuuje. Skupa su preli dvorite uz jedini zvuk prtanja i treperenja svjetiljaka du zidova. Lahor ih je naas oinuo dok se zatvarala kapija i nagnao ih da se stresu. Julije je otvorio vrata prostorije koju su ispunjavali ivot i amor, pa je prignuo glavu da ue, osjeajui prve dodire uzbuenja. Julije ih je sve sazvao, vidje Brut osvrui se po prostoriji i pozdravljajui prijatelje. Tu su osim Aleksandrije bili svi do kojih mu je stalo i oi su im se sjajile kao u radosnih urotnika koji planiraju kako e upravljati gradom. Servilija, Kabera, Domicije, Ciro, Oktavijan, svi koje je Julije okupio oko sebe. Jedini je stranac bio mladi panjolac koji je s njima doao kao Julijev pisar. Adn je gledao od lica do lica kao to je i Brut inio, a kad su se njihove oi srele, Brut mu je kimnuo prihvaajui ga kako bi to Julije elio. Brut vidje da Aleksandrija meu njima stoji ukoeno pa joj se instinktivno primaknuo. Julije je primijetio tu kretnju i razumio. Trebamo te ovdje, Aleksandrija. Nitko nije ivio u gradu posljednjih nekoliko godina, a ja elim znati to se dogaalo. Ona je ljupko porumenjela od olakanja, a Brut ju je neprimjetno utipnuo za stranjicu. Majka ga je otro pogledala kad ga je Aleksandrija pljusnula po ruci, ali Brut joj se samo nasmijeio prije nego to e vratiti pogled na Julija. Gdje ti je ki? upita Brut. Bio je znatieljan, htio je vidjeti djevojicu.

Valjda je u konjunici, ree Julije. Jae kao kentaur, zna. Zovnut u je prije nego to poe na spavanje. Naas se ponos pojavio na njegovu licu dok je razmiljao o keri i Brut se nasmijeio skupa s njim. Zatim se Julije nakaljao i pogledao sve okupljene. Sada moram odluiti to u sutra ujutro uiniti kad iziem na Forum i objavim da se natjeem za mjesto konzula. Svi su pokuali govoriti u isti mah pa se prvih nekoliko trenutaka nije ulo kucanje na vratima. Klodija ih je otvorila i izraz njezina lica izazvao je opi muk kad su je ugledali. Ovdje je nisam ga mogla sprijeiti, poela je. Julije je uhvati za lakat. Tko? upita on. Ukoio se kad je spazio ovjeka iza nje i uzmaknuo skupa s Klodijom da bi se vrata mogla otvoriti. Na pragu je stajao Kras, zaogrnut togom bljetave bjeline naspram njegove tamne koe. Zlatna mu se kopa ljeskala na ramenu i Aleksandrija je trepnula kad je prepoznala svoj rad, pitajui se je li to sluajnost ili istanan dokaz njegova razumijevanja odnos u toj sobi. Dobra veer, Cezare. Vjerujem da tvoj poloaj tribuna6 nikada nije opozvan. Moram li te sada tako oslovljavati kad si ostavio iza sebe poloaj panjolskoga pretora? Julije je prignuo glavu borei se da prikrije srdbu zbog bezbrina ulaska toga ovjeka u njegov dom. U glavi su mu se iznenada poele rojiti misli. Jesu li vojnici vani? Ako jesu, Kras e vidjeti da je tee izii nego ui, zakleo se u sebi. Julije olabavi stisak na Klodijinu laktu i ona brzo izie iz sobe ne okreui se. Nije joj zamjerio to je pustila Krasa u njegov dom. Iako je upravljala kuom kao njezina gospodarica, previe je godina bila ropkinja da se ne bi uplaila jednog od najmonijih ljudi u Senatu. Nijedna se vrata nisu smjela zatvoriti pred rimskim konzulom. Kras je opazio napetost u mladom ovjeku s kojim se suoio pa je nastavio. Nemoj se zabrinjavati, Julije. Ja sam prijatelj ove kue, kao to sam bio Marijev prijatelj prije tebe. Zar misli da bi ti mogao iskrcati legiju na mojoj obali a da glas ne stigne do mene? Mislim da je i slabani krug Pompejevih dounika ve uo da si se vratio. Kras opazi da je Servilija u sobi i lagano nakloni glavu u znak pozdrava. Ovdje si dobrodoao, ree Julije nastojei da se opusti. Znao je da predugo oklijeva i slutio je da stariji ovjek uiva u svakom trenutku pometnje koju je stvorio. Drago mi je, odgovori Kras. No, ako netko donese jo jednu stolicu, pridruit u vam se, s doputenjem. Sutra e ti trebati jak govor ako eli nositi halju sljedee godine. Pompeju ne e biti drago kad to uje, ali upravo to je najslae od svega. Zar pred tobom nema nikakvih tajna? upita Julije poinjui se oporavljati. Kras mu se nasmijei. Potvreno iz tvojih usta! Pomislio sam da nema drugoga razloga zato si napustio pretorsko mjesto. Vjerujem da si imenovao zamjenika prije nego to si otplovio prema Rimu?

Imenovao sam ga, naravno, odgovori Julije. Na svoje iznenaenje primijetio je da uiva u razgovoru s konzulom. Kras prihvati stolicu koju mu je donio Oktavijan i smjesti se, sluei se dugakim prstima da dovede u red svoju togu. Napetost u sobi poela je jenjavati dok su prihvaali njegovo drutvo. Pitam se jesi li mislio samo otrim korakom prijei Forum i popeti se na govorniki podij? upita Kras. Julije ga pogleda ravnoduno. Zato ne? Servilija mi kae da e ondje biti i govoriti Prando, a ja imam jednako pravo kao on. Kras se nasmijei klimajui glavom. Vjerujem da bi ti to uinio. Ali bolje je doi na moj poziv, Julije. Uostalom, Pompej ne e od tebe traiti da nam se pridrui. Veselim se vidjeti njegovo lice kad se tvoje ime pojavi na popisu. Prihvatio je pehar vina i malko otpio, trgnuvi se lagano. Je li ti jasno da Pompej moe ustvrditi kako si napustio dunost prije nego to ti je istekao rok u panjolskoj? ree on, naginjui se naprijed na stolici. Kao tribun, ja sam imun na optube, odgovori brzo Julije. Osim ako nije u pitanju zloin nasilja, prijatelju moj, iako mislim da naputanje tvoga poloaja nije opasno. Pompej zna da si zatien, ali kako e to izgledati pred narodom? Od sada do izbora, Julije, mora se ne samo dobro ponaati nego nastojati da te puani vide kako se dobro ponaa, ili e glasovi koje treba otii drugom kandidatu. Kras se osvrnu oko sebe po sobi i nasmijei se kad su mu se oi susrele s Aleksandrijim pogledom. Njegovi prsti pogladie naas zlatnu kopu na ramenu i ona je znala da ju je prepoznao osjetivi srh opasnosti. Po prvi put otkad ju je Brut naao u radionici shvatila je kako je Julije nakupio jednako mnogo neprijatelja kao i prijatelja, a nije bila sigurna na kojoj je strani Kras. to ti dobiva ako mi pomogne? upita iznenada Julije. Ima legiju koju sam pomogao obnoviti, Julije, dok joj je jo bilo ime Primigenia. Bio sam uvjeren da su gradu potrebni ljudi. Uvjebani ljudi koje ne moe podmititi ni natjerati u bijeg s pomou razbojnikih druina. Hoe rei da sam tvoj dunik? odgovori Julije, spremajui se da ga odbije. Kras pogleda Serviliju i s njom razmijeni pogled pun razumijevanja u koje Julije nije mogao proniknuti. Ne. Otpisao sam dugove tako davno da se to ne treba spominjati. Slobodno traim tvoju pomo, a zauzvrat e moji tienici prosuti po gradu glas o tvojem imenu. Ima samo sto dana, prijatelju. ak i uz moju potporu to je kratko vrijeme.

Vidio je da Julije oklijeva pa je nastavio: Bio sam prijatelj s tvojim ocem i Marijem. Je li previe zahtijevati povjerenje njihova sina i neaka? Servilija pokua navesti Julija da je pogleda. Poznavala je Krasa bolje nego itko u sobi i nadala se da Julije ne e biti toliko lud da ga odbije. Promatrala je voljenog mukarca sa stanovitom boli dok je ekala njegov odgovor. Hvala ti, konzule, rekao je Julije formalno. Ja ne zaboravljam prijatelje. Kras se nasmijeio od iskrena zadovoljstva. S mojim bogatstvom poeo je. Julije odmahnu glavom. Imam dovoljno za ovo, Krase, iako ti zahvaljujem. Po prvi put Kras pogleda mladog generala s trakom pravog potovanja. Ima pravo u svojoj prosudbi, pomislio je. Moe raditi s njim i istodobno razbjesniti Pompeja. Hoemo li nazdraviti u ast tvoje kandidature? upita Kras podiui pehar. Na Julijev mig ostali uzee vino i nespretno podignue ae iekujui to e slijediti. Na trenutak je Julije poalio to mu je nestalo vina iz Falerna, ali zatim se predomislio. Tubruk moe s njima podignuti au toga vina gdje god bio. Julija je bila sama u tami konjunica, uivajui u toploj udobnosti koju pruaju konji. Proetala se izmeu pregradaka i pomilovala njihove mekane nozdrve, govorei blago svakomu od njih. Zaustavila se kraj golema ukopljenika na kojem je prijatelj njezina oca doveo onu enu. udno je bilo upotrijebiti tu rije. Njezin otac. Koliko joj je puta Klodija pripovijedala o hrabrom ovjeku koji je poslan iz grada zbog konzulova hira. Stvorila je sama njegovu sliku, govorei sebi da ga zadrava dunost pa se ne moe vratiti k njoj. Klodija je uvijek govorila da e se na kraju vratiti i da e sve biti u redu, ali sada kad je tu, Julija je bila vie nego uplaena. im je nogom stupio na tlo dvorita, sve se promijenilo i kua je dobila novog gospodara. Izgledao je tako strogo, pomisli ona naslonivi lice na svilene nozdrve krupnoga konja. Konj je odgovorio njeno hrzajui i gurajui je dok joj je lice zapljuskivao toplim dahom. Nije bio star koliko je oekivala. Zamiljala ga je sa sijedim sljepoonicama i smirenim dostojanstvom lana Senata. Noni zrak donosio je amor okupljenih ljudi. Toliko ih je dolo! Kua nikada nije bila tako ispunjena posjetiteljima, pomisli ona s uenjem. S uzvisine izvanjskoga zida promatrala ih je dok su ulazili i klimala glavom zbog tolikog broja neznanaca. Bili su razliiti od ljudi koje je Klodija pozivala, osobito starija ena s dijamantima oko vrata. Julija je vidjela da ju je njezin otac poljubio kad je mislio da ga nitko ne moe vidjeti i Julija je osjetila kako joj se grlo stee od odbojnosti prema njoj. Pokuala je sama sebi rei da je to samo prijateljstvo, ali bilo je neega prisna u nainu kako se ena opustila prema njemu, i Julijini su se obrazi zarumenjeli od neugodnosti. Tko god ona bila, nikada se ne e s njom sprijateljiti.

Zanijela se na kratko zamiljajui kako ta ena nastoji pridobiti njezinu naklonost. Bit e veoma hladna prema njoj, pomisli Julija, ali ne gruba. Klodija ju je nauila da prezire grubost. Tek toliko da ta ena osjeti kako nije dobrodola. Teak plat visio je o klinu kraj konjskoga pregradka i Julija ga prepozna kao ogrta koji je pokrivao posljednji par jahaa. Sjetila se mukareva smijeha koji se prolamao iznad polja. On je veoma lijep, pomisli ona. Nii od njezina oca, a koraa kao ovjek kojega je Klodija unajmila da je naui jahati. inilo se da u njemu ima toliko energije te se jedva moe suzdrati da ne zaplee od zadovoljstva. Julija pomisli da ga njegova suputnica mora voljeti, sudei po nainu kako se privijala uz njegova lea. inilo se da se stalno dodiruju, gotovo sluajno. Dugo je stajala u konjunicama, pokuavajui stii do korijena onoga to osjea otkad joj se otac vratio. Uvijek je dolazila ovamo kad bi imala kakav problem ili kad bi naljutila Klodiju. Okruena mirisom koe i slame, u polumraku, uvijek se osjeala sigurno. U glavnoj je zgradi bilo toliko praznih prostorija koje su nou hladne i mrane. Dok je kroz njih prolazila da bi se popela na zid obasjan mjeseinom, mogla je zamisliti kako se tuda ee njezina majka pa bi uzdrhtala. Bilo je veoma lako pomisliti kako se ljudi koji su je ubili uljaju za njom sve dok se Julija ne bi s uasom okrenula i pobjegla od utvara koje nikada nije mogla vidjeti. Do nje je stizao grohotan smijeh iz kue i ona zastade da ga uje. Zvuk je postupno zamro u dublju tiinu i ona je trepnula u mraku shvativi odjednom da se osjea sigurnije kad su prijatelji njezina oca u kui. Noas se ne e ubojice verati preko zida, ne e biti nonih mora. Potapala je konja po nozdrvama i skinula plat s klina pustivi ga da padne u trenutku prkosa. Prijatelj njezina oca zasluuje bolji plat, pomislila je, omatajui se njime u mraku. Pompej je koraao s vrsto stisnutim rukama na leima. Nosio je togu od debele bijele tkanine koja mu je ostavljala gole ruke, i miii su se vidljivo micali dok je isprepletao prste. Svjetiljke u njegovu domu u gradu poinjale su treptati, ali on nije zovnuo robove da nadoliju ulja. Prigueno svjetlo odgovaralo je raspoloenju rimskoga konzula. Samo izlazak na izbore mogao bi popraviti tetu koju je uinio napustivi svoje mjesto. Nita drugo nije vrijedno pogibli kojoj se izvrgnuo, Regule. Njegov najstariji centurion stajao je u stavu pozora dok je general koraao gore-dolje. Bio mu je odan vie od dvadeset godina i poznavao je njegova raspoloenja bolje nego itko drugi. ekam tvoje zapovijedi, gospodine, rekao je zurei ravno ispred sebe. Pompej ga pogleda i kao da pokaza zadovoljstvo onim to je vidio. Ti si moja desna ruka, Regule. Ja to znam. Ali meni je potrebno vie od poslunosti ako treba sprijeiti da Cezar ne naslijedi grad iz mojih ruku. Potrebne su mi ideje. Govori slobodno i niega se nemoj bojati. Regul se malko opusti na tu zapovijed. Jesi li razmiljao o donoenju zakona koji bi ti dopustio da se ponovno kandidira? On ne bi mogao dobiti to mjesto ako bi mu ti bio protivnik.

Pompej se namrti. Kad bi i na trenutak povjerovao da je ta stvar mogua, uzeo bi je u razmatranje. Ali Senat bi se pobunio, pa i graani, protiv svake pomisli da se vrate ona minula vremena. Bio je potpuno svjestan ironije kako je on osobno pomogao da se donesu ogranienja koja ga sada sputavaju, ali ta pomisao nije ga nimalo pribliila rjeenju. To nije mogue, protisnu kroz stisnute zube. Onda moramo planirati budunost, gospodine, ree Regul. Pompej zastade da ga pogleda s nadom u oima. to ti je na pameti? Regul duboko udahnu prije nego to e progovoriti. Dopusti mi da stupim u njegovu legiju. Doe li ikada vrijeme kad bi ga bilo potrebno zaustaviti, imat e svoj ma u njegovoj blizini. Pompej se poea po licu razmiljajui o toj ponudi. Takva odanost, povezana s toliko nasilnim ovjekom. Iako ga je neto u nutrini odbijalo od takva neasna puta, bio bi budala da odbije oruje za godine koje nadolaze. Tko zna to budunost sprema, bilo komu od njih? Trebao bi se prijaviti kao legionar, ree Pompej polako. Centurion je poeo muno disati kad je razumio da general ne moe odbaciti njegovu ideju prije nego to je saslua. To mi ne e biti teko. Moja su promaknua dolazila na bojnom polju, iz tvoje ruke. To sam ve proao. Ali tvoji oiljci bit e im jasno tko si, odgovori Pompej. Rei u da sam plaenik. Mogu dovoljno lako odigrati tu ulogu. Pusti me u njegovu blizinu, konzule. Ja sam tvoj ovjek. Pompej se zamislio, dok su mu se u glavi nizale primjedbe. Uzdahnuo je. Uostalom, politika je praktian posao. To bi moglo godinama potrajati, Regule. Hoe li komu nedostajati? Ne, gospodine. Ja sam samac. Onda je to moja zapovijed. Poi s mojim blagoslovom. Regul se borio da nae prave rijei. To je ast, gospodine. Bit u u njegovoj blizini kad me pozove. Kunem ti se. Znam da hoe, Regule. Nagradit u te kad To nije potrebno, gospodine, odgovori Regul brzo, iznenadivi sama sebe. Inae se ne bi usudio prekinuti konzula, ali elio je nekako pokazati da je umjesno njegovo povjerenje. Razveselio se kad mu se Pompej nasmijeio.

Kad bih samo imao vie ljudi kao to si ti, Regule. Nitko nije zadovoljniji od mene. Hvala, gospodine, odgovori Regul nadimljui prsi. Znao je da ga ekaju godine teke discipline i smanjene plae, ali zbog toga se uope nije zabrinjavao.

10. POGLAVLJE
Rim nikada nije mirovao, i dok se bliila zora prostrani se Forum ispunjavao gomilama graana koje su se stalno mijenjale kao ito na vjetru. Oevi su drali nejake sinove na ramenima da pogledom izdaleka ulove konzule samo da bi mogli kazati kako su vidjeli ljude koji su porazili Spartaka i spasili grad. Juliju je gomila izgledala bezlino i plaila ga je. Treba li zuriti u prazninu dok bude govorio, ili zagledati se u nekog nesretnog graanina? Pitao se hoe li ga uope uti. Bili su tihi za Pompejeva istupa, ali Julije nije ni posumnjao da se s gomilom nisu pomijeali njegovi tienici. Ako ponu vikati i rugati se kad Julije izie poslije njega, to e biti bijedan poetak njegove kandidature. Ponavljao je stalno govor u glavi, molei se bogovima da ne zapne u njemu ili izgubi nit. Moglo bi biti pitanja kad zavri, moda od ljudi koji su na konzulovu platnom popisu. Mogao bi doivjeti ponienje. Julije pomno poloi vlane dlanove na koljena, preputajui tkanini da upije njihov znoj. Sjedio je na uzdignutu podiju s Krasom i Svetonijevim ocem ne gledajui ni jednoga ni drugoga. Pozorno su sluali dok je Pompej duhovito govorio i podizao ruke da stia smijeh. U njemu nije bilo oklijevanja, primijetio je Julije. Pompejeva govornika vjetina mogla se oitati iz reakcije sluateljstva. Podizali su lica prema konzulu gotovo s oboavanjem i Julije osjeti neugodan gr u crijevima na pomisao da je on sljedei govornik. Pompejev je glas postao ozbiljan kad je poeo nabrajati svoje zasluge tijekom konzularne godine, a publika je gromko pljeskala. Vojni uspjesi bili su propleteni obeanjima o besplatnu itu i kruhu, o igrama i spomen-kovanicama. Kras se lagano ukoio pri posljednjim rijeima. Pitao se gdje e Pompej nai sredstva da svoje lice otisne u srebru. Najgora je od svega bila spoznaja da je nuno podmiivanje. Pompej je vladao gomilom, potiui ljude naizmjenice na smijeh i ozbiljan ponos. Bila je to majstorska predstava i Julije je morao ustati kad je zavrila, prisiljavajui se na smijeak dok se Pompej odmicao od govornice i pokazivao na njega. Julije je ljutito kripnuo zubima zbog ispruene ruke koja je trebala izgledati kao da oinski pokrovitelj izvodi njega na pozornicu. Dok su se mimoilazili, Pompej mu se tiho obratio. Nema nikakve prikrivene titove, Julije? Mislio sam da e neto pripremiti. Julije se morao nasmijeiti kao da su te rijei neka zabavna primjedba, a ne alac. Obojica su se sjeala suenja i njegove pobjede na istom trgu, kad su titovi s prizorima iz Marijeva ivota otkriveni pred sluateljstvom. Pompej se potom bez rijei vratio na mjesto, ostavljajui dojam mirnoe i radoznalosti. Julije pristupi blie govornici i zastade na trenutak, gledajui preko mora lica. Koliko ih se okupilo

da uju godinje obraanje konzula? Osam tisua, deset? Izlazee sunce jo se skrivalo iza hramova to obrubljujuju golemi trg i svjetlo je bilo sivo i hladno dok je njegov pogled letio iznad njihovih glava. Julije duboko udahnu elei da mu glas bude vrst i jak od sama poetka. Vano je bilo da uju svaku rije. Meni je ime Gaj Julije Cezar, neak sam Marija koji je sedam puta bio rimski konzul. Upisao sam svoje ime u Senatu na istome mjestu. Ne inim to zbog uspomene na toga ovjeka, nego da nastavim njegov rad. Zar od mene elite uti obeanja o kovanicama i kruhu to e vam se dijeliti? Vi niste djeca da vam se nude lijepe stvarice radi odanosti. Dobar otac ne kvari dijete darovima. Julije zastade i poe se oputati. Svako je oko na Forumu bilo uprto u njega i on je osjetio prvi dodir povjerenja otkad se popeo na podij. Upoznao sam one kojima pucaju lea dok uzgajaju ito za va kruh. Ne stjee se bogatstvo hranjenjem drugih, ali oni imaju ponosa, oni su ljudi. Upoznao sam mnoge koji su se bez pritube borili za ovaj grad. Vidjet ete ih katkada na ulicama, bez oka ili kojeg uda, koje gomila zaobilazi dok odvraamo pogled u stranu, zaboravljajui da se moemo smijati i voljeti samo zato to su ti vojnici dali toliko mnogo. Sagradili smo ovaj grad na krvi i znoju onih koji su otili prije nas, ali jo je ostalo mnogo posla. Jeste li uli konzula Krasa da govori o vojnicima koji e zavesti red na ulicama? Ja vam dajem svoje ljude bez aljenja, ali kad ih povedem da pronalazimo nove zemlje i bogatstva za Rim, tko e vam tada osiguravati spokojnost ako ne ete vi sami? Gomila se nestrpljivo komeala i Julije je oklijevao na trenutak. Mogao je vidjeti ideju u glavi, ali napinjao se traei nain kako da je oni razumiju. Aristotel je rekao da se dravnik trsi proizvesti odreen moralni karakter u svojim graanima, sklonost prema vrlini. Ja to traim u vama i vidim da je tu, spremno da se dozove. Vi ste oni koji su izili na zidine da brane Rim od robovskoga ustanka. Niste se tada skrili od dunosti i ne ete ni sada kad ja to od vas zatraim. Nastavio je, glasnije nego prije. Odvojit u sredstva za svakoga nezaposlena ovjeka ako bude istio ulice i sprjeavao razbojnike druine da ne tlae najslabije meu nama. Gdje je slava Rima ako nou ivimo u strahu? Koliki od vas zasunjuju vrata i ekaju iza njih strepei kad e zagrebati ubojica ili lupe? U sebi je zahvalio Aleksandriji za ono to mu je rekla i vidio po klimanju glava da je mnoge u gomili dirnuo u icu. Konzul Kras me je imenovao edilom,7 to znai da sam ja onaj kojemu se trebate poaliti ako u gradu ima nereda ili zloina. Doite k meni ako ste krivo optueni i ja u sasluati va sluaj i sam u vas braniti ako vam ne mognem nai zastupnika. Moje vrijeme i snaga sada pripadaju vama, ako to hoete. Moji pristae i moji ljudi uvest e red na ulicama, a ja u se pobrinuti da zakon bude jednak za sve. Budem li konzul, bit u povodanj koji e oistiti Rim od vjekovnoga gliba, ali to ne mogu sam. Ne mogu vam ja dati bolji grad. Zajedniki ga moemo obnoviti. Osjetio je vrtoglavu radost u sebi kad su mu odgovorili. To je sliilo na stanje kad te dotaknu bogovi. Grudi su mu se nadimale dok je njegov glas plovio iznad mnotva koje se guralo da mu pogleda u oi.

Gdje je bogatstvo koje su nae legije donosile u grad? Samo na ovome trgu? To nije dovoljno, ja mislim. Budem li konzul, ne u izbjegavati manje stvari. Ceste su zakrene prometom tako da se trgovina gui. Natjerat u ih da putuju nou i utiat u beskrajnu viku gonia volova. Na to su se ljudi nasmijali i Julije im se zauzvrat nasmijeio. To je njegov narod. Zar mislite da ne bih trebao to uiniti? Zar da troim vrijeme i podiem jo jednu krasnu graevinu kojom se nikada ne ete sluiti? Netko je uskliknuo: Ne! i Julije je osmijehom uzvratio tomu osamljenu glasu, uivajui u valovima smijeha koji se irio naokolo. Tomu ovjeku koji je viknuo ja kaem: Da! Mi trebamo podizati velianstvene visoke hramove i mostove i akvedukte za istu vodu. Ako koji strani kralj doe u Rim, elim da zna kako smo blagoslovljeni u svemu. elim da podigne pogled, ali da pritom ne vidi nita od ega e se uasnuti. Julije je priekao da se stia smijeh prije nego to e nastaviti. Znao je da ga sluaju zbog jednostavna razloga to njegov glas zvoni uvjerljivo. On vjeruje u ono to kae i oni ga uju i njegove im rijei podiu duh. Mi smo praktini ljudi, vi i ja. Nama su potrebni slivnici na ulicama i sigurnost i potena trgovina i niske cijene hrane da preivimo. Ali mi smo i sanjari, praktini sanjari koji e preurediti svijet da potraje tisuu godina. Mi gradimo da traje. Mi smo batinici Grke. Imamo snagu, ali ne samo tjelesnu snagu. Mi iznalazimo i usavrujemo dok nita ne bude tako dobro kao Rim. Ulicu po ulicu, ako treba. Duboko je i polagano udahnuo i oi su mu se ispunile ljubavlju prema narodu koji ga je sluao. Gledam vas i ponosim se. Moja je krv pomogla da se izgradi Rim i vidim da nije uzalud potroena kad pogledam rimsko puanstvo. Ovo je naa zemlja. Ali postoji izvanjski svijet koji tek mora doznati do ega smo doli. Ono to smo ostvarili dovoljno je veliko da prodre na mrana mjesta, da proiri vladavinu zakona, ponos i ast naega grada, sve dok bilo gdje na svijetu jedan od nas moe rei Ja sam rimski graanin i oekivati da se s njim dobro postupa. Budem li konzul, radit u na tome da osvane taj dan. Zavrio je, iako oni to nisu istoga asa znali. ekali su strpljivo da uju to e jo rei, i Julije je gotovo doao u napast da nastavi, dok mu unutarnji glas opreza nije rekao da im jednostavno zahvali i odstupi. Tiina se pretvorila u gromoglasno odobravanje i Julije se zbog toga zarumenio od uzbuenja. Nije bio svjestan ljudi na podiju iza njega, mogao je vidjeti samo puane koji su sluali samo njega i upijali njegove rijei. Bilo je to bolje od vina. Otraga se Pompej nagnuo prema Krasu i poeo mu aptati dok je pljeskao. Ti si ga proglasio edilom? On ti nije prijatelj, Krase. Vjeruj mi. Kras se radi gomile osmjehnuo svojem kolegi dok su mu oi sjale od srdbe.

Ja znam prosuditi tko mi je prijatelj, Pompeju. Pompej je tada ustao i rukom pljesnuo Julija po ramenu kad im je pristupio. Dok je gomila vidjela kako se dva ovjeka meusobno smijee, ponovno su poeli klicati i Pompej je podignuo drugu ruku da im zahvali, kao da je Julije njegov uenik koji se dobro iskazao da im ugodi. Krasan govor, Cezare, ree Pompej. Bit e kao novi vjetar u Senatu bude li uspjean. Praktini sanjari, udesan izraz. Julije stisnu ponuenu ruku prije nego to e se okrenuti da pozove Krasa naprijed. Drugi je konzul ve prilazio, previe iskusan da bi dopustio da prigoda proe bez njegove prisutnosti. Trojica su ljudi stajala zajedno dok je gomila klicala, a izdaleka su njihovi osmijesi izgledali iskreno. Ustao je i senator Prando, ali to nitko nije primijetio. Aleksandrija se okrenula prema Tedu kraj sebe dok je gomila klicala ljudima na podiju. Onda, to misli o njemu? rekla je. Stari vojnik poeao se po ekinjama na bradi. Doao je zato to je to Aleksandrija od njega traila, ali nisu ga ni najmanje zanimala obeanja ljudi koji vladaju gradom, pa nije znao to bi rekao a da ne uvrijedi unajmiteljicu. Bio je u redu, rekao je nakon razmiljanja. Premda ga nisam uo da nudi kovanice kao drugi. Sva su obeanja na mjestu, gospodarice, ali srebrenim noviem moe platiti dobar obrok i vr vina. Aleksandrija se naas namrtila, zatim otkopala teku grivnu sa zapea i iz nje izvukla srebrenjak. Dala ga je Tedu i on ga je prihvatio podignuvi obrve. Zbog ega je ovo? ree on. Potroi ga, odgovori ona. Kad ga ne bude a ti opet ogladni, Cezar e i dalje biti tu. Tedo kimnu kao da razumije, brino spremajui kovanicu u skriven dep na tunici. Osvrnuo se naokolo da provjeri je li tko vidio gdje dri novac, ali gomila je bila usredotoena na uzdignuti podij. Ipak, isplati se biti oprezan u Rimu. Servilija je promatrala voljenog ovjeka dok ga je Pompej tapao rukom po ramenu. Konzul je mogao namirisati promjenu vjetra bre nego itko drugi u Senatu, iako se ona pitala zna li Pompej da Julije ne e dopustiti ni privid utjecaja konzul na odlasku. Bilo je trenutaka kad je mrzila plitke igre u kojima su svi sudjelovali. Dijelom toga bilo je ak je i doputenje da Julije i Prando govore na slubenom obraanju konzula. Znala je da su jo dva kandidata na senatskom popisu, a proi e jo nekoliko dana prije nego to se popis zakljui. Nikomu od njih nije bilo doputeno da umanje obraanje konzula svojim sitnim obeanjima.

Gomila e zapamtiti samo tri ovjeka a Julije je jedan od njih. Odahnula je osjeajui da joj poputa napetost. Za razliku od veine na Forumu, ona se nije mogla do tada opustiti i uivati u govoru. Dok je Julije stajao pred njima, srce joj je bre kucalo od straha i ponosa. Nije nijednom pogrijeio. Sjeanje na ovjeka kojega je zatekla u panjolskoj ovdje se jednostavno potvrdilo. Juliju se vratila stara arolija koja je ganula ak i nju dok ga je sluala i gledala njegove svijetle oi kako prelaze preko nje bez zaustavljanja. Tako je mlad. Moe li gomila to vidjeti? Unato svoj vjetini i duhovitosti, Pompej i Kras su ocvale snage kad se usporede s njim, a on je njezin. Jedan je ovjek stao malko preblizu nje dok se probijala kroz guvu i Servilija na trenutak zapazi grubo lice s oiljcima, vlano od znoja. Prije nego to je mogla ita uiniti, neka snana ruka uhvatila je ovjeka za miicu i nagnala ga da jaukne. Idi svojim putem, rekao je Brut mirno. ovjek se snano trznuo da se oslobodi i uzmaknuo, iako se zaustavio da pljune kad se naao izvan dohvata. Servilija se okrenula prema sinu i on joj se nasmijeio, zaboravivi nezgodu. Mislim da si zajahala pravoga konja, majko, ree on gledajui prema Juliju. Zar to ne moe osjetiti? Sve se posloilo za njega. Servilija se nasmija, zahvaena njegovim oduevljenjem. Njezin je sin bez oklopa izgledao djeaki vie nego inae, pa je pruila ruku i njenu mu razbaruila kosu. Od jednoga se govora ne postaje konzulom, zna. Danas je tek poeo posao. Slijedila je njegov pogled gore do Julija koji se napokon okretao da zae u gomilu, prihvaajui ispruene ruke i odgovarajui graanima koji su mu se obraali. Ona je ve izdaleka mogla vidjeti njegovu radost. Ali ovo je dobar poetak, rekla je. Svetonije je s prijateljima koraao praznim ulicama udaljavajui se od Foruma. Trgovine i kue bile su zatvorene i zasunjene, a jo su mogli uti mukle zvukove gomile iza redova kua. Svetonije je dugo vremena utio, a lice mu je bilo ukoeno od ogorenosti. Svako klicanje trgovaca izjedalo ga je sve dok vie nije mogao izdrati. Julije, uvijek Julije. to god se dogodilo, taj ovjek kao da je imao vie sree nego trojica drugih. Nekoliko rijei gomili i oni mu se ulaguju, da ovjeku bude zlo, dok Svetonijev otac doivljuje ponienje. Bilo je grozno gledati kako se dadu zavesti varkama i rijeima dok jedan estit Rimljanin prolazi nezapaen. Bio je tako ponosan kad je njegov otac pristao da mu ime ue u utrku za konzula. Rim zasluuje ovjeka njegova dostojanstva i asti, a ne Cezara, koji ne ide ni za im osim za svojom slavom. Svetonije stisnu ake, gotovo zareavi na ono emu je svjedoio. Dva prijatelja razmijenie s njim poglede. On e pobijediti, je li tako? ree Svetonije ne gledajui ih. Bibil kimnu, korak iza prijatelja, zatim shvati da se njegova kretnja ne moe vidjeti.

Moda. Reklo bi se barem da Pompej i Kras misle tako. Tvoj otac bi ipak mogao zauzeti drugo mjesto. Pitao se hoe li ih Svetonije tjerati da s njim pjeae sve do imanja izvan Rima. Dobri konji i sobe ekali su ih u drugom smjeru dok je Svetonije tvrdoglavo iao dalje, zaslijepljen mrnjom. Bibil je mrzio hodati kad god su mu konji bili na raspolaganju. Mrzio je i jahanje, ali lake mu je bilo nogama i manje se znojio. Naputa svoje mjesto u panjolskoj i upada ovamo da najavi kako se eli natjecati za konzula, a oni ga jednostavno prihvaaju! Pitam se koliko je mita promijenilo ruke da bi se ovo dogodilo. On je za to sposoban, vjerujte mi. Dobro ga poznajem. Taj ovjek nema asti. Upamtio sam to s brodova i iz Grke. Taj gad se vratio da me opet progoni. Pomislili biste da e prepustiti politiku boljima od sebe nakon enine smrti, zar ne? Trebao je tada nauiti to znai opasnost. Ja vam kaem, Katon je moda stvarao neprijatelje, ali on je bio dvostruko bolji ovjek od Cezara. Tvoj otac je to znao, Bibile. Bibil pogleda nervozno oko sebe da vidi moe li ih tko uti. Kad je Svetonije u takvu raspoloenju, nikada se ne zna to moe rei. Bibil je uivao u ogorenosti svoga prijatelja kad su se nalazili u zaklonu kue. Prilino je strahovao od razine srdbe koju je znao pokazati Svetonije. Ali na ulici, javno, osjeao je kako mu se pazuha obilato znoje. Svetonije je i dalje koraao kao da sve vie sunce nije bilo nita drugo nego puko privienje, a vruina je rasla. Svetonije se okliznu preko rasklimana kamena i opsova. Uvijek mu Cezar mora stvarati neprilike. Kada god se taj ovjek nae u gradu, njegova obitelj trpi gubitke. Znao je da je Cezar prosuo klevete protiv njega to ga je udaljilo od zapovjednih mjesta u legijama. Vidio je prikrivene osmijehe i uo aptanje i znao je gdje im je izvor. Kad je vidio kako se ubojice uljaju prema Cezarovoj kui, iskusio je trenutak pravog uitka. Mogao je povikati na uzbunu, poslati jahae da ih upozore. Mogao je sve zaustaviti, ali otiao je odande i nita nije rekao. Raskomadali su Cezarovu enu. Svetonije se sjeao kako se smijao kad mu je otac priopio tu groznu vijest. Stari Prando je imao takav ozbiljan izraz lica da se Svetonije nije mogao suzdrati. Zaprepatenje njegova oca pojaavalo je kominu situaciju sve dok mu nisu grunule suze na oi. Moda e njegov otac razumjeti malo bolje sada kad je sam vidio Cezarovu lasku i obeanja. udno ga se doimala pomisao da bi bio sposoban ponovno razgovarati s ocem, ovaj put dijelei neto zajedniko. Svetonije se nije mogao sjetiti kad mu je otac uputio ita drugo osim nekoliko krtih rijei, i ta je hladnoa takoer bila Cezarovo djelo. Otac je vratio zemlju koju su onako mudro stekli dok je Julije bio odsutan. Vratio je zemljite gdje je Svetonije trebao sagraditi svoju kuu. Jo se sjeao oevih oiju kad je prosvjedovao. U njima nije bilo ljubavi, samo hladna procjena koja je uvijek otkrivala njegove nedostatke. Svetonije podie glavu i opusti stisnute ake. Vidjet e oca i nad njim e se saaliti. Moda ne e trepnuti kad ga Svetonije pogleda u oi, kao obino kad mu je kanda bivalo zlo od onoga to bi u njemu vidio. Moda ne e izgledati tako razoaran svojim sinom. Bibil je opazio promjenu u hodu svoga prijatelja i iskoristio priliku. Postaje vrue, Svetonije. Morali bismo se vratiti u krmu.

Svetonije se zaustavi i okrenu prema prijatelju. Koliko si bogat, Bibile? upita iznenada. Bibil nervozno protrlja ruke, kao to je uvijek inio kad bi se meu njima poveo razgovor o novcu. Naslijedio je dovoljno veliku svotu da ne mora nita raditi, ali od razgovora o tome bivalo mu je nelagodno vrue. Volio bi da ta tema ne oarava toliko Svetonija. Imam dovoljno, to zna. Ne kao Kras, oevidno, ali dovoljno, ree on zabrinuto. Trai li novi zajam? Bibil se ponada da ne trai. Jer jedini put kad je Svetonije obeavao vraanje duga bivalo je u asu traenja. im bi dobio novac, dug se nikada vie nije spominjao. Kad bi Bibil skupio dovoljno hrabrosti da iznese pitanje iznimno velikih svota, Svetonije bi postao razdraljiv i obino bi bjesnio dok se naposljetku ne bi Bibil morao ispriati. Dovoljno da se kandidira za konzula. Bibile? Jo imamo dva--tri dana prije nego to Senat zakljui popis. Bibila je ta ideja nagnala da trepne od zbunjenosti i uasa. Ne, Svetonije, sigurno ne. Ne elim to, ak ni zbog tebe. Meni se svia moj ivot i poloaj u Senatu kakav jest. Ne bih elio biti konzul i da mi to ponude. Svetonije mu prie blie i uhvati ga za vlanu togu, dok mu se na licu vidjelo gaenje. Zar eli gledati Cezara kao konzula? Sjea li se uope graanskoga rata? Sjea li se Marija i tete koju je nanio? Ako se kandidira, moe raspoloviti Cezarove glasove i omoguiti da pobijedi netko drugi tko je s mojim ocem. Ako si mi prijatelj, ne e oklijevati. Prijatelj sam ti, naravno, ali od toga nita ne e biti! ree Bibil i pokua se otrgnuti od gnjevna sugovornika. Poniavala ga je pomisao da bi Svetonije mogao namirisati njegov znoj, ali stisak na njegovoj togi bio je snaan i otkrivao je bijelu kou njegovih mlohavih prsiju. ak ako se ukljuim i dobijem neto glasova, mogao bih ih preoteti tvojem ocu jednako lako kao Cezaru, zar to ne vidi? Zato se sam ne kandidira, ako to eli? Ja u ti dati sredstva za kampanju, kunem ti se. Jesi li enuo pameu kad mi govori da se kandidiram protiv svoga oca? Ne, Bibile. Ti moda nisi osobit prijatelj, moda nisi nita osobito, ali nitko se na popisu ne istie. Ako nita ne uinimo, Cezar e unititi moga oca. Znam kako se ulizuje rulji, kako ga oni vole. Koliko e njih voljeti mog oca ako se pred njima Cezar epiri kao nalickana kurva? Ti potjee od stare obitelji i ima sredstava da istakne svoje ime prije izbora. Oi su mu bljesnule od zlobe dok je razmiljao o toj ideji. Moj otac nije izbivao iz Rima godinama, upamti, i ima podrku u bogatijim izbornim jedinicama koje prve glasuju. uo si govore. Cezar se obraa kukavnoj sirotinji. Ako se zarana dosegne veina, pola Rima ne treba pozvati na biralita. To se moe postii. Ja ne mislim zamuca Bibil. Mora, Bibile, za mene. Samo nekoliko ranih izbornih jedinica na biralitima bilo bi dovoljno, i Cezar e tada posramljen napustiti Rim. Ako vidi da glasovi za mog oca trpe,

moe se povui. Nita ne bi moglo biti jednostavnije, osim ako ti ne bi drae bilo da Cezar postane konzulom bez borbe? Bibil opet pokua. Nemam sredstava da platim Otac ti je ostavio bogatstvo, Bibile. Zar si mislio da to ne znam? Zar misli da bi on elio vidjeti starog Katonova neprijatelja kao konzula? Ne, oni sitni zajmovi koje si mi dao u prolosti nisu nimalo vie nego to potroi za nekoliko dana. Svetonije je kanda osjetio neskladnost u tome to vrsto stie svoga prijatelja dok ga pokuava nagovoriti. Ispustio ga je i prstima poravnao nabore na Bibilovoj togi. Ovako je bolje. Onda, hoe li to za mene uiniti, Bibile? Ti zna koliko mi je to vano. Tko zna, moda e uivati da bude konzul s mojim ocem, ako doe do toga. I to je vanije, Cezaru se ne smije dopustiti da doe na vlast u ovom gradu. Ne. uje li me? Ne u! rekao je Bibil zakretavi pomalo od straha. Svetonije se namrti i zgrabi Bibila za miicu, odvlaei ga od drutva. Kad ga ostali nisu mogli uti, Svetonije se nagnuo blie znojnom licu mladog Rimljanina. Sjea li se to si mi rekao prole godine? to sam vidio kad sam doao u tvoju kuu? Znam zato te je otac prezirao, Bibile, zato te je poslao u tvoju krasnu kuu i povukao se iz Senata. Moda ga je zbog toga izdalo srce, tko zna. to misli koliko e dugo opstati ako tvoje sklonosti postanu javno poznate? Bibil je bolesno izgledao, lice mu se grilo. Ono je bilo sluajno, ona djevojka. Imala je krvarenje Kako moe podnijeti dnevnu svjetlost, Bibile? ree Svetonije primiui mu se sve blie. Vidio sam posljedice tvoga zanosa. Mogao bih te osobno optuiti, a kazne su neugodne, iako nisu nita vie nego to zasluuje. Koliko je djevojica i djeaka prolo kroz tvoje ruke posljednjih nekoliko godina, Bibile? Koliko ima senatora koji su oevi, to misli? Bibilova vlana usta drhtala su od nemoi. Nema pravo da mi prijeti! Moji robovi su moje vlasnitvo. Nitko te ne e sluati. Svetonije pokaza zube, a lice mu postade runo od likovanja. Pompej je izgubio ker, Bibile. On e sluati. On e se pobrinuti da pati zbog svojih uitaka. Siguran sam da me ne e odbiti ako odem k njemu. Bibil se tada slomio, oi su mu se ispunile suzama. Molim te proaptao je. Svetonije ga je potapao po ramenu. Nema potrebe da se ovo vie spominje, Bibile. Prijatelji se ne ostavljaju na cjedilu, rekao je, gladei ga utjeno po vlanom obrazu. Stotinu dana, Servilija, ree Julije zagrlivi je na stubitu Senata. Moji ljudi istrauju parnice koje su na redu. Izabrat u najbolje meu njima da iziem na glas, i mnotvo e dolaziti da slua. O bozi, toliko toga treba uraditi! Trebam tebe da stupi u dodir sa svima koji duguju mojoj obitelji. Trebaju mi skorotee, organizatori, svi koji me mogu zagovarati na ulicama od zore do mraka. Brut se mora posluiti Desetom da baci na koljena razbojnike

druine. To je sada moja dunost, zahvaljujui Krasu. Stari je genij, kunem ti se. Jednim udarcem dobivam mo koja mi je potrebna da dokaem kako mogu uvesti red u gradu. Sve je to dolo tako brzo, gotovo ne mogu Servilija mu prstima pritisnu usne da zaustavi bujicu rijei. Nasmijala se kad je nastavio govoriti, sriui prigueno ideje kako su mu navirale. Zatim ga je poljubila, a on je naas nastavio govoriti dok su im se usne spajale, sve dok ga nije slobodnom rukom lagano pljusnula po obrazu. On se otrgnuo, smijui se glasno. Moram u Senat na sjednicu, njima ne mogu zakasniti. Poni raditi, Servilija. Sastat emo se ovdje u podne. Promatrala ga je dok je otrao uza stube i nestao u polumraku zgrade, a zatim lakim korakom sila u podnoje gdje su je ekali uvari. Kad je Julije stigao do predvorja, zatekao je Krasa koji ga je ekao. Stariji je ovjek izgledao nervozno, niz lice su mu se slijevale kapi znoja. Moram s tobom govoriti prije nego to ue, Julije, rekao je Kras. Ne unutra, gdje ima uiju koje bi nas ule. to je? upita Julije, osjeajui kako mu iznenadna teina pritie plea dok je promatrao konzulovu uznemirenost. Nisam bio potpuno iskren s tobom, prijatelju moj, odgovorio je Kras. Obojica su mogla uti amor senatorskih glasova iza sebe kad su ta dva ovjeka sjela na iroke stepenice, licem prema Forumu. Julije zaklima glavom od nevjerice. Ne bih ni u snu pomislio da si za ovo sposoban, Krase. Nisam za to sposoban, odbrusi Kras. Kaem ti to sada, prije nego to urotnici krenu na Pompeja. Morao si ih zaustaviti kad su doli k tebi. Mogao si poi ravno na Senat i prijaviti toga Katilinu prije nego to je imao ita vie osim ideja. A sada mi kae da je okupio itavu vojsku? Malo je prekasno tvrditi da je tvoja halja ista, Krase, bez obzira na to koliko prosvjedovao. Da sam odbio, ubili bi me, da, a kad su mi obeali vlast u Rimu, podlegao sam napasti. Eto, uo si to sam rekao. Jesam li ih trebao prepustiti Pompeju da jo paradira pred narodom kao pobjednik? Da ga vidim kako se proglaava doivotnim diktatorom kao Sula? Bio sam u napasti, Julije, i pustio sam da stvar ode predaleko ne govorei nita, ali sada to mijenjam. Znam njihove planove i gdje su se okupili. S tvojom legijom moemo ih unititi prije nego to nastane ikakva teta. Jesi li me zbog toga postavio na mjesto edila? upita Julije.

Kras slegnu ramenima. Naravno. Sad je tvoja dunost da ih zaustavi. To e biti krasan oslonac za tvoju kampanju kad narod vidi da se plemi poput Katiline smatra odgovornim za zloine kao bilo koji graanin. Oni e u tebi vidjeti ovjeka koji je iznad sitnih stalekih i plemenskih spona. Julije saaljivo pogleda konzula. A da se nisam vratio iz panjolske? Onda bih naao drugi nain da ih potuem prije kraja. Bi li doista? nastavi Julije s laganim pritiskom. Kras se okrenu da se zagleda u mladia pokraj sebe. Nemoj u to sumnjati. Meutim, sad si ovdje. Mogu ti predati njihove voe, a Deseta e unititi olo koji su okupili. Bili su opasni samo kad nitko nije znao. Bez toga iznenaenja, razjurit e ih i mjesto konzula je tvoje. Vjerujem da tada ne e zaboraviti svoje prijatelje. Julije brzo ustade i odozgor pogleda konzula. Je li uo svu istinu, ili samo dijelove koje je Kras elio da uje? Moda su ljudi koje je izdao krivi samo zato to su Krasovi neprijatelji. Ne bi bilo pametno poslati Desetu u domove monih ljudi na temelju razgovora koji bi Kras mogao porei. Konzul je za to sposoban, Julije je bio siguran. Ramislit u to treba uiniti, Krase. Ne elim biti tvoj ma to udara po neprijateljima. Kras ustade da ga pogleda u lice, a oi su mu gorjele od potisnuta gnjeva. Politika je krvava, Julije. Bolje je da to sada naui dok ne bude prekasno. Predugo sam ekao da se s njima obraunam. Pazi da ne napravi istu pogrjeku. Dva ovjeka uoe u zgradu Senata skupa, ali razdvojeni.

11. POGLAVLJE
Kua koju je Servilija nala za kampanju bila je trokatnica i sva ispunjena ljudima. Najvanije je bilo to se nalazila u jednom od najivljih dijelova grada, u Eskvilinskoj dolini, to je Juliju omoguavalo da bude u dodiru s onima koji su ga trebali vidjeti. Od praskozorja dok sunce ne bi zalo njegovi su tienici jurili kroz stalno otvorena vrata, odnosei narudbe i zapovijedi kad je Julije poeo primjenjivati svoju strategiju. Deseta je bila rasporeena u skupinama po noi i nakon tri opake borbe s razbojnikim bandama legionari su oistili jedanaest ulica u najsiromanijim etvrtima i irili su se dalje. Julije je znao da bi samo budala pomislila kako su bande potuene, ali razbojnici se nisu vie usuivali okupiti u etvrtima koje je izabrao, i s vremenom e puani shvatiti da su pod zatitom legije i s pouzdanjem e se kretati ulicama.

Prihvatio je tri sudska sluaja na Forumu i dobio prvi, dok je drugi slijedio ve za tri dana. U gomilama su doli vidjeti mladoga govornika i klicali su odluci u njegovu korist, iako je zloin bio razmjerno blag. Julije se nadao, protivno zdravu razumu, da e od njega zatraiti da brani nekog ubojicu, ili da prihvati neki drugi prijestup koji bi privukao tisue ljudi da ga uju kako govori. Nije bio vidio Aleksandriju gotovo dva tjedna poto je prihvatila narudbu da oklopi borce za veliko natjecanje u maevanju izvan grada. Kad bi klonuo iscrpljen od rada, Julije se osvjeavao jahanjem do Marsove poljane gdje je gledao kako se gradi arena. Brut i Domicije razaslali su glas u svaki rimski grad unutar petsto milja da poalju najvrsnije natjecatelje. Unato tomu obojica su oekivala da e se nai u finalu, i Brut je bio uvjeren da e pobijediti, idui tako daleko da je uloio vei dio godinje plae na svoj uspjeh. Kad se Julije etao Forumom ili izjahivao do gradilita, namjerno je putovao bez uvara, uvjeren da narod mora svojim oima vidjeti kako prema njima osjea povjerenje. Brut je prigovarao toj njegovoj odluci, zatim je popustio sa sumnjiavim olakanjem. Julije je slutio da njegov prijatelj alje svoje ljude da prate vojskovou kamo god krene po gradu, spremne da ga obrane. Nije mu smetala ta taktika sve dok bude prikrivena. esto je izvanjski privid mnogo vaniji od stvarnosti. Kao to je obeao, Julije se zauzeo u Senatu da se promet to dolazi u grad i odlazi iz grada odvija samo nou, ostavljajui graanima slobodne ulice. Njegovi su vojnici bili na svakom uglu da osiguraju mir kad padne no, i nakon nekoliko bunih svaa s razbjesnjelim trgovcima promjena se prilino lako prihvatila. On je kao edil bio odgovoran za red u gradu, a kako ga je Kras otvoreno podupirao, malo su ogranienj postavljali drugi lanovi Senata. Julije je lancima ruku istiskivao umor iz oiju dok ne bi jasno ugledao svjetalce. Njegovi su tienici i vojnici marljivo radili za njega. Kampanja je dobro tekla i mogao je biti zadovoljan da nije bilo problema koji mu je Kras bacio u krilo. Konzul ga je danomice salijetao da krene protiv onih koje je nazvao izdajicama. Dok je Julije odgaao poduzeti korake, muila ga je misao da bi oni mogli udariti i tada bi grad potonuo u kaos koji je mogao sprijeiti. Imao je uhode koji su pazili na njihove kue i bilo je dovoljno jasno da se sastaju u privatnim prostorima i kupalitima gdje ne moe prodrijeti uho koje ih uje. Ipak i dalje nita nije poduzimao. Bilo mu je nemogue povjerovati da postoji urota veliine kako je Kras opisuje dok je promatrao mir na ulicama oko svoga izbornog stoera. Ali ve je u ivotu vidio kako rat zahvaa Rim, i to je bilo dovoljno da poalje Bruta da izvidi mjesta kamo ih je Kras uputio. To je breme odgovornosti za kojim je udio, priznavao je Julije sam sebi. Iako je mogao poeljeti da netko drugi izvrgne pogibli karijeru i ivot, odluka je leala u njegovim rukama. Nije podcjenjivao ono to se nalazilo na kocki. Imajui samo nekoliko osumnjienih imena, Julije nije mogao optuiti senatore za izdaju a da ne stavi omu na vlastiti vrat. Ako ne uspije dokazati sumnje, Senat e se bez trenutka oklijevanja okrenuti protiv njega. to je jo gore, narod bi se mogao pobojati povratka Sulinih dana, kada nitko nije znao tko e sljedei biti izvuen iz kue zbog izdaje. Rim moe pretrpjeti veu tetu od pogrjeke nego ako se nita ne uini, i taj je pritisak bio gotovo nepodnoljiv. Ostavi sam na nekoliko dragocjenih trenutaka, Julije je udario akom po stolu i potresao ga. Kako je mogao povjerovati Krasu nakon takva otkria? Kao konzul, on je morao prokazati

Katilininu urotu im je stupio u zgradu Senata. Ogrijeio se o svoju najtemeljniju dunost, i unato njegovu dokazivanju da je nevin, Julije je uvidio da mu teko moe oprostiti tu slabost. Ne moe se preko toga prijei otkad je Sula zaprijetio da e s oruanom silom ui u grad, i sjeanje na tu no neprestano je tjeralo Julija da zadrhe. Vidio je kako vojnici u crnim platevima obaraju Marija, vrvei preko njega kao afriki mravi. Kras je znao da ne smije sluati ljude poput Katiline, bez obzira na ono to su mu obeavali. Guva u prizemlju trgnula je Julija iz misli. Ruka mu se spustila na ma to je leao na stolu prije nego to je razabrao Brutov glas i opustio se. Do toga ga je doveo Kras vratio mu se strah koji je osjetio kad mu je Katon zaprijetio pa je svakog ovjeka morao smatrati neprijateljem. Planuo je od srdbe shvativi kako se Kras prema njemu slui smicalicama, ali znao je da starac uvijek dobije ono to eli. Urotnike valja obuzdati prije nego to krenu. Moe li im se zaprijetiti? upitao se. Da jednu centuriju s najboljim asnicima poalje u njihove domove, moda. Ako ljudi shvate da su otkrivene njihove namjere, moglo bi se dopustiti da urota skona kao mrtvoroene. Brut pokuca i ue i Julije je znao da donosi loe vijesti im je vidio izraz njegova lica. Poslao sam ljude da uhode sela na koja te je Kras upozorio. Mislim da govori istinu, ree Brut bez okolianja. U njegovu ponaanju nije bilo niega od njegove uobiajene lakoe. Koliko maeva imaju? upita Julije. Osam tisua, moda vie, iako su ratrkani. Svaki je grad ondje pun ljudi, previe ih ima da bi se mogli dugo prehranjivati. Nijedne legijske oznake, nijednoga stijega, samo grozno mnotvo otrica preblizu Rimu da bismo mogli biti spokojni. Da moji momci nisu bili pozorni, mogli su ih potpuno previdjeti. Mislim da je opasnost stvarna, Julije. Onda sam ja na potezu, ree Julije. Otilo je predaleko da bih ih mogao suzbiti upozoravanjem. Povedi ljude do kua koje smo nadzirali. Do Katilinine kue poi osobno. Uhiti urotnike i dovedi ih na sjednicu Senata danas poslijepodne. Javit u se za rije i rei naim senatorima koliko su bili blizu propasti. Ustao je i pripasao ma. Budi oprezan, Brute. Oni u tom poslu moraju imati pristaa u gradu. Kras kae da e dati znak podmetanjem poara u sirotinjskim etvrtima, zato moramo imati ljude na ulicama da ih spremno doekaju. Tko zna koliko ih je upleteno? Deseta e se raspriti ako pokuamo pokriti itav grad, Julije. Ne mogu odravati red i sueliti se s plaenicima u isto vrijeme. Nagovorit u Pompeja da svoje ljude poalje na ulice. Shvatit e nunost. Poto dovede ljude u Senat, daj mi jedan sat da iznesem sluaj i tada kreni. Ako se ne potom ne pojavim da preuzmem vodstvo, poi sam protiv njih. Brut zastade na trenutak, shvaajui to se od njega zahtijeva da uini. Ako krenem u borbu bez naredbe Senata, to bi mogao biti moj kraj, bez obzira na to hoemo li pobijediti ili ne, ree smireno. Jesi li siguran da mogu vjerovati Krasu da te u tome ne e izdati?

Julije je oklijevao. Bilo bi dovoljno da svi nastradaju ako Kras odbije ponoviti optube pred Senatom. Stari lisac je dovoljno lukav da je mogao sam skovati urotu jednostavno zato da ukloni nekoliko svojih protivnika. Mogao se rijeiti suparnika i pritom ostati posvema neokaljan. Ali, kakav mu izbor preostaje? Ne moe dopustiti da pone pobuna ako ima mogunosti da je zaustavi. Ne mogu mu vjerovati, ne, ali tko god bio odgovoran za okupljanje vojnika, ja ne smijem dopustiti prijetnju Rimu. Uhiti ljude koje je imenovao prije nego to nastane vea teta zbog ekanja. Ja u preuzeti odgovornost ako mognem doi do tebe. Ako me ne bude bilo, sam e donijeti odluku. ekaj najdulje to bude mogao. Brut je vodio dvadesetoricu ponajboljih ljudi s Domicijem da uhiti Katilinu u njegovu domu. Bio je bijesan to su izgubili kljune trenutke dok su provaljivali kroz izvanjsku kapiju. Kad su prodrli do njegova prebivalita, Katilina je grijao ruke na eravniku punom zapaljenih papira. ovjek je izgledao mirno dok je pozdravljao vojnike. Lice mu je bilo gotovo isklesano od tvrdih ploha, a irina njegovih ramena pokazivala je da se brine o svojoj snazi. Nosio je o boku ma u ureenom toku, to je bilo neobino za jednog senatora. Utravi unutra Brut izli vr vina na plamenove. Dok je vlaan dim itei splanjavao, zario je ruke u promoen pepeo, ali nita nije ostalo. Va zapovjednik je prestupio granicu, gospodo, primijeti Katilina. Dobio sam nareenje da te odvedem u Kuriju,8 senatore, gdje e odgovarati na optubu za izdaju, ree mu Domicije. Katilina poloi ruku na drak maa, a Brut i Domicije se ukoie. Ako jo jednom dotakne taj ma, smjesta e umrijeti, upozori ga Brut tiho, i Katilinine se oi rairie pod tekim vjeama dok je procjenjivao opasnost koja mu prijeti. Kako se zove? upita on. Marko Brut iz Desete legije. Dobro, Brute, konzul Kras je moj prijatelj, i kada budem na slobodi, s tobom u podrobnije o ovome raspraviti. Sada uini kako ti je reeno i vodi me u Senat. Domicije prui ruku da uhvati senatora za miicu, a Katilina je odbi u stranu pokazujui pravu narav kroz prividni mir. Da se nisi usudio staviti ruke na mene! Ja sam rimski senator. Kada ovo proe, nemoj misliti da u zaboraviti uvrede koje su mi nanesene. Tvoj gospodar ne e biti uvijek u stanju da te zatiti od zakona. Katilina hitro proe kraj njih sa smrtonosnim izrazom na licu. Vojnici Desete postrojie se oko njega razmjenjujui zabrinute poglede. Domicije nita vie nije rekao kad su stigli na

ulicu, premda se radi sviju njih nadao da su druge skupine nale neke dokaze za optubu protiv tih ljudi. Bez toga i Julije je mogao biti uzrokom vlastite propasti. Cesta je vani vrvjela od jutarnje uurbanosti i Brut se morao sluiti plosnatom stranom maa da prokri put. Guva je bila prevelika da bi se graani mogli lako sklanjati, pa se sporo napredovalo. Brut je opsovao ispod glasa kad su stigli do prvog ugla i nije osjetio promjenu u timi dok nije bilo gotovo prekasno. Ieznule su ene i djeca, i vojnici Desete nali su se okrueni ljudima mrka izgleda. Brut baci pogled na Katilinu. Senatorovo je lice sjalo od likovanja. Brut osjeti da je stijenjen i opkoljen, i s bolnim razumijevanjem shvati da je Katilina bio spreman za njihov dolazak. Branite se! riknu Brut. Dok je jo izdavao zapovijed, vidio je kako se maevi izvlae ispod plateva i tunika i kako gomila oivljuje od nasilja. Katilinini su se ljudi skrivali meu prolaznicima, ekajui da oslobode svoga vou. Ulica se uskomeala od maeva i jauka kad su prvi vojnici Desete bili iznenaeni i posjeeni. Brut vidje kako napadai odvlae Katilinu na sigurno i pokua ga zgrabiti. Bilo je to nemogue. im je pruio ruku, netko je na nju zamahnuo i on se srdito obranio. Pritisnut tijelima, gotovo je osjetio paniku. Tada je vidio da je Domicije raistio okrvavljen prostor na ulici i priao k njemu. Vojnici Desete dobro su se drali, sijekui Katilinine pristalice s okrutnom djelotvornou dugotrajna vjebanja. Nije bilo slaba ovjeka meu njima, ali svaki se suoavao s dva-tri maa to su divlje uzmahivala. Unato pomanjkanju vjetine kod napadaa, borili su se s fanatinom energijom, pa je ak i legionarski tit mogao izdrati tek nekoliko udaraca. Brut zgrabi ovjeka za grlo lijevom rukom i baci ga na put dvojici drugih da bi ih pobio istim udarcima kad su se oni meusobno sudarili. Tada je osjetio da mu se smiruje uzbueno srce, pruajui mu mogunost da pogleda oko sebe. Izmaknuo se ispred maa koji je zaprijetio da mu probode desnicu i zatim presjekao grlo onomu koji je uzmahnuo. Grlo i prepone, najbre smrti. Brut posrnu kad ga je neto udarilo u donji dio lea, i on osjeti da je popustila jedna traka na njegovu oklopu poremetivi mu ravnoteu. Okrenuo se s maem pod otrim kutom da bi drugom ovjeku presjekao kljunu kost i poslao ga u mjeavinu blata i mesa pod njihovim nogama. Krv ga je poprskala i naas je trepnuo, traei okom Katilinu. Senator je u meuvremenu nestao. Raistimo tu prokletu ulicu, Deseta! viknuo je i njegovi su ljudi odgovorili, krei maevima put. Teke otrice zabadale su se u protivnike, odsijecajui udove lako kao da su mesarske sjekire. Poto su se neki Katilinini ljudi povukli sa senatorom, redovi su se prorijedili i legionari su mogli odvajati preostale zabadajui uzastopce maeve u tjelesa da bi platili uvredu napada jedinim novcem koji je zasluila. Kad je sve bilo gotovo, legionari su stajali zadihani dok su im oklopi bili pokriveni crnom krvlju koja je polagano kapala s uglaane kovine. Neki su pozorno ili od jednog do drugog Katilinina ovjeka i posljednji put zabadali maeve da budu sigurni.

Brut obrisa okrvavljeni ma na ovjeku kojega je ubio i pomno ga zadjenu u tok poto je provjerio rub. Nije bilo oteenja na Cavallovu djelu. Od poetne dvadesetorice ostalo ih je samo jedanaest, a jo su dvojica umirala. Brut vidje kako ljudi bez zapovijedi podiu drugove s ulice i podupiru ih, razmjenjujui posljednje rijei dok su im ivoti otjecali s krvlju. Brut se pokua sabrati. Katilinini ljudi su bili spremni da ga preotmu Desetoj. Senator bi ve mogao biti na putu da se pridrui pobunjenicima, ili oni njemu. Brut je znao da brzo mora donijeti odluku. Ljudi su ga gledali u tiini, ekajui njegovu rije. Domicije, ostavi ranjenike da se o njima skrbe u najbliim kuama. Prije nego to nas sustigne, odnesi poruku Juliju u Senatu. Sada ga ne moemo ekati. Svi ostali, trkom za mnom. Brut zatim bez rijei nagnu u otar kas, dok su ga njegovi ljudi slijedili brzo koliko su bili sposobni. Senatska je kua bila u kaosu dok se trista senatora borilo da jedni druge nadviu. Najglasniji su prosvjedi bili na sredini podija gdje su etiri Julijeva uhienika bila u lancima i zahtijevala da se dokau optube protiv njih. Ti su ljudi isprva bili snudeni, ali kad su shvatili da Katilina ne e biti dovuen da im se pridrui, brzo im se vratilo samopouzdanje. Pompej je nestrpljivo ekao da zavlada tiina i naposljetku je bio prisiljen dodati svoj glas opoj buci, zagrmjevi iznad njih. Zauzmite svoja mjesta i umirite se! riknuo je, zvjerajui pogledom oko sebe. Najblii do njega sjeli su dovoljno brzo i val koji se proirio uskoro je uspostavio prividan red. Pompej je priekao dok se amor nije pretvorio u apat. vrsto je stisnuo rubove govornice, ali prije nego to se mogao obratiti neposlunu Senatu, jedan od etvorice optuenika podignuo je lance da se potui. Konzule, zahtijevam da nas oslobode. Dovueni smo ovamo iz svojih domova Umukni, ili u zapovjediti da ti eljezom zaepe usta, uzvratio je Pompej. Govorio je mirno, ali ovaj put je njegov glas stigao do najdaljega kutka kue. Imat e prigode odgovoriti na optube koje je Cezar iznio protiv tebe. Zatim je duboko udahnuo. Senatori, ovi ljudi su optueni zbog urote da se u gradu izazovu neredi koji bi odveli do posvemanje pobune i svrgnua vlasti ovoga tijela, da bi dosegnuli vrhunac u umorstvu naih slubenika. Vi koji tako glasno vapite za pravdom dobro biste uinili da razmislite o ozbiljnosti tih prijestupa. Umirite se svi da ujete Cezara koji ih optuuje. Dok je Julije prilazio govornici, osjetio je kako mu znoj oblijeva tijelo. Gdje je Katilina? Bilo je dovoljno vremena da ga Brut dovede s ostalima, ali sad je Julije svaki korak osjeao kao polagani hod prema propasti. Nije imao nita osim Krasove rijei da napadne te ljude i da raspri vlastite sumnje.

Suoio se s redovima svojih kolega, primjeujui pobunjeniki izraz na mnogim licima. Gotovo nasuprot njemu sjedio je Svetonije s Bibilom. Njih dvojica su oito treptala iekujui kako e sve to protei. I Cina je bio tu, lice mu je bilo bezizraajno kad je kimnuo Juliju. Poslije smrti njegove keri rijetko su ga vidjeli u Senatu. Nije moglo biti prijateljstva meu njima, ali Julije nije smatrao da mu je neprijatelj. Volio bi da tako moe biti siguran u ostale lanove Senata. Julije udahnu da se smiri dok je pribirao misli. Ako je i u emu pogrijeio, s njim je svreno. Ako ga je Kras doveo u taj poloaj da ga prepusti vukovima, oekuje ga sramota a moda i prognanstvo. Julije uhvati Krasov pogled traei u njemu znak trijumfa. Starac se lagano dotaknuo grudi a Julije niim nije odao da je to vidio. Optuujem ove ljude i jo jednoga, kojemu je ime Lucije Sergije Katilina, zbog izdaje usmjerene protiv grada i Senata, poe Julije i njegove rijei odjeknue u mrtvoj tiini. inilo se da iz njega izlazi treperav dah. Vie nije bilo uzmaka. Mogu potvrditi da je skupljena vojska u gradovima i selima sjeverno od Rima, jakosti od osam do deset tisua ljudi. S Katilinom na elu, bili su spremni napasti kad im se dade znak u obliku podmetnutih poara na rimskim breuljcima, skupa s opim neredima na ulicama. To su trebali obaviti njihovi pristae u gradu. Sve su oi bile uprte u etiri okovana ovjeka pred njihovim nogama. Stajali su prkosno skupa, uzvraajui otre poglede. Jedan je od njih klimao glavom kao da ne moe vjerovati Julijevim rijeima. Prije nego to je Julije mogao nastaviti, glasnik u senatskoj odori dotrao je do njega i pruio mu votanu tablicu. Julije je brzo proitao to pie i namrtio se. Imamo nadalje vijest da je voa ovih ljudi umaknuo onima koje sam poslao da ga uhite. Traim sada odobrenje Senata da povedem Desetu na sjever protiv odmetnika koje su okupili. To se ne smije odgaati. Jedan senator ustade polako iz posjedalih redova. Koji nam dokaz nudi? Moju rije i Krasovu rije, odgovori Julije brzo, zanemarujui vlastite sumnje. Takva je narav urote da ne ostavlja previe tragova, senatore. Katilina je umaknuo ubivi devet mojih ljudi. Prije toga pristupio je konzulu Krasu s ovom etvoricom pred vama, nudei mu Pompejevu smrt i novi poredak u Rimu. Ostatak dokaza mora priekati dok ne otklonim prijetnju naem gradu. Tada ustade Kras i Julije se susrete s njegovim oima ne znajui ni dalje moe li mu vjerovati. Konzul pogleda dolje na okovane urotnike i na njegovu se licu pokaza izraz strane srdbe. Proglaavam Katilinu izdajicom. Julije osjeti kako ga je zapljusnuo val olakanja nakon Krasovih rijei. to god stari konzul inio, barem njega ne oekuje pad. Kras ga pogleda uprijeko prije nego to e nastaviti a Julije se upita koliko taj ovjek razumije od njegovih misli.

Kao konzul, dajem svoj pristanak da Deseta napusti Rim i krene na taj pohod. Pompeju? Pompej ustade, pogledavi otro jednoga pa drugoga. I on je mogao osjetiti da mu nije ispriana cijela pria, ali nakon podue stanke kimnu. Neka dakle poe. Vjerovat u da je potreba velika kao to mi je reeno, Julije. Moja legija e biti spremna protiv pobune u gradu. Ipak, ovi ljudi koje naziva urotnicima ne e biti osueni dok se ne vrati i dok situacija ne bude posvema jasna. Ja u ih osobno ispitati. Oluja apata podie se iz klupa nakon te jezgrovite rasprave, i zatim njih trojica nijemo poee razmatrati uzajamne poloaje. Nijedan od njih nije se odavao. Kras je prvi prekinuo tajac i zovnuo pisara da napie nareenje, pruivi ga u ruke Juliju kad je siao s govornice. Izvri svoju dunost i bit e siguran, promrmljao je. Julije je u njega zurio na trenutak prije nego to e izjuriti na Forum.

12. POGLAVLJE
Brut je sa svojim konjanicima jahao na elu Desete, prelazei mnogo puta udaljenost od pjeaka kad su odlazili u izvidnicu ispred kolone i pretraivali okolicu s bokova. Nuno su morali biti sjeverno i zapadno od grada jer se glavnina legije trebala pozvati iz tabora blizu obale da bi krenula preacem i susrela se s jednom jedinom centurijom koju je Brut doveo iz Primigenijinih vojarna. Kad su se spojili, dio briga koje su opsjedale Bruta ieznuo je od ushienja to prvi put vodi legiju protiv neprijatelja. Iako se nadao da e ugledati Julija kako ga sustie, drugi dio njegove naravi nadao se da e ostati sam i odvesti ljude u bitku. Njegovi extraordinarii preustrojavali su se na zapovijed kao da su se godinama skupa borili. Brut je uivao u pogledu na njih i osjetio prilinu odbojnost prema pomisli da ih ikomu treba prepustiti. Renije je ostao kraj obale s pet centurija da uva opremu i zlato iz panjolske. To se moralo uiniti, ali Brut je prigovarao zbog svakog izgubljena ovjeka jer mu je broj neprijatelja bio nepoznat. Dok je bacao profesionalno oko niz kolonu, osjeao je trnce ponosa zbog ljudi koji su stupali iza njega. Poeli su ni s im osim zlatna orla i uspomene na Marija, ali opet su postali legijom i bili su njegovi. Podignuo je oi prema poloaju sunca i sjetio se zemljovida koji su nacrtali njegovi izviai. Katilinine su snage bile vie od jednog dana hoda daleko od grada pa je morao odluiti hoe li podignuti utvren logor ili marirati cijelu no. Deseta je bila svjeija nego to su se ikada nadali da e biti, odavno oporavljena od plovidbe koja ih je dovela doma. Isto tako odmetnika misao ga je podsjetila da bi ih Julije lako sustigao ako budu logorovali i zapovjednitvo bi se ponovno prenijelo na njega. Neravno zemljite bit e podmuklo po mraku, ali Brut odlui tjerati svoje ljude dok ne stignu do neprijatelja.

Pokrajina Etrurija, kojoj je Rim tvorio najjuniju toku, bila je zemlja brda i klanaca, i teko je bilo njome putovati. Deseta je bila prisiljena razviti se u ire redove da pronalazi put oko drevnih klisura i dolina, i Brut je sa zadovoljstvom gledao kako se formacije brzo i disciplinirano mijenjaju. Oktavijan je galopirao preko njegova vidnog polja i okrenuo konja s munjevitim pokazivanjem vjetine kad mu je doao naporedo. Koliko jo imamo? viknuo je nadglasavi zveket i topot vojske. Trideset milja do sela koja smo izviali, odgovori Brut smijeei se. Mogao je vidjeti uzbuenje koje se zrcalilo na Oktavijanovu licu. Mladi jo nije sudjelovao u bitci i za njega napredovanje nisu mutile misli na smrt i bol. Brut je trebao biti neosjetljiv, premda je Deseta sjala na suncu dok je mladi, kakav je i sam neko bio, uivao u zapovijedanju. Uzmi centuriju da izvidi pozadinu, naredi Brut ne osvrui se na razoaranje koje se pojavilo na mladievu licu. Teko mu je to palo, ali Brut nije mogao dopustiti Oktavijanu da juria u prvim redovima prije nego to iskusi malo vie stvarnosti bitke. Promatrao je kako Oktavijan okuplja jahae i kree u savrenom redu prema zaelju kolone. Brut zadovoljno kimnu sam sebi, naslaujui se mogunou da o sebi razmilja kao o generalu. Sjetio se kako je prije mnogo godina Primigeniju predao Juliju, i gorko aljenje je ovladalo njime prije nego to ga je mogao potisnuti. Zapovjednitvo koje obavlja samo je zamjena dok ne stigne Julije, ali ipak je znao da e trenutci toga mariranja dugo trajati u njegovu pamenju. Jedan je izvia brzo dojurio i konj se poskliznuo na rahloj zemlji kad je jaha trznuo uzdom. ovjekovo je lice bilo blijedo od uzbuenja. Neprijatelj je na vidiku, gospodine. Mariraju prema Rimu. Koliko ih ima? odsijee Brut dok mu je srce estoko zakucalo. Dvije legije neredovitih vojnika, gospodine, u otvorenim etvorinama. Nemaju konjanitva koliko sam mogao vidjeti. Iz pozadine se prolomila vika i Brut se okrenuo u sedlu gotovo prestravljen. Iza kolone dva su konjanika galopirala prema njima. Tada je spoznao da je Domicije izvrio dunost i da dovodi Julija u Desetu. Stisnuo je zube od srdbe koja ga je preplavila. Okrenuo se prema izviau i zastao. Treba li priekati da doe Julije i preuzme zapovjednitvo? Ne, ne e ekati. On treba izdati zapovijed pa je duboko udahnuo. Prenesi zapovijed. Neka krenu i napadnu neprijatelja. Trubai neka oglase poredak u manipulima. Velites9 na elo da se s njima sukobe. Extraordinarii na bokove. Razbit emo te gadove u prvom naletu.

Izvia je pozdravio i odjurio u galopu, a Brut je osjetio prazninu dok je promatrao oblak praine koji je obeavao krv i bitku. Sada e ih preuzeti Julije. Kad su ugledali kako prema njima ide legija, redovi plaenika pokolebali su se i usporili. Deseta je klizila preko polja kao nekakva golema posrebrena zvijer i tlo je lagano podrhtavalo u ritmu njihova stupanja. Mnotvo zastava podignulo se i razvilo na vjetru, a aloban zvuk rogova mogao se tiho razabrati u hujanju lahora. etiri tisue onih koji su doli po Katilinino zlato bile su iz Galije, a njihov voa okrenuo se prema Rimljaninu spustivi mu snanu ruku na rame. Rekao si da put do grada ne e biti branjen, zareao je. Katilina strese sa sebe njegovu ruku. Imamo dovoljno snage da se s njima sukobimo, Glavise, odbrusi on. Znao si da e ovo biti krvav posao. Gal kimnu, mirei kroz prainu prema rimskim redovima. Zubi su mu bljesnuli kroz bradu dok je izvlaio ma iz toka na leima, zagunavi kad je osjetio njegovu teinu. Svuda oko njega ljudi su slijedili tu kretnju, dok se mnotvo otrica nije podignulo iznad glava da doeka juri. Samo ova malena legija, dakle, i jo jedna u gradu. Pojest emo ih, obea Glavis, zabacivi glavu da zaurla. Gali oko njega odgovorie i njihovi se prednji redovi razmaknue da bi se bre kretali, trei preko neravna zemljita. Katilina takoer izvue ma i obrisa znoj iz oiju. Srce mu je lupalo od nenavikla straha i on se pitao je li Gal to primijetio. Odmahnuo je glavom od ogorenosti i prokleo Krasa zbog njegovih lai. Moglo je biti izgleda da se zauzme Rim u pometnji i panici po mraku, ali to e protiv legije na bojitu? Brojano smo nadmoniji, apnuo je sam sebi, teko gutajui pljuvaku. Pred sobom je vidio uzbibanu masu konja koji su zaobilazili pjeake. Tlo se potresalo od teine juria, i Katilina iznenada povjerova da e umrijeti. U tom je trenutku ieznuo njegov strah i noge su mu bile lake kad je potrao. Julije preuze zapovjednitvo bez oklijevanja dojahavi na zapjenjenu konju do Bruta. Pruio mu je votanu tablicu s potpisima konzul. Sad smo u skladu sa zakonom. Jesi li izdao borbene zapovijedi? Jesam, odgovori Brut. Pokuao je sakriti hladnou koju je osjeao, ali Julije nije gledao u njega nego prosuivao crtu napredovanja pobunjenikih snaga. Extraordinarii su spremni na bokovima, ree Brut. Volio bih se njima pridruiti. Julije kimnu. elim da brzo razbijemo te plaenike. Preuzmi desni bok i povedi ih na moj znak. Dva kratka zvuka rogova. Dobro sluaj. Brut pozdravi i udalji se, odrekavi se zapovjednitva bez osvrtanja. Njegovi su extraordinarii ve bili zauzeli poloaj na rubu redova. Propustili su njegova konja do ela kad su vidjeli da

im se pridruuje, i nekoliko veselih glasova uzviknulo je dobrodolicu. Brut se na to namrtio, nadajui se da konjanici nisu previe samopouzdani. Kao u sluaju Oktavijana, ima razlike izmeu razbijanja ciljnih titova na komadie i hitanja kopalja u ive ljude. Drite poredak, proderao se Brut iznad njihovih glava, probadajui ih pogledom. Oni tada umuknue, iako je uzbuenje bilo opipljivo. Konji su njitali i trzali se da im se dopusti potrati, ali vrste su ih ruke obuzdavale. Ljudi su bili nemirni, Brut je to mogao vidjeti. Mnogi su stalno pregledavali koplja, razvezujui ih iz dugakih konih draa to su visjeli konjima niz bokove. Sad su ve mogli vidjeti pobunjenika lica, more ljudi to viu i tre drei maeve visoko iznad ramena za jedan silovit udarac. Otrice su blistale na suncu. Centurije Desete legije stijesnie redove, svaki je ovjek bio spreman s maem i titom koji brani njegova druga slijeva. Nije bilo razmaka u redovima dok su kasom ili naprijed. Tada su se trubai oglasili s tri kratka zvuka i Deseta je prela u trk, odravajui tiinu do posljednjeg trenutka kad su zaurlali kao jedan i podignuli uzrak koplja. Teki eljezni iljci obarali su s nogu ljude du neprijateljske crte, i Brut je zapovjedio da konjanici jurnu odmah iza njih, usmjeravajui tonije udarce na svakoga tko bi pokuao uvesti reda meu neprijateljima. Prije nego to su se vojske ozbiljno sukobile, stotine su poginule bez ijednog izgubljena rimskog ivota. Extraordinarii su opkolili krila i Julije je mogao vidjeti kako jahai nesvjesno pokrivaju lea titovima dok uzmahuju. Bila je to divna smotra vjetine i uvjebanosti, i Julije je bio zanesen gledajui prizor kad su se dvije bojne crte srazile. Glavis je potroio svoj prvi straan udarac na tit i skroz ga probio. Dok se pokuavao odmaknuti, neki ma mu se zabo u trbuh. Trgnuo se oekujui bol i opet podignuo otricu. Dok je uzmahivao da zada sljedei udarac, drugi ga je Rimljanin estoko udario titom i on se svalio poboke dok mu je ma ispao iz utrnulih prstiju. Glavis se zatim uspaniio kad je pogledao gore i vidio umu nogu i maeva to poinju prelaziti preko njega. Udarali su ga i gazili nogama i tijelo mu je za kratko vrijeme bilo probodeno jo etiri puta. Krv je tekla iz njega i on je umorno pljunuo kad ju je osjetio u grlu. Upinjao se da ustane, ali oni su nastavili udarati po njegovu tijelu. Nitko nije mogao primijetiti toan trenutak njegove smrti. Nije imao vremena vidjeti kako se raspada elna crta njegovih Gala kad su shvatili da ne mogu poremetiti borbeni ritam Desete. Kad su vidjeli da je Glavis pao, Gali su se pokolebali i to je bio trenutak koji je Julije elio vidjeti. Viknuo je trubaima i odjeknula su dva kratka zvuka. Brut ih je uo i osjetio kako mu je srce zaigralo u grudima. Unato brojanoj nadmoi, plaenici su se slamali pod rimskim juriem. Neki su ve poinjali bjeati, odbacujui maeve. Brut se nacerio kad je podignuo stisnutu aku i njome zamahnuo prema neprijatelju. Njihovi drai koplja ve su bili prazni i sad e pokazati svoju pravu vrijednost. Extraordinarii su odgovorili kao da su se cijelog ivota borili zajedno, razmiui se jedni od drugih da dobiju vie prostora i prodirui zatim meu neprijateljske redove poput noa. Svaki je jaha vodio konja s jednom rukom na uzdi, dok je njegova dugaka spatha10 odsijecala glave koje su im se suprotstavljale. Konji su bili dovoljno teki da pred sobom rue ljude, i nita se nije moglo oduprijeti pukoj njihovoj teini kada su zaranjali u protivnike redove, sve dublje i dublje, razbijajui pobunjenike.

elni red Desete pomicao se brzo preko neprijatelja, dok se svaki borac sluio otricom i titom znajui da ga pokriva brat s desne strane. Bili su nezaustavljivi i kad su pali prvi redovi oni su poveali brzinu, sopui i gunajui od napora dok su im se ruke poinjale umarati. Julije izdade zapovijedi za maniples i centurioni ih glasno izviknue. Veliti uzmaknue laka koraka i pustie da naprijed stupe triarii u teim oklopima. Pobunjenici su se raspali kad su na njih navalili svjei vojnici. Stotine su pobacale oruje i jo vie stotina ih je trkom pobjeglo, ne osvrui se na pozive svojih voa. Za one koji su se prerano predali nije moglo biti milosti. Rimska elna crta nije im mogla dopustiti da joj ostanu iza lea i svi su pobijeni s ostalima. Extraordinarii su lijetali oko odmetnika kao crna masa konja to frku i jahaa to viu, umrljana krvlju i dovoljno divlja da stvara none more. Opkolili su neprijateljske snage i tada su, kao na neki opi znak, tisue ljudi odbacile maeve i podignule ruke uvis, teko diui. Julije je oklijevao kad je vidio svretak. Da nije zapovjedio trubaima da oglase prestanak borbe, Deseta bi nastavila dok i posljednji odmetnik ne bi pao mrtav. Dio njega bio je u iskuenju da dopusti da se to dogodi. to e s toliko zarobljenika? Tisue ih moraju ostati na ivotu, a ne smije im se dopustiti da se vrate u svoje zemlje i domove. ekao je, osjeajui na sebi oi svojih centuriona koji su ekali znak da prestane ubijanje. Do tada je ve nastala klaonica i poraeni Gali to su bili najblii rimskim redovima poinjali su opet posezati za orujem, radije nego da umru nenaoruani. Julije tiho opsova za sebe, odsjekavi rukom prema dolje. Trubai su vidjeli tu kretnju i oglasili se zvukom koji se stiavao. I sve je bilo gotovo. Preivjeli su ostali razoruani brzinom s kojom su se vojnici Desete mogli rasporediti izmeu njih. U malim su skupinama premetali plaenike, i samo jedan Rimljanin je uklanjao maeve dok su drugi to promatrali mrko usredotoeni, spremni kazniti svaku naglu kretnju. Prozvani su plaeniki asnici da iziu iz redova i stanu pred Julija. Gledali su ga utke pomireni sa sudbinom, udnovata skupina, u gruboj odjei s rasparenom opremom. Hladan je povjetarac puhao bojinicom dok se sunce sputalo iza obzora. Julije je pogledao kleee zarobljenike svrstane u redove u kojima su trupla prekidala ravne linije. Naeno je Katilinino tijelo i dovueno na elo. Julije je bacio pogled na neto izbodeno i okrvavljeno to je prije bilo senator. On vie ne moe odgovarati na pitanja. Iako je Julije mislio da zna istinu o neuspjeloj pobuni, nasluivao je da Kras ne e ostati neokrznut zbog svoje uloge u njoj. Moda je neke istine bolje drati izvan javnoga pogleda. Ne bi kodilo imati najbogatijega ovjeka u Rimu za dunika. Osvrnuo se na drugu stranu gdje je Oktavijan tapao konja po vratu, sav blistajui od uzbuenja zbog brzine i straha. Extraordinarii su napokon okrvavili ruke. Konji i ljudi bili su poprskani zgruanom krvlju i zemljom nakon juria. Brut je stajao meu njima, razmjenjujui smirene rijei pohvale dok je ekao da Julije sve okona. U vjerojatnoj zapovijedi ne e uivati, priznao je Brut sam sebi, ali Rim ne bi dopustio nikakvo milosre.

Julije dade znak vojnicima Desete da zarobljenike dotjeraju blie k njemu. Nii asnici gurali su plaenike palicama, oborivi jednoga od njih na zemlju. ovjek je gnjevno uzviknuo i bio bi se bacio na njih da ga jedan sudrug nije zaustavio. Julije je sluao kako raspravljaju, ali jezik mu je bio nepoznat. Ima li meu vama neki zapovjednik? upitao ih je napokon. Voe su se pogledali izmeu sebe a onda je jedan stupio naprijed. Bio je Glavis, za one od nas iz Galije, rekao je ovjek. Pokazao je palcem iza lea na hrpe tjelesa to su leala na zemlji. Tamo je otraga, negdje. ovjek je pogledom uzvratio na Julijevu hladnu procjenu prije nego to je skrenuo oi na drugu stranu. Zurio je preko bojinice s tunim izrazom lica, zatim je opet pogledao u Julija. Ima nae oruje, Rimljanine. Nismo ti vie nikakva prijetnja. Pusti nas da odemo. Julije polagano odmahnu glavom. Nikada nam niste bili prijetnja, ree zapazivi iskru vatre koja je zasjala u ovjekovim oima prije nego to e se ugasiti. Povisio je glas da stigne do sviju njih. Imate izbor, gospodo. Ili ete umrijeti po mojem nareenju Oklijevao je. Pompej e pomahnitati kad to uje. Ili ete poloiti prisegu kao legionari, pod mojim zapovjednitvom. amor koji je uslijedio nije se ograniio na plaenike. I vojnici Desete legije zinuli su od uda zbog onoga to su uli. Dobivat ete plau svakoga prvog dana u mjesecu. Sedamdeset pet srebrenjaka svakom ovjeku, iako e dio toga biti ustegnut. Koliko? uzviknu netko. Julije se okrenuo u pravcu glasa. Dovoljno za sol, hranu, opremu i desetinu namijenjenu udovicama i siroadi. etrdeset dva denara bit e ostavljena svakom ovjeku da ih potroi kako hoe. Tada mu je misao sijevnula kroz glavu i nagnala ga da zastane. Plaa za toliko mnogo ljudi narast e na tisue kovanica. Trebalo bi golemo bogatstvo za odravanje dviju legija, ak bi se i zlato koje je donio iz panjolske brzo otopilo pred tolikim zahtjevima. Kako je Katilina naao novac? Na trenutak je odbacio iznenadnu sumnju da bi nastavio. U vae u redove porazmjestiti svoje asnike i uvjebati vas da se borite jednako dobro kao ljudi prema kojima ste danas izgledali kao djeca. Imat ete dobre maeve i oklope i plaa e vam stizati na vrijeme. To, ili ete sada umrijeti. Poite meu svoje ljude i kaite im. I upozorite ih: ako razmiljaju o tome kako e umaknuti, ulovit u ih i povjeati. Oni koji izaberu ivot marirat e do Rima, ali ne kao zarobljenici. Vjebanje e biti teko, ali oni su dovoljno hrabri za poetak. A sve drugo moe se nauiti. Hoe li nam vratiti oruje? stie glas izmeu asnika.

Ne budi lud, ree Julije. Sad se pokrenite! Bilo ovako ili onako, ovo e se zavriti do suneva zalaska. Ne mogavi podnijeti njegov otar pogled, plaenici se razioe, krenuvi prema brai koja su kleala u blatu. Legionari su ih proputali da prou, razmjenjujui zapanjene poglede. Dok su ekali, Brut prie i stade uz bok Juliju. Senatu ovo ne e biti drago, Julije. Ne treba ti jo vie neprijatelja. Ja sam na bojnom polju, odgovori Julije. Voljeli oni to ili ne, na bojnom polju govorim u ime grada. Ja sam ovdje Rim, i odluka je moja. Ali dobili smo nareenje da ih unitimo, ree Brut tiho da ga drugi ne uju. Julije slegnu ramenima. Moe jo i do toga doi, prijatelju moj, ali trebao bi se nadati da e poloiti prisegu. Zato bih se trebao tomu nadati? upita Brut sumnjiavo. Julije mu se nasmijei, pruivi ruku da ga potape po ramenu. Zato to e oni biti tvoja legija. Brut se potpuno ukoio kad mu je to doprlo do svijesti. Oni su se pobunili protiv nas, Julije. Ni sam Mars osobno ne bi mogao napraviti legiju od ove rulje. Jedanput si to uinio, s Primigenijom. Uinit e to i s ovima. Reci im da su preivjeli juri najbolje legije koja je ikada izila iz Rima, pod blagoslovljenim generalom. Navedi ih da podignu glave, Brute, i oni e te slijediti. Bit e samo moji? upita Brut. Julije se tada zagleda u njegove oi. Ako i dalje bude moj ma, kunem ti se da se ne u mijeati, iako vrhovno zapovjednitvo mora pripasti meni kad se budemo zajedno borili. Sve ostalo, ako bude hodio mojom stazom, bit e preputeno tvojem izboru kao to je uvijek bilo. Jedan po jedan, plaeniki asnici opet su se okupili. Kad su se sastali, kimnuli su otro jedni drugima, oevidno oputeni. Julije je znao da ih je pridobio prije nego to se njihov predstavnik uputio prema njemu. Nije bilo mnogo izbora, rekao je ovjek. Nema onih koji se ne slau? ree Julije blago. Gal odmahnu glavom. Dobro. Neka onda ustanu. Kad svaki ovjek poloi prisegu, upalit emo baklje i cijelu no marirati prema Rimu. Ondje vas eka vojarna i topao obrok. Julije se okrenu prema Brutu.

Poalji najsvjeije jahae da odnesu poruku Senatu. Oni sami ne bi znali jesmo li neprijatelji ili nismo, a ja ne elim izazvati pravu pobunu zbog koje smo se borili da je sprijeimo. Mi jesmo neprijatelji, promrmlja Brut. Ne vie, Brute. Nijedan od njih ne e koraka uiniti prije nego to se obvee prisegom. Poslije toga svi e biti nai, znali oni to ili ne. Dok je Julije jahao prema gradu s izabranom konjanikom pratnjom, vidio je da su pred njima zatvorena vrata. Prva siva svjetlost zore ve se javljala na obzorju i on je osjeao umor u zglobovima. Jo ga eka da obavi neke stvari prije nego to mogne zaspati. Otvorite vrata! viknuo je priteui uzdu i podignuo pogled na tamnu masu drveta i eljeza koja mu je zaprijeila put. Legionar u Pompejevu oklopu pojavio se na zidu, gledajui ih odozgor. Kad je vidio malenu skupinu jahaa, zagledao se du ceste i zadovoljno zakljuio da nema skrivene snage koja bi ekala da provali u grad. Ne otvaramo prije zore, gospodine, doviknuo je dolje prepoznavi Julijev oklop. Pompejeva zapovijed. Julije opsova ispod glasa. Baci mi onda ue. Imam posla s konzulom i to ne moe ekati. Vojnik nestade, vjerojatno da se javi nadreenom asniku. Konjanici su se nemirno vrpoljili. Reeno nam je da te otpratimo do Senata, generale, usudi se jedan od njih progovoriti. Julije se okrenu u sedlu da pogleda ovjeka. Ako je Pompej zapeatio grad, njegova je legija sigurno vani. Ne u biti u opasnosti. Da, gospodine, odgovori jaha dok ga je disciplina sprjeavala da ospori zapovijed. Na zidinama se pojavio asnik u punoj opremi, njegova perjanica na kacigi lagano se povijala na nonom lahoru. Edile Cezare! Spustit u ti ue ako mi dade rije da e doi sam. Konzuli nisu odobrili da se vrati ovako rano. Ima moju prisegu, odgovori Julije, gledajui kako ovjek daje znak i teki smotak pada na zemlju podno kapije. Vidio je kako ga s tornjeva na ulazu pokrivaju strijelci i kimnuo sam sebi. Pompej nikomu ne doputa da ga nasamari. Kad je sjahao i uhvatio se za ue, Julije se osvrnuo prema konjanicima. Vratite se u stare Primigenijine vojarne skupa s ostalima. Brut je zapovjednik do mojeg povratka. Ne dodavi nita vie, poeo se na rukama penjati uz ue.

13. POGLAVLJE
Lagana je kia poinjala padati dok je Julije koraao kroz prazan grad. Na istoku je pucala zora i ulice su ve morale biti pune radnika, slugu i robova to hitaju da obave tisuu poslova. Morali su se uti povici prodavaa, skupa s bukom bezbrojnih obrtnika. Umjesto toga, vladala je tajanstvena tiina. Julije se pognuo pod kiom, sluajui vlastite korake kako odjekuju od kua s obiju strana. Vidio je lica na visokim prozorima stanova, ali nitko ga nije zovnuo odozgor i on je nastavio urno koraati prema Forumu. Pompejevi su ljudi stajali na svakom uglu u malenim skupinama, spremni odravati zabranu kretanja. Jedan se od njih uhvatio za drak maa kad je ugledao samotna prolaznika. Julije je zabacio jahai plat da otkrije oklop i oni su ga pustili da proe. itav je grad bio uznemiren i Julije je osjeao jetku srdbu zbog Krasove uloge u svemu tome. Koraao je brzo du Visoke staze11 koja se od breuljka Kvirinala sputala do Foruma. Krupno ravno kamenje postavljeno za prijelaz preko ulice omoguavalo mu je da se ne uprlja blatom koje je pokrivalo dno ceste. Kia je poinjala prati grad, ali trebalo bi mnogo vie od kratka pljuska da se obavi taj posao. Nikada u ivotu nije vidio prostranu irinu Foruma tako pustu. Kad je stupio na trg, zapljusnuo ga je vjetar koji su do tada zaustavljali nizovi kua, i plat je zaleprao iza njega. Bilo je vojnika na ulazima u hramove i zgradu Senata iz koje nije dopiralo nikakvo svjetlo. Sveenici su bili upalili treperave baklje za ljude koji su se molili u hramovima, ali Julije nije imao posla s njima. Dok je prolazio pokraj Minervina hrama, obratio joj se ispod glasa da mu dade mudrosti da vidi prolaz kroz zamrenu zamku koju mu je Kras postavio. eljezni avli njegovih sandala klopotali su po ploama pjeenjaka na irokom prostoru dok se pribliavao zgradi Senata. Ondje su stajala dva legionara, savreno mirna usprkos kii i vjetru to su ih ibali po goloj koi. Kad je Julije spustio nogu na prvu stepenicu, obojica su isukala maeve i Julije se na njih namrtio. Obojica su bila mlada. Iskusniji ljudi ne bi trgnuli na tako sitan izazov. Po zapovijedi konzula Pompeja, nitko ne moe ui dok se opet ne sazove Senat, ree jedan od njih Juliju, pun vanosti zbog svoje slube. Ja moram vidjeti konzule prije toga saziva, odgovori Julije. Gdje su oni? Dva se vojnika pogledae na trenutak, pokuavajui odluiti bi li bilo u redu da mu prue tu informaciju. Julije je bio promoen do koe i osjeao je kako gubi strpljenje. Meni je reeno da se javim im se vratim u Rim. Evo me ovdje. Gdje je va zapovjednik?

U zgradi zatvora, gospodine, odgovori vojnik. Otvorio je usta da nastavi, ali onda se predomislio i zadjenuo ma u tok, zauzevi prijanji poloaj. Opet su obojica bila poput dva kipa blizanca na kii. Do tada su crni oblaci zastrli nebo nad gradom i vjetar je bivao sve jai, poinjui hujati preko pusta Foruma. Julije je odolio porivu da potri u zaklon i poao do zatvora koji se nalazio pokraj zgrade Senata. Bila je to malena graevina, sa samo dvije elije u podrumu. U njima su drali osuenike na smrt tijekom noi uoi smaknua. Nije bilo drugih zatvora u gradu: zbog smaknua i prognanstva nije bilo potrebe da se grade. Sama injenica da se ondje nalazi Pompej govorila je Juliju to e zatei pa se pripremio da se bez uenja s tim suoi. Jo jedan par Pompejevih ljudi uvao je izvanjski ulaz. Kad se Julije primaknuo, kimnuli su mu kao da ga oekuju i skinuli zasune s vrata. Na oklopu koji je nosio bilo je obiljeje Desete legije i nisu mu postavljali nikakvih pitanja dok nije stigao do stubita koje vodi dolje u elije. Kad se najavio, tri su ovjeka spretno stala u stranu a etvrti je siao niza stubite koje se nalazilo iza njih. Julije je strpljivo ekao dok je sluao kako se njegovo ime izgovara negdje dolje i kako Pompej buno odgovara. Ljudi kraj njega bili su ukoeni od napetosti pa se naslonio na zid najoputenije to je mogao, otirui vodu s povrine oklopa i cijedei je iz kose. Te su mu kretnje pomogle da se opusti pod uperenim pogledima i mogao se nasmijeiti kad se Pompej popeo s onim vojnikom. To je Cezar, potvrdio je Pompej. Oi su mu bile stroge i nije bilo odgovora na Julijev smijeak. Na tu potvrdu od strane generala vojnici su odmaknuli ruke od maeva i stali u stranu, ostavivi otvoren pristup stubitu. Traje li jo prijetnja gradu? upita Pompej. Prestala je, odgovori Julije. Katilina nije preivio bitku. Pompej tiho opsova. To je vrijedno aljenja. Doi sa mnom dolje, Cezare. Trebao bi se s ovim upoznati, ree Pompej. Dok je govorio, otirao je znoj s ela i Julije je vidio krvavu mrlju na njegovoj ruci. Slijedio je Pompeja niza stube i srce mu je lupalo od iekivanja. Kras je bio u eliji. Krv je naizgled bila istekla iz njegova lica tako da je pod svjetlom svjetiljke izgledao kao votana figura. Podignuo je pogled kad je Julije uao u nisku prostoriju i oi su mu nezdravo zasjale. U zraku se osjeao muan zapah i Julije je pokuavao ne gledati ljude svezane na stolicama na sredini elije. Bila su etvorica i od njih se irio miris svjee krvi koji mu je tako dobro bio poznat. A Katilina? Jesi li ga doveo? upita Kras sputajui ruku na Julijevo rame. Poginuo je u prvom naletu, konzule, odgovori Julije gledajui ovjeka u oi. Vidio je kako iz njih iezava strah kao to je oekivao. Katilinine su tajne umrle s njim. Pompej zaguna, dajui znak muiteljima koji su stajali kraj urotnika slomljenih tjelesa. teta. Ove su ga spodobe imenovale kao svoga vou, ali ne znaju nita o pojedinostima koje sam elio doznati. Do sada bi nam ve bili rekli.

Julije pogleda te ljude i zatomi drhtaj zbog onoga to im je uinjeno. Pompej je bio temeljit i nije vjerovao da su ljudi mogli ita zatajiti. Trojica su leala nepomino poput mrtvaca, ali etvrti je zaklimao glavom prema njima u iznenadnom trzaju. Jedno mu je oko bilo iskopano, iz njega je curio blistav potoi niz obraz, ali drugo je besciljno gledalo naokolo, zasjavi kad je opazilo Julija. Ti! Tebe optuujem! pljunuo je i zatim se slabano zacerekao dok mu je krv kapala po bradi. Julije se borio protiv sve jaeg nagona za povraanjem kad je spazio komadie koe na kamenom podu. Izgubio je pamet, rekao je tiho i bilo mu je lake kad je Pompej to potvrdio. Da, iako je najdue izdrao. ivjet e oni jo dovoljno dugo da sutra budu smaknuti i to e biti kraj cijele prie. Moram ti zahvaliti to si na vrijeme iznio sluaj pred Senat. Bio je to plemenit in i dostojan tvoga poloaja. Pompej pogleda ovjeka koji e se za dva mjeseca kandidirati za mjesto konzula. Kad proe zabrana kretanja, mislim da e se narod razveseliti to je poteen krvave pobune. Izabrat e tebe, to misli? Kako bi mogli da te ne izaberu? Njegove su oi opovrgavale nehajan prizvuk u glasu i Julije ga nije pogledao kad je osjetio da u njega zuri. Osjeao je stid zbog svega toga. Moda hoe, rekao je Kras tiho. Nas trojica morat emo skupa raditi za Rim. Trijumvirat e donijeti vlastite probleme, siguran sam. Moda bismo trebali Drugi put, Krase, odbrusi Pompej. Ne sada, dok mi smrad ovoga mjesta ispunjava plua. Jo imamo sjednicu Senata kad ograne sunce, a prije toga elim poi u kupalite. Zora je ve svanula, ree Julije. Pompej tiho opsova, sluei se krpom da obrie ruke. Ovdje dolje uvijek je no. Dosta mi je ovoga. Naredio je muiteljima da operu ljude kako bi ih mogli javno pokazati, zatim se opet okrenuo prema Krasu. Dok je Julije promatrao, muitelji su umakali crne spuve u vjedra i poinjali spirati najdeblje slojeve krvi koja je izmeu njegovih nogu otjecala u kamene slivnike. Odredit u da smaknue bude u podne, obea Pompej vodei ih uza stubite u hladnije gornje prostorije. Siva je svjetlost poprimala rumene preljeve kad su Julije i Kras stupili na Forum. Kia je bubnjala po kamenim ploama, odbijajui se u tisuama siunih kapi koje su umjele u praznom prostoru. Iako ga je Julije pozvao po imenu, Kras se brzo udaljio kroz pljusak. Kupelj i presvlaka nesumnjivo e ukloniti dijelak bolesna bljedila s njegove koe, pomisli Julije. Zatim pohita da sustigne konzula.

Neto mi je palo na pamet dok sam zatirao pobunjenike okupljene u tvoje ime, viknu Julije i njegov glas odjeknu trgom. Konzul na to zastade kao da ga je grom oinuo, osvrui se naokolo. Nikoga nije bilo u blizini. U moje ime, Julije? Katilina ih je vodio. Zar njegovi pristae nisu ubili tvoje vojnike na ulici? Moda, ali kua koju si mi pokazao bila je skromna, Krase. Gdje bi Katilina skupio dovoljno zlata da plati deset tisua plaenika? Vrlo malo ljudi u ovom gradu moglo bi platiti toliku vojsku, je li tako? Pitam se to bi se dogodilo da sam poslao ljude koji bi istraili njegove raune. Bi li se naao izdajica s golemim zalihama skrivena bogatstva, ili bi trebalo traiti drugog ovjeka, rizniara koji plaa? Kras nita nije znao o spaljenim papirima koje je Brut zatekao u Katilininoj kui, pa je iskra zabrinutosti bila sve to je Juliju trebalo da potvrdi svoje sumnje. Sinulo mi je da bi takva velika snaga plaenika, udruena s nemirima i poarima u gradu, lako izila na kraj s Pompejevom legijom koja bi sama uvala Rim. Nisu ti oni ponudili isprazno obeanje, Krase, shvaa li? Grad je uistinu mogao pripasti tebi. Iznenaen sam to nisi pokuao. Ostao bi sam na hrpi mrtvih tjelesa i Rim je mogao biti spreman za uvoenje diktature. Kad se Kras spremao odgovoriti, na Julijevu se licu promijenio izraz i njegov podrugljiv ton postao je opor. Ali bez upozorenja stigla je jo jedna legija iz panjolske i tada? Tada si se morao zatei u veoma teku poloaju. Snage su okupljene, urota je spremna, ali deset tisua vojnika brani Rim i pobjeda nije vie zajamena. ovjek sklon kockanju moda bi riskirao, ali ti nisi takav. Ti si ovjek koji zna kad je igra zavrena. Pitam se kad si odluio da je bolje izdati Katilinu nego vidjeti to e se dogoditi? Je li to bilo onda kad si doao u moj dom i sa mnom planirao kampanju? Kras spusti ruku na Julijevo rame. Rekao sam da sam prijatelj tvoje kue, Julije, i zato u zanemariti tvoje rijei. Hou, radi tvojega dobra. Zastao je na trenutak. Urotnici su mrtvi i Rim je spaen. Izvrstan ishod, zapravo. Neka ti to bude dovoljno. Nema niega drugog to bi trebalo uznemirivati tvoje misli. Neka ostane na tome. Pognuvi glavu prema kii, Kras krenu svojim putem ostavivi Julija da zuri za njim.

14. POGLAVLJE
Hladni sivi oblaci visjeli su nisko na nebu iznad golema mnotva koje je ekalo na Marsovoj poljani. Tlo je pod nogama bilo mokro, ali tisue su ljudi napustile domove da stignu do prostrana polja i svjedoe smaknuima. Pompejevi su vojnici ekali u savrenim sjajnim redovima, ne pokazujui nikakva znaka o radovima koje je trebalo obaviti da se podigne platforma za osuenike i poreda sva sila klupa za senatore. I tlo je bilo pokriveno suhim rogozom koji je pucketao pod nogama. Roditelji su visoko podizali djecu da bace pogled na etiri ovjeka koja su snudeno ekala na drvenoj platformi, dok su okupljeni gledatelji vodili tihe razgovore osjeajui neto od sveanosti trenutka. Kad se primaknulo podne, senatori su zavrili vijeanje u Kuriji i skupa doli na poljanu. Vojnici Desete pridruili su se Pompejevim ljudima u zatvaranju grada, stavljajui votane peate na gradska vrata i podiui zastavu na breuljku Janikulu. U odsutnosti Senata grad se drao u stanju oruane opsade do povratka senatora. Mnogi su od njih s izrazom dosade promatrali daleku zastavu na zapadnom breuljku. Ostat e ondje sve dok grad bude siguran, ak bi se i smaknue izdajica zaustavilo ako bi se zastava spustila kao upozorenje da se pribliava neprijatelj. Julije je stajao u najboljem platu iji su se vlani nabori tijesno pripijali uz njega. Usprkos tunici i tekoj togi ispod njega tresao se od hladnoe dok je promatrao bijedne ljude koje je njegova akcija dovela na to mjesto smrti. Zatvorenici nisu bili zatieni od ledena vjetra. Samo dvojica su mogla stajati i oni su bili zgrbljeni od boli dok su okovanim rukama u nijemom jadu pritiskivali rane zadobivene tijekom noi. Moda su zbog tolike blizine smrti ta dvojica gutala hladan zrak, ispunjavajui plua i zanemarujui studen koja ih je tipala po izloenoj koi. Vii je imao dugaku crnu kosu koja mu je ibala i zastirala lice. Oi su mu bile nateene, ali Julije je mogao u njima vidjeti sjaj gotovo sakriven usred natuena mesa, grozniavu bistrinu ivotinje u zamci. Onaj to je vikao na Julija u zatvoru sada je jecao, glava mu je bila omotana platnom. Taman krui krvi pojavio se na tkanini, obiljeavajui mjesto gdje se nalazilo oko. Julije se stresao sjetivi se prizora i vre se uhvatio za plat, osjeajui kako mu hladna kovina jedne od Aleksandrijinih kopa dodiruje vrat. Pogledao je Pompeja i Krasa koji su stajali na rogozu prostrtu preko blata. Dva su se konzula tiho razgovarala, a uzbuena je gomila sjajnih oiju ekala na njih. Napokon su ta dva ovjeka stala u stranu. Pompej je uhvatio pogled lana gradskoga poglavarstva i mnotvo se zanjihalo i zaamorilo dok se ovjek penjao na platformu da se s njima suoi. Ova etvorica su kriva za izdaju protiv grada. Po nareenju konzula Krasa i Pompeja, i po nareenju Senata, oni e biti smaknuti. Njihova e tijela biti rasjeena i njihovo meso razbacano da bude plijenom nebeskim pticama. Njihove glave bit e postavljene na etvorim

vratima kao upozorenje onima koji zaprijete Rimu. To je volja naih konzula, koji govore u ime Rima. Krvnik je bio majstor mesar po zanatu, snano graen ovjek s kratko podrezanom prosijedom kosom. Nosio je togu od grube smee vune, vrsto opasanu da mu dri nabrekao struk. On se nije urio, uivajui u pogledima gomile koji su se usredotoili na njega. Srebrenjaci koje e dobiti za svoj trud nisu bili nita u usporedbi sa zadovoljstvom koje je pritom osjeao. Julije je promatrao kako taj ovjek izvodi predstavu dok provjerava no i posljednji put prelazi brusnim kamenom preko njegova brida. Bila je to otrica opaka izgleda, uzak no za klanje dugaak kao njegova podlaktica s vrkom u gruboj vunenoj navlaci. Hrbat mu je bio irok kao prst. Neka se curica nervozno nasmijala i roditelji su je brzo uutkali. Dugokosi je zatoenik poeo glasno moliti, zastakljena pogleda. Moda je to bilo zbog njegovih rijei, ili zbog osjeaja za predstavu, ali mesar je najprije pristupio k njemu, poloivi mu no na vrat. ovjek se lecnuo i glas mu je postajao piskutaviji dok je zrak u naglim trzajima posljednji put itao iz njegovih plua. Ruke su mu se tresle i njegova blijeda koa postajala je votano bijela. Gomila je gledala kao opsjednuta dok je mesar rukom hvatao njegovu kosu i polagano naginjao glavu u stranu pokazujui istu liniju vrata. ovjekov je glas sada bio dubok i slab. Ne, ne ne, mrmljao je, a gomila se napinjala da uje njegove zadnje rijei. Nije bilo fanfara ni uzvika upozorenja. Mesar je namjestio stisak u njegovoj kosi i poeo polagano rezati meso. Krv je ikljala, polijevajui obojicu, i osuenik je podizao ruke da sprijei otricu koja je prodirala u njega, miui se naprijed-natrag s uasnom tonosti. Ispustio je tih zvuk, ruan krik koji je trajao jedan asak. Noge su mu klonule, ali mesar je bio snaan i drao ga je nauzgor sve dok no nije zagrebao po kosti. Tada ga je izvukao i s dva kratka zasjeka zavrio posao odvojivi glavu dok je tijelo mlohavo palo na daske. Jo su mu podrhtavali miii na obrazima a oi su ostale otvorene rugajui se ivotu. U gomili su ruke prekrile usta od grozniava uitka kad se tijelo svaljalo s platforme u rogoz kao da u njemu nije vie bilo kostiju. Stajali su na vrcima prstiju i gurali se da vide kad je mesar podignuo glavu da im je pokae, dok mu se krv slijevala niz ruku i potamnjivala njegovu togu. eljusti su se pri mahanju otvorile, otkrivajui zube i jezik. Jedan je od preoostalih osuenika povratio po sebi, zatim kriknuo. Kao na dani znak, druga su mu se dvojica pridruila, jauui i molei za milost. Buka je potaknula gomilu da im se pone rugati, smijui se grohotom kad je popustila napetost. Mesar je ubacio glavu u platnenu vreu i polako se okrenuo da pograbi najbliega od preostale trojice. Sklopio je teku aku iznad uha vritava osuenika i dovukao do svojih nogu. Julije je odvratio pogled ekajui da predstava zavri. Dok je to inio, vidio je da Kras okree glavu, ali nije prihvatio njegov pogled. Gledatelji su pozdravljali svaku glavu koja se podizala prema njima, i Julije ih je sa zanimanjem promatrao. Pitao se jesu li im oni dogaaji koje je platio Kras bili upola uzbudljivi kao zabava toga dana. To su njegovi puani, ta gomila to se tamno prostire preko vlana tla Marsove poljane. To su nominalni gospodari grada, koji se posredno zasiuju uasom i tako se proiuju. Kad je sve

zavrilo, vidio je olakanje na licima kao da je s njih skinut neki teak teret. Muevi i ene zajedniki su zbijali ale, oputajui se, i on je znao da e se toga dana malo raditi u gradu. Proi e kroz velika vrata i krenuti ravno u toionice vina i krme da raspravljaju o onome to su vidjeli. Njihovi vlastiti ivotni problemi postat e manje vani na nekoliko sati. Grad e potonuti u veer bez uobiajene jurnjave i urbe na ulicama. Dobro e spavati i probudit e se osvjeeni. Redovi Pompejevih ljudi razmaknue se da bi propustili senatore. Julije ustade s ostalima i poe natrag prema gradskim vratima, gledajui kako se lome peati i izmeu vratnica se pojavljuje pruga svjetlosti. Morao se pripremiti za dvije parnice na Forumu i njegovo maevateljsko natjecanje dolazilo je za nekoliko dana, ali poput gomile graana, i on je osjetio udnovat mir kad je pomislio na rad koji ga eka. Nije moglo bit hitnje u takav dan, i vlani zrak je imao ist i svje okus u njegovim pluima. Te je veeri Julije stajao i lupkao prstima po dugakom stolu u kui izbornog stoera. Buka se stiavala koliko je to doputalo dobro crno vino, a on je ekao, promatrajui ljude koji su mu se pridruili u utrci za mjesto konzula. Svaka osoba za stolom mnogo je riskirala kad ga je javno podrala. Ako izgubi, svi e oni na neki nain snositi posljedice. Aleksandrija bi mogla doivjeti da joj muterije ieznu nakon jedne Pompejeve rijei i posao bi joj propao. Bude li Julije poslan s Desetom u neku daleku pokrajinu, oni koji bi poli s njim odrekli bi se karijere postavi zaboravljeni ljudi i bili bi sretni ako bi ponovno vidjeli svoj grad prije umirovljenja. Kad su se utiali, Julije je pogledao Oktavijana, jedinoga za stolom s kojim je bio u krvnom srodstvu. Bilo mu je muno vidjeti divljenje u oima toga mladia kad je pomislio na sve turobne godine koje bi slijedile nakon njegova neuspjeha i prognanstva. Bi li se tada Oktavijan s gorinom osvrtao na kampanju? Stigli smo ovoliko daleko, rekao im je. Neki su od vas bili sa mnom od sama poetka. Ne mogu se ni sjetiti vremena kad nije bilo Renija, ili Kabere. Moj bi otac bio ponosan da vidi svoga sina s takvim prijateljima. Hoe li spomenuti mene, to misli? ree Brut Aleksandriji. Julije se ljubazno nasmijeio. Spremao se jednostavno nazdraviti onima koji su se prijavili za natjecanje u maevanju, ali smaknua toga jutra prognila su ga cijeloga dana, bacajui tmurnu sjenu na njegovo raspoloenje. Volio bih da su i drugi za ovim stolom, rekao je Julije. Primjerice Marije. Kad pogledam unatrag, lijepe se uspomene gube meu ostalima, ali poznavao sam velike ljude. Osjetio je kako mu srce lupa u grudima dok naviru rijei. Nikada u ivotu nisam proao ravnom stazom. Stajao sam uz bok Mariju kad smo se vozili kroz Rim bacajui puanima kovanice. Zrak je bio pun latica i klicanja, a ja sam uo roba koji je imao zadau da mu ape na uho: Sjeti se da si smrtnik. Julije uzdahnu videi ponovno arenilo i uzbuenje onoga dana. Bivao sam tako blizu smrti da je ak i Kabera od mene dizao ruke. Gubio sam prijatelje i gubio sam nadu i gledao sam kako padaju kraljevi i kako Katon na Forumu ree vlastiti grkljan. Bio sam toliko ogreznuo u smrti da sam mislio kako se nikada vie ne u nasmijati niti ikada opet i za koga mariti.

Zurili su u njega preko hrane to je pokrivala dugaki stol, ali njegov je pogled bio dalek i on nije vidio djelovanje svojih rijei. Vidio sam Tubruka na samrti i Kornelijino tijelo tako bijelo da nije izgledala stvarno dok je nisam dotaknuo. Njegov glas se stanjio do apata i Brut je pogledao u majku. Ona je problijedjela, stavivi ruku preko usta dok je Julije govorio. Kaem vam, nikomu ne bih poelio ono to sam vidio, promrmljao je Julije. inilo se da se vraa k njima, svjestan ledene atmosfere u sobi. Ali jo sam ovdje. astim mrtve, ali iskoristit u svoje vrijeme. Rim je vidio tek poetak moje borbe. Upoznao sam oaj, u njemu nema vie straha za mene. Ovo je moj grad, moje ljeto. Dao sam mu svoju mladost i darovat u mu opet svoje godine budem li imao prilike. Podignuo je pehar prema zapanjenom stolu. Kada vas sve pogledam, ne mogu zamisliti silu na svijetu koja nas moe zaustaviti, rekao je. Pijmo za prijateljstvo i ljubav, jer sve ostalo je nevrijedno. Polagano su ustali, podignuli pehare i ispili krvavocrno vino.

15. POGLAVLJE
Prizor u kojem se vidi dvadeset tisua rimskih graana na sjedalima treba pamtiti za uspomenu, pomisli Julije prelijeui pogledom preko njih. Svako je mjesto bilo popunjeno za svaki dan natjecanja u maevanju, i svakoga su jutra keramike ulaznice za gledanje nadmetanja posljednje trideset dvojice stalno prelazile iz ruke u ruku za sve vee svote novaca. Julije je isprva bio iznenaen kad je na sva etiri ulaza u krug Cirkusa uo ljude koji viu da ele kupiti ulaznice od rijeke gledatelja to se slijevala na borilite. Malo je bilo preprodaje kad su proli prvi okraji. Konzulska je loa bila u sjeni utosmeeg platnena krova to je visio izmeu dva vitka stupa. Iz nje je pucao najbolji pogled na krug, i ponudu nije odbio nijedan ovjek kojega je Julije pozvao. Doli su svi kandidati s obiteljima, i Julija je zabavljalo vidjeti kako je Svetoniju i njegovu ocu nelagodno bilo prihvatiti njegovu velikodunost. Vruina se pojaavala cijelog jutra i u podne pijesak e biti dovoljno vru da opee golu kou. Mnogi su u publici ponijeli sa sobom vode i vina, ali Julije je ipak mislio kako e imati lijepu zaradu na piima i hrani to su ih prodavali njegovi ljudi. Jastuci su stajali tek nekoliko bakrenjaka za cjelodnevni najam i zalihe su brzo nestale. Pompej je ljubazno zahvalio na pozivu, pa su on i Kras zauzeli mjesta od kojih su se graani drali podalje zbog potovanja sve dok gromoglasni rogovi nisu najavili prve dvoboje. I Renije je bio tu, a Julije je za svaki sluaj postavio skorotee u njegovoj blizini ako u vojarnama bude problema. Nije mogao starom gladijatoru uskratiti mjesto, ali kako je Brut jo

bio meu trideset dvojicom, skupa s Oktavijanom i Domicijem, mogao se samo nadati da e se unovaeni plaenici pristojno ponaati. Imajui to na umu bio je prisiljen velikoj veini Desete uskratiti mogunost da vidi dvoboje, iako je strae mijenjao triput na dan da bi to vie njih podijelilo to rijetko iskustvo. Pokazujui svoju novu vlast, Brut je desetoricu novih ljudi koji su najvie obeavali pridodao straarskoj slubi. Julije je mislio da je jo prerano za takvo povjerenje, ali nije nametnuo svoju volju znajui koliko im je vano vidjeti da se njihov general istie. Iako se inilo da je tim ljudima neudobno u legionarskoj opremi, izgledali su dovoljno krotko. Klaenje je bilo estoko kao uvijek. Njegov se narod volio kockati i Julije je nagaao kako e se itava bogatstva dobivati i gubiti prije nego to se odre finalni dvoboji. ak je i Kras uloio pregrt srebrenjaka na Bruta po Julijevu savjetu. Koliko je Juliju bilo poznato, i sam Brut je uloio sve to je imao na svoju pobjedu u finalu. Ako pobijedi, manje e ovisiti o Juliju i vjerovnicima pri nabavi namirnica. Njegov prijatelj je stigao meu posljednja trideset dva natjecatelja bez iznenaenja, ali preostali protivnici bili su na visokoj razini i loa srea mogla mu je pokvariti izglede. Ispod konzulske loe posljednji su borci izili iz vojarna da stupe na uaren pijesak. Srebreni su oklopi blistali gotovo bijelom svjetlou i gomila je zanijemjela bacivi na njih pogled, unaprijed kliui svojim miljenicima. Aleksandrija je nadmaila samu sebe s visokim sjajem metala koji su nosili. Julije je znao da je kvaliteta finalista djelomice postignuta zahvaljujui obeanju da e moi zadrati oklope kad zavre borbe. Za samu teinu plemenite kovine svaki e vlasnik kompleta, ako ga proda, moi kupiti malu farmu, a zbog slave koja prati natjecanje mogu dobiti i vie. Julije pokua ne misliti koliko ga je to stajalo. Cijeli Rim ve govori o njegovoj velikodunosti, a oklopi zaista lijepo izgledaju na suncu. Nekoliko je boraca nosilo ozljede iz ranijih nastupa. Bili su to civilizarani okraji, s tek etiri mrtva ovjeka koja su nastradala od sluajnih udaraca u aru natjecanja. S prvom kapi krvi zavravala je svaka borba, bez ikakvih drugih ogranienja osim iscrpljenosti. Najdulji dvoboj prije zavrnice trajao je gotovo sat vremena, i oba ovjeka jedva su mogla stajati kad je sraz zavren nespretnim zasjekom po stranjoj strani noge. Gomila je klicala poraenom jednako glasno kao pobjedniku koji je uao u zavrnicu. Prvi su dvoboji donijeli obilje vjetine i snage, s vie od stotinu parova na pijesku u isto vrijeme. Vidjeti toliko blistavih maeva bilo je jednako uzbudljivo kao promatrati pojedinane dvoboje posljednje trideset dvojice, iako su pravi poznavatelji vie voljeli gledati zasebno nadmetanje gdje su se mogli usredotoiti na stil i umijee. Raspon je bio golem i Julije je zabiljeio imena nekoliko ljudi da ih poslije u vojarnama unovai u novu legiju. Ve je bio zakupio usluge trojice dobrih maevatelja. Nuno je morao uzeti one koji su se borili rimskim stilom, ali zaboljelo ga je kad je morao izostaviti neke druge. Poziv natjecateljima proirio se dalje nego to su stizali njegovi glasnici, i tu je bilo ljudi iz svih rimskih zemalja pa i dalje. Afrikanci su bili pomijeani s ljudima boje mahagonija iz Indije i Egipta. Jedan ovjek, Sung, imao je kose oi rasa koje su napuivale toliko dalek istok da su bile gotovo mitske. Julije je bio prisiljen odrediti uvare da zaustavljaju svjetinu koja je pokuavala da ga dodirne na ulici. Samo bogovi su znali to on radi tako daleko od zaviaja, ali Sung je tako spretno vitlao svojim dugakim maem da je stigao u zavrnicu s najkraim dvobojima od svih natjecatelja. Julije ga je promatrao dok je s ostalima pozdravljao konzule i odluio da ovjeku ponudi slubu ako stigne meu osmoricu, pa borio se rimskim stilom ili ne.

Na tom visokom stupnju natjecanja gledateljstvu su se najavljivala imena boraca na pijesku, i svaki je istupao da bi mu klicao rimski narod. Brut i Oktavijan stajali su skupa s Domicijem, njihovi su oklopi bljetali na suncu. Julije se smijeio zbog zadovoljstva koje je vidio na njihovim licima. Bez obzira na to tko bude osvojio pobjedniki ma, oni nikada ne e zaboraviti to iskustvo. Tri Rimljanina podignue maeve prema gledalitu, zatim prema konzulima. Gomila je urlala podiui zvuni zid koji je bio gromoglasan, gotovo bolan. Borba je zapoela. Najavljiva se popeo do mjedenih cijevi koje su pojaavale njegov glas i izviknuo imena sudionika u prvom dvoboju. Domicije se trebao ogledati s nekim sjevernjakom koji je stigao kui s doputenjem zapovjednika legije da sudjeluje u natjecanju. Bio je krupan ovjek sa snanim podlakticama i uskim, vitkim strukom. Dok su ostali naputali pijesak, on je zabrinuto motrio Domicija koji je zapoinjao izvoditi vjebe istezanja. Julije je i izdaleka mogao vidjeti da na Domicijevu licu nema znakova napetosti. Osjetio je da mu srce bre kuca od uzbuenja koje su outjeli i drugi u loi. Pompej je ustao i potapao ga po ramenu. Trebam li se kladiti na tvoga ovjeka, Julije? Hoe li ui meu esnaestoricu? Julije se okrenu i vidje odsjev u konzulovim oima. Crta sjajna znoja pojavila se na Pompejevu elu i oi su mu sjale od iekivanja. Julije kimnu. Domicije je drugi najbolji maevatelj to sam ga ikada vidio. Zovni kladioniarske robove pa emo na njega uloiti malo bogatstvo, ree on. Smjekali su se jedan drugome kao djeaci i teko se bilo podsjetiti da mu taj ovjek nije bio prijatelj. Rob je spremno doao u njihovu lou. Pompej je zakolutao oima od oaja kad je Kras izbrojio tri srebrenjaka na mladiev dlan. Barem jedanput, Krase. Barem jedanput volio bih vidjeti gdje se kladi dovoljno krupno da te zaboli. Nema radosti u sitniu. To te mora malo acnuti. Kras se namrtio, pogledavi iskosa Julija. Tamna sjena pokrila je njegovo lice kad je sklonio kovanice. Vrlo dobro. Mladiu, daj mi svoju tablicu za klaenje. Rob izvadi drvenu ploicu pokrivenu tankim slojem voska i Kras u nju utisnu prsten, napisavi svoje ime i brojke ne pokazujui ih ostalima. Dok je vraao ploicu, Pompej je pruio ruku i istrgnuo je, tiho zazvidavi u sebi. Rob je strpljivo ekao. Doista bogatstvo, Krase. Zapanjuje me. Jedan zlatnik je vie nego to sam ikada vidio da se na bilo to kladi. Kras otpuhnu i baci pogled na dvojicu boraca, promatrajui ih kako pristupaju poetnim poloajima i ekaju da se oglase rogovi. Ja u staviti stotinu na tvoga ovjeka, Julije. Hoe li i ti toliko?

Tisuu za mene. Poznajem svoga ovjeka, odgovorio je Julije. Pompejevo se lice ukoilo od izazova. Onda u i ja toliko, Julije. Njih dvojica napisae svote i imena na votanoj etvorini. Renije se nakalja. Pet zlatnika na Domicija za mene, ree on promuklo. Od sviju njih on je jedini izvadio kovanice, drei ih kruto sve dok mu ih rob nije uzeo iz ruku. Stari gladijator je gledao kako svjetlucavi novac nestaje u platnenoj torbi, zatim je sjeo sav znojan. Svetonije je upravo htio pruiti svoj ulog, ali se vratio k ocu po novac kad je to vidio. Oni su uloili deset zlatnika i ploica je jo jednom krenula naokolo, ak je i Bibil riskirao nekoliko srebrenjaka iz svoje kese. Rob je otrao natrag do gospodara a Julije je ustao na zvuk trubaa. Gledatelji su se utiali kad su vidjeli da je ustao, i on se pitao koliko e se njih sjetiti njegova imena na izborima. Uivao je u tiini jedan trenutak, zatim sjeimice spustio ruku. Preko pijeska se razlegnulo otro zavijanje rogova. Domicije je gledao najvie to je mogao prijanjih dvoboja kad se nije sam borio. Pravio je biljeke o onima za koje je mislio da bi se mogli probiti u posljednje krugove, i od trideset dvojice samo je polovica njih bila uistinu opasna. Sjevernjak s kojim se susreo bio je dovoljno vjet da stigne do toga stadija natjecanja, ali hvatala ga je panika kad bi protivnik na njega nasrnuo i Domicije je namjeravao navaliti na njega od prvog trenutka. Osjetio je na sebi oi toga ovjeka dok je istezao ruke i noge, pa je na licu zadrao izraz mirnoe i sporosti koliko god je mogao. Sudjelovao je u toliko natjecanja da je ve znao kako se mnogi dvoboji ne dobivaju maem nego ponaanjem u trenutcima koji koji prethode srazu. Njegov stari uitelj imao je obiaj savreno mirno sjediti na zemlji raskreenih nogu ispred protivnika. Dok su se oni trzali i poskakivali da opuste miie, taj je ovjek bio kao stijena i nita ih nije vie uznemirivalo nego takvo dranje. Kad bi napokon ustao lelujavo poput dima da se s njima suoi, borba je ve bila napola dobivena. Domicije je razumio pouku i nije doputao da se imalo umora vidi u njegovim kretnjama. Istinu govorei, osjeao je ukoenost u desnom koljenu i boljelo ga je nakon udarca u jednom prijanjem dvoboju, ali nije se nijedanput trznuo gibajui se polagano i mekano kroz vjebe koje su oaravale svojom glatkoom. utio je kako se na njega sputa velika spokojnost i uzdignuo je u nebesa nijemu molitvu za svoga starog uitelja. Drei ma nisko i daleko od tijela, Domicije je stupio na oznaeno mjesto i stao kao skamenjen. Njegov je protivnik nervozno kruio ramenima, njiui glavom s jedne na drugu stranu. Kad su im se susrele oi, sjevernjak je zurio u njega ne elei prvi skrenuti pogled. Domicije je stajao kao kip, dok su mu se otro ocrtani rameni miii sjajili od znoja. Srebreni su oklopi titili grudi boraca, ali Domicije je bio sposoban odrezati kao britvom uperak kose s ovjeka koji bi protrao pokraj njega i osjeao se snano. Rogovi su ga prenuli iz mirnoe i on je jurnuo prije nego to je drugi ovjek u potpunosti upio zvuk. Rad nogu doveo je sjevernjaka u zavrnicu, i prije nego to je otrica mogla zasjei, on se izmaknuo izvan dosega. Domicije je mogao uti njegov dah i usredotoio se na protunapad. Sjevernjak se sluio dahom da povea snagu udarca, gunajui pri svako zamahu. Domicije

mu je dopustio da se ustali u ritmu, uzmiui desetak koraka pred njegovim naletom i traei daljnje slabosti. Pri zadnjem koraaju Domicije osjeti bol kad mu je teina pala na desnu nogu, kao da mu se igla zabola u iver. Koljeno se ukoilo poremetivi mu ravnoteu, a sjevernjak je navalio naslutivi slabost. Domicije pokua izbaciti bol iz misli, ali nije se usudio posvema osloniti o nogu. Sunuo je naprijed vukui stopala dok im se nije pomijeao znoj to je prtao na sve strane. Sjevernjak je ustuknuo i zatim natrake uzmaknuo pokuavajui dobiti prostora, ali Domicije ga je pritiskivao, naruivi ritam uzmahivanja kratkim udarcem kad su im se zakvaili maevi. Sjevernjak je odskoio ispred udarca i oni su se razdvojili, poevi kruiti jedan oko drugoga. Domicije je sluao njegovo disanje i ekao kad e se njegov protivnik lagano zasrknuti prije napada. Nije se usudio pogledati u svoje koljeno, ali svaki je korak donosio novo prosvjedovanje tijela. Sjevernjak ga je pokuao oboriti kiom udaraca, ali Domicije ih je blokirao, oslukujui njegov dah i ekajui pravi trenutak. Sunce je bilo visoko iznad njih i znoj im je curio u oi. Sjevernjak glasno udahnu a Domicije sunu naprijed. I prije dodira znao je da je udarac savren. Na protivnikovoj je lubanji zinula rana i komadi uha pao je na zemlju dok je krv ikljala, i sjevernjak je zaurlao uzvraajui gnjevno udarce kad je Domicije pokuao uzmaknuti. Domiciju se ukoilo koljeno, prostrijelivi ga nesnoljivom boli kroz prepone. Sjevernjak je oklijevao, oi su mu se razbistrile kad je osjetio sve jau bol rane. Iz njega je liptala krv. Domicije ga je pozorno motrio, nastojei zaboraviti bol u koljenu. Sjevernjak je tada dodirnuo vreo curak na vratu, zurei u okrvavljene prste. Turobno mirenje sa sudbinom prelilo mu se preko lica i tada je kimnuo Domiciju te su se obojica vratila na poetni poloaj. Morao bi zavezati to koljenu, prijatelju. Drugi su to sigurno primijetili, ree sjevernjak tiho, pokazujui prema mjestu odakle su ih iz hladovine natkrivena prostora promatrali ostali finalisti. Domicije slegnu ramenimaima. Iskuao je koljeno i trznuo se, zatomivi jauk. Shvativi to, sjevernjak je klimao glavom dok su pozdravljali gledatelje i konzule. Domicije je nastojao ne pokazati iznenadan strah koji ga je obuzeo. udno je osjeao zglob i molio se da to bude samo uganue ili djelomino iaenje to se moe namjestiti. Sve drugo bilo bi nepodnoljivo ovjeku koji nita drugo nije imao u ivotu osim svoga maa i Desete legije. Dok su dva ovjeka koraala preko uarena pijeska, Domicije se trsio da ne hramlje, kripei zubima od boli. Drugi par u srebrenim oklopima iziao je na sunce za sljedeu borbu i Domicije je mogao osjetiti njihovo samopouzdanje dok su ga gledali i smijeili mu se. Julije je promatrao kako mu prijatelj nestaje u hladu i trgnuo se od saaljenja. Oprostite, gospodo. Htio bih sii dolje i vidjeti brinu li se vidari dobro o njihovim ranama, ree on. Pompej ga potapa po leima umjesto odgovora, previe promukao da bi ga popratio glasom. Kras narui hladna pia za sve njih i raspoloenje se zarazno podignulo dok su se smjetali na

sjedalima za sljedei dvoboj. Hrana e im biti donijeta dok budu gledali, i svaki je od njih osjeao blage marce iekujui krv i darovitost. Svetonije je objanjavao ocu neki maevateljski trik i stariji se ovjek s njim smijeio, pridruujui se uzbuenju. Renije je stajao kad je Julije stigao do njegova mjesta na rubu loe. Stari gladijator je poao za njim prema hladovini ispod gledalita ne razmijenivi s njim nijedne rijei. Razliit je svijet bio ispod mnotva ljudi ije se urlanje stiavalo i postajalo nekako daleko. Sunevo je svjetlo prodiralo kroz pukotine izmeu debelih greda i padalo na tlo u arolikim prugama, miui se skupa s gledateljima. Tu je bilo mekano tlo Marsove poljane, bez sloja pijeska koji je dopremljen s obale. Hoe li se i dalje boriti? upita Julije. Renije slegnu ramenima. Kabera e mu pomoi. Starac ima tu mo. Julije ne odgovori, sjetivi se kako je Kabera polagao ruke na Tubruka koji je leao isprobadan na mnogo mjesta u napadu na imanje kad je usmrena Kornelija. Kabera nije htio govoriti o svojem iscjeljivanju, ali Julije je zapamtio kako mu je jednom rekao da je to pitanje staze. Ako je staza stigla kraju, nita se ne moe uiniti, ali s nekima je, kao s Renijem, ipak ukrao malo vremena. Julije isprijeka pogleda staroga gladijatora. Kako su godine prolazile, kratkotrajna mladenaka energija ustupala je mjesto starosti. Lice mu je opet pokazivalo staraku hrapavost i duboke bore, i Julije nije znao zato ga je smrt potedjela. Kabera je vrsto vjerovao da sve ljude bogovi gledaju s jalnom ljubavi i Julije mu je na tome zavidio. Kad je sam molio, inilo mu se da vie u prazninu bez odgovora, sve dok ne bi pao u oajanje. Iznad njih su gledatelji poeli klicati zbog nekog udarca, mijenjajui svjetlosne uzorke na pranom tlu. Julije proe izmeu zadnja dva stupa na otvorenu irinu i zasopta od vrela zraka koji je kanda bio pregust da bi se mogao udisati. Pogledao je na pijesak, mirei prema bljetavilu da bi vidio dvije figure koje su hrlile jedna k drugoj kao da pleu. Otrice su odbijale svjetlost a mnotvo je stajalo i nogama udaralo ritam. Julije je trepnuo kad mu je curak praine odozgor pao na kou. Pogledao je u teke svodove koji su drali gledalite, osjetivi podrhtavanje kad je spustio ruku na gredu. Nadao se da e konstrukcija izdrati. Kabera je tankom tkaninom omatao Domicijevo koljeno, a kraj njega su kleali Brut i Oktavijan, ne obazirui se na borbu na pijesku. Podignuli su pogled kad im se Julije pridruio, a Domicije je mahnuo rukom i slabano se osmjehnuo. Mogu osjetiti kako me ostali promatraju. Strvinari, svi po redu, rekao je sopui kad je Kabera vre pritegnuo tkaninu. Koliko je loe? upita Julije. Domicije ne odgovori, ali u njegovim se oima vidio strah koji ih je sve potresao.

Ne znam, ree suho Kabera kad je nastala tjeskobna tiina. Iver je napuknuo i ne razumijem kako je ovoliko dugo izdrao. Nije mogao biti sposoban ni da hoda i zglob je moda tko zna. Uinit u sve to mogu. Potrebno mu je to, ree Julije ljubazno. Stari iscjelitelj otpuhnu. Zar je toliko vano da se jo jedanput tamo bori? To nije Ne, ne zbog toga. On je jedan od naih. On mora slijediti stazu, ree Julije ozbiljnije. Bude li trebalo, on e usrdno zamoliti starca. Kabera se ukruti i sjede na pete. Ti ne zna to pita, prijatelju moj. to god u meni bilo, to se ne smije troiti na svaku ogrebotinu ili napuknutu kost. Zagledao se u Julija i inilo se da e klonuti od iscrpljenosti. eli li da to izgubim zbog nekakva hira? Ne znam kako da ti kaem. Zanos je agonija. I nijedanput ne znam je li moja patnja uzaludna i jesu li prisutni bogovi koji miu moje ruke. Svi su utjeli dok ga je Julije i dalje gledao potiui ga da pokua. Jo netko od trideset dvojice prie k njima nakaljavajui se i Julije se okrenu prema njemu prepoznavi jednoga od onih koje je zapamtio po vjetini. Lice mu je bilo poput stare tikovine i jedini od sviju nije nosio oklop koji su mu dali, draa mu je bila sloboda jednostavne halje. ovjek se naklonio. Ja se zovem Salomin, rekao je, zastavi kao da bi netko mogao prepoznati njegovo ime. Kad se to nije dogodilo, slegnuo je ramenima. Dobro si se borio, proslijedio je. Jesi li sposoban nastaviti? Domicije se prisili na smijeak. Odmorit u se malo, onda u vidjeti. Mora staviti hladne obloge protiv otoka, prijatelju. Najhladnije to ih moe nai na ovoj vruini. Nadam se da e biti spreman ako nas prozovu u isto vrijeme. Ne bih se elio boriti protiv ozlijeena ovjeka. Ja bih, odgovori Domicije. Salomin je zbunjeno trepnuo kad se Julije nasmijao, pitajui se kakva je ala izreena. Naklonio im se ponovno i otiao, a Domicije je svrnuo pogled na isprueno koljeno. Sa mnom je svreno ako ne budem mogao hodati, rekao je gotovo apatom. Kabera je prstima istjerivao tekuinu iz koljena, lice mu je bilo smrknuto. Tiina se beskonano otegnula i graak znoja skotrlja se starcu s ela na vrh nosa gdje je zastao i podrhtavao. Nitko od njih nije uo kad je Brut prozvan prvi put. ovjek koji se trebao s njim boriti proao je otro kraj njih i iziao na sunce ne osvrui se, ali Salomin se opet primaknuo i gurnuo Rimljanina da se trgne iz zanijetosti. Red je na tebe, rekao je Salomin dok su mu se krupne oi crnjele ak i naspram koe. Ovoga u brzo srediti, rekao je Brut, izvukao ma i krenuo van za svojim protivnikom.

Salomin je s uenjem zaklimao glavom, zaklanjajui oi kad se primaknuo rubu sjene da gleda dvoboj. Julije je osjetio da se Kabera ne e pomaknuti dok on zuri u njega, pa je iskoristio priliku da ga ostavi nasamo s Domicijem. Daj im prostora, Oktavijane, rekao je dajui ujedno znak i Reniju da poe. Oktavijan je posluao upozorenje i poao, lice mu je bilo naborano od zabrinutosti. I on je zaklonio oi od sunca da mirei gleda kako Brut nestrpljivo iekuje zvuk rogova. Stojei ispod gledalita Julije je zauo otro zavijanje rogova i poeo trati. Prije nego to su on i Renije napravili nekoliko koraka, klicanje gomile presjekla je tajanstvena tiina. Julije je preao u najbri trk i zadihan se vratio u konzulsku lou. Svi su bili sleeni od iznenaenja kad je Julije uao. Brut se ve ukoeno vraao u prostor za borce, ostavivi protivnika da lei na pijesku. to se dogodilo? upita Julije. Pompej odmahnu glavom s uenjem. Bilo je tako brzo, Julije. Nikada nita slino nisam vidio. Od sviju njih samo se na Krasu nije vidjelo da je imalo dirnut. Tvoj je ovjek mirno stajao i izbjegao dva udarca ne pomaknuvi noge, zatim je akom oborio protivnika i posjekao ga po nozi dok je leao na tlu. Je li to onda pobjeda? To ne izgleda kao poten udarac. Imajui na umu velik ulog na Bruta, Pompej je brzo progovorio. Brut je prvi pustio krv, iako je njegov suparnik bio onesvijeten. To e se brojiti. Tiina u gledateljstvu se naruila kad se isto pitanje poelo postavljati u svim redovima. Mnogi su gledali prema konzulskoj loi da bi se znali ravnati i Julije je poslao skoroteu do trubaa da objave Brutovu pobjedu. Tada su se zauli prosvjedi onih koji su se okladili protiv mladoga Rimljanina, ali veina je gledatelja izgledala zadovoljna tom odlukom. Julije ih je promatrao kako jedni prema drugima glume udarac, smijui se cijelo vrijeme. Dva su vojnika iz Desete pljuskanjem po obrazima probudila palog borca i pomogla mu da ode s pijeska. Kad mu se povratila svijest, poeo se otimati iz njihova stiska, viui srdito protiv ishoda borbe. Vojnici se nisu obazirali na njegove prosvjede dok su nestajali s pogleda ulazei u hladovinu natkrivena prostora. Poslijepodne je protjecalo u borbama preostalih natjecatelja. Oktavijan se probio dalje ubodom u protivnikovo bedro kad se iroko izmaknuo da izbjegne njegov udarac. Publika se muila pod arkim suncem, ne elei propustiti nijedan trenutak. esnaestorica pobjednika jo su jedanput izvedena u svijetlim oklopima da im gledateljstvo iskae potovanje. Kad zae sunce poet e natjecanje pri svjetlu baklj da ih prorijedi za posljednji dan, pruajui pobjednicima mogunost da se preko noi oporave i zalijee ozljede. Kovanice su padale po pijesku oko njihovih nogu kad su podignuli maeve i bacalo se

raznobojno cvijee to se nagomilavalo od jutra. Julije je pozorno gledao kad je prozvan Domicije, i srce mu je zaigralo kad ga je vidio kako hoda gipkije i sigurnije nego ikada. Nisu bile potrebne rijei, ali vidio je kako su se Renijevi lanci zabijeljeli na ogradi dok su gledali na pijesak i klicali glasnije nego gledateljstvo.

16. POGLAVLJE
Posljednjeg dana pridruila im se u loi Servilija. Nosila je tijesno pripijenu svilenu haljinu, otvorenu oko vrata. Julija je zabavljalo gledati kako su drugi mukarci oarani dubokim izrezom koji se otkrio kad je ustala da klie ljudima iz Desete koji su bili meu posljednjom esnaestoricom. Oktavijan je zadobio posjekotinu po obrazu u svojem zadnjem dvoboju. Izgubio je od Salomina koji je trijumfalno proao dalje skupa s Domicijem, Brutom i jo petoricom koji su Juliju bili poznati samo iz njegovih biljeaka. Kad su se stranci nalazili na borilitu, Julije je uzastopce diktirao pisma Adnu, prestajui samo kad bi borba dosegnula vrhunac pa mladi panjolac nije mogao otrgnuti pogleda od ljudi na pijesku. Adn je bio oaran predstavom i zapanjen zbog tolikog broja nazonih ljudi. Sve vee svote koje su ulagali Pompej i Julije navodile su ga da klima glavom od nijema uenja, iako se jako trudio da izgleda mirno poput ostalih gledatelja u loi. Prvi je krug toga dana dugo potrajao i ritam okraja se usporio. Svaki je ovjek na borilitu bio pravi majstor i nije bilo brzih pobjeda. I raspoloenje publike se promijenilo, jer se tijekom gledanja i bodrenja nakon boljih udaraca neprekidno raspravljalo o tehnici i stilu. Salomin je imao puno tekoa dok se borio da ue meu posljednju etvoricu za veernji vrhunac natjecanja. Unato hitnosti posla, Julije je prekinuo diktiranje da bi ga promatrao poto je Adn dvaput bio izgubio nit reenice. Salomin se isticao po tomu to je izabrao da se bori bez srebrenog oklopa i ve je bio postao miljenikom publike. Taj sitni ovjek borio se kao akrobat, nikada ne mirujui. Prevrtao se i kotrljao u tenom nizu udaraca zbog kojih su njegovi protivnici izgledali nespretno. Ali ovjek s kojim se Salomin borio da ue meu etvoricu nije bio poetnik da bi ga naveo na poteze iznad vlastitih mogunosti. Renije je potvrdno kimnuo na rad njegovih nogu koji je bio dovoljno dobar da ne dopusti hitrom Salominu da nae pukotinu u njegovoj obrani. Salomin e se iscrpiti, to je sigurno, rekao je Kras. Nitko mu nije odgovorio, svi su bili zaneseni promatranjem prizora. Salominov ma je bio nekoliko palaca dulji od otrica kojima su se drugi sluili i dopirao je uasno daleko prilikom prodora. Ta dodatna duljina pretegnula je u nadmetanju kad je sunce prevalilo polovinu nebeskog raspona na poslijepodnevnoj ezi. Obojicu je oblijevao znoj i Salomin se bio malo izmaknuo u stranu izvodei izravan udarac koji je prikrivao tijelom. Drugi ovjek nije ni primijetio kad mu se ma zario u grlo, samo je pao kao pokoen dok mu je krv liptala u pijesak.

Iz blizine gdje su se nalazili, Julije je mogao vidjeti da Salomin nije namjeravao zadati smrtonosan udarac. Sitni ovjek ostao je zapanjen i ruke su mu se tresle dok je stajao iznad palog protivnika. Kleknuo je kraj trupla i pognuo glavu. Publika je ustala da mu klie i tek nakon duga vremena izgledalo je da se njihova buka probila kroz njegovu odsutnost duha. Salomin je srdito pogledao glasne graane. Ne podignuvi ma na uobiajen pozdrav, preao je palcem i kaiprstom niz brid maa da ga obrie i pognuto se vratio u natkriven prostor. Taj nije jedan od naih, izgovorio je aljivo Pompej. Dobio je jo jednu krupnu okladu i nita mu nije moglo pokolebati dobro raspoloenje, iako se manja skupina gledatelja poela izrugivati vidjevi da ne e biti pozdrava konzulima. Truplo je odvueno i brzo su pozvani sljedei borci prije nego to se publika uznemiri. Ali zasluio je mjesto meu etvoricom, rekao je Julije. Domicije se veoma muio meu osmoricom, ali i on e se boriti u jednom od dvaju posljednjih parova u natjecanju. Preostajalo je da se odlui jo samo o jednom mjestu i za njega e se boriti Brut. Sve ih je do tada publika gledala tijekom etiri dana i cijeli je Rim pratio njihovo napredovanje dok su skorotee nosile vijesti onima koji nisu mogli dobiti sjedala. Izbori su bili nepun mjesec daleko, a veina je drala da je Julije ve zasjeo na mjesto konzula. Pompej se primjetno smekao prema njemu, a Julije je odbijao sastanak s njim i Krasom gdje bi se raspravljalo o budunosti. Nije htio iskuavati sudbinu dok narod ne glasuje, premda je u trenutcima spokojnosti sanjario kako se obraa Senatu kao jedan od voa Rima. Bibil je doao posljednjeg dana i Julije je pogledao mladia, pitajui se zato se on ukljuio u utrku za konzula. Mnogi poetni kandidati otpali su dok se bliilo glasovanje, jer su dotle njihovi suparnici stekli nadmoniji poloaj. Ali inilo se da Bibil ostaje. Unato svojoj upornosti, Bibil je loe govorio i njegov pokuaj da obrani nekog ovjeka optuena za krau zavrio je kao lakrdija. Ipak, plaeni ljudi obilazili su grad s njegovim imenom na usnama i inilo se da ga je rimska mlade prihvatila kao amajliju. Bogatiji rimski sloj mogao ga je doista prihvatiti kao svojeg ovjeka protiv Julija i Bibil se nipoto nije smio otpisati. Julije se zabrinjavao zbog trokova kampanje dok je ekao da se Brut prozove na borbu. Vie od tisuu ljudi dolazilo je svakog jutra u kuu podno breuljka Eskvilina po plau. Julije nije pouzdano znao to oni mogu postii u tajnom glasovanju, ali prihvatio je Servilijin argument da ljudi moraju vidjeti kako ima svoje pristae. Bila je to opasna igra, jer bi velika potpora puanstva mogla znaiti da e na dan izbora mnogi Rimljani ostati kod kue, zadovoljivi se spoznajom da njihov kandidat ne moe izgubiti. Bila je pogrjeka u sustavu to su slobodni rimski graani glasovali u izbornim jedinicama koje su se brojile kao jedan glas. Ako bi samo nekoliko biraa iz imenovane skupine bilo nazono, oni su mogli glasovati za sve njih. Bibil je mogao imati koristi od tako pogrjeno rasporeena povjerenja ili senator Prando koji je po svoj prilici unajmio jednak broj ljudi kao Julije. Ipak, njegova uloga u porazu Katiline bila je dobro poznata, a ak i njegovi neprijatelji morali su priznati da je natjecanje u maevanju postiglo velik uspjeh. Osim toga, Julije je dovoljno zaradio kladei se na svoje ljude da bi pokrio neke dugove u kampanji. Adn je vodio njegove raune i svaki dan se smanjivala hrpa panjolskoga zlata, prisiljavajui ga da se zaduuje.

Ponekad su ga visine zajmova zabrinjavale, ali ako postane konzulom nijedna od tih svota ne e biti vana. Moj sin! iznenada ree Servilija kad je Brut iziao s Aulom, vitkim borcem s padina Vezuva. Obojica su izgledala sjajno u srebrenom oklopu i Julije se nasmijeio Brutu kad je pozdravio konzulsku lou, namignuvi majci prije nego to e se okrenuti i podignuti ma prema publici. Gledalji su im gromko zapljeskali i njih dvojica su lakim korakom poli do obiljeenih mjesta na sredini. Renije je lagano zagunao ispod glasa, ali Julije je mogao vidjeti napetost u njemu kad se nagnuo naprijed da ga pogleda. Julije se nadao da e Brut moi jednako lako podnijeti poraz kao to je podnosio pobjede. Ve ulazak meu posljednju osmoricu bio je pothvat kojim se razgaljuju unuci, ali Brut je ve na poetku rekao da e biti u finalu. I on se prestao zaklinjati da e njegov prijatelj pobijediti, ali i dalje se nadao. Stavi sve na njega, Pompeju. I ja u se okladiti na istu svotu, rekao je Julije ponesen uzbuenjem. Pompej je samo asak oklijevao. Ulagai dijele tvoje samopouzdanje, Julije. Ako mi dade pristojan omjer, mogu se kladiti protiv tebe. Pet prema jedan na Bruta. Jedan prema pet na Aula, ree Julije brzo. Pompej se nasmijeio. Toliko si uvjeren da e Brut pobijediti? Iskuava me s tim Aulom nudei toliki dobitak. Stavljam pet tisua zlatnika protiv tvoga ovjeka, uz taj omjer. Hoe li prihvatiti? Julije pogleda dolje na pijesak i dobro mu se raspoloenje odjednom poljuljalo. Bio je to posljednji okraj meu osmoricom, a Salomin i Domicije ve su bili proli. Je li sigurno da se ne moe nai borac s dovoljno vjetine za pobjedu nad njegovim najstarijim prijateljem? Prihvaam, Pompeju. Dajem ti rije, rekao je osjeajui kako mu svje znoj probija kroz kou. Adn je bio oevidno zaprepaten i Julije ga nije elio pogledati. Zadrao je izraz mirnoe dok se pokuavao sjetiti koliko su mu se smanjile priuve nakon nove opreme za plaenike i tjednih plaa za sudionike u kampanji. Ako Brut izgubi, dvadeset pet tisua u zlatu bit e dovoljno da ga upropasti, ali uvijek se javljala misao da e kao konzul lako dobiti zajam. Lihvari e stajati u repu da mu posude novac. Taj Aulo je li vjet? upita Servilija samo da prekine utnju koja ja zavladala u loi. Bibil je bio zamijenio mjesto da joj bude blie, pa odgovori uz smijeak koji je po njegovu miljenju bio neodoljiv. Svi su vjeti u ovoj fazi nadmetanja, gospo. Svaki je pobijedio u sedam dvoboja da bi dovde stigao, iako sam siguran da e tvoj sin pobijediti. On je miljenik publike i kau da moe udesno nadjaati ovjeka. Hvala ti, odgovori Servilija poloivi ruku na njegovu podlakticu.

Bibil porumeni i vrsto zgri prste. Julije ga je promatrao bez imalo naklonosti pitajui se skriva li to ponaanje otriji duh ili je pak Bibil bespomoan glupan kako bi se naizgled reklo. Rogovi oglasie poetak dvoboja i prvi zveket otrica sve ih je privukao k ogradi gdje su se gurali ne razmiljajui o drutvenom poloaju. Servilija je ubrzano disala i njezina se nervoza dovoljno pokazivala da joj Julije dotakne ruku. inilo se da ona to ne osjea. Na pijesku su svjetlucali maevi dok su dva borca kruila jedan oko drugoga brzinom koja se rugala vruini. Brzo su se gibali, prekidajui ritam koraka da bi uzvratili udarac s vjetinom koju je lijepo bilo gledati. Aulo je bio graen slino napetom Brutovu tjelesnom ustrojstvu, i inilo se da su podjednaki u svemu. Adn je ispod glasa brojio udarce, gotovo podsvjesno, steui ake od uzbuenja. Njegove su biljeke i pisma leali zaboravljeni na stolici iza njega. Brut je udario po oklopu tri puta zaredom u brzom slijedu. Aulo je propustio te udarce kroz obranu da bi dobio prigodu za protunapad i nakon metalnog zveketa Bruta je svaki put spasio izvrstan rad nogu. Obojica su se kupala u znoju, crna im je kosa bila potpuno promoena. Razili su se da predahnu i Julije je mogao uti Brutov glas preko pijeska. Nitko u loi nije mogao razabrati rijei, ali Julije je znao da su to peckanja sa svrhom da razdrae Aula. Aulo se nasmijao na taj pokuaj i opet su se srazili, stojei uasno blizu dok su im se maevi vrtjeli i bljeskali. Drci su se sudarali i otrice su klizile u kii udaraca koji su bili prebrzi da bi ih Adn mogao pobrojiti. Mladi je panjolac zinuo udei se razini vjetine, a sva je publika zamuknula. U stranoj napetosti mnogi su zadravali dah, iekujui prvi mlaz krvi iz sukobljena para. Eno! kriknula je Servilija ugledavi prugu to se pojavila na Aulovu desnom bedru. Vidi li? Gle, ondje! Divlje je pokazala u asu kad je igra maeva na pijesku dosegnula mahnitu estinu. Znao to Brut ili ne, oito je bilo kako Aulo nema pojma da je ranjen i Brut se nije mogao rastaviti na toliko kratko razmaku a da se ne izvrgne smrtonosnu udarcu. Ostali su vrsto spojeni dok je s njih prtao znoj. Na Julijev znak trubai su zasvirali znak upozorenja koji se razlegnuo gledalitem. Bilo je opasno remetiti njihovu usredotoenost na taj nain, ali oba su borca istodobno odstupila sopui od umora. Aulo je dodirnuo rukom bedro i podignuo crven dlan prema Brutu. Nijedan nije mogao govoriti i Brut je ruke oslonio na koljena da bi napunio plua iznad zahuktala srca koje je bubnjalo u svakom njegovu dijelu. Ispljunuo je ljepljivu gvalju pljuvake i morao je ponovno pljunuti da bi prekinuo dugaku nit to mu se cijedila iz usta i sezala do tla. Kad su im prestala tutnjati bla, borci su uli klicanje publike i nakratko su se zagrlili prije nego to e opet podignuti maeve na pozdrav. Servilija je samu sebe stezala oko ramena, smijui se glasno dok su je prolazili radosni marci. Onda je uao meu posljednja etiri, je li? Mili moj sin. Bio je izvanredan, zar ne? Sada ima prigodu pobijediti i donijeti ast Rimu, odgovorio je Pompej i kiselo pogledao Julija. Dva Rimljanina u zadnja dva para. Sami bogovi znaju odakle su druga dvojica dola. Nadajmo se da je to dovoljno da Rimljanin osvoji taj tvoj ma, Julije. Bila bi sramota vidjeti poganina kao pobjednika nakon svega ovoga. Julije slegnu ramenima. Sve je u rukama bogova.

ekao je da konzul spomene klaenje koje je uglavljeno izmeu njih i Pompej je s mrgoenjem naslutio njegove misli. Poslat u ovjeka da ti donese novac, Julije. Ne treba tu stajati kao nosea koko. Julije smjesta kimnu. Unato prijateljskoj vanjtini, svaki je ulomak razgovora u loi bio poput dvoboja bez krvi u kojem se nastojala stei prednost. Veselio se veernjem nastavku natjecanja, makar samo zbog toga da vidi zavretak. Naravno, konzule. Bit u kod kue na Eskvilinu do posljednjih noanjih dvoboja. Pompej se namrtio. Nije oekivao da e morati tako brzo smognuti toliku svotu, ali sada su ga svi u loi pomno promatrali a Krasu se oko usana zainjao sitan smijeak. U Pompeju je kuhalo. Morat e pokupiti svoje dobitke da isplati taj gubitak i tako e mu propasti sav raniji uspjeh. Samo bi Kras mogao imati toliko zlata pri ruci. Strvinar bez sumnje samozadovoljno razmilja o jednom jedinom zlatniku to ga je dobio kladei se na Bruta, pomisli Pompej. Izvrsno, ree naglas, ne elei ipak odluno preuzeti obvezu. I kad zbroji sve dobitke ostat e jo kratak, ali prije e vidjeti kako gori Rim nego se ponovno obratiti Krasu za jo jedan zajam. Do tada gospodo, Servilija, rekao je na kraju Pompej uz krt osmijeh. Dao je znak uvarima i napustio lou ukoenih lea. Julije ga je promatrao kako odlazi prije nego to e se naceriti od zadovoljstva. Pet tisua! U jednom jedinom klaenju njegova je kampanja opet mogla poslovati. Volim ovaj grad, rekao je naglas. Svetonije je stajao s ocem spreman poi, i premda je pristojnost prisilila mlada ovjeka da izgovori otrcane rijei pri prolazu, nije bilo uitka na njegovu mravu licu. Bibil je ustao s njima, promatrajui nervozno prijatelja dok je takoer mrmljao zahvalu i polazio za njima. Servilija je ekala, u oima joj se vidio odraz istog uzbuenja kakvo je zapazila kod Julija. Publika je otjecala poput rijeke da nae hrane i vojnici Desete mogli su jasno vidjeti kad ga je udno poljubila. Da si svojim ljudima naredio da namjeste zastore i povukao se straga, imali bismo privatnost da budemo zloesti kao djeca, Julije. Ti si prestara da bude zloesta, lijepa moja ljubavnice, odgovorio je Julije irei ruke da je zagrli. Ona se tada ukoila i obrazi su joj planuli od srdbe. Oi su joj sijevale dok je govorila, a Julije se zapanjio zbog njezine iznenadne promjene. Onda drugi put, rekla je osorno i projurila kraj njega. Servilija! viknuo je za njom, ali ona se nije okrenula i on je ostao sam u praznoj loi, bijesan na sebe zbog nepromiljenosti.

17. POGLAVLJE
U svjeini veeri Julije je koraao ekajui da Servilija stigne u lou. Pompejev mu je ovjek poslao krinju kovanica koju minutu prije nego to je poao na zavrne dvoboje i Julije je morao malo zakasniti dok je sazvao dovoljno vojnika da uvaju toliko bogatstvo. Premda je vjerovao ljudima iz Desete, zabrinjavala ga je pomisao da tako mnogo blaga stoji otvoreno. Svi drugi doli su dobrano prije njega i Pompej se neveselo nasmijeio videi zabrinut izraz na Julijevu licu kad je ustrao do svoga mjesta. Gdje li je Servilija? Nije mu se pridruila u stoeru, ali jamano ne e propustiti zavrna nadmetanja svoga sina. Julije nije mogao mirno sjediti ni trenutka, nervozno je koraao gore-dolje na rubu loe. Pjeani krug bio je obasjan treperavim bakljama i veer je donijela blag lahor da smanji dnevnu vruinu. Gledalite je bilo krcato, nazoni su bili mnogi graani i svaki lan Senata. Ne e biti rada u gradu dok ne zavri natjecanje i inilo se da je napetost prodrla do najsiromanijih uliica. Ljudi su se okupljali u bezoblinim gomilama na Marsovoj poljani, kao to e se ponovno okupiti na buduim izborima. Servilijin dolazak podudario se s prvim zvukom rogova koji su pozvali posljednju etvoricu na pijesak. Julije ju je upitno pogledao dok su sjedali, ali ona se nije susrela s njegovim oima i izgledala je hladnije nego to ju je ikada vidio. ao mi je, apnuo je, nagnuvi glavu prema njoj. Ona nije dala znaka da ga je ula i nagnula se natrag, neraspoloena. On se zakleo da to vie ne e pokuati. Publika je ustala da pozdravi svoje miljenike i kladioniarski su robovi poeli kruiti. Pompej se na njih ne osvre, primijetio je Julije uivajui zlobno u promjeni dranja koju je on prouzroio. Bacio je letimian pogled na Serviliju da vidi je li ona to zapazila, i njegova je prijanja odluka ieznula kad je okrenula hladnu masku prema njemu. Opet joj se blisko nagnuo. Zar ti toliko malo znaim? apnuo je preglasno, tako da su se Bibil i Adn trgnuli na sjedalima i pokuali hiniti da nita nisu uli. Ona nije odgovorila i Julije je gnjevno stisnuo eljusti, zurei dolje u taman pijesak. etiri su natjecatelja polagano izila pod svjetlo bakalja. Publika je ustala i poela gromoglasno vikati dok se dvadeset tisua grla slijevalo u jedan glas. Brut je koraao pokraj Domicija, pokuavajui nadglasati buku. Za njima je iao Salomin, a na kraju ih je sustigao posljednji borac kojega je mnotvo jedva pozdravilo. Zbog neega Sungov stil i pobjede nisu zapalile njihovu matu. Nije pokazivao emocije i njegovi su pozdravi bili nemarni. Bio je vii i krupniji od Salomina, a njegovo ravno lice i obrijano tjeme davali su mu odbojan izraz dok je koraao iza drugih, gotovo kao da ih uhodi. Sung je nosio najdulji ma meu posljednjom etvoricom. To mu je nesumnjivo donosilo prednost, iako je svaki natjecatelj mogao uzeti slinu otricu da je htio. Julije je znao da je Brut o tome razmiljao, jer je imao nekog iskustva sa spathom, ali na kraju je prevagnuo gladius s kojim se srodio.

Julije je svu etvoricu pomno promatrao, traei znak ukoenosti ili ud kojemu se poklanja posebna panja. Naroito je izgledalo da Salomin ima tegoba jer je koraao s glavom sputenom na grudi. Sve su ih titile ozljede i iscrpljenost prethodnih dana. O konanom pobjedniku donekle je mogla odluiti izdrljivost, a ne vjetina. Pitao se kako e se spariti protivnici i nadao se da e se Brut boriti protiv Domicija, da bi jedan Rimljanin sigurno dospio u finale. Njegov politiki dio bio je potpuno svjestan da e publika izgubiti interes ako na kraju ostanu Salomin i Sung sami na pijesku. Bilo bi to strano razoaranje na kraju tjedna, i njegovo je srce potonulo kad je uo prozvane parove: Brut e se boriti protiv Salomina, Domicije protiv Sunga. Ponovno su poele letjeti oklade u kakofoniji dozivanja i nervozna smijeha. Napetost je visjela nad njima i Julije je osjetio kako mu opet poinje izbijati znoj ispod pazuha, unato povjetarcu koji je pirio iznad pijeska. etvorica su pomno gledala dok je posluitelj bacao novi u zrak. Sung je kimnuo vidjevi ishod a Domicije mu je neto rekao sa strane to se nije moglo uti od buke. Meu njima je vladalo profesionalno potovanje koje je bilo oito u svakoj kretnji. Vidjeli su jedni druge kako uzastopce pobjeuju i nijedan nije gajio nikakvih iluzija glede estine budue borbe. Dobacivi preko ramena rijei ohrabrenja Domiciju, Brut se sa Salominom vratio u prostor za natjecatelje. Primijetio je novu krutost u Salominovim kretnjama i pitao se je li mu puknuo koji mii. Takva bi sitnica mogla znaiti razliku izmeu dospijea u finale i odlaska praznih ruku. Brut ga je pomno prouavao, pitajui se ipak glumi li taj sitni ovjek u svoju korist. To ga ne bi iznenadilo. Na tom stupnju natjecanja svi su eljeli pokuati bilo to ne bi li stekli najneznatniju prednost. Publika se umirila tako naglo da je tiinu pokvario neiji nervozan smijeh. Trubai su stajali spremni na svojim mjestima, bacajui pogled gore da vide je li Julije jo nepomian na sjedalu. Julije je strpljivo priekao kad je Domicije zapoeo vjebe istezanja. Sung nije obraao pozornost na Rimljanina s kojim se imao boriti, samo je zurio u mnotvo dok neki gledatelji nisu to primijetili i poeli pokazivati na njega prstom i uzvraati pogled. Sve je to bilo dijelom uzbuenja posljednje noi i Julije je mogao vidjeti stotine roditelja s djecom koja su bila ushiena to nisu u krevetu. Domicije je zavrio svoje spore kretnje s dugakim iskorakom na desno koljeno i Julije je vidio kako smijeak nabire njegovo tamno lice kad nije osjetio boli. Zahvalio je bogovima to imaju Kaberu, iako je osjeao krivnju to je to zahtijevao od njega. Stari je iscjelitelj pao na zemlju nakon lijeenja, sav je bio posivio i izgledao loije nego to ga je Julije ikada vidio. Kad sve zavri, zakleo se Julije u sebi, dat e starcu za nagradu to god zaeli. Nije dopustio da mu se u glavi dugo zadri pomisao kako bi mogao ostati bez njega, ali tko bi mogao znati kako je Kabera? Julije spusti ruku i rogovi odjeknue. Bilo je jasno od prvoga asa da Sung namjerava iskoristiti prednost dugakog maa. Zapea mu moraju biti poput eljeza da bi ga drao toliko daleko od tijela i primao teinu Domicijeve otrice, primijeti Julije. Ali njegove snane noge kao da su bile usidrene u pijesku, a neobina duina srebrnaste kovine drala je daleko Domicija dok su hinili i zadavali udarce. Obojica su poznavala protivnikov stil gotovo kao svoj nakon tako duga prouavanja, i posljedica toga bilo je neodluno stanje. Domicije se nije usuivao stupiti unutar dugakog dosega Sungove otrice, ali kad je na to bio primoran, u njegovoj obrani nije bilo pukotine.

Renije je udarao akom po ogradi pri svakom dobru udarcu, kliui kroz isprekidano reanje kad bi Domicije na trenutak nagnao Sunga da uzmakne, naruavajui mu ravnoteu. Dugaka se otrica kruno uzvitlala i Domicije se izmaknuo ispod nje, da bi na kraju strjelovito sunuo naprijed. Njegov je ispad bio savren, ali Sung se glatko uklonio u stranu i ma mu je kliznuo pokraj oklopljenih prsiju, a zatim je drak spustio na Domicijev obraz. Bio je to povrinski udarac, ali mnogi su se gledatelji trznuli kad su ga vidjeli. Julije je klimao glavom divei se razini vjetine, iako bi neuvjebanu oku to moglo izgledati kao zbrkana borba. Nije bilo nijednog savrena napada i protunapada kakve su viali dok su se bolji maevatelji borili protiv poetnika u ranim okrajima. Ovdje su svaka blokada i uzvrat bili sprijeeni u zaetku, i potom je slijedila kia runih udaraca, a da se nijedna kap krvi ne bi meu njima prolila. Domicije je prvi uzmaknuo. Obraz mu je bio nateen gdje ga je zahvatio drak, i on je podignuo dlan da ga opipa. Sung je strpljivo ekao sa spremnim maem dok mu je Domicije pokazivao neokrvavljenu ruku. Koa nije bila pukla i oni su ponovno skoili jedan prema drugom s veom estinom. Samo je ubrzano bilo nagnalo Julija da shvati kako je prestao disati. Ne mogu dugo izdrati taj ritam, bio je siguran, i svakog je asa oekivao da jedan od njih zasijee protivnika. Opet su se rastavili i kruili gotovo trkom, prekidajui ritam im bi ga koji od njih uspostavio. Dvaput je Domicije gotovo namamio Sunga na pogrjean korak kad je promijenio pravac, a drugi je sluaj doveo do udarca koji bi bio odsjekao Sungovu ruku da nije odskoio unatrag i oklopom doekao zamah. Iscrpljenost zbog napora tijekom prethodnih dana poinjala se pokazivati kod obojice, moda vie kod Domicija koji je vidno soptao. Julije je znao da se njihova bitka jednako vodi u duhu i s pomou maeva, pa nije znao je li rije o jo jednoj lukavtini ili se Domicije doista nalazi u nevolji. inilo se da njegova snaga dolazi u naletima i mijenjala se brzina njegove ruke dok je postajala sve teom. I Sung je bio nesiguran, dvaput je propustio priliku kad je mogao iskoristiti prednost zakasnjele blokade. Nagnuo je glavu u stranu kao da prosuuje, i opet je zadrao Rimljanina na razmaku sa zasljepljujuim nizom pokreta vrkom. Munjevit uzvrat gotovo je okonao dvoboj kad je Domicije rukom plotimice udario po otrici i tako joj brzo promijenio smjer da se Sung bacio na lea. Renije je kriknuo od uzbuenja. Malo je bilo znalaca koji su vidjeli da je pad bio namjeran i pod nadzorom. Nije bilo breg naina da se izbjegne udarac, ali publika je klicala kao da je njihov miljenik pobijedio i urlala je videi gdje se Sung vue poput raka pred Domicijevim udarcima dok se nije, kao udom, opet naao na nogama. Moda je posrijedi bilo razoaranje poto je bio doao tako blizu, ali Domicije je zaustavio nasrtaj trenutak prekasno i Sungov je iljak bljesnuo, zabovi se u meso ispod donjeg ruba Domicijeva oklopa. Obojica su se tada ukipila i gledatelji otrijeg oka jauknuli su zbog izjalovljenih nada dok su njihovi susjedi jo izvijali vratove da vide tko je pobijedio. Krv je kapala niz Domicijevu nogu i Julije je vidio kako mu iz usta tee bujica psovki prije nego to se svladao i vratio na poetni poloaj. Sungovo se lice nije mijenjalo, ali kad su se

dva borca suoila, Domicije je uzvratio kretnju i otvoreno se osmjehnuo kroz iscrpljenost dok su zajedniki pozdravljali publiku. Renije se okrenuo k Juliju sa sjajem u oima. S doputenjem, gospodine. Da sam imao Domicija, moje uvjebavanje novaka ilo bi mnogo bolje. On razmilja dok se bori i oni bi mu morali isto tako odgovarati. Julije je mogao osjetiti kako se napinje svako uho u loi na to spominjanje njegove nove legije. Ako Brut pristane, poslat u ti ga. Obeao sam dati najbolje centurione i nie asnike za taj posao. On e im se pridruiti. Trebaju nam kovai i tavitelji jednako kao poe Renije, ali zastade kad je Julije odmahnuo glavom. Servilija je ustala kad su Brut i Salomin izili na pijesak. Nesvjesno je ustreptala i stisnula ake promatrajui sina. inilo joj se da nekakva strana odbojnost izbija iz kruga obasjana bakljama. Julije je poelio dodirnuti je rukom, ali zatomio je poriv, svjestan znaenja svake njezine kretnje kraj njegova ramena. Mogao je osjetiti njezin miris u nonom zraku i on ga je uznemirio. Njegova ljutnja i zbunjenost gotovo je pokvarila trenutak dok je utiskivao peatni prsten u vosak kladei se za pet tisua zlatnika na Bruta. Uivao je videi izraz na Pompejevu licu i raspoloenje mu se popravilo usprkos Servilijinoj usiljenosti. I Adn je zatomio uasnut pogled kad mu je Julije namignuo. Skupa su pregledali zalihe i shvatili jednostavnu injenicu da je zlato to ga je donio iz panjolske gotovo nestalo. Ako izgubi pet tisua, morat e se osloniti na zajam dok ne proe kampanja. Julije nije htio nita rei mladom panjolcu o crnom biseru to ga je kupio za Serviliju. Osjeao je njegovu teinu u depu na prsima, i toliko se svemu tome veselio da ga je htio predati bez obzira na njezino raspoloenje. Od njegove se cijene malko stresao kad je pomislio kako je umjesto njega mogao nabaviti opremu i namirnice. ezdeset tisua zlatnika. On je lud. To je zasigurno bilo previe nastrano da bi se unijelo u raune. Trgovac se zakleo na krv svoje majke da ne e otkriti svotu, to je znailo da e proi barem nekoliko dana prije nego to ta golema prodaja ne bude poznata u svakoj kui i bludilitu u Rimu. Julije je osjeao kako mu teina bisera natee togu i ponekad je nesvjesno htio pruiti ruku da opipa njegovu oblinu ispod tkanine. I Salomin je promatrao svaku Brutovu borbu, ukljuujui i onu kad je protivnika onesvijestio udarcem ake i zatim mu pustio krv gotovo uvrjedljivim zarezom po nozi. Da se i najbolje osjeao, ipak bi mu bilo drae da ga je zapao Domicije ili pak lijeni Kinez Sung. Promatrao je kako se mladi Rimljanin borio bez imalo predaha, zbog nakane ili taktike, kao da su mu tijelo i miii bili uvjebani da djeluju bez svjesna upravljanja. Kad se s njim suoio preko pijeska, Salomin je progutao suhu pljuvaku, nastojei da se usredotoi na borbu. Oaj ga je ispunio kad je opustio ramene miie i osjetio kako mu pucaju kraste na leima. Znoj mu se slijevao niz elo dok je stajao ekajui da se oglase rogovi. Vojnici su bili doli po njega toga popodneva dok je jeo i odmarao se u skromnom svratitu blizu gradskih zidina. Nije znao zato su ga izvukli na ulicu i tukli dok im se tapovi nisu polomili. Utrljao je guju mast u svaku ozljedu i nastojao ostati gibak, ali ieznuli su i

najmanji njegovi izgledi da pobijedi i samo ga je ponos natjerao da zauzme svoje mjesto. Promrmljao je kratku molitvu na jeziku svoga grada i osjetio da ga je ona smirila. Kad su se oglasili rogovi, reagirao je instinktivno, pokuavajui da se izmakne. Lea su mu se bolno savila i oi su mu se ispunile suzama koje su pretvorile baklje u zvijezde. Naslijepo je podignuo ma i Brut ga je izbjegao. Salomin je jauknuo od boli i nemoi dok su mu pucali ukrueni miii. Pokuao je jo jedan udarac i potpuno promaio. S lica su mu kapale krupne kapi znoja dok je stajao, prisiljavajui se da ustraje. Brut se odmaknuo, mrtei se u nedoumici. Pokazao je prema Salominovoj ruci. Na trenutak Salomin se nije usudio pogledati, ali kad je osjetio da je uboden, oi su mu primijetile plitku ranu na koi i on je kimnuo da se predaje. Ovo mi nije najtea dananja rana, prijatelju. Nadam se da si neduan za druge ozljede, rekao je Salomin tiho. Brut ga je pogledao s nerazumijevanjem dok je dizao ma prema gledateljima, odjednom svjestan zgrena poloaja sitnog ovjeka koji je obino bio veoma okretan. Lice mu se otegnulo u trenutku uasna razumijevanja. Tko je to bio? Salomin slegnu ramenima. Tko moe razlikovati jednog Rimljanina od drugog? Bili su vojnici. Ali to je prolo. Brut je problijedio od gnjeva i sa sumnjom bacio pogled prema loi odakle ga je Julije bodrio. Krupnim je koracima otiao s pijeska, gluh za klicanje u njegovo ime. Za vrijeme dvosatne stanke prije finala, pijesak su istili grabljama dok su mnogi graani poli da se operu i jedu, uzbueno zapodijevajui razgovore. Loa se brzo ispraznila i Julije je primijetio da je senator Prando otiao prije sina koji se zatim s Bibilom izgubio u gomili, jedva kimnuvi ocu kad su pokraj njega proli. Julije je uo Brutov dolazak kad je lelujava masa blizu loe prepoznala svoga prvaka i pozdravila ga s novim oduevljenjem. Iako je drhtao od uzbuenja, Brut je zadrao dovoljno zdrava razuma da zadjene ma u tok prije nego to e se primaknuti uvarima oko loe. Dunost bi ih primorala da ga zaustave, bez obzira na njegov novi poloaj. Julije i Servilija brzo su mu prili i Juliju je estitanje zamrlo u grlu kad je vidio izraz na licu svoga prijatelja. Brut je bio blijed kao krpa od gnjeva. Jesi li ti pretukao Salomina? rekao je resko kad se popeo. Jedva je mogao stajati. Jesi li ti to uinio? Ja poeo je Julije, zaprepaten. Prekinuo ga je iznenadan zveket kad su Pompejevi vojnici zauzeli stav pozora i irom razmaknuli zastor da bi konzul iziao. Tresui se od zatomljenih osjeaja, Brut je pozdravio i ukoio se dok ga je Pompej pogledao od glave do pete.

Ja sam izdao tu zapovijed. Ne zanima me jesi li od toga imao koristi ili ne. Stranac koji ne pozdravlja ne moe oekivati nita bolje i zasluuje jo gore. Da se nije naao meu posljednjom etvoricom, sada bi se ve njihao na povjetarcu. Uzvratio je njihovim zapanjenim pogledima jednakom mjerom. ak se i stranac moe nauiti potovanju, ja bih rekao. A sada, Brute, poi i odmori se za finale. Dobivi otpust, Brut je mogao samo dobaciti pogled isprike svojem prijatelju i majci. Moda je bolje bilo priekati s tim do zavretka natjecanja, rekao je Julije kad je Brut otiao. Neto ga je u Pompejevu gmazovskom pogledu navelo da bude paljiv u izboru rijei. Arogancija toga ovjeka bila je vea nego to je do tada bio toga svjestan. Ili sve skupa zaboraviti, moda? odgovorio je Pompej. Konzul je Rim, Cezare. Njemu se nitko ne smije rugati ili olako s njim postupati. Moda e to s vremenom razumjeti, ako ti graani dadu priliku da stane gdje danas ja stojim. Julije zausti da upita Pompeja je li se kladio na Bruta i umuknu tono na vrijeme prije nego to bi sam sebe unitio. Sjetio se da se Pompej nije kladio; njegov uvrnuti osjeaj asti sprijeio ga je da ne izvue koristi iz dosuene kazne. Odjednom umoran i bolestan od svega, Julije kimnu kao da razumije, pridravajui zastor da Servilija i Pompej mogu proi. Ona ga ni tada nije pogledala, a on je gorko uzdahnuo u sebi poavi za njima. Znao je da Servilija oekuje da joj pristupi nasamo, i premda ga je to uljalo, drugoga izbora nije bilo. Njegova se ruka podignula do bisera i on je zamiljeno opipao njegovu oblinu. Jo zasopljen od jahanja, Julije je duboko udahnuo i zatim pokucao na vrata. Gostioniar je potvrdio da se Servilija vratila u sobu i Julije je mogao uti pljuskanje vode dok se kupala prije posljednjeg dvoboja. Unato uznemirenosti Julije nije mogao odoljeti prvim svilenim srsima uzbuenosti kad je uo kako se pribliavaju koraci, ali zauo se glas ropkinje koja je gostima prireivala kupelj. Julije, odgovorio je na njezin upit. Moda bi njegovi naslovi potaknuli djevojku da se malo bre pomakne, ali du malog hodnika bilo je uiju i sam je sebi donekle smijeno izgledao dok se obraao zatvorenim vratima kao zaljubljen djeak. Lomio je prste dok je ekao. Ali barem je ta gostionica kraj gradskih zidina dovoljno blizu da stigne natrag na vrijeme, pomislio je. Konj mu je vakao sijeno u maloj konjunici, a njemu je trebala samo jedna minuta da Serviliji preda biser, da outi njezine ushiene zagrljaje i s njom se u galopu vrati na borilite za posljednju borbu u pono. Ropkinja je napokon otvorila vrata i poklonila mu se. Julije je mogao vidjeti veselost u njezinim oima kad je kraj njega kliznula u hodnik, ali zaboravio je na nju im su se iza njega zatvorila vrata. Servilija je nosila jednostavnu bijelu haljinu, a kosa joj je bila smotana i svezana na zatiljku. Dio njega udio se kako je imala vremena da naminka lice i namae ga uljem, ali ipak je pohitao k njoj.

Ja ne marim za godine koje nas dijele. Jesu li one bile vane u panjolskoj? upitao je. Prije nego to ju je mogao dodirnuti, ona je podignula ruku drei uspravno lea kao kraljica. Ti nita ne razumije, Julije, i to je jednostavna istina. Pokuao je prosvjedovati, ali ona ga je nadglasala sijevajui oima. Znam da bi ovo nemogue bilo u panjolskoj, ali sve je ondje bilo drukije. Ne mogu objasniti Bilo je kao da se Rim nalazi predaleko, i ti si jedini bio vaan. Kad sam ovdje, osjeam godine, desetljea, Julije. Desetljea izmeu nas. Juer je proao moj etrdeset trei roendan. Kada ti bude u etrdesetim godinama, ja u biti starica sijede kose. I sada imam sijedih, ali prikrivam ih najboljim bojama iz Egipta. Pusti me da odem, Julije. Ne moemo vie dijeliti vrijeme. Ja ne marim za to, Servilija! rekao je otro Julije. Ti si jo lijepa Servilija se neugodno nasmijala. Jo lijepa, Julije? Da, udo je to sam sauvala dobar izgled, iako ti nita ne zna o tome koliko me truda stoji da svijetu pokazujem glatko lice. Na trenutak oi su joj se opustile i ona se borila sa suzama. Kad je opet progovorila, glas joj je bio ispunjen beskrajnim umorom. Ne u ti dopustiti da me gleda dok starim, Julije. Vrati se svojim prijateljima, prije nego to zovnem ovdanje uvare da te izbace. Pusti me da dovrim odijevanje. Julije otvori aku i pokaza joj biser. Znao je da grijei, ali tu je kretnju planirao cijelim putem od borilita i sada je bilo kao da mu se ruka sama ispruila bez svjesne volje. Ona je od nevjerice zaklimala glavom prema njemu. Sad bih se trebala baciti u tvoj zagrljaj, Julije? Trebala bih zaplakati i rei da mi je ao to sam ikada pomislila da si djeak? Tresui se od prkosa zgrabila je biser i bacila ga prema njemu, pogodivi ga u elo. On se trgnuo i uo kako se biser kotrlja u kut sobe, i inilo mu se da taj zvuk beskonano traje. Govorila je polagano, kao da se obraa ovjeku bez zdrava razuma. A sada izii. Dok su se vrata zatvarala iza njega, srdito je protrljala oi i poela traiti biser po kutovima sobe. Kad ga je stisnula prstima, podignula ga je prema svjetlosti svjetiljke i njezin se izraz lica naas smekao. Usprkos ljepoti, bio je tvrd i hladan u njezinoj ruci, kao to se i ona pretvarala da je takva. Servilija je gladila biser jagodicamna svojih dugih prstiju, mislei na Julija. Jo nije navrio tridesetu, i premda se inilo da ne misli na to, trebat e mu ena da mu rodi sinove. Suze su svjetlucale na njezinim trepavicama dok je razmiljala o svojoj uveloj utrobi. Tri mjeseca nije joj tekla krv i ivot se nije u njoj micao. Na trenutak se bila usudila ponadati djetetu, ali kad je izostala jo jedna mjesenica, znala je da je prolo posljednje razdoblje njezine mladosti. Ne e od nje dobiti sina i bolje je bilo odagnati ga prije nego to mu se misli okrenu prema djeci koju mu ona ne moe dati. Bolje nego ekati da on nju odbaci. On se sa svojom snagom tako

lagano i dobro nosi da je znala kako nikada ne e razumjeti njezin strah. Duboko je uzdahnula da se smiri. On e se oporaviti, mladi su se uvijek oporavljali. Kada su se Brut i Sung pojavili u pono, baklje su bile ponovno napunjene uljem i pjeani je krug svijetlio u tami borilita. Kladioniarski su robovi bili tiho povueni i vie se nije primao novac. Mnogi su graani neprekidno pili tijekom poslijepodneva iekujui vrhunac, i Julije je poslao skorotee po dodatne vojnike Desete u sluaju da bude nemira na kraju. Usprkos umoru koji je opsjedao njegov duh, Julije je osjeao trnce ponosa dok je gledao kako Brut posljednji put podie jedan od Cavallovih maeva. Ta je kretnja imala osobno, bolno znaenje za sve njih koji su je razumjeli. Julije je bez razmiljanja prstima stisnuo Servilijinu ruku i zatim ju je ispustio. Njezino e se raspoloenje promijeniti ako Brut pobijedi, bio je uvjeren. Bio je iziao mjesec, blijedi srp je visio nad bakljama u krugu. Iako je bilo kasno, vijest o finalistima brzo je prostrujala gradom i sav Rim je bio budan iekujui konaan ishod. Ako pobijedi, Brut e se proslaviti, i Julije ironino pomisli kako bi tada njegov prijatelj gotovo sigurno zasjeo na mjesto konzula ako bi se kandidirao. im su trubai puhnuli u rogove, Sung je napao bez upozorenja, pokuavajui odnijeti pobjedu u prvim trenutcima. Njegova je otrica bljesnula kad je njome zamahnuo prema Brutovim nogama i mladi ju je Rimljanin odbio u stranu uz zvek kovine. Nije krenuo u protunapad i Sung je naas izgubio ravnoteu. Tanka pukotina njegovih oiju ostala je smirena kad je slegnuo ramenima i opet krenuo naprijed, prosijecajui dugakim maem krivulju u zraku. Ponovno je Brut odbio otricu i zvuk kovine razlegnuo se poput zvona preko utihnule publike. Svi su oarani promatrali taj posljednji dvoboj koji je bio toliko razliit od svega to su prije vidjeli. Julije je jo mogao vidjeti are od srdbe na Brutovu licu i vratu, i pitao se hoe li njegov prijatelj ubiti Sunga ili e sam poginuti dok mu se po glavi motaju misli o lanoj pobjedi nad Salominom. Dvoboj se pretvorio u niz napada i zveketa, ali Brut se nije pomaknuo ni koraka s poetnoga poloaja. Kad ga je Sungova otrica mogla dosegnuti, blokirao ju je kratkim trzajem maa. Kad je udarac bio laan, Brut se nije na nj osvrtao, ak i kad je iljak prolazio dovoljno blizu da je mogao uti kako ree zrak. Sung je teko disao dok je gomila poinjala podizati glas sa svakim njegovim napadom, da bi zamuknula pri udarcu i zatim glasno otpuhivala to je sliilo na izrugivanje. Gledatelji su mislili da Brut tomu ovjeku dri predavanje o Rimu. Dok je Julije promatrao, znao je da se Brut bori sa samim sobom. elio je gotovo oajniki pobijediti, ali nagrizala ga je sramota zbog postupka sa Salominom i jedva je odolijevao Sungu dok je o tome razmiljao. Julije je shvatio da svjedoi nastupu savrena maevatelja. Bila je to zapanjujua istina, ali djeak kojega je neko poznavao sada je postao majstor, vei od Renija i bilo koga drugoga.

Sung je to znao, dok ga je pekao znoj u oima a Rimljanin pred njim i dalje mirno stajao. Sungovo se lice prekrilo nemonim gnjevom. Poeo je gunati pri svakom udarcu, i bez ikakve svjesne odluke nije vie udarao da pusti prvu krv nego da ubije. Julije nije vie mogao to gledati. Nagnuo se preko ograde i glasno viknuo svom prijatelju preko pijeska: Pobijedi, Brute! Za nas, pobijedi! Narod je zaurlao kad ga je uo. Brut je svojom otricom zakvaio Sungovu dovoljno dugo da protivnika udari laktom po ustima. Krv se vidljivo prolila po Sungovoj blijedoj koi i ovjek je uzmaknuo korak natrag, zapanjen. Julije je vidio kako Brut podie ruku i neto govori, a Sung je na to odmahnuo glavom i opet sunuo. Tada je Brut oivio i gledateljima se uinilo da promatraju maku koja se sprema skoiti. Dopustio je da dugaki ma klizne kraj njegovih rebara kako bi probio protivnikovu obranu i zabio gladius niz Sungov vrat sa svom estinom svoga gnjeva. Otrica je nestala ispod srebrena oklopa i Brut je potom krenuo preko pijeska ne pogladavi iza sebe. Sung je gledao za njim s grem na licu. Lijevom je rukom zgrabio otricu pokuavajui viknuti, ali njegova su plua bila trake rasjeena mesa i samo se promuklo krkljanje moglo uti u grobnoj tiini. Publika je poela klicati i Julije se zbog njih stidio. Stajao je i grmio zahtijevajui mir, dovoljno snano da je utiao one koji su ga mogli uti. Ostali su za njima potonuli u napeti muk dok je rimski puk ekao da Sung padne. Sung je ljutito pljunuo na pijesak, dok mu je sva boja otjecala s lica. ak i na udaljenosti moglo se uti kako mu se prekida svaki teki udisaj. Polagano, s beskrajnom pomnjom, otkopao je oklop i pustio ga da padne. Tkanina ispod njega bila je promoena i crna na treperavu svjetlu, i Sung ju je zaueno promatrao, dok mu je pogled svjetlucao preko redova Rimljana koji su ga gledali. Idemo, kopile jedno, apnuo je Renije sam za se. Pokai im kako se umire. Sa samrtnom tonosti Sung je zadjenuo svoj dugaki ma, i tada su ga izdale noge pa je pao na koljena. I dalje ih je sve ukrug gledao, a teki njegovi udisaji bili su kao krici, svaki krai od prethodnoga. Onda je pao a gledatelji su odahnuli, sjedei kao kipovi bogova u asu izricanja presude. Pompej je rupcem obrisao elo, klimajui glavom. Mora estitati svojem ovjeku, Cezare. Nikada nisam vidio boljega, rekao je. Julije ga je hladno pogledao i Pompej je kimnuo kao da potvruje vlastite rijei, zovui uvare da ga otprate do gradskih zidina.

18. POGLAVLJE
Bibil je utke zurio dok je Svetonije koraao gore-dolje po dugakoj sobi gdje je primao posjetitelje. Kao svaki dio kue, soba je bila ukraena po Bibilovu ukusu, i ak dok je gledao Svetonija, uivao je u jednostavnim bojama svake poivaljke i stupova s pozlaenim glavama. Nekako ga je posvemanja istoa uvijek smirivala, i kad bi uao u koju god prostoriju u vili, znao je na prvi pogled je li sve na svojem mjestu. Crni mramorni pod bio je toliko sjajno uglaan da je svaki Svetonijev korak pratila obojena sjena ispod njega kao da hoda po vodi. Bili su sami, ak su i robove otpustili. Vatra se odavno ugasila i zrak je bio dovoljno hladan da im se sleivao dah. Bibil je elio naruiti vino zagrijano uarenim eljezom, ili neku hranu, ali nije se usuivao prekinuti prijatelja u etnji. Poeo je brojiti okretaje dok je Svetonije nizao krupne korake, pokazujui napetost skupljenim ramenima i vrsto stisnutim akama na leima. Bibil je sa zlovoljom podnosio nono iskoritavanje svoga doma, ali Svetonije ga je imao u aci pa je osjeao da se mora pokoravati, iako je sve vie prezirao toga ovjeka. Svetonijev opori glas narui tiinu bez najave, kao da se gnjev nije vie mogao zadravati u njemu. Kunem ti se, Bibile, da sam mogao doi do njega, ja bih ga ubio. Tako mi Jupiterove glave, kunem ti se! Ne govori tako, promuca Bibil prestravljeno. Neke se rijei ne bi smjele izgovarati ni u vlastitoj kui. Svetonije prekide koraanje kao da je izazvan i Bibil potonu natrag na pojastuenu poivaljku. Bijela pjena pljuvake bila se skupila u kutovima Svetonijevih usta i Bibil je zurio u njega nemajui snage da otrgne pogled. Ne poznaje ti njega, Bibile. Ne zna ti kako on glumi ulogu rimskoga plemia, kao i njegov ujak prije njega. Kao da je njegova obitelj bila ita vie od obinih trgovaca! Laska onima koji su mu potrebni, navodei ih da se epire na njegovu tragu kao pijetlovi. Oh, ja bih mu pokazao! Majstor je u pronalaenju onih koji ga vole. Sve utemeljeno na laima, Bibile. Vidio sam to. Zapiljio se u prijatelja kao da oekuje da e mu protusloviti. Njegova tatina toliko bljeti da ne mogu povjerovati kako sam ja jedini koji to primjeuje, dok svi stoje u repu da mu priu i nazovu ga mladim rimskim lavom. Svetonije pljunu na uglaani pod i Bibil tjeskobno pogleda vlanu mrlju sline. Svetonije se nacerio dok mu se ogorenost pretvarala u runu masku na licu. Njima je sve to igra Pompeju i Krasu. Vidio sam to kad smo se skupa vratili iz Grke. Grad je bio siromaan, robovi su bili na rubu najveeg ustanka u naoj povijesti, a oni su Cezara postavili za tribuna. Ve tada sam morao znati da nikada vie ne u vidjeti pravde. Uostalom, to je on uinio da to zaslui? Bio sam ondje kad smo se borili protiv Mitridata, Bibile. Cezar nije bio nimalo vie voa nego ja, iako je na to igrao. Mitridat nam je praktiki

predao pobjedu, ali nikada nisam vidio Julija da se borio. Jesam li ti to spomenuo? Nikada ga nisam vidio ni da je trgnuo ma da nam pomogne kad je krv prtala na sve strane. Bibil uzdahnu. Sve je to ve uo, previe puta da bi brojio. Jednom mu se uinilo da ga opravdava srdba, ali svaki put kad je uo priu o pritubama, Cezar je postajao sve vei nitkov kakvim ga je Svetonije elio prikazati. A panjolska? Oh, Bibile, sve znam o panjolskoj. Odlazi onamo ni s im, a vraa se s dovoljno zlata da se natjee za konzula, ali tko mu je postavio ikakvo pitanje? Zar nije doveo sud pod steaj? Pisao sam ovjeku koji je ondje zauzeo njegovo mjesto i provjerio sam brojke koje je iznio pred Senatom. Obavio sam njihov posao, Bibile, radio sam za one stare budale. to je ovjek rekao? upita Bibil diui pogled s ruku. To je bio nov dio tualjke i zanimao ga je. Gledao je kako Svetonije trai rijei i nadao se da ne e opet pljunuti. Nita! Pisao sam mu nekoliko puta i naposljetku mi je ovjek poslao kratku biljeku, upozorenje da se ne mijeam u poslove rimske uprave. Prijetnja, Bibile, drska mala prijetnja. Tada sam doznao da je jedan od Cezarovih ljudi. Nema sumnje, njegove su ruke prljave kao i ruke ovjeka prije njega. Dobro se pokriva taj Julije, ali ulovit u ja njega. Od umora i gladi Bibil nije mogao odoljeti da ga malko ne bocne. Ako postane konzulom, bit e zatien od sudskoga gonjenja, Svetonije, ak i za kapitalne zloine. Tada ga ne e moi ni dodirnuti. Svetonije se nacerio i oklijevao prije nego to e progovoriti. Sjetio se kako je promatrao tamne ljudske spodobe to su ile prema Cezarovoj kui da umore Korneliju i njezine sluge. Katkada je pomiljao da ga samo to sjeanje sprjeava da ne ene pameu. Bogovi nisu zatitili Julija toga dana. Julije je bio poslan u panjolsku s glasinama o nemilosti, dok je njegovoj lijepoj eni prerezan grkljan. Svetonije je tada pomislio da je napokon utaio svoj gnjev. Kornelijina smrt bila mu je kao ir koji je prsnuo da bi se sav otrov iscijedio iz njega. Svetonije uzdahnu zbog gubitka toga mira. Julije je zlorabio svoj boravak u panjolskoj opljakavi zlato te zemlje. Morali su ga ondje kamenovati na ulici, ali on se vratio i govorio lai bezazlenim puanima i pridobio ih. Njegovo natjecanje u maevanju pronijelo mu je ime po cijelom gradu. Jesu li iznenaeni kad njegov prijatelj pobijedi u nadmetanju maevatelja, Bibile? Ne, oni samo praznoglavo kliu, iako je svatko zdravih oiju mogao vidjeti kako je Salomin jedva mogao doi do oznaena mjesta. To je bio pravi Cezar, onaj koji zna svoj posao. Tono ondje, pred tisuama, a oni to nisu htjeli vidjeti. Gdje je tada bila njegova dragocjena ast? Svetonije se opet ushodao, gazei pri svakom koraku po svojoj odraenoj slici. On ne smije postati konzulom, Bibile. Uinit u ono to moram, ali on ne smije proi. Nisi ti moja jedina nada, prijatelju. Moda odnese dostatan broj glasova u jedinici da ga potue, ali ja u nai drugi nain ako to ne bude dovoljno. Ako te ulove da ini neto poe Bibil. Svetonije ga uutka odlunom kretnjom. Radi svoj posao, Bibile, dok ja radim svoj. Mai gomili, izlazi na sud, odravaj govore.

A ako to ne bude dovoljno? upita on, strahujui od odgovora. Nemoj me razoarati, Bibile. Izdrat e do kraja, osim ako tvoje povlaenje ne bi pomoglo mojem ocu. Traim li previe od tebe? To je sitnica. Ali ako Umoran sam od tvojih primjedaba, prijatelju, odgovori Svetonije blago. Ako hoe, mogu otii k Pompeju i objasniti mu zato nisi dolian da bude rimski konzul. To bi htio, Bibile? Htio bi da on dozna tvoje tajne? Nemoj, ree Bibil dok su ga suze pekle u oima. U takvim prigodama osjeao je samo mrnju prema ovjeku pred sobom. Svetonije je kaljao sve ega bi se dotaknuo. Svetonije se primaknu i uhvati ga rukom ispod brade. I mali psi mogu ugristi, je li tako, Bibile? Pitam se bi li me ti izdao? Da, naravno, kad bih ti pruio priliku. Ali ti bi pao skupa sa mnom, i to tee. I ti to zna, zar ne? Svetonije mu stisnu podvoljak izmeu dva prsta i uvrnu ga. Bibil se stresao od boli. Ti si doista prljavi gad, Bibile. Ali si mi potreban, i to nas povezuje vre nego prijateljstvo, bolje nego krv. Nemoj to zaboraviti, Bibile. Ti ne bi mogao podnijeti muenje, a poznato je da je Pompej u tome temeljit. Bibil se istrgnuo i lagano prstima pritisnuo ozlijeeno mjesto na vratu. Zovni svoju lijepu djecu i naredi im da opet upale vatru. Ovdje je hladno, ree Svetonije zaarenih oiju. U blagovaonici izbornoga stoera Brut je stajao na elu stola i drao pehar gledajui prijatelje. Svi su ustali u njegovu ast, i gorina koju je osjetio zbog Salomina donekle je jenjala u njihovu drutvu. Julije se susreo s njegovim oima i Brut se prisilio na smijeak, postien to je mogao povjerovati da je njegov prijatelj odgovoran za premlaivanje. emu emo nazdraviti? ree Brut. Aleksandrija se nakalja i svi je pogledae. Trebat e nam vie nego jedna zdravica veeras, ali prva mora biti u ast Marka Bruta, prvog maa u Rimu. Svi su se nasmijeili i ponovili njezine rijei, a Brut je uo duboko Renijevo reanje iznad ostalih glasova. Stari mu je gladijator dugo govorio odmah nakon njegove pobjede na natjecanju, i kako je to bio on, Brut je sluao. Brut podie pehar i zagleda se u starca, pretvarajui kretnju u privatno zahvaljivanje. Renije mu se nacerio i Brut je osjetio kako mu raste raspoloenje.

Onda sljedea zdravica mora biti za moju lijepu zlataricu, ree on, koja voli dobra maevatelja na vie naina. Aleksandrija je porumenjela na nastali smijeh i Brut se zagledao u njezin izrez na grudima. Ti si pijan, pohotljive jedan, odgovorila je i oi su joj zasjale od dragosti. Julije naredi da im se opet napune pehari. Za one koje volimo a nisu ovdje, ree on i zbog neega u njegovu glasu svi zamuknue. Kabera je leao na katu s najboljim lijenicima u Rimu kraj sebe, a nijedan nije raspolagao ni s pola njegova umijea. Premda je izlijeio Domicija, starac je odmah nakon toga pao i njegova je bolest bacila sjenu smrti preko cijeloga drutva. Odgovorili su na zdravicu i zatim uutjeli sjeajui se onih koje su izgubili. Julije je pomislio i na Serviliju, njegov je pogled odlutao do prazne stolice koja se za nju uvala. Protrljao je mjesto na elu sjeajui se gdje ga je udario biser. Zar emo prostajati cijelu no? upitao je Domicije. Oktavijan bi ve morao biti u krevetu. Oktavijan je nagnuo pehar i iskapio ga. Rekli su mi da mogu dokasna ostati ako budem dobar, uzvratio je veselo. Julije je toplo pogledao mladog roaka dok su sjedali. Izrstao je u krasna mukarca, iako mu je ponaanje bilo pomalo grubo. ak se i Brut osvrnuo na to koliko je puta Oktavijan vien u Servilijinoj kui, i oevidno je postajao nekom vrstom miljenika onih djevojaka. Julije je promatrao kako se Oktavijan smije neemu to mu je Renije rekao i ponadao se da stari gladijator ne e biti previe okrutan prema izvanrednu samopouzdanju toga mladia. Ali ako mlad ovjek nikada ne bude podvrgnut pravoj kunji, ekat e ga poslije dramatina promjena. Mnogo je bilo stvari koje bi Julije mijenjao u vlastitoj prolost, ali znao je da bi bez njih i dalje bio onaj srditi ponosni djeak kojega je Renije uvjebavao. Uasno je bilo i pomisliti na to, ali nadao se da e Oktavijan barem donekle upoznati bol da ga prevede u zrelost. Poznavao je samo takav nain, i dok je Julije mogao lako zaboraviti svoje uspjehe, znao je da su ga oblikovali njegovi promaaji. Hrana je dola na Julijevim srebrenim pladnjevima podrijetlom iz panjolske. Svi su za stolom bili gladni i dugo vremena nitko nije govorom prekinuo blage zvukove usta koja vau. Brut se nagnuo na stolici i rukom zaklonio podrigivanje. Onda, hoe li postati konzulom, Julije? upitao je. Ako glasuju u dovoljnom broju, odgovorio je Julije. Aleksandrija ti pravi konzulsku kopu za plat. Jako je lijepa, nastavio je Brut. Aleksandrija je naslonila glavu na ruku. Iznenaenje, sjea li se, Brute? Rekla sam da e to biti iznenaenje. to je to tebi tono znailo?

Brut se nagnu i stisnu joj ruku. Oprosti. Ali krasna je doista, Julije. Nadam se da e mi se pruiti prilika da je nosim. Hvala ti, Aleksandrija, odgovori Julije. Volio bih da mogu biti siguran u pobjedu kao Brut. Zato ne bi bio? Izgubio si na Forumu samo jedan sluaj koji nitko ne bi mogao dobiti. A dobio si tri koja si trebao izgubiti. Tvoji ljudi svake veeri na ulicama govore o tebi i izvjea su dobra. Julije kimnu, razmiljajui o dugovima koje je nagomilao da bi to postigao. Zlato koje je dobio od Pompeja ieznulo je za nekoliko kratkih dana kampanje. Usprkos izvanrednoj slavi koju je time postigao, bilo mu ao zbog nekih nepromiljenih trokova, napose zbog kupljena bisera. Jo gore je bilo gledati kako lihvari postaju s njim prisni dok su se dugovi poveavali. Ponaali su se kao da ga djelomice posjeduju i on je eznuo za danom kad e se osloboditi njihovih gramzivih ruku. Rumen od vina, Brut je ponovno ustao. Moramo jo jednom nazdraviti, rekao je. Za pobjedu, za asnu pobjedu. Svi su skoili na noge i podignuli pehare. Julije je poalio to ih njegov otac ne moe vidjeti.

19. POGLAVLJE
Velika se sveanost osjeala u golemu mnotvu koje je izilo iz grada da glasuje. Julije je s ponosom promatrao kako se razvrstavaju po izbornim jedinicama i nose votane tablice do biralinih mjesta gdje su ih diribitores12 spremali u koare za prebrojavanje. Grad se vidio na obzoru, dok se sa zapadne strane daleka zastava na breuljku Janikulu visoko dizala kao znak da je grad siguran i zatvoren dok traju izbori. Nemogue je bilo zaspati prethodne noi. Kad su auguri bili spremni izii i posvetiti zemljite, Julije je bio s njima na gradskim vratima, nervozan i udno lakomislen dok ih je promatrao kako spremaju noeve i vode velikog bijelog bika iz grada. Sad je njegovo klonulo tijelo lealo blizu mjesta gdje je Julije utke stajao pokuavajui procijeniti raspoloenje gomile. Mnogi su mu kimnuli i nasmijeili se dok su pruali glasove da se ubace u vrbove koare, ali Julije je malo u tome uivao. Brojit e se samo glasovi njihovih izbornih jedinica, a kako su bogatiji slojevi prvi glasovali, Prando je ve vodio sa sedam prema etiri ispred Bibila. Nijedna od jedanaest prvih jedinica nije se izjasnila za Julija, i on je osjeao kako mu znoj tee ispod pazuha pod togom kad je poinjala rasti dnevna toplina. Ve je znao da e najtee biti pridobiti glasove najbogatijih slobodnjaka, ali gledati stvarnost svakog izgubljena glasa bilo je gorko iskustvo. Konzuli i kandidati stajali su kraj njega u dostojanstvenoj skupini, ali Pompej nije mogao skrivati koliko mu je zabavno pa je avrljao s robom koji mu je pruao pehar hladna pia.

Julije je s mukom zadravao ugodan izraz na licu. Unato svim njegovim pripremama, rani glasovi su mogli utjecati na kasnije jedinice i ishod bi za njega mogao biti katastrofalan. Po prvi put nakon povratka u grad pitao se to e uiniti ako izgubi izbore. Ostane li u gradu kojim bi vladali Bibil i Prando, to bi bio njegov kraj, u to je bio uvjeren. Pompej bi naao naina da ga uniti, ako to ne bi uinio Svetonije. Bio bi prisiljen moliti poloaj u nekoj oajnoj rupi na rubovima rimskih pokrajina. Julije je nesvjesno klimao glavom dok su njegove misli doticale sve gore i gore mogunosti pratei izvikivanje glasova. Prandovi i Bibilovi pristae klicali su nakon svakog uspjeha i Julije se silom morao smijeiti u znak estitanja, iako se osjeao kao da pije kiselinu. Rekao je samu sebi da nita ne moe uiniti i nakon toga je naao trenutaan mir. Rimljani su glasovali u malenim drvenim pregradcima i predavali preokrenute tablice da diribitores ne vide znakove koje su napravili. Nije moglo biti nikakve prisile na tom stupnju, i svako mito ili spletka postajali su nitavni kad su graani stajali sami i dvaput utiskivali znak uz odabrana imena. Unato tomu ljudi u gomili uli su svaki ishod i svi e uskoro glasovati skupa s mnotvom ispred njih. Na mnogim izborima Julije je vidio kako se siromaniji stalei alju natrag u Rim im bi se postigla veina. Molio se da toga dana ne bude takav sluaj. Cezar, izviknuo je slubenik, i Julije je naglo podignuo glavu da uje. Bilo je to na kraju prvog stalea i on je dobio posljednji njihov glas. Sada e doi na red oni s manje imovine i bogatstva. I dok se smijeio, grizao se iznutra nastojei da to ne pokazuje. Najveu je podrku imao meu najsiromanijima koji su u njemu vidjeli ovjeka koji se sam uspeo do toga poloaja. Ipak, ne osvoji li vie glasova kod bogatijih, njegov narod ne e ni dobiti priliku da zagrebe po vosku kraj njegova imena. Rezultati drugog stalea bili su ujednaeniji i Julije je stao malo uspravnije kad je uo da njegov broj raste s drugima. Prando je vodio ispred Bibila sa sedamnaest prema etrnaest, dok se pet jedinica izjasnilo za Julija poveavajui njegove nade. Vidio je da ne pati samo on. Svetonijev je otac problijedio od izvanredne napetosti i Julije je slutio da njegov susjed eli to mjesto jednako arko kao on. I Bibil je bio nervozan, oi su mu povremeno klizile do Svetonija, gotovo kao da ga moli za milost. Tijekom sljedeeg sata vodstvo se triput mijenjalo i na kraju je Svetonijev otac pao na tree mjesto i daleko zaostao. Julije je vidio kako Svetonije otrim korakom prilazi Bibilu. Debeli se Rimljanin odmaknuo, ali Svetonije ga je zgrabio za miicu i neto mu otro apnuo na uho. Zahvaljujui njegovoj srdbi svi su to uli, a Bibil je pomodrio u licu. Odustani, Bibile. Smjesta mora odustati! zareao je Svetonije na njega, ne osvrui se na Pompejev pogled. Bibil je nervozno kimnuo, sav u gru, ali Pompej je spustio krupnu ruku na njegova plea, kao da ondje nije bilo Svetonija koji se urno odmaknuo da ne doe u dodir s konzulom. Nadam se da ne razmilja o naputanju borilita, Bibile, rekao je Pompej. Bibil je ispustio zvuk koji je mogao biti nekakav odgovor, ali Pompej se nije zaustavio da ga uje.

Postigao si lijep uspjeh u prvim staleima, i to bi mogao jo poboljati prije zavretka. Izdri do kraja i tko zna? Ako i ne uspije, uvijek ima mjesta za stare obitelji u Senatu. Bibil je navukao bolestan izraz preko lica i Pompej ga je potapao udaljujui se od njega. Svetonije se okrenuo ne pokuavajui ga ponovno nagovarati i hladno je gledao kako Bibil dobiva jo tri glasa. Oko podne svaki je glas pozdravljalo klicanje dok su vinari prodavali svoj proizvod ednoj gomili. Julije je osjeao kako je dovoljno sposoban da se opusti i popije pehar vina, ali nije ga mogao okusiti. Razmjenjivao je prazne rijei s Bibilom, a senator Prando drao se postrance i samo ukoeno kimao kad bi mu Julije estitao na osvojenom glasu. Svetonije nije bio nimalo vjet u skrivanju emocija kao njegov otac, i Julije je stalno osjeao njegov pogled na sebi to mu je ilo na ivce. Kad je sunce minulo zenit, Pompej je naredio da se razapnu platna radi hladovine. Stotinu je izbornih jedinica glasovalo i Julije je bio drugi sa sedamnaest glasova ispred Pranda. Kako su stvari stajale, Bibil i Julije e osvojiti mjesta, i svjetina je poinjala otvorenije iskazivati svoje pristajanje, kliui i gurajui jedni druge da bi vidjeli kandidate. Julije je tada vidio kako Svetonije izvlai veliku crvenu krpu ispod toge i njome brie elo. Bila je to udna nametljiva kretnja i Julije se tmurno nasmijeio bacivi pogled prema zapadu gdje se mogla vidjeti zastava na Janikulu. S Janikula se dobro mogao vidjeti itav grad i njegova okolica. Visok jarbol uzdizao se iz kamenog postolja na najvioj toki, i ljudi koji su bdjeli nad sigurnosti grada nikada nisu s njega skidali pogled. Bila je to obino laka dunost i vie je dolikovala drevnim danima kad se grad nalazio u trajnoj opasnosti od okolnih plemena. Te je godine Katilinina urota potvrdila stalnu potrebu da se bdije, i oni koji su drijebom dobili taj zadatak bili su budni i pozorni. Bila su etorica, etiri mladia i dva veterana iz Pompejeve legije. Raspravljali su o kandidatima dok su jeli hladan ruak, uivajui u prekidu uobiajenih dunosti. U suton e zavriti slubu uz zvuke dugakog roga i sveano sputanje zastave. Nisu vidjeli ljude koji su iza njih puzali uz breuljak sve dok kameni nije udario o stijenu i otkotrljao se niz strmu padinu ispod vrha. Mladii su se okrenuli da vide koja ih ivotinja uznemiruje, i jedan je uzviknuo s upozorenjem videi kako se gore veru naoruani ljudi. Bilo ih je sedam: krupni razbojnici puni oiljaka koji su iskesili zube ugledavi malen broj branitelja. Pompejevi su ljudi skoili na noge, razbacavi hranu i prevrnuvi glineni vr s vodom koja je potamnila prano tlo. im su trgnuli maeve bili su opkoljeni, ali znali su svoju dunost i prvi je razbojnik pao kao pokoen kad se previe pribliio. Ostali su nasrnuli reei, ali tada se drugi jedan glas prolomio zrakom. Stanite! Tko se makne poginut e, viknuo je Brut. Trao je prema njima s dvadeset vojnika za petama. ak da je bio sam, bilo bi dovoljno. Malo ih je bilo u Rimu koji ne bi prepoznali njegov srebreni oklop ili osvojeni ma sa zlatnim drkom. Razbojnici su se smrznuli. Bili su to kradljivci i ubojice, i nikakvo ih iskustvo nije pripremilo da se suoe s vojnicima svoga grada. Trebao im je samo asak da se okane napada na zastavu i trkom razbjee u svim pravcima niz strme padine. Dvojica su izgubila tlo pod nogama i

kotrljala se, odbacivi oruje u panici. Kad je Brut stigao do jarbola, bio je lagano zadihan, a Pompejevi su ga vojnici pozdravili zajapurenih lica. Bila bi sramota da nam je izbore prekinula aka lupea, zar ne? rekao je Brut gledajui za sve manjim figurama bjegunaca. Siguran sam da bismo ih Slani i ja mogli zadrati, odgovori jedan Pompejev ovjek, ali ovi mladii su dobri deki i vjerojatno bismo izgubili jednoga ili dvojicu. ovjek zastade kad mu je postalo jasno da nije ba pristojan prema onima koji su im priskoili u pomo. Bilo nam je drago kad smo te vidjeli, gospodine. Zar e ih pustiti da umaknu? Legionar se s Brutom primaknu rubu, gledajui kako napreduju razbojnici ispod njih. Brut odmahnu glavom. U podnoju imam nekoliko jahaa. Ne e stii do grada. Hvala ti, gospodine, odgovori vojnik i tmurno se nasmijei. Nisu ni zasluili. Moe li vidjeti koji kandidat u ovom asu gubi? upita Brut mirei prema tamnoj masi graana u daljini. Mogao je razabrati gdje stoji Julije i vidjeti kako se crvena mrlja pojavljuje na jednom ovjeku pokraj njega. Kimnuo je od zadovoljstva. Julije je imao pravo. Pompejev vojnik slegnu ramenima. Ne moemo mnogo vidjeti odavde, gospodine. Misli li da je crvena krpa bila njihov znak? Brut se nasmija. Nikada to ne emo moi dokazati, zna. Moda bi trebalo pridobiti one lupee s malo zlata, da se okrenu protiv gospodara. Mnogo bolje nego da se njihova trupla ostave strvinarima, to kae? Vojnik se ukoeno nasmijeio. Znao je da njegov general ne voli toga ovjeka, ali srebreni mu je oklop ulijevao strahopotovanje. Moi e svojoj djeci priati kako se razgovarao s najboljim maevateljem u Rimu. Daleko bolje, gospodine, rekao je, ako tako uine. Oh, mislim da hoe. Moji jahai znadu biti veoma uvjerljivi, odgovorio je Brut promatrajui zastavu koja je leprala na povjetarcu iznad njegove glave. Svetonije pogleda najusputnije to je mogao prema zastavi na Janikulu. Jo se vijorila! Zagrizao je donju usnu od ljutnje, pitajui se bi li trebao jo jedanput izvui crvenu krpu ispod toge. Zar su zaspali? Ili su samo uzeli njegov novac i sada sjede u nekoj krmi gdje se opijaju kao svinje? Pomislio je da raspoznaje ljude kako se miu po tamnom hrptu i pitao se jesu li ljudi koje je unajmio mogli vidjeti njegov znak. U tom asu opazi kako mu se Julije smijei, kao da pogledom potvruje da zna svaku njegovu misao. Svetonije pusti da mu ruke padne niz bok i ukoi se, bolno svjestan rumenila koje se razlijevalo po njegovu vratu i obrazima. Oktavijan je leao u visokoj travi, dok je kraj njega na zemlji konj duboko i polagano disao. Mjesecima su extraordinarii uvjebavali konje da budu u neprirodnim poloajima, i sada su trebali samo poloiti ruku na njihove mekane nozdrve da ih smire. Gledali su kako razbojnici klize i skau niz Janikul i Oktavijan se nacerio. Julije je imao pravo rekavi da bi neki ljudi

mogli pokuati spustiti zastavu ako bi izbori krenuli protiv njih. Iako je to bio jednostavan potez, posljedice bi bile katastrofalne. Graani bi pohitali natrag u grad i izbori bi se ponitili. Moda bi itav mjesec dana proao prije nego to bi se opet okupili, a za to bi se vrijeme mogle promijeniti mnoge stvari. Oktavijan je ekao dok se bjegunci nisu primaknuli, zatim je lagano zazvidao, prebacivi nogu preko sedla dok mu je konj ustajao. Preostala dvadesetorica glatko su se uzvinula s njim, naavi se u sedlima prije nego to su im se konji potpuno uspravili. Lupeima se u trku uinilo kao da je pred njima itavo naoruano konjanitvo izronilo iz zemlje. Njih sedmoricu je istog trena obuzela panika te su pali niice ili podignuli ruke na predaju. Oktavijan je isukao ma gledajui ih u oi. Njihov ga je voa obeshrabreno pogledao, zatim okrenuo glavu i pljunuo u visoku travu. Samo naprijed. Zavrimo s tim, rekao je. Usprkos prividnu pomirenju sa sudbinom, lopov je bio potpuno svjestan poloaja jahaa i opustio se tek kad je svaki mogui put uzmaka bio zaprijeen. uo je da ovjek moe biti bri od konja na kratku razmaku, ali dok je gledao sjajne konje oko sebe to mu nije izgledalo vjerojatno. Kad im je oduzeto nekoliko posljednjih maeva, Oktavijan je odvezao kacigu sa sedla i stavio je na glavu. Perjanica se blago njihala na povjetarcu, poveavajui njegovu visinu i dajui mu opasan izgled. Pomisli kako je kaciga vrijedila dobar dio njegove plae koji je otiao na kupovinu. Sada su ga razbojnici listom gledali, ekajui nju s jezom nareenje da budu sasjeeni. Ne oekujem da e se ikada podignuti optunica protiv vaega gospodara, rekao je Oktavijan. Voa je opet pljunuo. Ne znam nikakva gospodara, vojnie, osim moda srebra, rekao je i lice mu je iznenada poprimilo lukav izgled slutei da se neto sprema. Bila bi sramota ako bi se izvukao ak i bez dobrih batina, to kae? bezazleno je upitao Oktavijan. Razbojnici su kimnuli, jer je i najsporiji meu njima poinjao shvaati da ne e doi nareenje da ih pobiju. Ja ga mogu pronai, ako nas pusti, rekao je njihov voa pokuavajui zatomiti nadu. ovjek odrastao u gradu osjeao je nekakav uas pred konjima. Nikada zapravo nije ni vidio koliko su veliki pa se sav stresao kad je jedan zafrktao iza njega. Oktavijan je bacio zveckavu kesicu u zrak i ovjek ju je uhvatio, osjetivi njezinu teinu prije nego to e nestati u njegovim njedrima. Izvrite posao znalaki, rekao je Oktavijan ustuknuvi s konjem da ostavi prolaz za ljude. Neki su pokuali pozdraviti dok su hodali izmeu jahaa i polazili natrag prema gradu. Nijedan se nije usudio pogledati iza sebe.

Prije nego to je glasovala posljednja izborma jedinica, Julije je znao da su on i Bibil osvojili konzulska mjesta za iduu godinu. Sjetio se gibanja pela kad su se senatori okupili oko njih dvojice i on se nasmijeio videi izraz zadovoljstva na Bibilovu licu. Julija su tapali po ramenima i stezali mu ruku bezbrojni ljudi koje je jedva poznavao, i prije nego to je potpuno razumio promjenu u svojem poloaju, primao je pitanja i zahtjeve za budui rok slube, ak su mu govorili koje mu se mogunosti otvaraju za ulaganja. Graani Rima, obavljajui formalnu dunost kao comitia centuriata,13 odredili su dva nova ovjeka kojima e polagano krv sisati, i Julije je osjeao kako ga optereuje i ljuti njihova pozornost. Gdje su ti nasmijeeni pristalice bili kad je vodio kampanju? U usporedbi s plitkom srdanosti lanova Senata, estitke od strane Pompeja i Krasa pruile su mu pravo zadovoljstvo, osobito kad je znao da bi Pompej radije grizao staklo nego izgovorio koju rije. Julije je stisnuo ponuenu ruku ne pokazujui nikakva oduevljenja, dok su mu se misli ve bavile budunou. Bez obzira na to koga su graani izabrali da vodi Senat, konzuli na odlasku imali su i dalje mo u gradu. Samo bi ih budala prezrela u trenutku trijumfa. Gradski slubenik se popeo na malu platformu da raspusti posljednje jedinice. Pognuli su glave dok im je glasno izricao zahvalnu molitvu, zavravajui s tradicionalnom zapovijedi: Discedite!14 Graani su uinili kako im je reeno i rasprili se, smijui se i zbijajui ale dok su se zapuivali prema zapeaenu gradu. Svetonije i njegov otac iskazali su potovanje i Julije je s njima toplo govorio, znajui da je to prigoda za popravljanje mostova koji su porueni za vrijeme kampanje i u prolosti. Mogao je sebi dopustiti takvu gestu i inilo se da Prando prihvaa njegove dobre elje dok se lagano klanjao novoizabranom rimskom konzulu. Njegov sin Svetonije gledao je ravno kroz njega, lice mu je bilo blijedo od poraza. Pompejevi su ljudi doveli konje i Julije je podignuo pogled kad mu je pruena uzda. S lea sivoga konja gledao ga je odozgor Pompej, s neodgonetljivim izrazom lica. Proi e jo sati prije nego to se sastane Senat da potvrdi izbore, Julije. Ako sada pojae s nama, Kurija e biti samo za nas. Kras se sagnuo niz vrat svoga konja da s njim prisnije govori. Hoe li mi jo jedanput povjerovati? Julije je pogledao obojicu, osjeajui meu njima laganu napetost dok su ekali njegov odgovor. Nije oklijevao, uzvinuvi se u sedlo i podiui ruku prema okupljenim ljudima koji su promatrali to se meu njima zbiva. Klicali su mu dok se okretao i pojurio niz prostrano polje s drugom dvojicom, dok je Pompejeva konjanika centurija krenula za njima kao pratnja. Pred njima se razmicalo mnotvo a njihove su sjene padale iza njih.

20. POGLAVLJE
Grad je bio udnovato prazan bez biraa dok su tri ovjeka jahala kroz puste ulice. Julije se sjetio olujne noi kad je siao u zatvorske elije i vidio muenje Katilininih ljudi. Pogledao je Krasa kad su sjahali pred Senatom, i starac je podignuo obrve pogaajui razlog pozornosti. Julije nikada nije uao u senatsku zgradu a da je nisu ispunjavali ljudi u klupama. Izvanredno je odjekivala, vraajui svaki koraaj dok su zajedno zauzimali mjesta kraj govornice. Vrata su ostala otvorena i sunce je prodiralo u obliku zlatne pruge tako da su mramorni zidovi izgledali lagano i prozrano. Julije se naslonio na tvrdu drvenu klupu s osjeajem beskrajna zadovoljstva. Tek je poinjao bivati svjestan svoga izbora i jedva se susprezao da se pri toj pomisli ne nasmijei sam sebi. Kras i ja mislimo da bi nam svima mogao biti koristan privatan razgovor prije zasjedanja Senata, poeo je Pompej. Ustao je i poeo koraati dok je govorio. Ostavljajui po strani cvjetne rijei za publiku, meu nama trojicom ima malo prijateljstva. Postoji potovanje, nadam se, ali nema velike ljubavi. Zastao je, a Kras je slegnuo ramenima. Julije nita nije rekao. Ako ne postignemo nekakav dogovor za sljedeu godinu, nastavio je Pompej, oekujem da e to biti izgubljeno vrijeme za grad. Vidjeli ste kakav utjecaj ima Svetonije na Bibila. itav je Senat godinama sluao njegovo blejanje protiv tebe. Oni e zajedniki odgaati ili ometati sve to predloi tako da se nita ne bude moglo uiniti. To ne e biti dobro za Rim. Julije pogleda ovjeka, sjetivi se kako su se prvi put sreli upravo u toj dvorani. Pompej je bio nenadmaan taktiar na bojitu i u Senatu, ali sada se skupa s Krasom suoavao s gubitkom moi i potovanja to su ih uivali. To je bio pravi razlog toga privatnog sastanka, a ne briga da se to bolje iskoristi Julijeva konzularna godina. Nagodba je jamano bila mogua, ako bi naao uvjete koji e svu trojicu zadovoljiti. Ve sam o tome razmiljao, rekao je Julije. Svetonije je jahao natrag prema konjunicama krme blizu gradskih vrata gdje je uzeo sobu za dan izbora. Njegov je otac jedva s njim progovorio i samo je kimnuo kad mu je Svetonije izrazio aljenje zbog poraza. Senator Prando je brzo i utke pojeo obrok prije nego to e poi gore u sobu, ostavljajui sina da utapa vlastito izjalovljenje nada u jeftinu vinu. Otvorila su se vrata krme i Svetonije podignu pogled, nadajui se da e ugledati Bibila koji dolazi da mu se pridrui. Njegov se prijatelj bez sumnje vratio u svoju palau u sreditu grada i sad ga nije bilo briga ni za to na svijetu dok su ga masirali njegovi privlani robovi. Svetonije jo nije bio poeo uzimati u obzir to sve povlai za sobom izbor Bibila za konzula. Najprije je u panici pomislio kako e zbog imuniteta njegova poloaja izgubiti vlast nad tim ovjekom, ali to je istog asa odbacio. Imao imunitet ili ne, Bibilu e utjerivati strah u kosti mogunost da njegove navike postanu openito poznate u gradu. Moda bi moglo biti i korisno imati debelog prijatelja na elu Senata. To nije bilo ono to je planirao, ali moglo bi biti zanimljivo imati konzula koji e ga slijepo sluati. Doljak je bio stranac i Svetonije ga je zanemario nakon prvog pogleda. Bio je previe pijan da bi se trgnuo kad se ovjek nakaljao i poeo govoriti.

Gospodine, momak u konjunici kae da neto nije u redu s tvojim konjem. On misli da mu se zabio trn u kopito. Dat u da ga biuju bude li tako, odsjekao je Svetonije i naglo ustao. Jedva je primjeivao vrst stisak na ramenu koji je njime upravljao kad su iz krme izili u tamu. Noni je zrak donekle odagnao vinsku maglu iz njegovih misli, i on se istrgnuo iz ruke koja ga je obgrlila kad su uli u niske konjunice. Ondje su bili neki ljudi, previe njih da bi se brinuli o konjima. Cerili su mu se dok je hladna panika obuzimala njegovu uzavrelu krv. to elite? Tko ste vi? proderao se Svetonije. Voa razbojnika istupio je iz sjene i Svetonije je uzmaknuo pred izrazom na licu toga ovjeka. Ovo je samo moj posao, ja odradim ono za to sam plaen, kad mogu, rekao je zakoraivi prema mladom Rimljaninu. Svetonija su vrsto drali za obje miice kad se poeo otimati, a jedna ruka mu je zaepila usta. Voa je prijetei stisnuo ake. Ugasite svjetiljke, momci. Za ovo mi ne treba svjetla, rekao je i u iznenadnoj tami zaulo se potmulo bubnjanje tekih udaraca. Julije poali to se prethodne noi nije naspavao. Pritiskivao ga je umor, ali sada, vie nego ikada, morao je biti otrouman u pregovorima s ta dva ovjeka. Vas dvojica skupa i dalje raspolaete s dovoljno potpore u Senatu da moete provesti sve to elite. Osim ako ne bude konzulova veta, smjesta odgovori Pompej. Julije slegnu ramenima. Nemojte se na to obzirati. Ja u se pobrinuti za Bibila kad doe vrijeme. Pompej trepnu prema njemu a Julije nastavi. Bez te smetnje, dovoljna je vaa stranka u Senatu. Pitanje je samo to vam ja moram dati da bih osigurao vau potporu. Ja ne mislim poe Kras ukoeno, ali Pompej podie ruke. Pusti ga da govori, Krase. Nas dvojica smo o tome dovoljno raspravljali ne naavi rjeenja. elim uti to je njemu na pameti. Julije se osmjehnu zbog njihove pohlepe. Kras eli trgovinu. Mogli bismo mu zajamiti apsolutan monopol u svim rimskim zemljama. Dozvolu na dvije godine, recimo. Imao bi u aci svaku kovanicu u naim posjedima, i vrsto vjerujem da e se ukupno bogatstvo poveati

pod njegovom vrstom rukom. Koliko ja poznajem Krasa, rimska e riznica nabreknuti za manje od godinu dana. Kras se nasmijeio toj laski, ali nije se moglo rei da je naroito ganut. Julije se nadao da e starac pasti u iskuenje kad mu se ponudi samo dozvola, ali nagodba je morala svakoga zadovoljiti ili bi pala na prvom ispitu. Ali moda to nije dovoljno? ree Julije, promatrajui ih pozorno. Pompejeve su oi zasjale od zanimanja a Kras se duboko zamislio. udesno ga je opajala ideja o posvemanjem nadzoru nad trgovinom i znao je bolje nego Julije to bi mogao postii s tim ovlatenjem. Jednim udarcem njegovi bi konkurenti pali na prosjaki tap, a njihove bi kue i robovi otili na drabu. Za kratko vrijeme mogao bi utrostruiti zemljine posjede i raspolagati najveom trgovakom flotom na svijetu. Mogao bi zanemarivati gubitke u olujama i slati svoje brodove u daleke zemlje, u Egipat i Indiju, ak do bezimenih mjesta. Nita se od toga nije pokazalo na njegovu licu. Kras se pomno namrtio da pokae tomu mladiu kako ga jo mora nagovarati, dok mu se duh naslaivao milju na flotu koju e okupiti. A to ti trai za sebe, Julije? ree Pompej s nestrpljenjem. elim est mjeseci u Senatu, da radim s vama uz uzajamnu potporu. Obeanja koja sam dao rimskom narodu nisu bila isprazna. elim provesti nove zakone i uredbe. Neke e promjene uznemiriti tradicionalnije lanove Senata i moram imati vae glasove da nadjaam njihove primjedbe. Narod me je izabrao, nemojmo dopustiti da nas sprijei Bibil ili opor krezubih staraca. Ne vidim koja je moja korist u ovakvoj nagodbi, napomenu Pompej. Julije podie obrve. Osim dobrobiti Rima, naravno. Nasmijeio se da ublai alac kad se Pompej zacrvenio, znajui da bi sve mogao izgubiti s jednim pogrjenim korakom. Tvoje su elje prilino jednostavne, prijatelju moj, nastavio je Julije. Ti hoe poloaj diktatora, iako bi se moda opirao tom imenu. Kras i ja poduprijet emo svaki prijedlog koji podnese u Senatu. Meu nama reeno, mogli bismo imati cijeli Senat pod nogama. To nije sitnica, ree Pompej mirno. Julijev je prijedlog potpuno potkopao njegovu nakanu da ima dvojicu konzula koji e jedan drugoga sprjeavati, ali Pompej nije imao snage da to spomene. Julije kimnu. Ne bih to ponudio kad bih mislio da si manji ovjek, Pompeju. Razmimoilazili smo se u prolosti, ali nikada nisam posumnjao u tvoju ljubav prema ovom gradu, a tko te bolje poznaje od mene? Skupa smo unitili Katona, sjea se? Pod tobom Rim ne e patiti. Laska je moda bila malko oita, iako je Julije na svoje iznenaenje zakljuio da on barem djelomice u nju vjeruje. Pompej je vojskovoa i branit e interese Rima, odluno i snano, iako ih nikada ne e proiriti.

Ja ti ne vjerujem, Cezare, ree Pompej bez uvijanja. Sva ta obeanja mogu se svesti ni na to ako ne budemo vrsto povezani. Zastao je i malko se nakaljao. Trebam tvoj zalog dobre volje, dokaz tvoje potpore koji je neto vie nego zrak. Reci mi to eli, ree Julije i slegnu ramenima. Koliko je stara tvoja ki? upita Pompej. Lice mu je bilo smrtno ozbiljno i Julije je smjesta razumio to hoe rei. Deset godina, odgovorio je. Premlada za tebe, Pompeju. Ne e uvijek biti premlada. Vei se svojom krvlju uza me i prihvatit u tvoja obeanja. Moja je ena u grobu vie od tri godine, a ovjek nije stvoren da bude sam. Kad joj bude etrnaest, poalji mi je i ja u se njome oeniti. Julije protrlja oi. Toliko je mnogo ovisilo o sklapanju ugovora s dvojicom starih vukova. Kad bi njegova ki bila jedan od njegovih vojnika, znao je da bi je rtvovao ne razmiljajui ni trenutka u igri s takvim ulozima. esnaest. Bit e ti mladenka sa esnaest godina, ree naposljetku. Pompeju zasjae oi i on kimnu, pruajui ruku. Julije je osjetio hladnou kad ju je stisnuo. Dobio je obojicu, bude li mogao sloiti zavrne dijelove, ali problem Krasa jo mu je pomuivao misli. U tihoj Kuriji Julije je mogao uti Pompejeve vojnike kako stiu na Forum, i jeka njihovih koraka dala mu je odgovor. I jednu legiju, Krase, rekao je Julije razmislivi na brzinu. Novi orao na Marsovoj poljani, ponosno poboden u tvoje ime. Ljudi koje u pola godine vjebati i s njima pomijeati najbolje svoje asnike. Novait emo ih po svoj zemlji, desetke tisua priprostih ljudi koji nikada nisu imali prilike boriti se za Rim. Oni e postati tvoji, Krase, a mogu ti rei iz iskustva da nema vee privrenosti ili radosti nego to je formiranje legije. Ja u ih ustrojiti, ali ti e nositi generalsku perjanicu. Kras otro pogleda obojicu razmatrajui ponudu. udio je neprestano za zapovjednitvom, naroito poslije katastrofe sa Spartakom, ali ga je sputavala sumnja da ne bi mogao tako lagano zapovijedati kao Pompej i Cezar. Dok je sluao Julija inilo mu se da je to ipak mogue, ali je ipak pokuao govoriti da objasni svoju dvojbu. Julije mu poloi ruku na podlakticu. Ja sam doveo ljude iz Afrike i Grke i od njih napravio vojnike, Krase. Vie u uiniti s ljudima rimske krvi. Katilina je vidio slabost koju moramo ukloniti ako Rim eli napredovati s tvojom trgovinom, zar ne? Prije svega ostaloga, grad treba dobre ljude na zidinama. Kras porumenje. Moda ja nisam ovjek koji bi ih vodio, Cezare, ree kroz stisnute zube. Julije je mogao zamisliti koliko ga je stajalo da to prizna pred Pompejem, ali je odrjeito odgovorio: Nisam ni ja to bio dok mi nisu Marije i Renije, da, i Pompej, pokazali kako se to radi, primjerom i vjebom. Nitko ne uskoi kao zreo ovjek u tu ulogu, Krase. Ja u biti s

tobom na prvim koracima, a Pompej e uvijek biti tu. On zna da je Rimu potrebna jo jedna legija za zatitu. Sumnjam da bi htio ita manje u gradu koji ga slua. Obojica su pogledala Pompeja i on je smjesta odgovorio. to god bude trebao, Krase. Istina je to to kae. Prije nego to su mu mogli iim uzvratiti osim smijekom, Pompej je nastavio. Lijepu sliku stvara za nas dvojicu, Julije. Kras sa svojom trgovinom, ja sa svojom mladenkom i gradom koji volim. Ali nisi nam rekao cijenu svoje velikodunosti. Reci je sada. Kras upade. Prihvatit u ove uvjete, uz dva dodatka. Dozvolu na pet godina, a ne na dvije, i da moj najstariji sin Publije bude uzet u Desetu kao asnik, tribun. Ja sam star ovjek, Julije. Moj e sin voditi tu legiju poslije mene. Na to mogu pristati, ree Julije. Pompej nestrpljivo proisti grlo. Ali to ti eli, Cezare Julije opet protrlja oi. Nije uzimao u obzir vezanje svoje obitelji s Pompejevom lozom, ali njegova bi se ki jednim potezom podignula do najvieg drutvenog poloaja u Rimu. Bila je to potena trgovina. I Pompej i Kras bili su predugo u politici da bi odbili takvu nagodbu, a ono to im je on ponudio bilo je beskrajno bolje nego bijedan gubitak moi i utjecaja, makar i djelomice. Juliju je bila poznata ovisnost o zapovijedanju. Nije bilo veeg zadovoljstva od upravljanja. Kad ih je pogledao, njegove su oi bile svijetle i otre. Kad proe mojih est mjeseci u gradu i kad se zakoni koje elim upiu u zakonike, onda sve postaje jednostavno. elim povesti svoje dvije legije u nove zemlje. Opunomoit u Pompeja i hou da obojica potpiete naredbe koje mi daju potpunu slobodu novaenja vojnika, sklapanja ugovor i donoenja zakon u ime Rima. Izvjea u slati samo ako budem drao da je to prikladno. Nikomu ne u odgovarati osim samu sebi. Hoe li to biti zakonito? upita Kras. Pompej kimnu. Budem li imao konzulovo opunomoenje, bit e. Bilo je takvih sluajeva. Pompej se namrteno zamisli. Kamo e povesti te legije? upita. Julije se nasmijei, ponesen vlastitim oduevljenjem. Koliko se prepirao s prijateljima oko odredita! Ali na kraju je ostao samo jedan izbor. Aleksandar je bio poao na istok i ta je staza dobro utrta. On e krenuti na zapad. elim divlju zemlju, gospodo, rekao je. elim Galiju. Pod punom bojnom opremom Julije je otro koraao kroz no, uputivi se prema Bibilovoj kui. Pompej i Kras su vjerovali da poznaje neki nain kako e uutkati kolegu konzula, ali istina je bila da nije imao jasnu ideju to uiniti da sprijei Bibila i Svetonija koji bi mogli izvrgnuti ruglu njegove planove. Julije je stiskao ake dok je koraao. Odrekao se keri i predao vrijeme i novac i vlast u ruke Pompeja i Krasa. Zauzvrat e imati veu slobodu nego to ju je imao ijedan vojskovoa u povijesti Rima. Scipion Afriki nije imao raspon ovlatenja kakav e Julije imati u Galiji. ak

je i Marije odgovarao Senatu. Julije je znao da ne e dopustiti da mu sve to ispadne iz ruku zbog jednog ovjeka, bez obzira na ono to mora uiniti. Gomila se pred njim razmicala dok je otro stupao. Prestajali su govoriti ljudi koji bi ga prepoznali. Izraz na licu novoga konzula otklanjao je svaki pokuaj pozdravljanja ili estitanja, i mnogi su se pitali kakve su vijesti mogle tako naljutiti ovjeka na sam dan njegova izbora. Julije ih je ostavljao iza sebe da mrmljaju dok se pribliavao velikoj kapiji i stupovima Bibilova doma. Njegova je odluka ovrsnula kad je podignuo aku da lupne po hrastovim vratima. Nitko mu ne e zanijekati taj posljednji korak. Na njegov poziv odazvao se mladi rob s teko nalienim licem to mu je davalo lascivan izgled ak i kad je prepoznao posjetitelja i razrogaio oi od iznenaenja. Ja sam rimski konzul. Je li ti poznat zakon? Rob kimnu sav uasnut. Onda ne zatvaraj vrata preda mnom. Ako dodirne moj rukav bit e mrtav. Doao sam posjetiti tvoga gospodara. Uvedi me unutra. Konzule Djeak je pokuao kleknuti i Julije se izderao na njega. Smjesta! Nalienog djeaka nije trebalo vie poticati. Okrenuo se i gotovo pobjegao od Julija, ostavivi vrata irom otvorena prema ulici. Julije je iao za njim, prolazei kroz prostorije gdje su ga gledale skupine sline djece koja bi se ukipila dok je iao dalje. Jedno ili dvoje njih kriknulo je od zaprepatenja i Julije se u njih zagledao. Zar nije bilo odraslih u toj kui? Njihova odjea vie ga je podsjeala na Servilijine kurve nego Gotovo je izgubio mladog roba iza ugla kad mu je sijevnula misao. Tada je pohitao i rob je poveao brzinu kroz predsoblja i hodnike dok nisu skupa upali u veliku osvijetljenu prostoriju. Gospodaru! zavapio je djeak. Konzul Cezar je ovdje! Julije je zastao, lagano zadihan od srdbe koja je kolala njegovim ilama. Bibil je bio u prostoriji i Svetonije je stajao nagnut nad njim, apui mu neto na uho. Lijepi su robovi stajali uz rubove, a dva su se naga djeaka protezala na podu. Julije je vidio da im lica gore od vina i da su im oi starije nego put. Stresao se kad se licem okrenuo prema Svetoniju. Izii, rekao je.

Svetonije se bio polagano pridignuo kao u transu nakon Julijeva ulaska. Lice mu je bilo podbuhlo i ovjeeno, a zgruana krv zaepila mu je nosnice. Izraz mu je bio ruan od zlobe dok se borio sa sukobljenim osjeajima. Konzul se ne smije dotaknuti, konzul se ne smije zaustaviti. Ni poloaj u Senatu ne bi spasio Svetonija nakon takva prijestupa. Julije nehajno spusti ruku na ma. Znao je da e Bibil biti slabiji bez svoga prijatelja. Julije je to znao i kad nije imao batine koju e zariti u utrobu toga debelog ovjeka. Sada ju je naao. Dok je Svetonije gledao u Bibila traei potporu, nije naao nita drugo osim uasa na konzulovu mesnatom licu. Svetonije je uo kako Julije koraa mramornim podom i dalje je odgaao odlazak, ekajui rije koja e mu dopustiti da ostane. Bibil je gledao kao dijete u zmiju kad se Julije pribliio Svetoniju i nagnuo se prema njemu. Svetonije je ustuknuo korak natrag. Izii, ponovio je Julije mirno i Svetonije je pobjegao. Kad se Julije okrenu prema Bibilu, konzul je progovorio zamuckujui. Ovo je moj d-dom pokuao je rei. Julije je zaurlao na njega i snaga zvuka nagnala je Bibila da se natrake svali na poivaljku. Smee jedno! Usuuje se sa mnom govoriti dok ta djeca sjede kraj tvojih nogu! Da te sada ubijem, to bi bio blagoslov za Rim. Ne, jo bolje, trebao bih ti odsjei posljednju stvar koja te ini mukarcem. Uinit u to, sada. Julije isuka ma i poe prema poivaljci, a Bibil vrisnu i rukama stisnu tkaninu na sebi pokuavajui uzmaknuti. Ronio je gorke suze dok je Julije drao blistavu otricu blizu njegovih prepona. Bibil se smrznuo. Molim te, zacvilio je. Julije je micao otricom gurajui je sve dublje meu nabore tkanine. Bibil se odupro o naslon poivaljke ali dalje se nije mogao povui. Molim te, to god hoe Poeo se guiti u navali jecaja koji su suzama dodavali sjajnu sluz dok mu je lice jedva zadravalo ljudski izraz. Julije je znao da su Suenice sve poloile u njegove ruke. Najhladniji njegov dio uivao je u otkriu takve Bibilove slabosti. Nekoliko probranih prijetnja i taj ovjek ne e vie pomoliti lice u Senatu. Dok jo nije poeo govoriti, jedno se dijete pomaknulo i Julije ga je pogledao. Djeak nije gledao u Julija, nego u svoga gospodara, isteui vrat da bolje vidi. Primijetio je mrnju koja je uasno izgledala na tako mladu licu. Djeakova su se rebra jasno mogla vidjeti i vrat mu je nosio ljubiaste masnice. Julije shvati da je njegova ki iste dobi. Okrenuo se gnjevno prema Bibilu. Prodaj svoje robove. Prodaj ih gdje ih nitko ne e muiti, i poalji mi adrese da ih mogu pojedinano provjeriti. ivjet e sam, ako ti uope dopustim da ivi.

Bibil je kimnuo, dok mu je podvoljak podrhtavao. Da, da, hou nemoj me ukopiti. Iz njega je opet provalila struja bijednih zvukova, i Julije ga je dvaput udario po licu. Glava mu se trznula natrag i tanak mlaz krvi poeo mu je tei preko usana dok je vidljivo drhtao. Ako te vidim u Senatu, ne e te zatititi imunitet, kunem ti se svim bogovima. Pobrinut u se da te odvedu na neko mirno mjesto gdje e te danima ei i lomiti. Molit e ih da te skonaju. Ali ja sam konzul! protisnu Bibil. Julije se nagnu i pritisnu ga vrkom maa prisiljavajui ga da pone dahtati. Samo po imenu. Ne elim imati takva ovjeka u Senatu. Nikada dok sam iv. Isteklo je tvoje vrijeme u onoj kui. Moe li me sada muiti? upita odjednom rob djeak. Julije ga pogleda i vidje da je ustao, pa odmahnu glavom. Onda mi daj no. Ja u ga ukopiti, ree djeak. Julije mu pogleda u oi i vidje u njima samo odlunost. Izgubit e ivot ako to uini, ree Julije blago. Djeak slegnu ramenima. Isplati se, ree on. Daj mi no i to u uiniti. Bibil otvori usta a Julije opako zamahnu maem. Ti uti. Ovdje ljudi vode razgovor. Ti u njemu ne sudjeluje. Okrenuo se prema malom robu i vidio da stoji uspravnije nakon tih rijei. Ne u te zaustaviti, mome, ako tako eli, ali meni je korisniji iv nego mrtav. Barem zasada. Truplo bi znailo nove izbore i novog protivnika koji moda ne bi imao Bibilovih slabosti. Ipak Julije nije rekao djeaku da se udalji. Ti hoe da ostane iv? upitao je djeak. Julije ga je dugo gledao prije nego to e kimnuti. U redu, nastavio je djeak. Ali ja bih elio otii odavde veeras. Mogu ti nai smjetaj, mome. Zahvalan sam ti. Ne samo ja. Svi mi. Ne elimo vie ovdje provoditi noi. Julije ga pogleda s iznenaenjem. Svi vi? Svi mi, ree rob uzvraajui pogled bez ikakva kolebanja. Julije je prvi skrenuo oima u stranu.

Dobro, djeae. Skupi ih kraj izlaznih vrata. Ostavite me naas nasamo s Bibilom i ja u doi za vama. Hvala, gospodine, ree djeak. Za nekoliko trenutaka sva su djeca s njim nestala iz sobe, i jedino se uo zvuk Bibilova muna disanja. Kako si o-otkrio? proapta Bibil. Dok ih nisam vidio, nisam znao da si takav. A da ih i nisam vidio, na tebi se itala krivnja. Julije zaurla: Upamti, doznat u bude li doveo novu djecu u svoju kuu. Ako ujem da je ijedno dijete prolo kroz tvoja vrata, znat u to to znai i ne u te tedjeti. Jesi li razumio? Senat je sada moj. Potpuno. Pri posljednjim rijeima Julije trznu maem i Bibil vrisnu, pomokrivi se od uasa. Jauui hvatao se za sve veu mrlju mokrae obojene krvlju. Julije zadjenu ma i poe prema izlazu gdje se okupilo vie od trideset robova. Svaki je bjegunac drao smotak odjee pod rukom. Oi su im bile krupne i pune straha na svjetlu svijea, a tiina je bila gotovo bolna kad su se svi okrenuli da ga pogledaju. U redu. Noas ete ostati u mojoj kui, rekao je Julije. Nai u vam obitelji koje su izgubile dijete i koje e vas zavoljeti. Srea na njihovim licima posramila ga je vie od svakoga prijekora. Nije bio doao u tu kuu po njih.

21. POGLAVLJE
Ljeto je dolo i prolo sa svojim dugim danima punim posla, ali zima je jo bila daleko kad je Julije uzjahao konja kraj Kvirinalskih vrata, spreman da se pridrui legijama na Marsovoj poljani. Pogledao je oko sebe dok je hvatao uzdu, pokuavajui urezati u pamenje tu posljednju sliku grada. Tko zna koliko e se dugo morati zadrati u dalekoj Galiji? Rijetki trgovci i putnici koji su bili u malenom rimskom taboru u krajnjem podnoju Alpa govorili su da je to surovo mjesto, hladnije od svih krajeva koje su upoznali. Julije je iskoristio zajmove da kupi krzna i namirnice za deset tisua vojnika. Znao je da e se na kraju svoditi rauni, ali nije dopustio da mu misao na dug pokvari posljednje trenutke u njegovu gradu. Kvirinalska su se vrata otvorila i Julije je mogao kroz njih vidjeti Marsovu poljanu s vojnicima koji su ga strpljivo ekali u sjajnim etvorinama. Julije je sumnjao da igdje postoji legija kakva je Deseta, a Brut se teko muio da od unovaenih ljudi stvori neto vie. Nijednomu nije bio odobren dopust gotovo godinu dana i dobro su iskoristili to vrijeme. Juliju se svidjelo ime koje je Brut za njih izabrao. Trea galska legija otvrdnut e u zemlji po kojoj je dobila ime. Brut i Oktavijan uzjahae pokraj njega, dok je Domicije posljednji put provjeravao sedleni kolan. Julije se u sebi nasmijeio gledajui njihove srebrene oklope. Sva tri su ovjeka stekla pravo da ih nose, ali pruali su neuobiajen prizor na ulicama blizu gradskih vrata i ve je ondje bila skupina derana koji su doli da ih pokazuju prstom i u njih bulje. I mogli su to

initi. Svaki dio njihove opreme blistao je poput laka iznad birane odjee i Julije je osjeao srhe uzbuenja to s tim ljudima jae za Rim. Da je Salomin poao s njima, bilo bi savreno, pomisli Julije. Kad nije mogao nagovoriti sitnoga borca da poe s njima na put u Galiju, bilo je to jo jedno od tisuu aljenja zbog kojih se grizao u sebi. Salomin je dugo govorio o rimskoj asti a Julije je sluao. To je bilo sve to mu je mogao ponuditi nakon Pompejeva sramotnog postupka prema njemu, ali nije navaljivao nakon prvog odbijanja. Mjeseci u Senatu nadmaili su Julijeve nade, i trijumvirat se drao bolje nego to je imao pravo oekivati. Kras je poeo dominirati u trgovini i njegova je velika flota ve nadmaivala sve to je ikada Kartaga izvela na more. Njegovoj legiji sastavljenoj od utokljunaca dali su ve nekakav oblik najbolji asnici iz Desete, a Pompej e nastaviti taj rad kad oni odu. Tri su ovjeka izgradila meusobno potovanje s puno zavisti tijekom mjeseci zajednitva, i Julije nije poalio zbog nagodbe koju je s njima uglavio. Poslije izborne noi Bibil nije vien u Senatu ni na jednom sastanku. Gradom su se irile glasine o dugotrajnoj bolesti, ali Julije je utio o onome to se dogodilo. Odrao je obeanje zadano djeci, poslavi ih da odrastu na sjeveru u obiteljima koje su ih zavoljele. Njegov osobni sram to je iskoristio njihovu nesreu potaknuo ga je da ih otkupi, iako su zbog toga patila njegova novana sredstva povrh svega drugoga. Ali taj mu je jednostavni in pruio vie zadovoljstva nego gotovo ita drugo tijekom mjeseci konzulata. Brute! zazvao je neki glas naruivi trenutak. Julije okrenu konja na mjestu, a Brut se glasno nasmijao videi kako se Aleksandrija probija kroz gomilu prema vratima. Kad je dola do njega, propela se na prste da dobije poljubac, ali Brut se prignuo i podignuo je u sedlo. Julije je pogledao u stranu da ih ne gleda. Teko mu je bilo ne pomisliti na Serviliju videi koliko su oni sretni to su zajedno. Kad se Aleksandrija opet spustila na tlo, Julije je primijetio da nosi platneni smotak. Uzvio je obrve kad ga je pruila njemu, pocrvenjevi od neugodnosti to je bio svjedokom njihova zagrljaja. Julije uze smotak i polagano ga razmota, zaudivi se kad je ugledao kacigu izraenu s izvanrednom vjetinom. Bila je od uglaana eljeza i sjajila se od ulja, ali najudnija je stvar bila puno lice oblikovano tako da slii na njega. Julije s potovanjem podie kacigu iznad glave i zatim je spusti, pritiskujui pomino lice dok nije kljocnulo. Pristajalo mu je kao druga koa. Oi su bile dovoljno velike da lako vidi na sve strane, a po ponaanju svojih drugova znao je da kaciga ostavlja dojam kakav je Aleksandrija eljela. Ima hladan izraz, promrmlja Oktavijan zurei u njega. Brut kimnu i Aleksandrija se uhvati rukom za Julijevo sedlo da s njim govori nasamo. Mislila sam da e ti bolje tititi glavu nego kaciga koju obino nosi. Na vrhu ima utor za perjanicu, ako je hoe. Nita slino ne postoji u Rimu. Julije je pogleda kroz eljeznu masku, poalivi u jednom bolnom trenutku to ta djevojka ne pripada njemu nego njegovu prijatelju.

Savrena je, rekao je. Hvala ti. Prignuo se i zagrlio je, osjetivi jak miris kojim se sluila. Tada ga je obuzeo poriv i skinuo je kacigu kad se ona odmaknula, dok mu se lice zarumenjelo od neega to nije bilo samo dnevna vruina. Legija e malo dulje priekati, uostalom. Moda jo ima vremena posjetiti Serviliju prije odlaska. Aleksandrija, moram te zamoliti da nas ispria, ree Julije. Gospodo? Imam jo neto obaviti u gradu prije nego to se pridruimo vojnicima. Domicije se vinu u sedlo umjesto odgovora a druga se dvojica pripremie krenuti. Aleksandrija posla poljubac Brutu dok je Julije zabadao pete u konjske slabine te su sva etvorica otkasala cestom, dok se gomila sklanjala ispred njih. Kad su se pribliili Servilijinoj kui, Brut je izgubio dio ara koji mu je udijelila Aleksandrija. U najmanju ruku, on je bio odahnuo kad je zavrila veza izmeu Julija i njegove majke. Ali sada, videi gorljiv izraz na prijateljevu licu, zastenjao je u sebi. Morao je znati da se Julije ne e tako lako predati. Jesi li siguran? upitao ga je Brut dok su sjahivali pred vratima i predavali konje u ruke njezinih robova. Jesam, odgovori Julije i otro zakorai unutra. Kao konzul, mogao je ii kamo god je htio u gradu, ali sva etvorica su bila poznata u toj kui na razne naine, pa su se Oktavijan i Domicije zaustavili u pokrajnjim sobama da se sa svoje strane pozdrave s miljenicama kad im se pruila prigoda. Brut se svalio na dugaku poivaljku i udobno namjestio. Jedini on nikada nije posjetio tu kuu ni zbog ega drugoga nego da posjeti majku. Bilo je neega neodreeno rodoskvrna u toj pomisli i on se nije osvrtao na interes njezinih djevojaka. U svakom sluaju, tu je Aleksandrija, rekao je sam sebi krjeposno. Julije je urno proao kroz hodnike do Servilijinih odaja. to e joj rei? Mjesecima nisu govorili, ali postojala je arolija odlaska, kad nema straha od posljedica to bi im moglo pomoi da nau barem neku vrstu prijateljstva. Osokolio se kad ju je ugledao. Nosila je tamnomodar plat koji joj je ostavljao gola ramena i on se nasmijeio kad je vidio svoj crni biser optoen zlatom na blagoj izboini njezinih grudi. Aleksandrija zasluuje svoj ugled, pomislio je. Ja odlazim, Servilija, rekao je prilazei k njoj. U Galiju. Na gradskim vratima sam pomislio na tebe. Uinilo mu se da vidi kako smijeak dodiruje njezina usta kad je stigao do nje i to ga je ohrabrilo. Nikada nije izgledala tako lijepo kao tada, i znao je da mu ne e biti teko sjetiti se njezina lica na dugim marevima koji ga ekaju. Uhvatio ju je za ruke i stisnuo ih, gledajui je u oi. Zato i ti ne poe? rekao je. Mogao bih ukljuiti u povorku najbolju koiju u Rimu. Na jugu Galije postoji rimsko naselje, i mogla bi biti sa mnom.

Da ne bi morao traiti kurve, Julije? ree ona tiho. Jesi li zabrinut to e initi bez ene tako daleko od zaviaja? On je zinuo od uenja, videi hladnu oporost koja ga je gotovo uplaila svojom estinom. Ja te ne razumijem, rekao je. Istrgnula je ruke i on se zaljuljao. Bio je dovoljno blizu da omirie njezin parfem i to ga je izluivalo. Nije mu doputeno da je dotakne nakon to je svaki njezin dijelak bio njegov. Osjetio je kako u njemu narasta gnjev. Ti si okrutna, Servilija, promrsio je, a ona mu se nasmijala. Zna li ti koliko sam naputenih ljubavnika vidjela kako viu u ovoj kui? ak i konzul, Julije? Ili misli da su oni previe moni za takvu predstavu? to god si htio od mene, toga ovdje nema. Jesi li razumio? Negdje iza nje Julije je uo muki glas. Ukoio se. Kras? Je li on ovdje? Servilija zakorai naprijed i poloi ruku na njegove prsi. Zubi su joj zasjali kad je progovorila a iz glasa joj je nestala sva njenost koju je volio. Tebe se ne tie s kim se ja viam, Julije. Julije je gubio strpljenje stiui ake od nemona bijesa. Pomislio je od muke da joj strgne biser s vrata, a ona se tada odmaknula kao da je to osjetila. Sad e biti njegova kurva? Barem ti je blii po godinama, rekao je Julije. Snano ga je pljusnula, a on joj je istodobno uzvratio udarac zakrenuvi glavu tako da su se zvukovi gotovo spojili. Servilija zagreba drugom rukom po njegovim oima, ostavivi tragove noktiju na obrazima, a Julije zarea na nju i prijee u napad. Bio je slijep od bijesa kad je ona napokon uzmaknula pred njim, ali tada ga ja napustio gnjev da bi ostao prazan i zadihan, s gorinom na licu. Kap krvi pala mu je s brade gdje ga je ogrebla. Pogledom je slijedio tu kap. To si dakle ti, Julije, rekla je stojei ukoeno pred njim. Vidio je kako njezina usta ve poinju oticati i tada ga je preplavio stid. Ona se nacerila. Pitam se to e moj sin rei kad ga opet vidi. Oi su joj sjale od zlobe i Julije je potresao glavom. Bio bih ti dao sve, Servilija. Sve to bi poeljela, rekao je njeno. Ona je tada otila od njega, ostavivi ga sama.

Brut je stajao kad se Julije vratio kroz pokrajnje sobe u kui. Oktavijan i Domicije bili su s njim i Julije je po njihovim izrazima znao da su uli. Brut je bio blijed, u oima nije imao ivota, i Julije je nehotice osjetio trnce straha kad je pogledao prijatelja. Jesi li je udario, Julije? upita Brut. Julije dodirnu okrvavljen obraz. Ne u se pred vama opravdavati, ak ni pred tobom, odgovori on, krenuvi da proe mimo njih trojice. Brut spusti ruku na pozlaeni drak koji je osvojio, a Domicije i Oktavijan dodirnue svoje drke, zakoraivi da stanu izmeu njega i Julija. Nemoj, uzviknu Domicije. Odstupi za jedan korak. Brut otrgnu pogled s Julija i prebaci ga na ovjeka koji se s njim suoio s takvom prijetnjom. Zar doista misli da bi me mogao zaustaviti? ree on. Domicije mu uzvrati otar pogled. Ako budem morao. Zar misli da e se ita promijeniti ako trgne ma? Ono to se dogaa meu njima ne tie se nimalo vie tebe nego mene. Pusti to na miru. Brut odmaknu ruku s maa. Zaustio je da neto kae a onda je proao mimo njih i iziao do konja te skoio u sedlo i podbo ivotinju da potri kasom prema vratima. Domicije rukom obrisa znoj s ela. Pogleda prema Oktavijanu i vidje mu na licu zabrinutost to se naao izmeu sila kojima se nije mogao oduprijeti. Smirit e se on, Oktavijane, moe s tim raunati. To e se iznojiti iz njega na maru, ree Julije gledajui za prijateljem. Nadao se da je to istina. Opet dodirnu obraz i trznu se. Ovo nije najbolji znak, promrmlja za sebe. Idemo, gospodo. Dovoljno sam se nagledao ovoga grada da mi dugo potraje njegova slika u pamenju. im prekoraimo crtu na gradskim vratima, oslobodit emo se svega toga. Nadam se, odgovori Domicije, ali Julije ga nije uo. Kad su dokasali do Kvirinalskih vrata, Brut se nalazio pod njihovim svodom u hladu. Julije vidje da su mu oi zakrvavljene rupe u pogubnom izrazu lica i on zaustavi konja kraj njega. Pogrijeio sam to sam se vratio da je posjetim, Brute, ree Julije promatrajui ga pozorno. Volio je svoga prijatelja vie nego ikoga na svijetu, ali da se njegova ruka pomaknula prema drku maa, Julije je bio spreman podbosti konja ravno na njega da suzbije napad. Svaki mu je noni mii bio napet kad je Brut podignuo pogled. Legije su spremne za mar. Vrijeme je, rekao je Brut. Oi su mu bile hladne i Julije polagano odahnu dok su mu rijei zamirale u grlu.

Onda nas povedi, rekao je blago. Brut je kimnuo. Bez rijei je projahao kroz vrata na Marsovu poljanu, ne okreui se. Julije je petama pritisnuo konja da ga slijedi. Konzule! zauo se uzvik iz gomile. Julije glasno zastenja. Zar tomu nema kraja? Hladovina je bila tako blizu, mamei ga. Mrgodno je pogledao skupinu ljudi koji su pritrali konjima. Voa im je bio lihvar Herminije, i im ga je Julije prepoznao, eznutljivo je pogledao prema vratima. Gospodine, drago mi je to sam te uhvatio. Sigurno nisi namjeravao napustiti grad a da ne plati dugove? ree Herminije zasopljen od napora. Prii ovamo, ree Julije dajui ovjeku znak. Poveo je korakom konja kroz hladovinu vrata i zatim na Marsovu poljanu, a Herminije je poao s njim ne razumijevajui to se zbiva. Julije pogleda ovjeka odozgor. Vidi li onu crtu to su je vrata izdubila u kamenu? upita ga. Herminije bezizraajno kimnu i Julije se nasmijei. Dobro. Onda ti mogu rei da sam i posljednji bakrenjak koji sam mogao uzajmiti ili isprositi potroio da opremim svoje ljude za Galiju. Same namirnice i volovi i magarci to ih nose stoje malo bogatstvo. Sol, koa, eljezni kalupi, zlato za podmiivanje, konji, koplja, sedla, atori, orue popis je beskrajan. Gospodine? Hoe li kazati zausti Herminije poinjui razumijevati. Kaem ti da su u asu kad sam prekoraio onu crtu svi moji dugovi ostali iza mene. Ali moja rije vrijedi, Herminije. Platit u kad se vratim, na moju ast. Ali danas ne e ni novia dobiti od mene. Veselit u se tvojem povratku, konzule. Naravno, Herminije, odgovori Julije nagnuvi glavu u ironian pozdrav. Kad je lihvar otiao, Julije je posljednji put pogledao natrag kroz vrata. Problemi grada nisu ga se vie ticali, barem za neko vrijeme. Sada, rekao je okreui se prema Domiciju i Oktavijanu, idemo na sjever.

DRUGI DIO
Galija

22. POGLAVLJE
Pa zato onda ostaje s njim? upita Kabera. Ratnik u srebrenom oklopu pokraj njega jedva je pokazivao ikakve slinosti s nekadanjim mladiem i malo bi se drugih u taboru usudilo postaviti Brutu takvo pitanje. Promatrali su kako se Julije penje uz hrastove stube do strijelaca na zidu navrh utvrde koju su podignuli. Brut je bio predaleko da bi razabrao pojedinosti, iako je mogao vidjeti kako sunce odsijeva s Julijeva prsnog oklopa. Naposljetku je Brut odvratio oi i otro pogledao Kaberu kao da se odjednom sjetio njegove nazonosti. Pogledaj ga, uzvratio je. Prije manje od dvije godine napustio je ni s im panjolsku, a sada je konzul s neogranienim ovlastima Senata. Tko me je drugi mogao dovesti ovamo da zapovijedam svojom vlastitom legijom? Koga bih drugoga po tvojem miljenju trebao slijediti? Glas mu je bio ogoren i Kabera je strahovao za dva ovjeka koja je poznavao kao djeake. uo je pojedinosti o Julijevu rastanku sa Servilijom, iako njezin sin nikada nije o tome govorio. elio je upitati Bruta, barem da procijeni tetu koja je zbog toga nastala.

On ti je najstariji prijatelj, ree Kabera, a Brut kao da se uzvrpoljio na te rijei. A ja sam njegov ma. Kad hladno pogledam to je postigao, zavrti mi se u glavi, Kabera. Jesu li ludi oni u Rimu kad ne vide njegovo astohleplje? Julije mi je kazao kakvu je nagodbu s njima uglavio, i jo ne mogu u to povjerovati. Misli li Pompej da je bolje proao, pitam se. ovjek moda ima pod sobom grad, ali u njemu prebiva kao stanar koji eka vlasnika da se vrati doma. Narod to zna. Vidio si gomile koje su dole na Marsovu poljanu da vide kako odlazimo. Pompej mora biti budala ako misli da e se Julije zadovoljiti i s im manjim od krune. Tada je zamuknuo, gledajui po navici naokolo da vidi moe li ga tko uti. Naslonili su se na utvrdu koja se mjesecima gradila. Dvadeset milja zida i zemlje, i nigdje manja visina od tri ovjeka. Utvrda se dizala iznad rijeke Rhone i dominirala njezinim tokom oko sjeverne granice rimske provincije. Bila je to vrsta brana poput Alpa na istoku. Dovoljno je kamenja i eljeza bilo nagomilano na zidu da se potopi svaka vojska koja bi pokuala prijei rijeku. Legije su bile samopouzdane dok su odravale strau, iako nijedan ovjek ondje nije vjerovao da bi Julije bio zadovoljan obranom, naroito otkad je donio onaj dokument. Pokazao ga je pretoru malene rimske provincije koja se pripila uz podnoje Alpa, i ovjek je problijedio kad ga je proitao, dodirujui s potovanjem peat Senata. Nikada nije vidio tako neodreeno sroeno nareenje i mogao je samo pognuti glavu dok je razmatrao dublji smisao. Pompej i Kras nisu se poigravali rijeima oko pojedinosti, doista. Brut je znao da je Julije diktirao Adnu pismo i zatim ga poslao njima da ga potvrde i dadu na glasovanje u Senatu. Bilo je kratko i zaokrueno unutar Julijevih ovlatenja u Galiji, i svaki njegov legionar je to znao. Kabera je protrljao mlohave miie na obrazu i Brut ga je saalno pogledao. Nakon Domicijeva izljeenja starac je osjeao slabost od koje mu se lice objesilo na jednu stranu i pola njegova tijela bilo je gotovo nekorisno. Nikada vie ne e nategnuti luk, a na maru preko Alpa nosili su ga vojnici Desete na nosiljci. Nijednom se nije poalio. Brut pomisli kako ga na ivotu dri samo njegova znatielja. Jednostavno ne eli umrijeti dok ima to vidjeti, a Galija mu je bila divljija i neobinija negoli ijedna druga zemlja. Osjea li bolove? upita Brut. Kabera slegnu ramenima koliko je mogao i spusti ruku s lica. Jedna mu je vjea pala kad je uzvratio pogled, i povremeno bi dodirnuo lijevi kut usta da obrie pljuvaku prije nego to bi mogla pasti. Ta je kretnja postala dijelom njegova ivota. Nikad mi nije bilo bolje, voljeni rimski generale kojega sam poznavao kao malog mrkavca. Nikad bolje, iako bih volio vidjeti okolicu s vrha pa bi mi moda trebao netko da me gore uznese. Obuzela me je slabost a uspon zahtijeva par jakih nogu. Brut ustade. I ja sam se spremao poi, sada kad se Helveani okupljaju na suprotnoj obali. Kad uju da im Julije ne e dopustiti prolaz kroz nau malu provinciju, mogao bi nastati zanimljiv prizor. Idemo, stare. O bozi, pa ti nema nikakve teine!

Kabera je pristao da se nae na Brutovim leima i generalove su jake ruke vrsto stezale njegove noge dok se on drao desnom rukom. Druga je ruka nemono visjela. Mora uzeti u obzir kvalitetu tereta, Brute, a ne teinu, rekao je, i premda je njegova bolest pomutila te rijei, Brut je razumio i nasmijeio se. Julije je stajao na vrhu bedema gledajui preko brzih voda Rhone koja se mjestimice pjenila od snage proljetnih bujica. Na drugoj strani iroke rijeke vidik je bio ispunjen ljudima: mukarci, ene i djeca. Neki su sjedili i ljuljali noge u vodi kao da ne razmiljaju ni o emu ozbiljno nego se preputaju poslijepodnevnoj dokolici. Djeca i odrasli nosili su jednostavnu odjeu, opasani pojasom ili uzicom. Meu njima je vidio ute i crvene kose, kao i obinije smee. Tjerali su sa sobom volove i magarce koji su nosili velike koliine hrane i potreptina za toliku vojsku u pokretu. Julije je razumio njihove tekoe, pamtei probleme koje je imao kad je trebalo prehraniti legije pod njegovim zapovjednitvom. Kraj toliko gladnih usta, oni se jednostavno nisu mogli dugo zadrati na jednom mjestu, i morali su otimati sve ivo krajevima kuda su prolazili, zatirui stoku za itave generacije. Helveani su za sobom ostavljali siromatvo. Njihovi su se vojnici isticali, nosei svojevrsne oklope od tamne koe. Gibali su se u mnotvu, viui na one koji bi se previe pribliili rijeci. Julije je promatrao kako jedan od njih izvlai ma i slui se plosnatom stranom da naini prostor za amac koji su donosili. Bio je to kaotian prizor i Julije je mogao uti kako se neki napjev razlijee hladnim zrakom, dok su svirai bili negdje u gomili, skriveni od pogleda. Helveani su spustili amac uz ritam napjeva i drali ga mirno u pliini dok su veslai zauzimali mjesta. Usprkos tomu to su bila po trojica sa svake strane, Julije je vidio da e se morati teko boriti protiv struje koja je prijetila da ih odnese nizvodno. Bila je smijena ideja da e potom uslijediti provala, i nije bilo nikakve napetosti meu Rimljanima koji su ih promatrali. ak i gruba procjena njihova broja u centurijama bila je nemogua. Juliju je reeno da su Helveani spalili zemlju iza sebe da bi sili na jug, i on nije u to posumnjao. Ako ih nita ne zaustavi, njihov put prolazi tono kroz usku rimsku provinciju u podnoju Alpa. Nikada nisam vidio takvu seobu, ree Julije gotovo za se. Rimski asnik kraj njega pogledao ga je dok je to govorio. On je pozdravio legije koje je Julije doveo sa sobom, posebno veterane Desete. Nekim ljudima u isturenom trgovakom uporitu bilo je krivo to se s Julijevim dolaskom promijenila vlast, ali drugima je ta novost bila poput iznenadna dotoka energije u njihov drevni grad. Kad su se razgovarali izmeu sebe, u njihovim se odnosima osjeala suspregnuta radost i novo samopouzdanje. Ne e vie morati podnositi prijezir galskih trgovaca i pritom znati da ih oni podnose ali nipoto ne prihvaaju. Rim je jedva vodio rauna o tom uporitu sa samo jednom legijom, i da nije bilo trgovine vinom provincija je mogla biti potpuno zanemarena. Oni koji su jo sanjali o napredovanju i karijeri doekali su Cezara rairenih ruku, a nitko vie od njihova zapovjednika Marka Antonija. Kad mu je Cezar predao nareenja Senata, general nije mogao odoljeti smijeku koji se razlio njegovim licem.

Onda emo barem vidjeti akciju, rekao je Juliju. Napisao sam toliko pisama i poinjao sam ve gubiti nadu. Julije je bio pripreman na obeshrabrenost, ak i na prijetnju neposluha. Doao je u rimski grad s licem poput munje da nametne svoju volju, ali na takav odgovor napetost je ieznula i on se glasno nasmijao iskrenom zadovoljstvu Marka Antonija. Odmjerili su jedan drugoga i obojica su nala neto to im se svidjelo. Julije je oarano sluao generalovo kratko izvjee o provinciji i tegobnu primirju s mjesnim plemenima. Marko Antonije nije prikrivao nijedan problem s kojim se suoavaju, ali govorio je s dubokim uvidom u stanje stvari i Julije ga je smjesta ukljuio meu svoje savjetnike. Ako su drugi bili kivni zbog nagla uspona novog ovjeka, to nisu pokazivali. Marko Antonije je bio u provinciji ve etiri godine i podrobno je oslikao mreu saveza i zavada u pravoj movari trgovine i nevoljama djelotvorne uprave. Nije to toliko seoba koliko osvajaki pohod, gospodine, rekao je Marko Antonije. Svako manje pleme izgubit e svoje ene, svoje ito, sve. Osjeao je strahopotovanje prema ovjeku kojega je poslao Rim, ali bilo mu je reeno da slobodno govori i on je uivao u novom poloaju to mu ga je udijelio meu vlastitim ljudima. Onda se ne mogu suzbiti? upitao je Julije promatrajui lelujavo mnotvo na drugoj obali. Marko Antonije pogleda dolje s bedema legije koje su bile rasporeene u punom bojnom poretku. Proli su ga ugodni srsi pri pomisli na snagu koja lei u onim etvorinama. Julije je doveo deset tisua ljudi, i jo su tri legije pozvane iz sjeverne Italije. To je vie nego ita drugo pokazivalo nova Julijeva ovlatenja kad je trebao samo poslati jahae da im odnesu prijepise njegovih nareenja da bi se vratili u usiljenom maru preko Alpa s petnaest tisua vojnika. Ako ih suzbijemo, poumirat e od gladi ove zime, gospodine. Moji su izviai javili da je spaljeno etiristo sela, sa svim ozimim usjevima. Znaju da se ne mogu vratiti i zbog toga e se boriti najee to mogu. Brut stie na zaravan iza njih, sputajui Kaberu na zemlju da se moe zdravom rukom uhvatiti za drvenu ogradu i promatrati to se zbiva. Brut je pozdravio kad se pribliio Juliju, svjesniji nego obino prividne discipline pred pridolicom. Nije se moglo ba rei da mu se Marko Antonije svia. Neto u njegovu ponaanju to se naizgled potpuno slagalo s Julijevim ciljevima i nakanama loe je odjeknulo u Brutu, iako nita nije rekao da to ne bi morao pred sobom protumaiti kao zavist. Outio je zapravo traak upravo tog osjeaja kad je vidio da se njih dvojica razgovaraju kao stari prijatelji promatrajui vojsku Helveana na drugoj obali. Brut se namrtio kad je Marko Antonije rekao neto duhovito o golemu mnotvu pa se inilo da se on i Julije natjeu u izvanjskom pokazivanju smiljene nehajnosti. Nije pomagalo ni to to je Marko Antonije bio krupan, srdaan ovjek, od one vrste ljudi koji su zabavljali Julija u rijetkim prigodama kad bi se na njih namjerio. Brut je znao da Julije nije ni u emu vie uivao negoli u grohotnu smijehu i hrabrosti ljudi kakav je bio njegov ujak Marije, a inilo se da Marko Antonije odgovara njegovu tipu kao da ga je osobno poznavao. Bio je za glavu vii od Julija i nos mu je jasno pokazivao svijetu da u njemu tee stara rimska krv. Nos je dominirao njegovim licem pod mrkim elom, te ako se nije smijao, u miru je prirodno izgledao strogo i dostojanstveno. Na najmanji poticaj spomenuo bi svoje obiteljsko

stablo, i reklo bi se da je vjerovao u svoju plemenitu krv jednostavno zbog brojnih predaka koje je mogao nabrojiti po imenu. Sula bi bez sumnje volio toga ovjeka, pomisli Brut s ljutnjom. Marko Antonije imao je na umu mnotvo stvari koje bi se mogle ostvariti sada kad je doao Julije, ali na neki nain nita od toga nije uspijevao izvesti na svoju ruku. Brut se pitao je li plemeniti Rimljanin svjestan to bi Julije postigao da je bio na njegovu mjestu, makar s jednom legijom. Okanivi se tih misli, Brut se i sam nagnuo preko ograde i gledao kako se amac pribliava rimskoj obali i veslai iskau u plitku vodu da ga izvuku iz rijeke. Unato brojnosti Brut nije mislio da e oni pokuati probiti rimsku crtu obrane. Moraju vidjeti da im moemo potopiti svaki amac kopljima i kamenjem prije nego to se uspiju iskrcati. Napad bi bio samoubojstvo, ree Julije. A ako dolaze miroljubivo? upita Marko Antonije, ne skidajui oiju s njihovih glasnika koji su stajali dolje malo podalje od veslaa. Julije slegnu ramenima. Onda u morati nad njima proiriti rimsku vlast. Bilo ovako ili onako, dobit u svoje uporite u ovoj zemlji. Brut i Kabera okrenue se da pogledaju ovjeka kojega poznaju i vidjee divlje zadovoljstvo na njegovu licu dok je uspravno stajao na bedemu ekajui da uje vijesti o Helveanima. Vidjeli su slian izraz kad se Marko Antonije prvi put obratio generalskom vijeu prije nekoliko mjeseci. Drago mi je to ste ovdje, gospodo, rekao je tada Marko Antonije. Pojavila se prijetnja da budemo pregaeni. Julije je elio osvojiti divlju zemlju, pomisli Brut za sebe. Helveani su tek jedno pleme u tom kraju, a da se i ne govori o itavoj zemlji koju Julije u svojim snovima kani pripojiti Rimu. Ipak nije mogao vie ni zamisliti tmurna panjolska raspoloenja u ovjeku koji je s njima stajao na bedemu. Svi su to moglo osjetiti i Kabera je sklopio oi dok su mu slutnje i nehotice tumarale krivudavim stazama budunosti. Starac je zadrijemao i bio bi se sruio da ga Brut nije prihvatio. Nitko se drugi nije pomaknuo dok su glasnici govorili i Julije se okrenuo prema tumau da uje rijei na iskvarenu latinskom. Drei se jahaima izvan pogleda, osmjehnuo se u sebi i zatim se suoio s njima, drei se objema rukama za iroku ogradu. Ne, viknuo je dolje. Ne ete proi. Julije zatim pogleda Marka Antonija. Ako krenu na zapad da zaobiu Rhonu prije nego to udare na jug, koja im plemena stoje na putu? Heduanci su ravno zapadno od nas, tako da bi oni najvie trpjeli, iako Ambari i Alobrozi poe Marko Antonije.

Koji su od njih najbogatiji? prekide ga Julije. Marko Antonije je oklijevao. Heduanci su na glasu da imaju golema stada stoke, dok Poalji najbre jahae da mi dovedu njihova izaslanika uz zajamenu sigurnost, ree Julije gledajui opet preko ograde. Dolje su opet bili u amcu da bi preplovili na drugu obalu, a bilo je dovoljno blizu da je mogao vidjeti gnjev na licima veslaa. Dvije noi poslije toga mala je utvrda bila tiha, iako je Julije mogao uti bat koraka dok su se smjenjivale strae na zidovima. Nove su vojarne sagraene za vojnike koje je doveo iz Rima, ali tri legije iz Arimina jo su spavale pod atorima u utvrenim taborima. Julije nije za njih kanio graditi nita trajnije. Nadao se da to ne e biti potrebno. Nestrpljivo je ekao da se njegove rijei prenesu poglavici Heduanaca preko tumaa kojega je nabavio Marko Antonije. ovjek je putovao mnogo dulje nego to je Julije mislio da je opravdano, ali odluio je ne rei im da Adn govori njihov jezik nego je radije uvao tu korisnu tajnu. panjolski se pisar zapanjio kad su Gali progovorili prve rijei. Njegov je narod govorio varijantom istog jezika, to mu je bilo dovoljno da razumije njihove razgovore. Julije se pitao jesu li bili isti narod u dalekoj prolosti, neko nomadsko pleme iz dalekih zemalja koje se naselilo u Galiji i panjolskoj dok je Rim jo bio maleno selo meu breuljcima. Adn je poslije toga bio na svakom sastanku, maskirajui svoje sluanje marljivim prepisivanjem Julijevih biljeaka i pisama. Kad su ostajali nasamo, Julije bi ga potanje ispitivao i njegovo je pamenje obino bilo besprijekorno. Julije je pogledao marljivog panjolca dok je mladi tuma s beskrajno mnogo pojedinosti ponavljao opasnost od Helveana. Voa Heduanaca bio je tipian pripadnik svoje rase, tamnokos ovjek s crnim oima i tvrdim kotunjavim licem koje je djelomice pokrivala brada to se sjala od ulja. Heduanci su tvrdili da nemaju kralja, nego im je Morben bio vrhovni sudac, po izboru, a ne po roenju. Julije je lupkao prstima kad mu je Morben odgovorio a tuma zastao da razmisli o prijevodu. Heduanci ele prihvatiti tvoju pomo u odbacivanju Helveana s njihovih granica, rekao je naposljetku tuma. Julije se tako grubo nasmijao da je Morben poskoio. ele prihvatiti? rekao je aljivo. Reci mu da u spasiti njegov narod od propasti ako plate u itu i mesu. Moji se ljudi moraju prehraniti. Za trideset tisua ljudi treba zaklati vie od dvjesta grla goveda svaki dan, najmanje toliko. Prihvatit u protuvrijednost u divljai ili ovcama, isto tako mogu mi platiti itom, kruhom, uljem, ribom i zainima. Bez namirnica ne u ni prstom maknuti. Tada su zapoeli ozbiljni pregovori koje je na svakom stupnju produavalo sporo prevoenje. Julije je jako poelio izbaciti tumaa i umjesto njega imati otroumnog Adna, ali strpljivo je sve podnosio dok su se otezali sati i naranasti se mjesec dignuo iznad planina iza njih. inilo se da Morben gubi strpljenje, i kad su svi ekali da tuma upotpuni jo jednu klimavu reenicu, Gal je rukom presjekao zrak i progovorio jasnim latinskim jezikom s rimskim naglaskom.

Dosta mi je ove budale. Dobro te razumijem i bez njega. Julije je prasnuo u smijeh nakon tog otkria. On ubija moj jezik, to znam. Tko te je nauio rijei Rima? Morben slegnu ramenima. Marko Antonije poslao je svoje ljude svim plemenima im je doao. Veina je njih bila ubijena ili vraena, ali ja sam svoga zadrao. Ovaj bijednik uio je od istog ovjeka, iako loe. Nema uho za jezike, ali on je bio sve to sam mogao ponuditi. Poslije toga pregovori su bre tekli i Julija su zabavljali Galovi pokuaji da prikrije koliko zna. Pitao se je li Morben pogodio Adnovu ulogu na sastanku. Vjerojatno je naslutio. Voa Heduanaca bio je vrlo inteligentan i Julije je mogao na kraju osjetiti kako ga je taj ovjek tono procijenio. Kad je sve zavrilo, Julije je ustao da potape Morbena po ramenu. Osjetio je miie ispod vunene tkanine. ovjek je bio vie vojskovoa nego sudac, barem koliko je Julije razumio njegovu ulogu. Otpratio je Morbena do konja i vratio se na mjesto gdje ga je Adn ekao. Onda? ree Julije. Jesam li propustio ita korisno prije nego to je Morben izgubio strpljenje? Adn se nasmijeio njegovu zabavnom prizvuku. Morben je pitao tumaa ima li snage odbiti Helveane i tuma je rekao da misli kako je to veoma vjerojatno. To je sve to nisi uo. Nemaju izbora ako ne ele vidjeti kako Helveani prodiru njihova stada. Savreno. Pretvaram se od stranog zavojevaa koji je jednako opasan kao Helveani u Rimljanina koji odgovara na poziv da priskoi u pomo plemenu pod opsadom. Unesi to u izvjea koja aljemo gradu. elim da moj narod dobro misli o onome to ovdje radimo. Je li to vano? upita Adn. Julije glasno otpuhnu. Ti pojma nema koliko je to vano. Graani ne ele znati kako se osvajaju zemlje. Njima je drae zamiljati kako se tuinske vojske predaju naoj moralnoj nadmoi nego naoj snazi. Ovdje moram paljivo postupati, ak i s ovlatenjima Senata. Ako se u Rimu promijeni vlast, jo me mogu opozvati, a uvijek e se nai neprijatelja koji e uivati videi me osramoena. Poalji izvjea s dovoljno novca da se proitaju u svakoj ulici i na Forumu. Neka puani znaju kako napredujemo u njihovo ime. Julije je zastao i njegovo se dobro raspoloenje poelo gubiti kad je pomislio na probleme s kojima se suoio. Sada nam ostaje samo da porazimo najveu vojsku to sam je ikada vidio i to e doista biti dobra vijest da se poalje u Rim, rekao je. Pozovi Bruta, Marka Antonija, Oktavijana, Domicija, cijelo moje vijee. I Renija, njegov je savjet uvijek dobar. Reci Brutu da razaalje izviae. elim znati gdje su Helveani i kako se organizirani. Brzo, mladiu. Moramo planirati bitku i elim da krenemo u zoru.

23. POGLAVLJE
Julije je leao na trbuhu i promatrao kako Helveani putuju preko ravnice. Dok se jo usredotoivao, jednim je svojim dijelom zapaao je bujno zelenilo zemlje. U usporedbi s njom rimsko je tlo izgledalo bijedno. Umjesto poznatih golih planina prema jugu, gdje su seljaci mukotrpno ivjeli, ovdje je vidio bogate valovite ravnice dobre zemlje i eznuo za njom sa svom prvobitnom gladi ovjeka koji je sam obraivao svoje njive. Galija je mogla nahraniti carstvo. Svjetlost je poinjala slabjeti i on je stisnuo ake od uzbuenja kad je zauo cviljenje rogova to ga je donosio povjetarac. Velika se povorka zaustavljala da prenoi. Jedan je izvia stigao do njega i naglo se zaustavio, sopui dok je i sam lijegao. ini se da su tu svi, gospodine. Nisam mogao vidjeti nikakvu zatitnicu ili priuvnu snagu. Brzo se kreu, ali noas se moraju odmoriti, ili e poeti ostavljati za sobom trupla na ravnici. Sad se zaustavljaju, ree Julije. Moe li vidjeti kako se vojnici slau u skupine oko jezgre? Izgleda kao grka kopljanika falanga. Pitam se jesu li do toga sami doli ili su njihovi predci proli kroz Grku. Budem li imao prigodu, upitat u nekoga od njih. Prouavao je ravnicu, razmatrajui svoje mogunosti. Iza sebe u umi imao je trideset tisua legionara spremnih sii na Helveane, ali nakon usiljena mara od etrdeset milja ljudi su bili previe iscrpljeni da bi stali na put plemenu. Julije je osjeao razoaranje to nije mogao dovesti vei broj balista i skorpija15 koje su u svakoj legiji predstavljale vaan dio snage. Za njih bi ravnica bila savrena, ali dok ne probije ceste kroz tu zemlju, morat e leati u komadima na kolima koja je poveo iz Rima. Nikada nisam vidio toliko ratnika, apnuo je izvia u strahu od vojske s kojom su se suoili. Helveani su bili predaleko da bi uli, ali pod pritiskom pukog opsega seobe Julije je spustio glas najnie to je mogao da bi odgovorio. Rekao bih da ih ima osamdeset tisua, ali ne mogu biti siguran kolika je pratnja, rekao je. Bilo ih je previe da bi poslao legije u izravan napad, ak i da nisu bile iscrpljene od mariranja. Dovedi mi Bruta, naredio je. Nakon kratka vremena uo je kako netko tri i Brut je ve bio kraj njega, puui po vlanu liu. Helvetski su ratnici marirali kroz iroku dolinu koja je vodila u zemlju Heduanaca. Kretali su se otrim korakom da bi zaobili rijeku, i Julija se dojmila njihova upornost i organizacija kad su poeli oblikovati noni logor na ravnici. Da su zali imalo dublje u heduansku zemlju, nali bi se u gustoj umi i tada bi se izgubila prednost legij. To nisu bile razrijeene ume kakve je poznavao iz Rima, nego gusto nisko raslinje koje bi blokiralo konje i onemoguilo svaku organiziranu borbu. Tada bi puka brojana nadmo odnijela pobjedu, a Helveani su imali more ratnika koji nisu imali kamo nego ii naprijed.

Pleme je spalilo prvo selo na koje su naili na granici prema Heduancima, i izviai su javili da nitko nije ostao na ivotu. ene i ivotinje pripojili su povorci a ostale poklali. Selo po selo, proi e zemljom kao skakavci ako ih Julije ne mogne istjerati na ravnicu. Zahvaljivao je bogovima to nisu nastavili nepredovanje kroz no. Nesumnjivo su zbog brojnosti bili previe samopouzdani, iako bi mu i sa spremnim legijama teko bilo vidjeti kako napasti toliko mnotvo i pobijediti. Julije se obrati Brutu. Vidi li onaj breuljak prema zapadu? Upro je prstom prema zbijenim slojevima zelenila i sivila u nejasnoj daljini. Brut kimnu. Ono je snaan poloaj. Povedi Desetu i Treu na vrh breuljka, da budu spremne u zoru. Helveani e vidjeti prijetnju i ne mogu vas ostaviti ondje da ih uznemiravate. Uzmi strijelce iz Arimina, ali dri ih daleko od elne crte. Strijelci e biti korisniji na breuljku nego u ravnici. Tmurno se nasmijeio i potapao Bruta po ramenu. Ova se plemena nikada nisu borila protiv legija, Brute. Kad ograne sunce, oni e vidjeti samo malu vojsku od deset tisua ispred sebe. Ti e ih pouiti. Brut ga pogleda. Sunce je ve zalazilo i njegovo se svjetlo odraavalo u Julijevu otrom pogledu. Smrait e se prije nego to onamo stignem, odgovori Brut. To je bilo najdalje dokle je mogao posumnjati u zapovijed dok su svuda oko njih sluali izviai. inilo se da Julije ne opaa njegovo kolebanje, jer je hitro nastavio: Mora odravati tiinu u pokretu. Kad te vide i navale, ja u na njih udariti s lea. Brzo poi. Brut je otpuzao natrag da bi se uspravio i potrao prema svojim ljudima. Na noge, momci, rekao je doavi do prvih redova Desete. Noas ne ete mnogo spavati. Dok se pribliavala zora, Julije je ponovno promatrao ravnicu. Sunce je izilo iza njega i dugo se zadrala siva svjetlost prije nego to se dignulo iznad planina. Helveani su poeli oblikovati povorku i Julije je gledao kako ratnici diu na noge ostale stalee. Ljudi s maevima i kopljima imali su poseban poloaj, primjeivao je Julije. Nisu nosili nikakvu opremu, ostajui slobodni da se mogu boriti i trati. Julije je iekivao trenutak kad e Helveani vidjeti poredane legije na breuljku i inilo mu se da se vrijeme otegnulo u beskonanost. Iza njega je Marko Antonije ekao sa svojom legijom i tri druge, smrzavajui se s natmurenim vojnicima bez doruka i vatre da se ogriju. Teko je bilo povjerovati da bi to moglo biti dovoljno da se uhvate u kotac s tolikom golemom vojskom, ali Julije nije mogao smisliti nita drugo da bi promijenio odnos snaga. Iza njega je dojurio konj u galopu i Julije se bijesno okrenuo kako bi ovjeku mahnuo da legne prije nego to ga ugledaju. unuo je i vidio blijedo izviaevo lice, a kad je ovjek skliznuo sa sedla, isprva nije mogao progovoriti od zasopljenosti. Gospodine, neprijateljske su snage na breuljku prema zapadu! U velikom broju.

Julije ponovno pogleda Helveane pri slabu svjetlu. Spremali su se raspremiti logor, bez ikakva znaka panike ili uznemirenosti. Jesu li primijetili njegove izviae i pripremili poloaj s boka? Njegovo potovanje prema plemenu znatno se povealo. A gdje je Brut? Dvije se snage oito nisu srele u mraku, inae bi se buka borbe ula miljama daleko. Je li se po noi popeo na pogrjean breuljak? Julije glasno opsova, bijesan zbog neuspjeha. Nije imao naina da stupi u vezu s nestalim legijama, i nije se usudio napasti dok se one ne pojave na vidiku. Pokazat u ja njemu, obea i zatim se okrenu prema ljudima kraj sebe. Nikakvih rogova ni znakova. Samo se povucite. Prenesite poruku da se pregrupiraju u hodu. Dok su oni odlazili, Julije je uo daleku jeku rogova kad su se helvetske mase poele micati. Razoaranje je bilo strano i pomisao da e se morati s njima sukobiti u gustoj umi nimalo nije sliila na munjevitu pobjedu kojoj se nadao. Brut je ekao da sunce odagna tamne sjene s breuljka. Poredao je Desetu ispred svoje Tree galske, oslanjajui se na njihovo vee iskustvo da se odupru svemu to Helveani mogu na njih poslati. Osim toga, dio njegove legije potjecao je iz Galije. Julije je rekao da se legija moe ustrojiti za manje od godinu dana. Zajedniki ivot, rad i borba povezuju ljude jae nego ita drugo, ali uvijek je postojala napasna sumnja to bi se moglo dogoditi ako se tim ljudima naredi da se bore protiv svojih zemljaka. Ali kad ih je Brut upitao za Helveane, samo su slegnuli ramenima kao da ne vide nikakva protuslovlja. Nijedan od njih nije bio iz toga plemena, a oni koji su doli u Rim zbog zlata nisu pokazivali nikakve posebne privrenosti onima koje su ostavili. Bili su svojevrsni plaenici koji ive samo za plau i drue se samo sa sebi slinima. Brut je znao da e redovito srebro i hrana biti san nekima od njih, ali ipak je postavio Desetu da se odupre prvom juriu. Iako je bio neizrecivo umoran nakon uspona, morao je priznati da Julije ima oko za dobro zemljite. Brut je jedino alio to je morao ostaviti konjanitvo u taboru, ali nije mogao znati da e uspon biti lagan, uz samo nekoliko uganua i jedan prijelom ruke pri padu u mraku. Tri su ovjeka izgubila maeve i sad su nosili bodee, ali popeli su se na vrh breuljka prije zore i prevalili dugaku padinu ne izgubivi nijednog ovjeka. Legionar sa slomljenom rukom privezao ju je trakama uz prsi i rekao da e se boriti lijevom rukom. S prijezirom je odbio da ga poalju natrag i pokazao na Cira u prednjem redu Desete rekavi da taj krupni ovjek moe umjesto njega hitnuti njegovo koplje. Kad je zasvjetlucalo sivo svjetlo, Brut je aptom poslao zapovijed da se uspostave formacije to su se pruale preko padina. ak su i veterani iz Desete izgledali pomalo neuredno nakon traenja poloaja u mraku, a njegovoj su legiji bile potrebne palice niih asnika da zavedu red. Razvezali su trake na kopljima dok su bdjeli, i Brut je znao da e s etiri koplja po ovjeku razbiti svaki neprijateljski juri. Helvetski su borci nosili okrugle titove, ali teka e ih koplja pribosti uz tlo, skupa sa titovima. Sunce se dizalo iza planina dok su Helveani nita ne slutei stupali prema njihovu poloaju. Brut je osjeao kako u njemu raste staro uzbuenje dok je ekao da njihovi vojnici ugledaju Desetu i Treu kako ih odozgor promatraju. Nacerio se iekujui prve zrake svjetlosti, a kad su se pojavile, glasno se nasmijao prizoru. Sunce je po njima bacalo zrake s vrhunaca. Deset tisua kaciga i oklopa pretvorilo se od nejasna sivila u zlato za nekoliko minuta. ute

perjanice od konjske strune na centurionima kao da su se arile, i helvetska se povorka zanjihala na ravnici dok su ljudi pokazivali rukama i vikali upozorenja. Plemenu se inilo da se legija pojavila niodakle, ali ipak ih nije napustila hrabrost. im je splasnulo poetno zaprepatenje, vidjeli su malobrojnu vojsku na padinama i tada su gotovo kao jedan izazovnim urlanjem ispunili dolinu. Mora ih sigurno biti pola milijuna. Tako mi Marsa, mora, apnuo je Brut. Vidio je kako borbene falange vrve naprijed s podignutim kopljima, poinjui sve bre trati preko zemljita izmeu dviju vojska. Njihovi su prednji redovi nosili iroke titove da se srue na neprijatelja, ali te formacije nisu mogle opstati na neravnu tlu breuljka. Trali su preko pomina ljunka u vododerinama kao vukovi, i Brut je klimao glavom udei se mnotvu koje je dolazilo prema njemu. Strijelci domet! viknu Brut gledajui kako etiri strijele lete visoko i pokazuju krajnji domet hitaca. Imao je samo tri stotine strijelaca iz Arimina i nije znao koliko su vjeti. Paljba na nezatiene ljude mogla je biti zatorna, ali sumnjao je da e postii ita vie osim ljutnje kod Helveana pod titovima. Pripremite koplja! riknuo je. Vojnici Desete uzeli su po etiri koplja provjeravajui posljednji put njihove otrice. Ne e gaati neprijatelja, samo e teko oruje sa eljeznom glavom hitnuti visoko u zrak tako da e padati gotovo okomito u trenutku udara. Za to je bila potrebna vjetina, ali to im je bio zanat i bili su doista uvjebani. Domet! viknu Brut. Gledao je kako Ciro vee crvenu krpu oko kraja koplja i s gunanjem ga alje da poleti. Nitko se nije mogao mjeriti s dometom toga gorostasa, i kad se drhtavo koplje zabilo u ledinu, Brut je imao obiljeenu najdalju toku, pedeset koraka blie od strijela koje su se vidjele nie na kamenitoj padini. Kad Helveani jurnu preko daljih linija, trat e kroz tuu hitaca. A kad nagrnu mimo Cirova koplja, etrdeset tisua kopalja bit e hitnuto u vremenu kraem od deset otkucaja srca. Helvetski su ratnici urlali kad su poeli toptati uz breuljak, a jutarnji lahor puhao je niz padine podiui prainu u ravnici. Strijelci! uzviknu Brut, i vojnici deset redova iza njega glatko su potom odapinjali lukove dok im se nisu ispraznili tobolci. Brut je promatrao let strijela dok su padale dolje meu vritave ljude koji su jo bili izvan dometa smrtonosnijih kopalja. Mnoge su se strijele odbile kad su Helveani podignuli titove i nastavili trati, ostavivi tek nekoliko tjelesa iza sebe. Pala je prva krv. Brut se nadao da je Julije spreman. Julije je bio u sedlu kad je uo urlik plemena. Okrenuo je naglo konja traei izviaa koji mu je donio vijest. Gdje je onaj ovjek koji mi je rekao da je neprijatelj na breuljku? viknuo je dok mu se eludac grio od gnjeva.

Povik se proslijedio naokolo i zaas je doao kasom ovjek na konju. Bio je vrlo mlad i obrazi su mu se rumenjeli od jutarnje hladnoe. Julije ga pogleda s uasnom sumnjom. Izvijestio si me o neprijatelju. Kai mi to si vidio, ree Julije. Mladi je izvia nervozno mucao pod strogim pogledom vojskovoe. Bile su ih tisue na breuljku, gospodine. U mraku nisam mogao biti siguran koliko, ali mnogo ih je bilo, gospodine. Zasjeda. Julije na trenutak sklopi oi. Uhitite toga ovjeka i zadrite ga da se kazni. Ono su bile nae legije, glupane jedan. Julije okrenu konja grozniavo razmiljajui. Otili su tek nekoliko milja od ravnice. Moda jo nije prekasno. Odveza kacigu s prednjeg sedlenog obluka i grubo je navue preko lica, okrenuvi svoj metalni lik prema okupljenim ljudima. Deseta i Trea galska nemaju potpore. Krenut emo najbre to moemo da napadnemo Helveane. Ravno naprijed, gospodo. Ravno naprijed, smjesta! Brut je ekao, a Helveani su kuljali mimo pobodena koplja dok se nije izgubilo iz vida. Ako prerano izda zapovijed, Trea e iza njega prekratko dobacivati. Izda li je prekasno, nastat e strani gubitci zbog doputena napada kad popuste prednji redovi. Koplja! viknu Brut najglasnije to je mogao i baci svoje koplje u zrak. Deset tisua ruku trznulo se naprijed i zatim posegnulo za drugim kopljem kraj nogu. Prije nego to se prvi val spusti na zemlju, Brut je znao da e Deseta imati jo dva u zraku. U Treoj su bili sporiji, ali samo malo, jer ih je nadahnjivao primjer veterana i nervozan strah od juria. Savreno je procijenio i razni redovi Desete i Tree galske izbacili su na neprijatelja koplja poput eljezne kie. Stotine su poginule od prvoga vala, a preivjeli su mogli vidjeti kako se zacrnio sljedei val stiui nad njih, premda su se meusobno bodrili. Nije bilo naina da se izbjegne smrt iz zraka. Koplja su letjela u jatu da bi padala u skupinama ili pojedinano. Jednog je ovjeka mogao pogoditi itav snop, a mogla je i cijela jurina crta ostati udesno neozlijeena te unititi prvu zapreku. Iako su se Helveani zaklanjali ispod titova, teki eljezni iljci probijali su drvo i kost da bi se zaboli u zemlju. Brut je vidio kako se mnogi borac upinje da oslobodi tit, katkada prikovan skupa s drugim titom. Mnogi probodeni bili su jo ivi, ali nisu mogli ustati dok je iz njih liptala krv. Brut je gledao kako se napad polagano slamao i stao. Trei je val nanio manje tete i napadai su se povukli ispred posljednjega, bjeei pomamno ispred ljudi na breuljku. Deseta je poela klicati kad su se Gali okrenuli, a Brut je pogledao na istok oekujui Julija. Da je u tom asu poslao legije, mogli bi posijati paniku meu Helveanima i izazvati posvemanje rasulo. Ali od njega nije nije bilo ni traga ni glasa. Helveani su se preustrojili na rubu dometa i ponovno poeli napredovati preko tjelesa svojih najboljih ratnika.

Ovi se ljudi nikada nisu borili protiv rimske legije! viknu Brut ljudima oko sebe. Neki su se nasmijeili, ali oi su im bile prikovane uz nadolazee horde pod kojima su pri ponovnom usponu na breuljak nestajala tjelesa poginulih suplemenika. Istrgnuli su nekoliko kopalja iz mrtvaca na tlu i bacili ih na Desetu, ali su ona podbacila zbog uzdignuta zemljita. Pripremite maeve! naredio je Brut, i po prvi put dvije legije trgnue otrice i dignue ih visoko da na njih padne sunce. Brut pogleda oko sebe i ponosno podie glavu. Neka se samo penju, pomislio je. Kad su se Helveani zasopili i poeli teko disati bliei se rimskim linijama, raspale su se ustrojene falange. Deseta ih je strpljivo ekala, i svaki je ovjek stajao meu prijateljima koje godinama poznaje. Nije bilo straha u rimskim redovima. Tvorili su savrenu formaciju s trubaima koji su bili spremni rotirati prednje redove kad bi se umorili. Nosili su maeve od tvrdoga eljeza, i Brut je na licima svojih ljudi mogao vidjeti pouzdano iekivanje. Neki su legionari ak domahivali nadolazeim ratnicima, potiui ih da navale. Kad Helveani krenu u juri, Brut je u duhu vidio legionare kao zid nainjen od ljudi i titova, bez pukotina. Prvi su Helveani doprli do Desete i bili posjeeni s djelotvornom okrutnosti. Tvrde rimske otrice zasijecale su se u njih du cijele crte, odrubljujui glave i ruke jednim jedinim udarcem. Dugaka koplja napadaa nisu mogla probiti rimske titove i Brut je likovao nad brojem rtava. Stajao je u treem redu zdesna i oaran pokoljem podizao glavu da izvidi poloaj. More ljudi stizalo je u pomo drugovima a jo ih je vie vrvjelo oko breuljka da udare s boka. Osjetio je kako mu novi znoj izbija kroz kou dok je pogledom jo jednom potraio Julija. Pod tim mu je kutom sunce padalo u oi, ali on je mirio protiv njegova ara prema crti drvea na obzoru. Doi, doi, rekao je glasno. Iako e proi neko vrijeme prije nego to Helveani mognu opkoliti njegove ljude, ako stignu na hrbat iza njega, Deseta i Trea ne e imati mogunosti uzmaka. Glasno je zastenjao od nemoi kad je vidio kako je malen broj Helveana napustio strau kraj ena i djece. Napad s lea izazvao bi smjesta paniku meu njihovim ratnicima. Puka brojana nadmo jurinika poinjala je stvarati pukotine u prednjem redu Desete. Velites su bili brzi i lagano opremljeni, i premda su se mogli boriti dva sata bez odmora, Brut je pomislio da poalje naprijed teke oklopnike radi lakeg uzmaka ako bude morao narediti povlaenje. Ako Julije brzo ne doe, Brut je znao da e morati povui legije na hrbat breuljka, borei se na svakom pedlju puta. A bit e mnogo gore kad ogoljeni do maeva krenu nizbrdo s plemenom iza lea. Brut pogleda preko glava svojih ljudi i srce mu poe lupati od srdbe. Ako preivi povlaenje, zakleo se da e mu Julije platiti zbog unitenja Desete. Poznavao ih je gotovo sve nakon godina provedenih skupa u panjolskoj, i svaku je smrt doivljavao kao udarac. Odjedanput, u daljini, ugledao je kako srebrene linije Julijevih legija izranjaju na ravnici i uskliknuo od zadovoljstva i olakanja. Helveani u povorci zapuhali su u rogove radi upozorenja i Brut je vidio kako njihove priuvne falange izlaze da se suoe s novom prijetnjom. Vie je rogova zatrubilo na breuljku kad se pleme zaustavilo i pogledalo natrag

na ravnicu. Brut je na njih urlao u nepovezanom likovanju dok su se poinjali udaljavati od Desete stvarajui razmak izmeu dviju vojska. Ne e dakle biti bonog napada, ako svaki ratnik oajniki eli zatititi svoj plijen i obitelj. Deseta i Trea! vikao je neprestano Brut na desnu i lijevu stranu. Bili su spremni za njegove zapovijedi i on je podignuo ruku da njome mahne dolje prema ravnici. Zbijena formacija! Strijelci, skupljajte strijele koje naete! Naprijed Deseta! Naprijed Trea! Deset tisua ljudi krenulo je na njegovu rije naprijed kao jedan, a Brut je mislio da e mu prsi puknuti od ponosa. Helveani nisu imali konjanitva i Brut je naredio da extraordinarii razbijaju njihove crte obrane dok su ih oajniki pokuavali uspostaviti da bi odbili napad. Dok je Julije napredovao s Markom Antonijem, promatrao je kako Oktavijan vodi konjanike pod kosim kutom prema helvetskim falangama. U punom galopu svaki je ovjek posezao dolje da iz dugake kone cijevi kraj noge izvue vitko koplje izbacujui ga s razornom tonosti. Helveani su urlali i uzmahivali titovima, ali Oktavijan se nije htio s njima sraziti dok i posljednje koplje ne bude izbaeno. Kad je Julije stigao do zaelja njihove povorke, priuvne su snage bile u kaosu i nije bilo teko unititi ih sve dojednoga. Na njegovu zapovijed trubai su se oglasili s nareenjem da se podvostrui brzina i dvadeset tisua legionara prelo je u psei kas koji su mogli miljama izdrati, idui ravno na neprijatelja. Povorka koja je pratila Helveane nijemo ih je promatrala dok su kraj njih promicali bez zaustavljanja. Od nje nije prijetila nikakva opasnost i Julije je grozniavo razmiljao kako bi najbolje iskoristio poloaj. Ratnici koji su napadali breuljak sada su u posvemanjoj panici trali natrag prema povorci, i Julije se nasmijeio videi kako blistave etvorine Desete i Tree dolaze iza njih, a zbog zbijene formacije izgledali su kao srebreni tanjuri na jutarnjem suncu. Breuljak je bio osut tijelima i Julije je vidio da su Helveani obezglavljeni, zaboravivi svoje falange. Pomislio je zovnuti natrag konjanitvo da nasrne na povorku, ali u tom je trenutku Oktavijan dao znak za juri i masa konja pretvorila se u golem klin koji je udario na ratnike u bijegu. Julije je priekao dok se extraordinarii nisu zaustavili i poeli okretati da ponovno jurnu, i tada im je dao znak da zadre poloaj. Spremite koplja! uzviknuo je Julije. Podignuo je vlastito koplje u ruci osjetivi teinu drvenog kopljita. Ve je mogao vidjeti lica ratnika koji su trali prema njemu. Bit e jedva dovoljno vremena za jedan izbaaj prije nego to se vojske sraze. Koplja! viknuo je izbacivi svoje koplje u zrak. Redovi oko njega pocrnili su eljezom nebo, i prednje su helvetske linije popadale. Prije nego to su se mogli oporaviti, prve su legije doekale njihov juri i probile se naprijed. Centurioni su otraga odravali baranu paljbu kako je koja skupina stizala unutar dometa, i Julije je grmio dok su nezaustavljivo prodirali u dubinu plemena. Bilo ih je tako mnogo! Legionari su gazili sve to im je stalo na put, i napredovanje je bilo tako brzo da se Julije odjednom zabrinuo zbog izlaganja opkoljenju. Trubai su se oglasili s njegovim upozorenjem

da se proiri crta napada, pa su se ariminske legije iza njega rairile da opkole neprijatelja. S njima su krenuli s boka extraordinarii, ekajui znak za juri. Mlaz krvi zalio je po ustima Julija dok se usporavao, i on brzo pljunu, otirui rukom lice. Naredio je da se izbace druga koplja u valovima po deset redova odjednom, i ne videi kamo padaju eljezni iljci. Bila je to opasna praksa, jer nita vie ne unitava moral nego oruje koje se prekratko izbaci i padne na vlastite redove, ali Julije je morao iskoristiti svaku prednost da bi smanjio golemu snagu plemena. Helveani su se borili s oajnikom okrutnosti, pokuavajui doprijeti do svoje glavne povorke koja je sada bila nezatiena iza rimskih legija. Ratnici koji nisu bili u prednjim crtama vrvjeli su kao pele po rubovima, proteui se dalje niz ravnicu. Julije im se suprotstavljao sa sve irom frontom, dok mu sve etiri legije nisu bile u jednoj crti, sa samo est redova po dubini, metui sve ispred sebe. Neko vrijeme Julije nije imao gotovo nikakva pregleda nad bitkom. Borio se kao pjeak s ostalima i poelio stati na neku uzvisinu da bi upravljao borbom. Brut je iroko razvio Desetu i Treu da presijee povlaenje, i obje su legije krile put dok se sunce dizalo i prilo ih. Djeaci su trali izmeu redova s mjeinama vode za one koji su popili svoju zalihu i dalje se borili. Julije naredi da se naslijepo izbace posljednja dva koplja to su ih nosili njegovi ljudi. Na ravnu zemljitu mnoga su vraena odmah nakon izbaaja, ali mekane eljezne glave svinule bi se pri padu i slabo su letjele natrag, s malo snage. Julije vidje ovjeka tek nekoliko stopa dalje kako die ruku da odbije koplje i zau kako mu se lomi ruka. Poeo je shvaati da e se Helveani boriti do posljednjeg ovjeka pa je pozvao k sebi najstarije generale iz Arimina. General Beriko stigao je smiren i svje, kao da sudjeluju u nekoj laganoj vojnoj vjebi. Generale, rekao je Julije, hou da uzme tisuu ljudi i napadne povorku iza nas. Beriko je stao malo ukoenije na tu zapovijed. Gospodine, ne vjerujem da su nam oni prijetnja. Vidio sam u prolazu samo ene i djecu. Julije kimnu, pitajui se hoe li poaliti ako takvu pristojnom ovjeku dade da vodi njegove vojnike. To su moje zapovijedi, generale. Meutim, ima moje doputenje da stvara koliku god hoe buku kada krene onamo. Beriko je na trenutak tupo gledao, zatim su mu se usne zgrile kad je razumio. Galamit emo kao pomahnitali, gospodine, rekao je i pozdravio. Julije ga je gledao kako odlazi i dozva k sebi glasnika. Reci konjanicima da su slobodni napadati kad vide da je prikladno, dodao je.

im je Beriko stigao do svojih redova, Julije je vidio kako se miu dok se nareenje prenosilo nie po zapovjednom lancu. Za kratko vrijeme dvije su se kohorte odijelile od glavnine i drugi su popunili njihova mjesta na crti. Julije ih je uo kako urliu dok su se okretali i slobodnim hodom polazili natrag da napadnu povorku. Beriko je sa sobom poveo trubae koji su neprekidno dizali uzbunu sve dok vie nije bilo nijednoga ovjeka u ravnici koji nije postao svjestan njihove prijetnje. Isprva su se helvetski ratnici borili s obnovljenom energijom, ali extraordinarii su pojaali smrtonosne udare s krila a rimska je disciplina suzbijala sve jurie plemena. Odjednom su zapali u oaj, videi s uasom kako se linije legija zasijecaju u nebranjenu povorku. Iz daljine se zaulo klicanje i Julije istegnu vrat da vidi to je tomu razlog. Naredio je da velites opet smijene manipule na elu i poao s njima, sav zasopljen od iscrpljenosti. Koliko se dugo ve bore? Sunce kao da se zaustavilo iznad njihovih glava. Klicanje s lijevog krila bivalo je sve jae, ali premda mu je to budilo nadu, Julije se i sam suelio s dvojicom ljudi koji su se sluili titovima da probiju rimsku bojnu crtu. Opazio je usta s krugom pjene prije nego to se nagnuo naprijed i osjetio kako se njegov ma zabada u meso. Prvi je pao vritei i Marko Antonije mu je presjekao grkljan dok su gazili preko njega. Drugoga je oborio s nogu neki legionar i Julije je uo kako mu pucaju rebra dok se vojnik svom teinom odupro koljenom o njegove prsi. Kad je legionar ustao, Helveani su bacili oruje uz silan zveket koji je zagluio ui i stali, zadihani i zapanjeni. Julije je s tmurnim zadovoljstvom naredio prekid borbe i osvrnuo se na bezbrojna tjelesa to su pokrivala ravnicu iza njega. Bilo je vie mesa nego trave i samo su dvije rimske kohorte stupale dalje po okrvavljenu tlu. Tiha tualjka zaula se iz pratee povorke kad su vidjeli predaju, i Julije je opet zauo klicanje, prepoznajui u njemu glasove Desete i Tree galske legije. Julije uze bronani rog od najblieg trubaa i puhnu otegnut znak da zaustavi Berika prije nego to pone napad. Oni stadoe u savrenoj formaciji kad je zvuk stigao do njih, i Julije se nasmijeio. to god drugo krenulo na njih, on se ne moe poaliti na vrsnou legija kojima zapovijeda. Julije je tada zastao, skinuo kacigu i okrenuo lice prema povjetarcu. Razaslao je zapovijed centurionima i niim asnicima da okupe ljude u osnovnim postrojbama. To je trebalo obaviti brzo i katkada surovo, da bi predaja bila potpuna. Vojna tradicija je nalagala da se dobit od prodaje zarobljenih neprijateljskih vojnika dijeli izmeu legija, to je trebalo sprijeiti pokolj zatoenika. Ali Julije je znao da e u gnjevu bitke mnogi njegov legionar lako posjei nenaoruana neprijatelja, naroito ako ga je taj ovjek netom ranio. Julije je tjerao trubae da neprekidno oglaavaju prekid dok njihovi zvuci nisu svima prodrli u svijest i nekakav se oblik reda poeo vraati u ravnicu. Pokupljena su koplja i maevi i uklonjeni su s bojnog polja, pod straom konjanitva koje se brzo postrojilo. Helvetski su ratnici morali kleknuti i ruke su im svezane na leima. Nekima su davali vode isti djeaci to su posluivali legije i Julije je poinjao svrstavati zarobljenike u redove, kreui se izmeu svojih ljudi da ga jednostavno vide i estitajui gdje je to bilo potrebno. Legionari su bili veoma ponosni dok su zbrajali zarobljenike i mrtve. Znali su da su potukli daleko veu silu, i Juliju je bilo drago kad je vidio kako jedan od njegovih ljudi zove djeaka vodonou da doe do vezana ratnika i prinosi bronanu cjevicu njegovim usnama.

Dok je Julije prolazio izmeu njih procjenjujui gubitke, Rimljani su zurili nadajui se susretu s njegovim pogledom, pa kad bi im to uspjelo kimali su s potovanjem kao djeca. Brut je dokasao na naenom konju iji je jaha bio meu mrtvima. Kakva pobjeda, Julije! kliknuo je skoivi iz sedla. Vojnici su se oko njega vrpoljili i doaptavali prepoznavi srebreni oklop, a Julije se osmjehnuo videi strahopotovanje na njihovim licima. Mislio je kako je opasno nositi srebro za vrijeme bitke, jer je ta kovina mnogo meka od dobra eljeza, ali Brut ga je zadrao govorei kako ljudima podie moral injenica to se bore skupa s najboljim maevateljem jednog narataja. Julije se nasmijeio sjetivi se toga. Bilo mi je drago kad sam te ugledao na ravnici. Ne mogu ti kazati koliko, ree Brut. Julije ga otro pogleda, slutei pitanje. Smijeak mu je zaigrao oko usana kad je naredio da se dovede onaj izvia, i Brut se zaudio videi snudena Rimljanina s vrsto svezanim rukama kao da je zarobljenik. Mladi je morao marirati s legijama, i palica nieg asnika udarila ga je po leima svaki put kad je usporio korak. Juliju je bilo drago to je ostao iv i s pobjednikim je likovanjem donio odluku protiv bievanja koje je jamano zasluivao. Odveite ga, rekao je Julije niem asniku koji je to uinio hitrim potezom noa. Izgledalo je da je izvia na rubu plaa dok se upinjao da zauzme stav pozora pred svojim generalom i pobjednikom maevateljskog natjecanja u Rimu. Ovaj mladi ovjek donio mi je vijest da je neprijatelj zauzeo breuljak na koji sam tebi zapovjedio da se popne. U mraku mu se od dviju sjajnih rimskih legija uinilo da je gomila plemenskih ratnika. Brut prasnu u glasan smijeh od ushienja. Nisi se povukao? Julije, to je Prestao se smijati i Julije se okrenuo sa strogo podrugljivim izrazom lica prema ojaenu mladom izviau. Ima li ti pojma koliko je teko stei glas taktikoga genija ako se uje da ostavljam na cjedilu vlastite ljude? upitao je. ao mi je, gospodine. Uinilo mi se da ujem galske glasove, promucao je izvia. Zajapurio se od smetenosti. Da, takva je moja sudbina, ree Brut veselo. Zbog toga nosi lozinku, sinko. Morao si se javiti prije nego to si dao petama vjetra. Mladi se izvia poinjao smijeiti umjesto odgovora i Brutov se izraz lica u asu promijenio. Naravno, da si mnogo dulje odgodio napad, doao bih k tebi i oderao ti kou. Bolesna grimasa zamrla je na izviaevu licu.

Tromjesena uskrata plae i izviat e kao pjeak dok tvoj asnik ne bude siguran da ti moe povjeriti konja, dodao je Julije. Mladi je odahnuo od olakanja, ne usuujui se pogledati u Bruta dok ga je pozdravljao i odlazio. Julije se okrenuo prema Brutu i s njim razmijenio smijeak. Bio je to dobar plan, rekao je Brut. Julije je kimnuo, zatraivi konja. Dok je uzjahivao, gledao je preko bojnog polja videi kako se vraa red dok su se zaivale rimske rane i povezivali lomovi, a tjelesa pripremala za pogrebne lomae. Najtee e ranjenike morati prebaciti u rimsku provinciju radi lijeenja. Oprema poginulih vojnika rasprodat e se po snienim cijenama. Praznine koje su ostale iza poginulih asnika popunit e se promaknuima iz niih redova, uz njegov potpis. Svijet se nastavio vrtjeti u pravom smjeru i dnevna je vruina poinjala opadati.

24. POGLAVLJE
Julije je sjedio na prijeklopnom stolcu pod velikim atorom helvetskoga kralja i pio iz zlatna pehara. Vedro je raspoloenjenje vladalo meu ljudima koje je pozvao. Generali iz Arimina posebno su estoko pili iz kraljevih osobnih zaliha, a Julije ih nije zaustavljao. Zasluili su pravo da otpoinu, iako ih je jo ekao straan posao. Julije nije isprva procijenio ni koliko e teak zadatak biti da se jednostavno popie prtljaga, jer e cijelu no odjekivati uzvici dok vojnici budu prebrajali i slagali na hrpe helvetsku imovinu. Bio je poslao Publija Krasa s etiri kohorte da pone skupljati koplja i ostalo oruje s bojnog polja. To nije bila neka veliajna zadaa, ali sin bivega konzula okupio je svoje ljude brzo i bez guve, pokazujui neto od oevih organizacijskih sposobnosti. Kad se sunce poelo sputati daleko na zapadu, kopljita Desete i Tree bila su vraena legionarima. Mnoge eljezne glave bile su savijene do neuporabljivosti, ali Kras je njima napunio helvetska kola da ih legijski kovai poprave ili rastale. Igrom sudbine jednom je kohortom zapovijedao Germinije Katon, promaknut nakon panjolske. Julije se pitao jesu li ta dva ovjeka iza pristojnih osmijeha ikada razmiljala o mrnji njihovih otaca. Ima dovoljno ita i suena mesa da nas mjesecima hrane, ako se ne pokvare, rekao je Domicije sa zadovoljstvom. Samo oruje vrijedi malo bogatstvo, Julije. Neki su maevi od dobra eljeza, a ak i bronani imaju drke vrijedne uvanja. Ima li novca? upita Julije promatrajui pehar u ruci. Renije otvori vreu kraj nogu i izvadi nekoliko grubo kovanih ploica. Ovo je ovdje umjesto novca, ree on. Mjeavina srebra i bakra. Jedva ita vrijedi, iako su pune krinje. Julije uze jednu kovanicu i podie je prema svjetiljci. Iz kruga potamnjele kovine bio je isjeen komadi, sve do sredine.

udna stvar. Izgleda kao nekakva ptica s gornje strane, iako nisam siguran zbog ega je isjeen ovaj komadi. Noni je povjetarac stigao pod ator skupa s Brutom i Markom Antonijem. Saziva li vijee, Julije? upitao je Brut. Julije kimnu i Brut proviri glavom iz atora te zovnu Cira i Oktavijana da im se pridrue. Jesu li zarobljenici pod straom? upita Renije Bruta. Odgovorio mu je Marko Antonije. Ratnici su svezani, ali gotovo da nemamo dovoljno ljudi da sprijee ostale da ne pobjegnu u no ako to ele. Primijetio je vreu s kovanicama i uzeo jednu. Runo kovano? upita Julije videi njegovu kretnju. Marko Antonije kimnu. Ovo jest, iako vea naselja mogu proizvesti kovanice jednako dobre kakve vidimo u Rimu. Njihovi predmeti od kovine esto su veoma lijepi. Ispustio je kovanicu na Renijev isprueni dlan. Ali ove kovanice nisu takve. Mnogo su slabije. Julije pokaza stolce dvojici svojih ljudi i oni prihvatie crno vino u peharima iz kraljevih osobnih zaliha. Marko Antonije nagnu pehar i zadovoljno odahnu. Ali vino nije slabije. Jesi li razmiljao to e uiniti s ostalim Helveanima? Imam nekoliko prijedloga, ako mi dopusti. Renije proisti grlo. Svialo se to nama ili ne, sada smo mi za njih odgovorni. Heduanci e ih sve pobiti ako pou na jug bez svojih ratnika. To je problem, ree Julije, istjerujui trljanjem umor iz oiju. Odnosno, ovo je problem. On razvi teak svitak pergamenta i pokaza im gornji rub, iaran sitnim slovima. Adn kae da je to popis njihova naroda. Trebali su mu itavi sati samo da doe do grube procjene. Koliko ih ima? upita Marko Antonije. Svi pogledae u Julija, iekujui. Devedeset tisua ljudi u borbenoj dobi, tri puta toliko ena, djece i staraca. Svi se zapanjie pred tim brojevima. Oktavijan prvi progovori rairenih oiju. A koliko smo ih zarobili? Moda dvadeset tisua, odgovori Julije. Njegovo je lice ostalo mirno dok su ostali prasnuli u smijeh, udarajui jedni druge po pleima. Oktavijan zazvida. Sedamdeset tisua mrtvih. Pobili smo velik grad. Njegove rijei otrijeznie ostale dok su razmiljali o hrpama mrtvaca na ravnici i breuljku.

A koliko je naih poginulo? upita Renije. Julije izgovori brojke bez zaustavljanja. Osam stotina legionara, meu njima dvadeset etiri asnika. Moda isto toliko ranjenih. Mnogi e se opet boriti kad ih pokrpamo. Renije odmahnu glavom od uenja. To je dobra cijena. Neka uvijek bude tako, ree Julije podiui kraljev pehar. Ostali ispie vino s njim. Ali i dalje imamo u rukama gomilu ljudi, istaknu Marko Antonije. A izloeni smo na ovoj ravnici, dok Heduanci brzo stiu da podijele plijen. Ne sumnjajte u to, gospodo. Sutra do podne pojavit e se jo jedna vojska zahtijevajui dio helvetskoga bogatstva. Koje je nae, i to s pravom, pa bilo kakvo bilo, odgovori Renije. Iako nisam vidio previe pravoga bogatstva, osim ovih pehara. Ne, moda ima neega u tome da im se prepusti dio, ree Julije zamiljeno. Izgubili su jedno selo i bitka se vodila na njihovoj zemlji. Potrebni su nam saveznici meu tim ljudima, a Morben je utjecajan. Okrenuo se zatim prema Beriku koji je jo bio u okrvavljenu oklopu. Generale, neka tvoji ljudi odijele desetinu svega to smo ovdje nali. uvaj to pod straom za Heduance. Beriko ustade i pozdravi. Poput ostalih, i on je bio blijed od umora, ali brzo je napustio ator i svi su uli njegov sve snaniji glas kako izdaje naredbe u mraku. to e onda uiniti sa zarobljenicima? upita Brut. Rimu su potrebni robovi, odgovori Julije. Iako e cijena naglo pasti, moramo imati sredstava za ovaj pohod. U ovom asu nae jedino bogatstvo predstavljaju kovanice poput ovih. Nemamo srebra da platimo Desetu i Treu, a svakog mjeseca legije pojedu itavo bogatstvo. Nai vojnici znaju da prihodi od zarobljenih robova pripadaju njima, i mnogi ve raspravljaju o svojem novom blagu. Marko Antonije se malko ukoio kad je to uo. Njegova je legija primala plau izravno iz Rima pa je pretpostavljao da to vrijedi i za druge. Nisam znao da poe on, zatim zastade. Mogu li govoriti? Julije kimnu. Marko Antonije prui pehar prema Brutu koji mu nije poklanjao nimalo pozornosti. Ako proda pleme u Rimu, helvetska e zemlja ostati pusta, sve do Rajne. Ondje su germanska plemena koja jedva ekaju da prijeu rijeku i zauzmu nebranjenu zemlju. Gali potuju snane ratnike, ali nita dobro ne kau o ljudima preko rijeke. Ne bi ti bilo drago da ih ima na granicama rimske provincije. Mogli bismo sami zauzeti tu zemlju, upade Brut.

Marko Antonije odmahnu glavom. Ako bismo ostavili nekoliko legija da brane obale Rajne, izgubili bismo polovinu snaga bez ikakve svrhe. Sada je ta zemlja pepeo bez vrijednosti. Hranu bi trebalo dopremati prije nego to se polja oiste i ponovno zasiju, i tko bi je k tomu obraivao? Nai legionari? Ne, mnogo je bolje poslati Helveane natrag u njihovu zemlju. Neka nam oni uvaju sjever. Uostalom, oni imaju vie izgubiti. Zar ih ne e pregaziti ta divlja plemena to si ih spomenuo? upita Julije. Ostalo im je dvadeset tisua ratnika. To nije malen broj, a to je vanije, borit e se do smrti da odbiju svakog novog zavojevaa. Vidjeli su to legije mogu uiniti, pa ako se ne mogu preseliti na jug, moraju ostati i boriti se za svoja polja i domove. Jo vina ovamo, Brute. Brut pogleda Marka Antonija s negodovanjem kad je ponovno pruio pehar prema njemu, oito nesvjestan prvog odbijanja. Vrlo dobro, ree Julije. Iako to ljudima ne e biti drago, ostavit emo Helveanima dovoljno hrane da se mogu vratiti kui, a ostalo emo uzeti za sebe. Naoruat u svakog desetoga da mogu zatititi svoj narod. Sve drugo ostaje nama, osim dijela za Heduance. Hvala ti, Marko Antonije. To je dobar savjet. Julije pogleda ljude oko sebe pod atorom. Javit u Rimu to smo ovdje postigli. Moj pisar pie izvjea dok govorimo. Sada, nadam se da niste umorni, jer elim da ona povorka krene kui u svanue. Jedva se ulo njihovo gunanje i Julije se nasmijeio. Ostat emo da Heduancima predamo njihov udio, a onda laganim marem natrag u provinciju, da bismo preksutra stigli onamo. Duboko je udahnuo je i njegovo se zijevanje prenijelo na dvojicu-trojicu drugih. Tada emo se naspavati. Podignuo se na noge i oni su ustali s njim. Idemo, ljetne su noi prilino kratke. Sljedeeg je dana Julije i preko volje iskazivao potovanje prema organizacijskim sposobnostima Helveana. Ve je priprema za polazak toliko ljudi bila dovoljno teka, ali mjerenje hrane koja je bila potrebna da ih odri na ivotu dok ne stignu doma potrajalo je nekoliko sati. Tu je zadau dobila Deseta legija i uskoro su se otegnuli redovi do vojnika koji su imali vree i drali mjerice da udijele namirnice svakom preivjelom lanu plemena. Helveani su jo bili zapanjeni zbog iznenadne promjene njihove sudbine. Meu njima je bilo otprije zarobljenih Heduanaca koje je valjalo na silu odijeliti nakon dva jutarnja umorstva noevima. Heduanske su se ene osvetile svojim zarobljivaima s opakou koja ja prestravila i okorjele vojnike. Julije je naredio da se dvije od njih objese i potom nije vie bilo takvih ispada. Heduanska se vojska pojavila iz ume prije podne, kad se Julije ve pitao hoe li ikada pokrenuti golemu povorku. Videi ih u daljini, poslao je prema njima izviaa s porukom od jedne rijei: ekajte! Znao je da bi se zbrka samo poveala s nekoliko tisua gnjevnih boraca koji jedva ekaju da napadnu potuena neprijatelja. Da bi im ojaao strpljivost, nakon jedne ure Julije je za porukom poslao volove i kola nakrcana helvetskim orujem i vrijednim predmetima. S njima je poslao i njihove osloboene zarobljenike, zadovoljan to ih se mogao rijeiti. Bio je velikoduan s Heduancima, iako mu je Marko Antonije rekao kako e oni misliti da je sve najbolje zadrao za sebe, bez obzira na ono to im prepusti. Uistinu, zadrao je zlatne pehare razdijelivi ih izmeu generala svojih legija.

Kad je prolo podne a Helveani i dalje bili na ravnici, Julije je planuo u licu i naljutio se zbog kanjenja. Dio toga otpadao je na neizbjenu injenicu da su svi plemenski elnici bili izginuli u bitci, ostavivi obezglavljenu gomilu naroda koji je vrvio naokolo, pa je Julije dolazio u napast da zapovjedi niim asnicima da se poslue palicama i tako ih pokrenu na odlazak. Na kraju je Julije naredio da dvije tisue ratnika dobiju maeve. Ti su ljudi s orujem u rukama stajali malko ponosnije izgubivi beznadni izgled zarobljenika i robova. Oni su dotjerali svoj narod u kakav-takav red i zatim, nakon jednog jedinog zvuka roga na povjetarcu, Helveani su se pokrenuli. Julije ih je s olakanjem gledao kako odlaze, i kao to je Marko Antonije prorekao, im je postalo jasno da se upuuju na sjever, Heduanci su se poeli slijevati u ravnicu viui i prijetei za njima. Julije je naredio trubaima da pozovu est legija da stanu na put Morbenovim ratnicima, i dok su se oni pribliavali pitao se hoe li stati ili e se zametnuti nova bitka. Onako neraspoloen, gotovo da ju je poelio. Heduanske elne crte zaustavile su se na ravnici, etvrt milje daleko. Preli su poprite bitke preko desetaka tisua nepokopanih tjelesa koja su ve poinjala zaudarati. Nije bilo boljeg naina da se pokae snaga legija koje ih ekaju nego to je bio hod preko mrtvaca to su ih one ostavile iza sebe. Brzo e se o tome pronijeti glas. Promatrao je kako Morben izjahuje s dva pratioca koja su nosila visoke zastave to su leprale na lahoru. Julije ih je ekao, a njegovo je nestrpljanje iezavalo dok se iza njega smanjivao broj Helveana. Mnogi su njegovi ljudi bacali pogled za sve daljom povorkom, osjeajui prirodnu nelagodu vojnik koji se nau izmeu dviju velikih skupina, ali Julije nije pokazivao nimalo zabrinutosti jer ga je iscrpljenost ispunjavala praznim spokojem, kao da su se s onom povorkom iz njega iscijedile sve emocije. Morben je sjahao i rairio ruke da ga zagrli. Julije ga je pristojno odbio i Morben je smijehom prikrio zbunjenost. Nikada nisam vidio toliko mrtvih neprijatelja na zemlji, Cezare. To je dostojno divljenja. Odrao si zadanu rije koja je zaslaena darovima to si mi ih poslao, jer znam odakle potjeu. Doveo sam stoku za veliku gozbu, dovoljno da tvoji ljudi nabreknu od sitosti. Hoe li sa mnom prelomiti kruh? Ne, odgovorio je Julije, na oito zaprepatenje toga ovjeka. Ne ovdje. Tjelesa donose bolest ako se ostave da trunu. Ona su na tvojoj zemlji i moraju se spaliti ili pokopati. Ja se vraam u provinciju. Morben je naas izgledao ljutito zbog odbijanja. Ti misli da bih morao provesti dan u kopanju raka za helvetska tjelesa? Neka istrunu kao opomena. Ti si ovdje stranac, pa moda ne zna da se poslije bitke odrava gozba. Bogovima zemlje mora se pokazati da ivi potuju mrtve. Moramo one koje smo ubili uputiti stazom, inae ne mogu otii. Julije protrlja oi. Kad je zadnji put spavao? Trsio se da nae rijei koje e zadovoljiti toga ovjeka.

Vratit u se sa svojim ljudima u podnoje planina. Bit e mi ast ako mi se ondje pridrui. Tada emo se pogostiti i nazdraviti mrtvima. Vidio je kako Morben zamiljeno gleda za sve daljom povorkom i nastavio sve oporijim glasom. Preivjeli Helveani su pod mojom zatitom dok se ne vrate u svoju zemlju. Razumije li? Pod tvojom zatitom? ponovi Morben polako. Vjeruj mi ako kaem da e onaj tko njih napadne biti moj neprijatelj, uzvrati Julije. Nakon kratke stanke Morben slegnu ramenima, provlaei prste kroz bradu. Vrlo dobro, Cezare. Dojahat u tamo s osobnom pratnjom da te doekam kad se vrati. Julije ga potapa po ramenu i okrenu se od njega. Vidio je kako ga Morben zadivljeno gleda dok je trubaima davao znak. Ravnicom su se razlijegali zvuci i est se legija smjesta okrenulo. Zadrhtala je meka zemlja i Julije se smjekao dok su legionari odlazili u savrenim redovima, ostavljajui Morbena i Heduance iza sebe. Kad su stigli do linije drvea na rubu ravnice, Julije je dozvao Bruta. Prenesi zapovijed. Mariramo cijelu no i gostit emo se kad stignemo onamo. Julije je znao da e ljudi prihvatiti izazov, koliko god bili iscrpljeni. Poslao je Desetu na elo da dri korak. Dok je svanjivala zora, est je legija prelazilo posljednju uzvisinu prije rimskog naselja u podnoju Alpa. Ljudi su teturali i marirali vie od etrdeset milja, i Julije je bio na rubu izdrljivosti. Propjeaio je itav put sa svojim vojnicima, znajui da e im njegov primjer dati snage da nastave put. Takve su male stvari bile vane ljudima koje je predvodio. Usprkos uljevima oni su promuklo kliknuli kad su ugledali nanizane graevine, prelazei lako u bri hod posljednji put. Recite ljudima da imaju osam sati spavanja i gozbu da napune trbuh kad se probude. Ako su gladni kao ja, ne e htjeti ekati, stoga neka im se dade hladno meso i kruh da otupe otricu gladi. Svima se njima ponosim, rekao je Julije izviaima, razaslavi ih drugim generalima. Upitao se isprazno bi li njegove legije bile takmac spartanskoj vojsci, ili Aleksandru. Iznenadio bi se ako ne bi bile sposobne da ih barem izmore hodom. Kad je Morben stigao na istu uzvisinu s pedeset svojih najboljih boraca, sunce je ve bilo nad obzorom i Julije je tvrdo spavao. Morben je pritegnuo uzdu, promatrajui promjene koje su donijeli Rimljani. Tamni zid koji su sagradili vijugao je daleko na sjever, kao rez u plodnom krajoliku. Sve drugo to je mogao vidjeti pretvorilo se u etvorine zgrada, atora i zemljanih cesta. Morben je prije nekoliko milja preao preko legijske staze, ali ipak ga je zapanjila stvarnost. Na neki je neobjanjiv nain zaostao iza njih u mraku. Nagnuo se u sedlu i pogledao natrag prema snanoj figuri svoga prvaka Artorata. Kako su udni ti ljudi, ree on. Umjesto odgovora, Artorat zamiri pogledavi iza sebe. Dolaze neki jahai, ree zatim. Nisu nai. Morben okrenu konja i pogleda niz blagu padinu breuljka. Nakon nekog vremena kimnu.

Drugi se voe okupljaju da vide toga novog ovjeka u naoj zemlji. Ne e im biti drago to je potukao Helveane prije nego to su oni mogli stii ovamo. Diui zastave primirja visoko iznad glava, skupine jahaa stizale su blie. inilo se da je svako pleme unutar dvjesta milja poslalo predstavnike u rimsko naselje. Morben pogleda dolje na prostrano taborite s urednim linijama i utvrenjima. Budemo li lukavi, ovdje moemo iskoristiti veliku prednost, ree glasno. Trgovina hranom, na primjer, ali one lijepe legije nisu stacionarna vojska. Prema onom to sam dosad vidio, ovaj Cezar je gladan rata. Ako je gladan, Heduanci imaju i drugih neprijatelja protiv kojih se moe boriti. Zbog tvoga spletkarenja svi emo na kraju izginuti, rekao bih, proguna Artorat. Morben podie obrve prema ovjeku koji je sjedio na snanu drijepcu kao da je poni. Artorat je bio najkrupniji ovjek to ga je ikada vidio, iako je katkada oajavao traei inteligenciju koja bi odgovarala njegovoj snazi. Zar misli da bi tjelohranitelji trebali na takav nain govoriti sa svojim gospodarima? ree Morben. Artorat svrnu plave oi na njega i slegnu ramenima. Tada sam govorio kao tvoj brat, Morbene. Vidio si to su uinili Helveanima. Lake bi ti bilo uzjahati na medvjeda nego posluiti se svojom slatkorjeivosti s tim novim ljudima. U najmanju ruku, kad skoi s medvjeda moe potrati da pobjegne. Ima trenutaka kad ne mogu vjerovati da imamo istog oca, odbrusi Morben. Artorat se zacereka. elio je krupnu enu za drugoga sina, tako je rekao. Ubio je tri ovjeka da je otme od Arvernjana. Da bi napravio vola kakav si ti, da. Ali ne vou, mlai brate, upamti to. Voa mora biti sposoban zatititi svoj narod s neto vie nego to su tek neugodno nabrekli miii. Artorat glasno otpuhnu dok je Morben nastavljao. Oni su nam potrebni, Artorate. Heduanci e napredovati u savezu s njima, i to je stvarnost, sviala ti se ili ne. Ako se slui zmijama da ti hvataju mieve, Morbene Morben uzdahnu. Barem jedanput elio bih se s tobom razgovarati a da mi ne baca u lice tu ivotinjsku mudrost. Zbog toga ne zvui pametno, zna. I dijete bi moglo jasnije vidjeti stvari, kunem ti se. Artorat planu prema njemu, ali ostade nijem. Morben odahnu s olakanjem. Hvala ti, brate. Mislim da bi se za ostatak dananjeg dana morao ponajprije smatrati mojim tjelohraniteljem a zatim mojim bratom. Onda, ide li sa mnom?

Njegovi su ljudi dobili atore dok budu ekali da se Julije probudi. Morben je poslao jahae natrag da pospjee stado koje je poveo za gozbu, i prije nego to je podne potpuno prolo, poelo je klanje ivotinja, a Morben i Artorat osobno su sudjelovali dok se rezalo i zainjalo meso. Kad su drugi elnici poeli pristizati, Morben ih je pozdravljao s velikom radou, uivajui u njihovu iznenaenju to ga vide kako okrvavljenih ruku do lakata izdaje zapovijedi djeacima i odraslima dok se stoka kolje i sijee da bi se priredila gozba za trideset tisua ljudi. Cvranje govedine ispunjavalo je zrak dok se potpaljivalo stotinu vatara i podizali teki ranjevi. Drjemljive su legionare istjerivali ispod toplih pokrivaa da pomau u poslu, a za nagradu su dobivali slastan okus liui opeene prste. Kad se Marko Antonije probudio, naredio je da mu robovi donesu vjedra vode s rijeke da se umije i obrije, ne doputajui da ga pouruju. Ako je Julije spreman spavati tijekom najveeg okupljanja plemenskih voa od pamtivijeka, ni on zacijelo ne e izii pred njih s dvodnevnom bradom na licu. Kako je koja ura prolazila, Marko Antonije je bio primoran buditi sve vie vojnika, ne osvrui se na psovke koje su se ule iz atora kad su se njegove zapovijedi probijale kroz obamrlost od umora. Obeanje tople hrane stvaralo je udesa u njihovoj naravi, i glad je utiavala pritube dok su slijedili primjer Marka Antonija i prali se prije odijevanja najbolje odore. Bilo je mnogo malih sela u rimskoj provinciji, i Marko Antonije je do njih razaslao jahae po ulje, riblji umak, trave i voe. Zahvaljivao je bozima to su stabla bila teka od neobranih jabuka i naranaa, koliko god bile nezrele. Poto su toliko dugo pili samo vodu, kiseo sok iscijeen u vojnike vreve bio je bolji od vina. Julije se probudio meu posljednjima, sav ljepljiv od vruine. Spavao je u vrstim zgradama izvornog naselja, sada znatno proirenim. Tko god im je pravio nacrte, dijelio je rimski ukus za istou, i Julije se mogao polijevati hladnom vodom u kupaonici, zatim leati na tvrdim prostirkama da bi mu robovi namazali uljem kou i potom je obrisali, ostavljajui ga ista i osvjeena. Miii koji su ga boljeli na leima napokon su se opustili kad je sjeo da ga obriju, i on se pitao je li tako gibak zbog svakidanje masae. Prije nego to e se odjenuti, pogledao se da vidi ozljede. Trbuh mu je naroito bio osjetljiv i pomodrio kao da je dobio snaan udarac. udno je bilo to se toga nije sjeao. Odijevao se polagano, uivajui u svjeini iste tkanine na koi poslije mirisa znoja na maru. Kosa mu je zapela u finim zupcima elja, a kad je potegnuo, zapanjio se nad koliinom dlake koja se otkinula. Nije bilo zrcala u kupaonici i Julije se pokuao sjetiti kad je posljednji put vidio svoj lik. Gubi li kosu? To je bila grozna pomisao. Brut je uao s Domicijem i Oktavijanom, sva trojica u natjecateljskim srebrenim oklopima, uglaanim do visokog sjaja. Plemena su poslala predstavnike da te posjete, Julije, rekao je Brut sav rumen od uzbuenja. Ima ih jamano vie od trideset, svi pod mirovnim zastavama, i pokuavaju prikriti koliko ih zanima naa brojnost i strategija. Izvrsno, uzvratio je Julije odgovarajui na oduevljenje. Neka se za njih postave stolovi u blagovaonici. Moramo ih sve smjestiti unutra, ako im ne smeta guva.

Sve je ve uinjeno, rekao je Domicije. Ali svi ekaju tebe da im se pridrui, vani, i Marko Antonije je izvan sebe. Kae da se ne ele pomaknuti dok ih ti ne pozove za svoj stol, a mi mu nismo dopustili da te probudi. Julije se nasmija. Onda iziimo k njima.

25. POGLAVLJE
Zrak u blagovaonici bio je gust od tjelesne topline kad je Julije zauzeo mjesto za dugakim stolom. Iako je tkanina prekrivala povrinu stola, Julije nije mogao odoljeti porivu da ispod nje ne dotakne grubo novo drvo. Nije bilo tu kad je stigao toga jutra i on se nasmijeio energiji Marka Antonija i tesarske legije. Pozvao je Morbena da mu sjedne s desne strane, i Gal je zauzeo mjesto s oevidnim zadovoljstvom. Juliju se svidio taj ovjek i pitao se koliko e meu drugim voama stei prijatelja ili neprijatelja tijekom sljedeih godina. Ljudi za njegovim stolom tvorili su aroliku skupinu, iako su svi dijelili crte kao da su im predci potekli iz istog plemena. Imali su tvrda lica, kao da su istesana od borovine. Mnogi su bili bradati, iako nijedno posebno oblije nije dominiralo skupom, i Julije je vidio jednako mnogo brkova i obrijanih glava koliko je bilo brada i dugakih pletenica s crveno obojenim korijenima. Isto tako nije bilo jedinstvena obrasca u njihovoj odjei ili opremi. Neki su nosili srebrene i zlatne broeve koji bi oarali Aleksandriju, to je znao, dok na drugima nije bilo nikakva ukrasa. Julije vidje kako Brut promatra ureenu kopu na Morbenovu platu pa odlui za nju ponuditi nekoliko lijepih predmeta da bi je mogao dati Aleksandriji kad je opet vidi u Rimu. Uzdahnuo je pri toj misli i upitao se kad e sjediti sa svojim ljudima za dugakim stolom i sluati njihov lijepi jezik umjesto grlena iskaljavanja Gala. Kad su svi sjeli, Julije dade znak Adnu da stane kraj njega i ustade da se obrati poglavicama. Za tako vaan sastanak otjerao je postarijega tumaa natrag u njegovo pleme. Dobro doli u moju zemlju, rekao je Julije i priekao da Adn prenese rijei u njihov jezik. Vjerujem da znate da sam sprijeio Helveane da ne prou kroz moju zemlju i kroz zemlju Heduanaca. To sam uinio na Morbenov zahtjev i time vam elim pokazati svoju dobru vjeru. Dok je Adn prevodio, Julije je gledao kako reagiraju. Dobro je bilo biti udaljen od njih za taj korak. Stanke su mu pruale priliku da pripremi argumente i da promatra kako ih Gali primaju dok im oi budu uprte u Adna. Rimski narod ne ivi u stalnom strahu od neprijateljskih napada, nastavio je. Rimljani imaju ceste, trgovinu, kazalita, kupalita, jeftinu hranu za obitelji. Imaju istu vodu i zakone koji ih tite. Vidio je po izrazima oko stola da je krenuo krivim putem u svojem opisivanju. Tim ljudima nije bilo vano da prue rasko svojim podanicima.

Mnogo je vanije kazati, nastavi Julije brzo, dok se Adn muio s rijeima, da rimski elnici imaju prostrana imanja i kue deset puta vee od ove male utvrde. Imaju robove da ih slue i nabolja vina i konje na svijetu. To su bolje primili. Oni koji meu vama postanu mojim saveznicima upoznat e sve to. Ja vrsto namjeravam izgraditi rimske putove kroz Galiju i trgovati s najzabaenijim dijelovima zemlje. Dovest u najvee trite na svijetu ovamo za vae proizvode. Dva-tri su se ovjeka nasmijeila i kimnula, ali tada je ustao mlad ratnik i svi su ga pogledali, umuknuvi. Julije je mogao osjetiti kako se Brut najeio s njegove lijeve strane. Nije bilo niega neobina u liku koji se suoio s Julijem na razmaku od dvadesetak stopa. Gal je imao kratku bradu, plava mu je kosa bila svezana u klupko na zatiljku. Poput veine ostalih, bio je onizak i snaan, odjeven u vunu i iznoenu kou. Ipak, unato mladosti, Gal je arogantno pogledao okupljene predstavnike plemena. Lice mu je nosilo grdne oiljke a njegove hladne plave oi kao da su se svima njima rugale. A ako odbijemo tvoja isprazna obeanja? ree ovjek. Kad je Adn preveo, Morben ustade s Julijeve desne strane. Sjedi, Cingeto. eli li dodati jo jednog neprijatelja na svoj popis? Kad je narod tvog oca zadnji put vidio mir? Morben je govorio svojim jezikom i mladi Gal je prebrzo odgovorio da bi ga Adn mogao slijediti. Njih su dvojica urlala jedan na drugoga preko stola, i Julije se zakle da e nauiti njihov jezik. Znao je da ga Brut ve ui pa e mu se pridruiti u svakidanjoj poduci. Bez upozorenja plavokosi je ratnik skoio iza stola i izjurio iz blagovaonice zalupivi vratima. Morben je zamirio promatrajui ga kako odlazi. Cingetov bi se narod radije borio nego jeo, ree Morben. Arvernjani su uvijek bili takvi, ali ne daj da te to uznemiri. Njegov stariji brat, Madok, manje je hirovit, a on e nositi oevu krunu. Prepirka je vidno zabrinula Morbena, ali on se prisilio na smijeak dok je gledao Julija. Mora zanemariti grubost toga mladia. Ne osjeaju se svi kao Cingeto. Julije naredi da se donesu pladnjevi peene govedine i bravetine, s uljem i zainima. Pokuavao je prikriti iznenaenje kad su potom stigli tanjuri sa svjeim kruhom, narezanim voem i peenom divljom peradi. Marko Antonije je bio zaposleniji nego to je mogao pomisliti. Nespretna tiina nakon Cingetova odlaska izgubila se u zveketu posua. Poglavice su zduno navalili, vadei svaki svoj no da ree i nabada vruu hranu. Zdjelice s hladnom vodom za pranje ruku posluile su za razrjeivanje vina, na veliko iznenaenje posluitelja koji su ih brzo nadolijevali. Julije je razumio da poglavice ne ele izgubiti pamet u pijanstvu, pa je i sam

izlio vodu iz zdjelice u vinski pehar. Brut i Oktavijan slijedili su njegov primjer razmjenjujui osmijehe. Zbog iznenadna loma izvana dva su gosta napola poskoila. Julije je ustao s njima, ali Morben se namrtio i ostao sjediti. To e biti Artorat, moj pratilac. Valjda je ve naao nekoga da se s njim pohrve. Jo jedan lom i stenjanje popratili su njegove rijei i on je uzdahnuo. Onaj krupni ovjek? upita Julije sa zanimanjem. Morben kimnu. Njemu lako postane dosadno, ali to moe initi s lanovima obitelji? Moj otac je napao Arvernjane da ugrabi njegovu majku kad je doista bio prestar za takve pothvate. Cingetov narod ne oprata, iako i sami tako postupaju s vlastitim enama kad mogu. ene su sigurno nesretne u takvim okolnostima, ree Julije polako, pokuavajui razumjeti. Morben se glasno nasmija. Jesu, ako ugrabimo pogrjenu u mraku. Tada tomu nema kraja. Ne, Julije, kad se plemena sastanu na proljetnim sveanostima radi trampe i trgovine, mnogo se brakova sklopi. Moda bi i ti uivao da to vidi jedne godine. ene jasno iskazuju svoje elje mladim ratnicima i pred momcima je velik pothvat kad ih pokuaju oteti iz njihova roda. Sjeam se kako se moja ena borila protiv mene kao vuica, ali nije nijedanput zovnula u pomo. Zato ne? upita Julije. Jer bi je mogli spasiti! Mislim da ju je oarala moja brada. Zamisli, iupala mi je pregrt dlaka dok sam je pokuavao prebaciti preko ramena. Bio sam neko vrijeme osav, ba na vrhu brade. Julije je nalio Galu vina i gledao kako ga Morben razrjeuje vodom. Nikada prije nisam vidio da se zdjelica za pranje prstiju upotrebljava na ovakav nain, rekao je Morben. Ali to je dobra ideja, kad je vino ovako jako. Artorat se zanjihao svom teinom, premjetajui sredite ravnotee. Domicije se odjednom naao u zraku. Uslijedio je kratak osjeaj uasna leta i zatim je ljosnuo na zemlju ostavi pritom bez zraka u pluima. Leao je stenjui dok se Artorat cerekao. Ti si jak za tako sitna ovjeka, rekao je, iako je ve znao da nijedan Rimljanin ne moe razumjeti njegove rijei. Krupnom se Galu inilo da nisu naroito bistri. Isprva, kad je podignuo kovanicu i pred njima oponaao zahvat, izgledali su mu slaboumno. Zatim mu je pristupio jedan od njih i Artorat ga je smjesta svalio na lea. Tada su zasjala njihova lica i poeli su kopati po depovima da vade kovanice za okladu. Domicije mu je bio peti protivnik te veeri, i dok je Artorat uredno zagrizivao srebrenjake koje su mu davali, razmiljao je kako bi mogao imati dovoljno za novog konja dok Morben zavri oaravanje rimskog vojskovoe.

Artorat je primijetio kako Ciro stoji dalje od ostalih. Njihove su se oi samo jednom susrele, ali Artorat je znao da ga ima. Veselio se izazovu i uivao je bacivi Domicija pod Cirove noge najblie to je mogao. Jo netko? zagrmio je Artorat prema njima, upirui prstom u svakoga od njih i miui ekinjastim obrvama kao da govori djeci. Domicije je do tada ustao s vragolastim smijekom na licu. Podignuo je dlan s nedvosmislenom kretnjom. Priekaj ovdje, slone. Znam ovjeka za tebe, rekao je Domicije polako. Artorat slegnu ramenima. Dok je Domicije trao prema glavnim zgradama, Artorat je upitno pogledao Cira, dajui mu jednom rukom znak da istupi i drei u drugoj kovanicu. Na njegovo zadovoljstvo Ciro je kimnuo i poeo skidati oklop da bi na kraju ostao samo u gaama i sandalama. Artorat je tapom nacrtao krug na zemlji i pokazao Ciru da prekorai crtu. Volio se boriti s krupnim ljudima. Niski su naviknuti gledati gore u protivnike, ali ratnici Cirove visine vjerojatno se nikada nisu namjerili na ovjeka koji se uzdie iznad njih kao Artorat. To mu je davalo veliku prednost, iako gledatelji to nisu znali. Ciro poe istezati lea i noge i Artorat mu dade mjesta, izvodei i sam uobiajene kretnje oputanja. Nakon pet dvoboja to mu nije ni bilo potrebno, ali on se volio razmetati pred gomilom i rimski su se vojnici ve bili okupili u trostrukim redovima oko malenog borilita. Artorat se zavrtio i poskoio, neizmjerno uivajui sam u sebi. Kau li u zemlji odakle dolazite da su krupni ljudi spori, vojniii? narugao se njihovim bezizraajnim licima. Veer je bila svjea i on se osjeao nepobjedivo. Kad je Ciro stupio u krug, neki je glas uzviknuo i mnogi su se vojnici nacerili ekajui Bruta koji je dotrao s Domicijem. ekaj, Ciro. Brut se eli ogledati prije nego to ti potue toga velikoga vola, ree Domicije sav zadihan. Brut je zastao kad je ugledao Artorata. ovjek je bio gorostasan i miiaviji nego itko koga je dotada vidio. Nije to samo pitanje snage, odmah je uvidio. Artoratova je lubanja bila upola vea od Cirove, i svaka mu je druga kost bila deblja nego u obina ovjeka. Ti se sigurno ali, ree Brut. Visok je valjda sedam stopa! Samo nastavi, Ciro. Ne ekaj na mene. Ja sam se s njim ogledao, ree Domicije. I zamalo ga nisam oborio. Ne vjerujem ti, ree Brut hladno. Gdje su ti tragovi? Jedan udarac onih ruetina progurao bi ti nos kroz glavu na zatiljak. Da, ali on ne udara. To je poput grkog hrvanja, ako si ga ikada gledao. Slui se nogama da te saplete, a sve ostalo je potezanje i odravanje ravnotee. Vrlo je vjet, ali kako rekoh, zamalo ga nisam oborio.

Ciro je i dalje strpljivo ekao, a Artorat je samo podignuo obrvu prema Brutu ne razumijevajui nita od razgovora to se oko njega vodio. Ja ga mogu svladati, rekao je Ciro kad je nastala tiina. Brut je sumnjiavo pogledao Artorata. Kako? On je kao planina. Ciro slegnu ramenima. Moj otac je bio krupan ovjek. Nauio me je neke zahvate. To nije grki nain hrvanja. Moj ga je otac bio nauio od nekog Egipanina. Mogu ti pokazati. Onda je tvoj, ree Brut s vidnim olakanjem. Artorat ga je gledao dok je govorio, a Brut je na to mahnuo rukom prema Ciru i odmaknuo se. Ciro je ponovno prekoraio crtu i ovaj put krenuo naprijed u brzom skoku. Artorat ga je spremno doekao i dva su se ovjeka srazila uz zvuan prasak mesa od kojega su se gledatelji trznuli. Ne zastajui, Ciro je raskinuo stisak na pleima i krenuo izvanjskom stranom, zamalo izbjegavi Galova otvrdla stopala to su zamahivala prema njegovim glenjevima. Ciro je kliznuo mimo njega i pokuao odskoiti, ali Artorat se okrenuo i zadrao ga prije nego to se mogao izmaknuti. Noge su se spletale dok se svaki borac upinjao da svali drugoga. Artorat se izvukao iz Cirovih ruku i zamalo da ga nije bacio preko boka, ali Ciro je sprijeio taj zahvat spustivi se u nizak uanj i zatim sunuo naprijed, pokuavajui oboriti Artorata s nogu. Udarivi u tako velika protivnika, samo je zaljuljao Artorata koji je smjesta prekriio podlaktice i pritisnuo ih na Cirovo grlo, naginjui se natrake. To je mogao biti kraj da Cirova peta nije sprijeila njegov korak tako da je Artorat pao poput klade, tresnuvi na zemlju s Cirom na sebi. Prije nego to su Rimljani poeli klicati, spleteni su se borci nastavili jo ogorenije boriti, stiui protivnika i izvlaei se iz stiska, iskoritavajui i najmanju mogunost da primijene zahvate na zglobovima koji bi pukli kod manjih ljudi. Artorat se opet posluio monim rukama da stegne Cirovo grlo, a Ciro je napipao njegov mali prst i slomio ga u trzaju. Iako je zaurlao, Artorat je zadrao stisak, i Ciro je ve postajao modar kad mu je napipao jo jedan prst i s njim uinio isto to i s prvim. Tek tada je gorostas popustio, drei se za ozlijeenu ruku. Ciro je ustao i lagano poskakivao. Velik se Gal sporije uspravio, pokazujui po prvi put srdbu. Hoemo li prestati? upitao je Domicije. Nitko nije odgovorio. Artorat je uputio snaan udarac nogom i promaio, spustivi je na zemlju dok se Ciro izmicao i grabio protivnika oko pasa. Nije uspio podignuti krupnog ovjeka. Artorat je dotle stisnuo Cirovo zapee, ali njegovi su slomljeni prsti popustili i on je riknuo u Cirovo uho kad ga je Rimljanin zasjekao stopalom po koljenu i naglavce ga svalio. Gal je zabezeknuto leao dok su mu se grudi nadimale. Ciro mu je kimnuo i pomogao da ustane.

Brut je oarano gledao kako Artorat zlovoljno otvara kesu za pasom da vrati jedan od srebrenjaka koje je dobio. Ciro ga nije htio primiti i potapao je Gala po ramenu. Ti si sljedei, Brute? upita Domicije zlobno. Prsti su mu slomljeni, zna. Htio bih, naravno, ali ne bi bilo poteno da ga jo vie ozlijedim, odgovori Brut. Odvedi ga Kaberi da mu stavi udlagu na tu ruku. Pokuao je kretnjama objasniti Artoratu koji je slegnuo ramenima. Znao je on i tee nastradati, a ipak je za njegovim pasom bilo vie srebra nego kad je poeo. Iznenadio se videi otvorenu radost na licima vojnika oko kruga, veseli su bili ak i oni koje je pobijedio. Jedan mu je donio amforu vina i razlomio votani peat. Drugi ga je potapao po leima prije nego to e otii. Morben je imao pravo, pomislio je. Ti su ljudi zbilja udni. Zvijezde su bile nevjerojatno sjajne na ljetnom nebu. Iako je Venera ve bila zala, Julije je mogao vidjeti Marsov crveni krui i pozdravio ga je peharom prije nego to e ga pruiti prema Morbenu da ga napuni. Ostali su se Gali davno prije povukli, ak je i razvodnjeno vino pomoglo da se i najzabrinutiji meu njima opuste pred kraj gozbe. Julije je razgovarao s mnogima, pamtei njihova imena i smjetaj njihovih plemena. Ostao je dunik Morbenu za upoznavanja i osjeao je ugodno pripito potovanje prema Galu dok su skupa sjedili. Oko njih se prostirao utihli tabor. Negdje je kriknula sova i Julije je poskoio. Zurio je u pehar s vinom i pokuao se sjetiti kad je prestao dodavati vodu. Ovo je krasna zemlja, rekao je. Morben ga je pogledao. Iako nije bio ni izdaleka popio koliko ostali, oponaao je njihove lijene kretnje s rijetkom vjetinom. Je li to razlog zato je eli? upitao je Morben, zadravajui dah da uje odgovor. to zapravo bilo tko eli? Da ima moje legije, zar ne bi sanjao da vlada ovim mjestom? Morben kimnu za se. U Galiji se promijenio vjetar i on nije alio zbog onoga to mora uiniti da bi sauvao svoj narod. Da imam tvoje legije, proglasio bih se kraljem. Zvao bih se Moriks, ili moda Morbenriks, rekao je. Julije se zamagljeno zagledao u njega, trepui. Riks? To znai kralj, ree mu Morben. Julije je zamiljeno umuknuo, a Morben je opet napunio pehare i poeo piti. Ali i kralju su potrebni jaki saveznici, Julije. Tvoji se ljudi dobro bore kao pjeaci, ali ima samo aku konjanika, dok se moji ratnici raaju u sedlu. Potrebni su ti Heduanci, ali kako mogu biti siguran da se ne e okrenuti protiv nas? Kako ti mogu vjerovati?

Julije se okrenuo da se s njim suoi. Ja sam ovjek od rijei, Gale. Ako te nazovem prijateljem, to e trajati do kraja mog ivota. Ako se Heduanci budu borili uza me, njihovi neprijatelji bit e moji neprijatelji, i njihovi prijatelji bit e moji prijatelji. Mi imamo mnogo neprijatelja, ali postoji jedan koji napose prijeti mojem narodu. Julije otpuhnu a vruina od vina ispuni njegove ile. Reci mi njegovo ime i on je mrtav, ree on. Njegovo je ime Ariovist, vladar Sveva i njihovih podanikih plemena. Oni su germanske krvi, Julije, blijede koe, kuga od nemilosrdnih konjanika koji ive za bitku. Svake godine prodiru sve dalje na jug. Unitili su one koji su im se u poetku odupirali, zauzeli su njihove zemlje po osvajakom pravu. Morben se nagnu blie i nastavi uurbano govoriti. Ti si slomio lea Helveanima, Julije. S mojim jahaima, tvoje e se legije gostiti njihovim blijedim ratnicima, i sva e plemena u Galiji gledati u tebe. Julije je na to pogledao u zvijezde i dugo vremena utio. Ja bih mogao biti gori od Ariovista, proaptao je. Morbenove su oi bile crne u noi dok se prisiljavao da mu na tvrdom licu lebdi osmijeh. Iako je zlokobne znake preputao svojim druidima, pobojao se za svoj narod sada kad je taj ovjek uao u Galiju. Morben mu je ponudio konjanitvo da bi njegove legije vezao uza svoj narod. Da bi Heduancima osigurao zatitu. Moda i hoe biti, to emo doznati kada doe vrijeme. Ako krene na njih, mora ih uvui u bitku prije zime, Julije. Poslije prvog snijega, za ratnike je zavrena godina. Moe li vaa zima biti tako strana? Morben se neveselo nasmijei. to god kaem, prijatelju, nita te ne e pripremiti. Prvi mjesec nazivamo dumannios, to znai najmrklija dubina. A poslije toga postaje jo hladnije. Vidjet e kad stigne, naroito ako putuju dalje na sjever, a morat e da bi pobijedio moje neprijatelje. Tvoje e konjanitvo biti pod mojom zapovijedi? ree Julije. Morben mu pogleda u oi. Ako budemo saveznici, ree mirno. Onda sklopimo savez. Na Morbenovo iznenaenje, Julije izvue bode iza pasa i zareza desni dlan. Zatim prui otricu. Sklopimo ga krvlju, Morbene, ili uope nije sklopljen.

Morben uze no i zareza svoj dlan, doputajui Juliju da njegovu ranjenu ruku stegne u vrst stisak. Osjetio je bol i upitao se to e proizii iz te nagodbe. Julije drugom rukom podie pehar prema crvenom planetu iznad njih. Kunem se pod okom Marsa da su Heduanci imenovani prijateljima. Kunem se na to kao konzul i vojskovoa. Julije olabavi stisak da im se razdvoje ruke i napuni ae iz amfore koja mu je leala u krilu. Eto, to je gotovo, ree on. Morben zadrhta i toga puta iskapi pehar protiv hladnoe.

26. POGLAVLJE
Pompej se nagnuo preko ograde bijeloga mramornog balkona na Jupiterovu hramu dok se iroki prostor Foruma sterao daleko ispod njega. S vrha Kapitola mogao je promatrati srce grada i silno ga je oneraspoloilo ono to je vidio. Kras nije pokazivao nita od vlastita uivanja dok je takoer promatrao sve veu gomilu. utio je dok je Pompej srdito gunao za sebe, okreui se povremeno da pokae neki novi razdraljiv prizor na pozornici. Eno, Krase. Vidi li ih? Gadovi jedni! kliknu Pompej pokazujui rukom. Kras pogleda u smjeru drhtava prsta gdje je duga povorka ljudi u crnim togama vijugala s jedne strane Foruma prema Senatu, zaustavljajui se u odreenim razmacima da bi zapalila tamjan. Kras pomisli kako kroz vjetar moe uti zvuke alopojke koja je pratila njihove korake, i jedva se suzdrao da se ne nasmije kad se Pompej ukoio na te tugaljive napjeve. to oni ele postii kad mi se ovako rugaju? viknu Pompej pomodrjevi od gnjeva. Da ih cijeli grad vidi u njihovoj alobnikoj odjei? Tako mi bogova, bit e im drago da ih vide. I to emo imati kao ishod svega toga? Kunem ti se, Krase, narod e iskoristiti ovu neposlunost Senata kao izliku za veeranje nerede. Bit u prisiljen jo jednom proglasiti zabranu kretanja, a oni e me optuiti da vladam bez njih. Kras oprezno proisti grlo, pazei da pomno bira rijei. Dolje su brojni senatori zastajkivali u povorci dok je tamjan noen povjetarcem sukljao iz zlatnih kadionika. Znao si da bi se mogli pobuniti protiv naeg sporazuma, Pompeju. Sam si mi rekao da postaju sve neposluniji, kazao je. Da, ali nisam oekivao ovakvo javno pokazivanje nereda, unato svim nevoljama koje mi stvaraju u Kuriji. Onaj ludi Svetonije djelomice je iza toga, to znam. Ulaguje se onom trgovcu Klodiju kao da je neto bolje negoli voa razbojnika to uistinu jest. ao mi je to ga nisi do kraja upropastio, Krase. Trebao bi vidjeti kako oni raspravljaju o mojem zakonodavstvu i kako ga ralanjuju. Kao da je ijedan od njih bio senatorom due nego to trepne okom. To je

nepodnoljivo! Ponekad poelim prigrabiti vlast upravo onako kako me optuuju. Tada bismo vidjeli kako se to radi. Kad bih postao diktatorom, makar samo est mjeseci, mogao bih iskorijeniti otpadnike i ukloniti ovo ovo Izdale su ga rijei dok je rukom kruio preko puna Foruma. Povorka senatora pribliavala se zgradi Kurije i Kras je mogao uti kako gomila klie njihovoj pobuni protiv Pompeja. Kras nije suosjeao sa svojim kolegom. Pompeju je nedostajalo istananosti da bude umiljat s protivnicima, radije se sluio ovlastima da Senat prisiljava na poslunost. Privatno se Kras slagao s mnogim senatorima da se Pompej ve ponaa kao diktator prema gradu koji je gubio strpljenje pod njegovom samodrakom rukom. U daljini je povorka stigla do stubita to vodi u Kuriju i Kras vidje kako su stali. Igrali su opasnu igru ljutei Pompeja na taj nain. Njihov posprdni pogreb zbog smrti Republike imao je svrhu da se upozori javnost, ali posljednja eravica demokracije doista se mogla utrnuti ako bi se zbog toga Pompej oslobodio svih ogranienja. Ako uslijede nemiri, Pompej e jamano imati pravo pritisnuti grad, a kad se jednom stigne tako daleko, uspostava diktature ne e biti velik skok za njega. Ako se domogne toga poloaja, Kras je znao da bi ga samo rat mogao svrgnuti. Ako samo naas moe vidjeti dalje od svoga gnjeva, poe Kras blago, mora shvatiti da te oni ne ele gurnuti dalje nego to si ve otiao. Zar je prevelik zahtjev da se ponovno uspostave izbori koje si ukinuo? Sada ima svoje lutke kao puke tribune. Zar ne bi mogao opet dopustiti glasovanje za budue poloaje? To bi donekle otupilo otricu prosvjeda protiv tebe i u najmanju ruku dobio bi na vremenu. Pompej nije odgovarao. Njih su dvojica promatrala kako senatori nestaju u Kuriji i kako se za njima zatvaraju daleka bronana vrata. Uzbueno mnotvo je ostalo, vrpoljei se i viui pod mrkim pogledima Pompejevih vojnika. Iako je pogrebna povorka zavrila, predstava je naroito zarazno djelovala na mlae graane koji se nisu eljeli razii. Pompej se ponadao da e njegovi centurioni imati dovoljno zdrava razuma da s njima ne budu pregrubi. Kad je Rim u takvu raspoloenju, pobuna moe planuti iz najmanje iskre. Kad je Pompej napokon progovorio, glas mu je bio ogoren. Sprjeavaju me na svakom koraku. I kad je itav Senat bio uza me, kurvini sinovi tribuni ustajali su i stavljali veto na moje zakone. Ustoboili su se protiv mene. Zato ne bih stavio svoje ljude na njihova mjesta? Sada mi barem nitko ne upropatava rad zbog neke sitnice ili hira. Kras pogleda kolegu primjeujui na njemu promjene tijekom minule godine. Ispod oiju je imao podbuhle kesice i izgledao je iscrpljeno. To nije bilo lako razdoblje, i dok su graani stalno iskuavali snagu svojih elnika, Krasu je bilo drago to je poteen svakidanjeg hrvanja. Pompej je ostario pod odgovornou i Kras se pitao je li potajno poalio zbog sklopljena ugovora. Julije je dobio Galiju, Kras svoje brodovlje i dragocjenu legiju. Pompej je poveo bitku svog ivota, zapoetu prvog dana u Senatu kad je na silu proveo zakon s Julijevim opunomoenjem. Senat je isprva prilino dobro podnosio promjenu vlasti, ali tada su se poele formirati struje, i kad su u Senat uli novi ljudi kao Klodije i Milon, poela je opasna igra za sve njih. Proirile su se glasine da je Bibil ubijen ili osakaen, i Senat je dvaput zahtijevao da ga pokau iva i objasne njegovu odsutnost. Pompej im je dopustio da konzulu poalju pisma, ali Julijeva se rije potivala. Bibil nije doao, a posjetitelji su nali zasunjenu i mranu njegovu kuu.

Kad su dvije rasprave gotovo dovele do nasilja, Pompej je postavio vojnike da straare na sjednicama, ne osvrui se na prosvjede senatora. Sada su sa svojim nezadovoljstvom paradirali pred narodom, iznijevi prijepor pred javnost. Iako je Pompejeva srdba bila Krasu zabavna, zabrinjavalo ga je ono u to bi se ona mogla pretvoriti. Nitko ne vlada Rimom sam, prijatelju, promrmljao je Kras. Pompej ga je otro pogledao. Pokai mi zakone koje sam prekrio! Moji su tribuni imenovani, radije nego izabrani. Nikada nije ni postojala namjera da oni potpuno zaustave rad Senata, ne ine to ni sada. Poremeena je ravnotea sustava, Pompeju. Nije malena promjena to to upravo sprema. Tribuni su bili glas rulje. Jako mnogo riskira kada to mijenja. A Senat postaje svjestan nove snage ako zajedniki djeluju protiv tebe, odgovori Kras. Pompejeva se ramena opustie od umora, ali Kras nije osjetio saaljenja. Taj ovjek ulazi u politiku kao da se svaki problem moe suelice doekati. Sjajan je general, ali kukavan elnik grada, a sam je Pompej oevidno posljednji koji e spoznati tu istinu. Ve injenica da je zatraio sastanak s Krasom nasamo bila je dokazom problema s kojima se Pompej suoio, iako ne e izravno upitati za savjet. Tribuni su zapravo trebali ograniavati mo Senata, Pompeju. Moda su pogrijeili kad su tebe tako potpuno zaustavili, ali njihova smjena donijela ti je samo gnjev u gradu. Pompej ponovno planu u licu i Kras nastavi brzo, pokuavajui ga navesti da shvati. Ako za njihove poloaje opet uspostavi glasovanje, povratit e velik dio prostora koji si izgubio. Pobunjene struje e misliti da su odnijele pobjedu i raspast e se. Ne smije im dopustiti da ojaaju. Tako mi Jupitera, ne smije. Ti si pokazao to moe. Neka se sada obznani da jednako dri do rimskih tradicija kao oni. Uostalom, ne mogu se ponititi zakoni koje si proveo. Dopustiti onim iskeenim psima da mi opet stavljaju veto? uzvrati Pompej. Kras slegnu ramenima. Njima, ili drugima koje graani izaberu. Budu li to isti ljudi, moda e neko vrijeme imati tekoa, ali ovim gradom nije lako vladati. Nai se puani od djetinjstva hrane demokracijom. Mislim da ponekad imaju opasno visoka oekivanja. Ne vole vidjeti kako im oduzimaju njihove predstavnike. Razmislit u o tome, ree Pompej preko volje, gledajui isprijeka na Forum. Kras je sumnjao da on potpuno razumije opasnost. to se Pompeja ticalo, njemu je otpor u Senatu bio prolazna stvar, a ne klica koja bi mogla dovesti do pobune. Znam da e donijeti ispravnu odluku, rekao je Kras. Julije se umorno protrlja po licu. Koliko je dugo spavao, jednu uru? Nije se mogao tono sjetiti kad je usnuo, ali mislio je da se nebo ve bilo poelo rasvjetljivati. Boje kao da su bile sprane s okolice, i glas Marka Antonija dobio je cmizdrav prizvuk koji Julije nije do tada zapazio. Dok su vojnici u pola legija imali zamagljene oi i blijeda lica, Marko Antonije je izgledao kao da je spreman za paradu, i Julije je bio uvjeren da njegov general osjea moralnu

nadmo nad onima koji su se izopijali prethodne noi. Njegove su se usne napuile dok je sluao Julijevo izvjee o ugovoru s Morbenom. ao mi je to se nisi sa mnom posavjetovao prije nego to si mu obeao svoju potporu, ree Marko Antonije, jedva skrivajui ljutnju zbog onoga to je uo. Prema onomu to je rekao Morben, taj e nam Ariovist biti smetnja u odreenom asu. Bolje je da se s njim pozabavimo sada, prije nego to toliko prodre da ga vie ne bismo mogli odbaciti preko Rajne. Nama su potrebni saveznici, Marko Antonije. Heduanci su obeali staviti mi na raspolaganje tri tisue konjanika. Marko Antonije se na trenutak borio da se svlada. Da, oni e nam obeati bilo to, gospodine. Ja ne u povjerovati dok ne vidim. Upozorio sam te da je Morben pametan voa, ali ini se da je nekako uspio da se dvije najmonije vojske u Galiji uhvate za grlo. I Ariovist je bez sumnje isto tako prisegnuo na prijateljstvo, pa e Heduanci imati koristi od rata koji moe slomiti oba njegova neprijatelja. Nisam vidio nita u Galiji to nam se moe oduprijeti, ree Julije s prizvukom dosade. Jo nisi vidio germanska plemena. Oni ive za rat, u svako doba dre profesionalni stale na bojnom polju, a cijeli narod ga podupire. U svakom sluaju, Ariovist je Marko Antonije uzdahnu. Ariovist je nedodirljiv. On je ve rimski prijatelj, imenovan tako prije deset godina. Ako zavojti protiv njega, Senat bi ti mogao oduzeti zapovjednitvo. Julije se okrenu i zgrabi krupnijeg ovjeka za ramena. Zar ti se ne ini da mi je to trebalo biti reeno? upita on. Marko Antonije mu uzvrati pogled i pocrvenje. Nisam mislio da e takvo obeanje dati Morbenu, gospodine. Ta jedva poznaje ovjeka! Kako sam uope mogao naslutiti da e obvezati legije na pohod gotovo trista milja daleko? Julije spusti ruke s generala i odmaknu se. Ariovist je nemilosrdan osvaja, Marko Antonije. Moji jedini saveznici zatraili su da im pomognem. Iskreno u ti rei da me nije briga ako se Morben nada da emo se meusobno unititi. Nije me briga je li Ariovist dvostruko vei ratnik nego to mi kae. to misli zato sam doveo legije u Galiju? Jesi li vidio ovu zemlju? Mogao bih baciti aku sjemena bilo kamo i vidjeti kako nie ito prije nego to se okrenem. Ima dovoljno uma da se izgrade flote, tako velikih krda stoke da se ne mogu prebrojiti. A dalje od Galije? Sve elim vidjeti. Trista milja samo je jedan korak na putu koji imam na pameti. Nismo ovamo doli na jedno ljeto, generale. Doli smo da ostanemo, im prokrim stazu da me ostali slijede. Marko Antonije je zapanjeno sluao. Ali Ariovist je jedan od naih! Ne moe samo Marko Antonije umuknu kad je Julije kimnuo i podignuo ruku. Uzet u mjesec dana da izgradim cestu odavde do ravnice za baliste i onagere. Ne elim ponovno krenuti u rat bez njih. Poslat u glasnika Ariovistu, zatrait u sastanak. Obratit u mu se s potovanjem kakvo dolikuje prijatelju moga grada. Hoe li tada biti zadovoljan? Marko Antonije se opusti s olakanjem. Naravno, gospodine. Nadam se da se nisi uvrijedio zbog mojih rijei. Razmiljao sam o tvojem poloaju u Rimu.

Razumijem. Moda bi sada mogao poslati glasnika da preuzme moje pismo, odgovori Julije sa smijekom. Marko Antonije kimnu i napusti sobu. Julije se okrenu prema Adnu koji je otvorenih usta sluao njihov razgovor. to si ti zinuo? odbrusi Julije i smjesta poali zbog svojih rijei. U glavi mu je bubnjalo a eludac je osjeao kao da ga je potpuno ocijedio povraajui po noi. Nejasno se sjeao kako je po mraku glavinjao do kupaonice i ondje izbacio velike mlazove tamne tekuine u slivnik. Ostala je samo uta u, jo ga je pekla i dizala se u grlo. Adn je paljivo birao rijei. Ovako je valjda bilo i s mojom zemljom, neko davno. Rimljani su odluivali o naoj budunosti, kao da sami nita nismo imali rei o toj stvari. Julije htjede otro odgovoriti, ali tada se predomislio. Misli li da su Kartaani plakali nad osvojenim zemljama? A to misli kako je tvoj narod odluio o sudbini onih koje su zatekli kad su doli u panjolsku? Ti su Kelti doli iz neke strane zemlje. Misli li da su tvoji predci razbijali glavu zbog dotadanjih stanovnika? A moda su i oni bili zavojevai u nekoj davnoj prolosti. Nemoj misliti da je tvoj narod bolji od moga, Adne. Julije se uhvati za hrbat nosa zatvarajui oi od jake glavobolje. Volio bih da mi je bistra glava da ti mogu kazati to mislim. Nije posrijedi samo snaga. Kartaga je bila snana, ali njihov poraz je promijenio svijet. Grka je nekada bila najvea sila, ali kad su oslabjeli, doli smo mi i osvojili je. O bozi, previe sam vina popio da bih mogao ovako rano raspravljati. Adn ga nije prekidao. Osjeao je da se Julije nalazi na rubu neeg vana pa se nagnuo na stolici da uje. Julijev je glas imao hipnotiku mo, gotovo je aptao. Zemlje se osvajaju u krvi. ene se siluju, mukarci se ubijaju, svaki uas koji moe zamisliti ponavlja se tisuu puta, ali onda zavri i pobjednici uspokoje zemlju. Oni obrauju tlo i podiu gradove i donose zakone. Narod napreduje, Adne, bilo ti po volji to ili ne. Tu je zatim pravda i vladavina zakona. Oni koji vrebaju na susjede budu smaknuti, iskorijenjeni izmeu ostalih. Moraju se ukloniti, jer i osvajai stare i cijene mir. Krv zavojevaa mijea se s narodom na zemlji sve dok nakon sto godina nisu vie ni Kelti ni Kartaani, ak ni Rimljani. Oni su kao vino i voda, nemogue ih je odijeliti. Sve poinje u bitci, ali oni rastu na svakom valu, Adne. Velim ti, ako ikada naem zemlju koja nije prekaljena u vatri, pokazat u ti divljake gdje emo mi podizati gradove. Ti u to vjeruje? upita Adn. Julije otvori oi, njegove tamne zjenice zasjae. Ja ne vjerujem u ma, Adne, jer mi je sve jasno. To je jednostavna istina. Rim je neto vie od eljeznih maeva i vrih ljudi. Ja u taj narod podignuti, s pomou udaraca i vike. Galija e patiti pod mojom rukom, ali kad sve bude gotovo, uinit u ih veima nego to oni sada mogu zamisliti. Na vrata stie glasnik kojega je poslao Marko Antonije, nakaljavajui se da privue njihovu pozornost. Njih obojica se trgnue iz sanjarenja i Julije zastenja, drei se za glavu. Nai mi hladan oblog i vidi ima li Kabera ikakav praak protiv boli, ree on mladiu. Kad se okrenuo, vidio je smrknut izraz na Adnovu licu.

To je udno gledite, generale, osmjeli se mladi panjolac. Mogu vidjeti zato tako razmilja, s vojskom koja se sprema pregaziti Galiju. Ali to e biti slaba utjeha obiteljima koje izgube svoje hranitelje u danima koji dolaze. Julije osjeti alac srdbe dok ga je razdirala glavobolja. Zar misli da oni jedni drugima pletu cvjetne vjenie dok mi ovdje sjedimo? Plemena se meusobno hvataju za grlo, mladiu. Morben ima etrdeset godina, a jedan je od plemenskih staraca. Razmisli o tome! Bolest i rat odnose ih prije nego to posijede. Moda nas mrze, ali mnogo vie mrze jedni druge. No, ostavimo to za drugi put. Moram diktirati pismo za Ariovista. Zatrait emo od toga rimskog prijatelja da tiho napusti zemlje koje je osvojio i da zaboravi Galiju. Misli li da e to uiniti? upita Adn. Julije nije odgovorio, samo je Adnu dao znak da uzme pisau plou i poeo diktirati pismo kralju Sveva. Krenje uma za novu cestu do ravnice trajalo je dulje nego to se Julije nadao. Iako su legije radile povazdan na ljetnoj vruini, svaki masivni hrast morao se posjei da bi ga zatim odvukle skupine drvosjea i volova. Kabera je poeo pouavati legijske djeake kao pomonike da se brinu o slomljenim kostima i ranama koje su bile neizbjena posljedica takva tekog rada. Dva su mjeseca sporo i mukotrpno protekla prije nego to se moglo poloiti prvo kamenje, ali potkraj etvrtoga mjeseca kamene su se ploe protezale gotovo etrdeset milja dovoljno iroka i tvrda puta da njima prou katapulte i opsadni strojevi bez strepnje. Novi su kamenolomi iskopani u brjegovima i granitni su stupovi obiljeavali milje od Rima, bacajui njegovu sjenu dalje nego to je dotada dopirala. Julije je sazvao vijee u dvorani koju su izgradili Rimljani, a s njima su sjedili Morben i Artorat kao njegovi glavni saveznici. Promatrao ih je sve naokolo, zaustavivi naposljetku pogled na Adnu koji mu je udno izgledao. Mladi panjolac je preveo poruke koje su kolale izmeu Ariovista i rimske provincije, i on je jedini znao to e Julije rei. Julije se pitao je li ikada postojalo vrijeme kad je bio nevin kao mladi panjolac. Ako je i postojalo, to je bilo previe davno da bi ga se mogao sjetiti. Do Ariovista nije bilo lako doi. Prvu dvojicu glasnika vratio je natrag s najkraim porukama, prezirui svako zanimanje za Julija ili njegove legije. Marko Antonije je uspio uvjeriti Julija da mora pomno okoliati s tim kraljem, ali njegovi su odgovori bili iskljuivi i drski. Na koncu prvog mjeseca Julije je samo ekao da se zavri cesta prije nego to povede legije da zgazi Ariovista, bez obzira na njegovo prijateljstvo s Rimom. Ali morao je pokazati kako je pokuao sve to se moglo da stvar rijei mirnim putem. Znao je da Adn nije jedini ovjek koji alje pisma u Rim. Pompej mora imati ljude koji ga dobro izvjeuju, a Julije je najmanje elio da ga Rim zbog njegovih pothvata proglasi dravnim neprijateljem. Takva stvar nije bila nemogua s Pompejem na elu Senata. Taj ovjek bez sumnje ima senatore uvjebane do savrenstva, i jedno bi glasovanje moglo napreac oduzeti Juliju sva ovlatenja. Tjedni su se sporo nizali dok su dani bili ispunjeni sastancima s plemenskim voama, gdje im se obeavalo sve to su htjeli ako im dopuste slobodan prolaz kroz zemlju i osiguraju namirnice za vojsku u pokretu. Brut je svladavao jezik s lakoom koja je obojicu iznenadila, i ve je mogao sudjelovati u pregovorima, iako su se njegovi napori ponekad svodili na to da su Galima tekle suze od smijeha.

Adn je skrenuo pogled kad mu se Julije nasmijeio. to je dulje boravio u drutvu rimskog vojskovoe, to se neugodnije osjeao. U nekim zgodama, kad ga je Julije htio oraspoloiti, Adn je mogao osjetiti golemu osobnu privlanost i razumjeti zato ga drugi slijede. Onda je bilo trenutaka kad nije mogao povjerovati u krajnju okorjelost generala koji su na vijeanju odluivali o sudbini milijuna ljudi. Nije mogao biti na istu je li Julije nemilosrdan kao ljudi poput Renija, ili doista vjeruje da je dovoenje Rima u Galiju bolji put od svakoga drugoga koji bi sama plemena mogla nai. To je bilo vano mladom ovjeku. Ako pomisli da Julije vjeruje vlastitim rijeima o uzvienosti civilizacije, Adn bi mogao opravdati potovanje koje osjea prema njemu. Ako je sve to igra, ili pak maska za osvajanje, tada je Adn uinio najveu pogrjeku u ivotu kad je napustio panjolsku da poe za njim. Ariovist je jo jednom uvrijedio moje glasnike, ree Julije svojim generalima. Oni razmijenie poglede. Iako je Marko Antonije izrazio elju da ga i dalje oslovljujem naslovom prijatelja koji mu je udijeljen, ja ne mogu prijei preko osornosti toga kralja. Izviai javljaju o okupljanju velike vojske na njegovim granicama za daljnja osvajanja, i ja sam pristao na to da naim legijama zatitim zemlje Heduanaca. Julije dobaci pogled Marku Antoniju koji je drao oi prikovane uz dugaki stol. Nai e extraordinarii dobiti pojaanje, Morben daje svoje konjanitvo, i na tome mu zahvaljujem, nastavi Julije. Morben se nakloni s ironinim osmijehom na licu. Budui da je taj Ariovist u prolosti inio usluge Rimu, ja u mu i dalje slati glasnike dok budemo napredovali. Imat e sve mogunosti da se sa mnom susretne i donese miroljubivu odluku. Izvijestio sam Senat o svojim koracima i ekam odgovor, iako moda ne e stii prije naeg polaska. Dok su oni gledali, Julije razmota zemljovid na najfinijem teleem pergamentu. Poloio je olovne utege na kutove i ljudi su ustali sa stolica da pogledaju zemlju koja se pred njima otkrila. Izviai su nam obiljeili brda, gospodo. Podruje se zove Alsatia, tri stotine milja na sjever i zapad. Ona granii s helvetskom zemljom, promrmlja Brut, zamiljen nad zemljovidom to im ga je dao Morben. Bilo je to tek malo bolje od niza obojenih podruja, bez pojedinosti, ali nitko od Rimljana u prostoriji nije vidio taj dio Galije i svi su bili oarani. Ako ne poaljemo Sveve natrag preko Rajne, Helveani ne e doivjeti idue ljeto, odgovori Julije. Poslije toga Ariovist moe baciti pogled dalje na jug do nae provincije. Naa je dunost uspostaviti Rajnu kao prirodnu granicu Galije. Oduprijet emo se svakom pokuaju da se ta rijeka prijee, bez obzira na to o komu je rije. Bude li potrebno, premostit u je i predvoditi kaznene pohode duboko u njihovu zemlju. Taj Ariovist je postao bahat, gospodo. Senat mu je predugo doputao da radi to hoe. Nije se obazreo na to to se Marko Antonije trznuo na njegove rijei. Sad prijeimo na pripreme za pokret. Iako se mogu nadati miru, mi moramo biti spremni za rat.

27. POGLAVLJE
Nakon one velike jurnjave kad su morali presresti i suzbiti Helveane, legijskim je veteranima sreeniji mar novom cestom bio je gotovo kao odmor. Iako su dani jo bili naporni zbog vruine, poelo se javljati drvee ve obojeno tisuama preljeva crvene i smee boje. Vrane su uzlijetale iz uma dok su prolazili, oglaavajui se kretavim upozorenjima. Na pustim ravnicama legionarima je lako bilo zamiljati da su oni jedini ljudi unutar tisuu milja. Julije je zapovjedio da Deseta i extraordinarii budu na elu. Heduanski su jahai bili preputeni brizi Domicija i Oktavijana, i poinjali su se privikavati na disciplinu koju je Julije zahtijevao od svojih saveznika. Premda je bio zahvalan Morbenu za dodatne snage, jasno je istaknuo da se moraju nauiti sluati zapovijedi i ustrojiti se na rimski nain. Konjanici su imali dosta posla s galskim jahaima koji su sve dojednoga bili individualci, nenaviknuti ni na kakav oblik organizirana juria. Veliki ratni strojevi pratili su povorku, vrsto privezani na kola u pokretu, ali struna je posluga stalno bila u blizini. Svaka teka balista imala je osobno ime urezano u krupne blokove bukovine, i vojnici svake legije voljeli su upotrebljavati vlastitu balistu, uvjereni da postiu vei i toniji domet nego drugi. Skorpije su prije sastavljanja izgledale gotovo kao natovarena hrpa greda i eljeznih ipaka. Teka krila zahtijevala su trojicu ljudi da ih namjeste poslije svakog hitca, ali izbaeno koplje moglo je proburaziti konja i ubiti jo jednog iza njega. Bila su to vrijedna oruja i legionari koji bi im se pribliili esto su pruali ruke da dodirnu kovinu za sreu. est se legija otegnulo du deset milja ceste prema helvetskoj ravnici, iako se ta duina prepolovila kad je Julije naredio da se oblikuje ira formacija na otvorenom zemljitu. Prolazei toliko blizu heduanske zemlje, nije se bojao napada ali je bio bolno svjestan izloene kolone i dugaka niza opreme i prtljage u njezinoj pratnji. Bilo je slabih karika u lancu do provincije, ali na prvi znak opasnosti legije su se mogle preustrojiti u iroke zatitne etvorine, neprobojne protiv svega to je do tada vidio u Galiji. Julije je znao da ima ljudstvo i zapovjednitvo kakvo mu je potrebno. Ako ne uspije, sramota e pasti samo na njega. Morben se odupro iskuenju da poe s njima na neprijatelja. Iako se jako kolebao, nijedan heduanski voa nije mogao toliko dugo ostati daleko od svoga naroda a da samozvanci ne bi urno zasjeli na njegovo mjesto. Julije se s njim pozdravio na samom rubu rimske provincije, imajui iza sebe dugaak niz blistavih legija koje su stajale napete kao lovaki hrtovi. Morben je bacio oko preko mirnih redova koji su ekali vojskovou i zaklimao glavom videi njihovu disciplinu. Njegovi bi se vojnici prije pokreta vrzmali naokolo bez cilja, pa se snudio i uplaio zbog usporedbe s Rimljanima. Kad mu je Julije okrenuo lea, Morben je izgovorio pitanje koje je prevrtao u mislima otkad je vidio snagu vojne sile koja se alje na Ariovista. Tko uva tvoju zemlju dok te nema? doviknuo je. Julije se okrenuo prema njemu, probadajui Gala crnim oima. Ti, Morbene. Ali ne e biti potrebni uvari.

Morben je poprijeko pogledao rimskog vojskovou u uglaanom oklopu. Ima mnogo plemena koja bi poeljala iskoristiti tvoju odsutnost, prijatelju. Helveani se mogu vratiti, a Alobrozi bi ukrali sve to mogu ponijeti. Promatrao je kako Julije navlai kacigu s likom cijelog lica preko glave, dok je zbog eljeznih crta izgledao kao oivjeli kip. Prsna mu je ploa zasjala od ulja a preplanule ruke bile su snane i pune oiljaka to su se slagali poput kakva obrasca od bijelih linija na tamnijoj koi. Oni znaju da emo se vratiti, Morbene, ree Julije smijeei se ispod maske. Nakon prve milje skinuo je eljeznu kacigu, kad ga je oblio znoj i poeo ga pei u oima zamuujui mu vid. Unato najboljim namjerama, Aleksandrija nikada nije prepjeaila stotinu milja pod oklopom koliko god bio dobro oblikovan. Kad bi prolazili kroz koje naselje, Julije je primao ito ili meso kao danak. Nikada nije bilo dovoljno hrane da bi bio potpuno zadovoljan, i stalno je dosaivao straama koje je ostavljao da odravaju dopremu namirnica od Morbena. Pretvarajui none logore u putne postaje, polagao je temelje prvim vezama sa sjeverom. Poslije e doi trajnije ceste i rimski e trgovci dopirati sve dalje i dalje u dubinu zemlje, donosei sve to se moe prodati. Bude li imao na raspolaganju dvije-tri godine, znao je da e uz ceste imati utvrde i straarnice s posadama. Rimski e bezemljai tada dolaziti da osnuju ratarska imanja i zaponu nov ivot, stvarajui bogatstva. Bio je to Julijev opojni san, iako na tom prvom maru prema Ariovistu njegove legije nijednom nisu imale zalihe za vie od deset obroka, nalazei se zapravo na rubu gladovanja, a namirnice su bile vanije od svakog drugog imbenika njihove snage. Julije se osjeao kao da njegova vojska krvari dok je izdavao zapovijedi mjeovitim skupinama konjanika i kopljanika da stalno osiguravaju prolaz za ilu kucavicu iza kolone. Rastezao je opskrbnu vezu koliko god se usudio, ali Galija je bila preiroka da bi se nit odrala sve do Heduanaca, i on se zaklinjao da e nai i druge saveznike kad se obrauna s Ariovistom. Ponekad se inilo da im sama zemlja stvara zapreke. Tlo je bivalo pokriveno gustim busenima trave koji su se pomicali i prevrtali pod nogama, dodatno usporavajui legije. Dan im je tada bivao uspjean ako bi prevalili dvadeset milja od prethodnog logora. Kad su mu izviai javili da neki jahai uhode legije, Julije je s olakanjem odbacio popise i raune. Isprva su viali tek malo vie od sjena naoruanih ljudi, ali legije su postale donekle napete kad se proirila vijest. Vojnici su svake noi s dodatnom pozornosti podmazivali maeve, i manje je bivalo imena na stegovnom popisu. Naredio je da najbri konjanici pou u potragu, ali oni su izgubili uhode u umama i dolinama, a jedan od najboljih konja slomio je nogu u punom galopu i usmrtio jahaa. Julije je bio uvjeren da uhode dolaze od Ariovista, ali ipak se iznenadio kad se jedan osamljeni jaha pojavio dok su legije bila zastale radi podnevnog obroka. ovjek je dokasao na konju iz umarka na strmoj granitnoj padini koja je leala paralelno sa smjerom njihova nepredovanja, izazvavi buru povika i upozorenja. Na zvuke rogova extraordinarii su ostavili netaknutu hranu i potrali do konja, skaui u sedla. ekajte! zovnuo ih je Julije podignuvi ruku. Pustite ga neka nam prie.

Legije su se postrojile u redove u stranoj tiini i svako se oko usredotoilo na jahaa koji im se pribliavao bez ikakva znaka straha. Stranac je sjahao kad je stigao do prvih redova Desete. Brzo se obazreo oko sebe i zatim sam sebi kimnuo kad je vidio Julija u sjajnom oklopu i mnotvo zastava i konjanika oko njega. Kad su im se oi susrele, Julije se borio da ne pokae nelagodu koju je osjetio. Mogao je uti kako njegovi legionari nervozno mrmljaju i dva-tri su vojnika prstima napravila praznovjerne kretnje kao da se ele obraniti od jahaeve nezemaljske pojave. Nosio je koni oklop preko grube tkanine, noge su mu ispod koljena bile gole. Okrugle eljezne ploice pokrivale su mu ramena, od toga se inio jo krupnijim. Bio je visok, iako je Ciro bio vii nekoliko palaca, a pokraj Artorata bi izgledao kao patuljak. Ali zbog njegova lica i lubanje Rimljani su se s nelagodom zagldali dok je kraj njih prolazio. Nije sliio ni na jednu rasu ljudi to ih je Julije dotada vidio, s tako izboenom kosti iznad oiju te se inilo da viri iz stalne sjene. Lubanja mu je bila cijela obrijana osim dugaka repa kose na spoju s vratom koji se za njim njihao dok je koraao, otean tamnim metalnim ukrasom koji je bio upleten po svoj duini. Sama lubanja bila je teko izobliena pokazujui na tjemenu dva valovita grebena. Razumije li to te pitam? Kako se zove i iz kojega si plemena? Ratnik ga je promatrao bez odgovora i Julije se stresao, odjednom svjestan da ovjeku mora biti poznat dojam koji ostavlja. Doista, Ariovist ga je vjerojatno zbog toga razloga izabrao. Ja sam Redulf iz plemenita Sveva. Nauio sam vae rijei kad se moj kralj borio za vas i doivotno dobio ime prijatelja, odgovori ovjek. Bilo je udnovato uti latinski iz takva stvorenja nalik na zloduha, ali Julije je s olakanjem kimnuo jer nije morao ovisiti o tumaima koje mu je poslao Morben. Ti onda dolazi od Ariovista? ree Julije. To sam kazao, uzvrati ovjek. Julije osjeti trn srdbe. ovjek je bio osoran kao i njegov gospodar. Kai onda to ti je reeno, mladiu, odgovori Julije. Ne u trpjeti tvoje otezanje. ovjek se ukoio na taj prijekor i Julije je vidio kako se rumenilo polagano iri du koatih hrbata njegova ela. Nosi li tu izoblienost od roenja, ili je ona posljedica nekog udnog obreda meu ljudima preko Rajne? Pokretom glave Julije dozva glasnika i promrmlja mu da se Kabera dovede na elo kolone. Kad je glasnik hitro otiao, ratnik je progovorio povienim glasom da ga se daleko uje. Kralj Ariovist sastat e se s tobom kod stijene koja je na sjeveru poznata kao Ruka. Moram rei da ne e dopustiti da te prate tvoji vojnici pjeaci. On e doi samo sa svojim konjanicima, to isto dopustit e i tebi. To su njegovi uvjeti. Gdje je ta stijena? upita Julije, namrtivi se u mislima.

Tri dana hoda na sjever. Kameni prsti su kao kruna na njezinu vrhu. Prepoznat e je. On e te ondje ekati. A ako odluim ne uzeti u obzir njegove uvjete? ree Julije. Ratnik slegnu ramenima. Onda ne e biti ondje i smatrat e da je izdan. Moe oekivati rat s nae strane dok jedna od vojska ne bude unitena. Njegovo cerenje dok je naokolo promatrao rimske asnike savreno je pokazivalo to misli o takvu ishodu. Redulf pogleda Kaberu kad je polako stigao oslanjajui se na tap i glasnikovu ruku. Stari je izljeitelj bio iznuren od tegobna puta, ali njegove plave oi jo su oarano gledale u ratnikovu neobinu lubanju. Reci svojem gospodaru da u se s njim sastati gdje kae, Redulfe, ree Julije. Potivat u prijateljstvo koje mu je moj grad udijelio i susrest u se s njim u miru kod stijene koju si imenovao. Sada pojuri natrag i kai mu sve to si vidio i uo. Redulfu su bljesnule oi nakon toga otputanja, ali zadovoljio se jo jednim cerenjem prema rimskim asnicima prije nego to se otrim koracima vratio svojem konju. Julije vidje da je Brut doveo svoje konjanitvo da oblikuje irok prolaz du kojega je ovjek bio prisiljen jahati. On nije gledao ni desno ni lijevo dok je prolazio izmeu njihovih redova i brzo se izgubio iz vida daleko na sjeveru. Brut dokasa do Julija i sjaha. Tako mi Marsa, udna neka spodoba, ree Brut. Primijetio je da su neki iz Desete pokraj njega prstima napravili zatitne kretnje protiv uroka. Namrtio se razmiljajui kako je tek morao djelovati na praznovjernije ljude pod njegovim zapovjednitvom. Kabera? Vidio si ga, ree Julije. Je li ona izoblienost nastala pri roenju? Kabera pogleda u daljinu za jahaem. Nikada nisam vidio tako pravilno izoblienje, kao da je namjerno nainjeno. Ne znam, vojskovoo. Moda bih bio sigurniji kad bih ga mogao poblie ispitati. Razmislit u o tome. Pretpostavljam da taj Ariovist ne trai mir. Moda nas eli potedjeti nevolja koje nas ekaju budemo li imali posla s njegovim runim ljudima? upita Brut Julija. Jo ne. Sada kad smo mu doli blizu, odjednom je odluio da se napokon sa mnom sastane. Rimske legije mogu udnovato utjecati na ovjekov duh, odgovori Julije. Njegov je smijeak ieznuo kad je pomislio na ostatak kraljeve poruke. On hoe da povedem samo konjanitvo na mjesto sastanka, Brute. to? Nadam se da si odbio. Ne u te ostaviti u rukama naih galskih jahaa, Julije. Ne u, dok sam iv. Ne smije mu pruiti priliku da te ulovi u zamku, pa bio on prijatelj Rima ili ne. Brut se zapanjio zbog te pomisli, ali tada je Julije opet progovorio. Rim nas gleda, Brute. Marko Antonije je imao pravo u tom pogledu. Ariovistu moramo iskazati potovanje.

Morben je rekao da njegov narod ivi u sedlu, odvrati Brut. Jesi li vidio kako je onaj runi gad jahao? Ako su svi kao on, ne e valjda dopustiti da te ulove na otvorenom dok uza te budu samo Heduanci i aka naih konjanika. Oh, ne bih rekao da e me uloviti, ree Julije i lagan smijeak poe se prikradati na njegovo lice. Pozovi mi Heduance, Brute. to se sprema uiniti? upita Brut zauen zbog iznenadne promjene u vojskovoinu ponaanju. Julije se nasmijei kao djeak. Dat u njihove konje vojnicima Desete. Tri tisue mojih veterana i extraordinarii trebali bi biti dovoljni da mu podreu krila, to kae? Pompej je zavrio obraanje Senatu i upitao tko se javlja za rije prije glasovanja. Meu tristo ljudi u Kuriji jo je vladala otra napetost, ali se barem u njihovim govorima smanjila prijetnja nasiljem, iako nije nestala s ulica. Na tu pomisao Pompej pogleda prema mjestu gdje je sjedio Klodije, bik od ovjeka obrijane glave koji se rodio takorei na ulici i dospio visoko samo zbog toga to je bio nemilosrdniji od svih svojih suparnika. Kad je Kras vrsto prigrabio trgovinu, Klodije se trebao mirno povui, ali umjesto toga smanjio je gubitke i kandidirao se za Senat. Pompej se stresao promatrajui njegove surove i proste crte lica. Neke stvari koje je uo sigurno su preuveliane, rekao je sam sebi. Ako su istinite, to bi znailo da postoji jo jedan grad skriven ispod Rima, grad kojim Klodije moda ve vlada. Njegova se bikovska figura vidjela na svakoj sjednici Senata, a kad bi u emu naiao na protivljenje, razbojnike su druine divljale gradom nestajui u labirintu uliica im bi na njih pola straarska legija. Klodije je bio dovoljno lukav da javno optuuje te druine, podiui sa zaprepatenjem ruke svaki put kad bi se njihovo nasilje podudarilo s nekom smetnjom na putu njegova astohleplja. Kad se vratilo glasovanje za tribunske poloaje, izmaknut je jedan od stupova Klodijeve potpore u narodu. Nakon sramotne pogrebne povorke prije dva mjeseca, Pompej je posluao Krasov savjet. Na njegovo zadovoljstvo, samo je jedan od prijanjih tribuna vraen u Senat. Prevrtljiva javnost glasovala je za neznanca koji je zauzeo drugi poloaj, i premda su mu se Pompejevi neprijatelji silno ulagivali, on jo nije pokazivao nikakvu pristranost. Bilo je ak mogue da Klodije nije imao umijeane prste u izboru toga ovjeka, premda je Pompej u to sumnjao. ovjek se ipak nije razlikovao od obitelji koje su ugroavale njegove ciljeve, i Pompej je ve svjedoio jednom glasovanju kad su se estiti ljudi okrenuli protiv njega bez jasna razloga. Nisu ga ak ni gledali u oi dok su stajali uz Klodija, i Pompej je jedva zatomio svoj gnjev naspram trgoveva hladnog trijumfa. Kao posljedica toga, na ito koje se dijelilo graanima sad je odlazila jedna petina ukupnih gradskih prihoda, i nove su tisue ljudi svakog mjeseca zahtijevale to pravo. Pompej je znao da je Klodije naao najokrutnije pristae meu tim strvinarima bez korijena koji su se stalno slijevali u grad. Nije mogao dokazati, ali mislio je da velik postotak toga ita nikada ne dospije do najgladnijih usta, nego odlazi u onaj mraniji Rim gdje Klodije i ljudi poput njega kupuju ivote jednako lako kao to prodaju ito. Pompej dade Svetoniju znak da govori i sjede kad je mladi Rimljanin ustao i proistio grlo. Na Pompejevu se licu nije vidjelo nita od negodovanja, iako je mrzio ovjeka koji bi oito slijedio svakog psa da dobije mrvice. Svetoniju je poraslo samopouzdanje otkad ga je Klodije obasuo pohvalama i sredstvima. Govorio je dovoljno dobro da zadri pozornost Senata, a njegova veza s Klodijem dala mu je posredniki poloaj u kojem je uivao.

Senatori, tribuni, poeo je Svetonije. Ja nisam Cezarov prijatelj, kao to mnogi od vas znaju. Dopustio je sebi sitan osmijeh nakon lagana smijuckanja u klupama. Svi smo uli za njegovu pobjedu nad Helveanima u Galiji, za veoma vrijednu bitku zbog koje su graani klicali na trnicama. Ipak, ne moe se zanemariti pitanje njegovih dugova. Imam ovdje procjene. Svetonije razmetljivo pogleda u papir, iako je napamet znao brojke. Herminiju duguje malo manje od milijun sestercija. Drugim vjerovnicima zajedno, jo jedan milijun, plus dvjesta tisua. To nisu male svote, gospodo. Bez tih sredstava, ljudi koji su ih dali u dobroj vjeri mogu pasti na prosjaki tap. Oni imaju pravo obratiti se nama kad Cezar ne pokazuje nikakva znaka ni sklonosti da e se vratiti u grad. Zakonik Dvanaest ploa potpuno je jasan u pogledu duga, i mi ne bismo smjeli podupirati generala koji na taj nain prezire statute. Potiem Senat da zahtijeva njegov povratak da bi izravnao raune s gradom. Ako to ne proe, moda e nam Pompej zajamiti da je njegov pohod na Galiju stigao do kraja, tako da se oni koji muku mue zbog spomenutih dugova mogu nadati namirenju u dogovorenom roku. Ja u glasovati da se Cezar opozove. Svetonije je sjeo i Pompej se spremao dati znak sljedeem govorniku kad je vidio kako ustaje novi tribun. Ima li ti to dodati, Polone? ree Pompej nasmijeivi se ovjeku. Samo to da mi ovo izgleda kao iba kojim treba iibati uspjena generala, odgovori Polon. Kako je razumijem tu stvar, to su Cezarovi osobni dugovi, iako ih je upotrijebio da opremi svoje vojnike. Kad se vrati u grad, neka njegovi vjerovnici zatrae svote, pa ako ih ne moe platiti, slijede stroge kazne. Do tada ne vidim nikakva naina da Senat zatrai njegov povratak da bi pao u ake okorjelih lihvara. Iz redova senatora podignuo se amor odobravanja a Pompej je zatomio smijeak. Velik broj njih imao je dugova, i Svetonije bi morao biti genij da bi ih nagnao da opozovu generala kako bi udovoljio navaljivanju pokvarenih ljudi kakav je Herminije. Pompeju je bilo drago to je Polon govorio protiv glasovanja. Moda ipak nije na Klodijevu platnom popisu. Pompej se susrete s tribunovim pogledom i nakloni mu se dok je ustajao sljedei govornik, jedva sluajui o emu govori neki nevani sin plemstva. Pompej je znao da su njegovo ukidanje i ponovno uspostavljanje glasovanja za tribune mnogi opisivali kao majstorski potez. Naroito su stariji lanovi od njega oekivali vodstvo i snagu da bi se oduprli novim protivnicima u igri. Mnogi su mu privatno dolazili, ali u Senatu su bili slabi zbog straha. Nije ih bilo mnogo koji bi riskirali neprijateljstvo ljudi poput Klodija. ak je i Pompeja oblijevao hladan znoj kad bi samo pomislio da Klodije moe jednog dana postati konzulom. Dok je mladi senator jednolino govorio, Pompejev se pogled prebacio na jo jednog novajliju, na Tita Milona. Kao Klodije prije njega, i on je doao u Senat kad su propali njegovi trgovaki pothvati. Moda zbog toga zajednikog podrijetla, inilo se da jako zaziru jedan od drugoga. Milon je bio rumena lica i debeo, dok je Klodije bio trijezan. Obojica su znala biti prostija od najgore uliarke. Pompej se pitao bi li se dali nahuckati jedan protiv drugoga. To bi bilo elegantno rjeenje problema.

Glasovanje je brzo provedeno i barem jedanput Pompejevi se pristae nisu kolebali. Klodije nije govorio i Pompej je znao da podnosi Svetonija ne dajui mu punu potporu. Te noi ne e biti iznenadnih vijesti o divljanju razbojnikih druina na trnicama. Klodije ulovi Pompejev zamiljeni pogled na sebi i kimnu mu krupnom glavom kao sebi ravnu ovjeku. Pompej mu uzvrati jednakom kretnjom iz navike, iako su mu kroz misli vrvjele najrunije glasine. Govorilo se da je Klodije unajmio tjelohranitelje koji se slue silovanjem kao usputnim sredstvom uvjeravanja kad se bave naruenim poslom. To je bila tek jedna od mnogih pria to su kruile oko toga ovjeka poput muha. Pompej je kripnuo zubima videi tajno likovanje u Klodijevim oima. U tom je asu zavidio Juliju u Galiji. Unato svim tekoama pohoda, njegove e bitke biti jednostavnije i istije od onih koje su ekale Pompeja.

28. POGLAVLJE
Brut se derao izdajui srdite zapovijedi svojim vojnicima dok su kasali na galskim konjima prema dalekoj masi konjanika u podnoju krevite stijene zvane Ruka. Mogao je razumjeti Julijevu elju da uza se ima veterane Desete legije, ali oni su jahali kao neposluna djeca. im bi preli u malo bri korak, konji su se poinjali sudarati, a zbog najmanje neravnine na tlu zajapureni su vojnici padali s konja i podnosili ponienja morajui trati uz njih dok se ne bi uspjeli vratiti u sedlo. Kao da to nije bilo dovoljno, Brut je bio bijesan to je Marko Antonije dobio nadzor nad legijama to su ostale iza njih. Mogao je prihvatiti injenicu da Julije hoe njega i Oktavijana kao zapovjednike konjanitva, ali Marko Antonije nije zavrijedio pravo da bude Julijevim zamjenikom. Bio je strahovito srdit dok je okretao konja da odgovori na guvu koja se stvorila iza njega. Pritegnite uzde, tako vam Marsa, ili u dati da vas biuju! viknuo je na nesretnu skupinu uzvrpoljenih oklopnika iz treega reda. Pod svojom tekom opremom sjedili su na konjima kao vree ita i Brut je zakolutao oima kad se jedan od njih previe nagnuo naprijed i buno nestao iz vida pod nogama svoga niskog konja. Na taj se nain ne smiju pribliiti moguoj bitci. Deseta je bila naviknuta na ritam pjeaka, a znojni ljudi to su psovali oko njega nisu pokazivali nimalo uobiajene mirnoe. Oktavijan je protrao mimo njega sluei se snanim konjem da poravna kolebljiv niz niskih galskih konja. Dva su ovjeka razmijenila poglede u prolazu i Oktavijan se nacerio, oito pokazujui da mu je stanje zabavno. Brut mu nije uzvratio smijeak, nego je ispod glasa proklinjao Desetu kad su se dva konja ispred njega nekako spojila a njihovi jahai pritezali uzde sve dok se izmueni konji nisu uspaniili i poskoili. Brut ih je hitro sustigao i pridrao dok legionari nisu opet uspostavili nadzor. Od njih se nije moglo oekivati da prirodno odravaju ravnoteu kao da su proli tisue sati vjebanja, i on se samo nadao da e Julije imati toliko zdrava razuma da ih zaustavi mnogo prije nego to Ariovist vidi njihovo pomanjkanje vjetine. Ljudi roeni u sedlu ne mogu se zavarati. Prije nego to su bili krenuli, Julije je doao k njemu. Vidio je Brutovo hladno dranje i progovorio je da ga osokoli.

Moram te imati sa sobom, Brute, rekao je tada. Extraordinarii su jedini sposobni jahai koje imam i naviknuti su na tvoje zapovijedi. Stajao je blizu njega, ne elei da ga drugi uju. A budem li prisiljen da se borim, ne elim da Marko Antonije bude kraj mene. On previe misli na toga Ariovista i njegovo prijateljstvo s Rimom. Brut je kimnuo, iako te rijei nisu ni izdaleka ublaile njegov osjeaj izdaje. Julije mu je dugovao mjesto zamjenika. Jahai u izvidnici ugledali su Ruku i vratili se prije podne da to jave. Dok se Deseta pribliavala stijeni, Brut je mogao vidjeti ispred sebe tisue jahaa u savrenim redovima. Izabrali su roite na mjestu gdje je konjanitvo bilo stijenjeno klisurama s obiju strana. Stijena zvana Ruka tvorila je najviu toku prema istoku, dok je zapadna strana bila zaguena gustom umom. Brut se pitao ima li Ariovist skriveno ljudstvo u mranom hrastiku. Znao je da e ih ondje postaviti i nadao se da legije ne srljaju u zamku. Sigurno je bilo jedno: ako doe do povlaenja pred tim germanskim jahaima, Deseta e to morati obaviti pjeice ili e biti unitena. Trubai su oglasili sjahivanje s dva kratka zvuka kako je bilo dogovoreno prije naputanja logora. Brut je s olakanjem vidio kako Deseta nije vie nespretna im su vojnici dodirnuli tlo. Samo su extraordinarii ostali u sedlu da tite bokove. Pjeaci su poveli konje naprijed u tmurnu i slabu raspoloenju. Brut ih je nastavio uznemirivati viui centurionima da odravaju red dok su napredovali prema mjestu sastanka gdje ih je ekao kralj germanskih Sveva. Napetost je rasla dok su se pribliavali neprijatelju i Brut je ve mogao razabrati pojedinosti na ljudima s kojima su se suoavali. Ariovista je prvi put vidio kad je kralj izjahao s trojicom drugih i zaustavio se stotinu koraka ispred svoje elne crte. Julije je poao naprijed s Domicijem i Oktavijanom da ga susretne, a napetost je bila vidljiva na njihovim ukoenim leima. Brut je bacio posljednji pogled na redove Desete. Budite spremni! viknuo je u kasu dok se pridruivao svojem vojskovoi. Buka etiri tisue nemirnih konja stiavala se iza njih kad se pridruio Domiciju i Oktavijanu da bi sva trojica bljesnula u srebrenim oklopima. Julije je nosio kacigu s punim oblijem, pa kad se Brut okrenuo u sedlu da mu kimne, vidio je kakav dojam ostavljaju hladne metalne crte koje su mu uzvratile pogled. Idemo sad vidjeti to mi taj mali kralj ima rei, stigao je Julijev glas iz eljeznih usta. etiri su ovjeka podbola konje da prijeu u brzi kas dok su u savrenoj formaciji napredovali preko neravna tla. Julije je prepoznao Redulfa kraj Ariovistova desnog ramena i sa zaprepatenjem vidio da su druga dva ratnika s kraljem jednako udno izobliena kao glasnik. Jednomu je glava bila potpuno obrijana, ali drugi je imao krunu crne kose koja nije nimalo skrivala onaj udnovati dvostruki greben, kao da je neka snana aka pograbila i stisnula njegovu lubanju. Svi su bili

bradati i surova izgleda, oevidno izabrani da se pokae snaga. Svi su bili ureeni zlatom i srebrom, pa je Julije bio zadovoljan to su u njegovoj poasnoj pratnji finalisti natjecanja u maevanju. Savrena srebrena oprema zasjenila je svevske ratnike, i Julije je znao da bi njegovi pratioci, ovjek na ovjeka, bili ubojitiji. Sam Ariovist nije imao nabrano tjeme kao ratnici kraj njega. Njegovim su licem dominirale crne obrve i nepodrezana brada koja mu je pokrivala najvei dio lica, ostavljajui gole samo obraze i elo. Njegova je koa bila blijede a oi koje su zurile u Julija bile su plave kao u Kabere. Kralj je bio savreno miran kad je Julije dojahao i zaustavio se bez pozdrava. Tiina je potrajala dok su se Julije i kralj meusobno promatrali, ne elei nijedan prvi progovoriti. Brut je gledao redove konja iza njih i jo dalje gdje su vee snage obiljeavale juni rub zemalja koje je Ariovist zauzeo, petnaest milja ispod iroke rijeke Rajne. U daljini je mogao vidjeti dva utvrena tabora koji su izgledali kao blizanci u rimskom stilu. Masa svevskih jahaa nije bila u formalnom poretku, ali Brut je mogao zapaziti da su razvrstani tako da na prvu zapovijed mogu jurnuti na juri. Poeo se znojiti kad je vidio njihova dugaka koplja. Ali svaki rimski pjeak znao je da konji ne e nasrnuti na tit kao to se ne bi dali prisiliti da udare u stablo. Dokle god bi legije mogle odravati etvorine, vojnici bi mogli napredovati kroz Ariovistove snage bez stvarne opasnosti. Ali teorija je bila slaba utjeha u suoenju s toliko mnogo blijedih, bradatih ratnika. Julije je izgubio strpljenje pod kraljevim mirnim ispitivakim pogledom. Doao sam k tebi kako si zatraio, prijatelju moga grada, poeo je. Iako ovo nije tvoja zemlja, dojahao sam ovamo i potivao tvoje uvjete. Sada ti kaem da mora vratiti svoje vojske preko prirodne granice Rajne. Smjesta ih prebaci pa ne e biti rata meu nama. Je li to rimsko prijateljstvo? zarea Ariovist iznenada, dubokim glasom od kojega su se trgnuli. Borio sam se protiv vaih neprijatelja prije deset godina i tada mi je udijeljen taj naslov, ali u koju svrhu? Da me po svojoj volji moete odvratiti od zemalja koje sam s pravom osvojio? U njegovoj su se bradi pojavili tamnouti zubi i oi su mu bljesnule ispod tekih obrva. Nisi imao pravo zauzeti koju god zemlju poeli, odvrati Julije. Tvoja je domovina preko rijeke i to ti je dosta. Kaem ti, Rim ne e dopustiti da zaposjedne Galiju niti ijedan njezin dio. Rim je daleko, generale. Ti si sve to predstavlja tvoj grad ovdje, a nikada nisi upoznao bijes mojih blijedih vojnika. Kako se usuuje sa mnom govoriti na taj nain? Ja sam jahao Galijom dok si ti jo bio dijete! Oni su moji jer sam pokazao snagu da ih zadrim, Rimljanine! Od srdite vike Julijev se konj nervozno trgnuo i Julije ga je potapao po vratu da ga smiri. Obuzdao je svoju ud da odgovori kralju. Ja sam ovdje zato to si bio imenovan prijateljem, Arioviste. astim te u ime moga grada, ali ponovno ti kaem: ti e prijei Rajnu i napustiti zemlje koje pripadaju Rimu i rimskim

saveznicima. Ako se bude oslanjao na osvajako pravo, ja u unititi tvoje vojske po istome pravu! Julije osjeti kako se Brut nelagodno vrpolji u sedlu kraj njegova desnog ramena. Sastanak nije tekao kako je namjeravao, ali uzrujala ga je Ariovistova osornost. to to ini, Cezare? Po kojem pravu ti oduzima plemenima zemlje? Jesu li ti ih moda dali tvoji grki bogovi? Ariovist se naceri pokazujui rukama zelena prostranstva oko njih. Dobio si dovoljan odgovor kad sam ti vratio glasnike praznih ruku, nastavi on. Ne elim nita od tebe ni od tvoga grada. Nastavi svojim putem a mene ostavi na miru, ili ti nema ivota. Ja sam se borio za ove zemlje i krvlju platio cijenu. Ti nisi nita uinio nego poslao opor helvetskih strvinara natrag u njihovu domovinu. Zar misli da ti to daje prava da sa mnom postupa kao sa sebi ravnim protivnikom? Ja sam kralj, Rimljanine, a kraljevima ne smiju dosaivati ljudi poput tebe. Ne bojim se tvojih legija, a najmanje onih jahaa iza tebe koji se ne znaju ni drati na konju. Julije se odupro porivu da pogleda iza sebe, iako je mogao vidjeti savrene redove Sveva znajui da ni izdaleka nema takve mirnoe meu njegovim snagama. Zacrvenio se ispod maske, sretan to se to ne moe vidjeti. Ja sam Rim, ree Julije. U mojoj osobi ti se obraa Senatu i narodu. Vrijea moj grad i sve zemlje koje su pod naom vlasti. Kada ti Neto izbaeno iz svevskih redova zazujalo je iznad njihovih glava, i Ariovist je opsovao. Julije je pogledao iznad sebe i vidio desetak kopalja kako u luku lete prema njegovoj dragocjenoj Desetoj pa se estoko obratio Ariovistu. Je li ovo tvoja disciplina? uzviknuo je. Ariovist je izgledao jednako bijesno kao on i Julije je znao da napad nije doao po njegovoj zapovijedi. Obje su se vojske nemirno uzvrpoljile i jo se jedna strijela uzvila iznad njih. Moji su ljudi eljni rata, Cezare. Oni ive da bi se kupali u krvi, zaurla Ariovist na njega. Pogledao je preko ramena na svoje ljude. Vrati se k njima i mi emo doi po tebe, rekao je Julije, a ispod maske ula se zakljuna odrjeitost u njegovu glasu. Ariovist ga je pogledao i Julije je mogao vidjeti iskru straha u njegovim oima. To se nije slagalo ni s im to je do tada vidio, i Julije se pitao koji je tomu razlog. Prije nego to je kralj mogao odgovoriti, cijelo je jato strijela zazujalo zrakom i Julije je okrenuo konja podviknuvi Ha! da se u galopu vrati k svojim elnim crtama. Za njim su krenuli Brut, Domicije i Oktavijan, tutnjei po tlu. Iza njih je i Ariovist zabo pete u konjske slabine, a njegovi su ljudi estoko kliknuli kad su vidjeli da se vraa k njima. Julije je izdao mnotvo zapovijedi kad se vratio u Desetu legiju. Najbri extraordinarii galopom su odjurili na jug da Marku Antoniju prenesu poruku nek se s najveom brzinom pripremi za potporu. Ostali su poslani u ume na zapad da izvide ima li skrivenih strijelaca ili snaga koje bi ih mogle iznenaditi. Galski su konji odvedeni u pozadinu i Deseta se napokon

oslobodila te smetnje. Vojnici su formirali golemu obrambenu etvorinu sa sastavljenim titovima protiv konjanikog juria. Pripremala su se koplja i zapinjale strijele u lukovima. Prednji je red strpljivo ekao da odbije prvi napad. Napad nije doao. Na Julijevo iznenaenje Ariovist je nestao duboko u masi konjanika i odjednom su se poeli povlaiti u savrenom redu. Neki su im rimski vojnici poeli dovikivati i rugati se, ali izviai se nisu vratili iz uma na zapadu i Julije nije elio riskirati da krene naprijed ne znajui to na njih vreba iz onih zelenih dubina. Ariovist je odveo svoje ljude izvan dometa kopalja i strijela prije nego to se jo jednom zaustavio. Iako je oito bilo usijanih mladia u svevskim redovima, pokazali su disciplinu pri povlaenju jer su njihovi pojedini odjeli titili druge pri uzmicanju. Koju to igru igra? promrmlja Brut kraj Julija. Dok otee, on mora znati da nae legije pristiu za nama. Moda nas kani uvui dublje. Ne svia mi se izgled onih uma, odgovori Julije. Dok je govorio, prvi je od izviaa dojahao galopom do rimskih crta. Nita, gospodine, rekao je zasopljeno ovjek kad se pribliio i pozdravio. Nema nikakvih tragova pogaenim vatrama, nema znakova da se ikakva sila skriva u umama. Julije kimnu, pokuavajui se odjednom sjetiti posljednjeg puta kad je primio izvjee nekog izviaa a da ga nije usmeno potvrdio. Jo su dvojica jahaa izila iz ume i predala izvjee prije nego to je Julije bio zadovoljan iako ga je zbunjivalo stanje. Ariovist se ponaao kao da se spremao srnuti u divlji juri, ali njegovi su ljudi nehajno stajali, ne marei za izazovne kretnje iz elnoga reda Desete. Julije je srdito lupkao prstima po sedlu. Jesu li im postavili zemljane zamke? To se nije inilo vjerojatnim. Jame sa iljcima vie bi smetale svevskoj vojsci koja je brojano mnogo monija od rimske legije. Hoemo li ekati Marka Antonija? upita Brut. Julije izrauna vrijeme koje je potrebno da legije stignu do njegova poloaja i otro otpuhnu od razoaranja. Proi e itavi sati prije nego to stignu da mu prue potporu. Da. Tu neto ne razumijem. Njihove su snage brze i zajedno nas nadmauju, moda dvojica dolaze na naega jednog ratnika. Ariovist bi morao napasti, osim ako ne sprema neku varku, iako ne vidim na koji nain. Ne u izvrgnuti pogibli ivote svoje Desete dok nam ne stigne potpora. Neki su vojnici to uli i razmijenili zadovoljne poglede, iako Julije to nije vidio dok je zurio prema neprijatelju. to se njih ticalo, vrijedan je zapovjednik koji se brine o njima. Svevski su konjanici stajali tiho na tisuu koraka od Desete, a muha je oblijetala oko Julijeva lica dok je bacao pogled preko njihovih redova.

Budite spremni, gospodo. Zasada ekamo. Do trenutka kad se dugaka povorka legija pridruila Desetoj, Ariovist je takoer bio okupio svoje glavne snage. Prema najboljoj procjeni izviaa koji su se izlagali kopljima i strijelama neprijateljskih jahaa moglo je biti oko ezdeset tisua svevskih ratnika. Svaki je jaha doveo pjeaka koji je odravao uasan korak drei se u trku jednom rukom za konjsku grivu. Julije se sjetio kako su Spartanci trali u bitku na isti nain i ponadao se da se ne e sukobiti s protivnicima sline valjanosti. Brut je jetko dobacio primjedbu o bitci kod Termopila, koju su im uitelji spominjali prije toliko godina, ali spartanski je kralj mogao obraniti uski prolaz izmeu planina, dok bi Julija mogla napasti s bokova ili ak opkoliti tolika pokretna sila. Bolji je uzor bitka kod Kane, pomislio je, gdje su Rimljani bili uniteni, iako tu zabrinutost nije glasno izrekao. Dva sata poslije podne Julije je raspolagao sa svojih esnaest skorpija koje su bile postavljene i uperene prema neprijatelju. Bile su savreno obrambeno sredstvo protiv juria, ali tako se teko njima manevriralo da nisu predstavljale prednost nakon prvih hitaca. Nikada nisam doivio ovakvu bitku, Brute, ali sad su predugo ekali. Neka nam Oktavijan i extraordinarii tite bokove. Sve ostalo je na nama. Spustio je podignutu ruku i du svih redova trubai su zapuhali u dugake rogove isputajui jedan jedini zvuk koji se nije podudarao ni s jednom zapovijedi. Svrha mu je bila samo da uplai neprijatelja, i Julije je primijetio nemirno vrpoljenje meu Svevima kad su uli rogove. Nekoliko trenutaka poslije toga odapete su skorpije i kolci veliine ovjeka sijevnuli su razmakom izmeu njih, bre nego to su se mogli vidjeti ili izbjei. Popadali su proburaeni konji u elnim crtama i goleme su strijele nastavile ubijati sve redom iza njih. Dok su se posade skorpija grozniavo trudile da ih ponovno napnu, Julije je dao znak da se krene, i legije su s Desetom na elu poele grabiti dugakim koracima prema neprijatelju, drei u rukama spremna koplja. Iako su se brzo gibali, nijedan ovjek nije naputao svoj poloaj, te ako bi Svevi jurnuli na juri, mogli su formirati neprobojne etvorine jedva usporivi korak. Savreno disciplinirano legije su se rairile im su prole kroz tjesnac izmeu ume i Ruke. Brut je zapovijedao Treom i desnim krilom, dok je Marko Antonije preuzeo lijevu stranu. Kad su stigli na domet strijelaca, ljudi su spremili titove, ali neprijateljski su redovi bez upozorenja poeli jo jednom uzmicati, daleko bre nego to su Rimljani napredovali. Tisue su jednostavno otkasale i opet se postrojile na udaljenosti od pola milje. To nije bilo predaleko, iako se Julije bojao da bi mogao biti izvuen na zelenu ravnicu. Pred sobom je mogao vidjeti prve svevske tabore i ljude koji su se trsili da zatvore kapije. Stotine vozaa kola bile su u panici dok su pokuavali ui. Julije je potresao glavom od zapanjenosti to ih je Ariovist napustio. Beriko se odijelio na zapad da se pozabavi ogradom od pobodena kolja, i jo se jedna legija iz Arimina glatko pomaknula naprijed da zauzme mjesto gdje je do malo prije stajalo pet tisua vojnika. Proli su brzo mimo ograde dok je Beriko zarobio tamonje ljude bez nereda i krvoprolia. Julije je u prolazu vidio njihove panino podignute ruke, ali ostali su Svevi opet bili u pokretu, labavei pritom vrste formacije da bi ih obnovili jo pola milje dalje.

Julije dade znak prekida i zasopljene legije buno se zaustavie. Brut dohaja galopom s desnoga krila. Pusti me da uzmem nae konjanitvo. Mogu ih dovoljno dugo suzbijati dok ne dovede ostale, rekao je zurei vatreno prema udaljenom neprijatelju. Ne, ne u izvrgnuti pogibli jedine dobre konjanike koje imam, ree Julije, bacivi pogled na neuredne Heduance koji su vikali od radosti to su im vraeni njihovi konji. Sad smo duboko na njegovu zemljitu. elim uspostaviti tabor pred onom ogradom kao bazu. Ne elim iscrpiti ljude juriajui za njim preko cijele Galije. elim da legije budu iza taborskih zidova i kapija prije sumraka. Neka baliste budu spremne kad iza nas stignu kola. I topli obrok isto tako. Ne znam kako je s tobom, ali ja skapavam od gladi. Julije pogleda preko crne mase svevskih konjanika i odmahnu glavom. Ariovist nije budala. Mora postojati razlog njegova kukavitva. Kad taborite bude gotovo, sazovi mi vijee.

29. POGLAVLJE
Gradnja utvrena taborita pod nosom neprijatelju bila je legijama novo iskustvo. Svi raspoloivi ljudi kopali su izvanjske rovove, bacajui rahlu zemlju na visoke bedeme koji su se dizali do visine tri ovjeka. Extraordinarii su bili u ophodnji obodnicom kruga i dvaput tijekom dugakoga poslijepodneva manje su grupe neprijatelja nasrnule na njih bacajui kratka koplja prije nego to e trkom pobjei natrag prema svojim elnim crtama. Bili su to mladi ljudi koji su pokazivali hrabrost, ali Julije nije mogao nimalo proniknuti u Ariovistove namjere. Njegovi su ratnici izgledali dovoljno eljni borbe, ali glavnina vojske i dalje je odravala razmak, promatrajui kako Rimljani obavljaju zemljane radove i obaraju drvee. Julije je namirisao zaine na povjetarcu dok je dan prolazio i znao je da Svevi spremaju hranu za svoje ljude kao to je i on namjeravao uiniti za svoje. Rano predveer golemo je taborite bilo zavreno i legije su ule unutar utvrda koje su bile snanije od bilo ega u cijeloj Galiji. Legijski su tesari bili iskusni majstori pretvaranja tekih debala u zaobljene grede, a zemljani su bedemi bili dovoljno naikani iljcima da se odupru i najsilovitijem juriu. Julije je mogao osjetiti optimistino raspoloenje meu svojim ljudima. Povlaenje neprijateljske vojske uvelike je podiglo njihov borbeni moral, i on se nadao da e to potrajati. Okupio je vijee u generalskom atoru unutar tabora nakon topla jela koje je pripremljeno i razdijeljeno. Heduanski su konji pozobali dobar dio zobenih zaliha, ali nisu mogli pasti izvan utvrenja kad su Svevi bili tako blizu. Dok je padala no, Julije je ekao da doe Brut i pridrui se ostalima. Upaljene su svjetiljke i prva je nona straa izila na dunost bez titova, penjui se drvenim stubama na bedeme da motri hoe li iz tame krenuti napad. Julije je promatrao svoje vijee s tihim zadovoljstvom. Oktavijan je prerastao u sjajna zapovjednika, i Ciro je takoer opravdao svoje promaknue na poloaj centuriona. Publije

Kras bio je neustraiv zapovjednik i Juliju e biti ao kad ode zapovijedati legijom svoga oca. Renije je nastavljao pouavati ljude vjetini maevanja, i Julije nikada nije oklijevao promaknuti one koje bi mu stari gladijator preporuio. Ako bi Renije rekao da su sposobni predvoditi ljude, bili su sposobni. Domicije je bio kadar zapovijedati itavom legijom, i ljudi su voljeli srebreni oklop koji je sada stalno nosio. U to vrijeme, na tome mjestu, bili su u naponu snage, i Julije se svima njima ponosio. Kad im se pridruio Brut, Kabera je izvadio grudu gline koja je bila omotana vlanom krpom. Bljesnula je na svjetlu svjetiljaka dok je od smee kugle oblikovao lice, istaknuvi nos i iskopavi noktima oi. Ako bi se uad poloila na ovakav nain, mogli biste promijeniti oblik lubanje, rekao je omatajui komad ueta oko malene glave i steui ga tapom koji je okretao dok se glina nije poela ispupivati. Kad se stvorio debeo nabor iznad oiju, Kabera je ponovio postupak iznad njega, sve dok se pred njima nije pojavio preslik udnovatih svevskih glava. Ali lubanja bi pukla, to je sigurno, rekao je Oktavijan trznuvi se pri pogledu. Kabera odmahnu glavom. Kod odrasla ovjeka, da, ali kod novoroeneta, kako je lubanja jo mekana, takvo bi vezivanje proizvelo grebene. Ti ljudi nisu zlodusi, koliko god se o tome govorkalo u taboru. Ali da su okrutni, to je istina. Nikada nisam uo ni za jedan narod koji zlostavlja svoju djecu na taj nain. Prvu godinu svoga ivota, moda dvije, jamano provode u tekim mukama, kad im ovako pritiu kosti. Sumnjam da se ikada potpuno oslobode boli. Ako sam u pravu, to bi znailo da oni ve od roenja obiljeavaju svoj ratniki stale. Mora to pokazati ljudima u taboru ako tako govore, Kabera, ree Julije zadivljen iskrivljenom glavom. Svevima ne treba nikakva druga prednost kraj tolike brojnosti, a nai su ljudi praznovjerni. Neka guva izvana nagnala je vijenike da u hipu skoe na noge. Straari su na nekoga isprekidano vikali i zatim su se uli nepogrjeivi zvuci tunjave. Brut pristupi ulazu i razmaknu atorsko krilo. Dva galska roba koja su bili zarobili Svevi migoljila su se na tlu. Oprosti, gospodine, ree brzo jedan straar i pozdravi Bruta. Konzul Cezar je rekao da vam nitko ne smije smetati a ova dvojica nisu posluala moje upozorenje. Dobro si uinio, odgovori Brut. Zatim prui ruku i pomognu jednom Galu da ustane. to je bilo toliko vano? upita. ovjek se zagledao u straara prije nego to e progovoriti, ali Brut nije razumio nijedne rijei od bujice koja je stigla kao odgovor. Brut nabora elo i razmijeni pogled sa straarom. Mislim da ni on nije razumio tvoje upozorenje. Adne? Hoe li doi ovamo da mi prevodi, molim te? Kad je pristupio Adn, ovjek je poeo jo bre govoriti. Do tada je njegov drug ustao i stajao pokunjeno pipajui se po trbuhu.

Hoe li tu prostajati cijelu no? rekao je Julije iziavi k njima. Mislim da e htjeti ovo uti, gospodine, rekao je Adn. U najmanju ruku, to objanjava zato ih nismo mogli uvui u bitku, ree Julije. Ako je taj Ariovist dovoljno lud da slua svoje sveenike, od toga moemo samo imati koristi. Jo su tri dana do mladog mjeseca. Ako se do tada ne eli s nama boriti, moemo ga dotle stjerati do Rajne i ondje ga potui. Julijevo zabrinuto i srdito raspoloenje ieznulo je pred vijestima koje su donijeli galski robovi. Njegovi su se jahai silno razveselili kad su meu ostalima nali i neke svoje ljude, a najvanija informacija je velikim dijelom objasnila ponaanje svevskoga kralja. Julije je sluao dok je Adn prevodio bujicu rijei u njegovu korist. Ariovistu je bilo reeno da e poginuti ako zametne bitku prije mladog mjeseca. To je znailo da je onaj sastanak bio obmana svoje vrste, i Julije je bio svjestan toga kad je naredio Desetoj da zauzme borbeni poredak. Sjetio se proplamsaja straha to ga je vidio u kraljevim oima i napokon ga je razumio. Velika je slabost jednog vojskovoe ako svojim sveenicima doputa da toliko utjeu na njegovu vojsku, Julije je u to bio siguran. Grcima je slaba toka bila oslanjanje na proroita. ak se i za rimske generale znalo da su odgaali borbe i gubili poloaje ako su ptije ili riblje utrobe pokazivale unitenje koje im prijeti. Julije nije doputao da takvi ljudi dolaze na bojna polja, uvjeren da donose vie tete nego koristi. Pred Julijem je na stolu leao grub zemljovid podruja, uvren olovnim utezima. Pokazivao je crnu crtu koja je predstavljala vijugavu Rajnu, manje od petnaest milja prema sjeveru. ak i s tekim kolima to vuku opremu, ta se udaljenost lako mogla prevaliti prije mladog mjeseca, i on je zahvaljivao bogovima to su heduanske robove predali u njegove ruke. Dignut emo tabor jedan sat prije svanua, gospodo, rekao je Julije svojim zapovjednicima. Hou da baliste, onageri i skorpije idu za nama najdalje to zemljite doputa. Ako zaostanu, moraju se polako donijeti za konanu bitku. Oktavijan e zapovijedati konjanitvom, Marko Antonije e preuzeti desno krilo. Beriko e biti slijeva, i sve se skorpije moraju donijeti na elo prigodom svakog zaustavljanja. Deseta i Trea galska drat e sredinu. Ljudi sutra moraju imati dobar doruak i napuniti mjeinice vodom iz baava. Neka se svima kae to smo noas doznali. To e ih osokoliti. Pobrinite se da svaki ovjek ima u redu koplja i drugo oruje. Zastao je dok mu je Marko Antonije nalijevao pehar, sav rumen od zadovoljstva to je podignut na vaan poloaj. Marko Antonije je uo da je Ariovist bio osoran na sastanku i prihvatio je injenicu da je okonano njegovo prijateljstvo s Rimom. Cezarovi e neprijatelji jamano zbog toga dignuti galamu u Senatu, ali time e se baviti drugi put. Kras je uzdisao dok je Servilijina ropkinja masirala kvrgave miie na njegovu vratu i ramenima. Ledeno voe koje je pojeo hladilo je njegov eludac, a kad se potpuno opustio na stolu, ekala ga je rasko vrela bazena koji se puio pod vedrim nonim nebom. Suelice njemu leala je Servilija na pojastuenoj poivaljci i zurila u zvijezde. Iako nije bilo mjeseca da rasvijetli nebo, bilo je dovoljno sjajno da vidi sitan crveni krug Marsa iznad crte krovova koji su okruivali nenatkriveno dvorite. Vreli bazen ljeskao se pod svjetlom svjetiljaka i krupni moljci leprali su oko plamenova, cvrei dok su umirali.

Ovo mjesto vrijedno je svakog novia, promrmlja Kras trznuvi se malo dok mu je djevojka obraivala bolnu toku izmeu lopatica. Znala sam da e ti se svidjeti, odvratila je Servilija smijeei se od stvarnog zadovoljstva. Tako malo onih koji posjeuju moju kuu ima oko za lijepe stvari, ali to smo mi bez njih? Njezin pogled pade na svjee obojenu buku novoga krila njezine kue u gradu. Kras se pobrinuo za zemljite i ona ga je bez aljenja platila po punoj trinoj cijeni. Sve drugo znailo bi poremeaj u njihovu odnosu, a ona je voljela i potivala ostarjela ovjeka koji je tako udobno leao pod snanim prstima njezine mlade Nubijke. Zar me ne e salijetati da dozna novosti? upitao je ne otvarajui oi. Nisam ti vie koristan? Servilija se nasmijala i sjela. Starino, uti ako tako eli. Moja kua je tvoja dokle god ti bude potrebna. Nema nikakvih obveza. Ah, tako je najgore, odgovori on. to eli znati? Ti novi ljudi u Senatu, Klodije i sada Tit Milon, vlasnik trita mesa, jesu li opasni? ree ona. Iako je govorila nehajno, Kras je znao da je svu pozornost usmjerila na njegov odgovor. Veoma opasni, uzvratio je. Ne bih elio ui u Senat kad su oni ondje. Servilija otpuhnu. Ne e me zavarati to si se iznenada posvetio trgovini, stari. Sumnjam da se ondje izgovori ijedna rije a da ne nae svoj put do tebe. Slatko mu se tada nasmijeila, a on je otvorio oi i namignuo joj prije nego to e se pomaknuti pod rukama ropkinje da joj izloi novo mjesto na tijelu. Servilija je odmahnula glavom na njegove igre. Kako napreduje tvoja nova legija? upita ona. Sasvim dobro, draga. Kad se moj sin Publije vrati iz Galije, moda im naem posla. Ako preivim trenutne nemire. Zar je tako loe? upita ona. Kras se pridie na lakte, poprimivi ozbiljan izraz. Jest. Ti novi ljudi vladaju rimskom ruljom i svaki dan unajmljuju sve vie i vie razbojnika. Ulice vie nisu sigurne ni za lanove Senata, Servilija. Moramo biti zahvalni to Milon oduzima toliko vremena Klodiju. Ako koji od njih uniti drugoga, pobjednik e biti slobodan iskaliti srdbu na gradu. Kako stvari stoje, jedan sprjeava drugoga, barem zasada. uo sam da dijelove grada smatraju svojima, tako da Klodijeve pristae ne smiju zai u neke ulice a da ne dobiju batina, ak i po danu. Veina Rimljana ne moe vidjeti tu bitku, ali ona se vodi. Vidio sam kako tjelesa plutaju Tiberom. A Pompej? Zar on ne vidi prijetnju? Kras slegnu ramenima. to on moe uiniti protiv zakona utnje? Razbojnici se vie boje svojih gospodara nego iega to im Pompej moe uiniti. On im barem ne e napasti obitelji

poslije njihove smrti. Kad se razmilja o suenju, svjedoci nestaju ili se ne mogu niega sjetiti. Sramotno je to vidjeti, Servilija. Kao da je neka velika bolest ula u grad, a ne vidim kako se moe odstraniti. Uzdahnuo je od gaenja. Senat je jezgra svega toga, i govorio sam istinu kad sam rekao da mi je drago to me posao odvodi iz njega. Klodije i Milon otvoreno se sastaju da se njukaju i drae jedan drugoga prije nego to njihove ivotinje teroriziraju grad po noi. Senat nema volje da ih zauzda. Svi mali ljudi pristali su uz jednoga ili drugoga, a Pompej ima manje potpore nego to misli. Ne moe se mjeriti s njihovim podmiivanjem, ni s njihovim prijetnjama. Ponekad poelim da se Julije vrati. On ne bi gledao kako Rim tone u kaos dok ima ivota u njemu. Servilija podie pogled prema sjajnoj veernjoj zvijezdi, pokuavajui prikriti radoznalost. Kad je zirnula na Krasa, vidjela je da su mu otvorene oi dok ju je prouavao. Malo je bilo stvari koje starac nije znao ili nasluivao. Ima li vijesti od Julija? upitala je naposljetku. Imam. Nudi mi trgovake koncesije za nove zemlje u Galiji, iako mislim da gradi ljepu sliku nego to je prava istina da bi me doveo u iskuenje. Pazi, ako je pola onoga to kae istina, bio bih lud kad bih propustio tu mogunost. Vidjela sam oglase po gradu, ree Servilija blago, mislei na Julija. Koliko e se ljudi javiti? Dok im Klodije i Milon svojim trvenjem pretvaraju ivot u bijedu, rekao bih da e u proljee tisue krenuti preko Alpa. Zemlja na tanjuru! Tko moe odoljeti takvoj ponudi? Robovi i trgovina za svakog ovjeka koji ima dovoljno energije za taj pothvat. Da sam mlai i siromaan, i sam bih moda razmotrio ponudu. Naravno, spreman sam osigurati sredstva i opremu svakomu tko eli poi u njegove bajoslovne nove provincije. Servilija se nasmijala. Zauvijek trgovac? Trgovaki knez, Servilija. Julije se posluio tim izrazom u jednom pismu, i meni se prilino svidio. Mahnuo je djevojci da se udalji i sjeo na dugaku klupu. Julije je korisniji nego to je toga svjestan. Dok se grad predugo bavi vlastitim unutarnjim problemima, mi stvaramo ljude kao to su Klodije i Milon kojima nije nimalo stalo do najveih dogaaja na svijetu. Izvjea za koja Julije plaa da se itaju na svakom ulinom uglu podiu duh najskromnijega tavitelja ili bojadisaa na trnicama. Kras se nasmija. Pompej to zna, iako mu je mrsko vidjeti to je Julije toliko uspjean. Prisiljen je da se za njega bori svaki put kad Svetonije die glas protiv nekog sitnog krenja zakona. ovjek mora gutati gorke zalogaje, ali bez Julija i njegovih osvajanja Rim bi bio poput ustajale movare, gdje bi se ribe meusobno derale od oaja. A ti, Krase? to budunost sprema za tebe? Kras ustade s klupe i spusti se u toplu kupelj u podu, zaboravivi na svoju golotinju. Vidim da je starost savren melem za bijesno astohleplje, Servilija. Svi moji snovi tiu se moga sina. Trepnuo je oima na svjetlosti zvijezda, a ona mu nije povjerovala.

Hoe li mi se pridruiti? upitao je. Umjesto odgovora Servilija je ustala i otkopala jedinu sponu koja je pridravala hladnu tkaninu na njoj. Bila je ispod nje gola i Kras se nasmijeio kad se raskrila. Koliko ti voli kazalite, draga, rekao je razdragano. Julije je opsovao kad su rimske etvorine popustile. Nakon dva dana progona, prisilio je Sveve da se s njim sukobe tek koju milju daleko od Rajne. Znao je da mora oekivati juri, ali kad se dogodio, preokret je bio toliko iznenadan da su se vojske srazile prije nego to su rimske legije mogle i razvezati koplja. Ariovistovi su ratnici bili uistinu okrutni kako se oekivalo. Nisu uzmicali osim kad su gazili po tjelesima svojih ljudi, a konjanitvo je kruilo bojnim poljem poput dima, juriajui im bi Rimljani otvorili etvorine da krenu u napad. Marko Antonije! Potpora slijeva! riknuo je Julije, nazrevi generala u uzavrelu mnotvu. Nije bilo znaka da se njegova zapovijed probila kroz zveket oruja. Bojno je polje bilo u kaosu, i on se prvi put pobojao poraza. Svaki je svevski jaha jurio s pjeakom koji je visio o konjskoj grivi, i toj se brzini pokreta bilo gotovo nemogue oduprijeti. Julije s uasom opazi kako su dvije legije iz Arimina na lijevoj strani gotovo svladane, a nije bilo znaka da im ikakve snage dolaze u pomo. Nije vie vidio Marka Antonija, a Brut je bio usred borbe, predaleko da bi mogao priskoiti. Julije istrgnu tit iz ruku nekog legionara i potra pjeice preko bojita. Zveket oruja i krici umiruih ljudi bivali su sve glasniji kako im se pribliavao. Julije je mogao osjetiti strah meu svojim legionarima i poeo ih je dozivati poimence. inilo se da je u juriu bio prekinut zapovjedni lanac, i Julije je morao okupiti nie asnike i centurione da im izda nareenja. Spojite skupa Dvanaestu i Petu. Udvostruite etvorinu! rekao im je gledajui kako se poinje stvarati red u poljuljanim redovima oko njega. Njegovo je konjanitvo bilo na bokovima suzbijajui Sveve da ih ne opkole. Gdje je Marko Antonije? Julije se osvrtao ispuajui vrat, ali nije mu vidio traga u guvi. Pod Julijevom stalnom paljbom zapovijedi, dvije su se legije spojile i potom se okrenule da se bore titei jedni drugima lea dok su Svevi nagrizali rubove njihovih etvorina, pogaajui napadae iznenadnim izbacivanjem strijela i kamenja. Njihovi su konji uzastopce navaljivali ali su se morali zaustaviti pred neprobojnim zidovima titova. Legionari su jurili naprijed dok su se jahai pokuavali okrenuti, i klanje je bilo uasno. S Rajnom iza lea, Svevi nisu imali kamo bjeati i Julije je osjetio paniku kad je vidio da su prednji redovi njegove voljene Desete pokoeni kopljima koja su izbaena u galopu. titovi su mnoge spasili i oni su ustajali oamueni dok su ih drugovi oko njih postavljali natrag na mjesto u etvorini. Legije su i dalje napredovale. Dovuene su velike baliste i onageri da bi ostavljali krvave pruge u neprijateljskim redovima. Deseta je zaurlala kad im se Julije pridruio, borei se to su ee mogli pod njegovim pozornim pogledom.

Julije vidje da se lijevo i desno krilo dobro dre. Brut je nadzirao desnu stranu, a extraordinarii i heduanski konjanici otupljivali su svevske jurie s divljom hrabrosti. Pomaknuo je naprijed sredinu i Svevi su se morali povui pred pukom surovosti legijskih formacija. Julije vidje s ponosom da njegovi asnici znaju svoj posao, ak i bez zapovijedi. Kad su na njih navaljivali svevski pjeaci, irili su crtu da to vie svojih maeva ukljue u protunapad. Kad je stizalo konjanitvo, zbijali su se u etvorine i nastavljali borbu. Baliste i onageri izbacivali su neprestano strijele i kamenje dok ne bi zaostali predaleko i riskirali da njihovi projektili padnu na rimske postrojbe. Tada je Julije opazio kako Ariovist okuplja oko sebe tjelohranitelje, tisuu najboljih Sveva. Svaki je bio za glavu vii od Rimljana i nosio udnovate grebene na tjemenu koji su plaili legionare. Nasrnuli su u sredinu Desete i Julije vidje kako se etvorina prekasno oblikovala da bi se sprijeio prodor oklopljenih ratnika. Ali sredina se zatvorila i tada je Deseta s urlikom krenula u protunapad poput luaka koje zahvati krvavi bijes. Julije se dosjetio da su oni stupili na mjesto onih koji su popadali i nasmijeio se od zlobna zadovoljstva. Deseta je njegova i oni ne e popustiti. Nikada ne e nagnuti u bijeg. Sunuo je naprijed s vojnicima oko sebe, viui bokovima da oblikuju klinove i pritisnu neprijatelja. Julije opazi tamne heduanske konje koji su dolazili slijeva i odvajali skupinu Sveva od njihovih glavnih snaga. Deseta je gazila preko tjelesa da bi doprla do neprijatelja. Tlo je bilo cvrveno i sjajilo se dok su poveavali brzinu prelazei u juri, i Ariovist je bio prisiljen odjahati iz elnih redova prije nego to gromoglasne Deseta i Trea ne stignu do njega. Sve su rimske elne crte vidjele kako se kralj povlai pa su odgovorile, diui glave. Julije je likovao. Rajna je bila nepunu milju daleko i mogao je vidjeti njezinu blistavu vodu. Zovnuo je k sebi trubae i rekao im da zasviraju zapovijed da se izbace koplja, promatrajui kako oblak iljaka ometa svaki Ariovistov pokuaj da se preustroji. Izmeu vojska otvorio se razmak i Julije ih potaknu da svi krenu naprijed, zovui po imenu poznate ljude. Kako je kojega spomenuo, tako su se legionari malo vie uspravljali i pod njegovim pogledom zaboravljali iscrpljenost. Dovedite baliste i skorpije! naredio je, i njegovi su se glasnici probijali natrag da pomognu oznojenim posadama preko neravna zemljita. Bez oevidna znaka itavo je mnotvo Sveva krenulo na jo jedan juri tutnjei prema rimskim redovima. Koplja su neke od njih izbacila iz sedla i ubila konje preko kojih su posrtali oni iza njih. Julije je znao da je to njihov posljednji juri i njegovi su se ljudi zbili u vrste etvorine prije nego to je imao vremena da im to zapovjedi. Dugaki rimski titovi preklapali su se meusobno i ljudi su iza njih prepletali ruke da izdre udar, steui spremne maeve. Nijedan dio rimskih elnih crta nije uzmaknuo pred strahovitim prizorom konja koji jure na njih. Kad su se Svevi rasuli, legije su ih raskomadale.

Ariovistova se vojska poinjala zbijati uz rijeku. Julije je znao da Svevi mogu nadjaati Rimljane bez pomoi konjanika i Heduanaca, ali premda su im stalno udarali na bokove, legije su nastavile napredovati, ubijajui sve to im se suprotstavljalo. Obale Rajne vrvjele su ljudima i konjima dok su riskirali ivote pokuavajui prijei na drugu stranu protiv struje. Velika je rijeka bila iroka gotovo stotinu koraka i oni koji nisu imali konja da se za njega dre nestajali su nizvodno i utapali se. Julije je vidio male ribarske amce pune oajnih ljudi i vidio kako se jedan od njih prevre dok su se tamne glave Sveva pojavljivale i zatim iezavale ispod vode. Na lijevom boku tisuu je neprijatelja bacilo oruje i predalo se legijama iz Arimina koje nisu uspjeli slomiti. Julije je pritiskivao s Desetom dok se nisu zaustavili na obali rijeke, promatrajui mnotvo ljudi koji su se posvuda utapali, od spruda do najdublje matice. Vojnici koji su zadrali ili usput podizali koplja bacali su ih na ljude u vodi, i Julije je vidio da su mnogi pogoeni na taj nain, tonui ispod povrine uz jedan jedini krik. Tada je Julije vidio da neki amac stie u pliinu na drugoj obali i promatrao kako se Ariovistova figura iskrcava i pada na koljena. Ciro! viknu Julije, i njegov glas se razlijegnuo niz redove Desete dozvavi gorostasnog legionara koji je jo bio zasopljen od estine borbe. Julije mu prui koplje i pokaza figuru na drugoj obali. Moe li ga dosegnuti? Ciro odvagnu koplje u ruci. Vojnici oko njega odstupie da mu dadu prostora dok je zurio preko rijeke. Brzo, prije nego to ustane, prosikta Julije. Ciro poe natrake pet koraka i zatim potra naprijed, hitnuvi koplje u zrak. Ratnici Desete legije oarano su ga gledali kako se die prema suncu i zatim pada. Ariovist je ustao da pogleda Rimljane s druge obale i nije vidio koplje. Oborilo ga je s nogu probivi mu koni oklop na trbuhu. Kralj je mlitavo klonuo dok su ga preivjeli tjelohranitelji odvlaili meu drvee. Nakon nekoliko trenutaka tiine ispunjene strahopotovanjem, legije su klicale do promuklosti. Ciro je podignuo ruku da ih pozdravi i nacerio se kad ga je Julije potapao po pleima. Herojski hitac, Ciro. Tako mi bogova, nikada nisam vidio vjetiji. Ni sam Herkul ne bi to bolje uinio. Julije je zatim zaurlao s ostalima u njegovu ast i osjetio ushienje koje dolazi iza pobjede, kad se ini da krv tee kao oganj kroz ile i umorni se miii napinju od nove snage. Dina moja Deseta! doviknu im Julije. Brao moja! Ima li ita to vi ne moete postii? Ti, Beline, vidio sam kako trojicu ratnika sijee redom. Ti, Regule, okupio si svoju centuriju kad je jadni Decida pao. Iskazat e mu ast nosei njegovu perjanicu.

Jednog po jednog zvao je poimence svoje ljude, hvalei im hrabrost. Nita nije propustio od cjelodnevne bitke, a oni su se prsili dok je njegov pogled klizio preko vojnikih lica. Druge su se legije primaknule da ga uju i mogle su osjetiti njihov ponos i zadovoljstvo. Povisio je glas da dopre to dalje. to ne moemo postii, nakon ovoga? Svi su kliknuli na te rijei. Mi smo sinovi Rima i ja vam kaem da e ova zemlja biti naa! Svaki ovjek koji se borio za mene dobit e zemlju i zlato i robove da rade za njega. Vi ete biti novo rimsko plemstvo i piti vino dovoljno dobro da vas potakne na pla. Kunem se na to pred svima vama, tako mi asti. Kunem se kao konzul. Kunem se kao Rim u Galiji. Julije posegnu rukom u prljavo blato rijenog spruda, pomijeano s krvi Sveva. Podie punu pregrt i pokaza je okupljenim ljudima. Vidite li ovu zemlju? Ovu okrvavljenu zemlju koju drim? Ja vam kaem da je vaa. Ona pripada mojem gradu kao utrke kola ili trnice. Uzmite je, drite je u rukama. Zar je ne osjeate? Promatrao je s divljim zadovoljstvom kako legije oponaaju njegovu kretnju, smijui se usput i zbijajui ale. Nasmijeili su se prema njemu dok su drali svoje pregrti zemlje, i Julije je stisnuo aku tako da mu je blato procurilo izmeu prstiju. Moda se nikada ne u vratiti kui, apnuo je. Ovo je moje vrijeme. Ovo je moja staza.

30. POGLAVLJE
Tabik i Aleksandrija sve tjenje su se omatali platevima protiv hladnoe dok su koraali prema vratima radionice. Ulice su bile pokrivene prljavim ledom pretvarajui svaki korak u opasnost. Aleksandrija se drala za Tabikov lakat da bi se oboje odravalo na nogama. Njezina dva uvara obavljala su uobiajeni pregled okolice dok je Tabik gurao klju u bravu i psovao ispod glasa kad se zaglavio. Svuda oko njega rimski su radnici odlazili na posao, i dva-tri su ukoeno kimnula Aleksandriji u prolazu, osjeajui se bijedno na otru vjetru. Brava je smrznuta, ree Tabik izvlaei klju i udarajui akom po ukraenim vratima. Aleksandrija je trljala ruke dok je ekala, znajui da ne smije dati nikakva savjeta. Tabik je moda razdraljiv ostario ovjek, ali sam je napravio bravu, pa ako je itko moe otvoriti to je on. Dok je ona pokuavala zanemariti vjetar, Tabik je posegnuo za alatom i posluio se malim ekiem da otue led. Kad u tome nije uspio, pokuao je s nekoliko kapi ulja i naslanjao je ruke na metal nastojei ugrijati mehanizam dok je puhao u prste koji su se smrzavali pri dodiru.

Krenulo je! ree kad je brava napokon kljocnula i vrata se otvorila da se ukae tamni prostor radionice. Aleksandriji su cvokotali zubi i tresle se ruke. Proi e neko vrijeme prije nego to bude dovoljno topla da bi pokuala ita raditi, i poalila je po obiaju to Tabik ne uzme nekog roba da dolazi ranije i naloi viganj. Nije htio ni uti o tome. Nikada nije posjedovao robove i naljutio se na Aleksandrijin prijedlog, kazavi da bi to njoj moralo biti jasnije nego ikomu drugom. Kao da to nije bilo dovoljno, moglo bi se ak dogoditi da mu slugu proda neka razbojnika druina pa bi sva njihova skupocjena roba zavrila u Klodijevim ili Milonovim krinjama. Isti ga je razlog sprjeavao da ne unajmi nonog uvara, i Aleksandrija je zahvaljivala bozima svakog jutra kad bi nali netaknutu radionicu. Svim Tabikovim zamkama i bravama pridruila se srea koja ih je dotada pratila. Tjeila ih je spoznaja da ne e proi dugo vremena i oni e kupiti prostraniju radionicu u podruju koje manje uznemiruju razbojnci. Tabik je na to naposljetku pristao, ali samo zbog toga da ispuni velike narudbe koje su bile okosnica njihova posla. Tabik pohita da naloi viganj a Aleksandrija vrsto zatvori vrata protiv vjetra, ushieno razgibavajui ukoene prste. Mi emo onda poi, gospodarice, ree Tedo. Kao uvijek nakon jutarnjeg pjeaenja do radionice, jedva je stajao na bolesnoj nozi i Aleksandrija je zabrinuto klimala glavom. Tedo je svakog jutra bio isti, i premda ga nikada nije smjesta poslala natrag na studen, on joj je uvijek pruao tu mogunost. Tek nakon to popijete neto toplo, rekla je odluno. Bio je dobar ovjek, iako je njegov sin bio posvema gluh i nijem za sve to se ticalo onih koje je uvao sa svojim ocem. Naroito je izjutra bio mrzovoljan. Svi su uli ugodno pucketanje trjeica i cjepanica u pei dok ju je Tabik oivljavao. Pokraj toga velikog eljeznog bloka za grijanje, radionici nije bila potrebna druga vatra. Aleksandrija razbi led u vjedru koje je napunila prethodnog dana i napuni vodom stari eljezni kotli koji je Tabik skovao u istom vignju. Uobiajene su jutarnje radnje bile ugodne i tri su se mukarca poela oputati im se prostorija zagrijala iznad toke smrzavanja. Aleksandrija se prenula kad su se otvorila vrata iza njih. Doite poslije, uzviknula je, a zatim umuknula kad su tri ovjeka gruba izgleda ula u tijesan prostor i za sobom pomno zatvorila vrata. Nadam se da ne emo morati, ree prvi. Bio je tipian izdanak uliica uz rimske zidine. Previe prepreden da bi ga zanimale legije i previe pokvaren za svaki normalan rad. Aleksandrija shvati da zaudara po ustajalom smradu od neistoe i doe joj da uzmakne korak natrag. ovjek joj se naceri pokazujui tamnoute zube u smeuranim desnima. Nije joj morao nita vie uiniti da bi znala kako je on jedan od razbojnika to su se sjatili oko Klodija i Milona. Vlasnici radionica u susjedstvu kazivali su

grozne prie o njihovim prijetnjama i nasilju, i Aleksandrija se nadala da ih Tedo ne e izazivati. Njihovi podsmjeljivi pogledi nagnali su je da se suoi s istinom da je njezin uvar jednostavno prestar za tu vrstu posla. Zatvoreno je, rekao je Tabik iza nje. Aleksandrija je ula slabaan zvek kad je podignuo neko orue. Nije se okrenula, ali oi doljaka prikovale su se uz njega. Voa je prezirno otpuhnuo. Nama nije zatvoreno, stare. Osim ako ne eli da se zatvori svima drugima, rekao je. Aleksandrija ga je zamrzila zbog poznate osornosti. Nita ne gradi niti stvara, a ipak misli da ima prava ulaziti u radionice i domove marljivih ljudi da im utjeruje strah u kosti. to elite? upita Tabik. Voa trojice poea se po vratu i pogleda to je ondje naao prije nego to e zgnjeiti neto crno meu noktima. elim od tebe desetinu, stare. Ova ulica nije sigurna ako ne plati desetinu. Osamdeset sestercija na mjesec i nita se ne e dogoditi. Nitko ne e dobiti batine dok se vraa kui. Nita vrijedno ne e izgorjeti. On zastade i namignu Aleksandriji. Nitko ne e biti odvuen u pokrajnju uliicu i silovan. Mi emo vas tititi. Smee jedno! viknu Tabik. Kako se usuuje doi u moju radionicu s prijetnjama? Izlazi smjesta, ili u zovnuti strau. Odvedi sa sobom svoje iskeene prijatelje! inilo se da trojici ljudi ide na ivce takav odgovor. Smiri se, stare, ree prvi podignuvi iroka ramena. Gledaj to u ti uiniti ako ne spusti taj eki. Ili moda mladiu? Uinit u mu to ovdje pred vama, ako hoe. Bilo ovako ili onako, ja ne odlazim dok ne dobijem prvu mjesenu svotu. Klodije ne voli one koju stvaraju probleme, a ova je ulica sada njegova. Bolje ti je da plati to si duan i bude miran. Zacerekao se i Aleksandrija se stresla od njegova glasa. Stvar je u tome da na to ne smije misliti kao na svoj novac. To je tek jo jedan gradski porez. Ja plaam poreze! zaurla Tabik. Zamahnuo je ekiem i ovjek se trznuo. Druga dvojica iza njega primaknue se blie i Aleksandrija im je mogla vidjeti noeve za pasom. Tedo naglo tre kratki gladius, i stanje u radionici naglo se promijenilo. Sva tri su doljaka izvukla noeve, ali Tedo je drao ma u ruci koja je bila snanija nego njegova hroma noga. Aleksandrija je vidjela srdbu na voinu licu. Nijedan se nije okrenuo kad je Tedov sin izvukao bode i pokazao ga. Mlai ovjek nije bio nikakva prijetnja, i voa razbojnika je to znao. I to je vanije, znao je da e morati ili ubiti ovjeka s maem ili otii. Ne u te upozoravati, kurvin sine. Izlazi, ree Tedo polako, gledajui vou u oi. Razbojniki je voa klimao glavom naprijed-natrag s iznenadnim trzajima kao ratoborni pijetao. Tedo se pomaknu, ali ovjek prasnu u smijeh i bukom ispuni radionicu.

Malko si spor, je li tako? Mogao bih te ovdje srediti, ali zato bih se muio kad je puno lake doekati te u mraku? Zatim je zanemario Teda i opet pogledao Tabika koji je jo stajao drei eki na ramenu. Osamdeset sestercija svakoga prvog u mjesecu. Prva isplata do kraja dananjeg dana. To je samo posao, stara budalo. Hou li novac uzeti sada, ili da se vraam po vas, jedno po jedno? Ponovno je namignuo Aleksandriji i ona se trgnula znajui to taj pogled znai. Ne. Platit u ti. Zatim, kad ode, rei u straarima i naslaivati se kad ti budu odsijecali glavu. Tabik zavue ruku ispod plata i zveckanje kovanica navede trojicu doljaka da se nasmijee. Voa glasno pucnu jezikom. Ne, ne e, ree on. Imam ja svojih prijatelja. Puno prijatelja koji bi se naljutili ako bi me tko odveo na Marsovu poljanu i pokazao mi krvniki no. Tvojoj eni i djeci bilo bi jako ao ako bi se moji prijatelji naljutili zbog neega slina. On vjeto uhvati dobaenu kesu s novcem i prebroji kovanice prije nego to e ih spremiti ispod grube tkanine, uz golu kou. Zacerekao se videi njihove izraze lica i pljunuo na poploeni pod. Tako se to radi. Nadam se da ti posao dobro ide, stare. Vidimo se idueg mjeseca. Njih trojica otvorie vrata i pognue se prema vjetru koji je navalio u radionicu. Ostavili su otvoreno iza sebe i nestali u mranim ulicama. Tedo prie vratima i buno ih zatvori, spustivi zasun. Tabik je doista izgledao kao starac kad se okrenuo od Aleksandrije ne mogavi izdrati njezin pogled. Bio je blijed i drhtao je dok je odlagao eki na klupu i uzimao dugaku metlu. Poeo je mesti pod polaganim zamasima. to emo uiniti? upitala je Aleksandrija. Tabik je dugo utio, sve dok ona nije poeljela viknuti i prekinuti tiinu istim pitanjem. to moemo uiniti? rekao je naposljetku. Ne mogu izvrgnuti pogibli svoju obitelj. Moemo zatvoriti radionicu dok nove prostorije ne budu gotove. To je na drugoj strani grada, Tabik. U boljoj etvrti. Ondje e biti drukije. Na Tabikovu se licu pojavila iscrpljenost i oajanje. Ne. Onaj gad nita nije rekao o tome hoe li radionica biti otvorena ili zatvorena. On e opet zatraiti novac makar mi ne prodali ni jedan jedini bro. Onda samo jedan mjesec. Dok ne zatvorimo i preselimo se, ree ona elei vidjeti iskru ivota u njegovoj tekoj ojaenosti. Tabik je mrzio lopove. Dok je pruao kovanice za koje je danima radio zaboljelo ga je vie od tjelesne boli. Ruke su mu se sada tresle dok je premjetao zahvat na drku metle. Onda je podignuo pogled prema njoj.

Nemamo se kamo preseliti, djevojko. Zar to ne zna? Samo sam iznenaen to prije nisu doli k nama. Sjea li se malog Geranasa? Aleksandrija kimnu. Taj ovjek je bio draguljar dulje nego Tabik i pravio je divne stvari od zlata. ekiem su mu zdrobili desnu ruku kad nije htio platiti. Moe li to vjerovati? On vie ne moe zaraivati kad su ga unakazili, ali njima nije stalo do toga. Samo ele da se pria rairi, tako da im ljudi kao ja pokorno predaju to tako mukotrpno zarade. Tada je umuknuo, pritiui snano drak metle dok nije glasno puknuo. Bolje ti je da poreda alat, Aleksandrija. Danas moramo zavriti tri stvari. Glas mu je bio opor i ravan, i Tabik nije nastavio uobiajene jutarnje poslove da bi radionicu pripremio za muterije. Ja imam prijatelj, Tabik, ree Aleksandrija. Julije i Brut su odsutni, ali Kras me poznaje. Mogu pokuati da se na njih izvri pritisak. To je svakako bolje nego da nita ne poduzimamo. Na Tabikovu licu nije se promijenio natmuren izraz. Uini to. Ne moe koditi, ree on. Tedo uzdahnu, zadjenuvi napokon ma. ao mi je, promrsi on. Tabik ga je uo. Neka ti nije ao. Onomu bahatom gadu nije se svidio tvoj izraz, bez obzira na njegove rijei. Zato si mu onda platio? upita ga Aleksandrija. Tabik otpuhnu. Zato to bi ga tvoj uvar ubio i oni bi se vratili da nam zapale radionicu. Oni ne mogu dopustiti da ih itko od nas pobijedi, djevojko, inae bi svi drugi prestali plaati. Okrenuo se prema Tedu i krupnom ga rukom potapao po ramenu, ne obzirui se na njegovu zbunjenost. Dobro si se drao, iako bih potraio ovjeka da zamijeni tvoga sina, razumije? Treba ti ubojica za tvoju vrstu posla. Sad u ti dati topao napitak protiv hladnoe i zalogaj da pregrize prije nego to ode, ali noas te ovdje trebam dugo vremena, razumije? Bit u ovdje, obea Tedo, preletjevi pogledom preko zajapurena lica svoga sina. Tabik ga pogleda u oi zadovoljno kimnu. Dobar si ti ovjek, ree on. Volio bih da je bila potrebna samo hrabrost. Brut pregleda napuklo staklo klepsidre. Unato krznenim rukavicama prsti su mu bili ukoeni i hladni. elio se samo vratiti u vojarnu i umotati se kao medvjed u zimskom snu. Ali svakidanji poslovi u legiji morali su se nastaviti. Iako je studen iznurivala ljude gore nego ita to su ikada upoznali, strae su se morale smjenjivati nakon trosatnog kapanja vode iz jedne posude u drugu. Brut tiho opsova za sebe kad je dodirom pomaknuo komad stakla koji je zvuno pao u snijeg. Poeao se po bradi koja mu je prekrivala lice. Julije je vidio da je korisno prekinuti brijanje tijekom hladnih mjeseci, ali Brut je otkrio da se njegov dah pretvara u mraz im provede jedan sat vani.

Zakloni ne pomau. Morat emo pod njima paliti vatre. Tek toliko da se voda ne smrzava. Ima moje doputenje da uzme nekoliko cjepanica iz zaliha za svaki zaklon. Strae ih mogu odravati dok im traje smjena. Mislim da e im biti drago zbog malo topline. Neka ti kovai naprave eljezni zastor da se zatiti staklo i drvo od plamena, ili e pola vode ispariti. Uinit u tako, gospodine. Hvala, odgovorio je skorotea, odahnuvi to je proao bez prijekora. Brut je u sebi mislio da je taj ovjek glupan to se sam nije toga sjetio, a posljedica je bila unitenje jedinog naina da se u Desetoj legiji odreuje duljina strae. Vojnici su napokon razumjeli zato plemena ne idu u rat po zimi. Prvi je snijeg napadao dovoljno teak da prolomi krov na vojarnama, pretvorivi ugodne leajeve u kaos vjetra i leda. Idueg su dana nanosi bili jo dublji, i nakon mjesec dana Brut se jedva mogao sjetiti kako se ovjek osjea kad mu je toplo. Iako su svake noi palili goleme vatre ispod zidova, toplina je dopirala tek nekoliko stopa dok ju je otpuhivao neprestani vjetar. Vidio je ledene ploe veliine teretnih kola na Rajni, a snijeg bi ponekad toliko napadao da je stvarao pominu koru od jedne obale do druge. Pitao se moe li se rijeka zamrznuti do proljea. inilo im se da itav dan provode u tami. Julije je davao ljudima posla koliko god je mogao, ali smrznute su ruke bile nespretne i mnotvo ozljeda prisililo je Julija da obustavi svako graenje kad se napokon pomirio sa zimom. Brut poe preko tabora dok su mu se noge bolno sklizale na zaleenim koloteinama to su ostale iza kola s prtljagom. Kako nije bilo pae, morali su zaklati veinu volova jer im nisu mogli davati ito iz legijskih zaliha. Barem je meso ostajalo svjee, pomisli sumorno Brut. Pogled mu je preletio preko hrpe strvina ispod leprava snijega. Meso je bilo tvrdo kao kamen, poput svega ostaloga u okolici. Brut se pope na zemljani zid tabora i zagleda se u sivilo. Mekane mu pahuljice dotaknue obraz ali se nisu rastopile na njegovoj hladnoj koi. Nita nije mogao vidjeti osim panjeva prvih stabala koja su posjekli i dovukli da loe vatre. uma ih je barem titila od vjetra dok je trajala. Sada su znali da su najblie drvee trebali uvati za posljednju sjeu, ali nikakvo dotadanje iskustvo nije moglo pripremiti Rimljane na estinu te prve zime. Vladala je smrtonosna studen. Brut je znao da mnogi ljudi nemaju dovoljno tople odjee. Oni kojima su podijeljene volujske koe mazali su ih svaki dan, ali one su se sve vie stvrdnjavale, poput eljeza. Cijena para krznenih rukavica premaivala je mjesenu plau, i rasla je dok su zamari ubijali zeeve i lisice stotinu milja daleko i donosili krzna. Barem su legije naposljetku dobile plau. Julije je zarobio dovoljno Ariovistova zlata i srebra da isplati tromjesene zaostatke svakom ovjeku. U Rimu bi im taj novac iscurio izmeu prstiju na kurve i vino, ali ovdje se nije imalo to s njim initi osim kockanja i mnogi su padali natrag u siromatvo nekoliko dana nakon primitka plae. Odgovorniji su meu njima slali dio novca doma obitelji i roacima. Brut je zavidio onima koji su bili poslani natrag preko Alpa u Arimin prije nego to su se zatvorili prijelazi. Taj se potez svidio ljudima, iako je Brut znao da je uinjen iz nude. Na takvoj zimi dovoljno je teko bilo odravati goli ivot. Svevski ratnici koji su preivjeli bitku nisu se mogli uvati toliko mranih mjeseci. Bolje ih je bilo prodati kao gladijatore i kune

straare, poto ih razdvoje i uvjebaju. Otkad se ustalila tradicija da prihodi od zarobljenih robova pripadaju legionarima, Svevi e svakom ovjeku koji se protiv njih borio donijeti barem jedan zlatnik. Vjetar je jae puhao du zidova i Brut je poeo brojiti do petsto u glavi, prisiljavajui se da barem toliko izdri. Oni koji su morali ondje stajati na strai zapadali su u strahovitu nevolju i trebalo je da ljudi vide kako i on s njima trpi. Pritegnuo je vre plat oko prsiju, tresui se pri svakom udisaju koji ga je tako rezao u grlu te je poelio da i ono obamre poput itava tijela. Kabera ga je upozorio na opasnost pa je nosio dva para vunenih arapa u sandalama, premda se inilo da ni s njima nema nikakve razlike. Osamnaest je ljudi izgubilo prste na nogama ili rukama od prvoga snijega, a bez Kabere bilo bi toga i vie. Svima se to dogodilo u prvim tjednima, prije nego to su ljudi nauili potivati hladnou. Brut je vidio kako jednom vojniku reu crne komade mesa oruem za obradu kopita, a najudnije je bilo to se na njegovu licu vidio strpljiv izraz. Nije osjetio nikakve boli ni kad su mu eljezne eljusti pregrizale kosti. Najblii legionar izgledao je kao kip, i kad se Brut dovukao blie k njemu, vidio je da su mu oi sklopljene. Lice mu je bilo blijedo i kroz upavu bradu nazirali su se oiljci. Kazna za spavanje na strai bila je smrt, ali Brut je potapao ovjeka po leima kao da ga pozdravlja, pravei se da ne vidi uasan strah u oima koje su se rairile i smjesta stisnule zbog vjetra. Gdje su ti rukavice, mladiu? upita Brut, videi zgrene modre prste dok ih je vojnik izvlaio ispod tunike i zauzima stav pozora. Izgubio sam ih, gospodine, odgovori on. Brut kimnu. ovjek je bez sumnje kockar, jednako dobar kao i straar. Izgubit e i ruke ako ih ne bude grijao. Uzme moje. Ja imam jo jedan par. Brut je promatrao kako ih mladi legionar pokuava navui. Nije to mogao uiniti i nakon krae borbe jedna je rukavica pala. Brut ju je podignuo i nekako je navukao preko straarovih smrznutih prstiju. Nadao se da nije prekasno. Naglo je otkopao sponu na platu s krznenom podstavom i omotao mladog vojnika, pokuavajui suzbiti drhtanje kad mu se uinilo da ga vjetar grize za svaki izloeni dio tijela, usprkos ostaloj odjei. Zubi su mu poeli cvokotati i Brut ih snano stisnu da ih utia. Molim te, gospodine, ne mogu uzeti tvoj plat, ree straar. On e te grijati dok ne zavri strau, mladiu. Onda ga moe dati sljedeem koji doe na tvoje mjesto, ako hoe. To preputam tebi. Dat u mu ga, gospodine. Hvala. Brut je gledao kako se boja poinje vraati u vojnikove obraze. Zbog nekog razloga osjeao se iznenada veseo dok se sputao s bedema. Dio toga raspoloenja bila je injenica da je zavrio obilazak tabora, naravno. Vru govei gula i krevet ugrijan ciglama pomoi e mu da podnese gubitak jedinog plata i rukavica. Nadao se da e biti jednako veseo sljedee noi kad bez njih bude morao obilaziti tabor.

Julije izvue eljezni ara iz vatre i zaroni ga u dva pehara vina. Narezani klinii zacvrali su na povrini i para je suknula uvis kad je vratio ara u plamen i jedan pehar ponudio Morbenu. Gledajui oko sebe, Julije je gotovo mogao povjerovati u trajnost novih graevina. U kratkom vremenu prije prvoga zimskog snijega njegove su legije produile cestu od rimske provincije na jugu gotovo do novih tabora, nedostajalo je jo samo pet milja puta. Drvee koje su obarali posluilo je za podizanje novih vojarna, i Julije je bio zadovoljan njihovim napredovanjem dok zima nije udarila preko noi da bi sljedeeg jutra na bedemima bili naeni smrznuti straari. Graevinski su radovi bili prekinuti i ritam njihova ivota promijenio se kad su se svi pokuaji uspostave trajne veze s jugom pretvorili u temeljnu borbu za opstanak. Julije je ipak usred toga iskoritavao vrijeme. Kako su Heduanci imali iskustva s ljutim zimama, upotrijebio ih je kao glasnike aljui ih svim plemenima koja je poznavao. Naposljetku je sklopio saveznitvo s devet plemena i polagao pravo na zemlju jo triju unutar oblinjeg podruja koje je napustio Ariovist. Koliko e toga biti na snazi kad zavri zima, to nije znao. Ako ispune obeanja, imat e dovoljno dragovoljaca da na proljee osnuje dvije nove legije. Mnoga manja plemena pristala su bez sumnje zato da bi se obuila u vjetinama koje su unitile Helveane i Sveve, ali Julije je s Markom Antonijem planirao kako e u te legije ukljuiti svoje najpouzdanije ljude. To je ve bio uinio s ljudima koje je Katon poslao da tite njegova sina. ak je i Katilinine plaenike pretvorio u legionare. Znali to oni ili ne, Gali koji mu pristupe postat e pouzdani Rimljani kao Ciro ili sam Julije. Vie su ga zabrinjavala plemena koja nisu odgovorila na njegove pozive. Belgijani su oslijepili heduanskog glasnika i onda doveli njegova konja nadomak rimskih tabora ostavivi ivotinju da sama nae put do hrane i topline. Nervljani nisu htjeli primiti njegova ovjeka i jo su tri plemena slijedila njihov primjer. Julije je jedva ekao da ograne proljee. Trenutak ushienja koje je outio kad je Ariovist pao kao pokoen nije se vie ponovio, ali i dalje je osjeao samopouzdanje koje se teko moglo objasniti. Galija e biti njegova. Plemena koja si spomenuo nikada se nisu borila zajedno, Julije. Lake je zamisliti da Heduanci stanu rame uz rame s Arvernjanima nego da se ijedni od njih pobrate. Morben otpi malo vrueg vina i nagnu se blie k vatri oputajui se. Moda, dopusti Julije, ali moji ljudi jedva su zagrebali po Galiji. Ima jo plemena koja nisu ni ula za nas, pa kako bi onda mogli prihvatiti vlast onih koje nikada nisu vidjeli? Ne moe ratovati protiv sviju njih, Julije. ak ni tvoje legije ne bi mogle to izvesti, odgovori Morben. Julije otpuhnu. Nemoj biti toliko uvjeren, prijatelju. Moje bi legije mogle usmrtiti i samog Aleksandra da se s njima sukobio, ali kraj ovakve zime ne znam kamo bih ih trebao povesti. Dalje na sjever? Na zapad? Trebam li potraiti jaa plemena i svladavati ih jedno po jedno? ak se nadam da e se boriti skupa, Morbene. Ako uspijem slomiti najjae meu njima, ostali e prihvatiti nae pravo na zemlju. Ve si udvostruio rimske posjede, podsjeti ga Morben.

Julije je zurio u plamen, pokazujui peharom prema nevidljivoj studeni napolju. Ne mogu sjediti i ekati da mi sami priu. U svakom trenutku mogao bih biti opozvan u Rim. Drugi bi ovjek mogao biti imenovan na moje mjesto. Sabrao se prije nego to e nastaviti, primijetivi da se u Morbenu pobudilo snano zanimanje. Iako mu je taj ovjek vrijedan saveznik, Julije je dopustio vinu da iz njega izvue previe rijei. Posljednje pismo od Krasa prije nego to je zima zatvorila prijelaze preko Alpa ispunilo ga je nemirom. Pompej je gubio vlast nad gradom i Julije se razbjesnio zbog slabosti Senata. Gotovo je poelio da Pompej proglasi diktaturu da bi okonao tiraniju ljudi poput Klodija i Milona. Oni su mu bili tek imena, ali Kras je smatrao kako je prijetnja dovoljno ozbiljna da bi mu priopio svoje strahove, i Julije je znao da se stari lisac ne bi preplaio pukih sjena. U jednom asu Julije je ak razmiljao o povratku u Rim da podupre Pompeja u Senatu, ali tomu je na put stala galska zima. Strano je bilo pomisliti da njegov voljeni grad zapada u korupciju i nasilje dok on osvaja nove zemlje. Odavno je prihvatio injenicu da osvajanje neke zemlje mora doi s krvlju, ali za taj prizor nije bilo mjesta u njegovu zaviaju pa ga je i od same pomisli na to hvatao bijes. Toliko toga treba uiniti! rekao je Morbenu, poseui opet za araem u plamenu. Mogu jedino sam sebe muiti planovima i pismima koja ne mogu ni poslati. Mislio sam da si rekao kako je proljee ve trebalo doi? Gdje je otapanje snijega koje si mi obeao? Morben slegnu ramenima. Uskoro, rekao je kao ve toliko puta prije.

31. POGLAVLJE
Kad je proljee stiglo, vie od sedam tisua obitelji zaguilo je ceste sjeverno od Rima. Iz prepunih gradskih ulica krenulo je iseljavanje u potragu za novom zemljom koju je obeao Julije Cezar. Oni koji su se bojali snage Klodija i Milona poli su irokim putovima da zaponu nov ivot daleko od gradskih zloina i prljavtine, prodavi sve to su posjedovali da bi kupili orue i ito i volove da im vuku kola. Bilo je to pogibeljno putovanje, dugako vie od tri stotine milja do podnoja Alpa i s nepoznatim opasnostima s druge strane planina. Legije to ih je Julije uzeo iz Arimina oistile su sjever od vojnih ophodnja, produivi zatitu Rima do prijelomne toke. Iako su krme kraj cesta i utvrde jo imale vojnu posadu, dugakim razmacima izmeu njih harali su lupei, i mnoge su obitelji bile napadnute i ostavljene da oajavaju kraj puta. Neke su pokupili oni koji su se na njih smilovali, dok su druge morale prositi za hranu ili skapavati. Bolje su prolazile obitelji koje su mogle unajmiti uvare i njihovi su lanovu sputali glave dok su prolazili pokraj ucviljenih ljudi to su bili poli prije njih i sada stajali ispruenih ruku na proljetnoj kii. Na posebnoj sjednici Senata Pompej je proitao izvjea o Julijevim pobjedama im ih je primio. Bila mu je to slatkogorka uloga i mogao je samo zaklimati glavom zbog ironije to upravo on podupire Cezara kao sredstvo da suzbije nove ljude u Senatu. Kras mu je otvorio oi rekavi da samo pobjede u Galiji sprjeavaju da grad ne bukne od puke panike dok se Klodije i Milon bore za nadmo u tajnim, krvavim bitkama. Unato stvarnoj vlasti koju su stekli i utjecaju kojim su uzmahivali okrutno kao toljagom, nisu uinili nita za Rim osim to

su mu ispijali snagu. Ni Klodije ni Milon nisu propustili nijedno izvjee. Odrasli su u talogu drutva na gradskim uliicama, ali uzbuivali su se kao svaki graanin sluajui pojedinosti bitaka koje su se vodile u njihovo ime. Isprva je Pompej bio spreman proglasiti diktaturu da ih obuzda. Osloboen ogranienja zakona, mogao je obojicu smaknuti bez suenja. Kras ga je odgovorio od takva neopoziva koraka. Ako ih ubije, rekao je Kras, drugi e zauzeti njihovo mjesto, a Pompej ne e opstati, moda ak ni Rim. Na hidri rimske rulje izrast e nove glave, i tko god doe umjesto njih uvat e se da ne nastupa javno i ne dolazi na sjednice Senata. Kras je satima govorio svojem starom drugu, i Pompej je naposljetku vidio koliko su mudri njegovi savjeti. Umjesto da se opire, skrenuo je s uobiajena puta te poeo laskati ljudima i nagraivati ih. Podupro je Klodija da dobije mjesto glavnog sudca i priredio sveanu veeru u njegovu ast. Skupa su izabrali kandidate za konzularne izbore, nevane ljude koji ne e uiniti nita da poremete krhko stanje primirja. Tako je Pompej uspostavio osjetljivu ravnoteu, znajui da ju je Klodije izabrao djelomice i zbog toga da mu pomogne protiv Milona s kojim je nastavio osobnu borbu. Pompej je promatrao ljude ispred sebe dok je itao posljednje izvjee na govornici. Podignuvi jednoga, stekao je neprijatelja u drugome, i u Milonovim oima nije bilo niega osim mrnje kad su im se susreli pogledi. Ali Klodije je sada izgovarao njegovo ime sa saveznikim ponosom, i kad se proljee prometnulo u ljeto, Pompej je ak posjetio kuu toga ovjeka u gradu gdje ga je doekalo laskanje i udvaranje. Bila je to opasna igra, ali nipoto nije smio poremetiti primirje nastojei postati diktatorom. Kako su stvari stajale, to bi znailo graanski rat a on nije bio nimalo siguran da bi na kraju iz njega iziao kao pobjednik. Dok se Pompej nakaljavao da pone govoriti, kimnuo je Klodiju i vidio zadovoljstvo na licu toga ovjeka nakon i najmanjeg znaka potovanja. To je bilo ono to je Kras zapaao kod novih ljudi u Senatu. Iako su bili divljaci, udjeli su za ugledom svoga poloaja, i otkad je Pompej krenuo novom stazom, nijedan njegov pristaa nije nastradao od ruku Klodijevih nasilnika. Kad je Pompej objavio namjeru da obnovi trkalite, Klodije mu je prvi pristupio i ponudio neograniena sredstva. Pompej mu je od zahvalnosti podignuo kip i pohvalio njegovu velikodunost u Senatu. Milon je odgovorio ponudom da se obnovi Via Appia, i Pompej je zatomio ushienje nad prozirnim potezom toga ovjeka, dopustivi mu da uree svoje ime na Kapenskim vratima gdje je ta cesta ulazila u grad s juga. Prvi put tijekom vie od godinu dana osjeao je da se vlast nad gradom opet nalazi u njegovim rukama kad su se dva suparnika poela istananije boriti, obojica jednako pohlepna za priznanjem i prihvaanjem. Novi su konzuli upozoreni na svoj nesiguran poloaj i nita nisu inili bez prethodna dogovora s gospodarima. Dogaaji su tako zastali na mrtvoj toki dok su se privatne borbe nastavljale. Pompej je proitao imena plemena koja je Julije porazio u prvim proljetnim bitkama, uivajui u mrtvoj tiini Senata. Sluali su sa strahopotovanjem koliko je robova poslano preko Alpa. Remljani16 su postali podanicima. Nervljani su uniteni gotovo do posljednjeg ovjeka. Belgijani su bili prisiljeni poloiti oruje i predati se. Aduaani su bili ogranieni na jedan jedini obzidani grad i zatim svladani na juri. Pedeset tri tisue ljudi prodane su na robovskim trnicama u Rimu samo od toga posljednjeg plemena. Pompej je itao Julijeva izvjea i ak ni on nije mogao pojmiti skriveni razdor to je leao iza jednostavnih redaka. Julije nije inio nita da bi svoje pobjede prodao Senatu, ali suhoparan jezik bio je sve dojmljiviji zbog onoga to nije izreeno. Pompej je proitao sve do zakljunih primjedaba gdje je Julije preporuivao svoje izvjee Senatu i procjenjivao godinje prihode

od poreza iz zemalja koje je osvojio. Ni zvuka se nije moglo uti u Kuriji kad je Pompej stigao do posljednjeg redka. Proglaavam da je Galija pacificirana i da e se sada podvrgnuti zakonitoj vladavini Rima. Senatori su skoili na noge i klicali do promuklosti u spontanom oduevljenju, a Pompej je podignuo ruku da ih utia. Kad su se napokon sami obuzdali, Pompej je progovorio ispunivi vrstim glasom cijelu prostoriju. Bogovi su nam udijelili nove zemlje, senatori. Moramo dokazati da smo vrijedni vladavine nad njima. Kao to smo donijeli mir u panjolsku, tako emo ga donijeti i u tu jo divljiju zemlju. Nai e graani graditi ceste i uzgajati usjeve da prehrane nae gradove. Mi emo im donijeti Rim, ne po snazi naih legija, nego zato to smo u pravu i to smo pravedni i to smo miljenici bogova. Pacificirana? Ti si im rekao da je Galija pacificirana? ree Brut sa zaprepatenjem. Ima mjesta u Galiji gdje nisu ni uli za nas! Gdje ti je bila pamet? Julije se namrti. Tebi bi bilo drae da sam rekao jo opasna, ali gotovo pacificirana? Takve bi rijei teko nadahnule ljude da krenu u naseljavanje preko Alpa, Brute. Ja bih se ipak zadovoljio izrazom gotovo pacificirana. Vie bi odgovaralo istini kad bismo rekli da su ti divljaci uinilo gotovo sve umjesto nas u vie navrata nego to mi se dade pomisliti. I da su se kroz generacije borili jedni protiv drugih dok nisu nali zajednikog neprijatelja u Rimu, i sada smo zavukli ruke u najgore osinje gnijezdo to sam ga ikada vidio. To bi barem bilo istinitije. U redu, Brute. To je uinjeno i s tim je svreno. Poznajem stanje bolje nego ti, a ona plemena koja nikada nisu vidjela rimskog vojnika uskoro e ga vidjeti im izgradimo ceste. Ako Senat u meni vidi pokoritelja Galije, ne e vie biti govora o mojem opozivu niti e me prisiljavati da platim dugove. Mogu brojiti zlato koje im aljem i posluiti se robovima da snize cijenu penice i drugih itarica. Bit u slobodan prodrijeti sve do mora, pa i dalje. To je moja staza, Brute. Zar ne vidi da sam je naao? Za to sam se rodio. Traim samo jo nekoliko godina, moda pet, i Galija hoe biti pacificirana. Kae da nikada nisu za nas uli? U redu, onda u osvojiti zemlje o kojima Rim ne zna ni da postoje! Pobrinut u se da se Jupiterov hram uzdie iznad njihovih gradova kao mramorna klisura. Donijet u onim narodima to ive u takvoj pustoi nau civilizaciju, nau znanost, nau umjetnost. Dovest u nae legije do toke gdje se zemlje dotiu mora i jo dalje. Tko zna to lei iza dalekih granica? Nemamo ak ni zemljovida tih prostranstava, Brute. uli smo samo grke legende o maglovitim otocima na samom rubu svijeta. Zar to ne potpaljuje tvoju matu? Brut pogleda prijatelja i nita ne odvrati, ne znajui oekuje li on uistinu ikakav odgovor. Viao je Julija u takvu raspoloenju i prije, i ponekad ga je ono jo moglo ganuti. Ali u tom trenutku ipak se poeo zabrinjavati da Julije uope nema na pameti zavretak osvajakih pohoda. ak su i veterani usporeivali svoga mladog vojskovou s Aleksandrom, a Marko Antonije je to upravo bestidno inio. Kad je lijepi Rimljanin to spomenuo u vijeu, Brut je oekivao da e ga Julije ukoriti zbog nespretna laskanja, ali on se samo nasmijeio i uhvatio Marka Antonija za rame natoivi mu vino u pehar.

Helvetska je ravnica bila ograena, prostrani komadi zemlje isparcelirani da postanu imanjima doseljenika iz Rima. Julija su uljala obeanja i morao je ostati na bojnom polju da bi ih ispunio. Da bi svoje legije isplaivao u srebru, morao je pljakati gradove i boriti se ne za slavu nego da napuni krinje i jo poalje desetinu senatorima. Brut nije mogao nazreti kraja tomu i jedini je u Julijevu vijeu poeo sumnjati u svrhu rata koji vode. Kao Rimljanin mogao je prihvatiti razaranja koja najavljuju mir, ali tomu se nije mogao veseliti kad je vidio da sve slui samo zadovoljenju Julijeve elje za vlau. Julije se nije nijedanput pokolebao. Iako su ih Belgijani sa saveznicima gadno pritisnuli u proljee, legije su poprimile dio vojskovoina samopouzdanja i plemena su bila nemilosrdno pometena. inilo se da ih je sve dotaknuo prst sudbine i nisu mogli pretrpjeti poraz. Ponekad je i sam Brut bio time zaraen i mogao je samo osokoliti ovjeka koji die na njih ma dok njegova eljezna maska blista na suncu kao zlovoljno boanstvo. Ali on je poznavao ovjeka ispod nje i predobro ga je poznavao da bi mogao utke poskakivati oko njega kao legionari. Iako su odnosili pobjede zahvaljujui snazi i brzini, sav su svoj uspjeh pripisivali Juliju. Dok je on iv, znali su da ih nitko ne moe potui. Brut uzdahnu u sebi. Moda imaju pravo. Cijela istona Galija bila je pod vlasti legija, i ceste su se gradile stotinama milja. Rim je tu izrstao iz zemlje a Julije je bio krvavo sjeme promjene. Pogledao je svoga prijatelja i vidio na njegovu licu silan ponos. Osim sve rjee kose i oiljaka, bio je isti ovjek kako ga je oduvijek znao. Ali vojnici su govorili da je na njemu blagoslov bogova. Njegova nazonost na bojinici vrijedila je barem kao dodatna legija dok su se trsili da se za njega srano bore, i Brut se osjetio posramljenim zbog svojih sitnih prituaba i klice odbojnosti koju je nastojao zanijekati. Publije Kras je bio dobio zapovjednitvo nad dvjema legijama da otputuje na sjever, i Julije je za svoje trenutno raspoloenje zahvaljivao injenici da je senatorov sin izvojevao gotovo potpunu predaju tamonjih plemena. Otvorili su stazu prema moru, i premda se Brut zauzimao protiv toga, znao je da nita ne e sprijeiti Julija da svoje dragocjene legije ne povede do obale. On je sanjao o Aleksandru i rubu svijeta. Julijevo vijee ue u dugaku sobu unutar utvrena tabora. I oni su se promijenili tijekom boravka u Galiji, primijeti Brut. Vodei godinama bitke, Oktavijan i Publije Kras izgubili su i posljednje tragove mladosti. Obojica su nosili oiljke i sve preivjeli postajui sve jai. Ciro je zapovijedao kohortom s toliko odanosti Juliju da ga je podsjeao na vjerna hrta. Dok je Brut i dalje mogao s Domicijem i Renijem raspravljati o svojim dvojbama, vidio je kako Ciro naputa sobu kada god bi primijetio i najmanji traak kritike. Dva su Rimljanina na nj gledala odbojno, ali su to prikrivali zbog Julija. Kako se licemjerno ponaamo zbog njega, pomisli Brut za sebe. Dok je Julije bivao drutvu, svi su glumili brau, ostavljajui pred vratima profesionalna neslaganja. Bilo je to gotovo kao da su strahovali od pomisli da bi se on mogao razoarati u njima. Julije je poloio biljeke na stol ekajui da se nalije vino. Ve je znao napamet izvjea i ne e morati u njih ponovno zavirivati. ak je i Brut, premda sav potonuo u zle slutnje, sjeo malo uspravnije pod pogledom onih plavih oiju i vidio da drugi odgovaraju na slian nain. Potkraj dana svi smo kao veliki psi, pomisli Brut poseui za peharom. Tvoj je sporazum s Venetima17 propao, Krase, ree Julije mladom Rimljaninu.

Senatorov sin odmahnu glavom u nevjerici i Julije progovori da ga oslobodi neugodnosti. Nisam ni oekivao da e trajati. Oni su prejaki uz more da bi osjeali obveze prema nama, i sporazum je posluio samo zato da ih zadri dok ne stignemo na sjeverozapad. Morat u imati nadzor nad tom obalom ako ikada krenem preko mora. Julije se zagledao u daljinu dok je razmiljao o budunosti, zatim se otresao toga matanja. Odveli su u zarobljenitvo ljude iz kohorte koju si ostavio i zauzvrat trae putanje svojih talaca na slobodu. Moramo ih unititi na moru ako ih hoemo vratiti za pregovaraki stol. Slutim da oni dre kako se Rim bori samo na kopnu, ali ima nas nekoliko koji drukije mislimo. Zastao je dopustivi im da se nasmiju i susreo se s Cirovim pogledom. Unajmio sam brodograditelje i tesare da nam izgrade novu luku i brodove. Pompej e se pobrinuti za posade da bi potom proao kroz Herkulove stupove i oplovio panjolsku i sastao se s nama na sjeveru. To se u svakom sluaju podudara s mojim planovima i ne moemo dopustiti da njihovo krenje prisege proe bez odgovora. Morben mi kae da su druga plemena nemirna i da vrebaju na svaki izazov elei vidjeti moemo li na nj odgovoriti. Koliko treba vremena da se brodovi izgrade? upita Renije. Bit e spremni za sljedee proljee, ako naem sredstava da ih platim. Pisao sam Senatu da preuzme teret plaa za nae nove legije. Kras mi je zajamio da e nam dati zajam ako nas Senat iznevjeri, ali s pravom moemo pretpostaviti da su oni zadovoljni naim napretkom ovdje. Moda ove godine ni zima ne e biti teka pa moemo obaviti sve pripreme tijekom mranih mjeseci. Julije zabubnja prstima po stolu. Imam jedinstveno izvjee od izviaa s Rajne. Vie je germanskih plemena prelo na nau zemlju i moramo ih suzbiti. Poslao sam petoricu Heduanaca da potvrde to izvianje i donesu nove procjene o njihovoj brojnosti. S njima u se sukobiti prije nego to predaleko zau u nau zemlju. Kad ih potuemo, planiram prijei rijeku i progoniti ih kao to sam trebao uiniti sa Svevima. Ne mogu dopustiti divljim plemenima preko rijeke da nas napadaju s boka kada god nanjue kakvu slabost. Spremit u im odgovor koji ne e zaboraviti dok traje taj narataj i zapeatiti iza sebe Rajnu kad se vratim. Bacio je pogled oko stola dok su oni upijali novosti. Moramo brzo djelovati da uguimo svaku prijetnju im se pojavi. Bude li jo samo jedna u ovo vrijeme, rastegnut emo se od jednog kraja Galije do drugog. Povest u svoju Desetu i Brutovu Trei galsku na Rajnu. Jedna od novih galskih legija pratit e nas u pozadini. Ne e doi u pitanje njihova odanost protiv ovakva neprijatelja. Morben je pristao da njegovo konjanitvo jo jednom poe sa mnom. Svi ostali djelovat ete neovisno u moje ime. Krase, od tebe oekujem da povrati sjeverozapad i uniti venetske kopnene snage. Spali im brodove ili ih barem odagnaj od obale i ne doputaj da pristaju radi opskrbe. Domicije, ti e uzeti etvrtu galsku i biti njegova potpora. Marko Antonije, ti e se sa svojom legijom zadrati ovdje. Dvanaesta i Peta ariminska ostat e s tobom. Bit e moja jezgra i oekujem da ne izgubi nijednu osvojenu zemlju dok budem izbivao. Budi oprezan, ali udari ako se javi potreba.

Posljednja je zadaa lagana, Beriko. Tvoja ariminska legija zasluila je odmor a meni je potreban dobar ovjek da nadzire doseljenike to stiu preko Alpa. Senat e poslati etiri pretora da upravljaju novim provincijama, i njima e trebati pokazati stvarnost ovdanjega stanja. Beriko zaguna i zakoluta oima, nagnavi Julija na smijeh. Pomisao da e glumiti dadilju tisuama neiskusnih rimskih doseljenika nije obeavala idealnu slubu, ali Beriko je bio pouzdan upravitelj a Julije je istinu rekao kazavi da je legija zasluila neko vrijeme biti daleko od ritma neprekidnih bitaka koje je vodila. Julije je nastavio izdavati zapovijedi i dijeliti imenovanja sve dok i posljednji ovjek nije znao svoje linije opskrbe i dosege svojih ovlatenja. Smijeio se dok su oni duhovito uzvraali i odgovarao na sva pitanja sa sveobuhvatnim znanjem koje su po navici oekivali od njega. Legionari su tvrdili da zna ime svakog ovjeka pod svojim zapovjednitvom, ali bilo to istina ili ne, Julije je duboko poznavao svaku taninu legijskog ivota. Nikada se nije smeo ili uskratio brz odgovor na bilo koje postavljeno pitanje, to je jo vie jaalo povjerenje njegovih ljudi. Brut ponovno pogleda oko stola i ne nae nita drugo osim odlunosti kod ljudi to su dobili zadae koje su znaile tegobu, muku i moda smrt nekih meu njima ili svih. Dok je Julije irio zemljovide i poinjao prelaziti na podrobnija pitanja zemljita i opskrbe, Brut ga je promatrao jedva ujui rijei. Koliko e ljudi iz te sobe ponovno vidjeti Rim? pitao se. Dok je Julije prstom slijedio crtu Rajne i iznosio im svoje tvrdnje, Brut nije mogao zamisliti vrijeme kad bi se ovjek kojega slijedi uope mogao prisiliti da se zaustavi.

32. POGLAVLJE
Prvoga dana jeseni etvrte Julijeve godine u Galiji, Pompej i Kras etali su se skupa Forumom vodei ozbiljan razgovor. Oko njih je veliki trg usred grada bio ispunjen tisuama graana i robova. Govornici su se obraali onima koji su se dali nagovoriti da sluaju, i njihovi su glasovi zvonili iznad glava mnotva dotiui se stotinu razliitih tema. Robovi iz bogatih kua urno su se probijali izmeu njih nosei omote i svitke za svoje gospodare. Bilo je u modi odijevati kune robove u svijetle boje, i mnogi su nosili sjajnoplave ili zlatne tunike, tako da se bezbroj preljeva prepletao s tamnocrvenom ili smeom odjeom radnika i trgovaca. Naoruani uvari ponosno su kroili preko Foruma, okruujui unajmitelje u sredini. Bilo je to uobiajeno uzvrpoljeno i uurbano srce grada, tako da ni Pompej ni Kras nisu primjeivali sitne razlike u raspoloenju gomile to ih je okruivala. Pompej je naslutio da se sprema nevolja tek kad je u njega grubo udario jedan od njegovih legionara. Od pukoga zaprepatenja Pompej je zaboravio da mora spaavati goli ivot, pa je zastao. Gomila se zbijala sve tjenje dok je oklijevao, a lica su postajala runa od zle namjere. Kras se bre osvijestio i povukao Pompeja prema zgradi Senata. Bude li opet nemira, najbolje je pobjei to je mogue bre i poslati straare da uspostave red. Prostor oko senatora bio je ispunjen ljudima koji su se gurali i podrugivali. Kamen je proletio iznad njihovih glava i pogodio nekoga drugog u gomili. Pompej je vidio kako jedan njegov

liktor18 pada pod udarcem dugaka kolca i osjetio trenutak panike prije nego to je pribrao hrabrost. Trgnuo je bode iza pasa i drao ga s otricom nadolje da bi njime mogao bosti ili sjei. Kad se jedan iz gomile preblizu primaknuo, zarezao je ovjeka po obrazu bez oklijevanja i vidio kako s krikom uzmie. Straari! K meni! riknuo je Pompej. Gomila je vikala na njega, i on vidje kako trojica snanih ljudi obaraju na zemlju jednog njegova legionara i probadaju ga uzastopce dok se nisu izgubili iz vida. Jedna je ena vrisnula u blizini i Pompej je uo kako ustraeni graani ponavljaju njegov poziv iza ljudi koji su ga napali. Milonovi ljudi, bio je siguran. Morao je to oekivati nakon izoliranja njihova voe u Senatu, ali Pompej je imao tek aicu vojnika i liktora to nije bilo dovoljno. Posluio se opet bodeom i vidio kako Kras zamahuje akom udarajui po nosu nekog napadaa. Liktori su nosili ceremonijalni snop sa sjekirom i ibama. im bi ga razvezali, sjekirica je postajala strahovito oruje u guvi i oni su doslovce prosijecali put za Pompeja i Krasa prema zgradi Senata. Ali njihov je broj opadao kako su se u njih zabadali noevi, i sigurnosni krug oko dvojice senatora suavao se dok im gotovo nije nestalo prostora za micanje u guvi. Pompej je osjetio nadu i oaj u trenutku kad je uo kako se zvuk rogova razlijee Forumom. Njegova je legija dola po njega, ali ve je bilo prekasno. Prsti su okrutno grabili njegovu togu i on ih je mahnito zarezivao bodeom dok ne bi otpali. Krasa je oborio s nogu novi kamen i Pompej ga je pridizao i vukao naprijed, steui ga vrsto dok se stariji ovjek osvjeivao. Iz usta mu je curila krv. Buka ih je zagluivala a onda se neznatno promijenila. Pojavila su se nova lica u jo veem broju i Pompej vidje da sijeku one koji su se borili da stignu do njega. Skupine riuih ljudi izdvojile su se iz mase, ali se nisu borili kao legionari nego su u rukama imali mesarske sjekire i kuke i kamenje. Pompej vidje kako se lice jednog ovjeka nakon uzastopnih udaraca pretvara u kau prije nego to je pao. Pomicanje naprijed posvema je prestalo, i premda je Pompej mogao vidjeti stepenice ispred zgrade Senata, bile su mu predaleko. Zabijao je bode u sve to je mogao u mahnitosti dohvatiti i ne znajui da urlie od bezumna bijesa. Pritisak tjelesa iznenada je oslabio i Pompej je vidio kako se okrvavljeni razbojniki noevi diu gotovo na pozdrav pri uzmicanju. Oko njih su posvuda leala zgnjeena trupla i razlijegali se vrisci ranjenika, ali nisu vie napadali. Pompej je kimnuo prema njima, drei spreman bode. Znoj ga je oblijevao dok je zapanjeno gledao kako se ljudi povlae da bi mu otvorili put prema stepenicama. Bacio je pogled prema Senatu i razmiljao dokle bi stigao ako potri, zatim odlui drukije postupiti. Ne e im okrenuti lea. U tom je asu vidio odore svojih legionara koji su se probijali kroz guvu i Klodija koji je ondje zasopljen stajao. Voa rulje izgledao je strano vrsto naspram ostalih. Iako nije bio visok ovjek, bio je strahovito snaan i gomila se oko njega instinktivno razmicala, kao se to vukovi povlae pred najokrutnijim lanom opora. Njegova obrijana glava sjala se od znoja na jutarnjem suncu. Pompej je mogao samo zuriti. Razbjeali su se, Pompeju, oni koji su preivjeli, ree Klodije. Opozovi svoje vojnike. Njegova je desna ruka bila okrvavljena a no mu se u njoj bio slomio pri drku.

Pompej se okrenu prema asniku koji je podignuo ma da posijee Klodija. Stani! viknuo je, shvativi napokon. To su saveznici. Klodije je na to kimnuo i Pompej je uo ponovljenu zapovijed dok se legija okupljala oko njega slaui se u borbenu etvorinu. Poeli su gurati Klodija, ali Pompej ga je uhvatio za ruku. Moram li nagaati tko stoji iza ovog napada? upitao je. Klodije je slegnuo snanim ramenima. Ve je u zgradi Senata. Ne e biti tragova do njega, u to se moe pouzdati. Milon je dovoljno lukav da mu ruke ostanu iste. Kao igrom sluaja, Klodije baci slomljeni no i obrisa okrvavljene ake o rub halje. Imao si spremne ljude? upita Pompej, mrzei neprekidnu sumnju koja je bila sastojak njegova ivota. Klodije se namrti na to podrazumijevanje. Ne. Moja noga nikada ne kroi na Forum bez pedeset mojih momaka. Bilo ih je dovoljno da stignu do tebe na vrijeme. Nita nisam znao dok nije poelo. Onda ivote dugujemo tvojem brzom miljenju, ree Pompej. uo je naglo presjeen cvile u blizini i okrenuo se. Ima li preivjelih da ih ispitamo? Klodije ga pogleda. Ne vie. U takvoj vrsti posla ne odaju se imena. Vjeruj mi, ja to znam. Pompej kimnu, pokuavajui zanemariti unutarnji glas koji se pitao nije li sam Klodije inscenirao cijelu stvar. Bila je to neugodna pomisao, ali sad je postao dunikom toga ovjeka to e ga godinama obvezivati. Mnogim bi ljudima u Senatu takav dug bio vrijedan smrti nekoliko vlastitih slugu, a Klodije je bio poznat po nemilosrdnosti tijekom itava ivota. Pompej se susrete s Krasovim pogledom i nasluti da starac razmilja u istim okvirima. Kras je gotovo neprimjetno podignuo ramena i opet ih spustio, a Pompej je opet pogledao ovjeka koji ih je spasio. Nije bilo naina da dozna to ga mui a vjerojatno ga nikada i ne e biti. Pompej odjednom shvati da jo stee bode i jedva je odvojio prste od drka. Osjetio se starim kraj Klodija bikovske snage. Dok je u sebi elio sprati krv s koe i utonuti u vrelu kupelj negdje u sigurnosti izvan oiju javnosti, znao je da se od njega vie oekuje. Stotine su ljudi stajale oko njega i sve ule, i prije nego to padne no o tom e se jezovitu dogaaju govoriti u svakoj trgovini i krmi diljem grada. Kasnim u Senat, gospodo, ree on dok mu se vraala snaga glasa. Oistite krv prije nego to se vratim. itni porez ne smije se ni zbog koga odgaati. Nije to bilo naroito duhovito, ali Klodije se zacerekao. Pompej je skupa s Krasom krenuo du osloboena puta izmeu Klodijevih ljudi, i mnogi su s potovanjem prigibali glavu dok su prolazili.

Deseta se u panici povlaila, njihove su se uredne linije raspadale u kaosu bjeanja glavom bez obzira. Progonile su ih tisue senonskih konjanika odvajajui ih od glavne bitke gdje su se ariminske legije srano borile i odravale bojnu crtu. Utvreni tabor gdje su proveli prethodnu no bio je daleko nepunu milju i Deseta je hitala prema njemu velikom brzinom, skupa s Julijem. Extraordinarii su titili pozadinu od estokih napada Senonaca i nijedan ovjek nije poginuo kad su stigli do teke kapije na utvrdi i nahrupili unutra. Senonci su dokazivali da su teak protivnik. Julije je izgubio mnogo vojnika iz Tree galske u umskoj zasjedi i druge ljude poslije toga. Pleme je nauilo da se ne uputa u otvorenu bitku protiv legija. Umjesto toga napadali su u kratkim okrajima i prebacivali se dalje, sluei se konjanitvom da uznemiruju rimske snage ne izvrgavajui se nikada opasnosti da budu uhvaeni gdje bi ih neprijatelj mogao unititi. Extraordinarii su slijedili ljudstvo Desete do kapije na utvrdi i zatvorili je za sobom. Bilo je to poniavajue stanje, ali utvrda je bila namijenjena upravo toj svrsi. Osim to je pruala zaklon po noi, omoguavala je takoer legijama da se povuku na jai poloaj. Senonski jahai vikali su i rugali se jaui ukrug oko visokih podzidanih nasipa, iako su dobro pazili da budu izvan dometa. Julije je ve dvaput prije morao vratiti sveukupne snage unutar bedema, i Senonci su za njima hukali dok su to ponovno inili. S njima je jahao i njihov kralj i dugaki su se stjegovi vijorili s kopalja pobodenih u njegovu sedlu. Julije je promatrao s bedema kako senonski voa uzmahuje maem prema ljudima u utvrdi, rugajui im se. Julije kripnu zubima. Sad, Brute! viknuo je dolje. Senonci nisu mogli vidjeti to se zbiva unutar tabora i njihovo se klicanje nastavilo nesmanjenom estinom. Zaglueni topotom vlastitih kopita, nisu uli rimsko konjanitvo koje se okupilo na daljem kraju i jurnulo galopom preko iroka tabora, ravno u zid blizu kapije. Dok su poveavali brzinu, pedeset ljudi Desete legije posluilo se dugakim kolcima da srue labave blokove koji su tvorili zid. Blokovi su popadali u stranu upravo kako je Julije planirao da bude, ostavivi otvoren prostor dovoljno irok da kroza nj projae naporedo pet konja. Extraordinarii su izletjeli kao strijele, ravno na kralja. Prije nego to su se njegovi jahai mogli snai, bio je opkoljen i svaljen s konja. Rimski su se konjaniici naglo okrenuli pred neprijateljem i pojurili galopom natrag kroz otvor u zidu, dok je zarobljeni kralj vritao s Brutova sedla. Julije je otvorio kapiju i Deseta je trijumfalnim korakom izila iz tabora. Ieznula je navodna panika i strah, i s urlikom su udarili na mnotvo Senonaca. Deseta je mlatila Gale kopljima i maevima i gonila ih sve dalje i dalje od utvrde i njihova zatoena kralja. Iza njih je rupa u zidu zaepljena kolima koja su bila ostavljena u tu svrhu i Julije se vinuo u sedlo da pojuri za njima, pogledavi jo jednom da vidi je li utvrda sigurna. Gradnja lanog zida trajala je cijelu jednu no bez mjeseine, ali nije moglo ispasti bolje. Senonski je kralj bio najvaniji u neprijateljskim napadima, ovjek koji je bio sposoban

odgovoriti brzo i pametno na svaku ratnu varku. Njegovo uklanjanje iz bitke predstavljalo je odluan korak u odnoenju pobjede nad plemenom. Julije je brzim kasom izbio na elnu crtu Desete i vidio njihovo zadovoljstvo to im se pridruio. Ariminske su legije drale poloaj kako im je bilo reeno, i sad je Deseta mogla udariti na Senonce s lea, satirui ih izmeu dviju snaga. Od prvog trenutka kad je Deseta stigla do njihovih linija, Julije je mogao osjetiti razliku u pominoj masi protivnikih konjanika i pjeaka. Previe su se dotada oslanjali na svoga kralja, i bez njega su ve bili na rubu panike. Iako su se nastojali odvojiti u jedinicama kako im je kralj bio naredio prethodnog dana, ieznula je jezgra discipline. Umjesto uredna povlaenja radi taktike prednosti, dva su napada zasmetala jedan drugomu dok su se pokuavali organizirati. Deseta ih je poobarala s konja i krenula dalje. Konji bez jahaa njitali su po bojinici i Senonci su bili slomljeni. Stotine su bacale oruje i predavale se kad se proirila vijest da im je kralj zarobljen. Tri milje dalje leao je njihov najvei grad i Julije je usmjerio Desetu prema njemu im su razoruali ratnike i svezali ih kao robove. Njihova cijena napunit e jo vie njegove krinje, a grad je bio na glasu po bogatstvu. Poto plati prinos Senatu, nadao se da e imati jo dovoljno da povea flotu i napokon bude sposoban preploviti tmurni kanal izmeu Galije i otoka. Zarobili su devet brodova od Veneta, ali trebat e mu jo dvadeset galija da izvede na more vie od izvidnikih snaga. Jo jedna godina da ih izgradi i tada e najbolje svoje ljude povesti u zemlje koje nijedan Rimljanin nikada dotad nije vidio. Dok je Deseta marirala prema senonskom uporitu, Julije se glasno smijao od uzbuenja zbog takvih izgleda, iako su mu se po glavi istodobno motale bezbrojne pojedinosti glede opskrbe i uprave to su morale pratiti njegove ljude do bojnog polja. Spremao se susresti s izaslanstvima triju priobalnih plemena za dva dana i oekivao je da mu donesu danak i nov sporazum. Kad je venetska flota potonula ili se nasukala, predao mu se cijeli taj dio sjevera, i im su Senonci uklonjeni iz ratne jednadbe, itava polovina Galije bila je njegova. U tom asu nije bilo vie nijednoga plemena koje nije ulo za njegove legije. Svom Galijom su tekle vijesti o njegovim osvajanjima, i rijetko mu je prolazio dan kad njihovi voe nisu pohodili Julijev tabor i ekali da dobiju njegov potpis na ugovoru. Adn je stalno bio zauzet i morao je uzeti jo tri pisara da bi posvravao beskrajne prijepise i prijevode. Julije se pitao to bi uinio sa zarobljenim kraljem. Ako ostane iv, Julije je pomiljao da je kadar dignuti pobunu iduih godina. Upravo kraljeva sposobnost sprijeila je milosre i Julije je bez aljenja odluio o njegovoj sudbini. Kad se senonski grad pojavio na vidiku, Julije ga je sa zadovoljstvom pogledao, zamiljajui hramove u njemu. Bilo je poznato da su Senonci na svom novcu i nakitu pokazivali ljubav prema bogovima, punei riznice tijekom godina. Poto bi legijski kovai rastalili plemenitu kovinu u poluge i iskovali novi novac, Julije bi svaku kuu i javnu graevinu liio svega to je bilo vrijedno. Ostavio bi iv narod pod zatitom legija, ali njihovo mu je bogatstvo bilo potrebno da bi krenuo dalje. Zapuhnuo ga je hladan vjetar preko ravnice, i Julije se stresao od prve studeni jo jedne zime. Zamirio je gledajui prema istoku, zamiljajui Alpe i udaljenost koju e morati prijei. Prvi

put ne e provesti hladne mjesece u Galiji. Umjesto toga otputovat e u Arimin na sastanak da odlui o budunosti. Krasovo mu je pismo utalo uz kou dok je jahao, i Julije se nadao da jo moe vjerovati starevim obeanjima. Nije bilo vrijeme da se toga sjea dok se pred njim otvarala Galija. Otoci preko mora obuzimali su njegove snove. Bilo je jo ljudi koji su govorili da oni ne postoje, ali Julije je stajao na obalnim liticama i vidio ih kako se bjelasaju u daljini. Senonski grad se predao i vrata su se irom otvorila. Julije je ujahao ispod nadsvoenih vrata, a misli su mu se ve bavile Ariminom i budunou.

33. POGLAVLJE
Legijski straari na zidinama Arimina bili su dobro zatieni protiv studeni. im bi pala no, navlaili su teke plateve preko oklopa i ovijali lice trakama tkanine tako da je ostajala samo tanka pukotina. Vatre su gorjele u eravnicima du kamenog hrpta zidina i legionarima je bilo doputeno da se okupljaju oko njih. Veinom su bili novaci, dovedeni iz junih gradova da zamijene one koji su se s Cezarom borili u Galiji. Pokazivali su svoju mladost zbijajui ale i vadei zabranjene boce alkohola od kojega im je zastajao dah dok su grcali i jedni druge udarali po leima. Arimin je bio radniki grad gdje se vidjelo malo svjetala u prozorima kad bi pala zimska no. Prije zore ulice bi se opet ispunile kolima i proizvodima za brodove. Trgovci bi za bakrenjak razgrabili tople gutljaje na poetku novog dana, a legionarima na zidinama dolazile bi smjene. Na pozadini utihnula grada jedan je straar podignuo pogled i poeo zuriti u mrak. Uinilo mi se da sam uo konje, rekao je. Jo su se dvojica odmaknula od topline eravnika da stanu kraj njega. Oslukivali su u savrenoj tiini, i upravo prije nego to e se okrenuti, neto su uli. inilo se da um dopire dalje kroz neobian mir to izbija iz smrznuta tla. Najmlai je straar zamirio i micao naprijed-natrag glavom. Niega nije bilo u mrklini izvan zidina, ali on se ipak mogao zakleti da se mrak gibao kada god bi na nj bacio pogled. Sjene su se tada srasle u otrije oblike i mladi legionar se ukoio, pokazujui rukom. Eno! Jahai teko mi je rei koliko ih ima. Drugi nisu imali otro oko kao on i mogli su samo zuriti kamo im je pokazao.

Jesu li nai? rekao je jedan od njih, prikrivajui strah. Misli su mu bile pune slika barbarskih plemena koja juriaju na zidine njihova grada, i inilo mu se da je studen sve ljua kad je zadrhtao. Teko mi je rei. A da zovnemo starog Prgavca? Nakon toga pitanja tri su mlada vojnika zastala. Mogunost najezde nekog plemena bila je jedna stvar, ali probuditi centuriona zbog lane uzbune znailo je jednostavno traiti nevolje. Teras je bio najstariji od njih. Nije imao vie iskustva nego ostali, jer je u poodmakloj dobi stupio u vojsku kad se nije uspio snai kao trgovac. Ipak su gledali u njega kao to su se inae naviknuli kad se radilo o novcu ili djevojkama. Ni o tome on nije znao bogza to, ali poprimao je izraz kao da je popio mudrost cijeloga svijeta i to se doimalo mlaih novaka. Dok su oklijevali, jahaka se sila primaknula blie i metalna buka konjske orme mijeala se s postojanim stupanjem pjeaka. Noni se vjetar poigravao dugakim stjegovima koji su neugodno umorili dok su tamne figure kroile prema gradskim vratima. U redu, poite po njega, ree Teras ugriznuvi se za usnu od brige. Bliimo se vratima! viknuo je glas ispod njih. Straari su zauzeli ukoen stav kako su ih uili. Vrata su zatvorena. Vratite se ujutro, uzviknuo je jedan straar dok su njegovi drugovi priguivali smijeh. To je onaj kojega je trebalo premetnuti zbog pia prije nego to je doao na strau, pomisli ogoreno Teras. Mogao bi pljusnuti mladoga glupana zbog neugodnosti, ali rijei su ve izreene. Teras sklopi oi iekujui to e doi iz bremenite tiine odozdol. Pronai u onoga tko je to rekao i nogama u mu pretvoriti stranjicu u krvave dronjke, odgovori isti glas, na pola izmeu ale i ljutnje. Sada otvorite vrata. Teras se okrenu prema ljudima koji su bili dolje kraj tekih zasuna. Bilo je trenutaka kad je alio to nije ostao trgovcem, usprkos tomu to je vie izgubio novca nego to ga je ikada zaradio. Otvorite, rekao je. Mladii su ga odozdol zabrinuto pogledali. Zar ne bismo trebali priekati dok ne doe Oh, samo vi otvorite. Hladno je, a oni su Rimljani. Da su barbari, zar zbilja mislite da bi nas ekali dok ne dovrimo pregovaranje? Na kraju je njegov glas prerastao u viku i inilo se da srdba do njih stie lake negoli ita drugo. Podignuli su i uklonili teke grede i irom otvorili vratnice. Brut je prvi proao i sjahao, pruajui uzdu svoga konja najbliem straaru. U redu. A sada gdje je onaj bezobrazni mulac sa zidina?

Teras vidje da drugi jaha prolazi kroz kapiju, teko omotan kao straari na bedemu. Bio je usprkos tomu dojmljiv lik i Teras je mogao vidjeti kako ljudi iza njega strpljivo ekaju dok on ne ujae u grad. Neki asnik, pomisli Teras koji je nadreene mogao zapaziti milju daleko. Nemamo vremena, ree taj ovjek jasno. Ionako ve kasnim. Uz kratko kimanje Brut prebaci nogu preko konja i uzvinu se opet u sedlo. asnik ga nije ekao nego je zabo pete u konjske slabine i otkasao kroz mrane ulice dok su ga ostali bez rijei slijedili. Teras je izbrojio punu centuriju do trenutka kad se Prgavac uspeo na zid i stao pokraj njega. Vrata su opet bila vrsto zasunjena i mladi su straari zauzeli svoja mjesta ne usuujui se pogledati centurionu u oi. Prgavac je bio veteran, i ako biste povjerovali u sve prie to su ih vojnici kazivali o njemu, sudjelovao je u svakoj vanijoj bitci od vremena Kartage. Unato injenici da bi zbog toga morao biti star nekoliko stoljea, on je govorio o tim vremenima kao da je osobno bio ondje, s jasnim podrazumijevanjem da je samo njegova nazonost spaavala Republiku od zavojevaa, slabe discipline, pa moda ak i kuge. Kakva god istina bila, na licu je imao puno oiljaka, bio je zle udi i duboko ozlojeen to je dobivao utokljunce da ih pretvara u neto nalik na legionare. Ti, ti, i ti, rekao je stari borac mrzovoljno, pokazavi naposljetku na Terasa. Ne znam to ste noas mislili da inite, ali sutra ete kopati zahodske jame na Famenskoj cesti. To pouzdano znam. Ne rekavi ni rijei vie, Prgavac se buno spusti niz skliske stube, neprekidno psujui ispod glasa. Teras je mogao osjetiti sladunjav miris alkohola iz centurionova daha jo neko vrijeme nakon njegova odlaska. Mladi legionar koji je ono doviknuo Brutu dovue se polako do Terasa koji je opet zauzeo mjesto kraj eravnika i grijao ruke. Otvori usta da neto kae. Nemoj, ree Teras strogo. Ili u te svojom rukom ubiti. Julije je bez tekoa naao mjesto sastanka. Zagonetna Krasova poruka traila je od njega da se sjeti gdje su neko planirali poraziti Spartaka. Iako Julije nije vidio Arimin itavo desetljee, grad je bio jednostavno poloen i traena je kua jedina pokazivala svjetlo u praznoj ulici blizu pristanita. Nastojao je ouvati tajnovitost koliko god je mogao, napustivi Galiju bez upozorenja da bi pojurio na elu izvjestitelja i odravao najveu moguu brzinu s centurijom Desete legije. Prevalili su prvih ezdeset milja za malo vie od dvanaest sati, i nijednom se ljudi nisu poalili ili zatraili odmor dulji od kratkih zastanaka radi hrane i vode. Kad je bio siguran da su i najhitriji uhode ostali iza njega, Julije je dopustio sporiji korak preko alpskih prijevoja gdje uistinu nisu mogli mnogo bre napredovati zbog ljute studeni i razrijeena zraka. Kad su zavrili prijelaz, Julije je bio siguran da e svatko tko ih je slijedio morati na njih ekati do proljea. Julije je ostavio Bruta s centurijom da zatvori ulicu. Krupnim se koracima pribliio vratima koja je zapamtio iz jednog davnog pohoda i pokucao, omotavi se vrsto platem protiv studeni.

Otvorio je ovjek kojega nije poznavao i Julije se pitao je li to vlasnik kue. Da? rekao je ovjek, promatrajui bezizraajno Julija. Galija, odgovori Julije, i ovjek stade u stranu da ga propusti. Julije je mogao uti prtanje i pucketanje velike vatre prije nego to je uao u prostoriju. Pompej i Kras ustali su da ga pozdrave i Julije je osjetio kako ga zapljuskuje val privrenosti prema obojici dok su se rukovali. inilo se da i oni to osjeaju i njihovi su osmijesi bili iskreni. Dugo je vremena prolo, prijatelju. Jesi li mi doveo sina? upita Kras. Kao to si zatraio, da. Da ga uvedem? Julije je promatrao kako se Kras naas bori sam sa sobom prije nego to e odgovoriti. Ne. Nemoj dok ne zavrimo razgovor, ree on preko volje. Na stolu je hrana i toplo vino kraj vatre. Doi i sjedni i ogrij se. S osjeajem krivnje Julije pomisli na svoje ljude koji drhte u noi. Kras je zahtijevao da njihov sastanak bude u tajnosti, ali ipak e se morati pobrinuti da prije jutra nau hranu i zaklon za vojnike. Pitao se koliko bi ih se moglo nabiti u tu kuu izvan ruke ili e ipak na kraju konaiti u konjunicama. Jeste li odavno u ovom gradu? upita Julije. Obojica odmahnue glavom. Tek nekoliko dana, odgovori Kras. Da je dulje potrajalo, morao bih se vratiti u Rim. Drago mi je to si doao. Kako ne bih doao poslije one tajanstvene poruke? Lozinke i nono mariranje sjevernim krajevima. Sve veoma uzbudljivo. Julije se nasmijei starijim ljudima. Uistinu, drago mi je to sam ovdje, umjesto da zimujem u Galiji. Pojma nemate kako je ondje strano tijekom mranih mjeseci. Dva biva konzula razmijenie poglede i Julije primijeti kako se dobar dio trvenja izmeu njih izgubio tijekom vremena. Strpljivo je ekao da nanu razlog sastanka, ali inilo se da nijedan od njih ne zna kako bi poeo, iako je sada bio s njima. Julije je vakao komad hladne janjetine dok je ekao. Ti se sjea naeg dogovora? ree napokon Pompej. Julije kimnu. Naravno. Obojica ste se njega drali, kao i ja. Pompej potvrdno zaguna. Ali vrijeme je teklo dalje. Moramo obnoviti nae uvjete, ree on. Tako i ja mislim, odgovori Julije. Sada imamo nove konzule i vi se pitate hoete li i dalje imati koristi od mene. Recite mi to vam treba.

Kras se suhoparno zacereka. Uvijek si tako izravan, Julije. Vrlo dobro. Senat se uvelike promijenio tijekom godina tvoga izbivanja. To znam, odgovori Julije a Kras se nasmijei. Da, siguran sam da ima vlastite izvore. Govori se o tvojem opozivu iz Galije, zna. Tvoji pohodi preko Rajne nisu naili na odobravanje senatora. Germanska plemena nikada nisu ulazila u tvoje zapovijedi i Pompej je izdrao velike pritiske da bi te zatitio. Julije slegnu ramenima. Onda sam vam zahvalan. Smatrao sam da je ondje bilo nuno zadrati Rajnu kao granicu. Pompej se nagnu naprijed na stolici i ogrija ruke na plamenu. Ti zna kako su ljudi prevrtljivi, Julije. Jedne ti godine kliu, a sljedee godine trae tvoju glavu. Uvijek je bilo tako. Hoete li biti sposobni sprijeiti opoziv? upita Julije drei se apsolutno mirno. Mnogo je ovisilo o njihovu odgovoru. Zbog toga si ovdje, Julije, uzvrati Pompej. Ti eli da ti se produi boravak u Galiji, i ja ti to mogu pruiti. Nije bilo govora o ogranienjima kad sam onamo krenuo, podsjeti ga Julije. Pompej se namrti. Ali sada se stanje promijenilo. Vie nisi konzul i nijedan od nas ne moe se ponovno kandidirati sljedeih godina. Ima previe novih ljudi u Senatu koji te poznaju samo kao generala negdje neizmjerno daleko. Oni ekaju kad e ve jednom prestati tvoja izvjea, Julije. Julije ga je smireno pogledao i nije odgovorio. Pompej otpuhnu. Ostavio si nezatien sjever kad si vratio legije u Arimin. To te je stajalo velika dijela potpore i mi sada jedva odravamo snage na okupu. Tvoji te vjerovnici progone preko Senata. Ima ak govora da te se izvede pred sud zbog Ariovistova ubojstva. Sve te stvari zahtijevale bi od tebe da se odrekne zapovjednitva i vrati kui. to bi dakle bila cijena moga ostanka? Moja ti je ki ve obeana, ree Julije blago. Pompej se prisili na smijeak i Julije vidje koliko je umoran. Kras se prvi oglasio. Tebi je to poznato, Julije. Ja sam zadovoljan. Cijena moje potpore je povratak moga sina da mi vodi legiju. Pompej e mi osigurati neku provinciju i ondje u nastaviti odgajati sina, poto je ve proao tvoju kolu. On u svojim pismima dobro govori o tebi. Koju si zemlju imao na pameti? upita Julije s iskrenim zanimanjem. Sirija na istoku. Odbijaju dopustiti mojim brodovima da s njima trguju. A general legije moe poi kamo se nijedan trgovac ne usuuje stupiti nogom. Knez trgovaca, promrmlja Julije.

Kras mu se naceri. ak je i njemu povremeno potrebna dobra legija. Julije se okrenu na stolici da bi pogledao Pompeja. Tako Kras dobiva Siriju da je podvrgne rimskoj vlasti. Ja mu dajem njegova sina da ih vodi. to bi Pompej trebao od mene? uo sam da Klodije i Milon stvaraju nemire na ulicama. Treba li ti moja pomo? Imao bi je, Pompeju. Ako me treba da za tebe glasujem da bude diktator, vratio bih se s Desetom da se uhvatim u kotac sa svime to bi slijedilo. Na moju rije, tako bih uinio. Jo imam ondje prijatelja i mogao bih to izvesti za tebe. Pompej se krto nasmijeio mlaem ovjeku. Nedostajala mi je tvoja energija u gradu, Julije. Doista mi je nedostajala. Ne, Klodiju sam svezao ruke, a Milon nema vie snage. Tvoja su izvjea zastarjela. Moje su potrebe jednostavnije. Pogledao je ponovno Krasa i Julije se pitao kakvo se prijateljstvo razvilo meu njima. udno mu je bilo koliko su se ti ljudi promijenili tijekom godina. Nikada ne bi bio pomislio da bi mogli postati ita vie od saveznika preko volje, u najboljem sluaju, ali sada su se udobno osjeali jedan s drugim kao braa. Pitao se je li Pompej ikada doznao istinu o Krasovoj povezanosti s Katilinom. U Rimu je uvijek bilo tajni. Meni treba zlata, Julije, ree Pompej. Kras mi kae da si naao velika bogatstva u Galiji, mnogo vie nego to ih grad vidi u obliku poreza. Julije pogleda Krasa sa zanimanjem, pitajui se koliko su dobri njegovi izvori u procjenama. Pompej je nastavio, gomilajui naglo rijei poto je poeo govoriti. Moji privatni prihodi nisu dovoljni da obnovim grad, Julije. Neki dijelovi su oteeni u nemirima a Senat nema sredstava. Ako ih ti ima, uporabila bi se za obnovu hramova i kua koju smo zapoeli. Zar ti Kras ne bi mogao pozajmiti novac? upita Julije. Pompej lagano planu. Rekao sam ti, Krase, obrecnu se na kolegu. Ne u doi kao prosjak Kras ga prekide, polaui ruku na Pompejev lakat da ga umiri. Pompej ne trai zajam, Julije, nego dar. Zlobno se pritom nasmijeio. Nikada nisam razumio zato novac moe biti tako neugodna tema u mnogim drutvima. Stvari su prilino jednostavne. Senatska riznica nije dovoljno puna da priskrbi milijune koji su potrebni za obnovu tih dijelova grada. Novi akvedukt, hramovi, nove ulice. Sve to kota. Pompej ne eli stvarati nove dugove, ak ni prema meni. Julije sa aljenjem pomisli na brodove koji ekaju da ih isplati. Slutio je da Pompej ne zna cijeli sadraj pisma koje mu je Kras poslao, ali barem je on doao pripremljen. Ponekad je Krasova tupost bila blagoslov. Imam novac, ree on. Iako po povratku elim da se Deseta i Trea stave na platni popis Senata. Ne mogu i dalje financirati njihove plae iz vlastite kese. Pompej kimnu. To je prihvatljivo, ree on.

Julije uze jo jedan komad hladna mesa sa stola i poe ga jesti dok je razmiljao. Trebao bih imati svoje dunosti potvrene napismeno, naravno. Jo pet godina u Galiji, uz najvra jamstva to ih moete dobiti. Ne bih elio da dogodine opet moram pregovarati o uvjetima. Krase, tvoj sin je zreo za zapovijedanje. ao mi je to gubim tako krasna asnika, ali takav je bio na sporazum i ja u ga se drati. elim ti sreu u tvojoj novoj provinciji. Vjeruj mi kad ti kaem da nije laka zadaa kriti nove staze za Rim. Pompej nita ne ree, tako da umjesto njega progovori Kras sa smijekom. A zlato, Julije? Priekajte ovdje, odgovori Julije ustajui. Vratio se s Publijem i Brutom, i njih su se trojica muila s dugakom krinjom od cedrovine koja je bila okovana eljeznim obruima. Pompej i Kras ustadoe pri njihovu ulasku u sobu, i Kras prie da zagrli sina. Julije otvori krinju i otkri dovoljno utih kovanica da ostavi snaan dojam i na Krasa koji je odstupio od sina i poao rukom prema zlatu. Imam jo tri ovakve krinje sa sobom, gospodo. Vie od tri milijuna sestercija po teini. Je li to dovoljno? Ni Pompej nije mogao odvratiti pogleda od plemenite kovine. Dovoljno je, ree on glasom koji se jedva povisio iznad apata. Onda smo se sporazumjeli? ree Julije, gledajui as jednoga as drugoga. Oba su senatora kimnula. Izvrsno. Treba mi konaite za ljude noas, ovdje ili u nekoj krmi, ako mi moete preporuiti koje mjesto. Zasluili su pravo na toplu hranu i kupelj. Vratit u se ovamo u zoru da s vama dvojicom razradim pojedinosti. Ima jo neto to bi te moglo zanimati, Cezare, ree Kras trepui oima. Gledao je Bruta dok je to govorio, zatim je slegnuo ramenima. Iz Rima je s nama doputovao jedan prijatelj. Pokazat u ti put. Julije podie obrve, ali inilo se da i Pompej dijeli neko unutarnje veselje kad su im se pogledi sreli. Onda nas povedi, ree Julije poavi za Krasom u hladnije hodnike kue. Pompej se neugodno osjeao s ljudima koje je Julije doveo u sobu. Publije je to osjetio i nakaljao se. Ja bih donio ostatak zlata, konzule, s tvojim doputenjem. Hvala ti, odvratio je Pompej. Skinuo je plat s klina na vratima i poao za njima u no. Kras je skinuo svjetiljku sa zida i poveo Julija niz dugaak hodnik do kraja kue. Tko je vlasnik ove zgrade? upita Julije gledajui oko sebe bogato pokustvo.

Ja, ree Kras. Bivi vlasnik je zapao u tekoe i uspio sam je dobiti po izvrsnoj cijeni. Julije je znao da je bivi vlasnik morao biti jedan od onih koji su propali zbog monopola trgovine koji je pripao Krasu kao dio njihove poetne nagodbe. Zanimalo ga je zato starac nije zatraio produenje monopola, ali provincija koju mu je obeao Pompej bit e dovoljna da mu zauzme vrijeme. Julije se nadao da e Kras biti dostatno razuman da prepusti sinu donoenje odluka. Iako mu je bio drag stari senator, ovjek nije bio nikakav general dok bi njegov sin mogao biti sjajan zapovjednik. Ovamo, Julije, ree Kras pruajui mu svjetiljku. Julije je mogao primijetiti djetinje ushienje na Krasovu naboranom licu i to ga je zbunjivalo. Otvorio je vrata i brzo ih zatvorio ostavivi tamu iza sebe. Servilija nikada nije ljepe izgledala. Julije se smrznuo kad ju je ugledao, a onda poeo nespretno traiti mjesto da objesi svjetiljku i taj mu je jednostavni posao odjednom bio teak. Prostorija je bila zagrijana vatrom u kaminu koji je bio dovoljno velik da bi se u njemu moglo stajati. Do njih nije dopiralo zavijanje zime, i Julije je upijao njezine crte dok ga je ona bez rijei promatrala. Leala je na dugakoj poivaljci i nosila haljinu od tamnocrvene tkanine koja se doimala poput krvi na njezinoj koi. Nije znao to bi rekao i samo ju je nijemo promatrao dugo vremena. Doi ovamo, rekla je ona, pruajui ruke prema njemu. Srebrene su narukvice zazvonile na njezinim zapeima kad se pomaknula. On je zakoraio preko sobe i dotaknuo njezine ruke, zatim joj se prignuo u zagrljaj i poeli su se ljubiti. Nikakve rijei nisu bile potrebne. Pompej je alio to mora napustiti toplinu kue da bi iziao na zimsku ulicu, ali uporna znatielja nije ga ostavljala na miru. Dok su se krinje sa zlatom podizale i unosile u kuu, koraao je du niza utljivih vojnika i prirodno poprimio ulogu rimskoga asnika. Oni su stali u pozor i pozdravili ga im se pojavio, i sad je njegova smotra bila prirodna, gotovo oekivana. Pompej je uistinu osjeao odgovornost za Desetu. Po njegovu se nareenju Primigenia spojila s legijom koja se osramotila u bitci, i on je utio posjedniko zadovoljstvo kad je itao Julijeva izvjea u Senatu. Deseta se pretvorila u ljude od najveeg Julijeva povjerenja i nije bilo nikakvo iznenaenje kad ih je vidio u postrojbi koju je Julije izabrao da ga prati na sastanak. Pompej se obratio nekima od njih i oni su nervozno odgovarali na njegova pitanja, zurei ravno naprijed. Dva-tri su drhtala, ali stiskali su zube dok je mimo njih prolazio ne elei pokazati nikakvu slabost. Pompej se zaustavio ispred centuriona i estitao mu na disciplini njegovih vojnika. Kako se zove? upitao je, iako mu je znao ime. Regul, gospodine, odgovorio je ovjek. Imao sam zadovoljstvo priopiti Senatu kako se Deseta dobro dri u Galiji. Je li bilo teko?

Nije, gospodine. uo sam kako se govori da je legionaru ekanje najtei dio rata, ree Pompej. To nije tekoa, gospodine, ree Regul. Drago mi je to to ujem, Regule. Iz onoga to sam dosada uo, vama se nije pruila mogunost da vam maevi zahraju. Bez sumnje ekaju vas jo mnoge bitke. Mi smo uvijek spremni, gospodine, ree Regul, a Pompej krenu dalje zapoinjui razgovor s drugim vojnikom u nizu, nekoliko mjesta dalje. Kras se vratio u toplu prostoriju. Tu ga je ekao sin i senator mu prie, sav ozaren. Toliko se tobom ponosim, mladiu. Julije je dvaput spomenuo tvoje ime u izvjeima Senatu, ree Kras. Dobro si se drao u Galiji, upravo kako sam se mogao nadati. Jesi li sada spreman povesti legiju svoga oca? Spreman sam, gospodine, odgovori Publije.

34. POGLAVLJE
Julije se probudio dobrano prije zore i leao u toplini koju je stvarala Servilija pokraj njega. Prole ju je noi napustio samo jedanput da zatrai od Krasa da skloni njegove ljude sa studeni. Dok je Kras otvarao sobe i nareivao da se donese hrana i pokrivai za centuriju, Julije je opet tiho zatvorio vrata i zaboravio ih. Sada je u tami mogao uti hrkanje vojnika koji su dupkom ispunili svaku prostoriju u kui. U kuhinji e se jamano za njih pripremati doruak, i Julije je znao da e i sam morati ustati i planirati dnevne poslove. Ali bilo je neke slatke obamrlosti u toj toploj tami, i on se protegnuo osjeajui njezinu hladnu kou na ruci dok se micao. Ona se promekoljila i promrmljala neto to nije mogao razabrati, dovoljno da ga navede da se nalakti i zagleda u njezino lice. Neke ene najbolje izgledaju na sunevu sjaju, ali Servilija je najljepa bila uveer ili na mjeseini. Na njezinu licu nije bilo nimalo otrine koju je nekada zapaao. Mogao je na njemu jo zamisliti njezinu jetku uvrijeenost kad je bio krupnim koracima stigao u njezin dom da se posljednji put sastanu. Ostalo mu je tajnom kako je mogao izazvati onako oitu mrnju, a sad je ipak s njim u krevetu i protee se kao usnula maka. Mogao se moda odmaknuti od nje nakon prvih zagrljaja pri svjetlosti vatre, ali njezine su oi bile tako pune neke udne tuge, a on nikada nije mogao odoljeti suzama lijepe ene. One su ga mnogo vie uzbuivale nego osmijesi ili oijukanje. Zijevnuo je u tiini i od napora mu je kljocnula eljust. Kad bi samo ivot bio jednostavan kako bi elio. Kad bi mogao obui se i otii bez iega drugog osim posljednjeg pogleda na njezino usnulo oblije, zadrao bi savrenu uspomenu na enu koju je toliko dugo volio. To bi bilo dovoljno da odagna neke boli koje mu je zadala. Promatrao je njezin smijeak u snu i

njegov se izraz lica ozario kao odgovor. Pitao se je li prisutan u njezinim sanjama i sjetio se nekih izvanredno erotinih prizora koji su opsjedali njegove snove prvih nekoliko mjeseci u Galiji. Nagnuo se blie k njezinu uhu i apnuo svoje ime, vie puta uzastopce, smijeei se sam sebi. Moda je moe navesti da sanja o njemu, pomislio je. Sledio se kad je ona podignula ruku da protrlja uho ne probudivi se. Kretnja u mekanoj posteljini otkrila je njezinu lijevu dojku i ta je slika raznjeila Julija i istodobno ga nadraila. Iako su godine ostavile na njoj traga, dok je ondje leala njezina je dojka bila blijeda i savrena. Julije je zaneseno gledao kako izloena bradavica vrsne i tamni, i on je htjede probuditi toplinom svojih usta na koi. Ali je samo uzdahnuo i opet legao. Kad se ona probudi, k njima e ponovno provaliti svijet. Iako bi Kras sauvao svaku tajnu, ipak e morati rei Brutu da je njegova majka tu na sjeveru. Julije se namrti u mraku zamiljajui kako e se njegov prijatelj ponaati kad uje da je Servilija ponovno dijelila s njim postelju. Julije je vidio koliko je Brutu bilo lake po okonanju toga odnosa, obiljeena uzajamnim vrludanjem u Rimu. Moglo bi ga se teko dojmiti kad vidi da se veza opet otpretava. Julije splete ruke na zatiljku razmiljajui o tome. Povratak u Galiju bit e nemogu do proljea; to je ve znao. Kad zapadne snijeg na prijevojima, nitko iv ne moe vie proi. U jednom je asu Julije razmatrao putovanje u Rim, ali je odbacio taj naum. Sa samo stotinu vojnika da ga tite, bio bi preveliko iskuenje za njegove neprijatelje, osim ako bi bio siguran da ga nitko ne e prepoznati na putu. Rim je bio jednako nedosean kao prijelazi preko Alpa, i Julije se borio s osjeajem klaustrofobije im bi pomislio kako e provesti tolike mjesece na turobnim ulicama Arimina. Barem e njegova pisma stizati na odredite, pomislio je. I moi e putovati u brodogradilita da nadgleda izgradnju naruenih brodova. inilo se da je uzaludna nada da bi mu mogli isporuiti brodove bez iega vie osim predujma, bez obzira na njegova obeanja. Ali bez njih bit e odgoen njegov prijelaz preko mora, moda za jo cijelu godinu dana. Uzdahnuo je u sebi. Jo ga ekaju bitke koje mora voditi u Galiji. ak i kad neko pleme plati dabine za dva ljeta, opet mogu zabosti zastave u tvrdu zemlju i treega ljeta objaviti rat. Bez posvemanjeg istrjebljenja Julije se morao suoavati s injenicom da se takvi ustanci mogu ondje nastaviti tijekom itava njegova boravka. Taj je narod teko bilo ukrotiti. Njegove su oi bile hladne kad je razmiljao o plemenima. Nisu mu nimalo sliili na mukarce i ene koje je upoznao kao djeak u Rimu. Lake su pjevali i smijali se, usprkos kratkoi i teini ivota. Julije je jo pamtio svoje zaprepatenje kad je prvi put sjedio s Morbenom i sluao pripovjedaa koji je pred njima ispredao neku starinsku priu. Moda se poneto gubilo u Adnovu prijevodu, ali Julije je vidio suze u oima okorjelih ratnika, a na zavretku prie Morben je plakao kao dijete ne pokazujui nimalo zbunjenosti. O emu razmilja? ree Servilija. Izgleda tako okrutno, dok tu sjedi. Julije se susretne s njezinim crnim oima i prisili se na smijeak. Razmiljao sam o galskim pjesmama. Ona se napui, privukavi se na jastuk pokraj njega. Vatra je bila odavno zamrla i ona se stresla dok je navlaila posteljinu da pokrije ramena, nainivi gnijezdo od tkanina odakle ga je motrila.

Proputujem tri stotine milja i bacim se u no poudnog uitka s tobom, a ti jo razmilja o nekim surovim plemenima? Zapanjuje me. On se nasmija i obujmi je rukom, privlaei cijelo gnijezdo blie k svojim grudima. Nije me briga zato si dola. Samo mi je drago da si tu, ree on. To joj se kanda svidjelo i ona nagnu glavu na poljubac. Julije se napola okrenu da odgovori i miris njezina parfema podsjeti ga na svu strast i nevinost prolosti. Bilo je to gotovo prebolno. Nedostajao si mi, ree ona. Jako mnogo. eljela sam te ponovno vidjeti. Julije je pogleda, borei se s emocijama. Jednim se svojim dijelom elio na nju naljutiti. Nanijela mu je toliko boli da ju je dugo vremena mrzio, ili tek sebi govorio da je mrzi. Ipak nije oklijevao nakon prvog trenutka prole noi. Svi njegovi unutarnji razlozi i rane zaas su nestali, i on se opet osjeao ranjivim poput kakva budalasta mladia. Jesam li ja onda tebi zabava za jednu veer? upita on. inilo se da te nisu morile nikakve sumnje dok sam naputao tvoju kuu. Morile su me sumnje, ak i tada. Da te nisam otjerala, ti bi se umorio od ostarjele ene u postelji. Ne prekidaj me, Julije. Ako ovo ne kaem, moda ne u biti sposobna ekao je dok je ona zurila nekamo u tamu. Jedna joj se ruka polagano stezala pod tekim pokrivaem koji ih je oboje pokrivao. Kad poeli sina, ne moe ga dobiti od mene, Julije, nikada vie. Julije je oklijevao prije odgovora. Jesi li sigurna? Ona uzdahnu podiui pogled prema njemu. Da, sigurna sam, naravno. Bila sam sigurna kad si napustio Rim. Moda ve razmilja o djeci koja e produiti tvoju lozu. Obratit e se nekoj mladoj djevojci irokih bokova da ti ih dade, a ja u biti odbaena u stranu. Imam ker, podsjeti je on. Sina, Julije! Zar ne eli imati vlastite sinove da te naslijede? Koliko sam te puta ula gdje govori o svojem ocu? Nikada ne e biti zadovoljan samo s keri koja ne moe kroiti u Senat, koja ne moe voditi tvoje legije umjesto tebe. Jesi li me zbog toga ostavila? ree on shvaajui. Mogu nai enu iz svake obitelji u Rimu da produi moju krv. Nita se izmeu nas ne bi promijenilo. Servilija odmahnu glavom od umora. Promijenilo bi se, Julije. Moralo bi se promijeniti. Gledao bi me s osjeajem krivnje za svaki sat proveden sa mnom. Ja to ne bih mogla podnijeti. Pa zato si onda ovdje? upita on, odjednom srdit. to se kod tebe promijenilo da si dola k meni i sve ponovno naglavce prevrnula?

Nita se nije promijenilo. Ima dana kad uope ne pomislim na tebe, a ima ih kad mi ne izlazi iz glave. Kad mi je Kras rekao da odlazi na ovaj sastanak, pridruila sam mu se. Moda to nisam smjela uiniti. Kad sam kraj tebe, moja je budunost bijedna. Ja te uope ne razumijem, zna, ree Julije njeno, dodirnuvi joj lice. Ne marim za sinove, Servilija. Doe li vrijeme kad budem mario, oenit u se zbog toga razloga s keri nekog senatora. Bude li ti moja, nijednu drugu ne u voljeti. Ona sklopi oi, i on je pri prvoj svjetlosti svanua mogao vidjeti kako joj se suze slijevaju niz obraze. Nisam smjela doi, apnula je. Trebala sam te ostaviti na miru. Nisam imao mira, bio sam sm, ree on privlaei je k sebi. Ali sada si ti sa mnom. Zimsko je sunce ve bilo odskoilo kad je Julije zatekao Bruta u malenom kunom dvoritu, duboko zanijeta razgovorom s Krasom o smjetaju centurije. Doveli su deset konja iz Galije i prole su ih noi svezali u dvoritu pokrivi ih gunjevima protiv hladnoe. Brut im je nasuo ita u zobnice i razbio tanku ledenu koru koja se uhvatila na vjedrima s vodom. Na zvuk koraka Brut je podignuo pogled. Htio bih s tobom govoriti nasamo, ree Julije. Kras je smjesta razumio i ostavio ih skupa. Brut je poeo etkati upavu konjsku dlaku u dugakim zamasima. Onda? ree on. Tvoja majka je ovdje, ree Julije. Brut prestade timariti konja i pogleda ga. Lice mu se zategnu od iznenadne spoznaje. Da vidi mene, ili da vidi tebe? Obojicu, Brute. Tako, dignuo si ruku na moju majku i ona se sada puui vratila u tvoj krevet, je li o tome rije? Julije se nape od srdbe. Barem jedanput, razmisli prije nego to mi se obrati. Ovaj put ne u trpjeti tvoj gnjev, Brute, kunem ti se. Jo jedna rije takvim tonom i dat u te objesiti u ovom dvoritu. Sam u potegnuti konopac. Brut mu se okrenuo licem i Julije vidje da nije naoruan. Bilo mu je drago zbog toga. Govorio je uasno sporo, kao da je svaku rije klijetima izvlaio iz sebe. uj, Julije, mnogo sam ti dao. Zna li ti koliko sam bitaka dobio za tebe? Bio sam tvoj ma itava ivota, i uvijek sam bio potpuno odan. Ali ti, im si osjetio alac ljutnje, meni prijeti konopcem? Nagnuo se prema Juliju, vrlo blizu.

Ti zaboravlja. Ja sam tu od poetka. I to sam time dobio? Hvali li moje ime kao to hvali ime Marka Antonija? Preputa li mi desno krilo kad riskiram ivot za tebe? Ne, ti dolazi ovamo i sa mnom postupa kao sa psom. Julije je samo mogao zuriti u blijedi gnjev koji je vidio. Brutova su se usta iskrivila u runu porugu. Vrlo dobro, Julije. Ne tie me se to vas dvoje imate izmeu sebe. To mi je ona prije jasno pokazala. Ali ne u ostati ovdje da vas gledam kako provodite zimu obnavljajui svoj odnos. Je li to za tebe dovoljno umiljato izreeno? Julije mu za trenutak nije znao odgovoriti. Htio je nai rijei koje bi olakale muku njegova prijatelja, ali nakon izreenih prijetnja bile bi nevrijedne. Naposljetku je stegnuo zube i sklonio se iza hladnoe. Ja te ne u zadravati, ako eli otii, rekao je. Brut odmahnu glavom. Da, bilo bi vam neugodno imati me ovdje kao svjedoka. Otputovat u u Rim do proljea. Ovdje me nita ne zadrava. Ako tako eli rekao je Julije. Brut nije odgovorio, samo je kimnuo i vratio se etkanju. Julije je stajao u bolnoj tiini, znajui da bi trebao neto rei. Brut je tiho aptao konju, labavei mu vale u ustima. Kad je uzjahao, pogledao je dolje ovjeka kojega je tovao iznad sviju drugih. Kako e to ovaj put zavriti, to misli? Hoe li je udariti? rekao je. To se tebe ne tie, odgovorio je Julije. Ne volim vidjeti da se s njom postupa kao s jednom od tvojih osvojenih zemalja, Julije. Kad e biti zadovoljan, pitam se? ak ti ni Galija nije dovoljna, ako gradi jo dvadeset brodova. Pohod je trebao biti zavren, Julije, ili ti to nikada nitko nije rekao? Legije bi se trebale vratiti doma kad okonaju rat, a ne stalno zapoinjati nove i nove ratove. Idi u Rim, odgovorio je Julije. Odmori se preko zime. Samo upamti da e mi biti potreban u proljee. Brut razmota krzneni plat i privrsti ga oko ramena. Imao je dovoljno zlata u kesi da kupi hrane za put na jug, i elio je poi. Ali kad je pritegnuo uzdu i odozgor bacio pogled na bijedno lice svoga prijatelja, znao je da ne moe podbosti konja i ostaviti ga ondje bez rijei. Bit u ovdje, rekao je. Kras i Pompej otputovali su u Rim sljedeeg jutra, prepustivi Juliju cijelu kuu. On se za tjedan dana vratio u koloteinu: izjutra je pisao pisma i izvjea s Adnom a ostatak dana provodio sa Servilijom. S njom je putovao u brodogradilita na zapadu i tih je tjedana bilo kao da su tek vjenani mladenci. Julije je blagoslivljao trenutak kad mu se vratila. Nakon tegoba koje su pratile njegove bitke u Galiji, bila je prava radost posjetiti kazalite u nekom rimskom gradu i sluati materinski jezik iz svakih usta na trnici. Zbog toga je eznuo da opet vidi Rim,

ali ak i u Ariminu morao je biti oprezan. Ako vjerovnici iz njegova grada saznaju da se vratio, zahtijevat e podmirenje dugova, a njemu je bilo ostalo veoma malo sredstava da sa svojim ljudima prebrodi zimu. Juliju je bila poznata injenica da ljudi poput Herminija vie ele svoj novac nego njegovu krv. Ako bi bio uhvaen i odveden u Rim, oni bi na kraju ostali bez iega. Usprkos tomu njegovi su ljudi u javnosti nosili plateve preko raspoznatljive opreme i Julije je izbjegavao kue onih koji bi ga mogli prepoznati. Uivao je u Serviliji i njihovo voenje ljubavi bilo je kao voda u pustinji. Nije mogao ugasiti e za njom, i njezin mu je miris bio na koi i u pluima cijelo vrijeme. Kad je zima poela poputati i dani se produljili, pomisao na rastanak s njom bila je poput tjelesne boli. Ponekad je Julije razmiljao da je povede sa sobom, ili da joj osigura posjete novim zemljama to ih osvaja za Rim. Tisue su doseljenika ve obraivale prostranstva djevianskoga tla i mogao joj je obeati barem nekakvu udobnost. Bio je to samo san, i oboje su to znali, ak i kad su matali o izgradnji kuice za nju negdje u rimskim provincijama. Servilija nije mogla napustiti grad kao to ga nije mogao napustiti ni Senat. Grad je bio dijelom nje, bez njega bi bila izgubljena. Od nje je Julije doznao dokle su Klodije i Milon stigli u ovladavanju siromanijim etvrtima. Nadao se da Pompejevo samopouzdanje nije neumjesno i pisao mu je potvrujui pomo ako poeli provesti glasovanje o uvoenju diktature. Iako je Julije znao da tom ovjeku nikada ne moe u potpunosti vjerovati, malo je bilo drugih koji bi bili snani i sposobni da vladaju njihovim silovitim gradom, i ponuda je bila iskrena. Bolje je bilo imati Pompeja kao diktatora nego anarhiju. Kad su zimski mrazevi poeli jenjavati, Julije je ve bio sit blijede kopije Rima kakav je bio Arimin. Jedva je ekao da se otopi zimski snijeg, iako je kraj zime donosio tajni osjeaj krivnje i nejasni strah. Svaki minuli dan primicao ga je blie toki kad e ili vidjeti svoga najstarijeg prijatelja kako se vraa ili spoznati da mora bez njega prijei planine.

35. POGLAVLJE
Brut je odbacio plat na posljednjoj dionici jahanja na jug prema Rimu. Iako je zrak jo bio otar, nije bio ni izdaleka poput ugriza Galije, i bilo mu je toplo od naporna jahanja. Svoga je konja ostavio daleko iza sebe u prvoj legijskoj postaji na Flaminijskoj cesti. Platio je da se za njega brinu i preuzet e ga kao posljednju izmjenu na povratku. Sustav mu je omoguavao da promijeni konja svakih trideset milja pa je itav put prevalio za samo sedam dana.

Poslije prve radosti koju je osjetio pri prolazu kroz gradska vrata, sve je uskrsnulo im je poeo upijati prostor oko sebe. Rim je izgledao isto u mnogom pogledu, ali njegov vojniki instinkt smjesta ga je estoko uzbunio. Aleksandrijina su ga pisma trebala pripremiti za promjene, ali ona mu nije uspijevala prenijeti osjeaj opipljive panike koja je visjela u zraku. Pola ljudi kraj kojih je prolazio bilo je naoruano na ovaj ili onaj nain. Bilo je u tome neega to je uvjebano oko moglo vidjeti na prvi pogled. Hodali su drukije sa skrivenim maevima i Brut je mogao osjetiti napetost koju nikada prije nije doivio na ulicama svoga grada. Nitko se nije zadravao ni razgovarao na uglovima ulica. Vladalo je gotovo opsadno stanje i on je u hodu nesvjesno oponaao gomilu dok je hitao prema Aleksandrijinoj radionici. Obuzeo ga je trenutan strah kad ju je naao okovanu daskama i praznu. Prolaznici su ga uli kako doziva, ali nitko se nije usuivao pogledati ga u oi. ak su i prosjaci bili nestali s ulica i Brut je stajao ukoeno dok je razmiljao to sve to znai. Grad je ivio u stanju uasa. Viao je to prije meu onima koji su znali da dolazi rat. ak ga je i kucanje na vrata drugih radionica uznemirilo. Vlasnici su izgledali bolesno od nervoze kad bi ga ugledali, a trojica su ga samo nijemo pogledala kad je pokuao upitati kamo je otiao Tabik. etvrti je bio mesar koji je obrambeno drao teku sjekiru cijelo vrijeme dok je Brut bio u njegovoj mesnici. inilo se da mu eljezna otrica prua samopouzdanje kojega nije vidio kod drugih i on je uputio Bruta u etvrt na drugom kraju grada. Drao je i dalje oruje kad je Brut ve bio otiao. Na otvorenom se opet pojaao prijanji osjeaj. Kad je bio u Grkoj, veterani su priali o svrbeu koji im je govorio da se sprema nevolja. Brut je osjeao kako ga pecka dok je prolazio mimo rijetkih skupina na ulici. Kad je stigao do adrese, bio je gotovo uvjeren da Aleksandriju mora odvesti iz grada prije nego to buknu nemiri. to god se spremalo, nije elio da se ona nae usred toga. Nova je radionica bila mnogo prostranija i zauzimala je dva kata dobro odravane stambene zgrade. Brut je podignuo ruku da pokuca i vidio da su vrata otvorena. Tada je suzio oi i neujno trgnuo ma. Radije e izgledati kao budala nego dospjeti nepripremljen u pogibeljnu situaciju, jer je ve poinjao skakati na svaki um. Unutranjost je bila pet puta vea od prijanje Tabikove male radionice. Brut je oprezno uao i oi su mu se prikovale uz likove na daljem kraju. Ondje su bili Aleksandrija i Tabik s dvojicom ljudi. Suelice njima stajala su jo etiri druga ovjeka, a izgledala su poput ljudi koje je preesto susretao na ulici. Nitko ga od njih nije primijetio i Brut se prisiljavao da polagano koraa prema skupini, prolazei pokraj golema novog vignja koji je vrebao uza zid i zapljusnuo ga toplinom u prolazu. Micanje vignja prikrivalo je lagano kripanje njegovih sandala na kamenom podu, i bio je vrlo blizu kad je jedan ovjek istupio i odgurnuo Aleksandriju tako da je pala. Brut je s krikom jurnuo naprijed i etvorica su se okrenula da se s njim suoe. Dvojica su drala noeve a dvojica maeve poput njegova, ali on nije zastao u nasrtaju. Aleksandrija je divlje vrisnula na njega i samo ga je oaj u njezinu glasu potaknuo da zadri prvi udarac. Ne, Brute! Nemoj! zavapila je.

Ljudi koji su joj prijetili bili su profesionalci, to je vidio. Pomaknuli su se u stranu da ne budu izloeni otricama s lea dok se s njim sukobljuju. Brut je spustio ma i stupio unutar njihova dosega kao da se nema ega bojati. to se ovdje dogaa? upitao je sijevajui oima prema ovjeku koji ju je gurnuo. To se tebe ne tie, mladiu, ree jedan od njih uzmahnuvi maem u pravcu Bruta ne bi li ga nagnao da uzmakne. Brut ga je ravnoduno pogledao. Ti doista nema pojma s kim govori, je li tako? ree Brut cerei se drsko. Vrak njegova maa opisivao je kruie u zraku dok ga je lijeno drao uz bok. Ta sitnja kretnja kao da je privlaila poglede ostalih ljudi, ali onaj koji je progovorio nije se usudio skrenuti pogledom. Bilo je neto uasno u nainu kako je Brut nehajno stajao pred njihovim otricama, i njegovo ih je samopouzdanje plailo. Tko su oni, Aleksandrija? ree Brut ne pogledavi je. Klodijevi ubirai nameta, odgovori ona ustajui. Zahtijevaju vie novca nego to imamo. Vie nego to zaraujemo. Ali ne smije ih pobiti. Brut se namrti. Zato ne? Nikomu ne e nedostajati. Jedan od razbojnika odgovori: Zato to ova lijepa djevojka ne bi voljela ono to bi joj nai prijatelji uinili, mladiu. Stoga svoj ma Brut presijee ovjeku grkljan i ostade bez ikakva izraza na licu kad se svalio, samo je promatrao ostale. Iako je bio tek koji pedalj daleko od njihovih otrica, nijedan se od njih nije usudio pomaknuti. Hoe li jo koji zaprijetiti? ree on. Zurili su u njega razrogaenih oiju i svi su mogli uti sablasno krkljanje to je dopiralo s poda. Nitko nije pogledao dolje. O bozi, ne! proaptala je Aleksandrija. Brut se nije na nju osvrnuo, ekajui da neki od razbojnika narui mir koji ih je ukipio. Viao je kako Renije dri u strahu skupine, ali uvijek bi se nalo budala. Gledao je kako se ljudi odvlae od njega natrake dok se nisu izmaknuli izvan dosega njegova maa. Brut na to naglo iskorai prema njima. Bez sitnih primjedaba, momci. Bez vike dok budete izlazili. Samo se gubite odavde. Ja u vas pronai bude li trebalo. Ljudi su razmijenili poglede, ali nijedan nije poremetio tiinu dok su prolazili pokraj vignja prema ulinim vratima. Posljednji ih je tiho zatvorio za sobom. Aleksandrija je bila blijeda od srdbe i straha.

Tu smo dakle, rekla je. Ti ne zna to si uinio. Vratit e ih se jo vie i spalit e cijelu kuu. Tako ti bogova, Brute, zar nisi uo to sam rekla? uo sam, ali sad sam ovdje, odgovorio je briui ma o tijelo koje je nepomino lealo kraj njegovih nogu. Koliko dugo? Mi moramo s njima ivjeti kad se vrati u svoje legije, zar ti to nije jasno? Brut osjeti kako se u njemu poinje javljati gnjev. Upravo mu je bilo dosta sluati Julijeve prijekore. Onda sam trebao samo promatrati? Da? Ja nisam ono to misli ako od mene oekuje da samo stojim dok ti oni prijete. Ima pravo, Aleksandrija, upade Tabik kimnuvi Brutu. Sad nema povratka, ali Klodije nas ne e tako lako zaboraviti, ili tebe. Morat emo spavati u radionici nekoliko iduih noi. Hoe li ostati s nama? Brut pogleda Aleksandriju. Nije to bio dolazak kui kako ga je zamiljao jaui na jug, ali je potom slegnuo ramenima. Naravno. To e mi barem utedjeti unajmljivanje stana. A sada, hou li dobiti poljubac dobrodolice ili ne? Ne od tebe, Tabik, to je oito. Prvo, oslobodi nas ovog trupla, ree Aleksandrija. Poela se tresti od pretrpljena uzbuenja i Tabik je stavio kotli na vatru da joj skuha topao napitak. Brut je uzdahnuo, uhvatio truplo za glenjeve i poeo ga potezati preko kamenih ploa. Kad ih vie nije mogao uti, Tedo se nagnuo prema Aleksandriji. Nikada nisam vidio nita tako brzo, rekao je. Ona ga je pogledala prihvaajui vrelo zainjeno vino iz Tabikovih ruku. Pobijedio je na Cezarovu natjecanju, zar se ne sjea? Tedo tiho zazvida za sebe. Srebreni oklop? Ne mogu vjerovati. I ja sam neto zaradio kladei se na njega. eli li da noas ostanem? Mogla bi to biti duga no kad Klodije uje to se dogodilo njegovu ovjeku. Moe li ostati? Stari vojnik pogleda u stranu, sav zbunjen. Mogu, naravno, ree oporo. Dovest u i sina, s tvojim doputenjem. Nakalja se malo da prikrije nelagodu. Ako noas poalju ljude na nas, mogao bi nam biti koristan netko na krovu kao straar. Ondje nam ne e smetati. Tabik ih je oboje gledao dok je donosio odluku. Ja u odvesti enu i djecu u kuu njezine sestre na nekoliko dana. Zatim u skoknuti do stare ulice da vidim mogu li dovesti dva-tri

krna momka za veeras. Moda e uivati u prigodi da jednom uzvrate koji udarac, nikad se ne zna. Zakljuajte vrata iza mene kad odem. Klodijevi su ljudi nahrupili po mraku, s bakljama da spale radionicu do zemlje. Tedov je sin buno sjurio niz stranje stubite da digne uzbunu, a Brut je glasno opsovao. Bio je uzeo srebreni oklop iz posljednje potanske postaje kod gradskih zidina i sad se spremao priteui kope i trake na prsima. Pogledom je preletio preko arolike druine koja se okupila kraj Tabikovih vignjeva. Zlatar je doveo etiri mladia iz radionica u staroj ulici. Nosili su dobre maeve, premda je Brut sumnjao da njima mogu uiniti ita drugo nego divlje zamahivati. Prije nego to e pasti mrak, pouio ih je koliko vrijedi ponovljeni ispad i natjerao ih da vjebaju dok im se ukoeni miii nisu olabavili. Iz oiju im je odsijevalo svjetlo svjetiljke dok su gledali kako pred njima stoji ratnik u srebrenom oklopu. Morat emo izii i sukobiti se s njima ako su doli paliti. Ova kua ima drveni kostur i valja nam pripremiti vjedra s vodom u sluaju da se probiju. Ako ih ima dovoljno, moglo bi biti teko. Tko ide sa mnom? etiri momka koja je doveo Tabik odgovorie podignutim novim maevima, a Tabik kimnu. Tedo podie ruku skupa s njima, ali Brut odmahnu glavom. Ti ne ide. Jedan vie vani ne e donijeti prevagu, ali ako se probiju mimo nas, netko mora biti ovdje zbog Aleksandrije. Ne elim da ostane sama. Brut zatim pogleda djevojku i njegovo se lice stegnu od negodovanja. Odbila je poi s Tabikovom enom i djecom, i sad se poeo bojati za nju. Ako dou, Tedo e ih zadrati dok ne stigne do stranjeg stubita. U redu? Njegov e te sin provesti do uliica i moe umaknuti. To jest, ako i dalje ostaje? Ovo nije mjesto za tebe ako nahrupi rulja. Vidio sam to se moe dogoditi. Njegovo ju je upozorenje uplailo, ali prkosno je isturila bradu. Ova radionica je moja. Ne u bjeati. Brut ju je otro pogledao, ulovljen izmeu divljenja i ljutnje. Dobacio joj je malen bode i gledao kako ga vjeto hvata u zraku i provjerava mu brid. U sumraku je njezina koa bila bijela kao mlijeko. Ako prou kraj nas, morat e, rekao je njeno. Ne elim se brinuti zbog onoga to bi ti mogli uiniti. Prije nego to je stigla odgovoriti, prolomila se galama na ulici i Brut uzdahnu. Zatim isuka ma i zaokrui vratom da opustiti miie. Onda idemo, momci. Na noge. inite to vam kaem i ponijet ete lijepe uspomene. Ako se uspaniite, zavit ete majke u crninu. Je li to jasno? Tabik se zacerekao a ostali su nijemo kimnuli od strahopotovanja prema srebrenom generalu. Ne ekajui na njih, Brut zakorai preko poda koji je odjekivao i irom otvori vrata. Naranasti proplamsaji bljesnuli su na njegovu oklopu dok je izlazio.

Brutu se osuila pljuvaka kad je vidio koliko je ljudi poslano da ih kazne za primjer drugima. Sve blia gomila teturavo se zaustavila kad je iziao i stao ispred njih, dok je pet njegovih ljudi stalo kraj njega sa strana. Jedna je stvar tlaiti vlasnike radionica u zabaenim ulicama, a sasvim druga napasti potpuno naoruane vojnike. Svaki je ovjek u gomili prepoznao srebreni oklop na Brutu, i njihovi su povici i smijeh posvema zamrli. Brut je mogao uti prtanje njihovih bakalja dok su ga poput opora pasa gledali oima iz kojih je bljetala naranasta svjetlost. Renije je jednom rekao da jedan jak ovjek moe zaustaviti rulju ako preuzme i zadri inicijativu. Takoer je dodao da rulja moe odgovoriti na svako drsko zaplaivanje kad se skriva iza svoje brojnosti. Nijedan ovjek ne oekuje ozbiljno da e umrijeti kad je okruen prijateljima, i to samopouzdanje moe ih navesti da juriaju na gole maeve to se pojedinac nikada ne bi usudio. Brut se nadao da nisu pijani, i duboko je udahnuo. Ovo je nezakonito okupljanje, riknuo je Brut. Ja sam general Tree galske legije i kaem vam da se raziete i vratite svojim kuama i obiteljima. Imam strijelce na krovu. Nemojte se sramotiti napadajui ovdje starce i ene. U tom je trenutku poalio to Julije nije s njim. Julije bi naao rijei da ih odvrati. Bez sumnje bi ga na kraju nosili ulicama i pristupili novoj legiji. Od te se misli Brut nasmijeio usprkos napetosti, i oni koji su to vidjeli poee oklijevati. Neki su mirkali gore u mrak ali nita nisu mogli vidjeti zbog bakalja. Uistinu, nita se ondje nije imalo ni vidjeti. Da je Brut imao jo dan-dva, naao bi nekoliko dobrih ljudi da ih postavi na nadviti krov, ali kako su stvari stajale, samo ih je Tedov sin gledao odozgor a on je bio nenaoruan. Zbog iznenadna praska svi su poskoili ili opsovali, a Brut se ukoio od pomisli da e rulja navaliti. Vidio je crijep to se otrgnuo s krova i razmrskao se usred gomile. Nitko nije bio ozlijeen, ali Brut je vidio kako su se mnoga lica podignula i vidio je kako meusobno nervozno razgovaraju. Pitao se je li crijep namjerno baen ili e mladi u hipu slijediti za crijepom i tresnuti na gomilu kao nespretni glupan kakav je bio. Ti nam se mora maknuti s puta! viknuo je neki ovjek iz pozadine. Reanje gomile sloilo se s njim. Brut se nacerio. Ja sam rimski vojnik, kurvin sine! riknuo je. Ja nisam bjeao pred robovima. Ja nisam bjeao pred plemenima u Galiji. to vi to imate a da oni nisu imali? Gomila nije imala vou, to je Brut mogao vidjeti. Vrpoljili su se i gurali jedan drugoga, ali nije bilo nikoga mona da ih nagna na maeve koje su drali ljudi ispred radionice. Rei u vam ovo, viknu Brut. Vi mislite da ste zatieni, momci? Kad se Cezar vrati iz Galije, pronai e svakoga ovjeka koji je ugrozio njegove prijatelje. To je zapisano u kamenu, momci. Svaka rije. Neki od vas ve sada dobivaju od njega plau. Oni e za njega nainiti popise imena i oznaiti mjesta gdje se mogu nai. Budite u to sigurni. Prolazit e kroz vas poput vrela noa. Teko je bilo biti siguran u mraku, ali Brut pomisli kako se gomila razrjeuje kad su se oni s rubova poeli odvajati. Jednu je baklju nositelj ispustio na tlo a drugi ju je podignuo. Bez obzira na to ime ih je Klodije drao uza se, Julijevo se ime godinama italo na ulinim uglovima i djelovalo poput arolije na one koji su mogli kliznuti u no, nevieni.

Za kratko vrijeme Brut je ostao suelice samo petnaestorici ljudi, bez sumnje onih koje je Klodije poslao da spale radionicu. Nijedan od njih nije se mogao povui a da ga sutra ujutro ne izvuku iz postelje. Brut je mogao vidjeti kako im se lica sjaje od znoja kad su vidjeli da ljudi oko njih iezavaju. Brut im se blago obrati, znajui dokle smije izazivati njihov oaj. Da sam na vaem mjestu, momci, ja bih na neko vrijeme napustio grad. Arimin je prilino miran i ondje uvijek ima posla u brodogradilitu za one kojima ne smeta malo znoja. Ljudi iz njihove jezgre uzvratili su mu srditim pogledima, jo neodluni. I dalje ih je bilo previe da bi Brut mogao pomisliti kako bi ih pobijedio ako nasrnu. Njihove su otrice blistale na svjetlu bakalja i nije bilo tragova slabosti na tvrdim licima kad su se okrenuli prema njemu. On se osvrnuo na svoje ljude i vidio kako su napeti. Samo je Tedo izgledao mirno. Ni rijei, momci, promrmlja im Brut. Nemojte jo nita zapoinjati. Otpuhnuvi s gaenjem, jedan od njih baci baklju na tlo i udalji se. Jo su ga dvojica slijedila dok su se ostali gledali u nijemom sporazumijevanju. Zatim su se u skupinama po dvojica ili trojica razilazili dok ih naposljetku nije ostalo tek nekoliko na ulici. Da sam osvetoljubiv ovjek, doao bih u veliku napast da vas sasijeem, ovoga asa, ree im Brut. Ali ne moete tu stajati cijelu no. Jedan se od njih naceri. Klodije te ne e pustiti da se s ovim izvue, zna. Sutra ujutro e podivljati. Moda. Ako prije toga ne budem imao prigode govoriti s njim. Moda ipak bude razuman. Ti ga ne poznaje, je li tako? ree ovjek jetko. Brut se poe oputati. Hoe li onda poi kui, ili ne e? Prehladno je ovdje stajati. ovjek pogleda posljednju dvojicu svojih drugova. Mislim da hou, ree on. Je li istina ono to si rekao? Koji dio? odvrati Brut, pomislivi na svoje nepostojee strijelce. Da si Cezarov prijatelj? Mi smo kao braa, ree Brut vedro. On je dobar za Rim. Neki od nas rado bismo ga vidjeli da se vrati. Obiteljski ljudi, u najmanju ruku. Galija ga ne e drati zauvijek, odgovori Brut. ovjek kimnu i s prijateljima krenu u mrak.

36. POGLAVLJE
Brut je spavao na podu radionice itav tjedan dana. Tijekom noi nakon neuspjela napada poao je do Klodijeve kue u sreditu grada, ali vidio je da je bolje zatiena nego tvrava, puna naoruanih ljudi. Njegov osjeaj zabrinutosti samo se produbljivao kako su polagano tekli dani. Bilo je kao da grad zadrava dah. Iako je Tabik posluao njegov savjet i drao obitelj dalje od radionice, Aleksandrija je zahtijevala da ostane i svaki dan je postajala sve razdraljivija zbog prisilna spavanja na tvrdom podu. Sve je njezino bogatstvo bilo vezano uz nove prostorije, od zidova i krova do zaliha plemenitih kovina i golemih vignjeva. Nije to htjela napustiti, a Brut se nije mogao vratiti na sjever dok je osjeao da je ona u opasnosti. Mladii koji su se s njima oduprli ubiraima nameta takoer su ostali. Tabik im je ponudio plau kao privremenim uvarima, ali oni su odbili njegov novac. Oboavali su srebrenog generala koji je zatraio njihovu pomo, a Brut je zauzvrat provodio po nekoliko sati s njima pouavajui ih kako da se slue maevima koje su nosili. Gomile na ulicama razrjeivale su se oko podne kad je velik dio grada poivao radi jela. Tada je Brut izlazio s jednim ili dvojicom mladia da nabavi hranu i informacije. Barem su uvijek mogli pripremiti topao obrok na vignjevima, ali uobiajeno govorkanje na trnicama kao da je bilo zamrlo. U najboljem sluaju Brut je mogao tu i tamo pokupiti nepovezane ulomke, i nedostajala mu je majka u gradu. Bez nje su mu bile nepoznate pojedinosti iz Senata, i Brut je osjeao sve veu nemo i sljepilo dok se svake noi sve vie povlaio u se. Iako se Pompej vratio u Rim, inilo se da na ulicama nema reda, naroito poslije sumraka. Vie su se puta Brut i ostali probudili zbog priguenih zvukova sukoba. S krova su mogli vidjeti kako negdje u daljini gore vatre u labirintu uliica i prolaza. Naoruane bande nisu vie pokuale napasti radionicu, i Brut je slutio da su njihovi gospodari upleteni u ozbiljniju borbu. Sredinom drugoga tjedna trnice su brujale od vijesti da su Klodijevi razbojnici napali kuu govornika Cicerona i pokuavali ga zatoiti u njoj dok su podmetali poar. ovjek im je pobjegao, ali nije bilo povike protiv Klodija, i to je Brutu bio jo jedan znak da u gradu nema vie zakona. Njegove prepirke s Aleksandrijom postajale su sve unije i naposljetku je pristala da svi oni odu i budu na Julijevu imanju dok ne proe kriza. Rim je ubrzano postajao nonim bojitem a radionica nije bila vrijedna njihovih ivota. Ali za nju koja je okusila ropstvo radionica je bila simbol svega to je postigla, i Aleksandrija je gorko plakala kad ju je morala prepustiti razbojnikim druinama. Slijedei njezine upute, Brut je riskirao posjet Aleksandrijinoj kui da pokupi odjeu i vratio se s Oktavijanovom majkom Atijom da bi se pridruila onima koji su se tiskali u radionici im bi pao mrak. Svaki dan je mladom generalu bio ispunjen tjeskobom dok je ekao pravi trenutak da sprovede skupinu do Julijeva imanja. Da je bio sam, jednostavno bi se pridruio Pompejevoj legiji u vojarnama. Ali ovako mu se inilo da svaki dan raste skupina ljudi koji od njega

oekuju da im prui utoite. Tabikova je sestra dovela mua i djecu u sigurnost radionice i spojila ih s tri Tabikove curice. Obitelji onih mladia poveale su jo vie njihov broj, i Brut je oajavao na pomisao da mora provesti dvadeset sedmero ljudi kroz grad pun nasilja, ak i po danu. Kad je Senat proglasio ope gaenje vatre i zabranu kretanja poslije suneva zalaska, Brut je zakljuio da vie ne moe ekati. Samo su se valjda posluni graani pridravali toga proglasa. Zabrana kretanja nije djelovala na skitnike bande, i te iste noi susjedna je radionica planula uz tugaljivo vritanje u mraku dok nije potpuno izgorjela. Kad se turobni grad ujutro probudio, Brut je naoruao svoju skupinu svime to je Tabik mogao nai, od maeva i noeva do jednostavnih eljeznih ipaka. Ovo e biti dobro vrijeme za prolaz ulicama, ali moda ete vidjeti stvari zbog kojih biste se htjeli zaustaviti, rekao im je. Znao je da od njega oekuju da ih spasi, i on se prisiljavao da ostane veseo u iekivanju proboja. Bez obzira na ono to se bude zbivalo, mi se ne zaustavljamo, jeste li svi to razumjeli? Ako budemo napadnuti, probijamo se s orujem i idemo dalje. Kad jednom proemo kroz gradska vrata, imanje je tek nekoliko sati hoda daleko od grada. Ondje emo biti sigurni dok se stanje ne smiri. Nosio je srebreni oklop iako je sad bio potamnjen od praine i ae. Oni su kimnuli redom kako ih je pogledao. Nevolje e proi za nekoliko dana ili tjedana, rekao je. Vidio sam i gore stvari, vjerujte mi. Mislio je na ono to mu je Julije pripovijedao o graanskom ratu izmeu Marija i Sule i poalio to njegov prijatelj nije s njim. Premda je bilo trenutaka kad ga je mrzio, malo je ljudi bilo koje bi radije imao kraj sebe u nevolji. Samo bi mu Renije pruio vee ohrabrenje. Jeste li svi spremni? upitao ih je Brut. Duboko je udahnuo i otvorio vrata, provirivi na ulicu. Smee i prljavtina nagomilali su se na ulinim uglovima i podivljali psi upalih rebara lajali su i grizli jedni druge borei se za zalogaje. Zrak je mirisao po dimu i Brut je vidio skupinu naoruanih ljudi kako se klatare na jednom raskriju kao da su gospodari grada. U redu. Sada brzo krenite i slijedite me, rekao je glasom iz kojega se ula napetost. Izili su na ulicu i Brut je vidio kako se ona skupina mie i ukruuje kad su ih primijetili. Opsovao je ispod glasa. Jedna je curica poela plakati i Tabikova ju je sestra uzela u naruaj stiavajui je dok su nastavljali hodati. Hoe li nas pustiti da proemo? promrmlja Tabik Brutu preko ramena. Ne znam, odgovori Brut promatrajui skupinu. Bilo ih je deset-dvanaest, svi crni od ae koja im se upila u kou i kosu. Veini su oi bile crvene od nonog rada i Brut je znao da e ih napasti im vide najmanju slabost.

Ljudi su trgnuli maeve i zakoraili preko otvorene ulice da im zaprijee put. Brut je tiho opsovao. Tabik? Ako ja padnem, nemoj se zaustavljeti. Aleksandrija poznaje imanje jednako dobro kao ja. Oni je ne e odbiti. Dok je govorio, Brut je produio korak isukavi gladius u jednom glatkom potezu. Osjetio je bijes u sebi to takvi ljudi ugroavaju nevinu eljad u njegovu gradu. To je pogodilo njegova najdublja uvjerenja i k tomu ga je poticao cvile djece iza njega. Ljudi su se ratrkali kad je Brut pogodio u glavu prvoga te ramenom svalio truplo na zemlju i ubio jo dvojicu iako su oni ve bili nagnuli u bijeg. Za tili as svi ostali su bjeali glavom bez obzira, vritei od straha. Brut ih je pustio da umaknu i vratio se skupini koju su Tabik i Aleksandrija upuivali dalje pokuavajui sprijeiti djecu da se ne osvru na okrvavljena tjelesa to ih je Brut ostavio iza sebe. akali, rekao je kratko Brut kad im se pridruio. Djeca su ga promatrala s uasom i on shvati da mu je oklop poprskan krvlju. Jedno od najmlaih poelo je jecati, pokazujui u njega prstom. Samo naprijed prema vratima! podviknuo je, odjednom ljut na sve njih. Njegovo je mjesto uz rimsku legiju, a ne da uva jato uplaenih curica. Pogledao je iza sebe i vidio da su se oni ljudi opet skupili, zurei pomamno za njim. Nisu se micali u njegovu pravcu pa je Brut hraknuo i s gaenjem pljunuo na plonik. Ulice su praktiki bile prazne kad su se primaknuli vratima. Koliko god je bilo mogue Brut se drao glavnih putova, ali ni tu nije bilo tragova normalna gradskog ivota. Velika mesna trnica u vlasnitvu Milona bila je pusta i bijedna, ibana vjetrom koji je podizao lie i prainu oko njihovih nogu. Prolazili su kraj cijelog niza provaljenih radionica i kua, i jedno je dijete poelo vritati kad je ugledalo spreno ljudsko tijelo na jednom ulazu. Aleksandrija je dlanom pokrila djetetu oi dok nisu proli, i Brut je vidio kako joj se ruke tresu. Eno vrata, ree Tabik da ih osokoli, ali dok je govorio, skupina pijanih ljudi u smijehu se pojavila iza ugla i zastala ugledavi Bruta. Poput one skupine prije njih, bili su uprljani pepelom i aom od poara koje su podmetali. Njihove oi i zubi odudarali su od tamne koe dok su panino vadili oruje. Pustite nas da proemo, zaurla Brut na njih, uplaivi djecu iza sebe. Ljudi su se samo iskesili kad su ugledali njegovu odrpanu pratnju. Njihovo podrugivanje naglo se prekinulo kad je Brut jurnuo meu njih, uzmahujui i sijekui kao mahnit. Njegov je ma iskovao najvei panjolski majstor, i svaki njegov udarac prodirao je kroz odjeu i udove, tako da su svuda oko njega tekli mlazovi krvi. Sam sebe nije uo kako vriti dok je osjeao kako njihovi maevi klize po njegovu oklopu. Jedan ga je teak udarac prisilio da poklekne, i Brut je riknuo kao ivotinja i ustao s obnovljenom snagom, zabivi ovjeku ma u grudi odozdol. Otrica je rasparala rebra upravo kad je Brut zateturao od udarca sjekire. Bila je usmjerena u njegov vrat ali zasjekla je u srebreni oklop i ostala uklijetena. Nije osjeao nikakav bol od rana i samo je mutno znao da su kraj njega Tabik i njegovi momci. Prvi put se bio posvema izgubio u bitci i nije nimalo

pazio na obranu u udnji za ubijanjem. Bez oklopa ne bi bio preivio, ali Tabikov se glas napokon probio kroz njegovu pomamu i Brut je zastao da pogleda pokolj oko sebe. Nijedan razbojnik nije ostao na ivotu. Kamenje na putu bilo je pokriveno razbacanim udovima i truplima, posvuda u tamnim lokvama koje su se irile. U redu, mladiu, gotovo je, uo je kako mu govori Tabik iz neizmjerne daljine. Osjetio je kako mu prsti toga snanog ovjeka pipaju vrat gdje mu se usjekla sjekira i Brutov se mozak poinjao bistriti. Krv je kapala iz njegova oklopa, a kad je pogledao niza se vidio je kako mu ona polagano curi iz duboke rane na bedru. Kroz omaglicu stisnuo je ozljedu i zaudio se to nema nikakvih bolova. Brut je mahnuo maem prema vratima. Bili su tako blizu i nije mogao podnijeti pomisao da se zaustave. Vidio je kako Aleksandrija trga suknju da mu povee nogu dok je dahtao kao pas, ekajui da im kae da nastave hod. Ne usuujem se izvaditi ovu sjekiru dok ne vidim koliko si duboko zasjeen, ree Tabik. Uhvati me rukom oko ramena, mladiu. Ja u ti ponijeti ma. Brut kimnu, gutajui ljepljivu pljuvaku. Nemojte stati, rekao je slabano, teturajui naprijed s njima. Jedan ga je momak podupro ispod druge ruke i tako su skupa proli ispod luka gradskih vrata. Nije bilo straara. Pod nogama su tada osjetili hrapavije kamenje, i sitan snijeg je poinjao padati po tihoj skupini dok je povjetarac raznosio miris dima i krvi. Klodije je duboko udahnuo ledeni zrak, udei se izgledu Foruma oko sebe. Sve je uloio u krajnji pokuaj da srui Milona, i borba se vodila kroz srce grada da bi naposljetku stigla na Forum. Pod snjenim pahuljicama tri tisue ljudi trsilo se u skupinama i parovima da jedni druge ubiju. Nije tu bilo nikakve taktike ni manevara, svaki se ovjek borio sam u neprekidnom strahu od ljudi oko sebe, jedva razlikujui prijatelja od neprijatelja. im bi koji Klodijev ovjek pobjedniki kliknuo, netko bi ga probo s lea ili mu prerezao grkljan. Snijeg je sve gue padao, i Klodije je vidio kako se oko nogu njegovih tjelohranitelja skuplja okrvavljena bljuzgavica dok se skupina Milonovih gladijatora pokuava probiti do njega. Bio je prisiljen povui se do stubita ispred nekog hrama. Pomiljao je da pobjegne unutra, premda je znao da ne bi naao utoite ispred neprijatelja. Pobjeuju li njegovi ljudi? Nemogue je bilo rei. Bilo je dosta dobro poelo kad je Pompejevu legiju odmamio na istoni kraj grada da gui lanu pobunu i gasi niz palea. Milonovi su ljudi bili rasporeeni po cijelom gradu i Klodije je napao njegovu kuu, sruivi kapiju. Njega nije bilo ondje i juri je jenjao dok je Klodije tragao za njim, oajno elei pokrenuti stanje koje se zaustavilo na mrtvoj toki i moralo se okonati smru jednoga ili drugoga od njih. Nije znao rei kad je njihov tihi rat preao u otvoren sukob. Svaka ih je no obojicu sve vie gurala naprijed, i odjednom se Klodije naao na Forumu da se bori za goli ivot, dok se oko njih posvuda kovitlao snijeg a senatska ih zgrada sve gledala s visine.

Klodije okrenu glavu kad su novi ljudi dojurili iz pokrajnje ulice. Odahnuo je videi da su njegovi, pod vodstvom vrsna asnika. Poput Milonovih gladijatora, nosili su oklope i probijali se maevima kroz guvu da bi stigli do njega. Klodije se zatim osvrnu da bi ugledao tri protivnika to skau na njega s pruenim maevima. Prvoga je oborio estokim udarcem maa, ali drugi mu je zabo bode u prsi. Udahnuo je osjeajui svaki palac otrice, hladnije od snijega koji je tako lagano slijetao na njegovu kou. Klodije vidje kako se ovjek odmie od njega, ali trei se napada progurao i Klodije je tjeskobno urliknuo dok mu se no uzastopce zabijao u meso. Pao je na koljena dok ga je naputala njegova velika snaga, a onaj ga je ovjek jo probadao dok su Klodijevi ljudi mahnito dolazili puni bijesa i alosti. Napokon su stigli do njegova napadaa, ali dok su ga komadali Klodije se blago svalio u okrvavljeni snijeg. Mogao je vidjeti stepenice Senata dok je umirao, a iz daljine je mogao uti rogove Pompejeve legije. Milon se ogoreno borio povlaei se pred legijom koja se stutila na Forum. One koji su bili prespori ili upleteni u vlastite borbe sasjekao je ratni stroj, i Milon se derao na svoje ljude da bjee dok svi nisu izginuli. Vikao je od ushienja kad je Klodije pao, ali sad je morao nai sigurno mjesto gdje e se skloniti dok ponovno ne okupi snage. Nita mu vie nije stajalo na putu ako samo preivi nalet legije. Okliznuo se na snijegu dok je trao s ostalima koji su u stotinama bjeali kao takori pred poplavom. Mnogi su Klodijevi ljudi zarobljeni prije nego to su mogli umaknuti, pa su se sad i oni s Milonovim pristaama dali u panian bijeg dok je legija unitavala sve pred sobom. Forum se ispraznio u svim pravcima, ulice su bile zakrene razbojnikim druinama koje su mahnito jurile zanemarivi neprijatelje kad su se suoile s veim strahom. Ranjeni su vritali u trku, ali oni na zemlji ostajali su sasjeeni na komade dok se val legionara kotrljao preko njih. Za vrlo kratko vrijeme prostrana irina Foruma bila je prazna, ostali su samo satrveni likovi mrtvaca koje je ve pokrivala koprena finih pahuljica. Vjetar je hujao du hramova. Legijski su se asnici dogovarali izvikujui otre zapovijedi svojim postrojbama. Kohorte su rasporeene po cijelom gradu, i poelo je stizati sve vie izvjea o neredima koji su se proirili na Eskvilinsku dolinu. Pompej je bio s njima u punoj opremi. Ostavio je tisuu ljudi da nadziru sredite grada i poslao tri kohorte kroz sjeverne ulice da opet stupi na snagu prekrena naredba o zabrani kretanja. Oistite ulice, zapovjedio je. Tjerajte ih u kue sve dok ne budemo mogli drati pod nadzorom razbojnike. Iza njega su novi poari obasjavali sivo nebo a snijeg je i dalje padao. Te je noi u gradu vrelo kao u grotlu. Klodijevo je tijelo odnijeto u Minervin hram i tisue su ljudi navalile u zgradu, pomahnitalih od tuge i gnjeva zbog smrti gospodara. Tamonji su legionari rastrgani i poari su buknuli po cijelom gradu dok su Klodijevi sljedbenici lovili Milona i njegove pristalice. Na ulicama su se vodile estoke borbe protiv Pompejevih ljudi, i dvaput su legionari morali uzmaknuti kad su bili napadnuti sa svih strana gubei se u labirintu uliica. Neki su se zatekli zatvoreni u zgradama gdje su skupa s njima spaljeni. Drugi su zarobljeni u veim skupinama podlegnuvi pred podivljalom ruljom. Legionarima nije odgovarala borba u gradu. Klodijevi su ih asnici mamili enskim krianjem i onda se na njih bacali, bodui ih bezumno dok ne bi popadali mrtvi ili bili prisiljeni pobjei.

I sam Pompej morao je uzmaknuti prema zgradi Senata pritisnut masom naoruanih ljudi. Na kraju ih je razbio treim juriem titova, ali njih je stalno bivalo sve vie. Pomislio je da se svaki ovjek u Rimu naoruao i iziao na ulicu, mnotvu se jednostavno nije mogao oduprijeti. Odluio je povui se do senatskoga stubita i posluiti se tom graevinom za prestrojavanje preostalih snaga, ali dok je uzmicao prema otvorenom prostoru Foruma, zinuo je od uasa videi tisue upaljenih bakalja oko sjedita Senata. Razbili su bronana vrata i nosili Klodija iznad glava u dublju unutarnju tamu. Pompej je vidio kako se okrvavljeno senatorovo tijelo trza i svija dok su ga jedni drugima dodavali uza stepenice. Forum je bio pun naoruanih ljudi koji su vikali i urlali. Pompej je oklijevao. Nikada nije bjeao ni od ega u ivotu, i ono emu je svjedoio bio je kraj svega to je volio u Rimu, ali znao je da e njegovi ljudi listom izginuti ako ih dovede na Forum. inilo se da se na trgu okupilo pola grada. U mranoj senatskoj kui buknuli su plamenovi. Ljudi su kliui izili na stubite pokriveno snijegom i s bojnim urlikanjem mahali otricama po zraku. Sivi dim pokuljao je kroz vrata i Pompej je osjetio suze na licu, tople suze na hladnoj koi. Pravac kazalite. Zborno mjesto kod moga kazalita! viknuo je ljudima koji su ekali. Uzmaknuli su pred nabujalim mnotvom oko Kurije i Pompej se napokon okrenuo od plamenova koji su se probijali kroz krov, uruavajui mramor s praskom koji je odjekivao preko Foruma. Hvatala ga je gora muka od svega to je mogao zamisliti dok je gledao usplesale figure na plamenoj pozadini. Samo je tama skrila njegove ljude i on je outio bolnu nemo to se mora povui iz srca svoga grada. Tek e zora donijeti zavretak svega toga, to je znao. Razbojnici su unitili vladavinu zakona i opijeni su svojom novom moi. Ali kada svane jutro, bit e omamljeni i iscrpljeni, zapanjeni zbog onoga to su uinili. Tada e on zavesti red, ispisujui ga eljezom i krvlju. Slabano jutarnje svjetlo probijalo se kroz visoke prozore Pompejeva kazalita, obasjavajui zbijene redove ljudi koje je sazvao sa svih strana grada. Pompej je bio razaslao centurije da dovedu ne samo senatore nego takoer magistrate, edile, kvestore, pretore i sve druge predstavnike vlasti u Rimu. Vie od tisuu ljudi sjedilo je u krugovima oko sredinje pozornice i gledalo dolje u Pompeja, svi smrknuti od straha i iscrpljenosti. Nekoliko je lica nedostajalo meu njima nakon nereda, i nijedan nije podcjenjivao ozbiljnost svoga poloaja. Pompej se nakaljao i kratko se protrljao po najeenoj koi na golim rukama. Kazalite nije bilo zagrijano i mogao je vidjeti kako se ledi njihov dah u zraku dok su ga gledali u tiini. Prole sam noi izbliega nego ikada vidio svretak Rima, poeo je. Sjedili su nepomino kao kipovi da ga uju i Pompej je vidio odlunost na njihovim licima. Svi su sitni sporovi bili zaboravljeni u suoenju s dogaajima prethodne noi, i on je znao da e mu dopustiti sve da uspostavi mir u gradu prije nego to padne idua no. uli ste da je Klodije poginuo u borbi, tijelo mu je spaljeno u Kuriji koja je sama pretvorena u pepeo. Velik je dio grada unitila vatra, a trupla su zakrila sve ulice i slivnike. Grad je u

kaosu, bez hrane i vode u mnogim etvrtima. Do noi veina e puanstva biti gladna i nasilje bi moglo iznova poeti. Zastao je, ali tiina je bila savrena. Moji su vojnici u zoru zarobili senatora Milona dok je pokuavao pobjei iz grada. Namjeravam iskoristiti danje svjetlo da potraim ostale iz njihova zapovjednog lanca, ali suenje bi dalo povoda njihovim pristaama da se ponovno okupe i naoruaju. Ne elim im pruiti jo jednu priliku, gospodo. Zastao je da duboko udahne. Sazvao sam vas ovamo da mi izglasate diktatorska ovlatenja. Ako ostanem sputan zakonima, ne mogu odgovarati za mir u gradu noas ili bilo koje druge noi. Zahtijevam da ustajanjem potvrdite moje imenovanje. Tisuu je lanova vladajueg stalea ustalo gotovo kao jedan. Neki su skoili na noge bre nego drugi, ali na kraju je Pompej kimnuo sa silnim zadovoljstvom i mahnuo im da ponovno sjednu. Stojim pred vama kao diktator. Sada proglaavam prijeki sud u cijelom Rimu. Zabrana kretanja stupat e na snagu svake veeri poslije suneva zalaska, i tko se zatekne na ulici bit e na licu mjesta smaknut. Moja e legija istrijebiti voe i ljudi e pod mukama odavati imeana kljunih ljudi to zapovijedaju ulinim bandama. Proglaavam ovu zgradu da bude sjeditem vlade dok se ne obnovi zgrada Senata. Hrana e se dijeliti s Foruma te od sjevernih i junih gradskih vrata svakog jutra dok ne proe izvanredno stanje. Bacio je pogled preko redova svojih ljudi i krto se nasmijeio. Sada e poeti malo boljeti. Svatko od vas priloit e stotinu tisua sestercija ili desetinu svoga bogatstva, ako je ono vee. Senatska je riznica opljakana, a nama su potrebna sredstva ako hoemo opet podignuti grad na noge. Novac e vam se vratiti kad se blagajna opet napuni, ali do tada to je nuna mjera. Prva nemirna gunanja prosula su se naokolo odjekujui dvoranom, ali takvi su bili u neznatnoj manjini. Ostali su bili primorani zabrinuto shvatiti krhkost svega to su mislili da je vrsto, ali nisu se kolebali platiti za svoju sigurnost. Pompeju je bilo ao to Kras nije tu. Starca bi zgromio golemom svotom. Slanje pisma s molbom ne e imati snagu osobnog zahtjeva, ali tu nije bilo pomoi. Pompej nastavi nakon kraeg zagledanja u biljeke. Pozvat u jednu legiju iz Grke, ali do njihova dolaska potreban mi je svaki ovjek koji se umije sluiti maem. Oni meu vama koji imaju uvare neka ostave njihov broj kod pisara pri odlasku. Moram znati koliko ima ljudi kojima moemo povjeriti oruje u sluaju novih nereda. Moja je legija pretrpjela teke gubitke prole noi i te ljude treba hitno nadomjestiti ako hoemo suzbiti rulju prije nego to opet ojaa. Posmicat u Milonove i Klodijeve pristae bez sudovanja ili javnog proglasa. Noas e biti najtee, gospodo. Ako kroz to uspjeno proemo, mir e se polako uspostaviti. Naposljetku u razrezati porez svim graanima u rimskim zemljama da bi se obnovio porueni grad.

I dalje je vidio nijemi strah na mnogim licima ispred sebe, ali neki su pokazivali prve proplamsaje nade nakon njegovih rijei. Pozvao ih je na raspravu i mnogi su ustali da se raspituju o pojedinostima nove uprave. Pompej se oputao kroei svojim putem kroz pitanja. Ve je izraz zapanjenosti iezavao s njihovih lica dok su se vraali u koloteinu senatskih poslova. To je u njemu budilo nadu za sve njih.

37. POGLAVLJE
Brut se spustio na panj staroga hrasta to ga je neko posjekao s Tubrukom, poloivi tap kraj sebe. U zelenoj umi bilo je lako sjetiti se starog gladijatora i smijeka kojim ga je pozdravljao pri svakom dolasku doma. Trznuo se dok je ispruao nogu i poeao se po crvenkastoj crti to se pruala malo iznad koljena pa gotovo do prepona. Slini tragovi avova na kljunoj kosti pokazivali su koliko je bio blizu smrti u svojoj mahnitosti. Obje su se rane bile upalile i on se nije sjeao prvih tjedana na imanju. Klodija je rekla da je imao sree to nije ostao bez noge, ali rana se naposljetku zatvorila iako su ga avovi uasno svrbjeli. Vratile su mu se nejasne slike pranja vlanim krpama i on se namrtio od neugodnosti. Julija je izrasla u mladu enu s dobrim dijelom majine ljepote. Pomislio je kako ju je Aleksandrija morala odvesti u stranu da joj kae kako e se ona o njemu brinuti. Istina je da su isprva rijetki dani prolazili a da mu se Julija ne bi pribliila, a kad bi je vidio, njezine su oi sijevale kao nekada Kornelijine kad se ljutila. Poslije toga samo je Aleksandrija otirala znoj s njegove koe i prala gnoj iz rana. Brut se alosno nasmijei. Aleksandrija je s njim postupala kao da je bolestan konj i trljala ga s grubom ravnodunosti od koje se sav ario. Osjetio je olakanje kad je napokon bio dovoljno jak da sie dolje u kupaonicu i sam se opere. Da je imalo dulje ostao u krevetu, ona bi mu svojim pranjem kou oderala. U umi je bilo spokojno. Jedna je ptica pjevala u oblinjoj kronji, a niz vijugavu stazu mogao je u duhu vidjeti dva djeaka kako se utrkuju kroz ipraje na putu odrastanja do zrelosti. Prijateljstvo je tada bilo jednostavno, neto to su on i Julije smatrali prirodnom stvari. Brut se sjetio kako su pritisnuli skupa okrvavljene dlanove kao da se itav ivot mogao svesti na jednostavne zavjete i ine. Bilo mu je udno osvrnuti se natrag na te dane kad se u meuvremenu toliko toga zbilo. Bilo je trenutaka kad se ponosio onim to je postao i drugih kad bi sve dao da se vrati u djeatvo sa svim otvorenim mogunostima. Bilo je toliko mnogo stvari koje bi promijenio kad bi mogao. Bili su besmrtni djeaci tijekom onih dugih ljeta. Znali su da e Tubruk uvijek biti ondje da ih zatiti, i budunost je bila tek prilika da nastave prijateljevati u novim godinama i drugim zemljama. Nikada nita ne e stati izmeu njih, makar se i sam Rim uruio. Izvadivi no iz pojasa, Brut je zavukao njegov vrak ispod prvog ava i prerezao konac. S velikom je pomnjom vukao prekinuti kraj kroz kou, ponavljajui to sve do posljednjeg vora. Bio je utke usredotoen, iako se sav oznojio kad je napokon zavrio i bacio ljepljivu nit u grmlje. Tanak curak krvi probijao se izmeu sitnih dlaica na njegovu bedru i on ga je palcem razmazivao u mrlju.

Ustao je polako osjeajui vrtoglavicu i slabost. Odluio je ne dirati zasada u avove na vratu, iako su ga i oni strano svrbjeli. Mislila sam da u te ovdje nai, ree Julija. On se okrenu i nasmijei se zbog njezina nespretna dranja. Pitao se koliko ga je dugo promatrala. Koliko joj je godina? esnaest? Dugonoga i lijepa. Aleksandriji ne bi bilo drago uti da su se razgovali nasamo u umi, pa je odluio da joj to ne kae. Htio sam pokuati da malo hodam. Noga mi je sve jaa, iako e proi dosta vremena prije nego to se mognem u nju pouzdati, ree on. Kad ozdravi, ti e se vratiti mojem ocu, ree ona. To nije bilo pitanje, ali on je ipak kimnuo. Da, u najboljem sluaju za nekoliko tjedana. Grad je prilino miran otkad je Pompej postao diktatorom. Tada emo vas svi ostaviti na miru. Ovo staro prebivalite ponovno e biti spokojno. Meni ne smeta, rekla je urno. Meni je drago to ovdje imamo naroda, ak i djece. Razmijenili su poglede razumijevanja i Brut se nasmijao. Unato stalnim naporima Tabika i njegove sestre, djeca su ve nakon prvih nekoliko dana trkarala posvuda naokolo, zaneseni umom i rijekom. Klodija je jedno od njih triput spaavala od utapanja u dubokoj lokvi. udno je bilo kako se mlade tako brzo oporavila od uasa koji su ih pratili na putovanju iz grada. Brut je pretpostavljao da se ne e sjeati kako su vidjeli mrtve ljude kad se jednom budu osvrtali na tu iznimnu godinu svog ivota, ili ako se sjete, to ne e niti nita u usporedbi s prvim jahanjem na konju oko dvorita, s Tabikom koji ih pridrava u sedlu. Djeca su udna stvorenja. Julija je naslijedila dio draesti svoje majke, to je mogao vidjeti. Kosa joj je bila dugaka i svezana trakom na zatiljku. inilo se da je usredotoena na njegovo lice s posebnom znatieljom kad bi progovorio, kao da je svaka rije bila dragocjena. Pitao se kakvo je bilo njezino djetinjstvo dok je odrastala na imanju. On je uvijek imao Julija, ali osim odgojitelja i Klodije, Julijeva je ki morala biti prilino osamljena. Priaj mi o mojem ocu, ree ona prilazei blie. Brut osjeti poetak bola u nozi, i prije nego to su mu se zgrili miii, dohvatio je tap i opet se spustio na panj. Zavirio je u zakutke uspomena i nasmijeio se. Nas smo se dvojica znala penjati na ovo stablo kad smo bili mladi, ree on. Julije je bio uvjeren da se moe na sve popeti i znao je provoditi itave sate na niim granama pokuavajui uzverati se navie. Ako bih ja bio s njim, stao bi nogom u moje isprepletene ruke da se podigne, ali ak i tada bi sljedea grana bila predaleko da bi je dosegnuo bez zaskoka. Znao je da e pasti naglavce ako je promai, moda potegnuvi i mene za sobom. Prasnuo je u smijeh kad su mu navrla sjeanja. Julija je sjela kraj njega na najdalji rub iroka panja. I odatle je on mogao osjetiti miris cvjetnog ulja kojim se namazala poslije kupanja. Nije znao koji je cvijet, ali miris ga je

podsjetio na ljeto. Duboko je disao i samo na trenutak dopustio je mati da se poigra slikom na kojoj ljubi njezinu hladnu kou na vratu. Je li pao? ree ona. Brut otpuhnu. Dva puta. Drugi put je i mene povukao pa sam uganuo ruku. On je imao veliku modricu na licu kao da ga je tko pljusnuo, ali ipak smo se opet popeli na stablo i on je dosegnuo najviu granu. Brut uzdahnu u sebi. Mislim da se nikada vie nije penjao na stari hrast. Za njega tu nije bilo vie posla. Voljela bih da sam te tada poznavala, promrmlja ona, a on je pogleda i odmahnu glavom. Ne, ne bi voljela. Bili smo teak par, tvoj otac i ja. Pravo je udo to smo uope preivjeli. On je sretan to ima tebe za prijatelja, ree ona i lagano porumenje. Brut iznenada pomisli kako bi Aleksandrija gledala na taj prizor kad bi zalutala u umu. Djevojka mu je bila previe privlana da bi se uputao u igru odvana mlada vojnika koji se vratio iz rata. Za koji as zamolio bi je da ga podupre na povratku kui i usput bi joj ukrao koji poljubac. Miris cvijea ispunjavao mu je plua i on je brzo ukrotio svoje jogunaste misli. Mislim da se moram vratiti, Julija. I tebi mora biti hladno. Potpuno nesvjesno njegov pogled bez suzdravanja prijee preko njezina vrata i nabujalih grudi. Znao je da je ona to vidjela i bio je ljut na sebe. Bacio je pogled u stranu prema umi i ustao. Vraa li se kui? ree on. Uskoro e se smraiti. Tvoja noga opet krvari, ree ona. Bilo je prerano izvaditi konce. Nije. Vidio sam dovoljno rana da mogu prosuditi. Odsada u svaki dan hodati ili jahati da povratim snagu. Ja u ti praviti drutvo ako me eli, ree ona. Oi su joj bile krupne i crne, a on se nakaljao da prikrije oklijevanje. Ne bih rekao da bi lijepa djevojka trebala Oh, divno. Zamucao je i umuknuo. Sam u se snai, hvala ti. Hodao je ukoeno niz stazu kroz umu prema kui, proklinjui nijemo sam sebe najjae to je mogao. Pod hladnim zvijezdama Brut je vodio svoju kobilu preko dvorita prema konjunicama, pomalo zadihan poslije jahanja. Pomislio je na Aleksandriju koja je spavala u sobi i namrtio se. Nita nije bilo jednostavno kako bi on elio da bude, naroito sa enama u njegovu ivotu. Da mu je do prepirke i napete utnje, ve bi se bio oenio. Zlobno se nasmijeio na tu misao i pogledao gore u mjesec, uivajui u tiini. Oboje su patili tijekom dugih, praznih tjedana na imanju, nemajui nita drugo raditi nego lijeiti rane i zaboravljati runou nereda u Rimu. Bilo je trenutaka kad bi poelio galopirati, ili boriti se, ili odvesti je poslije podne u krevet. Tada je bio bijesan zbog rane. Njihovo je voenje ljubavi bilo ogranieno zbog njegove nesposobnosti da klekne, a on je mrzio biti slab.

Pomiljao je kako je voli, na svoj nain, ali bilo je previe dana kad bi se grizli ni zbog ega dok se oboje ne bi natmurilo i uvrijedilo. Mrzio je dugake utnje vie nego ita drugo. Katkada se pitao ima li zapravo meu njima ljubavi kad se on nalazi u drugoj zemlji. Konjunica je bila topla, usprkos studeni nonog zraka i ledenim zvijezdama. Mjeseina je prodirala kroz visok prozor, omatajui blijedim sjajem hrastove pregradke. Bilo je to mirno mjesto gdje su mu tek tamni obrisi konja inili drutvo. Jo se znojio od naporna jahanja i namrtio se pomislivi koliko je nisko pao glede tjelesne snage tijekom bolesti. Tek dvije-tri milje po okolici dovele su ga na rub posvemanje iscrpljenosti. Iza njega je zapucketala slama dok je timario kobilu i on se naas sledio, pitajui se tko je jo budan u to doba. Okrenuo se nespretno i ugledao Juliju naslonjenu na stup, blijeda lica pri slaboj svjetlosti. Jesi li ovaj put otiao daleko? promrmljala je. Izgledala je kao da je dola iz kreveta, kosa joj je slobodno padala po ramenima. Bila je omotana mekanom plahtom i on je vidio kako je tijesno pripijena uz njezine grudi pitajui se moe li ona vidjeti kamo su usmjerene njegove oi. Noas tek nekoliko milja. Prehladno je za ovu staricu, ree on. Kobila je tiho frktala i gurkala ga da nastavio pokrete etkom. Ali ti e uskoro otii. ula sam kako Tabik o tome govori. Pompej je potukao razbojnike druine. Mogao je uti napetost u njezinu glasu gdje je nije bilo prije. Je li to bilo zbog topline u konjunici, ili zbog mirisa koe i slame, ili jednostavno zbog njezine blizine, ali on je odjednom osjetio tjelesnu uzbuenost i bio je zahvalan polutami to ga skriva od njezina pogleda. Bez rijei se okrenuo prema kobili i poeo joj timariti bokove dugakim zamasima. Mene je otac obeao njemu. Je li ti rekao? kazala je iznenada, jedva protiskujui rijei. Brut prestade etkati i pogleda je. Nije mi to rekao. Klodija kae da bi mi to trebalo biti drago. Nije bio ak ni konzul kad su se dogovorili o mojoj udaji, ali sada u biti ena diktatora. To e te odvesti odavde, ree Brut tiho. Kamo? Da me svakog dana lie robovi i da ne smijem jahati? Vidjela sam senatorske ene. Jato vrana u lijepim haljinama. I svake u noi imati starca da me pritiskuje. Moj otac je okrutan. On zna biti takav, da, odgovori Brut. Bilo bi mu drago govoriti joj o tegobama siromatva koje je vidio u gradu. Ona nikada ne e upoznati glad ni strah bude li Pompejeva ena. Julije je nainio hladan izbor za svoju ker, ali bilo je mnogo gorih ivota i njega je osobno zapala Galija. Brut je smjesta vidio kako e taj brak povezati njihove kue i moda Juliju Cezaru dati

nasljednika. Koliko god mu se sviala djevojka, shvaao je kako mora biti zaklonjena da ne upozna stvaran svijet. Kad ide k njemu? upita on. Ona srdito odmahnu glavom. Ve bih bila pola da mi otac nije izvan grada. To je samo pitanje ljubaznosti izmeu njih dvojice. Nagodba je ve sklopljena i Pompejev je glasnik je doao s mnogo lijepih rijei i darova. Dovoljno zlata i srebra da se uguim. Trebao si vidjeti robovsku cijenu koju su poslali. Prila mu je blie i on je opet mogao osjetiti miris tamna cvijea. Kad je pruila ruke prema njemu, on ju je uhvatio za zapea ispustivi etku na slamu. to zapravo misli sada? promrmljao je promuklim glasom. Nita od toga nije izgledalo stvarno, a on je ak i u polutami mogao vidjeti blijede crte njezina vrata. Mislim da mu ne u otii kao djevica, proapta ona, nagnuvi se toliko da su joj usne dodirnule njegovo grlo. Mogao je osjetiti toplinu njezina daha i nita drugo nije vie bilo vano. Ne, rekao je napokon, ne e. Oslobodivi joj zapea, privatio je rubove plahte kojom se omotala i njeno je rastvorio, obnaivi je do pasa. Dojke su joj bile blijede i savrene u tami, bradavice tvrde. uo je kako joj se ubrzava dah dok joj je prolazio rukom niz lea, osjeajui kako podrhtava. Tada ju je poljubio, dok su se njezina usta otvarala da ga zapljusnu vruinom. Bez rijei ju je podignuo u naruaj i odnio do hrpe slame i onje je poloio. Njegove su rane bile daleka bol koju je jedva mogao osjetiti dok je sa sebe svlaio odjeu. Dah mu je bio opor u grlu, ali prisilio se na spore kretnje dok se naginjao nada nju, i tada su se njezina usta ponovno otvorila s priguenim krikom. Skupina ljudi koji su se sastali u dvoritu da se vrate u Rim neprepoznatljivo se razlikovala od uprljanih i ustraenih bjegunaca koji su pokucali na vrata prije dva mjeseca. Klodija je rekla djeci da je mogu posjetiti kad god poele, i dvoje-troje njih morali su silom otrgnuti od nje posljednjeg jutra. Stara je dadilja oboavala brinuti se o malianima i bilo je suza s obiju strana. Tabik se grizao zbog svakog dana provedena daleko od grada i jedva je imao strpljenja razmijeniti pozdrave kad je napokon doao dan rastanka. Jedini je on od cijele skupine u nekoliko navrata iao u grad im je vidio da su gradske zidine opet zaposjeli vojnici iz Pompejeve legije. Radionica je nadivjela poare u etvrti. Iako je bila opljakana, veliki je viganj kao srce njihova posla proao neokrznut. Tabik je ve planirao nova vrata i brave da zamijeni to je bilo razbijeno, i njegova su izvjea o uspostavljenom miru privela svretku njihov boravak na imanju. Pompej je bio nemilosrdan u istrjebljivanju voa meu bezakonicima, i grad je barem po danu opet poinjao sliiti na sebe. irile su se glasine da je Kras poslao golemu svotu Senatu, i stotine su tesara bile zaposlene u obnovi grada. Proi e jo neko vrijeme prije nego to graani pomisle na rasko kao to je nakit, ali Tabik e ih spremno doekati. Malen dio njegova rada bio je dar gradu, ali to je mnogo znailo. Skupljanje razbacana alata oznailo je prvi korak prema zaboravljanju nemira i svih uasa.

Brut je dolazio u napast da malo dulje odmara nogu, ali Aleksandrija je bivala sve hladnija prema njemu prethodnih dana. Nije mislio da ona zna to se dogodilo u konjunici, ali bilo je trenutaka kad bi je zatekao kako ga poprijeko gleda, kao da se pitala tko je on. Ne znajui ni sam kako, bio je siguran da bi to bilo posljednji put to je vidi ako ostane na imanju. Proljee je dolo ranije na imanje i drvee je u umi ve poinjalo cvasti. Julije ga bez sumnje nestrpljivo eka na sjeveru, i Brut je preko volje bio svjestan kako mu je dolo vrijeme da krene na put. Vratit e se u grubo drutvo svojih legionara, iako ga misao na to nije ispunjavala oduevljenjem kao prije. Postavio je drveni blok koji mu je bio potreban pri uzjahivanju, pogledao kriomice po otvorenom dvoritu i prikupio uzdu. Julija nije bila ondje i on je na sebi osjetio Aleksandrijine oi dok je za njom tragao. Kuni rob je irom otvorio teku kapiju tako da su mogli vidjeti put to vodi do glavne ceste prema gradu. Evo i tebe! ree Klodija. Pomislila sam da ne e biti na njihovu odlasku. Julija je dola iz kue i zaredala od jednoga do drugoga da se pozdravi i primi njihovu zahvalnost kao gospodarica kue. Brut je pomno gledao dok su ona i Aleksandrija razmjenjivale nekoliko rijei, ali obje su se ene smijeile i nije mogao primijetiti nikakve napetosti izmeu njih. Opustio se lagano kad je Julija prila k njemu i prirodno se drala dok se naginjala naprijed da ga poljubi na rastanku. Osjetio je kako je njezin jezik naas palucnuo da mu dodirne usne i ukoio se od zbunjenosti. Njezina su usta imala okus meda. Vrati se, apnula je dok se on bacao u sedlo, ne usuujui se pogledati Aleksandriju. Mogao je osjetiti njezine oi kako mu probadaju zatiljak i znao je da mu obrazi gore dok se nastojao praviti kao da se nita nije dogodilo. Djeca su vikala i mahala u zboru kad su zapoeli putovanje prema gradu. Klodija je za sve pripremila kuhana mesa u papru i dvoje-troje njih ve je guralo masne prste u platnene torbe. Brut baci posljednji pogled na imanje koje je poznavao od djetinjstva i zauvijek zadrao u pamenju. Kad se sve drugo u njegovu ivotu moglo izobliiti do neprepoznatljivosti, neke su stvari trajale postojano i pruale mu mir.

38. POGLAVLJE
Baklje su treperile na zlatnoj arvernskoj kruni kad ju je sveenik podignuo prema ratnicima. U drugoj je ruci drao zlatnu ogrlicu koja je blistala i svijala se dok ju je vrtio oko prstiju. Sveenik je premazivao svoje tijelo krvlju i zemljom u dugakim zamasima sve dok nije po izgledu postao dijelom sjena u hramu. Prsi su mu bile gole a sijeda brada glinom razdijeljena u dugake bijele iljke koji su podrhtavali dok je govorio. Stari kralj je umro, Arvernjani. Njegovo e se tijelo spaliti, iako e njegovo ime i djela trajati i dalje u naim ustima kroz sve nae godine. On je bio ovjek, Arvernjani. Njegova su se goveda brojila u tisuama i njegova je ruka s maem bila jaka do kraja. iroko je sijao svoje

sjeme da mu dovede sinove na svijet, i njegove ene upaju kose od alosti. Nikada ga vie ne emo vidjeti. Sveenik je promatrao pleme koje se tiskalo u hramu. Bila mu je to gorka veer. Dvadeset je godina bio kraljev prijatelj i savjetnik i dijelio je njegove strahove za budunost kad su mu starost i slabost poinjale oduzimati dah. Tko od njegovih sinova ima snage voditi pleme kroz tako teka vremena? Najmlai, Brig, tek je djeak, a najstariji je razmetljivi hvalisavac, preslab gdje bi kralj morao biti jak. Ne, Madok ne e biti kralj. Sveenik pogleda u oi Cingeta koji je stajao na crnom mramoru skupa s braom. Taj je dovoljno hrabar ratnik da ih vodi, ali njegova je nagla ud ve poznata meu Arvernjanima. Ubio je tri ovjeka u dvobojima prije nego to je dorastao do muevne dobi, i stari bi sveenik dao sve na svijetu za jo nekoliko godina da vidi to e od njega postati. Valjalo je izgovoriti rijei, iako je sveenik osjetio hladnou u srcu dok je uzimao dah. Koji e od vas uzeti krunu iz moje ruke? Koji je od vas zasluio pravo da vodi Arvernjane? Tri su brata razmijenila poglede i Brig se nasmijeio odmahnuvi glavom. To nije za mene, rekao je i ustuknuo korak natrag. Cingeto i Madok svrnuli su jedan na drugoga plave oi i tiina je postala teko podnoljiva. Ja sam najstariji sin, rekao je napokon Madok dok su mu se obrazi poinjali crvenjeti od gnjeva. Da, ali ti nisi ovjek koji nam je sada potreban, promrmlja Cingeto tiho. Tko god preuzeo krunu mora se pripremiti za rat ili e se nae pleme zatrti. Madok se naceri. Bio je vii od brata i esto je svojom visinom prijetio, pa se nadvio iznad Cingeta. Zar ti vidi vojske u naoj zemlji? Pokai mi gdje su. Upri mi prstom u njih. Popljuvao je rijeima brata, ali Cingeto je sve to ve prije uo. Vojske dolaze. Otile su na sjever, ali vratit e se uskoro u srce nae zemlje. Upoznao sam njihova vou i on nam ne e dopustiti da proivimo svoj ivot. Njegovi su poreznici ve opljakali Senonce i tisue ih prodali u roblje. Oni ih nisu mogli zaustaviti i sada njihove ene plau na poljima. Moramo se spremiti za boj, brate. A ti nisi ovjek koji to moe uiniti. Madok mu se naceri. To su bili samo Senonci, brate. Arvernjani su ljudi. Ako dou da nas uznemiruju, zgazit emo ih. Zar ne vidi nimalo dalje? prosikta Cingeto. Ti si slijep, kao to su Senonci bili slijepi. Ja u Arvernjane pretvoriti u baklju usred mraka koja e okupiti ostala plemena. Vodit u ih protiv tih Rimljana dok ne budu pometeni iz Galije. Ne moemo vie opstati sami. Cingeto pljusnu rukom Madoka po ustima i prisili ga da uzmakne korak natrag.

Ne elim gledati kako unitava moj narod. Ako mi ne popusti, osvojit u krunu u vatrenoj kunji. Madok prijee jezikom po usnama i okusi krv. Njegove se oi zastaklie. Kako hoe, mlai brate. Gledaju nas vatra i bogovi To je u redu. Obojica pogledae sveenika i on kimnu. Donesite ipke. Odluit e vatra. Molio se da bogovi pravom ovjeku dadu hrabrosti da vodi Arvernjane kroz dane mraka koji nadolaze. Julije je dahtao vodei konja preko visokoga prijevoja. Zrak je bio rjei, i premda je proljee bilo stiglo u doline, na vrhovima je zrak rezao plua i najspremnijima meu njima. Julije pogleda Bruta koji je hramao daleko dolje ispod centurije. Izgubio je mnogo snage dok su mu zacjeljivale rane, i bilo je trenutaka kad je Julije pomiljao da ga ostavi dok se potpuno ne oporavi. Ali on je tvrdoglavo slijedio njihov trag, jaui kad god bi naiao na ravan komad puta. Kad je tek bio opazio prana konjanika kako stie u Arimin, Julije se poveselio da uje posljednje novosti iz grada. Hladna formalnost izvjea koje je dobio ispunila ga je zbrkanim osjeajima. Poelio je prodrmati ovjeka koji je hramljui uao u kuu i tako suzdrljivo govorio o svojim doivljajima. Preplavila ga je stara srdba dok je sluao, iako joj nije davao maha. Servilija je bila otila i njega je ekala dunost da premosti jaz izmeu njih. Julije se mogao sjetiti bezbroj puta kad se znao posluiti s nekoliko rijei ili pohvalom, ili samo kimanjem da osokoli ljude oko sebe. Osjetio je samo tugu kad je shvatio da su i njegovu najstarijem prijatelju potrebne iste nekodljive lai. Jedna je stvar bila potapati vojnika po leima i vidjeti ga kako se bodrije uspravlja. Sasvim je drukije bilo odrei se iskrenosti u svojem najstarijem prijateljstvu, i Julije se jo nije mogao odluiti kako da postupi. Poslije prvotnog izvjea, jedva su od zgode do zgode razmijenili pokoju rije. Julijeve su se misli okrenule prema Regulu koji je kraj njega s tekom mukom koraao kroz snijeg. Bio je jedan od onih koji su tvorili jezgru legije. Neki su se ljudi u viem rimskom staleu gotovo pretvorili u ivotinje, ali pojedinci poput Regula nikada nisu gubili posljednje ostatke ovjenosti. Mogli su iskazivati ljubaznost prema eni ili djetetu i zatim poi u bitku rtvujui ivot za neto vie od sebe. Bilo je senatora koji su u njima vidjeli samo strojeve za ubijanje, nikada ljude poput sebe koji mogu razumjeti to znai Rim. Legionari su uvijek glasovali na izborima kad su to mogli. Pisali su kui i psovali i piali po snijegu kao svi ostali, i Julije je razumio kako ih je Marije volio. Nije se mogla olako snositi odgovornost za voenje takvih ljudi. Oni su se njemu obraali za hranu i zaklon, za red u ivotu. Teko je bilo zadobiti njihovo potovanje a moglo se izgubiti u jednom jedinom trenutku kukavitva ili neodlunosti. Nipoto ne bi elio da mu se to dogodi.

Hoemo li potrati, Regule? ree Julije izmeu bolnih udisaja. Centurion se ukoeno nasmijei. Dok su boravili u Ariminu opet su se naviknuli na brijanje i Julije vidje kako se lice toga ovjeka crveni na vjetru. Bolje je da ne ostavimo konje iza sebe, gospodine, odgovori Regul. Julije ga lupnu po leima i naas pogleda naokolo po planinama. Prolazili su kroz smrtonosnu ljepotu. Bolna bjelina vrhunaca blijetila je na suncu, dok se iza njih Brut trudio da ih zadri na vidiku. Regul vidje kako Julije gleda niz vijugavu stazu. Da se spustim do njega, gospodine? Generalovo se hramanje pogorava. Vrlo dobro. Reci mu da u se s njim utrkivati u Galiji. On e razumjeti. Dugake eljezne ipke zagrijavale su se u eravnicima dok im nisu porumenjeli vrci. Madok i Cingeto svukli su se do pasa i sad su obojica stajala znojei se na podu hrama. Sve su obitelji bile tu da promatraju obred i nijedan od njih dvojice nije pokazivao nimalo straha dok je sveenik uzastopce provjeravao ipke sve dok nije zadovoljno vidio da se dlaka na njegovoj desnoj nadlanici kovra im je rukom proao iznad eljezne posude. Napokon se sveenik okrenuo suelice dvojici brae. Vidio je da su njihove grudi bljee nego ruke i lica. Madok je bio krupan i miiav, kao bik kakav je neko bio njegov otac. Cingeto je bio zbijenijeg rasta, iako na njemu nije bilo ni truna suvina mesa. Stari se sveenik pribrao da se obrati nijemim arvernskim obiteljima. Kralj mora biti snaan, ali mora u njemu takoer biti odlunosti. Svi ljudi osjeaju strah, ali on ga mora svladavati kad je najvie potrebno. Zastao je na trenutak, uivajui u rijeima obreda. Njegov stari uitelj sluio se dugakom ibom da ispravlja pogrjeno kazivanje. Tada ga je mrzio, ali sada se i sam sluio istom trskom prema uenicima u hramu. Rijei su vane. Po pravu krvi, ovi su ljudi izabrali vatrenu kunju. Jedan e dobiti krunu a jedan e biti prognan iz arvernskih zemalja. Takav je zakon. Ali ovjek koji e nas voditi mora imati jednako otar um kao ma. Mora biti jednako lukav i hrabar. Neka nam bogovi udijele milost da takav ovjek bude pred nama danas. Oba su brata stajala mirno dok je govorio, pripremajui se za ono to e doi. Sveenik je uhvatio prvu ipku i izvukao je iz eravice. Njegova se ruka ukoila i od hladnijega kraja za koji je drao. Stariji je prvi na redu, ree sveenik zurei u uaren vrak. Madok prui ruku i prihvati za ipku pri kraju. Oi su mu sjale od zlobe dok se okretao prema Cingetu. Hoemo li vidjeti koji je od nas dvojice blagoslovljen? proaptao je. Cingeto nije odgovorio, iako ga je oblijevao znoj. Madok je prinosio ipku sve blie i blie bratovim prsima dok plave dlake nisu poele cvrati isputajui snaan vonj. Zatim ju je poloio na kou i pritisnuo duboko u meso.

Cingetova su se plua ispraznila u velikom izdisaju zraka. Svaki mu se mii na tijelu ukoio od muke, ali nije kriknuo. Madok ga je pritiskivao eljezom dok se nije poelo hladiti i zatim se njegovo lice zategnulo kad ga je vratio u vatru. Cingeto pogleda dolje u sme nabor to se izdignuo iz njegove koe. Iz nabora je curila blijeda tekuina kad je on duboko udahnuo i umirio se. Bez rijei je izvukao drugu ipku a Madoku se poeo ubrzavati dah. Madok je zagunao kad ga je dodirnula kovina i u gnjevu je posegnuo za drugom ipkom u eravniku. Sveenik mu je prijekorno dotaknuo ruku i on ju je spustio niz bok, dok su mu se usta otvarala proputajui uman dah. Poinjala je vatrena kunja. Na kraju drugoga dana u planinama krevita staza poinjala se naginjati prema Galiji. Tu se Julije zaustavio, naslonivi se na stijenu. Kad je podignuo pogled, mogao je vidjeti zaravan visokoga prijevoja i bio je zapanjen to je ostala tako daleko iza njih. Svi su oajno eznuli za hranom i snom, i Julije je osjeao udnu jasnou vida, kao da su glad i vjetar izotrili njegova utila. Ispod njega se pruala Galija u tamnijem zelenilu nego to je mogao vjerovati da postoji. Osjeao je prostrana plua u prsnom kou i duboko je udisao od puke radosti to je iv na takvu mjestu. Brut se osjeao kao da itav ivot klipsa kroz planine. Njegova slaba noga zaboljela bi ga svaki put kad bi je opteretio, i da nije bilo konja na kojega se oslanjao, bio je siguran da bi odavno pao. Dok se centurija odmarala, on i Regul provlaili su se du kolone da izbiju na elo. Julije je uo kako njegovi ljudi kliu, bodrei nekoga. Okrenuo se da pogleda i nasmijeio se kad su njih dvojica odgovorila glasovima vojnika, trsei se da nastave koraanje. Snaga bratstva izmeu njegovih vojnika uvijek ga je iznova ispunjavala ponosom. Dok je Julije promatrao, Brut i Regul kiselo su se smjekali na zviduke i povike da bi se obojica glasno nasmijala kad je Regul na njih neto odgovorio. Julije opet vrati pogled na Galiju ispod njih. Izgledala je varljivo spokojna, gotovo kao da su mogli zakoraiti i spustiti se usred nje. Nadao se da e jednog dana putnik kroz prijevoje gledati dolje na gradove velike poput Rima. U daljini je lealo more koje ga je dozivalo, i on je zamislio flotu koja e preko njega prenijeti Desetu i Treu. Plemena e platiti poreze u zlatu i on e ga iskoristiti da vidi to lei iza zamagljenih bijelih klisura. Donijet e Rim na sam kraj svijeta, gdje ak ni Aleksandar nije bio prije njega. Brut doe do njega i Julije vidje tamne podonjake na njegovu licu. Penjanje je iscrpilo njegova prijatelja, ali inilo se da je pritom izgubio neto od hladnoe koju je bio ponio iz Rima. Kad su se njihove oi srele, Julije mu je glavom klimnuo prema zemlji to se prostirala pred njima. Jesi li ikada vidio ita ljepe? Brut uze bocu s vodom od Regula i nagnu je izmeu ispucalih usana. Jesmo li u utrci ili nismo? ree on. Ja te ne ekam.

Zateturao je niz padinu i Julije ga je promatrao s ljubavi. Regul je oklijevao pokraj Julija, ne znajui bi li trebao slijediti Bruta. Poi, budi uz njega, rekao je Julije. Ja u za vama nizbrdo. U hramu se osjeao snaan vonj mesa i vatre. Oba su ovjeka krvarila dok im je koa pucala pri svakom dodiru eljeza. Jedanaest su puta izdrali bol i Cingeto se sada svijao pokazujui bijele zube naspram koe, spreman za dvanaesti put. Pomno je promatrao brata. Kunja se jednako ticala duha i tijela, i svaki je od njih znao da e prestati tek kada jedan odbije ei drugoga. Kako se koja opeklina dodavala, obojica su znala da se moraju suoiti s barem jo jednom, i ta ih je spoznaja izjedala dok im se osipala snaga. Madok je oklijevao dok je stezao prste oko crna eljeza. Ako ga prinese svojem mlaem bratu, morat e podnijeti jo jedno prenje vlastite koe. Nije znao hoe li to moi izdrati, iako je u njemu jo bila jaka elja da vidi poniena Cingeta. Kunja je bila gorak ispit. Kroz valove patnje jedina im je utjeha bila misao da e za koji trenutak njihov muitelj osjetiti istu patnju. Pred takvim muenjem uruavala se odlunost i snaga, i Cingeto osjeti kako mu se naglo budi nada kad je njegov brat nastavio oklijevati. Otee li zbog okrutnosti u sebi, ili je napokon izgubio elju za uarenim ipkama? O bozi, dajte mi snage za jo jednu patnju, uo je kako Madok ape, i Cingeto je gotovo vrisnuo kad je kovina s crvenim vrkom ponovno izila iz plamena. Vidio je kako Madok podie ipku i sklopio oi od bolna iekivanja i straha. Cijelo se njegovo tijelo svaki put grilo u dodiru i uvijek je bio prisutan uas da sam ne e htjeti nastaviti kad doe red na njega. Duh je uvijek odreivao pobjednika u vatrenoj kunji, nikada tijelo, i sad je Cingeto razumio ono to mu nikada ne bi bilo jasno da sam nije iskusio. Kroz hram je odjeknuo zveket i Cingetove su se oi otvorile od zapanjenosti. Madok je bacio eljeznu ipku i sad je stajao pred njim, dok mu je izmueno lice poprimalo crte premorenosti. Dosta, mlai brate, rekao je Madok i gotovo pao. Cingeto je pruio ruku da ga pridri i trznuo se kad su ga zaboljele opekotine pri kretnji. Sveenik se nasmijeio od radosti kad su se dva ovjeka okrenula prema njemu. Ve je planirao to e upisati u povijest plemena. Jedanaest su uarenih ipaka izdrali arvernski knezovi! On se mogao sjetiti samo devet, ak je i slavni Ailpein izdrao samo sedam da bi postao kraljem prije tri stotine godina. Bio je to dobar znak i on je osjetio kako se u njegovoj nutrini raspruju neke crne slutnje. Jedan e postati kraljem a jedan e otii u tuinu, ree on glasno, ponavljajui to pred okupljenim obiteljima. Zatim iskorai prema Cingetu i poloi mu zlatan obru na elo i ogrlicu oko napetih ila na vratu. Ne, ree Cingeto gledajui brata. Ne elim te noas izgubiti, brate. Hoe li ostati i boriti se sa mnom protiv njih? Bit e mi potreban. Sveenik zinu prema njima od uasa. Ali zakon poe on.

Cingeto podie ruku, borei se protiv boli koja je prijetila da ga nadjaa. Potreban si mi, Madok. Hoe li me slijediti? Njegov se brat uspravi, trznuvi se dok mu se novi curak krvi slijevao niz prsi. Hou, brate. Hou. Onda moramo sazvati plemena. Julija prie podnoju stuba pred starom kuom Senata i strese se zbog prazna prostora koji se pruao iza njih. Miris dima jo se osjeao u zraku i lako je bilo zamisliti kako pobuna dopire i do toga mjesta. Ve se podizala nova zgrada i buku uurbane gomile pratilo je udaranje ekia i dovikivanje meu radnicima. Klodija se vrpoljila pokraj nje osjeajui se nervozno na velikom trgu. Eto, vidjela si tetu i izloila se opasnosti to nisi smjela. Grad nije nimalo siguran za mladu enu, ak ni sada. Julija je pogleda s prijezirom. Pa valjda vidi vojnike, zar ne? Pompej je zaveo red, tako je rekao Brut. Sad je zauzet sastancima i govorima. Moda je i zaboravio na mene. Govori besmislice, djevojko. Ne moe od njega oekivati da viri kroz tvoj prozor kao mladi. To ne ide uz njegov poloaj. Ipak, ako se nada da e me odvesti u postelju, morao bi pokazati malo zanimanja. Zar i ti ne misli tako? Klodija pogleda naokolo da vidi prislukuje li tko u gomili njihov razgovor. To nije dolina tema! Tvoja bi se majka posramila da te uje kako bestidno govori, ree ona i uhvati Juliju za lakat. Julija se strese i istrgnu ruku, uivajui u mogunosti da staru enu dovede u nepriliku. To jest, ako nije prestar za te stvari. Misli li da bi mogao biti? Prestani, djevojko, ili u te pljusnuti po tom smijeku na licu, psiknu Klodija na nju. Julija slegnu ramenima, zamiljajui Brutovu glatku kou na sebi. Znala je da ne smije Klodiji nita rei o noi u konjunici, ali sav njezin strah je bio ieznuo s prvim otrim bolom. Brut je bio njean s njom i ona je otkrila potajnu glad u kojoj e Pompej uivati kad je uzme za enu. Neki glas provali u njezine misli, i ona se trgnu s osjeajem krivnje. Jeste li se izgubile, dame? Izgledate prilino naputeno, stojei tako kraj ovih starih stuba. Prije nego to je Julija mogla odgovoriti, vidjela je kako se Klodija svija i priginje glavu. Iznenadna uslunost te starice bila je dovoljna da bolje pogleda ovjeka koji im se obratio. Po njegovoj togi vidjelo se da je plemenita, iako mu je iz dranja izbijalo prirodno samopouzdanje koje bi samo za sebe bilo dovoljno. Kosa mu blijeti od nauljena savrenstva,

primijeti Julija. On se nasmijeio zbog njezina pogleda, dopustivi svojim oima da joj se na kratak as spuste do grudi. Upravo idemo dalje, gospodine, ree Klodija brzo. Imamo sastanak s prijateljima. Prava teta, ree mladi promatrajui Julijinu figuru. Julija se tada zacrvenjela, odjednom svjesna da se prilino jednostavno obukla za taj izlet. Ako vai prijatelji ne e zamjeriti to ekaju, imam u blizinu kuicu gdje biste se mogle umiti i neto pojesti. Zamorno je hodati po ovom gradu ako nemate gdje poinuti. Dok je govorio, mladi je rukom istanano dodirnuo pojas i Julija je ula raspoznatljivo zveckanje kovanica. Klodija je pokuala da je odvue, ali ona se opirala, elei kazniti nehajnu drskost toga ovjeka. Nisi se predstavio, ree ona rairivi osmijeh. On se na te rijei poeo jo vie epiriti. Svetonije Prando. Ja sam senator, draga, ali ne provodim svako poslijepodne na poslu. ula sam to ime, ree Julija polako, iako ga se nije mogla sjetiti. Svetonije kimnu kao da je oekivao da e ga prepoznati. Nije vidio kako je Klodija problijedjela. Tvoj budui mu te sigurno eka, Julija, ree Klodija. Uspjela ju je odvui nekoliko koraka, ali Svetonije je poao za njima, ne elei je pustiti da tako lako ode. Uhvatio je Klodiju za ruku da ih zaustavi. Samo vodimo razgovor. U tome nema nikakve opasnosti. Jo jednom je zvecnuo kovanicama i Julija se gotovo glasno nasmijala na taj zvuk. Je li to ponuda da kupi moju pozornost, Svetonije? ree ona. On zaptrepta oima zbog njezine grubosti. Nastavljajui igru, on joj namignu. Zar tvojem muu ne bi bilo krivo? ree primiui se blie. U njegovim hladnim oima neto se u hipu promijenilo i Julija se namrtila. Pompej jo nije moj mu, Svetonije. Moda bi mu bilo krivo kad bih s tobom provela poslijepodne. to ti o tome misli? U prvi mah Svetonije nije razumio to je rekla. Tada ga je odjedanput spopala muna spoznaja i njegovo je lice porunjelo. Poznajem tvoga oca, djevojko, promrmljao je gotovo za sebe. Julija polagano podie glavu kao da joj se vratilo pamenje. Pomislila sam da mi je poznato ime! Oh da, ja te znam. Poela se bez upozorenja smijati i Svetonije se zajapurio od nemona gnjeva. Nije se usudio progovoriti.

Moj otac pria udesne prie o tebi, Svetonije. Trebao bi ih uti, zbilja bi trebao. Okrenula se prema Klodiji, zanemarujui preklinjanje u njezinim oima. Neko ga je strovalio u rupu u zemlji, je li tako? Sjeam se kako je to kazivao, Klodija. Bilo je jako zabavno. Svetonije se krto nasmijei. Bili smo tada veoma mladi. elim vam objema ugodan dan. Zar odlazi? Mislila sam da emo poi u tvoju kuu da neto pojedemo. Moda drugi put, odgovori on. Oi su mu iskakale iz glave od srdbe kad mu je Julija prila blie. Budi oprezan dok ide, senatore. Lopovi e uti zveckanje tvojih kovanica. I ja sam ih ula. Prisilila se da joj lice poprimi ozbiljan izraz dok je on plamtio od gnjeva. Mora prenijeti moje pozdrave majci kad je sljedei put vidi, ree on odjednom, obliznuvi jezikom donju usnu. U njegovu je pogledu bilo neto duboko neugodno. Ona je umrla, odvrati Julija. Poinjala je aliti to je uope zapoela taj razgovor. Oh, da. Bilo je strano, ree Svetonije, ali njegove su rijei postale isprazne zbog zlurada smijeka koji nije mogao prikriti. Ukoeno se naklonio i otiao preko Foruma ostavivi ih same. Kad je napokon pogledala Klodiju, podignula je obrve. Mislim da smo ga uzrujale, ree ona dok joj se vraala veselost. Ti si opasnost za samu sebe, odbrusi Klodija. to se prije uda za Pompeja, to bolje. Nadam se samo da je dovoljno svjestan da te istue kad ti to bude potrebno. Julija prui ruku i pomilova Klodiju po licu. Neka se samo usudi. Moj bi mu otac oderao kou. Bez ikakva upozorenja Klodija joj dade estoku pljusku. Zaprepatena Julija pritisnu prstima obraz. Starica se sva tresla, ali nije se kajala. ivot je tei nego to misli, djevojko. Uvijek je bio. Arvernski se kralj nagnuo prema vjetru i zatvorio vrata dvorane, ostavljajui iza sebe iznenadan pritisak u uima i snjeni nanos na podu kraj nogu. Okrenuo se prema ljudima koji su se okupili na njegovu rije, meu njima i predstavnici najstarijih plemena u Galiji. Tu su bili Senonci i Kadurani, Piktonci i Turonci, te desetine drugih. Neki su od njih bili rimski podanici, drugi su predstavljali tek ulomke nekadanje svoje moi, jer su im vojske bile prodane u ropstvo a krda stoke oteta za hranu legijama. Heduanac Morben odbio je njegov poziv, ali drugi su od njega oekivali da preuzme vodstvo. Skupa su mogli podignuti vojsku koja e slomiti rimsku vladavinu u njihovoj zemlji, i Cingeto gotovo da nije osjeao zimsku hladnou dok je promatrao orlovske izraze na njihovim licima.

Hoete li sluati moje zapovijedi? upita ih blago. Znao je da hoe, inae ne bi putovali kroz zimu da dou k njemu. Ljudi su ustajali jedan po jedan i prisezali da e ga poduprijeti skupa sa svojim ratnicima. Premda nisu moda osjeali osobitu ljubav prema Arvernjanima, godine ratovanja prinudile su ih da s njim pregovaraju. Ostanu li sami, svi e pasti, ali pod jednim voom, jednim vrhovnim kraljem, mogu izbaciti zavojevae iz Galije. Cingeto je sam preuzeo tu ulogu i oni su ga u svojem oajnom poloaju prihvatili. Za sada, kaem vam da ekate i pripremate se. Kujte maeve i oklope. Spremajte zalihe ita i solite dio svakog vola kojega zakoljete za pleme. Ne emo ponoviti pogrjeke iz prijanjih godina i troiti snagu u uzaludnim juriima. Kad krenemo, krenut emo kao jedan, i to samo dok Rimljani budu rastegnuti i slabi. Tada e vidjeti da se Galija ne moe oteti od njezina naroda. Recite svojim ratnicima da e stupati pod vrhovnim kraljem, udrueni kao neko prije tisuu godina, kad nam se nita na svijetu nije moglo oduprijeti. Naa povijest nam kae da smo bili jedan narod, gortaci na konjima. Na jezik nam pokazuje da smo braa koja su prevalila isti put. Stajao je pred njima kao moan lik. Nijedan kralj nije skidao pogleda s njegova estoka izraza na licu. Madok je stajao kraj njega, i svi su znali da je on svojem mlaem bratu prepustio da preuzme krunu njihova oca. Cingetove su se rijei obraale odanosti koja je bila starija od trenutnih veza meu plemenima, i oni su osjeali kako im se ubrzava bilo od pomisli na ponovno ujedinjenje starih naroda. Od ovoga dana prestaju sve plemenske razmirice. Neka nijedan Gal ne ubije svoga sunarodnjaka jer e nam svaki ma biti potreban protiv neprijatelja. Kad se pojavi nesuglasica, posluite se mojim imenom, ree blago Cingeto. Recite im da ih Vercingetoriks poziva pod oruje.

39. POGLAVLJE
Julije je stajao s rukom ovijenom oko visoke pramane statve na galiji, ispunjen sve jaim nestrpljenjem dok je bijela obala izrastala pred njegovim oima. Izvukao je pouke iz katastrofalna iskustva prvoga pohoda, i ovoga puta izabrao je najbolje vrijeme za prijelaz. Flota koja je svojim dugakim veslima stvarala pjenu na moru oko njega bila je stotinu puta vea od prve, i stajala ga je do posljednjeg novia i naklonosti to ih je stekao u Galiji. Smanjio je uvelike obranu radi toga prekomorskog udara, ali britanske bijele klisure bile su njegov prvi neuspjeh i nije mogao dopustiti da mu se to ponovi.

Teko je bilo zaboraviti zakrvavljenu vodu kad su se njegove galije nasukale u pijesku i doivjele propast. Ona prva no kad su ih u vodi napala plemena modre koe ostala je uareno utisnuta u njegovu pamenju. vre je stisnuo drvo kad se sjetio kako se Deseta morala iskrcavati kroz pobjesnjelo more po mraku. Previe ih je ostalo plutajui potrbuke, i morske su ptice na njih slijetale dok im je more ljuljalo i prevrtalo tjelesa. Bez obzira na to kako gledao na ona tri tjedna, doivio je pravu katastrofu. Svaki dan je pljutala hladna kia sa zasljepljujuom snagom. Ljudi koji su se probili kroz pokolj pri iskrcavanju bili su blii oajanju nego to ih je ikada vidio. Danima nisu znali je li ijedna galija nadivjela oluju. Iako je Julije pred ljudima skrivao olakanje, nikada nije bio zahvalniji nego kad je vidio kako njegove ugruhane galije doplovljuju u pristanite. Njegove su se legije srano borile protiv plemena modre koe, iako je Julije ve tada znao da ne e moi opstati bez opskrbnih galija. Prihvatio je predaju njihova poglavice Komija, ali njegove su misli ve bludjele iduim proljeem. Pouke te krevite obale dobro su nauene. Sa svih je strana Julije mogao uti povike brodskih zapovjednika koji su odreivali ritam veslanja. Vodena praina prskala ga je dok se pramac dizao i padao, i on se nagnuo preko ruba zurei u obalu ne bi li ugledao obojene ratnike. Ovaj put ne e biti povratka. Dokle god je mogao vidjeti u svim pravcima njegove su galije sjekle valove. Stotine brodova koje je izmolio i platio i unajmio da opet prevezu itavih pet legija na otok. U pregradcima na uzdignutim palubama bile su dvije tisue konja da pometu obojena plemena. Drhtei vie od uspomena nego od hladnoe, Julije je vidio kako se redovi ratnika pojavljuju na klisurama, ali ovaj put ih je prezirao. Neka samo gledaju kako najvea flota to ju je svijet ikada upoznao stie na njihove ale. Neka vide. U valovima nije bilo nimalo bijesa ili moi to ih je prole godine iskusio. Na vrhuncu ljeta more je jedva ljuljalo teke galije, i Julije je sluao rogove koji su se oglasili du itave crte. Sputeni su amci i Deseta je krenula prva. Julije skoi preko ograde u vodu i nije mogao vjerovati da su dospjeli na isti komad obale. Vidio je kako ljudi vuku amce uz ljunak, izvan dosega oluja. Svuda oko njega razlijevala se uurbana energija koju je godinama poznavao. Izdavale su se naredbe, skupljali su se na hrpe omoti i oruje dok su uspostavljali obrambeni krug i dugakim bronanim rogovima dozivali sljedee postrojbe. Julije je drhtao dok ga je mokri plat ibao po koi. Popeo se uz obalu i pogleda iza sebe na more, pokazujui zube. Nadao se da obojeni Britanci promatraju vojsku koja e presjei njihovu zemlju. U prebacivanju toliko ljudi s amaca na kopno morale su se oekivati ozljede i pogrjeke. Jedno se malo plovilo prevrnulo kad su se njegovi putnici pokuali iskrcati, i svojom teinom zgnjeilo je nogu niem asniku. Prilian je broj omota i kopalja ispao u more i njihovi su ih vlasnici morali izvlaiti, tjerani glasnim psovkama asnika. Jednoruki se Renije poskliznuo kad je zakoraio izvan amca i nestao pod vodom unato rukama koje su ga dograbile. Rikao je od gnuanja dok su ga izvlaili. Unato svim tekoama, iskrcavanje tolikoga mnotva bez gubitka ijednog ivota bilo je samo po sebi pothvat, i kad se sunce sputalo prema horizontu,

Deseta je poploavala tlo za svoj prvi neprijateljski tabor, zaprjeujui put dolje prema obali dok jo budu ranjivi. Nisu vidjeli nijedan drugi znak plemen koja su onako estoko branila svoju zemlju prije godinu dana. Nakon poetnih pojavljivanja na klisurama, Britanci su se bili povukli. Julije se smijeio pri pomisli na pometnju koja je zavladala u njihovim taborima i selima pitajui se to je s Komijem, kraljem junih brda. Mogao je samo zamisliti kako se Komije osjeao kad je prvi put ugledao njegove legije i poslao svoje borce modre koe dolje k moru da ih odbace. S jezom se sjetio golemih pasa koji su se s njima borili i podnosili po desetak rana prije nego to bi pali. ak ni oni nisu bili dovoljni da potuku veterane iz Galije. Komije se predao kad su se legije popele na sipine i stigle na polja iza njih, satirui modre ratnike pred sobom. Kralj je bio zadrao dostojanstvo kad je stupio u pokretni logor na alu da ponudi svoj ma. Straari su ga htjeli zadrati, ali Julije mu je mahnuo da ue, dok mu je srce lupalo. Sjeao se strahopotovanja koje je osjetio kad je napokon govorio s ljudima koji su bili tek mit u Rimu. Ali usprkos njihovu divljem izgledu, Julije je otkrio da ta plemena razumiju jednostavni galski govor koji je s mukom bio nauio. Preko vode, ribari vas nazivaju Pretani, obojeni, rekao je tada Julije, hvatajui se lagano za ma. Koje ime vi imate za njih? Modri kralj je pogledao svoju pratnju i slegnuo ramenima. Mi o njima ne mislimo mnogo, odgovorio je. Julije se nasmijeio na te uspomene. Nadao se da je Komije preivio godinu dok ga nije bilo tu. Kad je utvren poloaj na obali, Brut je doveo svoju Treu galsku da podupre Desetu, a Marko Antonije je sa svojima poveavao broj Rimljana na povienoj obali, i svaka je kohorta titila sljedeu dok su odmjereno napredovali u unutranjost. Kad je pala prva no, galije su se povukle u dublje vode gdje ih nita nije moglo iznenaditi, a legije su bile zaposlene izgradnjom utvrenja. Nakon godina provedenih u Galiji, prihvaali su se poznata posla sa smirenom djelotvornosti. Extraordinarii su vrvjeli uz rubove poloaja, spremni dignuti uzbunu i zadrati napad dok se ne oblikuju etvorine. Bedemi od iskopane zemlje i posjeenih stabala podizali su se lako zbog dugogodinjeg iskustva, i dok su se zvijezde i mjesec gibali prema ponoi, utvrenja su bila gotova i spremno ekala dan. Julije je sazvao vijee kad se prva topla hrana dijelila onima koji su za nju tako teko radili. Prihvatio je tanjur kuhana povra i pomirisao ga sa zadovoljstvom pod pogledima legionara. Oni su se smijeili dok ga je kuao prolazei izmeu njih i zaustavljajui se da kae koju rije svakom ovjeku s ijim bi se pogledom susreo. Beriko je bio ostavljen u Galiji, imao je samo svoju legiju i neredovite vojnike da pokriva golem teritorij. Ariminski general bio je iskusan vojnik koji ne e izloiti opasnosti ljude kojima zapovijeda, ali Brut je bio zapanjen zbog rizika to ostavljaju tako malobrojnu vojsku da nadzire Galiju dok oni budu odsutni. Julije je strpljivo izdrao njegove prosvjede i zatim nastavio provoditi svoj naum. Brut nije sudjelovao u njegovu prvom iskrcavanju kad je oluja otpuhala galije na puinu. On nije mogao razumjeti Julijevu potrebu da drugo iskrcavanje

bude strahovit udarac. On nije vidio kako more postaje krvavo i nije gledao kako legionari padaju pod naletima modrih ratnika i njihovih udovinih pasa. Ove e godine, Julije se zakleo, Britanci prignuti pred njim koljeno ili e biti zgaeni. Ima ljude i brodove. Ima povoljno vrijeme i jaku volju. Dok je ulazio u bakljama osvijetljenu unutranjost zapovjednog atora, odloio je zdjelu sa hranom da se ohladi. Nije mogao jesti dok ga je iznutra trgala napetost. Rim je bio daleko poput sna i bilo je trenutaka kad je Julije mogao samo odmahivati glavom od uenja to se toliko udaljio od svoga grada. Kad bi samo Marije ili njegov otac bili tu da sve to podijele s njim. Marije bi razumio njegovo zadovoljstvo. I sam je bio dovoljno duboko prodro u Afriku da bi znao. Njegovi su se vijenici okupili po dvojica-trojica i Julije je svladao osjeaje da bi ih slubeno pozdravio. Naredio je da im se donese hrana i ekao je dok su jeli, drei ruke na leima i promatrajui s ulaza nono nebo. Dao je da se naine grubi zemljovidi nakon prvog iskrcavanja da im pokae sjever, i izviai koji su ih nacrtali izjahat e da procijene snagu onih s kojima e se suoiti. Julije je jedva ekao da ugleda prve trake zore. Vijesti o floti brzo su se irile. Kad je sva silina osvajakoga pohoda postala oevidna, Komije je potrgao planove koje je bio napravio za obranu obale. Nije bilo nikakve sumnje to namjerava toliko sila i nikakvih izgleda da bi im se Trinobanti mogli oduprijeti. Povukli su se natrag u lanac brdskih utvrda dvanaest milja duboko u kopnu, i Komije je razaslao glasnike svim plemenima oko sebe. Pozvao je Cenimagne i Ankalite. Pozvao je Segonane i Bibroane, i oni su mu se od straha pridruili. Nijedan iv ovjek nikada nije vidio toliko velik skup neprijatelja, a znali su koliko je Trinobanata poginulo godinu dana prije protiv manjega broja tuinaca. Prva je no protekla u prepirkama dok im je Komije nastojao potedjeti ivote. Vi se niste proli put s njima borili! rekao je voama. Bilo ih je tek nekoliko tisua i slomili su nas. Protiv vojske koju su sada doveli nemamo nikakva izbora. Moramo ih podnositi kao to podnosimo zimu. To je jedini nain da se nadivi njihov prolazak. Komije je vidio srdbu na licima ljudi ispred sebe. Ankalitski voa Beran ustade i blijedi Komije suoi se s njim pomiren sa sudbinom, pogaajui njegove rijei prije nego to su bile izreene. Katuvelauni kau da e se boriti. Prihvatit e sve nas kao brau po mau pod vodstvom svoga kralja. To je svakako bolje nego da mirujemo i ekamo da nas jedne po jedne svladaju. Komije uzdahnu. Bila mu je poznata ponuda njihova mladoga kralja Kasivelauna i ona je u njemu probudila elju da pljune. inilo se da tu nijedan ovjek ne razumije razinu opasnosti od vojske koja se iskrcala na njihovu obalu. Bilo ih je beskrajno mnogo i Komije je sumnjao da bi se mogli odbaciti u more ak i kad bi svaki ovjek u zemlji uzeo oruje protiv njih. Katuvelaunskoga je kralja zasljepljivalo vlastito astohleplje da vodi plemena, a Komije nije htio sudjelovati u toj ludosti. Kasivelaun e to nauiti na jedini mogui nain, kao Komije prije njega. Ali za druge je jo bilo nade.

Neka Kasivelaun okuplja plemena pod svojim zastavama. To ne e biti dovoljno, ak ni skupa s nama. Reci mi, Berane, koliko ljudi moe odvojiti od svojih usjeva i stada da se bore? Beran se na to pitanje pomaknu s nelagodom, ali zatim slegnu ramenima. Dvanaest stotina, moda. Manje od toga, ako neke zadrim da brane ene i djecu. Svi su redom dodavali brojke pod strogim Komijevim pogledom. Onda, kad sve zbrojimo izmeu sebe, moda moemo skupiti osam tisua ratnika. Kasivelaun ima tri tisue i plemena oko njega mogu dovesti u rat jo est, ako svi pristanu poi pod njegovim vodstvom. Sedamnaest tisua, dakle, a protiv nas moji su ljudi izbrojili ak dvadeset pet tisua, te jo mnotvo konjanika. Upoznao sam i gore od toga, ree Beran sa smijekom. Komije ga presijee pogledom. Ne, nisi. Ja sam izgubio tri tisue najboljih boraca protiv njih na alima i u ititima. Tvrdi su to ljudi, prijatelji moji, ali ne mogu nama vladati preko mora. Nikada to nikomu nije polo za rukom. Moramo ih izdrati dok ih zima ne poalje natrag. Oni ve znaju to oluje mogu uiniti njihovim brodovima. Teko e biti zatraiti od mojih ljudi da odloe maeve, ree Beran. Bit e ih mnogo koji e htjeti pristupiti Kasivelaunu. Onda ih pusti! viknu Komije, izgubivi napokon strpljenje. Pusti svakoga koji eli umrijeti neka se pridrui Kasivelaunu i ratuje. Svi e biti uniteni. Srdito je protrljao korijen nosa. Ja moram najprije misliti na Trinobante, bez obzira na ono to odluite. Sada nas je prilino malo ostalo, ali ak i da imam mnotvo ljudi, priekao bih da vidim kako e Kasivelaun proi u bitci. Ako je njihov kralj toliko gladan da nas sve povede, neka pokae kako je dovoljno jak da to uini. Ljudi se se meusobno pogledali traei dogovor. Njima je duh suradnje bio nepoznat nain razmiljanja, ali nita vie nije bilo normalno otkad su toga jutra ugledali flotu. Prvi je progovorio Beran. Ti nisi kukavica, Komije. Zbog toga sam te sasluao. Priekat u da vidim kako Kasivelaun prolazi u prvim okrajima. Ako mogne pustiti krv tim doljacima, pridruit u mu se do kraja. Ne elim stajati sa strane pognute glave dok oni ubijaju moj narod. To bi mi preteko bilo. Jo tee bi bilo vidjeti razorene tvoje hramove i Ankalite pretvorene u prah i pepeo, odbrusi Komije, odmahujui glavom. Uini to misli da je pravo. Trinobanti ne e sudjelovati u tome. Ne rekavi nita vie, Komije izjuri iz niske prostorije i ostavi ih same. Beran je namrteno gledao kako Komije odlazi. Ima li on pravo? upitao je. Isto je pitanje bilo svima njima na pameti kad im se Beran obratio. Neka se s njima sukobe Katuvelauni s ratnicima koje mogu okupiti. Moji e izviai sve promatrati, pa ako reknu da se ti Rimljani mogu potui, i ja u krenuti.

Bibroani e biti s tobom, ree njihov ovjek. Ostali su pridodali svoje glasove i Beran se nasmijeio. Razumio je zato je Kasivelaun htio okupiti plemena pod svojim vodstvom. Ljudi u toj prostoriji mogu izvesti gotovo osam tisua ratnika na bojno polje. Kakav bi to prizor bio. Beran je jedva mogao zamisliti toliko ljudi na okupu. Julije je stigao do Trinobanata i njihovih brdskih utvrda dvanaest milja daleko od obale. um i miris mora ostao je daleko iza njegovih kolona, i legionari koji su gledali u budunost zadovoljno su mrmljali dok su mimoilazili itna polja i obraene vinograde iz kojih su u prolazu trgali kiselo bijelo groe. Tu su rasle divlje jabuke, i na vruini kasnog ljeta Juliju je bilo drago vidjeti da je zemlja vrijedna osvajanja. Obala je malo pokazivala kakva ih polja ekaju, ali njegove su oi neprekidno traile crne oiljke od rudnika. Britanci su Rimu bili obeali kositar i zlato, a Julije je znao da bez njih nikada ne e udovoljiti senatorskoj pohlepi. Legije su se otegnule miljama, odijeljene meusobno tekim kolima s opremom. Imali su namirnica za mjesec dana te alat i sredstva za prelaenje rijeka i graenje mostova, ak i za podizanje cijeloga grada. Julije nita nije preputao sluaju u drugom pohodu na bijele klisure. Dao je znak trubaima da oglase zastanak i promatrao kako dugake kolone odgovaraju dok su se njihove postrojbe vjeto razmicale na rub njegova vidnog polja prelazei iz kolona u obrambene poloaje. Julije kimnu sam sebi od zadovoljstva. To je nain kako Rim treba ratovati. Brdske su se utvrde pruale u neravnoj crti preko cijeloga kraja, i svaka je bila vrsta graevina od drveta i kamena na hrptu otro uzdignuta zemljita. Rijeka obiljeena na njegovim zemljovidima kao Sturr tekla je ispod njih i Julije je poslao vodonoe da ponu dugotrajno obnavljanje legijskih zaliha. Jo nije bila nastupila nestaica, ali Galija ga je nauila da nikada ne propusti uzeti vodu ili hranu. Njegovi su zemljovidi zavravali na toj rijeci, i to je moda bio posljednji izvor pitke vode dok ne stignu do Tamezisa, crne rijeke ezdeset milja daleko od obale. Ako uope postoji. Julije pozva Bruta i Oktavijana i odijeli kohortu veterana iz Desete legije da se primaknu utvrdama. Dok je izdavao nareenja, vidio je krni Cirov lik kako se kroz redove probija prema njemu. Julije se osmjehnu zbog zabrinuta izraza na gorostasovu licu i odgovori na pitanje prije nego to je moglo biti postavljeno. Vrlo dobro, Ciro. Pridrui nam se, doviknuo mu je. Julije je promatrao kako olakanje preplavljuje lice divovskog vojnika. Cirova ga je odanost jo mogla ganuti. Oklopi Desete legije blistali su bolno dok je Julije preko njih prelazio pogledom, i ponovno je osjetio kako ga ispunjava snano uzbuenje. U svakom trenutku britanska vojska moe se pojaviti da udari na njih, ali nita nije bilo neprimjereno u savrenim redovima vojnika i asnika. Legije su bile spremne i dijelak Julijeva vlastitog samopouzdanja zrcalio se na njihovim licima. Julije je uo ptije krianje u istom zraku iznad sebe dok je polagano jahao uz padinu prema najveoj utvrdi. Poinjao je uoavati obrambene pojedinosti i planirati kako da ih razori ako se neprijatelji ne htjednu predati. Zidovi su bili dobro izgraeni i svaka sila u napadu morala bi se suoiti s kiom hitaca odozgor dok bi juriali na vrata. Julije je zamiljao razmjere udarnog ovna koji bi bio potreban da se slome tako teka debla i odgovor mu se nije svidio. Vidio je crne glave poredane na visokim bedemima i uspravio se u sedlu, svjestan da ga promatraju i procjenjuju.

Iz utvrde su se uli povici i jeka rogova. Julije se ukoio kad su se glavna vrata otvorila. Trei su redovi ispred njega trgnuli maeve bez zapovijedi jer su svi legionari oekivali da e na njih juriati neprijatelji s uasnom vikom. To bi Julije uinio da je bio na brijegu, pa je vrsto stisnuo uzdu kad se otkrila tamna nutrina utvrde. Nikakvi ratnici nisu pokuljali van. Umjesto njih malena skupina ljudi stajala je u zaklonu i jedan je od njih podignuo ruku u znak pozdrava. Julije zapovijedi kohorti da zadjenu maeve ne bi li malo popustila opa napetost. Oktavijan je podbo konja da krene korakom ispred Julija i osvrnuo se na vojskovou. Pusti mene da prvi uvedem pedesetoricu, gospodine. Ako je zamka, mi emo ih nagnati da se pokau. Julije milo pogleda svoga mlaeg roaka, ne videi ni traga straha ili oklijevanja u njegovim mirnim oima. Ako je zamka, oni koji prvi uu u utvrdu bit e ubijeni, i Juliju je bilo drago da ovjek njegove krvi pokazuje takvu hrabrost pred vojnicima. Vrlo dobro, Oktavijane. Ui i pridri vrata za mene, odgovori on smijeei se. Oktavijan izdade otre zapovijedi ratnicima u prvih pet redova i oni pojurie posljednjim dijelom razmaka do utvrde. Julije je promatrao kako e se drati Britanci i bio je razoaran kad je vidio da stoje ne pokazujui nikakva straha. Oktavijan podbode konja da brim kasom proe kroz kapiju i Julije je mogao vidjeti kako njegov oklop blista u glavnom dvoritu kad se okrenuo i pojahao natrag. Kad je Julije doveo ostatak kohorte gore, Oktavijan je sjahao i brza razmjena pogleda bila je dovoljna da se Julije razvedri. Bio je to nepotreban oprez, ali Julije je u Galiji nauio to znai riskirati. Bilo je sluajeva kad nije preostajalo nita drugo nego juriati i nadati se, ali to se rijetko dogaalo. Julije je otkrio da to vie razmilja i planira to manje ima prigoda kad mora ovisiti o pukoj snazi i disciplini svojih ljudi. Julije sjaha im je minuo kapiju. Ljudi koji su ga ekali bili su mu uglavnom nepoznati, ali ugledao je meu njima Komija i zagrlio ga. Bila je to isto formalna gesta radi ratnika koji su to promatrali u utvrdi. Moda su oba ovjeka znala da je samo veliina rimske vojske iskovala prividno prijateljstvo meu njima, ali nije bilo vano. Drago mi je to te vidim ovdje, Komije, rekao je Julije. Moji su uhode mislili da je ovo jo zemlja Trinobanata, ali nisu bili sigurni. Govorio je brzo i teno, tako da je Komije podignuo obrve od iznenaenja. Julije se nasmijeio kao da to nije nita i nastavio. Tko su ovi drugi? Komije mu predstavi plemenske voe i Julije ih sve pozdravi, pamtei njihova imena i lica i potpuno uivajui u njihovoj nelagodi. Dobro doao u zemlju Trinobanata, rekao na naposljetku Komije. Ako tvoji ljudi priekaju, naredit u da se iznese hrana i pie. Hoe li ui? Julije bolje pogleda ovjeka i upita se moe li Oktavijanova sumnja jo postati stvarnost. Osjeao je da ga domain stavlja na kunju i napokon je odbacio opreznost.

Oktavijane, Brute Ciro, sa mnom. Pokai mi put, Komije, i ostavi otvorena vrata, ako nema nita protiv toga. Prevru je dan da bi se zaprijeio pristup povjetarcu. Komije ga je hladno pogledao i Julije se nasmijeio. Tu je bio centurion Regul i s njim je Julije posljednjim govorio prije nego to e ui za Britancima unutra. ekaj me jednu strau dok se ne vratim. Zna to se mora uiniti ako me do tada ne vidi. Regul smrknuto kimnu i Julije vidje da nije uzalud troio rijei na Komija jer mu je lice otvrdnulo. inilo se da je utvrda vea nego to je izgledalo na putu uz brijeg. Komije je poveo etiri Rimljanina i ostale Britance kroz dvorite, i Julije nije podignuo pogled kad je uo struganje nogu trinobantskih ratnika koji su se naginjali da ih vide. Nije ih htio poastiti pokazujui da ih je uo, iako se Ciro najeio kad je zirnuo na gornje razine utvrde. Komije ih je sve uveo u dugaku nisku prostoriju sagraenu od tekih greda boje meda. Julije je pogledao oko sebe koplja i maeve to se krasili zidove i znao je da se nalazi u Komijevoj komori za vijeanje. Stol i klupe pokazivali su gdje Komije zasjeda sa svojim ljudima, a na dalekom kraju bilo je svetite i pramen srebrnasta dima dizao se ispred kamenog lica ugraena u zid. Komije sjede na elo stola a Julije se bez razmiljanja pomaknu daleko na suelno mjesto. Rimljanima je bilo prirodno da zauzmu jedan kraj dok Britanci budu na drugom, i kad su posjeli Julije je strpljivo ekao da Komije pone govoriti. Bio je ieznuo osjeaj opasnosti. Komije je znao bolje nego itko drugi da e legije pretvoriti utvrde u prah i pepeo ako se Julije ne pojavi, a Julije je bio siguran da e ta prijetnja sprijeiti svaki pokuaj da ga zadre ili ubiju. Ne bude li tako, pomislio je, Britanci e se iznenaditi videi divljatvo koje e slijediti. Brut i Oktavijan toliko su nadmaivali obine maevatelje da su njihova brzina i vjetina izgledale poput arolija, dok je jedan Cirov udarac mogao slomiti gotovo svaiji vrat. Komije proisti grlo. Trinobanti nisu zaboravili prologodinji savez. Cenimagni, Ankaliti, Bibroani i Segonani pristali su potivati taj mir. Hoe li ti odrati svoju rije? Hou, odgovoro je Julije. Ako ovi ljudi izjave da su moji saveznici, ne u ih uznemirivati osim to u uzeti taoce i odreene dabine. Ostala e plemena vidjeti da se nemaju ega bojati od mene ako se urazume. Vi ete im biti moj primjer. Dok je to govorio, Julije je gledao ukrug oko stola, ali Britanci nisu pokazivali nikakvih znakova. Na Komiju se primjeivalo olakanje i Julije se opustio na sjedalu da nastavi pregovore. Kad je Julije napokon iziao iz komore za vijeanje, Britanci su se poredali du visokih bedema da ga vide kako odlazi, dok im se na blijedim licima jasno vidjela napetost. Regul je pozorno bdio dok je njegov vojskovoa podizao ruku na pozdrav. Kohorta se okrenula na mjestu i poela marirati niz brijeg prema legijama koje su ekale. S te visine moglo se vidjeti dokle se prostire osvajaka vojska, i Regul je sa smijekom pomiljao kako bi dobro bilo da svaka bitka tako lagano proe.

Dok se kohorta utapala u glavninu ljudstva, Julije je poslao glasnika da mu dovede Marka Antonija. Trebala je itava ura da stigne general, i Julije je otro koraao izmeu tihih redova vojnika da ga pozdravi. Ja idem na sjever, ali ne mogu ostaviti ove utvrde iza lea, ree Julije dok je Marko Antonije sjahivao i pozdravljao. Ti e ostati ovdje sa svojom legijom i prihvatiti taoce koje budu poslali. Ne e ih izazivati na bitku, ali ako se naoruaju, razorit e ih do temelja. Razumije li moje zapovijedi? Marko Antonije pogleda utvrde koje su se uzdizale iznad njihova poloaja. inilo se da je povjetarac ojaao i on se iznenada strese. Nije to bio lagan zadatak, ali njemu je preostajalo samo da pozdravi. Razumijem, gospodine. Marko Antonije je promatrao slavne legije iz svoje domovine koje su krenule s takvim topotom i grmljavinom da se pod njima treslo tlo. Povjetarac je i dalje jaao i tamni su oblaci brzo stizali sa zapada. Kad su se poeli uzdizati prvi bedemi rimskoga tabora, teka je kia ve pretvarala tlo u kaljuu. Kad je vidio da je podignut njegov ator, Marko Antonije se upitao koliko e dugo ostati da uva saveznike u njihovim suhim, toplim utvrdama. Te je noi ljetna oluja zahvatila obalu. etrdeset rimskih galija ostalo je bez vesala i jarbola dok su ih valovi bacali na hridine i razbijali. Mnogo vie njih izgubilo je sidra i otplutalo na puinu, ljuljajui se i poskakujui u tami. Od same njihove brojnosti nastala je no uasa, s oajnim posadama koje su se naginjale preko bokova s kolcima u rukama da jedni druge odbacuju prije nego to se meusobno razbiju. Stotine su ljudi izgubile ivote u sudarima ili zbog utapanja, i kad se prije zore vjetar ublaio, bila je to okljatrena flota koja je hramala prema ljunkovitom alu. Oni koji su proivjeli krvavo divljatvo prvog iskrcavanja jauknuli su od uasa videi tamnu koru tjelesa i drvlja du obale. U zoru su preostali asnici poeli uspostavljati red. Galije su povezane i metalni komadi opsadnih strojeva baeni su u more kao privremena sidra da ih dre na mjestu. Mnoge amce za iskrcavanje otplavili su valovi s paluba, a preostali su proveli jutro plovei od broda do broda da bi im podijelili zalihe pitke vode i orue. Mrana potpalublja triju galija bila su puna ranjenika i njihovi su se krici mogli uti iznad hujanja vjetra. Nakon jela rimski su kapetani raspravljali o svojem poloaju i neki su glasovali za povratak u Galiju bez odgaanja. Oni koji su dobro poznavali Julija nisu za to htjeli ni uti i odbijali su spustiti vesla u vodu dok ne dobiju njegove zapovijedi. Zbog njihova otpora poslani su glasnici na kopno i flota je ekala. Marko Antonije ih je prvi primio kad su stigli do tabora. Nekoliko milja daleko od mora nevrijeme je bilo izgubilo veliku snagu i on je doivio tek malo jau oluju, iako su ga vie puta probudile treperave munje. Proitao je izvjea o tetama i podlegao uasu prije nego to je mogao zagospodariti uzvrtloenim mislima. Julije nije bio predvidio da bi oluja mogla unititi flotu, ali da je bio tu, izdao bi neke zapovijedi. Galije se nisu mogle prepustiti vjetrovima da ih pretvore u naplavine dok traje pohod.

Marko Antonije otvori usta da im naredi povratak u Galiju, ali pomisao na Julijev gnjev zaustavila je njegove rijei. Ovdje imam pet tisua ljudi, rekao je dok mu se raala ideja. S konopima i momadima mogli bismo odvui jednu po jednu galiju i za njih izgraditi zaklonjenu luku. Ja sam jedva osjetio oluju, ali ne bismo morali ii toliko daleko od obale. Pola milje i zatitni nasip sauvat e flotu da bude spremna kad se Cezar vrati. Glasnici su ga tupo gledali. Gospodine, ree jedan od njih, tu su stotine brodova. Ako bismo izveli i robovske posade da budu radna snaga, trebali bi nam itavi mjeseci da ih odvuemo. Marko Antonije se krto nasmijei. Robovske e posade biti odgovorne za svoje brodove. Imamo konope i ljude da to uine. Mislim da e dva tjedna biti dovoljna, a poslije toga oluje mogu puhati koliko ih je volja. Rimski general otprati pomorce iz svoga atora i sazva asnike. Stalno mu se po glavi motalo pitanje je li itko prije njega pokuao uiniti neto slino. Nikada nije o tome nita uo, iako je svaka luka imala jedan ili dva raspremljena broda na suhom. To je zapravo produetak istoga zadatka, je li tako? S tom su se milju rasprivale njegove sumnje dok se gubio u proraunavanju. Kad su njegovi asnici bili spremni da ga sasluaju, Marko Antonije je za njih imao itav niz nareenja.

40. POGLAVLJE
Slinost s Galima bila je zapanjujua kad je Julije zapovjedio svojim legijama da krenu u napad. Britanska plemena u unutranjosti nisu marila za modru kou, ali dijelila su neka pradavna imena koja je Julije prvi put uo u Galiji. Njihovi su uhode javljali o plemenu na zapadu koje se naziva Belgijanima, moda od istog roda kojeg su unitili s druge strane mora. Dugaak vijenac brda tvorio je greben uz koji su se legije penjale suoavajui se sa strijelama i kopljima. Rimski su titovi za njih bili neprobojni i napredovanje je bilo neumoljivo. Legionari su se znojili vukui teke baliste uzbrdo, ali one su pokazale svoju vrijednost kad su Britanci pokuali obraniti visoravan i nauili potivati velike ratne strojeve. Nisu se imali ime oduprijeti sirovoj snazi skorpija i njihovi su se jurii raspadali u neredu dok su se legije pomicale naprijed niz padine iza hrpta. Julije je znao da dio njihove prednosti lei u brzom napredovanju preko ravna zemljita, i plemena okupljena pod Kasivelaunovim zapovjednitvom neprekidno su se povlaila kako su Rimljani zauzimali poloaj po poloaj i pomicali crtu bojinice. Usprkos otporu Julije se nije mogao otresti sumnje da ih plemena odvlae do mjesta koje su sama izabrala. Mogao je samo odravati ritam napredovanja, stalno na rubu da ih uniti. Naredio je konjanitvu da neprijatelja na uzmaku uznemiruju strjelovitim provalama pod vodstvom Bruta i Oktavijana. Tlo po kojem su stupale legije bilo je posuto polomljenim

strijelama i kopljima, ali malo se trupala nalazilo, i napredovanje se nije smanjivalo tijekom dugakih dana. Dvaput su ih sljedeeg jutra napali s boka ljudi koji su zaostali iza britanske glavnine. Manipule nije zahvatila panika dok su ih odbijali, a konjanici su ih razbili kako su bili uvjebani, juriajui u punoj brzini kroz oajne plemenske redove. Nou je Julije nareivao trubaima da oglase podizanje logora, i kola s opremom dopremala su hranu i vodu za ljude. Noi su bivale tee dok su plemena stvarala buku i tako vikala da je bilo gotovo nemogue spavati. Konjanici su na smjenu jahali oko logora da odbijaju napade, i u mraku ih je od nevienih strijela vie palo nego ikada prije. Ipak legijska se koloteina nastavila i u neprijateljskoj zemlji. Kovai su popravljali oruje i titove, lijenici su inili sve to su mogli da ranjenicima poboljaju stanje. Julije je bio zahvalan onima koje je uvjebao Kabera, iako mu je nedostajala nazonost starog prijatelja. Bolest koja ga je spopala nakon Domicijeva iscjeljenja bila je uasna, poput kradljivca postupno ga je liavala duha. Kabera nije bio dovoljno jak da poe na drugi pohod preko mora, i Julije se samo nadao da e starac doivjeti njihov povratak. Julije se isprva nadao da e razbiti plemena kad naiu na rijeku kao to je prije toliko godina uinio sa Svevima pred Rajnom. Ali katuvelaunski je kralj spalio mostove prije nego to su legije mogle stii do njih i zatim je itave dane troio na pojaavanje vojske ratnicima iz svih okolnih pokrajina. Pod tekom paljbom strijela sa suprotne obale Julije je poslao izviae da nau gaz, ali samo jedno je mjesto izgledalo prikladno za prijelaz legija, a ak je i tada bio prisiljen ostaviti iza sebe teko oruje koje je slomilo prve britanske napade i oznailo poetak njihova dugakog povlaenja. Julije je preko volje poredao baliste, onagere i skorpije du obale da potpomau napad. Tada je shvatio da i najbolju taktiku moe poraziti neprikladno zemljite. Njegove su se legije svrstale u najiru kolonu to su je doputale zastave koje su njegovi izviai poboli u meki mulj Tamezisa, obiljeivi gdje poinje dublja voda. Na takvu mjestu bile su nemogue varke. Paljba iz balista oistila je suprotnu obalu i pripremila legijama isto pristupno tlo iroko gotovo stotinu stopa. Ali poslije iskrcavanja Britanci e potpuno opkoliti elo kolone. Sva e prednost biti na strani plemena i Julije je znao da e to biti prekretnica u bitci. Ako njegovi ljudi zapnu na protivnoj obali, ostatak legija ne e se moi prebaciti preko rijeke. Moglo bi im propasti sve to su postigli na putu od morske obale. Bilo je neega sablasna u pripremanju za rat s neprijateljem koji je tako blizu a ne moe uiniti nita drugo nego gledati. Julije je mogao uti kako njegovi asnici izvikuju naredbe redovima i vidjeti kako se redovi svrstavaju, dok su iz daljine odjekivali slini povici. Pogledao je preko tamnog Tamezisa i poslao skorotee svojim generalima kad je vidio razliit izgled tla i britanskih postrojba. inilo se da su dovoljno samopouzdani dok su podrugljivo dovikivali Rimljanima, i Julije je vidio kako neki ratnici ogoljuju stranjice i pljeu se po njima u njegovu pravcu na ope veselje svojih drugova. Razumio je njihovo samopouzdanje i osjetio kako mu znoj curi u oi dok je izdavao nareenja. Legije e biti neotporne na paljbu strijela i kopalja dok budu prelazile rijeku, i stopa gubitaka bit e visoka. Poslao je izviae uzvodno i nizvodno da potrae druge gazove za prijelaz bonih snaga, ali ako ih je i bilo, nalazili su se predaleko da bi se mogli iskoristiti.

ak i najbolji vojskovoe moraju se ponekad osloniti na vjetinu i sirovo zvjerstvo ljudi kojima su na elu. Julije ne bi htio biti meu prvima koji e prijei. Oktavijan se dragovoljno javio da predvodi konjanike iza kojih e odmah nastupiti Deseta. Mladi Rimljanin bit e sretan ako preivi juri, ali Julije mu je popustio znajui da je to njegov izbor. Deseta e se probiti iza konjanitva i osigurati ist prostor za druge koji krenu njihovim stopama. Julije e im se pridruiti s Treom galskom i Brutom, a slijedit e ih Domicije. Sunce je sjalo s neba kad je Julije navukao kacigu preko lica, okrenuvi hladno eljezno lice prema Katuvelaunima. Podignuo je ma, i neki su od njih vidjeli tu kretnju i domahivali mu da prijee rijeku. Julije pogleda Oktavijana koji ga je promatrao ekajui njegov znak. Extraordinarii su bili namrteni i njihovi su se dugaki maevi svjetlucali dok su zauzimali poloaj. U asu kad stignu na suprotnu obalu bit e u punom galopu, i Julije je osjeao kako bez daha iekuju trenutak kad e posijati smrt meu Britancima. U posvemanjoj tiini Julije spusti ruku i trubai se oglasie du cijele goleme kolone. Julije je uo kako Oktavijan vie dok su extraordinarii hrpimice pokuljali naprijed kroz plitku vodu, sve bre i bre. Konji su pretvarali vodu u pjenu dok su rimski konjanici sputali maeve iznad konjskih glava i naginjali se naprijed, spremni za prva ubijanja. U njih su se zabadale strijele i koplja, ljudi su kriali i konji su njitali, i voda je postajala crvena dok su njihova tijela padala u struju. Britanci su zaurlali i navalili. Zahtijevala se tonost, ali svaki ovjek kraj tekih balista bio je spreman. Dok su Britanci povrvjeli naprijed da doekaju konjanike, Julije je dao znak posadama i teret eljeza i kamena poletio je iznad glava Rimljana u galopu da bi hametice pokosio prve odvane redove protivnikih pjeaka. Velike su se rupe pojavile u neprijateljskoj masi i Oktavijan je prema jednoj od njih usmjerio konja koji je lagano posrtao kad je stigao na obalu. Konj mu je teko disao i bio je promoen u ledenoj vodi. uo je riku Desete koja je nadirala preko gaza iza njega, i on je znao da rimski bogovi gledaju sinove svoga grada, ak i tako daleko. Nije bilo vremena za razmiljanje u tom prvom juriu. Oktavijan i Brut izabrali su konjanike prema njihovoj vjetini s konjem i maem, i oni su se svrstali u udarni klin bez ijedne zapovijedi, udarajui po Britancima i krei put duboko u njihove redove. Deseta nije mogla iskoristiti koplja dok im je konjanitvo bilo tako blizu, ali to su bili listom veterani iz Galije i Germanije, i sjekli su sve to bi im se isprijeilo na putu. Britanci su u neredu uzmicali pred udruenim napadom i njihova se prednost izgubila nevjerojatno brzo dok je Deseta s umjetnikim savrenstvom proirivala udarnu crtu i stvorene prostore ispunjavala nadolazeim legijama. Na bokovima su se oblikovale etvorine i konjanici su brzo i vjeto jurili izmeu njih zatiujui ih od katuvelaunskih kopalja i maeva. Julije je tada zauo otegnute zvuke neprijateljskih rogova, i njihovi su redovi uzmaknuli u pozadinu i na krila, ostavljajui irok prolaz kroz sredinu. Izmeu njih se podigao oblak praine i zatim se pojavio zid konja i bojnih kola to su juriali samoubilakom brzinom.

Rimski su trubai oglasili zapovijed da se zatvori prolaz i etvorine su se umirile, dok su se legionari s prislonjenim titovima namjetali na tuem tlu da zauzmu vrst poloaj. Na bojnim kolima bila su po dva ratnika i Julije se udio vjetini kopljanika koji su odravali krhku ravnoteu pri velikoj brzini dok su njihovi drugovi drali uzde jureih konja. U posljednji su as koplja izbaena i Julije je vidio kako legionari ginu pod valom iljaka izbaenih s dovoljnom snagom da probiju ak i rimske titove. Oktavijan je vidio pokolj koji je nastao pa je uzviknuo nova nareenja. Napustili su bokove i presjekli niz bojnih kola prije nego to su mogli ponovno izbaciti koplja ili okrenuti se natrag. Britanci su nasrnuli meu njih i Julije je gledao kako njegovi konji i ljudi padaju dok oko njih iklja krv. Deseta i Trea krenule su naprijed i zatvorile sredite, nadjaavi ratnike na kolima koji su se borili i oajniki vritali. Neke je britanske konje zahvatila panika i Julije je vidio kako legionari tu i tamo padaju na zemlju dok pobjenjeli konji vuku za sobom prazna kola preko bojnog polja. Konjanitvo je prolo! uo je Julije kako mu dovikuje Brut, pa je kimnuo i naredio da krenu kopljanici. Nije bilo previe discipline u tom napadu. Mnogi su Rimljani bili izgubili oruje u borbi, ali ipak se nekoliko tisua tamnih sulica vinulo u zrak i povealo kaos meu Katuvelaunima koji su se pokuavali preustrojiti. Julije pogleda unatrag i vidje da su dvije njegove legije jo u vodi jer jednostavno nije bilo mjesta na obali. Dao je znak za napredovanje i Deseta je disciplinirano odgovorila kao to je i oekivao, priljubivi titove i potiskujui neprekidno neprijatelja ispred sebe. Rimska se crta rairila kad su se vratili konjanici da zatite krila. Njihov prvi bjesomuni juri prorijedio im je redove, ali Julije je uskliknuo kad je vidio da je Oktavijan jo u sedlu. Njegov mladi roak bio je sav u krvi i lice mu je bilo nateeno i modro od udaraca, ali on je resko izdavao zapovijedi i njegovi su se ljudi opet svrstali vraajui dio svoga prijanjeg sjaja. Na otvorenom zemljitu rimske su legije bile nezaustavljive. Katuvelauni su uzastopce nasrtali na njihove redove i svaki put bivali odbaeni. Julije je gazio preko hrpa tjelesa koje su obiljeavale svaki neuspio pokuaj. Jo su dvaput Deseta i Trea izdrale poguban juri bojnih kola, i tada se drukiji zvuk rogova razlegnuo preko neprijateljskih redova i Katuvelauni su se poeli povlaiti, stvarajui prvi put vei razmak izmeu dviju vojska. Rimski su rogovi objavili da se udvostrui korak i legije su prele u lagan trk dok su ih asnici poticali da odre poredak. Ranjeni su Britanci gotovo istodobno umirali pod njihovim nogama, a rimski su maevi obarali iscrpljene pojedince koji su lutali i vritali. Julije je vidio kako dvojica vuku treega dok ga nisu morali ispustiti gotovo pod noge Desete u naletu. Sva trojica su pregaena i izbodena zbog svoje hrabrosti. Kako se sunce pomicalo, Julije je trao s ostalima sav zasopljen. Ako katuvelaunski kralj misli da njegovi mogu trati bre od njegovih legija, grdno se vara. Julije je u redovima oko sebe vidio samo odlunost i osjeao je isti ponos. Legije e ih pregaziti u trku i zabiti u zemlju. I tada je Julije pogledom jo pretraivao okolicu traei zasjedu, iako je sumnjao da postoji ikakva mogunost. Kasivelaun je vidio da mu je najtvra nada bila zaustaviti Rimljane na rijeci, i vjerojatno je u one prve jurie ubacio sve to je imao. Ipak, Julije je vodio previe

bitaka da bi dopustio iznenaenje, i njegovi su konjanici neprestance napadali neprijatelja dok su se manje skupine odvajale radi izvianja. Julije se gotovo razoarao kad je uo tugaljivo zavijanje neprijateljskih rogova. Pogodio je znaenje tih ojaenih zvukova i prije nego to je vidio da prvi Britanci s gaenjem bacaju oruje. Ostali su slijedili njihov primjer. Nije bilo potrebno izdavati nareenje o prihvaanju predaje. Njegovi su ljudi bili dovoljno iskusni i Julije je samo promatrao kako se legionari iz Desete kreu izmeu Katuvelauna dok su ih prisiljavali da sjednu i skupljali oruje da nametnu primirje. Nijedan ratnik nije ubijen nakon poetka predaje i Julije je bio zadovoljan. Gledao je oko sebe i vidio skupinu kua nepunu milju daleko. Legije su bile na samom rubu gradova uz rijeku Tamezis, i Kasivelaun se predao pred oima svoga naroda prije nego to se bitka prenijela na njihove ulice. Bila je to asna odluka i Julije je pozdravio protivnika bez srdbe kad su ga doveli preda nj. Kasivelaun je bio mlad ovjek crne kose i mesnata lica, nosio je sivu halju s pojasom i dugaak plat preko snanih ramena. Oi su mu bile ogorene kad se Julije s njima sreo, ali je kleknuo na jedno koljeno i pognuo glavu prije nego to e ustati, dok je s njegove vunene odjee prskalo svjee blato. Julije je skinuo kacigu uivajui u svjeini povjetarca. Kao zapovjednik snaga Rima, prihvaam tvoju predaju, rekao je formalno. Vie ne e biti ubijanja. Tvoji e ljudi biti zadrani u zarobljenitvu dok budemo pregovarali o taocima i dabinama. Od ovoga trenutka moe se smatrati rimskim podanikom. Kasivelaun ga je upitno gledao sluajui te rijei. Bacio je pogled preko rimskih redova i vidio njihovo ustrojstvo. Unato bitci u trku dugom gotovo dvije milje, postrojbe su bile strogo poredane i tada je spoznao da je donio pravu odluku. Za nju je platio veliku cijenu. Dok je promatrao Rimljanina u prljavom oklopu, s okrvavljenim sandalama i trodnevnom bradom na licu, Kasivelaun je mogao samo potresti glavom od nevjerice. Izgubio je zemlju koju mu je ostavio otac.

41. POGLAVLJE
Vercingetoriks zabode koplje u zemlju ispred vrata grada Avarika i nabi rimsku glavu na iljak. Ostavivi svoj grozni trofej iza sebe, on ujaha kroz vrata da se sastane s plemenskim voama koji su se okupili u njegovo ime. Obzidani grad u sreditu Galije brojio je etrdeset tisua itelja, i veina ih je bila izila na ulice da zuri i upire prstom u vrhovnoga kralja. Vercingetoriks je jahao izmeu njih ne gledajui ni desno ni lijevo, dok su se njegove misli bavile borbom koja ga eka. Sjahao je u sredinjem dvoritu gradske vijenice i otrim korakom proao kroz nadsvoene trijemove do glavne dvorane. Kad je uao, svi su ustali i pozdravili ga klicanjem, a

Vercingetoriks je bacio pogled unaokolo po licima galskih voa zadravi hladan izraz. Ukoeno je kimnuo u znak zahvale i stupio u sredinu ekajui da nastane tiina. Samo pet tisua ljudi stoji izmeu nas i nae zemlje. Cezar je otiao da napadne obojeni narod kao to je neko stigao u Galiju. Dolo je vrijeme za koje smo se tako strpljivo pripremali. Priekao je dok ne proe grmljavina glasna razgovora i klicanja koja je odzvanjala u okrugloj dvorani. Priredit emo im toplu dobrodolicu kad stigne zima, to vam obeavam. Napadat emo ih kriomice, po desetak ili stotinu njih odjednom. Nae e konjanitvo napadati njihove dijelove to pljakaju hranu tako da e izgladnjeli bjeati iz Galije. Zaurlali su uvi tu ideju, kao to je on i oekivao, ali njegove su oi jo bile hladne dok se pripremao da im kae cijenu koju moraju platiti. Legije imaju samo jednu slabost, prijatelji moji, a to su njihove opskrbne linije. Tko u ovoj dvorani nije izgubio prijatelje ili brau u borbama protiv njih? Na otvorenom bojitu ne bismo proli nimalo bolje nego Helveani prije nekoliko godina. Sve nae vojske zajedno ne bi ih mogle poraziti na ravnici. Teka je tiina pritiskivala voe dok su ekali da njihov vrhovni kralj nastavi. Ali oni se ne mogu boriti bez hrane, a da bismo im uskratili jelo moramo spaliti svaki usjev i svako selo u Galiji. Moramo iskorijeniti vlastiti narod s Cezarove staze i ne ostaviti mu nita osim dima na pustopoljinama da njime nahrani rimska usta. Kad oslabe od gladi, dovest u ljude u tvrave kao to je Gergovija i tada e vidjeti koliko ljudi moraju izgubiti protiv onih zidina. arkim je pogledom prelazio preko okupljenih Gala nadajui se da imaju snage krenuti tim uasnim putem. Moemo pobijediti. Moemo ih slomiti na taj nain, ali to e biti mukotrpno. Na e se narod ustraiti kad ga silom pognamo s njihove zemlje. Kad ponu plakati, recite im da su neko prejahali tri tisue milja da stignu ovamo. Mi smo i dalje jedan narod, za one koji to mogu vidjeti. Galska zemlja mora ustati. Kelti moraju ustati i sjetiti se stare krvi koja ih zove. Stajali su nijemo sluajui ga i poeli udarati maevima i noevima uz zagluan zveket koji je ispunio prostoriju i potresao njezine temelje. Vercingetoriks podie ruku da ih umiri i tada je za njega nastupio as koji je dugo ekao. Njegov je narod ustao s odlunim izrazom na licu, svi u njega vjeruju. Sutra ete sa svojim plemenima krenuti na daleki jug, ostavljajui one koji su edni rata. Ponesite sa sobom zalihe ita, jer moji e jahai spaliti sve to nau. Galija e opet biti naa. Ne govorim samo kao Arvernjanin, nego kao izdanak starih kraljeva. Oni nas sada gledaju odozgor i donijet e nam pobjedu. Zveket kovine opet zapoe i postade zagluan kad je Vercingetoriks iziao ispod nadsvoena trijema da se pridrui svojoj vojsci. Odjahao je na konju kroz ulice i nesvjesno pognuo glavu dok je prolazio ispod luka na vratima Avarika.

Kad je stigao do svojih konjanika, uspravio se u sedlu i razdragano pogledao galske stjegove. Mnogobrojna plemena bila su predstavljena meu deset tisua konjanika i on je doista osjeao da su iste stare krvi. Danas je dobar dan za jahanje, rekao je bratu Madoku. Dobar je, moj kralju, odgovorio je Madok. Skupa su podboli konje i u galopu pojurili preko ravnice. Julije je sjedio na brijegu s platem na vlanom tlu ispod sebe. Padala je lagana kia i kroz nju su mogli vidjeti galije kojima je zapovjedio da oplove obalu i nau mjesto gdje se crna rijeka ulijeva u more. Sa svojim plitkim gazom mogle su doi sve do pliina i usidriti se tono ispred njih. Brut i Renije sjedili su s njim promatrajui kako skupine momaka iz Desete i Tree iskrcavaju namirnice. Jeste li znali da su kapetani nali zaton malo dalje niz obalu? ree Julije glasno i uzdahnu. Da sam to prije znao, uzalud bi bjesnjela oluja koja mi je odnijela toliko mnogo brodova. Luka je zatiena klisurama i dubokom vodom sa nagnutim alom za brodove. Barem emo ubudue znati, sada kad smo je otkrili. Proao je rukom kroz mokru kosu i otresao kap s vrha nosa. Oni ovo nazivaju ljetom? Kunem vam se da ve mjesec dana nisam vidio sunce. Zbog toga eznem za Rimom, odgovori Brut polako. Kad samo zamislim masline na suncu i hramove na Forumu! Ne mogu vjerovati kako sam daleko otiao od svega toga. Pompej je ondje, obnavlja grad, ree Julije, i pogled mu otvrdnu. Zgrada Senata u kojoj sam stajao s Marijem sada je tek uspomena. Kad ugledamo Rim, Brute, to ne e biti isti grad. Sjedili su utke dok je svaki od njih razmiljao o istinitosti tih rijei. Godine su prole otkad Julije nije vidio svoj grad, ali nekako je uvijek oekivao da e ga zatei nepromijenjena kad se vrati, kao da e se sve drugo u ivotu uvati pod staklom dok on ne bude spreman da to opet pokrene. Bio je to djeji san. Onda e krenuti natrag, je li? ree Brut. Ve sam poinjao misliti kako e nas prisiliti da ovdje ostarimo. Renije se nasmijeio bez rijei. Krenut u, Brute, ree Julije. Uinio sam ono radi ega sam doao i bit e dovoljna jedna legija da Britance dri u pokornosti. Tko zna, kad ostarim i kad Galija bude mirna kao panjolska, moda u se vratiti ovamo da nastavim ratovati prema sjeveru. Odjednom se stresao i rekao sam sebi da je hladno. Bilo je udnovato s tako daleke uzvisine promatrati napore galijskih posada duboko dolje. Breuljci oko Tamezisa su blage padine, i da nije bilo trajne kie, prizor im se mogao initi poput kakve udaljene borbe koja ne moe doprijeti do ljudi na brijegu. Lako je bilo sanjariti.

Ima trenutaka kad poelim da se sve ovo zavri, Brute, ree Julije. Nedostaje mi tvoja majka. Nedostaje mi isto tako moja ki. U ratu sam otkad pamtim, i uasno me dovodi u kunju pomisao da se vratim na svoje imanje i bavim se pelama i sjedim na suncu. Renije se nasmija. Toj se kunji svake godine uspjeno odupire, ree on. Julije otro pogleda jednorukog gladijatora. Ja sam u cvijetu mladosti, Renije. Ako nita drugo ne ostvarim u ivotu, Galija e ipak ostati kao moj znak na svijetu. Dok je govorio, nesvjesno je dodirnuo glavu i osjetio koliko mu se pomaknula crta vlasita. Rat vie troi ovjeka nego puko prolaenje godina, pomislio je. Dok se negda osjeao kao da nikada ne moe ostarjeti, sada su ga boljeli zglobovi za vlana vremena i jutro mu je donosilo ukoenost koja je svake godine sve due i due trajala. Vidio je da je Brut primijetio njegovu kretnju i namrtio se. Bila je ast sluiti s vama obojicom, znate, ree iznenada Renije. Jesam li vam to ikada rekao? Ne bih elio biti nigdje drugdje osim s vama. Oba mlaa ovjeka pogledae izbrazdana ratnika to je sjedio na platu pognuvi se naprijed. Postaje mekuac u svojoj poodmakloj dobi, ree Brut sa smijekom. Mora ponovno osjetiti sunce na licu. Moda, ree Renije iupavi prstima vlat trave. Cijelog sam se ivota borio za Rim i on jo stoji. Izvrio sam svoju dunost. eli li se vratiti doma? upita ga Julije. Moe sii niz brijeg do galija i rei im da te prevezu natrag, prijatelju. Ja ti to ne u uskratiti. Renije pogleda dolje na uurbanu gomilu kraj rijeke, i oi mu se ispunie enjom. Zatim slegnu ramenima i usiljeno se nasmijei. Jo jednu godinu, moda, ree on. Dolazi glasnik, ree Brut iznenada prekidajui ih u razmiljanju. Sva trojica se okrenue da bi ugledali sitnu figuru na konju to je hitala uz brijeg prema njima. Mora biti loa vijest kad me ovdje trai, ree Julije ustajui na noge. U tom se asu poremetilo njegovo zamiljeno raspoloenje i druga su dvojica to osjetila po njegovu dranju kao kad se naglo promijeni smjer vjetra. Njihovi vlani platevi bili su zguvani i sva trojica su osjetila umor od neprekidna ratovanja i problema dok su promatrala osamljena jahaa s neodreenom vrstom strahovanja. to je? upita Julije im se ovjek primaknuo dovoljno blizu da ga uje. Glasnik se ueprtljio pod njihovim prodornim pogledima, te je u pometnji sjahao i pozdravio. Dolazim iz Galije, generale, rekao je. Juliju je potonulo srce. Od Berika? Koju poruku donosi? Gospodine, plemena se bune.

Julije opsova. Plemena se bune svake godine. Koliko ih je ovaj put? Glasnik nervozno pogleda visoke asnike. Ja mislim General Beriko je rekao sva plemena redom, gospodine. Julije pogleda tupo ovjeka prije nego to e maloduno kimnuti. Onda se moram vratiti. Odjai dolje do galija i kai im da ne otplove dok ja ne doem. Neka general Domicije poalje jahae na obalu po Marka Antonija. Flota mora krenuti da preplovi more prije nego to ponu zimske oluje. Julije je stajao na kii i gledao kako se jaha sputa dolje k rijeci i dolazi do galija. Tako emo ponovno ratovati, rekao je. Pitam se hoe li se u Galiji ikada uspostaviti rimski mir za moga ivota. Umorno je gledao na taj novi teret i Bruta je srce zaboljelo zbog staroga prijatelja. Ti e ih potui. Uvijek ih potue. S nadolazeom zimom? ree Julije pun gorine. ekaju nas teki mjeseci, prijatelju moj. Moda najtei to smo ih upoznali. S uasnim se naporom suzdravao dok se lice koje je okrenuo prema njima nije naposljetku pretvorilo u masku. Kasivelaun to ne smije doznati. Njegovi su taoci ve ukrcani na galije, meu njima je i njegov sin. Vrati legije na obalu, Brute. Ja u krenuti morem da te ondje doekam s flotom. Zastao je i usta su mu se stisnula od srdbe. Ne u ih samo potui, Brute. Izbrisat u ih s lica zemlje. Renije pogleda ovjeka kojega je vjebao u djetinjstvu i srce mu se ispuni tugom. Nije imao prigode da se odmori i svaka je godina malo-pomalo potkradala njegovu dobrotu. Renije zatim pogleda na jug zamiljajui galske obale. Gali e poaliti to su dopustili da Cezar uhvati maha meu njima.

42. POGLAVLJE
U okupljenim galskim redovima nalazili su se ratnici iz gotovo svih plemena. Mnogi od njih borili su u legijama pet i vie godina, te su se ponaali i razmiljali kao Rimljani. Za plau su jednako dobivali srebrenjake i njihovi su oklopi i maevi dolazili iz legijskih kovanica. Kad je Beriko poslao tri tisue njih da tite prijevoz ita, malo je bilo ljudi koji su mogli vidjeti neznatne razlike izmeu njihovih redova i bilo kojih drugih rimskih snaga. ak su i asnici bili iz plemen, nakon toliko vremena provedena na bojnom polju. Iako je Julije meu njih u poetku ubacivao najbolje svoje ljude, ratovi i promicanja promijenili su sastav. Konvoj ita doao je iz panjolske po Berikovu nareenju i trebao je imati zatitu dok je putovao prema sjevernim lukama. Bilo ga je dovoljno da se nahrane gradovi i sela koja su

ostala vjerna u podanitvu. Dovoljno da preive zimu dok Vercingetoriks bude spaljivao sve to mogne nai. Neredovita vojska marirala je s juga u savrenom redu i miru korakom najsporijih kola. Njihovi su izviai kruili miljama naokolo da ih upozore na mogue napade. Svaki je ovjek znao da e ito biti prijetnja pobuni koja je jaala u srcu zemlje, i ruke su se rijetko odmicale od maeva. Jeli su u pokretu hladno meso iz vlastitih sve manjih zaliha i zaustavljali su se u zadnji as da svaku veer izgrade logor gdje e prenoiti. Kad je napad doao, bio je razliit od svega to su mogli oekivati. Na prostranoj ravnici na njih je s grmljavinom krenula crna crta konjanika. Izviai su stizali kad je kolona poela reagirati, pomiui teka kola u obrambeni krug i pripremajui koplja i lukove. Svako je oko sa strahom bilo uprto u neprijatelja kad je njihova golema brojnost postala vidljiva. Tisue su njih jahale kroz blato i travu prema kolima. Slabo sunce odsijevalo je od njihova oruja i mnogi su se Gali poeli moliti svojim starim bogovima, nakon godina zaborava. Marven je bio rimski vojnik od dana kad je glad zamijenio za srebrenjake prije etiri godine. Kad je vidio kolika sila ide na njih, znao je da ne e preivjeti i osjetio je gorku ironiju sudbine koja je odredila da ga ubiju njegovi sunarodnjaci. On nije mario za politiku. Kad su Rimljani doli u njegovo selo i ponudili mu da im se pridrui, uzeo je njihov dar i dao ga eni i djeci prije nego to se poao boriti za Rim. To je bilo bolje nego gledati ih kako skapavaju od gladi. Promaknue je bilo pravo udo, kad je stiglo. Sudjelovao je u bitkama protiv Senonaca i jahao je s Brutom kad su im oteli kralja iz same njihove jezgre. To je bila pobjeda koja se pamti. Izgubljen u gorkim uspomenama, isprva nije ni primijetio lica svojih ljudi kad su se okrenuli prema njemu oekujui zapovijedi. Kad ih je svjesno pogledao, slegnuo je ramenima. Za ovo dobivamo plau, momci, rekao je blago. Mogao je osjetiti kako podrhtava tlo pod njegovim nogama dok su jahai jurili prema njima. Obrambeni redovi vrsto su se postavili oko kola. Koplja su bila zabodena u blato da odbiju juri, i nije se imalo nita vie initi nego ekati da uzavrije krv. Marven je mrzio ekanje i gotovo je pozdravio borbu da satre strah koji mu je polagano nagrizao eludac. Oglasili su se rogovi i jurini su se konji zaustavili u propnju tono izvan dometa. Marven se namrtio videi kako jedan ovjek sjahuje i koraa preko meka tla prema njima. Znao je tko dolazi prije nego to je mogao biti siguran u utu kosu i zlatnu ogrlicu koju je ovjek nosio u bitkama. Vercingetoriks. Marven je s nevjericom gledao kako se kralj pribliava. Budite mirni, naredio je svojim ljudima, iznenada zabrinut da koji od njegovih strijelaca ne bi olabavio tetivu. Krv mu je uzavrela i Marven je sve bre disao to je kralj blie prilazio. Bio je to in samoubilake sranosti i mnogi su ljudi mrmljali od zadivljenosti dok su spremali otrice da ga sasijeku na komade.

Vercingetoriks je doao tik do njih, susrevi se s Marvenovim pogledom kad je po platu i kacigi prepoznao njegov zapovjedniki poloaj. Moda je sve to bilo samo mata, ali vidjeti ga ondje, tako blizu, s velikim maem u toku, izgledalo je velianstveno. Reci to ima, rekao je Marven. Kraljeve su oi bljesnule i uta se brada razdvojila kad se osmjehnuo. Vidio je da Marvenova ruka stee ma. Bi li ti ubio svoga kralja? ree Vercingetoriks. Marven zbunjeno spusti ruku. Pogleda u mirne oi ovjeka koji je preda nj stupio s tolikom hrabrosti i zadrhta. Ne. Ne bih, ree on. Onda poi za mnom, ree Vercingetoriks. Marven pogleda lijevo i desno ljude kojima je zapovijedao i vidje da oni potvrdno klimaju glavom. Vratio je pogled prema Vercingetoriksu i polako, ne skidajui oiju s njega, kleknuo u blato. Kao u nekom snu, osjetio je kraljevu ruku na ramenu. Kako se zove? Marven je oklijevao. Rijei o njegovu inu i postrojbi zapele su mu u grlu. Ja sam Marven Riderin, Nervljanin, rekao je naposljetku. Nervljani su sa mnom. Galija je sa mnom. Ustani. Marven je ustao i vidio da mu se ruke tresu. Kroz uzburkane misli uo je kako Vercingetoriks opet govori. Sada spali ito u tim kolima, rekao je kralj. Meu nama ima Rimljana. Nismo svi iz Galije, rekao je odjednom Marven. Kralj je na njega svrnuo sive oi. eli li da ostanu na ivotu? Marvenovo se lice zategnulo. To bi bilo pravedno, rekao je podignuvi izazovno glavu. Vercingetoriks se nasmijeio i potapao ga po ramenu. Onda ih pusti neka odu, Nervljanine. Oduzmi im maeve i titove i pusti ih da idu. Dok su galski neredoviti vojnici marirali iza svoga kralja, konjanici su podignuli maeve u znak pozdrava i kliknuli. Za njima su praskavi plamenovi gutali tovare dragocjenog ita. Kad se Julije iskrcao u zaklonjenu zatonu Itius Portus na obali Galije, mogao je vidjeti velike smee perjanice dima u daljini. I sam zrak mirisao je na bitku i on je osjetio silnu srdbu pri pomisli na novu pobunu protiv njega.

Nije dangubio nijednog trenutka plovidbe i ve je bio zaposlen izdavanjem zapovijedi i objanjavanjem planova koje treba izvriti prije nego to zima zatvori planine. Dolazak vijesti u Rim o njegovu drugom pohodu protiv Britanaca bit e utrka s vremenom, ali njemu je bila potrebna dobra volja koju e te vijesti donijeti na ulice grada. Te godine ne e biti senatske desetine, kad mu je svaki novi potreban da ugui ustanak plemen pod Vercingetoriksom. To ime je bilo na ustima i najniih radnika, a Julije se jedva mogao sjetiti onoga gnjevnog mladia koji je izjurio s njegova prvog sastanka s poglavicama, prije osam godina. Cingeto je izrastao u kralja i Julije je znao da ga ne smije ostaviti na ivotu. Obojica su prela dugaak put od poetka, i te godine su bile ispunjene ratom i krvlju. Dok se Julije uspinjao na gat, ve je bio duboko u razgovoru s Brutom, prekidajui diktiranje Adnu koji ga je pratio. Brzi konjanici poslani su da pozovu Berika, i im on stigne Julije e okupiti vijee i planirati pohod. Pogled na smei dim na obzoru bio je dovoljan da ga uvrsti u odlunosti. To je njegova zemlja i ne e se pokolebati makar se svaki ovjek u Galiji dignuo na oruje protiv njega. Vraene legije zauzele su luku i rutinski podignule logore, iako je meu redovima vladala opipljiva napetost i strepnja. I oni su se godinama borili s Julijem, i mnogima je bilo zlo od pomisli na jo jednu godinu rata, moda i vie. I najtvri su se meu njima pitali kad e sve to zavriti da mogu pokupiti nagrade koje su im obeane. Treega dana Julije je okupio vijee u priobalnoj tvravi koju su izgradili, prvom karikom u lancu koji e jednog dana dominirati galskom obalom. Domicije je prvi uao, nosei srebreni oklop koji je osvojio na natjecanju. Crne su ekinje pokrivale njegovo lice i oklop je bio izgubio velik dio sjaja. Posebno je prsni dio bio ugruhano svjedoanstvo ratova koje je vodio za Julija. Bez rijei je stisnuo Julijevu ruku i podlakticu s legionarskim zahvatom prije nego to e zauzeti mjesto. Marko Antonije je zagrlio vojskovou kad su se sreli. Julije je imao razloga da bude njime zadovoljan kad je vidio stanje riznice. Koliine prikupljena zlata i srebra bile su goleme, iako su prihodi iz dana u dan opadali dok su galski gradovi i trgovita ekali da vide hoe li ustanak uspjeti. Opskrba hranom ve je bila kritina i Julije je bio zahvalan Marku Antoniju to je preuzeo taj dio njegova tereta. Trebalo je nahraniti i napojiti tisue legionara prije polaska u bitku, i ve je bilo jasno da Vercingetoriks pokuava prekinuti njihove dostavne linije. Sve dimne perjanice dizale su se sa spaljenih imanja, i kad su extraordinarii stizali do njih u galopu, nalazili su samo zgarite i pusto. Julije je osjeao kivno divljenje prema nemilosrdnosti novoga kralja. Vercingetoriks se odluio za taktiku koja e takoer poruiti sela i gradove koji su ostali vjerni legijama. Tisue njegovih sunarodnjaka umrijet e zbog podanitva, i bit e jo vie mrtvih ako legije ne mognu to brzo okonati. Bila je to visoka cijena, ali izgladnjivanje bi moglo pokositi rimske legije jednako pouzdano kao maevi. Julije je za njihov skup izabrao sobu s pogledom na more, i ptice su prolijetale i kriale sputajui se na sivo stijenje. Pozdravio je svakog ovjeka s iskrenim zadovoljstvom dok su ulazili. Beriko je bio zadobio ranu u prvom okraju s Vercingetoriksom i nosio je zavoje na ramenu i prsima. Iako je ariminski general izgledao umorno, uzvratio je smijeak Juliju dok mu je pokazivao mjesto i pruao pehar vina da je prihvati zdravom rukom. Oktavijan je uao skupa s Brutom i Renijem, ivo raspravljajui o taktici za konjanitvo. Sva tri su ovjeka pozdravila Julija i on se nasmijeio videi njihovo samopouzdanje. inilo se da ne dijele njegove sumnje i brige, ali oni su bili naviknuti da imaju njega da ih rjeava.

Dok su se skupljali, Julije je osjetio kako ga ohrabruje njihovo raspoloenje. Godine ratovanja nisu slomile njegove prijatelje. Kad su govorili o posljednjoj pobuni, iz njihovih su rijei vie izbijali gnjev i otpornost nego poraz. Svi su oni uloili godine u neprijateljsku zemlju, i svaki je ovjek bio srdit videi da im je ugroena budunost. Iako su se meusobno razgovarali, svatko je pazio hoe li Julije pokazati kakav znak da je spreman zapoeti. On je bio njihova jezgra. U njegovoj odsutnosti kao da im je bivao oduzet najistiji dio poriva i energije. On je vrsto spajao ljude koji inae ne bi podnosili uzajamno drutvo ni u kakvim drugim okolnostima. Bila je to takva spona da zapravo nisu o njoj ni razmiljali kad su se smirili i suoili s njim. On je jednostavno bio tu a oni su bili malo ivlji nego prije. Kaberu su posljednjeg unijela dva ovjeka iz Desete koja su se brinula o njemu. Julije je krupnim koracima priao k njemu im je stari iscjelitelj smjeten i uhvatio ga za krhke ruke. Govorio je pretiho da bi ga ostali mogli uti kroz um vjetra i krianje galebova. Dalje negoli ijedan Rimljanin, Kabera. Bio sam na rubu svijeta. Jesi li me mogao vidjeti ovdje, prije toliko godina? inilo se isprva da ga Kabera ne uje i Julije se rastuio zbog promjene koju mu je donijela starost. I krivnja je kopkala njegovu savjest. Na Julijev je zahtjev Kabera neko izlijeio Domicijevo razbijeno koljeno, i taj in volje bio je prevelik napor za njegov iscrpljeni organizam. Od onoga dana nije vie imao snage. Naposljetku je podignuo oi i njegova suha ispucana usta savila su se u kutovima. Ti si ovdje zato to si odluio da bude, Gaju, rekao je starac. Glas mu je bio malo glasniji od plitka daha, i Julije se nagnuo blie njegovim usnama. Nikada te nisam vidio u ovako uasno hladnoj prostoriji. Tada je Kabera zastao, i miii njegova vrata naglo su se zgrili dok je uzimao dublji dah. Jesam li ti rekao kako sam vidio da te ubija Sula? apnu on. Sula je odavno mrtav, Kabera, ree Julije. Kabera kimnu. To znam, ali vidio sam te umorena u njegovoj kui i ponovno u elijama gusarskoga broda. Toliko sam esto viao kako pada da se ponekad iznenadim to te vidim tako snana i iva. Ne razumijem ta vienja, Julije. Zadala su mi vie muke nego to sam ikada mogao zamisliti. Julija je guila tuga kad je vidio kako na stareve oi naviru suze. Kabera je primijetio njegov izraz lica i suho se poeo smijuckati cvokotavim zvukom koji nije prestajao. Iako je Kaberina lijeva ruka bespomono leala u krilu, drugom je rukom posegnuo i privukao Julija jo blie. Ne bih promijenio nijedan dan u svemu tome, u tim vienjima. Razumije li me? Ne u jo dugo, i to e biti olakanje. Ali ne alim ni zbog ega otkad sam stupio u tvoj dom prije toliko vremena. Bez tebe ja ne bih preivio, starino. Ne moe me sada napustiti, promrmljao je Julije, osjetivi kako se i njegove oi pune suzama i uspomenama.

Kabera otpuhnu i protrlja mu lice prstima. Neke su nam odluke uskraene, Gaju Julije. Neke se staze ne mogu izbjei. I ti e na kraju prijei preko rijeke. Vidio sam to na vie naina nego to ti mogu kazati. to si vidio? upita Julije, bolno eznui da dozna, iznenada preplavljen strahom. Na trenutak je pomislio da ga Kabera nije uo, starac je tako bio miran. Tko moe znati kamo e te odnijeti tvoje odluke? Glas je i dalje bio piskutav. Ali nisam te vidio stara, prijatelju moj, a jedanput sam te vidio kako od noeva pada u tamu prvih dana u proljeu. Na martovske ide, u Rimu, vidio sam te kako pada. Onda nikada ne u biti u svom gradu na taj dan, odgovori Julije. Kunem ti se, ako e ti to donijeti mir. Kabera podie glavu i mimo Julija pogleda galebove koji su kriali borei se za komadie hrane. Neke je stvari bolje ne znati, Julije, ini mi se. Nita mi vie nije jasno. Jesam li ti kazao o noevima? Julije njeno poloi obje stareve ruke u krilo i namjesti jastuke da moe uspravno sjediti. Kazao si mi, Kabera. Opet si me spasio, ree on. S beskrajnom blagosti Julije pridie starca da mu bude udobnije. Drago mi je zbog toga, ree Kabera sklapajui oi. Julije zau njegov dugaak izdisaj i vidje kako se krhka figura potom potpuno umirila. Julije prigueno kriknu shvaajui da ga naputa ivot i prui ruku da mu dotakne obraz. inilo se da tiina traje u beskraj, ali stareve su grudi bile mirne i nisu se vie micale. Zbogom, stari prijatelju, ree Julije. uo je kako kripe daske dok su Renije i Brut prilazili da stanu kraj njega, i godine su odjednom ieznule tako da su ondje bila dva djeaka i njihov uitelj, gledajui kako neki ovjek dri luk dok mu nimalo ne drhte ruke. Julije je uo kako i ostali lanovi vijea ustaju kad su shvatili to se dogodilo. Okrenuo se crvenih oiju prema njima i oni nisu mogli podnijeti susret s patnjom koju su vidjeli na njegovu licu. Hoete li mi se pridruiti u molitvi za umrla ovjeka, gospodo? Na rat e priekati drugi dan. Dok su galebovi vani kriali na vjetru, tih mrmor njihovih glasova ispunio je hladnu prostoriju. Na kraju je zavladala tiina i Julije je izrekao nekoliko posljednjih rijei gledajui starevo smanjeno tijelo. A sada sam preputen sudbini, rekao je tako tiho da ga je mogao uti samo Brut koji je stajao kraj njega.

43. POGLAVLJE
Bilo je mrano pod atorom a Adn je imao samo jednu lojanicu da mu prui dovoljno svjetla za pisanje. Sjedio je u savrenoj tiini i gledao kako Cezar lei na klupi pruajui ruku da mu je zaviju. Bilo je krvi na prvim slojevima prljave krpe koja je skinuta s nekog trupla. Julije je zagunao kad je vidar svezao vor i vrsto ga zategnuo. Naas su mu se oi otvorile od bola i Adn je vidio da su mutne od iscrpljenosti. Vidar je pokupio torbu s opremom i otiao, dopustivi zraku da nahrupi u zaguljivu unutranjost tako da je svijea zatreperila. Adn pogleda rijei koje je zabiljeio i ponada se da e Julije zaspati. Svi su bili gladni, ali zima je ocijedila meso na vojskovoi kao na bilo kojem vojniku. Koa mu je poutjela i napela se na lubanji, i Adn je vidio tako tamne kolobare ispod njegovih oiju da mu je sliio na smrt. Adn pomisli da je Julije potonuo u san i poe skupljati svitke da se iskrade ne budei ga. Sledio se kad je Julije zagrebao po znojnim mrljama na tunici i zatim se protrljao po licu. Adn je polagano potresao glavom pomiljajui na promjene u tom ovjeku otkad ga je upoznao. Galija je vie uzela nego to je dala. Gdje sam stao? ree Julije ne otvarajui oi. Glas mu je bio kretav i Adn se stresao u polutami. Kod Avarika. Vidar je uao kad sam pisao o posljednjem danu. Ah, da. Jesi li spreman nastaviti? Ako eli, gospodine. Moda bi bolje bilo da te ostavim da malo poine, ree Adn. Julije nije odgovorio, samo se poeao po neobrijanoj bradi. Avarik je doao uskoro nakon pogibije triju kohorta pod Berikom. Pie li to? Piem, apnu Adn. Na svoje iznenaenje osjetio je da mu naviru suze dok se Julije prisiljavao da nastavi, i panjolac ih nije znao objasniti. Izgradili smo nasip uz bedeme i juriali na grad. Nisam mogao zadrati ljude poslije onoga to su doivjeli. Nisam ih ni pokuavao zaustaviti. Julije zastade i Adn je mogao uti njegov dah kao hrapavo umorenje iznad buke koju je stvarala legija oko njih. Osam stotina ih je ostalo poslije nas, Adne. Zabiljei istinu radi mene. Od etrdeset tisua mukaraca, ena i djece, samo osam stotina je bilo na ivotu kad smo prestali ubijati. Spalili smo njihov grad i opljakali ito koje su imali u spremitima. ak i tada mogao si prebrojiti rebra na mojim vojnicima. Vercingetoriks je uzmaknuo dalje, naravno, i svaki grad na koji smo naili bio je uniten. Tjerao je stoku ispred sebe i nije nam ostavljao nita osim ptica i divljih zeeva da ih lovimo u zamke. Da nahranimo etrdeset tisua ljudi, Adne. Da nije bilo spremita u Avariku, svi bismo skonali.

Nanosili smo im teke poraze gdje god smo ih sustigli na ravnici, ali uza nj su pristajala sva plemena u Galiji i svaki put je bio brojniji od nas. Beriko je poginuo u treem mjesecu, ili etvrtom, ne mogu se sjetiti. Njegovi vlastiti neredoviti vojnici doekali su ga u zasjedi. Nismo nali njegovo tijelo. Julije umuknu sjeajui se kako je Beriko odbio povjerovati da bi ga mogli ubiti ljudi koje je sam uvjebao. Bio je astan ovjek i platio je ivotom svoju lakovjernost. Vercingetoriks je uzmaknuo na jug do Gergovije i tamonjih brdskih utvrda, i te zidine nisam mogao sruiti. Adn podie pogled u tiini i vidje kako se Julijeva usta gre od gnjeva. I dalje je leao nauznak sklopljenih oiju, i inilo se da kretav glas dopire iz velike dubine. Izgubili smo osamsto ljudi kod Gergovije i kad je granulo proljee vidio sam kako moji ljudi jedu zeleno ito sve dok ne bi poeli povraati. Ipak smo i dalje satirali vojske koje su se usuivale izii pred nas na bojno polje. Brut i Oktavijan sjajno su se drali protiv njihovih stjegova, ali mnotvo, Adne Svako pleme koje smo nazivali prijateljima ustalo je protiv nas i katkada Ne, prekrii to. Moje se sumnje ne smiju zapisati. Nismo ga mogli izgladniti u Gergoviji i nai su ljudi postajali sve slabiji. Morao sam krenuti na zapad da se domognem namirnica, i jedva smo mogli nai toliko da stanemo na put smrti. Vercingetoriks je slao na nas svoje saveznike i borili smo se cijelim putem dok smo dalje trali kroz no. Prepjeaio sam tisuu milja ove posljednje godine, Adne. Gledao sam kako smrt koraa uza me. Ali sad si ga ulovio u Aleziji, dodade Adn tiho. Julije se muio da sjedne i nagnuo se preko koljena, objesivi glavu. Najvea brdska utvrda to sam je vidio u Galiji. Grad na etiri brijega, Adne. Da, ulovio sam ga. Mi skapavamo izvana dok on eka da svi poumiremo. Sada nam stie ito i meso s juga. Najgore je prolo, ree Adn. Julije tako lagano slegnu ramenima da je to mogao biti tek izdisaj. Moda. Napii mi ovo. Izgradili smo dugake jarke i utvrenja, osamnaest milja oko Alezije. Nabacali smo tri visoka breuljka od zemljanih radova, tako masivna da smo na njima mogli sagraditi straarnice. Vercingetoriks ne moe odande otii sve dok smo ondje, a mi kanimo ostati. Nai zarobljenici o njemu govore kao o kralju svih Gala, pa dok on ne pogine ili ne bude zarobljen, oni e se i dalje buniti. Tisue smo ih posjekli, a oni i dalje dolaze svakog proljea dok im ne umre kralj. Neka to znaju u Rimu, Adne. Neka razumiju to mi ovdje radimo. atorsko se krilo otvorilo i Brut se pojavio iz mraka i pogledao Adna videi svjetlo slabana plamena. Julije? rekao je. Ovdje sam, stigao je gotovo neujan apat.

Mora jo jedanput izii. Vratili su se izviai i kau kako dolazi vojska Gala da oslobodi tvrave. Julije ga pogleda crveno obrubljenim oima koje su izgledale vie mrtve nego ive. Ustao je i zanjihao se od iscrpljenosti, a Brut mu je pristupio da mu pomogne navui oklop i zatim prebaciti grimizni plat koji su ljudi trebali vidjeti. Tako su oni ljudi bjegunci iz tvrave bili otili da se vrate s vojskom, promrmlja Julije dok mu je Brut poinjao vezati vrpce oklopa na prsnom kou za eljezne trake oko vrata. Obojica su bila prljava i vonjali su po znoju, i Adna je zapanjila njenost s kojom je Brut uzeo krpu i njome obrisao oklop, pruajui Juliju ma koji je leao naslonjen uz kolac i zaboravljen. Adn je bez rijei skinuo plat s klina i pomogao Brutu da njime zaogrne Julija. Moda je to bila samo njegova mata, ali uinilo mu se da Julije u oklopu stoji malo uspravnije, dok puka volja nastoji djelomice otjerati umor s njegova lica. Sazovi vijee, Brute, i dovedi mi izviae. Borit emo se na obje strane bude li trebalo, da svrimo s tim kraljem. I tada emo poi doma? ree Brut. Ako preivimo, prijatelju moj. Tada emo napokon poi doma. Na rimskim generalima koji su doli u sredinji tabor podno Alezije vidjeli su se tragovi ratova koje su vodili. Voda za pie dijelila se oskudno kao i hrana, i nijedan od njih nije se mogao obrijati ni sprati neistou koja se skupljala na njihovim licima tijekom mjeseci provedenih na bojitu. Svalili su se na klupe i nepomino sjedili, preumorni da bi vodili razgovore. Spaljena zemlja uz neprekidno ratovanje otkad su se vratili iz Britanije sve ih je izmodila a ovaj posljednji udarac doveo ih je na rub oajanja. Generali, uli ste od izviaa i malo je ostalo meni da vam kaem, rekao je Julije. Uzeo je mjeinicu dragocjene vode od straara i iskapio je da bi sprao prainu iz grla. Ljudi napokon jedu, iako su zalihe tanke i slabe kakvoe. Bez rtvovanja naih doseljenika imali bismo jo i manje. Sada su Gali okupili sva plemena protiv nas, ak je i heduansko konjanitvo ieznulo da im se pridrui. Morben me je naposljetku izdao. Julije zastade i protrlja lice rukom. Ako su izviai u pravu, malo izgleda imamo da preivimo bitku. Ako od mene to zatraite, pokuat u ishoditi asnu predaju i spasiti ivote naih legija. Vercingetoriks je pokazao da nije luak. Dopustio bi nam da odemo preko Alpa skupa s naim doseljenicima. Takva bi ga pobjeda uvrstila u ulozi vrhovnog kralja, i mislim da bi je on prihvatio. elite li to? Ne, ne elimo, ree Domicije. To ljudi ne bi od nas prihvatili, a ne bi ni od tebe. Neka samo dou, Cezare. Opet emo ih unititi. On govori i za mene, dodade Renije, a ostali kimnue. Brut i Marko Antonije pridruie se glasovima a Oktavijan ustade. Usprkos umornim licima, jo su bili odluni. Julije se nasmijeio videi njihovu odanost.

Onda emo opstati ili pasti kod Alezije, gospodo. Ponosim se to sam vas sve upoznao. Ako je ovo mjesto gdje bogovi kau da sve zavrava, neka onda bude tako. Borit emo se do posljednjeg ovjeka. Julije se poea po ekinjama na licu i gorko se osmjehnu. Moda bismo trebali uzeti malo vode za pie da sutra izgledamo kao Rimljani. Donesite mi zemljovide. Napravit emo planove da jo jedanput ponizimo ta plemena. Vercingetoriks je stajao na visokim zidinama Alezije i gledao preko ravnice. Pohitao je gore na vjetrometinu poslije prvog izvjea svojih straara i vrsto stisnuo klimav kamen vidjevi more bakalja koje se bibalo prema njima. Je li to Madok? znatieljno upita Brig. Kralj pogleda najmaega od trojice kneevske brae i uhvati ga za rame u nagloj provali ljubavi. Tko bi drugi bio? Doveo je galsku vojsku da ih pomete. Pogleda zatim uokolo i primaknu glavu blie bratu. Arvernske je knezove teko poraziti, je li tako? Brig mu se nasmijei. Ve sam poinjao gubiti nadu. Ostalo je samo mjesec dana hrane Reci onda ljudima da veeras dobro jedu. Sutra emo gledati kako se Rimljani slamaju i zatim emo se probiti izmeu njihovih utvrda i bedema i preoteti im Galiju. itav narataj ne e vie vidjeti te njihove legije. A ti e biti kralj? upita Brig. Vercingetoriks se nasmija. Ja jesam kralj, brate moj. Kralj veeg naroda. Ovo e zavriti u zoru i tada emo biti slobodni. Prva siva svjetlost otkrila je logor galskih konjanika koji se pruao tri milje u duinu napogled Alezije. Kad su se legije probudile, ule su buku i klicanje koje je poelo dopirati iz velikih povezanih tvrava im su stanovnici vidjeli sunarodnjake to su doli da ih oslobode. Jutro je bilo hladno, unato obeanom ljetu. Hrana dopremljena iz rimskih provincija u podnoju Alpa pripremila se i razdijelila na kositrenim tanjurima kao prvo toplo jelo nakon mnogo dana. S Galima koji su se postrojavali ispred njih, ljudi su jeli bez radosti i tanjuri su se prebrzo praznili. Mnogi su ljudi polizali i posljednje mrvice i vratili iste tanjure. Rimska su utvrenja oko Alezije bila dovoljno visoka da Gali stanu i razmisle kako bi ih najbolje napali. Zidovi su dosezali dvadeset stopa i na njima je bilo etrdeset tisua najboljih pjeaka na svijetu. Nije to bio lak zadatak, ak ni golemoj sili koju je Madok skupio. Ni sam Madok nije znao koliko ih je s njim, bio je samo svjestan da nikada nije vidio toliko vojske na jednom mjestu. ak je i tada bio oprezan, kao to mu je Vercingetoriks rekao da bude kad je umaknuo iz Alezije da pozove plemena. Sjeti se Helveana, kazao je tada Vercingetoriks.

I kad ih je bivalo mnogo manje nego neprijatelja, Rimljani su svaki put porazili vojsku koja je na njih poslana, a meu njima su sada preostali veterani i srani vojnici koje je najtee ubiti. Madok je poalio to s njim nije njegov brat da zapovijeda konjanicima. Mogao je osjetiti kako ih promatraju i nadaju se branitelji u alezijskim tvravama, i to ga je plailo. Znao je ve da je njegov brat bolji kralj nego to bi on bio. Sam Madok ne bi mogao povezati plemena, i to vre nego to se pamti tisuu godina. Stare su razmirice zaboravljene i na kraju su svi poslali najbolje ljude da vrhovnom kralju pomognu okonati rimsku okupaciju, zauvijek. Sad je sve ovisilo o njegovoj rijei, i desetci tisua ekali su samo njega kad je ogranulo sunce. Julije se popeo na humak da se obrati ljudima s kojima se devet godina borio u Galiji. Poznavao je stotine njih poimence, pa kad je stigao na vrh i vrsto stao uz podnoje straarnice, vidio je kako ga poznata lica ekaju da govori. Znaju li oni koliko je umoran? Dijelio je s njima odricanja na marevima i u bitkama diljem Galije. Vidjeli su ga kako se iscrpljuje vie negoli ijedan od njih, liavajui se sna po nekoliko dana uzastopce sve dok u njemu ne bi ostalo nita vie osim eljezne volje koja ga je drala na nogama. Ne u od vas zahtijevati da se borite za Rim! doviknuo im je. to Rim zna o nama ovdje? to Senat razumije od onoga to smo mi? Trgovci u svojim kuama, robovi, graditelji i kurve, nitko od njih nije bio s nama u bitkama. Kad mislim o Rimu, ne mogu misliti o njima, iz ovolike daljine. Moja braa su oni koje vidim ispred sebe. Rijei su lako dolazile kad se obraao legijama. Sve ih je poznavao i tiho klicanje se raalo dok su gledali gore u figuru pod grimiznim platom. On ne bi mogao objasniti tu sponu nekom strancu, ali to nikada nije bilo potrebno. Poznavali su ga kakav je bio. Viali su ga ranjena kraj sebe i iscrpljena nakon mara. Svaki je ovjek pamtio njegove rijei upuene njima i to im je bilo vee blago nego srebrenjaci to su ih dobivali za plau. Ne u od vas zahtijevati da se ovaj posljednji put borite za Rim! Zahtijevat u to za sebe, rekao je, a oni su podignuli glave da ga uju dok se klicanje irilo meu redovima. Tko se smije nazivati Rimom dok mi ivimo? Bez nas je taj grad tek kamen i mramor. Mi smo njegova krv i njegov ivot. Mi smo njegova svrha. Julije pokaza rukom prema nagomilanim hordama galske vojske. Kakva je ast to je toliko mnotvo dolo protiv nas! Oni poznaju nau snagu, legije moje. Oni znaju da smo neslomljivi u duhu. Ja vam kaem, kad bih mogao zamijeniti mjesta i biti ondje, mene bi uhvatio strah od onoga to bih vidio pred sobom. Bio bih uasno uplaen. Jer oni nisu mi. Aleksandar bi bio ponosan da stupa s vama kao ja. Bio bi ponosan da vidi kako diete maeve u njegovo ime. On pogleda dolje u gomilu i vidje meu njima Renija koji je zurio u njega. Kad se naa srca i ruke umore, mi idemo dalje, viknu Julije prema njima. Kad su nai eludci prazni i naa usta suha, mi idemo dalje. Ponovno je zastao i nasmijeio se na njih dolje. Ukratko, gospodo, mi smo profesionalci. Hoemo li te bijedne amatere sasjei na komade?

Oni zveknue maevima po titovima i svako se grlo oglasi odobravanjem. Zaposjednite bedeme! Oni dolaze! viknu Brut i legije potrae na svoje poloaje. Stajali su uspravno dok je Julije silazio i koraao izmeu njihovih redova, ponosei se svima njima. Madok je osjetio dodir straha kad je vidio koliki su razmjeri rimskih snaga i utvrenja oko Alezije. Kad je pobjegao iz opsjednutoga grada prije samo mjesec dana, kopali su se tek prvi jarci, a sada su tu stajali snani bedemi s vojnikim posadama. Uezite baklje da spalite njihove kapije i tornjeve! naredio je gledajui kako se meu plemenima javljaju nizovi svjetala. Pucketanje plamenova predstavljalo je zvuk rata, i on je osjetio kako mu srce nakon toga poinje bre kucati. I dalje je bio zabrinut dok je gledao golema utvrenja to ue na zemlji i ekaju njih. Brzina galskih konja bit e uzaludna protiv takve zapreke. Ako se Rimljani ne izmame iz zaklona, Madok je znao da e svaki njegov korak biti krvav. Pripremite koplja! viknuo je du elne crte. Osjeao je tisue parova oiju na sebi dok je izvlaio dugaki ma i usmjeravao ga prema rimskim snagama. Njegovi voljeni Arvernjani bili su spremni na desnom krilu i on je znao da e sluati zapovijedi. Kad bi se samo mogao tako pouzdati u druge usred estoke bitke. im ponu ginuti, Madok se bojao da e izgubiti i ono malo discipline to im je uspio nametnuti. Podignuo je aku i spustio je u nagloj kretnji, podbovi konja u galop da ih povede. Iza njega se zaula grmljavina koja je potopila svaki drugi zvuk, i tada su Gali zaurlali. Konji su jurili prema zidovima i svaka je ruka drala koplje da ga spremno izbaci. Pripremite baliste! Pripremite onagere i skorpije! ekajte rogove! vikao je Brut lijevo i desno. Oni nisu dangubili po noi i sada je svaki ratni stroj u njihovu posjedu bio okrenut prema ravnici da uniti nadmonijeg neprijatelja. Svako je oko na bedemima gledalo kako horde galopiraju prema njima, dok su im lica sjala od iekivanja. Zapaljene su goleme grede natopljene uljem i njihov zaguljivi dim nije nimalo kvario oduevljenje onih koji su bili spremni da ih bace dolje na glave Galima. Brut je kimnuo kad je procijenio da su napadai stigli na domet i potapao je po ramenu najblieg trubaa. ovjek je duboko udahnuo i odjeknuo je zatim dugaak zvuk, i gotovo ga je progutalo otputanje stotina masivnih hrastovih krakova koji su udarali u leite. Poletjelo je kamenje i eljezo fijuui kroz zrak, i osmijesi su se pojavili na licima Rimljana dok su oekivali prvi dodir smrti. Madok je vidio izbaaje i na trenutak je zatvorio oi i pomolio se. uo je lomljavu i tupe udare svuda oko sebe i sve tie jauke koji su ostajali iza njega. Kad je opet otvorio oi, zapanjio se shvativi da je iv i glasno je kriknuo od iste radosti. Meu plemenima bile su nastale pukotine, ali one su se zatvarale kako se razmak do legija smanjivao i sad je na red dolazila njihova krv. Gali su izbacili koplja sa svim gnjevom ljudi koji su preivjeli rimske ratne strojeve. Hitali su ih visoko uvis i preko bedema, i prije nego to su mogla pasti, Madok je stigao do irokih jama to su tekle du rimskih zidova. Trideset tisua njegovih najboljih ljudi iskoilo je iz

sedla i poelo se verati uz bedeme, zabadajui maeve u zemlju da bi se popeli preko iljaka kojima je svrha bila da ih zadre. Madok je vidio na trenutak legionare iznad sebe dok se penjao, ali zemlja se pod njim iznenada odronila i on je pao u podnoje. Viknuo je srdito i opet se poeo penjati, ali zauo je pucketanje plamenova i vidio kako skupina Rimljana naginje neto veliko preko ruba i baca prema njemu. Pokuao je odskoiti u stranu, ali to ga je zgnjeilo i pretvorilo u kau kostiju i mesa. Julije je s bedema gledao kako je odbijen prvi juri. Nareivao je da ratni strojevi neprestano izbacuju smrtonosni teret, koristei grede i kamenje to su konjima lomili noge kotrljajui se izmeu njih. Gorjele su kapije u bedemima, ali to nije bilo vano. Nije kanio ekati dok ne padnu. Du itavih milja utvrenja rimski su legionari odbijali one to su do njih dopirali, sluei se mahnito titovima i maevima. Trupla su se poinjala gomilati u podnoju bedema, a Julije je oklijevaao. Znao je da se njegovi vojnici, iscrpljeni i slabi, ne mogu dugo boriti s takvom estinom. Ali inilo se da su Gali usmjereni na izravan juri, razbacujui se ivotima u sudaru s rimskim eljezom. Glavnina galskog konjanitva jo nije mogla kroz mnotvo vlastita naroda doprijeti do rimskih linija, i Julije se nije usuivao poslati legije izvan utvrda, bojei se da e biti opkoljene. Stoga se njegovo lice ukoilo kad je napokon donio odluku. Oktavijane, izvedi konjanike protiv njih. Moja Deseta i Trea bit e iza tebe, tono onako kako smo napali Britance. Njihove su se oi naas srele i Oktavijan je pozdravio vojskovou. Konopi su privezani za vratnice da ih povuku unutra im se uklone teki zasuni. Drvo je ve dobro gorjelo i kad su vratnice pale provala zraka razbuktala je plamenove. Konjanici su pojurili kroz vatru da razbiju neprijatelja, njihova su kopita tutnjala ispod luka dok su izlazili. Ieznuli su u dimu, a Deseta i Trea pokuljale su iza njih. Julije je vidio kako vojnici gase plamenove i podiu vratnice u prijanji poloaj prije nego to su Gali mogli iskoristiti iznenadnu prednost. Bio je to pogibeljan trenutak. Da konjanici nisu potisnuli Gale, legije spremne da juriaju i podupru ih ne bi se bile mogle pomaknuti naprijed. Julije je mirio kroz dim pratei pogledom jedan legijski stijeg s orlom koji se probijao kroz uzavrelu galsku masu. Vidio je kako stijeg pada da bi ga nepoznati vojnik opet podignuo. Dvanaesta ariminska bila je spremna izii i Julije nije znao to e vani zatei. Usmjerio je oi gore prema alezijskim tvravama i zatim pogledao svoje ljude koji su neprekidno motrili hoe li opsjednuti Gali krenuti u napad. Koliko ljudi moe ostaviti u priuvi? Ako Vercingetoriks provali iz tvrava, Julije je bio siguran da e njegove legija napokon popustiti pod udarima s dviju strana. Ne smije dopustiti da se to dogodi. Renijeva istaknuta figura vrzmala se blizu njega drei spreman tit da ga podigne iznad Julijeve glave. Julije ga pogleda i kratko mu se nasmijei, dopustivi mu da ostane. Gladijator je bio blijed i star, ali njegove su oi neprestano kruile bojinicom da bi zatitio svoga vojskovou.

Julije vidje kako se pojavljuje istina na okrvavljenu tlu, pokrivena jedva gibljivim tijelima i mrtvacima. Neki su od njih bili Rimljani, ali golemu su veinu inili probodeni i zgnjeeni neprijatelji. U gomili se otvarao irok luk dok ih je Deseta suzbijala i gazila preko mesa pod branom svojih titova. Julije vidje kako posljednja izbaena koplja nestaju meu Galima i zakljui da je kucnuo as. Dvanaesta i Osma u potporu! viknuo je. Otvarajte vrata! Ponovno su se zategnuli konopi i novih deset tisua jurnulo je van da pojaa one koji su izili prije njih. Ratni su strojevi tada umuknuli, dok su legije krile put kroz Gale. vrste etvorine su bivale opkoljene i nestajale su iz vida, da bi se potom pojavile kao kamenje u poplavi, i dalje ive, i dalje vrste dok su ponovno iezavale. Imajui etiri legije na bojitu, Julije je poslao jo jednu za njima, zadravajui jedva dovoljno ljudi da brane bedeme i motre na tvrave iza lea. Trubai su ekali pokraj Julija i on ih je otro pogledao. Na moju zapovijed, zatrubite povlaenje. Zgrabio je rub plata slobodnom rukom i zguvao ga. Teko je bilo gledati to se dogaa, ali uo je kako rimski glasovi izdaju zapovijedi, dok su se posvuda du zidina Gali vraali da se suoe s prijetnjom koja je izila da ih napadne. Julije se prisili na ekanje. Sada puhnite u rogove. Brzo! ree napokon resko, promatrajui bojinicu dok su se preko nje razlijegali tugaljivi zvuci. Legije su bile otile predaleko i borile se na svim stranama, ali znao je da ne e dopustiti povlaenje u neredu. etvorine e se po nareenju povlaiti korak po korak pred konjanitvom, sijui smrt cijelo vrijeme. Gali su se gibali kao gorka tekuina u vritavim virovima, ljudi su ginuli dok su se legije borile da uzmaknu. Julije je divlje uskliknuo kad je vidio da se ponovno pojavljuju orlovi. Podignuo je ruku a ona je drhtala. Vratnice su se spustile i vidio je kako legije uviru natrag i jure opet na bedeme da izazovno viu na neprijatelja. Gali su nahrupili naprijed i Julije je pogledao posade kraj balista koji su ekali s oajnim nestrpljenjem. Tada je cijela galska vojska srljala naprijed i trenutak je bio savren, ali on se nije usuivao izdati im nareenje za paljbu ne znajui jesu li se njegove legije uspjeno vratile. Jedva je primijetio dolijetanje kopalja, ali Renije ih je opazio. Dok se Julije okretao, Renije je podignuo tit i drao ga protiv tekih udaraca zvideih iljaka. Zagunao je i Julije se osvrnuo da mu zahvali, ali mu se lice otegnulo kad je vidio krvavu ozljedu na njegovu vratu. isto je! Sve je isto, gospodine! viknuo je njegov truba. Julije je samo mogao gledati kako Renije pada. Gospodine, moramo sada osuti paljbu! rekao je truba. Jedva uvi, Julije je spustio ruku i velike su baliste smjesta odgovorile praskom. Tone kamenja i eljeza obarale su jo jednom galske konjanike, reui otkose i stvarajui prazan

prostor na bojinici. Plemena su bila previe zbijena da bi mogla izbjei gustu paljbu, i tisue su pokoene da nikada vie ne ustanu. Strahovita je tiina vladala dok su se plemena povlaila izvan dometa. Julije je nejasno uo kako njegovi ljudi kliu videi da je bezbroj tjelesa ostao na bojnom polju. Priao je Reniju i prstima mu zaklopio izbuljene oi. U njemu vie nije bilo tuge. S uasom je vidio kako mu se ruke poinju tresti dok je u ustima osjeao okus metala. Oktavijan je dokasao izmeu legionara da bi ugledao Julija kako klei, obliven hladnim znojem. Jo jednom, gospodine? Mi smo spremni. Julije je izgledao omamljeno. Ne moe dobiti napadaj pred svima njima, ne moe. Borio se da zanijee to se dogaalo. Godinama nije imao napadaja. On to ne e dopustiti. S krajnjim naporom volje ustao je i zateturao, prisiljavajui se da se sabere. Skinuo je kacigu i pokuao duboko disati, ali mu se bol u lubanji pojaavala i javljali su se svjetlaci. Oktavijan se trgnuo kad je vidio zastakljen pogled. Legije jo stoje, generale. Spremne su ponovno na njih udariti, ako to eli. Julije otvori usta da progovori, ali nije mogao. Zgrio se na tlu i Oktavijan je skoio iz sedla hitajui da ga pridigne. Jedva je primijetio Renijevo truplo sa strane i doviknuo je trubau da dovede Bruta. Brut je trkom dojurio, problijedivi kad je shvatio to se zbilo. Maknimo ga s pogleda, brzo, rekao je resko Oktavijanu. Zapovjedni ator je prazan. Uhvati ga za noge prije nego to ljudi vide. Podignuli su trzavo tijelo, mnogo lake zbog mjeseci gladovanja i rata, te ga odvukli u zaklonjen prostor zapovjednog mjesta. to emo uiniti? rekao je Oktavijan. Brut izvue kacigu iz Julijevih ukoenih prstiju i podie je. Svuci ga. Previe nas je ljudi vidjelo dok smo ga vukli ovamo. Moraju ga vidjeti kako izlazi. Ljudi su klicali kad je Brut zakoraio na slabo sunce, nosei kacigu i oklop svoga prijatelja. Iza njega je Julije leao gol na klupi i grio se i drhturio, dok je Oktavijan drao smotan kraj tunike meu njegovim zubima. Brut je ustrao na bedem da procijeni stanje neprijatelja i vidio kako jo uzmiu pred posljednjim pogubnim napadom balista. U tami pod atorom inilo mu se da je to dulje trajalo. Vidio je kako legije gledaju u njega, oekujui nareenja, i tada ga je spopala ista panika. Nije samostalno zapovijedao otkad mu je noga kroila u Galiju. Tu je uvijek bio Julije.

Oajno je izgledao iza maske. Nije mogao smisliti nikakvu strategiju osim najjednostavnije otvoriti vrata i pobiti sve to se mie. Julije to ne bi uinio, ali Brut nije mogao samo promatrati s bedema kako njegovi ljudi izlaze. Dovedite mi konja! zagrmio je. Ne ostavljajte nikakvu priuvu. Izlazimo na njih. Kad su se vrata opet otvorila, Brut je kroz njih projahao predvodei legije. To je bio jedini nain koji je poznavao. Kad su Gali vidjeli da sva snaga legija izlazi na bojite, uzvrpoljili su se u kaotinom strahu, zabrinuti da e ih Rimljani opet uvui u bitku i smlaviti ratnim strojevima. Njihove su linije bile u neredu bez voa koji su izginuli u prvim napadima. Brut je vidio kako mnoga manja plemena jednostavno daju petama vjetra i bjee s bojnoga polja. Bolje vam je da bjeite! uzviknuo je divlje. Oko njega su konjanici natjerali konje u galop, drei spremno okrvavljene maeve. Legije su grmjele ubrzavajui se preko ravnice, a kad su udarile u elne linije neprijatelja, nita ih vie nije moglo zadrati.

44. POGLAVLJE
Kad je poela padati no, preivjeli Gali napustili su bojno polje i pohitali svojim domovima diljem plemenskih zemalja da pronesu glas o porazu. Rimske su legije provele gotovo svu no na ravnici, svlaei trupla i hvatajui najbolje konje za vlastitu uporabu. U mraku su se Rimljani podijelili na kohorte koje su lutale miljama daleko oko Alezije, ubijajui ranjenike i skupljajui oklope i maeve. Kad se pribliila zora, vratili su se u glavna utvrenja i usmjerili zlokobne poglede na tihe tvrave. Julije se nije izvukao iz munih snova prije suneva zalaska. estina napadaja poharala je njegovo oronulo tijelo, a kada je prola muka, potonuo je u san koji je bio blizak smrti. Oktavijan je bdio kraj njega u atoru perui mu tijelo vlanom krpom. Kad se vratio Brut, poprskan krvlju i blatom, dugo je stajao gledajui dolje u blijedi Julijev lik. Bilo je mnogo oiljaka na koi, i bez obiljeja njegova poloaja bilo je neega ranjiva u iznemoglom tijelu koje je ondje lealo. Brut kleknu kraj njega i skide kacigu.

Bio sam tvoj ma, prijatelju, apnu on. S beskrajnom su njenosti on i Oktavijan ponovno razmijenili ugruhani oklop i odjeu dok Julije nije bio opet pokriven. Nije se probudio premda su se njegove oi naas stakleno otvorile kad su ga pridizali. Kad su se odmaknuli, na klupi je leao rimski vojskovoa kojega su poznavali. Koa je bila natuena i kosa raskutrana dok je Oktavijan nije nauljio i svezao. Hoe li se osvijestiti? promrmlja Oktavijan. Hoe, kad mu doe vrijeme, odgovori Brut. Ostavimo ga sad nasamo. Pogledao je lagano podizanje i sputanje Julijevih prsiju i bio je zadovoljan. Ja u ostati na strai. Bit e ljudi koji e ga htjeti vidjeti, ree Oktavijan. Brut ga pogleda i odmahnu glavom. Ne, mladiu. Ti poi vidjeti svoje ljude. Ova ast pripada meni. Oktavijan je poao dok je Brut zauzimao poloaj izvan atora, ostajui kao nepomian lik u tami. Brut nije poslao Vercingetoriksu zahtjev da se preda. Unato oklopu i kacigi, znao je da se Adn nijednog trenutka ne e dati zavarati, a ta je ast osim toga pripadala Juliju. Kad je iziao mjesec, Brut je ostao na strai pod atorom, aljui natrag sve koji su dolazili estitati. Nakon prvih nekoliko posjeta, glas se proirio i drugi su ga ostavili na miru. U privatnosti mukle tame Brut je plakao za Renijem. Vidio je truplo i zanemario ga dok su on i Oktavijan unosili Julijevo tijelo pod ator. Gotovo mu se inilo da je neki njegov dio upamtio svaku pojedinost prizora da ga se sjeti kad bitka bude zavrena. Iako je samo letimice pogledao staroga gladijatora, im bi sklopio oi mogao je vidjeti njegovo hladno tijelo kao da je na danjem svjetlu. Nije mogao zamisliti da Renije nije vie iv. Taj ovjek je bio najblii pojmu oca u Brutovu ivotu, i pomisao da ga vie nema donosila je bol od koje su mu navirale suze na oi. Poini sada, ti stari gade, promrmljao je, smijeei se i plaui u isto vrijeme. Toliko dugo ivjeti samo da bi umro od koplja bilo je sramotno, iako je Brut znao da bi Renije to prihvatio kao i svaku drugu kunju u ivotu. Oktavijan mu je rekao da je drao tit iznad Julija, i Brut je znao da bi stari gladijator to smatrao dobrom cijenom. um iz atora potvrdio mu je da se Julije napokon probudio prije nego to se razmaknulo atorsko krilo. Brute? zovnuo je Julije mirei u tamu. Tu sam, odgovorio je Brut. Uzeo sam tvoju kacigu i izveo ih van. Mislili su da si ti. Osjetio je Julijevu ruku na ramenu i nove su se suze skotrljale niz njegovo lice.

Jesmo li ih potukli? upitao je Julije. Potukli smo ih do nogu. Ljudi od tebe oekuju da od njihova kralja zatrai predaju. To je posljednje to moramo uiniti i onda je sve gotovo. Renije je napokon pao. Drao je tit iznad mene, ree Julije. Znam, vidio sam ga. Nita vie nisu trebali rei. Obojica su ga poznavala od svoje djeake dobi, a rijei ponekad znaju umanjiti alost. Ti si ih predvodio? upita Julije. Iako mu je glas ojaao, inilo se da je jo zbunjen. Ne, Julije. Oni su slijedili tebe. U zoru je Julije poslao glasnika Vercingetoriksu i ekao odgovor znajui da mora stii. Svi su itelji u Aleziji morali uti kakav se pokolj dogodio u Avariku. Sigurno su bili nasmrt ustraeni videi mrke vojnike koji su zurili u tvrave. Julije je ponudio da e ih sve potedjeti ako se Vercingetoriks preda do podne, ali sunce se i dalje penjalo a odgovora nije bilo. Marko Antonije i Oktavijan bili su s njim. Nije se imalo to raditi nego ekati, pa su poeli dolaziti oni to su s njim bili od poetka, jedan po jedan, da bi stajali pokraj njega. inilo se da nikakva cijena ne moe nadoknaditi lica koja su nedostajala. Beriko, Kabera, Renije, i jo previe njih. Julije je popio ponueno vino ne osjetivi njegova okusa i pitao se hoe li se Vercingetoriks boriti do gorkog svretka. Legije nikada nisu bile tihe kad bi ubijanje prestalo. Svaki je ovjek imao bliske prijatelje da se pred njima hvali, i doista je bilo mnotvo pria o iskazanoj hrabrosti. Mnogo vie njih ne e se moi odazvati kad se u zoru prozove njihovo ime, a blijeda tjelesa donijeta u tabor svjedoila su o bitci u kojoj su skupa vojevali. Julije zau tjeskoban krik kad je neki vojnik prepoznao jedno truplo i kleknuo i gorko plakao dok ga drugi iz njegove centurije nisu odvukli ga da opiju. Sve ih je pogodila Renijeva smrt. Ljudi koji su se borili sa starim gladijatorom omotali su mu vrat tkaninom otrgnutom od neke tunike i izloili ga s maem. Od Julija do najnieg legionara, svi su nekada trpjeli od njegove nasilne udi i estoka vjebanja, ali sada kad ga vie nije bilo, tuni su ljudi mualjivo dolazili da mu dodirnu ruku i pomole se za njegovu duu. S mrtvacem izloenim na zubatu suncu, Julije je pogledao gore u alezijske tvrave i pomislio kako bi vatrom mogao istjerati Gale iz zaklona. Ne moe samo dokono sjediti kad mu je Vercingetoriks napokon pao u ake. Nije vie moglo biti nikakvih pobuna. Tijekom sljedeih dana glas o porazu stii e do najmanjega sela i grada diljem prostrane zemlje. Eno ga, dolazi, ree Marko Antonije prekidajui Julijeve misli. Svi ustadoe kao jedan, upinjui se da vide kralja dok je silazio strmom stazom prema mjestu gdje su ekale legije. Bio je sam.

Vercingetoriks se bio promijenio od onoga srdita mladog ratnika kojega se Julije odavno sjeao. Jahao je na sivom konju, u punom oklopu koji je blistao na suncu. Julije je odjednom postao svjestan svoje prljavtine i posegnuo da otkopa plat, ali zatim je spustio ruku. On tomu kralju ne duguje nikakvu posebnu poast. Cingetova plava kosa bila je svezana i propletena debelim uzicama do ramena. Brada mu je bila bujna i sjajna od ulja, pokrivajui zlatne spone koje je nosio na vratu. Jahao je lagano, nosei ureeni tit i veliki ma koji je poivao o njegovu pasu. Legije su u tiini ekale ovjeka koji im je prouzroio toliko tuge i patnje. Neto u njegovu ponosnu silasku tjeralo ih je da ute, omoguujui mu taj posljednji trenutak dostojanstva. Julije je poao u susret kralju, pratili su ga Brut i Marko Antonije. Dok je koraao prema podnoju brijega, drugi su njegovi generali krenuli za njima i jo nitko nije nita rekao. Vercingetoriks je odozgor pogledao Rimljanina i zaprepastio se videi razlike koje su nastale nakon njihova prvog sastanka, gotovo desetljee prije toga. Julijeva je mladost ostala na bojitima diljem Galije, i samo su mu hladne crne oi ostale iste. Bacivi posljednji pogled na alezijske tvrave, Vercingetoriks je sjahao i rukama podignuo tit i ma. Bacio ih je pred Julijeve noge i odmaknuo se, izdravi dugo Rimljaninov pogled. Potedjet e ostale? upitao je. Dao sam rije, odgovorio je Julije. Vercingetoriks je kimnuo i njegova posljednja briga je ieznula. Zatim je kleknuo u blato i prignuo glavu. Donesite lance, rekao je Julije, i tiina se naruila kad su legije udarile maevima po titovima stvarajui kakofoniju koja je progutala svaki drugi zvuk.

45. POGLAVLJE
Kad je opet stigla zima, Julije je poveo etiri legije preko Alpa da ih rasporedi oko Arimina. Donio je sa sobom petsto krinja zlata na kolima, dovoljno da stostruko plati dabine Senatu. Njegovi su ljudi stupali sa srebrenjacima u kesama, a dobra hrana i poinak uvelike su im vratili sjaj i snagu. Galija je napokon bila mirna i nove su se ceste pruale preko plodne zemlje od jedne obale do druge. Iako je Vercingetoriks bio spalio tisue rimskih imanja, zemlju su preuzele nove obitelji prije svretka ljeta i jo su dolazili privueni obeanim bogatim urodima i mirom. Samo su tri tisue vojnika Desete legije preivjele bitke u Galiji, i Julije je svakoga ovjeka pod svojim zapovjednitvom nagradio zemljom i robovima. Dao im je zlata da se ukorijene, i znao je da su njegovi, kako mu je to Marije neko objasnio. Oni se nisu borili za Rim ili Senat. Borili su se za svoga vojskovou.

Nije htio ni uti da ijedan od njih provede no na otvorenom, i svaka je kua u Ariminu iznenada postala domom dvojici-trojici vojnika te se grad ispunio ivotom i novcem. Cijene su gotovo preko noi skoile, a potkraj prvog mjeseca njihova boravka presahnula je i posljednja kapljica vina na podruju toga lukoga grada. Brut je doao s Treom galskom i poeo se opijati do zaborava im je ostao slobodan i sam u gradu. Teko ga je pogodio gubitak Renija, i Julije je sluao stalna izvjea o sudjelovanju svoga prijatelja u kavgama svake noi. Sluao je krmare koji su dolazili da se potue i plaao raune ne prozborivi ni rijei. Na kraju je slao Regula da sprjeava Bruta da ne bi koga ubio u pijanstvu, a potom su mu stizala izvjea o njima dvojici kako skupa bane po gradu, pravei jo veu tetu nego sam Brut. Po prvi put nakon panjolske Julije nije znao to e mu donijeti sljedea godina. Milijun je ljudi umrlo u Galiji poradi njegova astoljublja, i jo jedan milijun prodan je u roblje da rade u kamenolomima i na imanjima, od Afrike do Grke. Imao je vie zlata nego to ga je ikada vidio, i preplovio je more da potue Britance. Oekivao je da e osjeati radost u svojem trijumfu. Izjednaio se s Aleksandrom i otkrio novi svijet onkraj zemljovida. Osvojio je vie zemlje u jednom desetljeu nego to je Rim uspio u jednom stoljeu. Kad je bio djeak, da je mogao vidjeti Vercingetoriksa na koljenima, likovao bi zbog toga, videi samo veliko postignue. Ali ne bi znao koliko e mu nedostajati mrtvi. Sanjao je o kipovima i svojem imenu u Senatu. Sada kad se to ostvarilo, sve je poeo prezirati. ak i pobjeda je bila isprazna jer je znaila da je borba okonana. Previe je bilo stvari za kojima je alio. Julije je zauzeo Krasovu kuu usred grada, i nou mu se inilo da jo moe osjetiti Servilijin miris. Nije joj poruio da doe, iako je bio osamljen. Nije mogao podnijeti misao da bi ga ona mogla izvui iz potitenosti. Uivao je u mranim zimskim danima kao odrazima vlastita bia i prigrlio tmurna raspoloenja kao stare prijatelje. Nije elio zgrabiti ivotne uzde i krenuti dalje. U privatnosti Krasova doma mogao je provoditi dane u dokolici, gledajui svakog popodneva tamna nebesa i piui knjige. Izvjea koja je pisao gradu o svojem podrijetlu postala su mu neto vie od pisama. Svaka je uspomena bila nekako ograniena dok ju je ispisivao. Crnilo nije moglo izraziti strah i patnju i oajanje, i to je bilo dobro. Olakavao je duh opisujui po redu godine koje je proveo u Galiji i zatim je rukopis ostavljao Adnu da ga prepie. Marko Antonije pridruio mu se u kui potkraj prvoga tjedna. Poeo je skidati prane plahte s pokustva i brinuo se da Julije pojede barem jedan dobar obrok na dan. Julije je prilino strpljivo podnosio njegovu panju. Ciro i Oktavijan doli su u kuu poslije nekoliko dana i dali se na posao da je urede te je bila ista kao legijska galija. Izbacili su hrpe papira iz glavnih soba i donijeli u kuu ivost koja je Juliju sve manje ila na ivce. Iako je isprva uivao u samoi, bio je naviknut imati asnike oko sebe i samo je aljivo podignuo obrve kad se pojavio i Domicije da zauzme jednu sobu, a sljedee je noi Regul donio Bruta na pleima. Svjetiljke su gorjele po cijeloj kui, i kad je Julije siao u kuhinju, zatekao je tri mjetanke kako se mue mijesei kruh. Bez rijei je prihvatio njihovu nazonost. Poiljka vina iz Galije stigla je brodom i edni su je graani razgrabili. Marko Antonije se pobrinuo da dopremi jednu bavu i te noi, kad su uspjeli zaboraviti razlike u inovima, opijali su se do besvijesti da bi je ispraznili tijekom jednog banenja, ostajui leati gdje su padali. Ujutro se Julije prvi put nakon toliko tjedana glasno nasmijao dok su njegovi prijatelji naokolo glavinjali, psovali i pljuvali po pokustvu.

Otkad su zatvoreni planinski prijelazi, Galija je bila daleka kao mjesec i prestala mu je remetiti san. Julijeve su se misli okrenule prema Rimu i pisao je pisma svima koje je poznavao u gradu. Bilo je udnovato razmiljati o ljudima koje godinama nije vidio. Servilija e biti ondje i nova zgrada Senata morala je ve biti dovrena. Rim e imati svjee lice da prikrije oiljke. Jutrom se Julije zatvarao sam u radnu sobu da bi pisao keri dugaka pisma, pokuavajui izgraditi most prema eni koju nije poznavao. Prije dvije godine dao joj je doputenje da se uda u njegovoj odsutnosti, ali otada nita nije uo. Bez obzira na to je li ih itala ili nije, pisma su mu bila melem na savjesti i Brut ga je poticao da ustraje. Dolazili su u napast da skupe nekoliko konja i odjau do svoga grada, ali Julije je bio svjestan promjena koje su se mogle dogoditi dok njega nije bilo. Bez konzularnog imuniteta bio bi ondje ranjiv, a zatekao bi mnogo neprijatelja. Iako mu je Senat ostavio poloaj tribuna, to ga ne bi spasilo od optubi da je ubio Ariovista ili prekoraio ovlatenja s onu stranu Rajne. Senat mu je dugovao vie nego jedan trijumf, ali sumnjao je da bi Pompeju bilo drago vidjeti kako ga slave graani. enidba s Julijevom keri trebala bi zauzdati njegovu ud, ali Julije ga je predobro poznavao da bi povjerovao u njegovu dobronamjernost ili podcijenio njegovo astohleplje. Zima je polagano prola u udobnosti. Rijetko su se spominjale bitke koje su vodili, iako bi Brut u pijanstvu poredao komade kruha na stolu i pokazivao Ciru to su Helveani trebali uiniti. Kad je nastupio zimski suncostaj, legije su ga slavile s gradom, palei svjetiljke u svakoj kui da bi se obeanje proljea moglo vidjeti na ulicama. Arimin je zasjao kao dragulj u tami i bludilita su cijele noi radila u dvije smjene. Nakon toga ozraje se osjetljivo promijenilo. im je prola najdua no, na Julijevu stolu uestala su izvjea o tunjavama i tetama, dok nije gotovo doao u napast da pola njih poalje u ravnicu da logoruju na goloj ledini. Polako je poinjao svakog dana sve vie i vie vremena troiti na bavljenje opskrbom i plaama, vraajui se u koloteinu koja ga je pratila otkad je postao zreo ovjek. Nedostajali su mu Renije i Kabera vie nego to je mogao vjerovati. Jako se iznenadio kad je shvatio da je najstariji od svih ljudi koji su s njim dijelili Krasovu kuu. Dok su drugi od njega oekivali da uvede red u njihove ivote, sam nije imao nikakva reda, a ratne navike su bile presnane da bi ih se lako oslobodio. Premda je neke ljude u kui godinama poznavao, on je bio njihov zapovjednik i uvijek je postojala lagana suzdranost u njihovu ponaanju prema njemu. Ponekad se Juliju inilo da je puna kua udnovato samotna, ali dolazak proljea na neki je nain upotpunio obnovu njegova dobra raspoloenja. Poeo je s Brutom i Oktavijanom jahati okolicom grada, vraajui tjelesnu spretnost. Ciro ga je pozorno gledao kad god su bili skupa i smijeio se im bi se pojavili znaci staroga Julija, koliko god kratko trajali. Vrijeme je zalijeilo ono to se nije pokazivalo, te premda je i dalje bilo tmurnih dana, svi su ljudi osjeali bujanje proljea u krvi. Sveanj pisama to je stigao jedne svijetle zore izgledao je kao i svaki drugi. Julije je platio donositelju i rasporedio ih po hrpama. Prepoznao je Servilijin rukopis na jednom pismu za njezina sina, i bilo mu je drago kad je na dnu naao drugo za sebe. Ispunilo ga je ugodno iekivanje kad je ponio pismo u prednju sobu i upalio vatru, drhtei dok je razlamao peat i otvarao ga.

Dok je Julije itao, ustao je i stajao u punom sjaju izlazeeg sunca. Triput je proitao Servilijino pismo prije nego to je mogao povjerovati to je u njemu pisalo, a potom je potonuo u stolicu i pustio pismo da padne na pod. Knez trgovaca je pao. Kras i njegov sin nisu preivjeli napade Parta u Siriji. Glavnina legije koju je Julije uvjebao dobro se borila, ali Kras ih je poveo u divlji juri kad je vidio da mu je sin pao s konja, a neprijatelji su ga bili odsjekli od ostatka njegovih ljudi. Legionari su nali njihova tijela i Pompej je proglasio dan alosti za starim senatorom. Julije je sjedio i zurio u sunce dok mu estok sjaj nije zaslijepio oi. Sva su stara imena odlazila, a Kras, unato svim svojim manama, bio mu je prijatelj tijekom najcrnjih dana. Julije je mogao proitati Servilijinu alost ispod urednih redaka dok je opisivala tragediju, ali o njoj nije mogao razmiljati. Ustao je i poeo koraati po sobi. Osim to je osjeao osobni gubitak, Julije je morao uzeti u obzir da e Krasova smrt poremetiti ravnoteu moi u Rimu. Nisu mu se svidjeli zakljuci koje je izvukao. Pompej e pretrpjeti najmanje tete. Kao diktator, bit e iznad zakona i trijumvirata, nedostajat e mu samo Krasovo bogatstvo. Julije se pitao tko e naslijediti starevo blago sada kad je Publije poginuo s njim, ali to i nije bilo tako vano. Mnogo vanija je bila injenica da Pompeju nije vie bio potreban uspjean general na bojnom polju. Takva je ovjeka lako mogao smatrati prijetnjom. Dok je Julije razmatrao sve posljedice, lice mu je poprimalo neveseo izraz. Da je Kras iv, meu njima bi se mogla iskovati nekakva nova nagodba, ali ta je nada umrla u Siriji. Uostalom, Julije je znao da bi i sam, kad bi se naao u Pompejevu poloaju, brzo uklonio s pozornice svakoga tko bi predstavljao opasnost. Kao to mu je Kras jednom rekao, politika je krvav posao. Trgnuvi se naglo, pristupio je k stolu i poeo otvarati ostala pisma, gledajui u svakom tek prve redke, sve dok se nije ukipio i duboko udahnuo. Pisao mu je Pompej i Julije je osjetio navalu bijesa dok je itao naduta nareenja. U pismu se nije ak ni spomenuo Kras, i Julije ga je s gnuanjem bacio na pod dok je ponovno poinjao koraati. Iako je znao da nita drugo nije smio ni oekivati od diktatora, ipak ga je pogodilo dok je izmeu redaka itao svoju budunost. Vrata su se na sobi irom otvorila i uao je Brut, drei svoj sveanj pisama. Jesi li uo? ree Brut. Julije kimnu dok su mu se u glavi rojili planovi. Poalji ljude da okupe legije, Brute. Nadebljali su se i ulijenili tijekom zime, hou da do sutra u podne budu izvan grada gdje emo zapoeti manevre. Brut ga je gledao otvorenih usta. Zar se vraamo u Galiju? A to je s Krasom? Ja ne mislim Jesi li me uo? izdera se Julije. Pola naih ljudi nije vie ni za to, samo se kurvaju i piju. Reci Marku Antoniju da polazimo. Neka ih pone okupljati od pristanita.

Brut je nepomino stajao. Pitanja su mu dolazila na usta i on ih je guio, dok ga disciplina nije prisilila na pozdrav. Otiao je i Julije je mogao uti njegov glas kako budi ostale ljude u kui. Julije opet pomisli na Pompejevo pismo i izdaju. U tim rijeima nije bilo ni traga tolikih godina njihova poznanstva. Bilo je to formalno nareenje da se vrati u Rim sam. Da se vrati jedinom ovjeku na svijetu koji bi ga mogao dovoljno uplaiti da ga ubije. Julije je osjetio vrtoglavicu i slabost dok je razmatrao posljedice. Pompej nije imao suparnika osim jednoga, i Julije na trenutak nije povjerovao u njegovo obeanje o slobodnu prolazu. Ali neposluh bi znaio borbu do smrti koja bi doista mogla unititi grad i sve to je Rim osvojio tijekom stoljea. Potresao je glavom da je razbistri. Grad ga je guio i on je eznuo za povjetarcima na ravnicama. Ondje e moi razmiljati i planirati odgovor. Okupit e ljude na obalama rijeke Rubikona i moliti se za mudrost da donese pravu odluku. Regul je stajao sam u malenom dvoritu Krasove kue, gledajui pismo u rukama. Nepoznati je rukopis napisao rijei na pergamentu, ali pisac je mogao biti samo jedan ovjek. Samo dvije rijei uale su poput pauka u sredini prazne stranice a on ih je ipak po tko zna koji put itao, dok mu je lice postajalo sve napetije i tvre. Ukloni ga, pisalo je. Regul se sjetio to su se on i Pompej dogovarali posljednji put kad su se sastali u Ariminu. Tada nije zadrhtao, ali to je bilo prije nego to je s Julijem pohodio Britaniju i gledao ga kako se bori kod Avarika, Gergovije, Alezije. Naroito kod posljednjega grada. Regul je vidio Julija kako vodi legije preko toke gdje bi svatko drugi pao i bio uniten. Tada je znao da slijedi ovjeka koji je vei od Pompeja, a sada je drao u ruci nareenje da ubije generala. To bi bilo lako, znao je. Julije mu je potpuno vjerovao nakon toliko godina druenja, i Regul pomisli kako meu njima vlada prijateljstvo. Julije e mu dopustiti da mu prie blizu i tada bi to bio tek jo jedan ivot da se doda onima koje je Regul oduzeo radi Rima. Tek jo jedno nareenje koje treba posluati kao to ih je do tada tisue posluao. Jutarnji je povjetarac hladio centurionovu kou dok je kidao pismo nadvoje, zatim naetvero, ne prestajui sve dok vjetar nije podignuo i raznio sitne komadie. Bilo mu je to prvo nareenje u ivotu koje nije posluao, i ono mu je donijelo mir.

46. POGLAVLJE
Pompej se naslanjao na stup Jupiterova hrama i promatrao grad ispod Kapitola obasjan mjeseinom. Diktator. Potresao je glavom i nasmijeio se toj misli u tami. Grad je bio miran i ve je teko bilo zamisliti razbojnike bande i nerede to su neko izgledali kao smak svijeta. Pogledao je prijeko na novu zgradu Senata i sjetio se plamenova i

vrisaka u noi. U gradu e se jo nekoliko godina pamtiti Klodije i Milon, ali Rim je krenuo dalje i bio je samo njegov. Senat je produio njegov diktatorski poloaj ne izlaui ga nikakvu pritisku. Oni e to opet uiniti, bio je siguran, koliko god puta bude elio. Osjeali su potrebu za snanom rukom da presijee sve zakone kojima su se sapeli. Ponekad je to bilo potrebno, da bi grad mogao ivjeti. Pompej je jednim svojim dijelom alio to Kras nije iv da vidi to je napravio od onoga kaosa. Iznenadila ga je jaka tuga koja ga je obuzela kad je uo za njegovu smrt. Poznavali su se gotovo trideset godina, u ratu i miru, i Pompeju je nedostajalo starevo drutvo. Pomislio je kako je ipak mogue naviknuti se na bilo to. Vidio je toliko mnogo padova u ivotu. Bilo je trenutaka kad nije mogao vjerovati da je jedini on preivio tolike burne godine, dok su ljudi kao Marije i Sula, Katon i Kras, otili prije njega preko rijeke. Ali on je jo tu, i za njega postoji vie utrka u ivotu. Preivjeti dok drugi umiru to je ponekad jedini nain da se pobijedi. I to mora biti posebna vjetina. Lahor lagan poput paperja nagnao je Pompeja da zadrhti i razmotri kako bi se trebao vratiti kui i poinuti. Njegove su se misli zatim okrenule prema Juliju i pismima koja je poslao na sjever. Hoe li Regul istrgnuti odluku iz njegovih ruku? Pompej poelje da bude tako. asni dio njega osjetio se posramljenim zbog onoga to je naredio i o emu je jo razmiljao. Sjetio se Julijeve keri, zatrudnjele s novim ivotom u utrobi. Imala je snage nositi se s pritiskom to je postala enom najmonijega ovjeka u Rimu. Ipak nije mogao dijeliti svoje planove s osobom u kojoj tee Cezarova krv. Dobro je obavila svoju dunost i ispunila stari ugovor koji je sklopio s njezinim ocem. Nita mu vie nije bilo potrebno od nje. Vlast se ne moe dijeliti, sada kad ju je potpuno razumio. Julije e ili poginuti na sjeveru ili e sluati njegova nareenja, a ishod e biti isti. Pompej uzdahnu nakon te misli i odmahnu glavom s iskrenim aljenjem. Cezaru se ne smije dopustiti da ivi, ili e jednog dana doi u Senat i tada e opet poeti godine prolijevanja krvi. To ne u dopustiti, apnuo je Pompej u povjetarac, a nikoga nije bilo da ga uje. Julije je sjedio na obali Rubikona i gledao na jug. Poalio je to tu nema Kabere i Renija da mu dadu savjet, ali na kraju je odluka bila samo njegova, kao toliko puta prije toga. Legije su se pruale daleko u no oko njega, i mogao je uti strae kako stupaju svojim stazama u mraku, dovikujui lozinke koje su jamile koloteinu i sigurnost. Mjesec je bio svijetao na vedrom proljetnom nebu i Julije se smijeio gledajui ljude koji su sjedili s njim. Kraj njega je bio Ciro, dok su Brut i Marko Antonije sjedili na drugoj strani gledajui preko blistave rijeke. Oktavijan je stajao u blizini s Regulom, a Domicije je leao nauznak i promatrao zvijezde. Juliju je lako bilo zamisliti da su s njima Renije i Kabera. U njegovoj su mati oni ivjeli kao ljudi koje je poznavao prije nego to su bolest i ozljeda uzele svoj danak. Otili su Publije Kras i njegov otac, Beriko isto tako. Zatim njegov otac, i Tubruk, i Kornelija. Smrt je kroila njihovim stopama i sve ih poela jedno po jedno. Ako povedem legije na jug, nastat e graanski rat, ree Julije mirno. Moj jadni izmueni grad opet e gledati krv. Koliko e ih ove godine umrijeti, za mene?

Dugo su utjeli i Julije je znao da oni jedva mogu zamisliti koliki je zloin napasti svoj grad. Nije se usuivao to izgovoriti. Sula je to uinio i ljudi su ga se s prijezirom sjeali. Nije bilo povratka ni za jednoga od njih nakon takva ina. Rekao si da je Pompej obeao slobodan prolaz, ree napokon Marko Antonije. Brut otpuhnu. Na diktator nije astan ovjek, Julije. Upamti to. Naredio je da se Salomin nasmrt pretue za vrijeme natjecanja, i gdje je tada bila njegova ast? On nije dostojan koraati Marijevim stopama. Ako ode sam, ne e se vratiti. On e te staviti pod no im prekorai prag gradskih vrata. Ti to zna bolje negoli itko od nas. Koji ti izbor onda preostaje? ree Marko Antonije. Graanski rat protiv vlastita naroda? Hoe li ljudi uope pristati uz nas? Hoe, oglasi se duboki Cirov glas iz tame. Mi emo pristati. Nitko nije znao kako odgovoriti krupnom ovjeku, i zavladala je napeta tiina. Svi su mogli uti kako ubori rijeka izmeu kamenja i amore glasovi vojnika oko njih. Bliila se zora, a Juliju nije bio nimalo jasnije to bi trebao uiniti. Ratujem otkad znam za sebe, rekao je Julije tiho. Ponekad se upitam zbog ega je sve to bilo ako ovdje stanem. Zato sam potratio ivote tolikih prijatelja ako se krotko uputim prema smrti? To ne smije biti smrt! ree Marko Antonije. Kae da poznaje ovjeka, ali on je obeao Ne, upade Regul. Stupio je korak blie Juliju kad ga je Marko Antonije pogledao. Ne, Pompej te ne e ostaviti na ivotu. Ja to znam. Julije vidje centurionovo napeto lice na mjeseini i ustade. Kako? upita on. Jer sam bio njegov ovjek, i ti nisi smio napustiti Arimin. Imao sam njegovo nareenje da te ubijem. Svi skoie na noge i Brut stade vrsto izmeu Regula i Julija. Gade jedan. O emu to govori? upita Brut i poloi ruku na drak maa. Regul se nije na nj osvrnuo, samo je gledao Julija u oi. Nisam mogao posluati to nareenje, rekao je. Julije kimnu. Ima nareenja koja se ne smiju posluati, prijatelju. Drago mi je to si to razumio. Sjedni, Brute. Da me je kanio ubiti, zar misli da bi nam svima to unaprijed rekao? Sjednite! Svi su preko volje opet sjeli na travu, premda je Brut zurio u Regula jer i dalje nije bio siguran u njega.

Pompej ima samo jednu legiju koja uva Rim, ree Domicije zamiljeno. Julije ga pogleda i Domicije slegnu ramenima. Hou rei, to bi se moglo izvesti ako krenemo prije nego to on mogne pojaati snage. Mogli bismo biti pred zidinama za tjedan dana ako ubrzamo korak. Protiv etiri veteranske legije ne bi mogao drati grad ni jedan dan. Marko Antonije je na to problijedio i Domicije se nasmijao videi izraz njegova lica. Ve je bilo vie svjetlosti uoi praskozorja i svi su se oprezno pogledavali dok je Domicije nastavljao, podignuvi ruke. To bi se moglo izvesti, i to je sve. Na kocku treba staviti cijeli ulog. Jedno bacanje za Rim. Ti misli da bi mogao ubijati legionare? upita ga Julije. Domicije se poea po licu i skrenu pogledom. Kaem da moda ne e doi do toga. Nai su vojnici okorjeli u Galiji i znamo to mogu uiniti. Mislim da Pompej nema nita ime bi nam se mogao suprotstaviti. Brut pogleda ovjeka kojega je pratio od djetinjstva. Progutao je vie gorine tijekom tih godina nego to bi ikada povjerovao, i dok su skupa sjedili, nije znao razumije li Julije uope to mu je dao. Svoj ponos, svoju ast, svoju mladost. Sve. Bolje je poznavao Julija nego itko od njih i vidio je svjetlucanje u prijateljevim oima dok je razmiljao o jo jednom ratu. Koliko e njih preivjeti njegovo astohleplje, pitao se. Drugi su pokazivali toliko povjerenja da je Brut poelio sklopiti oi prije nego to ga svlada munina. Ali usprkos svemu, znao je da ga Julije moe pridobiti jednom rijeju. Domicije se nakalja. Ti mora odluiti, Julije. Ako eli da se vratimo u Galiju i ondje se izgubimo, ja sam s tobom. Bogovi znaju da nas nitko ne moe nai na nekim od onih mjesta to smo ih vidjeli. Ali ako eli poi u Rim i posljednji put staviti sve na kocku, opet sam s tobom. Jedno posljednje bacanje? ree Julije i postavi pitanje umjesto sviju njih. Svi su potvrdno kimnuli, jedan po jedan, dok nije preostao samo Brut. Julije je podignuo obrve i blago se namijeio. Ne mogu to uiniti bez tebe, Brute. To ti zna. Onda jedno posljednje bacanje, proaptao je Brut prije nego to e pogledati u stranu. Dok je sunce izlazilo, veteranske legije iz Galije prele su Rubikon i krenule na Rim.

POVIJESNA BILJEKA
Kao to je bio sluaj s dvije prethodne knjige, mislim da neka objanjenja mogu biti korisna, naroito ako ponekad vie iznenauje povijest nego mata. Spominjao sam kroz cijelu knjigu Aleksandra Velikoga kao Julijeva junaka. Sigurno je ivot toga grkoga kralja bio dobro poznat svim kolovanim Rimljanima, kao dopuna njihovu zanimanju za grku kulturu. Iako je prizor bio u Cadizu a ne u nekom opustjelom panjolskom selu, biograf Svetonije iz prvog stoljea donosi epizodu u kojoj Cezar nemono uzdie podno Aleksandrova kipa. U svojoj trideset prvoj godini Julije jo nije bio ostvario nita to bi se moglo usporediti s Aleksandrom. Nije mogao znati da e njegove najvee pobjede doi poslije toga. Julije se vie puta enio, a zapisano je da je imao nekoliko poznatih ljubavnica, premda Svetonije kae da je najvie volio Serviliju. Julije joj je kupio biser koji je vrijedio pola milijuna denara. Moda je jedan od razloga zato je provalio u Britaniju bila elja da nae jo koji biser. Bio je kvestor u panjolskoj prije nego to se vratio kao pretor, ali u to nisam ulazio zbog pitanja ritma radnje. Bio je zaposleniji ovjek nego to ijedan pisac moe obuhvatiti, pa ak i saeta verzija toliko ispunjava ove knjige da prte od dogaaja. On je priredio gladijatorske dvoboje u srebrenim oklopima i zapao u goleme dugove da bi se prouo u javnosti. Istina je da je u jednom asu morao napustiti grad da bi umaknuo vjerovnicima. Postao je konzul s Bibilom i otjerao kolegu s Foruma nakon nekog neslaganja. U Bibilovoj odsutnosti Rimom je kolala ala o tome kako su neki dokument potpisali Julije i Cezar. Kao usputnu sitnicu spominjem da je falernsko vino koje je Julije izlio na obiteljski grob bilo toliko skupo da je jedna njegova aa stajala tjednu legionarsku plau. Na alost, vinogradi su bila na Vezuvu, pokraj Pompeja, i taj okus je zauvijek nestao u provali vulkana godine 79. Katilinina urota bila je veoma vana u svoje vrijeme. Otkrivena je kad se jedan od urotnika povjerio svojoj ljubavnici koja je dojavila to je ula. Bio je meu njima spomenut Julije, vjerojatno lano, kao i Kras. Obojica su preivjela bunu bez ljage na imenu. Katilina je bio napustio grad da preuzme zapovjednitvo nad odmetnikom vojskom, dok su njegovi prijatelji trebali pomoi da se stvori kaos u gradu. Dio dokaza protiv njih pokazao je da su bili stupili u vezu s jednim galskim plemenom traei ratnike. Nakon une rasprave o njihovoj sudbini, manje vani urotnici ritualno su ugueni. Katilina je poginuo na bojnom polju. Osvajanje Galije i Britanije zauzima glavninu drugog dijela ove knjige. Slijedio sam glavne dogaaje koji su poeli sa seobom Helveana i porazom Ariovista. Vrijedno je spomenuti da je katkada sam Cezar jedini postojei izvor za pojedinosti toga pohoda, ali on biljei pogrjeke i katastrofe jednako vjerno kao i pobjede. Primjerice, on sasvim iskreno kae kako se zbog pogrjena izvjea povukao ispred svojih ljudi mislei da su neprijatelji. U komentarima navodi da je broj Helveana i njihovih saveznika iznosio 386.000. Samo

110.000 vratilo se kuama. Protiv njih je Julije imao est legija i pomone postrojbe najvie 35.000 ljudi. Njegove su bitke rijetko bile jednostavno iskuavanje snage. Sklapao je saveze s manjim plemenima i tada im priskakao u pomo. Borio se nou ako je bilo nuno, na svakovrsnu zemljitu, napadajui s bokova, podmiujui i nadmudrujui neprijatelje. Kad je Ariovist zahtijevao da na njihov sastanak dou samo konjanici, Julije je naredio da pojau pjeaci Desete legije, to je morao biti neobian prizor. Zabrinjavao sam se da su puke udaljenosti koje je prevaljivao morale biti pretjerane sve dok moja roakinja nije sudjelovala u pjeaenju na ezdeset milja (oko sto kilometara). Ona i njezin mu preli su taj put za dvadeset etiri sata, ali vojnici regimente Gurkha u Indiji svladali su istu udaljenost za devet sati i pedeset sedam minuta. Vie od dva maratona, bez prekida. ovjek mora biti oprezan u dananje doba kad se ini da su umirovljenici sposobni skijati se niz Everest, ali ja mislim da su galske legije mogle marirati tim korakom i, kao Gurkhe, boriti se nakon toga. Nije bilo pretjerano pretpostaviti da je Adn mogao razumjeti galske jezike, ili ak britanske dijalekte, do odreene mjere. Izvorni Kelti rairili su se po cijeloj Europi s nepoznata izvornog mjesta moda s Kavkaza. Naselili su se u panjolskoj, Francuskoj, Britaniji i Njemakoj. Engleska je postala preteno rimsko-saska mnogo kasnije i zadrala tu razliku sve do dananjega doba. Teko je zamisliti Julijev pogled na svijet. Mnogo je itao i vjerojatno je poznavao Strabonove radove. Znao je da je Aleksandar putovao na istok, a Galija je bila mnogo blia. Morao je uti o Britaniji od Grka, nakon to je onamo dva i pol stoljea prije njega putovao Piteja, moda prvi pravi turist na svijetu. Premda su za nas izgubljene Pitejine knjige, s razlogom moemo vjerovati da su tada bile dostupne. Julije je morao uti o biserima, kositru i zlatu koji su ga mamili da otplovi onamo iz Galije. U zemljopisnom smislu on je smatrao da je Britanija istono a ne sjeverno od panjolske, s Irskom u sredini. Kad se prvi put iskrcao, za njega je to mogao biti ak kontinent velik kao Afrika. Njegova prva provala u Britaniju godine 55. prije Krista bila je katastrofalna. Oluje su razbile njegovo brodovlje a estok otpor plemena modre koe i stranih pasa bio je gotovo zatoran. Deseta se legija doslovno morala probijati borei se kroz zapljuskivanje valova. Ostao je samo tri tjedna i sljedee se godine vratio s osam stotina brodova, i taj se put probio do Temze. Usprkos toj golemoj floti, previe je bio rastegnuo svoje snage i nije se trei put vratio. Koliko znamo, nikada nisu platili obeani danak. Vercingetoriks bi zadrao slino mjesto u povijesti i legendi kao kralj Artur da je uspio pobijediti u velikoj bitci protiv Julija. Ujedinio je sva plemena i vidio da je spaljivanje zemlje i izgladnjivanje legija jedini nain da ih pobijedi. Ali i njegovu silnu vojsku naposljetku su slomile legije. Vrhovni kralj Gala odveden je okovan u Rim i ondje smaknut. Tone pojedinosti trijumvirata s Krasom i Pompejem nisu poznate. Sigurno je nagodba bila korisna svoj trojici, i Julijev se boravak u Galiji protegnuo na mnogo godina po svretku njegove konzularne slube. Kad je Pompej poslao nareenje da se Julije vrati sam poslije Galije, zanimljivo je istaknuti injenicu da je gotovo bila ispunjena stanka od deset godina koja je po zakonu morala protei prije nove kandidature za mjesto konzula. Da je Julije u tom asu osigurao drugo imenovanje, bio bi nedodirljiv, i toga se Pompej morao bojati.

Klodije i Milon nisu izmiljeni likovi. Obojica su sudjelovala u kaosu koji je gotovo unitio Rim dok je Julije boravio u Galiji. Uline bande, neredi i ubojstva postali su svakidanja stvar, a kad je Klodije napokon ubijen, njegovi su ga pristae uistinu kremirali u zgradi Senata, spalivi je pritom do temelja. Ako danas odete na Forum u Rimu, vidjet ete Senat koji je sagraen poslije poara. Pompej je bio izabran kao jedini konzul sa zadaom da uspostavi red u gradu. I tada bi jo moda bio opstao dogovor o trijumviratu da Kras nije sa sinom poginuo u borbi protiv Parta. Nakon vijesti o toj smrti, samo je jedan ovjek na svijetu mogao osporiti Pompejevu vlast. Na kraju, iznio sam u knjizi jednu-dvije tvrdnje koje bi mogle zasmetati povjesniarima. Moe se raspravljati o tome jesu li Rimljani poznavali elik, iako je mogue dobiti tvre eljezo ako se kuje u drvenom ugljenu. Uostalom, elik je eljezo s malo veim sadrajem ugljika. Ne bih rekao da je to bilo izvan njihova dosega. Bojao sam se da e nekima biti previe to sam Artorata opisao kao Gala visoka gotovo sedam stopa, ali Bevil Grenville (1596.-1643.) imao je tjelohranitelja koji se zvao Anthony Payne i bio visok sedam stopa i etiri palca (oko 224 centimetra). Usuujem se rei da je on mogao prebaciti Artorata preko ramena. Mogao bih ovdje navesti jo stotine sitnica kad bi bilo mjesta. Ako sam u knjizi mijenjao povijest, nadam se da nisam pritom jednostavno grijeio nego sam to namjerno inio. Sigurno sam se trsio da budem toan najvie to sam mogao. Onima koji ele ii dalje od ovih nekoliko stranica mogu preporuiti divnu knjigu Caesars Legion (Cezarova legija) koju je napisao Stephen Dando-Collins, te djelo Adriana Goldsworthyja The Complete Roman Army (Sve o rimskoj vojsci) i sve drugo to je taj autor napisao. Svetonijevo biografsko djelo Dvanaest rimskih careva moralo bi biti obvezno tivo u svim kolama; ja posjedujem prijevod Roberta Gravesa. Koji vam se car iz te knjige bude najvie svidio, oevidno e mnogo otkriti o vaem karakteru. I napokon, ako elite vie saznati o Juliju, ne moete uiniti nita bolje nego proitati knjigu Caesar (Cezar) Christiana Meiera.

CONN IGGULDEN

FUSNOTE
1 Rimski dravni slubenik, zaduen za financijska i blagajnika pitanja. 2 Kohorta je bila jedna desetina legije; brojila je 400-600 vojnika, a dijelila se na est centurija. 3 Slubenik koji je predstavljao sudsku vlast. 4 Rimski mir, latinski izraz za Carstvo na vrhuncu moi; u uem smislu oznauje romanizaciju zapadnoga svijeta. 5 Praznik posveen Volturnu, boanstvu izvora i rijeka. 6 Puki tribuni su bili civilni slubenici koje su birali plebejci radi zatite svojih prava. U vojsci su se tako zvali vii asnici, po est njih u svakoj legiji; tribun je dakle zapovijedao s tisuu legionara. 7 Edili su bili slubenici koji su se brinuli o hramovima i primali pritube graana. 8 Curia Hostilia, zgrada gdje su obino vijeali senatori. 9 Maniples su bili kopljaniki odjeli; vojnici koji su u legiji stajali u prvom redu. Velites su bili lakonaoruani vojnici koji su prvi napadali i izazivali neprijatelja; arkari. Triarii su bili vojnici u treembojnom redu s najteom opremom; trijarci. Extraordinarii su bili konjanici opremljeni kopljem idugakim maem. 10 Sablja. 11 Tako se nazivala i etvrt oko te ulice (Alta Semita). 12 Brojitelji glasova na izborima; skrutatori. 13 Izborna skuptina; inili su je svi graani Rima. 14 Raziite se! 15 Ratne naprave kojima su se izbacivale goleme strijele i koplja; stojei lukovi. 16 Remi, belgijsko pleme koje je ivjelo u sjeveroistonoj Galiji, tzv. Belgijska galija (lat. Gallia Belgica)

17 Drevno keltsko pleme koje je ivjelo u dananjoj Bretanji; ne smije se brkati s jadranskim Venetima. 18 Liktori su bili dravni slubenici koji su pratili konzule i pretore, nosei pred njima znakove vlasti (fasces).

KIKA