Moja Teorija

Albert Einstein
MOJA TEORIJA
Prevod i predgovor Damir Mikulii
Drugo izdanje Orginal Albert Einstein BER D E !PE" E##E $%D D E A##&EME %E RE#A' ( ')'! '*EOR E +,-,./ ,-0.
1"a2to sam ba2 ja stvorio teoriju relativnosti3444 5ini mi se da je razlog sljedei6 %ormalno odrastao ovjek uope ne razmi2lja o prostoru i vremenu4 Po njegovom mi2ljenju7 on je s tim pitanjima ra2istio jo2 u djetinstvu4 8a sam se7 me9utim razvijao tako sporo da su prostor i vrijeme zaokupljali moje misli kad sam bio ve odrastao4441 Albert Einstein PREDGOVOR Postao je legendom jo2 za :ivota4 ;ao stoje neko astronomiju predstavljala bo:i<a $rania s globusom u ru<i7 tako je i slika Einsteina postala u naj2iroj javnosti simbolom znanja7 znanosti7 laiku nerazumljive slo:enosti suvremene =ilozo=ije prirode4 &ovorilo se da njegovu teoriju razumije svega nekoliko ljudi na svijetu7 no to je samo anegdota4 %a sreu4 8er kad bi tako doista bilo7 ne bi teorija relativnosti bila ono sjeme koje e u prvim desetljeima na2ega stoljea potaknuti na daljnji razvoj <jelokupnu =ilozo=iju prirode posustalu zbog neki> nerazja2njivi> proturjenosti klasine njutnovske slike svijeta4 Einsteinova tri rada iz godine ,-?04 i o Broumovom gibanju kojim je dokazao ispravnost atomistike >ipoteze7 o elektrodinami kvanata zraenja @ ini<irala su poetak niza stvaralaki> znanstveni> po>oda koji e razjasniti mnogo toga i nakon koji> svijet vi2e nee izgledati isto4 $ povijesti znanosti7 i ne samo znanosti7 Einstein zauzima po mnogo emu istaknuto mjesto4 On je =enomen ne samo u =izi<i7 njegova pojava na svjetskoj s<eni bila je i ostala bez prem<a i nasljednika4 %ikada prije7 a ni poslije7 nisu jednom uenjaku7 ovjeku od znanja a ne politike moi7 istom teoretiaru koji se bavio problemima bez praktiki ikakve veze sa svakodnevnim :ivotom7 iskazivane tolike poasti7 nitko nije toliko slavljen7 toliko popularan me9u milijunima ljudi7 kao ovaj tvora< najapstraktnije i od prakse najdalje teorije4 !amome Einsteinu nikad nije bilo posve jasno otkud to silno zanimanje ljudi za njegovu teoriju7 za proizvode Amog jedinog laboratorija glave1 kako je govorio4 'o vi2e 2to je on po prirodi bio skroman ovjek bez imalo :elje za osobnom slavom ili materijalnim dobrima4 Bijelu graju oko svog imena7 1publi<itC17 do:ivljavao je kao prirodnu katastro=u 2to mu se sruila na glavu4 Denomen Einsteinove slave izlazi izvan okvira =izike i mogao bi biti predmetom istra:ivanja za so<iologe i psi>ologe4 Bilo je7 istina7 i ranije slavni> uenjaka i istra:ivaa no oni su bili poznati relativno uskom krugu ljudi i primali su priznanja i titule samo unutar visokog dru2tva znanstvene ili politike elite4 Einstein je po mnogo emu bio nova pojava4 Bio je7 na izvjestan nain7 1openarodni1 uenjak svijeta7 zapravo je nastupajuem vijeku znanosti utjelovio u svojoj osobnosti samu tu znanost4 Postojao je njen simbol7 budui daje ve iz psi>ologije ope poznata pojava da ljudi vole primati apstraktne pojmove7 politike7 znanstvene7 bilo kakve7 preko nekog posrednika7 linosti koju time i identi=i<iraju s tim apstraktnim pojmovima4 Odnosili su se prema njemu kao prema nekoj =ilmskoj divi7 s tom razlikom 2to njoj vremenom slava tamni7 a Einsteinu je vremenom rasla4 Bilo mu je ak ponu9eno da postane predsjednikom jedne dr:ave@novoosnovanog@ zraela 2to je7 bez obzira na rauni<u
<ionistikog pokreta da iskoristi ime i autoritet svog slavnog sunarodnjaka7 bio potez bezpresedana nad kojim bi zapljeskao i davno pokojni Platon7 autor 1Dr:ave17 idealne dr:ave kojom upravljaju =ilozo=i7 uenja<i i umjetni<i4 Premda je ta predsjednika =unk<ija bila posve poasna7 a ne radna7 Einstein je ljubazno odbio ponudu4 Bez sumnje7 golema je zasluga Einsteina za razvoj znanosti odnosno ljudske misli openito4 Bilo je7 dakako7 jo2 ljudi u povijesti znanosti4 Mnogim istra:ivaima sudbina nije bila sklona7 odnosno nedostajala im je rezonan<ija s vremenom u kojem su :ivjeli Denomen 1Einstein1 mo:da se najbolje mo:e s>vatiti promatramo li ga kao primjer sretne kapule izme9u ovjeka i njegove epo>eE ova interak<ija izme9u jedne originalne linosti i povijesne potke uinila je od Einsteina izuzetnu bajku primjerenu na2em stoljeu eksplozije znanosti4 %o legenda o Einsteinu ima i drugu stranu medalje4 %edjeljivu4 $pravo one iste povijesne okolnosti koje su iz njegova djela stvorile >erojstvo uma i znanja uinile su iz njega i >eroja drame7 drame suvremene znanosti Bio je istjeran iz svoje kule bjelokosne na krutu zbilju najni:i> politiki> strasti %jemake izme9u dva rata4 'e:io je samo istoj spoznaji7 a bio je svjedokom kako se ona preobra:ava u nuklearnu mo4 Bio je uvjereni pa<i=ist7 a svoj je znanstveni autoritet morao upotrijebiti u svr>u konstruiranja najstra2nijeg oru:ja4 Bio je samotni mislila<7 a promatrao je kako znanost postaje sve vi2e timski rad4 8ednom rijeju7 bio je sudionik i svjedok preobra:aja koji je7 potaknut njegovim otkriima7 na krnju sru2io ideale tvor<a 4 Einstein je te:io za spoznajom svijeta radi spoznaje same7 nije bio samo =iziar koji istra:uje uzroke pojava ve i =ilozo= koji te:i da na<rta sveobu>vatnu sliku svijeta na temelju iskustveno ustanovljeni> uzoraka pona2anja materijalnog svijeta 1%ajnes>vatljivije je na svijetu to da je on s>vatljiv17 bio je napisao izra:avajui svoju vjeru da se iza svekolike zamr2enosti i mnogobrojnosti pojava nalaze jednostavna jedinstvena naela kojima se pokorava <ijeli univerzum4 !pe<ijalna teorija relativnosti7 =ormulirana ,-?04 godine7 poiva na dva naela4 Prvo7 takozvano 1spe<ijalno naelo relativnosti17 nije nikakva novost ve7 naprotiv7 dobro poznato iskustvo iz klasine me>anike6 svi opi prirodni zakoni koji vrijede u nekom koordinatnom sustavu ! moraju tako9er nepromjenjivi vrijediti i u nekom drugom koordinatnom sustavu !A koji se ravnomjerno translatorno giba u odnosu na !4 Diziari na dva broda koji mirno plove jedan u odnosu na drugog dobivaju iste rezultate svoji> pokusa4 Drugo naelo na kojem je gra9ena spe<ijalna teorija relativnosti jest naelo konstantnosti brzine svjetlosti u vakuumu4 Ovo naelo proizlazi iz elektrodinamike7 iskustveno je potvr9eno i izrie da svjetlost u vakuumu ima stalnu brzinu 2irenja koja je posve nezavisna o gibanju izvora svjetlosti Einsteinova je zasluga 2to je ta dva7 empirijski poznata7 a logiki naizgled nespojiva naela uspio objediniti u spe<ijalnoj teoriji relativnosti4 Da bi se ona objedinila bilo je7 me9utim7 nu:no mijenjanje kinematike7 odnosno zakona koji se u =iziod ura i oblik tijela moraju ovisiti o nji>ovu gibanjuF 5ak i izjava o istodobnosti dvaju doga9aja gubi smisao kakvog ima u klasinoj kinemati<i4 %a temeljima nove relativistike =izike7 temeljima jednostavnim i otprije
poznatim7 ali naizgled proturjenim u okvirima klasine =izike7 mogla se sada dalje nadogra9ivati =as<inantna gra9evina =ilozo=ije prirode4 %ajva:nija posljedi<a spe<ijalne teorije relativnosti odnosila se na tromu masu6 stavak o odr:anju mase stopio se sa stavkom o odr:anju energije7 masa i energija postado2e jedno4 Postavljajui spe<ijalnu teoriju relativnosti Einstein je dakle samo na nov nain povezao poznata znanja i time otvorio nove vidike4 %eka su uda postala sada razumljiva7 jer7 kako ree7 A<ilj je svakog misaonog djelovanja pretvaranje uda u ne2to razumljivoA Prostor i vrijeme7 najosnovniji pojmovi =izike7 postado2e u toj teoriji spojeni u neraskidivo jedinstvo4 ;asnije7 tom je prostorno@vremenskom jedinstvu Einstein pridodao jo2 i materiju odnosno gravita<iju te tako spe<ijalnu teoriju pro2irio u opu4 Po opoj teoriji relativnosti prostor7 vrijeme i materija oblikuju pejsa:e svemira7 a materija je u tom svemiru poput neki> voruga i neravnina koje iskrivljuju i prostor i vrijeme4 $niverzum nije 1ravan1 u euklidskom smisluE moramo odba<iti pojmove 1prav<a17 1ravnine1 itd4 !vijet je poput modelarske gline koju gnjei i mijesi ruka kipara7 to je razigrana prostorno@vremenska :itka ka2a kojoj oblik na pojedinom mjestu odre9uje tamo2nja nakupina materije4 Ovako smiona7 apstraktna ali logika tvorevina uma @ opa teorija relativnosti @ koja je prostor@vrijeme i materiju svela na tip geometrije7 proiza2la je iz pro2irenja naela spe<ijalne relativnosti na ope naelo6 nisu samo ravnopravni koordinatni sustavi koji se me9usobno translatorno gibaju7 ve su ravnopravni svi sustavi7 bez obzira na vrstu gibanjaF %o put do tog poopenja nije bio ni lagan ni brz4 Deset godina je trebalo Einsteinu da ga prevali7 da spe<ijalnu teoriju pro2iri u opu4 &odine ,-,07 usred bezumlja prvog svjetskog rata7 kad su tisue svakodnevno ginule u =rontovskom blatu7 jedan je um na planetu "emlji dovr2avao svoja razmi2ljanja o najdubljim i dotad jo2 skrovitim odnosima o gra9i itavog univerzuma7 probijajui ga svojim misaonim okom do oni> slojeva do koji> ne dopire =izika svakodnevni<e na "emlji4 $ studenom ,-,04 ispriava se u pismu svom prijatelju !ommer=eldu6 1%emojte se ljutiti 2to tek sada odgovaram7 no posljednji> sam mjese e netko kasnije napisati6 Ako ikada u dalekoj budunosti neka vr>unska kozmika inteligen<ija bude unosila u svoj bedeker trunak pra2ine zvan "emlja7 pisat e o njoj samo6 Ovdje je :ivio Einstein4 $ jednom pismu svom prijatelju !olovinu sam je Einstein ovako obrazlo:io u nekoliko rijei su2tinu teorije relativnosti6 1Metoda i sadr:aj teorije relativnosti mogu se iznije ti u nekoliko rijei jo2 je u stara vremena bilo poznato da se kretanje smatra samo relativnim7 dakle u odnosu na ne2to4 $nato toj injeni4 'o je gibanje kroz svjetlosni eter +>ipotetsku tvar koja pro:ima sav prostor/ pa je eter simbolizirao pojam apsolutnog mirovanja vezanog za vakuum4 ;ada bi nepokretni svjetlosni eter koji zauzima <ijeli prostor doista postojao7 kretanju u odnosu na njega moglo bi se pripisati apsolutni smisao4 'akav pojam mogao bi biti osnova me>anike4 Poku2aji da se ovo privilegirano kretanje u odnosu na >ipotetski eter otkrije ostali su bez uspje>a4 'ada smo se vratili na problem kretanja u eteru i teorija relativnosti uinila je to sustavno4 Ona polazi od pretpostavke o nepostojanju povla2teni> kretanja u prirodi i analizira zakljuke iz takve pretpostavke4
1B>arles %ordmann7 jedan od prvi> i najbolji> popularizatora teorije relativnosti upotrijebio je pri opisu teorije ovu sliku6 1(rijeme je bilo u klasinoj =izi<i poput rijeke koja nosi pojave kao 2to rijeka nosi brodoveE ali i onda kad nema brodova rijeka tee nepromijenjenim koritom4 A i prostor je kao obala te rijeke neovisan o la9ama u prolazu4 Po Einsteinu7 me9utim7 to nije tako4 ;ad nema brodova ne tee ni rijeka4 A i oblik se obale@prostora mijenja pod djelovanjem la9a u prolazu4AA Ovakva me9uzavisnost prostora7 vremena i materije mo:e nam izgledati udna budui da u svakodnevnom :ivotu ne nailazimo na uoljive primjere te me9uzavisnosti4 Ono 2to mi 1vidimo1 to je prostor koji postoji kao volumen za smje2taj predmeta7 poput beskonano velike kutije u koju mo:emo slagati predmete prema pravilima eukliaske geometrije4 1(idimo1 @ neovisno od prostora @ i vrijeme koje je dimenzija doga9anja i koje tee neovisno o doga9ajima7 %eGton je to izrazio u de=ini<iji apsolutnog vremena6 1Apsolutno7 pravo i matematiko vrijeme tee jednolino samo po prirodi svojoj7 bez obzira na i2ta izvanje444 Apsolutni prostor7 sam po prirodi svojoj7 bez obzira na i2ta izvanje7 uvijek je sam sebi jednak i nepomian414 'o je7 u biti7 jo2 Aristotelovo poimanje prostora i vremena protiv kojeg se bio pobunio Epikurpa #ukre<ije ;or u djelu 1De rerum natura1 pi2e ove7 danas bismo i> nazvali 1relativistike1 sti>ove6 "Vremena samoga nema, ve vazda predmeti daju, nama osjeaj onog to prolo je naim vijekom, onog to u njemu jest, i to e iza toga doi: neka ne veli tko da znade samo vrijeme, i od gibanja stvari daleko i od blagog mira (knj. I, 46 do 464!." %o dok je kod epikureja<a relativnost vremena bila =ilozo=ska paradigma7 Einstein ju je uzdigao do =izikalne teorije4 $ spe<ijalnoj teoriji relativnosti na mjesto nezavisnog prostora i nezavisnog vremena stupa nji>ovo zajedni2tvo7 prostor@vrijeme odnosno etverodimenzionalni kontinuum 'aj je etverodimenzionalni prostor sada preuzeo ulogu one %eGtonove 1kutije1 u kojoj je smje2tena materija4 !pe<ijalna teorija relativnosti nije jo27 dakle7 posve izbjegla zamku apsolutnog prostora ve je samo itavu =iziku7 ukljuujui i elektrodinamiku7 dovela u polo:aj u kojem je bila klasina me>anika od %eGtona na dalje4 Einstein je bio svjestan ogranienosti spe<ijalne teorije relativnosti i zato godinama radi na poopenju teorije kako bi ukljuivala i dinamiku7 to jest ubrzanja4 Rezultat je opa teorija relativnosti4 Opa teorija je velebno Einsteinovo djelo za koje se svi sla:u daje isti i iskljuivi proizvod njegova uma "a razliku od spe<ijalne teorije relativnosti7 za koju je bi> u =izi<i sazrelo ve vrijeme na prijelomu stoljea +i da se Einstein nije nikada ni rodio7 =iziari bi prije ili kasnije uvidjeli put prema objedinjenju spe<ijalnog naela relativnosti i konstantnosti brzine svjetlosti/7 ni2ta nije u =izi<i ukazivalo na opu teoriju relativnosti4 !amo jedno dugo i dobro poznato iskustvo7 naime da te:inom i tromo2u tijela vlada ista konstanta +jednakost te2ke i trome mase/ bilo je sve 2to je priroda nudila Einsteinu kao putokaz u razmi2ljanjima4 !ve drugo trebao je domisliti sam7 a da bi do2ao do rje2enja morao je napustiti euklidsku geometriju odnosno prostor kao praznu kutiju u koju se stavlja materija4
$ opoj teoriji relativnosti materija i geometrija su jedno7 jedno proizlazi iz drugog7 geometrijsko pona2anje tijela i >od ura ovise o gravita<ijskim poljima7 odnosno o materiji koja i> proizvodi4 Opa teorija relativnosti povezala je materiju s prostor@vremenom pa je ujedno i teorija gravita<ije4 Das<inantnost Eisteinove teorije le:i upravo u toj velikoj pozorni<i koju sainjava geometrija prostora7 $ izvjesnom smislu7 sve se svelo na geometriju4 (eliine koje opisuju gravita<ijsko polje istodobno su i veliine koje odre9uju metriku prostora4 Materija de=ormira prostor i vrijeme7 2to pak znai samo to da je u prostor@vremenskom kontinuumu va:ei neki sustav geometrijski> pravila7 neka metrika koja nam nare9uje kako da mjerimo udaljenosti i intervale4 'a metrika nije euklidska7 svemir nije euklidski prostor u realnom svemiru svjetlosti putuje onim putem kojeg joj odabire geometrija prostora7 poput rijenog toka kojeg diktira kon=igura<ija terena4 "ato se zraka svjetlosti i 1savija1 pri prolazu uz velike mase pratei tako zakrivljenost prostora7 zadovoljavajui metrike uvjete na tom putu4 "akrivljenost ovdje nije neki nes>vatljivi misterij ve samo opisni izraz za stanje geometrijski> odnosa 2to i> mjeri neki promatra u promatranom podruju4 'a su stanja7 odnosno metrika prostor@vremena7 osim o materiji ovisna i o gibanju promatraa4 $inak tromosti7 kao posljedi<a ubrzanog gibanja7 ne razlikuje se od uinka gravita<ije4 Metrika udaljenost i trajanje te sve =izikalne veliine dalje iz nji> izvedene @ nije neka kruta kon=igura<ija prostorno@vremenskog kontinuuma ve je nekovrsna prostorno@vremenska de=ormabilna mre:a ija oka su relativne veliine ovisne o stanju gibanja promatraaE slino kao 2to iz svakodnevnog iskustva znamo da putni<i7 od koji> se jedan giba sporo7 a drugi brzo7 razliito zapa:aju i do:ivljavaju krajolik kroz koji putuju4 %o dok je razliiti dojam 2to ga kod putnika u ovoj usporedbi izaziva isti krajolik posve subjektivne naravi7 u =izi sustava u gibanju7 prema teoriji relativnosti7 strukturalno svojstvo na2eg kozmosa4 ;ozmos se tako pona2a7 a to nam je otkrio Albert Einstein otvarajui time nove7 dotad nepoznate7 dveri prema skrovitim me9uodnosima u naizgled nepovezanom pletivu sveukupnog postojanja4 Odba<iv2i apsolutni prostor i apsolutno vrijeme7 teorija relativnosti je u na2em mi2ljenju o svijetu napravila prevrat ravan kopernikanskoj pobuni protiv mirne "emlje od prije gotovo pola milenija4 Apsolutni prostor i vrijeme u klasinoj su =izi neki> epi<ikala i de=erenata pomou koji> opisujemo =izikalne doga9aje7 to su prikladni pomoni okviri koji su nam omoguavali da osmislimo i matematiki izrazimo pojave u prirodi4 Bez ti> vrsti> i postojani> pribje:i2ta bili bismo izgubljeni u mete:u prirodni> zbivanja4 "a svakodnevne i te>nike potrebe oni su jo2 uvijek7 a to e i ostati7 praktiki i dovoljno dobri nosai =izike7 premda mi sada7 nakon Einsteina7 znamo da su oni tek pribli:no toan rezultat nastao na osnovi na2eg skromnog geo<entrikog iskustva4 'eorija relativnosti oslobodila nas je i tog mo:da posljednjeg7 privida posebnosti odnosa izme9u nas i univerzuma4 %a njegovo mjesto stupila je nova spoznaja tana>ne isprepletenosti kozmikog tkiva koju smo tek zapoeli razotkrivati4 Pro2lo je H0 godina od objavljivanja ove knji:i<e na njemakom originalu4 $nato tom vremenskom razmaku Einsteinove rijei nisu ni2ta izgubile na jasnoi i snazi7 kao ni teorija koju ovdje on sam tumai7 a koja e7 bez obzira na mogua kasnija pobolj2anja7 zauvijek ostati jedan od najvr2i> nosaa u na2oj misaonoj zgradi razumijevanja prirode4 DM4
Uvod Ova bi knji:i<a mogla pru:iti 2to je mogue toniji uvid u teoriju relativnosti onim itateljima koji se za teoriju zanimaju s opeg znanstvenog i =ilozo=skog gledi2ta7 a pritom ne vladaju matematikim znanjem teorijske =izike4 Ovako napisana7 knji:i<a ipak pretpostavlja kod itatelja srednjo2kolsko +gimnazijsko/ obrazovanje i neka vas ne zavara malen broj strani<a prilinu dozu strpljenja i snage volje4 Autor je ulo:io najvei mogui trud da glavne zamisli teorije predstavi 2to jasnije i 2to jednostavnije4 $ interesu jasnoe inilo mi se neizbje:nim da se esto ponavljamE uostalom7 dr:im se savjesno preporuke genijalnog Boltzmanna koji ree da elegan<iju oblikovanja valja prepustiti kreatorima odjee i obue4 (jerujem da itatelju nisam smio uskratiti pote2koe koje su u temeljima <ijele stvari4 %asuprot tome7 namjerno sam se mau>inski ponio prema =izikalnim podlogama teorije7 zato da itatelja koji u =izi stabala ne zamjeuje 2umu4 %eka ova knji:i<a donese ponekome radosne trenutke poti<ajnog razmi2ljanja4 A4 Einstein
PRVI DIO O SPECIJALNOJ TEORIJI RELATIVNOSTI

1. Fizikalni ad!"a# $%o&%'!i# ki( 'avaka "asigurno si i ti7 dragi itatelju7 jo2 kao djeak ili djevoji<a sklopio poznanstvo s uznositom zgradom geometrije E$;# DA i mo:da se prisjea27 vi2e s po2tovanjem negoli s ljubavlju7 na ponosno zdanje po ijim su te visokim stepeni2tima tjerali amo@ tamo savjesni pro=esori za vrijeme bezbrojni> 2kolski> sati4 "bog takve tvoje 2kolske pro2losti ti bi sigurno kaznio svakoga tko bi makar samo izdaleka i najmanjom reeni<om proglasio ovu znanost neistinitom4 %o taj osjeaj gorde sigurnosti mo:da te odma> napu2ta kada ti netko uputi pitanje6 1Ito ti7 u stvari7 misli2 tvrdei da su stav pojmova kao 2to su ravnina7 toka7 prava<7 kojima smo u stanju pridodati vi2e ili manje jasnu predod:bu7 a tako9er polazi od izvjesni> jednostavni> stavaka +aksioma/ 2to smo i> na osnovi ti> predod:bi skloni pri>vatiti kao 1istinite14 !vi ostali stav<i se zatim pomou jedne logike metode7 kojoj smo prisiljeni priznati opravdanost7 svode na one aksiome7 to jest time dokazuju4 %eki je stavak tada toan odnosno 1istinit1 ukoliko je na taj priznat nain izveden4 Pitanje7 dakle7 1istinitosti1 pojedini> geometrijski> stavaka svodi se na pitanje 1istinitosti1 aksioma4 Odavno je7 me9utim7 ve poznato da ovo posljednje pitanje ne samo da nije rje2ivo pukim metodama geometrije7 ve da samo po sebi uope nema ni smisla4 %e mo:emo se zapitati da li je
istina da kroz dvije toke prolazi samo jedan prava< Mo:emo samo red da euklidska geometrija barata tvorbama 2to se nazivaju 1prav<i17 a kojima ona pripisuje svojstvo da su jednoznano odre9eni pomou dvije nji>ove toke4 Pojam 1istinito1 nije prikladan za izjavu iste geometrije budui da mi rijeju 1istinit1 na kraju krajeva obiavamo oznaavati podudaranje s nekim 1stvarnim1 predmetomE geometrija se pak ne bavi odnosom svoji> pojmova prema predmetima iz iskustva ve samo logikom vezom ti> pojmova me9usobno4 #ako je objasniti kako to da mi unato svemu tome osjeamo ipak privlanost prema progla2avanju geometrijski> stavaka 1istinitima14 &eometrijskim pojmovima odgovaraju vi2e ili manje tono predmeti u prirodi7 a ovi su pak bez sumnje i sami uzro pojmova4 Mo:e li se geometrija7 u :elji da svojoj zgradi podari najveu moguu logiku zatvorenost7 ograditi od togaE duboko je7 na primjer7 u nama usa9ena navika mi2ljenja da dio puta izme9u dva oznaena mjesta vidimo na nekom praktiki krutom tijelu4 %avikli smo zatim smatrati da se tri mjesta nalaze na jednom te istom prav prividno poklope u samo jednu4 Ako sada7 slijedei naviku mi2ljenja7 stav<ima euklidske geometrije pridodamo jedinstven stavak da dvjema tokama nekog krutog tijela odgovara uvijek ista udaljenost +duljina/7 bez obzira kakve promjene polo:aja izvodili s tim tijelom7 tada stav tijela,/4 ! tako upotpunjenom geometrijom postupa se zatim kao s nekom granom =izike4 !ada se mo:emo zapitati o 1istinitosti1 tako interpretirani> geometrijski> stavaka budui da se mo:emo zapitati da li se ti stav<i obistinjuju za one stvarne predmete koje smo dodijelili geometrijskim pojmovima4 Pone2to netono mo:emo rei da pod 1istinito2u1 nekog geometrijskog stavka u ovom smislu razumijemo njegovu djelotvornost pri geometrijskoj konstruk<iji pomou ravnala i 2estara4 $vjerenje o 1istinitosti1 geometrijski> stavaka u ovom smislu poiva dakako iskljuivo na prilino nepotpunom iskustvu4 Mi emo tu istinitost geometrijski> stavaka prvo pretpostaviti7 a zatim7 u drugom dijelu na2eg razmatranja +u opoj teoriji relativnosti/7 vidjeti da je ova istinitost ogranienog dosega te koliki je on4
,/ 'ime je tako9er pravoj liniji dodijeljen neki prirodni predmet4 'ri toke nekog krutog tijela A7 B7 B le:e tada na jednom prav<u ako se uz zadanu toku A i B odabere B tako daje zbroj udaljenosti AB i BB najmanji mogu4 Ova nepotpuna napomena mo:e nas zasad zadovoljiti u ovom kontekstu4
). *oo!dina'ni + 'av %a temelju napomenutog =izikalnog tumaenja udaljenosti mi smo tako9er u stanju mjerenjem ustanoviti udaljenost dviju toaka nekog krutog tijela4 "a to nam je potrebna neka7 jednom i uvijek upotrebljavana7 du:ina +2tapi !/ koju upotrebljavamo kao jedininu mjerku4 Ako su A i B dvije toke nekog krutog tijela7 tada se prema zakonima geometrije mo:e konstruirati ravna spojni<a izme9u nji>E zatim se na ovu spojnu <rtu nanosi od toke A du:ina ! potreban broj puta sve dok se ne stigne do toke B4 Broj
ponavljanja nano2enja je mjerni broj udaljenosti AB4 %a tome se zasnivaju sva mjerenja du:inaJ/4
J/ Pritom je7 dakako7 bilo pretpostavljeno da jedinina mjerka ulazi <jelobrojni broj puta u mjerenu du:inu4 Ovaj problem rje2avamo uvo9enjem mjerke s podjelom na podjedini<e7 a uvo9enje ti> ne za>tijeva neku naelno novu metodu4
!vaki prostorni opis mjesta nekog doga9aja ili predmeta zasniva se na tome da se navede toka nekog krutog tijela +re=erentnog tijela/ s kojom se taj doga9aj poklapa4 'aj je postupak uobiajen ne samo u znanstvenom opisivanju ve i u svakodnevnom :ivotu4 Promislim li 2to u stvari znai navod mjesta poput 1$ Berlinu7 na Potsdamskom trgu17 vidim da znai sljedee4 "emljina povr2ina je kruto tijelo na kojem navodimo mjestoE 1Potsdamski trg u Berlinu1 je na njemu jedna oznaena imenovana toka s kojom se doga9aj prostorno poklapaK/4
K/ Ovdje nije potrebno daljnje istra:ivanje 2to znai 1prostorno poklapa1E jer ovaj je pojam toliko jasan da u pojedinim stvarnim sluajevima jedva da bi mogle nastupiti razlike u mi2ljenjima da li je prikladan ili ne4
Ovaj jednostavan nain navoda mjesta mogu je samo za mjesta na povr2ini krutog tijela7 a u vezi je postojanja razluivi> toaka na toj povr2ini4 Pogledajmo kako se ljudski du> oslobodio ta dva ogranienja7 a da pritom nije izgubio nain oznaavanja mjesta4 Ako iznad Potsdamskog trga lebdi7 na primjer7 oblak7 tada se njegovo mjesto u odnosu na "emljinu povr2inu mo:e odrediti tako da se s trga usmjeri okomito jedna motka koja se:e do oblaka4 Du:ina motke izmjerena jedininom mjeri<om te spominjanje mjesta podno:ja motke dovoljni su poda<i za potpuno oznaavanje mjesta oblaka4 %a ovom primjeru vidimo na koji nain pojam mjesta dobiva na svojoj pro=injenosti4 a/ ;ruto tijelo7 na koje se odnosi oznaka mjesta7 produ:ujemo na taj nain da ono tako upotpunjeno dosegne do predmeta ije mjesto odre9ujemo4 b/ Pri opisu znaajke mjesta upotrebljavamo broj +u na2em sluaju to je mjeri<om izmjerena du:ina motke/ umjesto imenovanja promatrane toke4 </ O visini oblaka govori se i onda kad motka koja se:e do oblaka uope ni nije postavljena4 $ na2em sluaju saznat emo7 na osnovi optiki> snimaka oblaka iz razni> toaka na tlu te iz poznavanja zakona 2irenja svjetlosti kroz prostor7 du:ini 2to bi je morala imati motka da dosegne do oblaka4 z ovog razmatranja proizlazi da e za opisivanje mjesta biti prikladno uspijemo li uvesti mjerne brojeve posve nezavisne od postojanja imenovani> mjesta na krutom tijelu na kojeg se odnosi oznaavanje mjesta4 Mjerna =izika to posti:e primjenom kartezijevog koordinatnog sustava4 Ovaj se sustav sastoji od tri me9usobno okomita kruta ravna zida spojena u jedno kruto tijelo4 Mjesto nekog doga9aja opisuje se navo9enjem du:ina triju okomi<a ili koordinata +",#,z/ spu2teni> iz mjesta doga9aja na svaki od tri ravna zida4 Du:ine ovi> visaka odre9ujemo idui po njima krutom mjerkom po zakonima i metodama 2to i> propisuje euklidska geometrija4 $ praksi upotrebljavan koordinatni sustav u veini sluajeva nije napravljen na gore opisan nain7 naime od kruti> zidovaE tako9er se i du:ine koordinata ne odre9uju
pomou krutog mjernog 2tapa ve nekim neizravnim nainom4 pak7 =izikalni smisao oznaavanja mjesta moramo uvijek tra:iti u skladu s gore provedenim razmatranjima7 ukoliko ne Lelimo da nam se astronomski i =izikalni rezultati rasplinu u nejasnouM/4
M/ 'ek e u drugom dijelu ove knji:i<e7 kad se bude govorilo o opoj teoriji relativnosti7 biti potrebno mijenjanje i pro=injenje ovog s>vaanja4
mamo dakle sljedeu sliku6 Pri svakom prostornom opisivanju doga9aja slu:imo se nekim krutim tijelom na kojeg se doga9aji prostorno odnose4 Ovaj odnos pretpostavlja da za 1duljinu1 vrijede zakoni euklidske geometrije7 pri emu je ta 1duljina1 =iziki predstavljena pomou dvije oznake na nekom krutom tijelu4 ,. P!o 'o! i v!i#%&% + kla i-no# &%(ani.i Ako bez veliki> razmi2ljanja i detaljni> obja2njenja ovako =ormuliram zadatak me>anike6 1Me>anika opisuje kako tijela vremenom mijenjaju svoje mjesto u prostoru17 imat u na savjesti nekoliko smrtni> grije>ova poinjeni> protiv svetog du>a jasnoeE ove grije>e moramo razotkriti prije svega4 %ejasno je 2to se ovdje podrazumijeva pod rijeima 1mjesto1 i 1prostor14 !tojim na prozoru :eljeznikog vagona i pu2tam da mi kamen iz ruke bez zama>a pada na nasip uz prugu4 (idim +zanemarim li utje<aj zraka/ kako kamen pravo<rtno putuje prema tlu4 Me9utim7 neki pje2ak koji stoji uz prugu i promatra ovaj moj postupak zamjeuje da kamen pada prema zemlji po luku parabole4 Pitam sada6 #e:e li 1mjesta1 kroz koja 1u stvarnosti1 kamen pada na prav<u ili na paraboli3 "atim7 2to ovdje znai gibanje 1u prostoru13 %a osnovi razmatranja iz N J4 odgovor je sam po sebi razumljiv4 Prije svega7 ostavimo posve po strani tu mranu rije 1prostor1 pod kojom7 iskreno priznav2i7 ne mo:emo zamisliti ama ba2 ni2taE stavimo umjesto toga1 gibanje u odnosu na neko praktiki kruto re=erentno tijelo14 "ovemo ga 1re=erentno1 zato jer se gibanje opisuje 1u odnosu na1 njega7 a to u na2em primjeru mo:e biti vagon ili "emljino tlo4 Ako umjesto 1re=erentno tijelo1 uvedemo za matematiko opisivanje prikladniji pojam 1koordinatni sustav17 mo:emo sada reiE ;amen putuje po prav<u u odnosu na koordinatni sustav kruto vezan sa :eljeznikim vagonom7 a po paraboli u odnosu na sustav vrsto vezan za tlo4 z ovog je primjera jasno da neka staza gibanja ne postoji za sebe ve samo kao staza gibanja u odnosu na neko odre9eno re=erentno tijelo4 Potpuni opis gibanja dobije se7 me9utim7 tek onda kad navedemo kako tijelo vremenom mijenja svoje mjesto7 2to znai da se za svaku toku putanje mora navesti u koje vrijeme se tijelo tamo nalazi4 Ovi se navodi moraju upotpuniti takvom de=ini<ijom vremena da se ove vremenske vrijednosti pomou te de=ini<ije mogu smatrati za naelno uoljive veliine +rezultate mjerenja/4 Ovom za>tjevu udovoljavamo @ stojei i dalje na tlu klasine me>anike @ u na2em primjeru na sljedei nain6 "amislimo dvije posve jednako napravljene ureE jednu ima u ru<i ovjek na prozoru :eljeznikog vagona7 a drugu ovjek na putu uz prugu4 !vatko od te dvoji<e ustanovljava na kojem se mjestu pripadnog re=erentnog tijela nalazi kamen upravo u trenutku kad se ura koju dr:i u ru<i oglasi s 1tik14 Pritom se odriemo ula:enja u problem netonosti koja nastupa zbog konanosti brzine 2irenja svjetlosti4 O ovoj te o jo2 jednoj ovdje postojeoj pote2koi bit e kasnije is<rpno govora4
/. Galil%#%v koo!dina'ni + 'av ;ao 2to znamo7 temeljni zakon &alilej@%eGtonove me>anike7 poznat pod imenom zakona tromosti7 glasi6 %eko7 od drugi> tijela dovoljno udaljeno7 tijelo ustraje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po prav<u4 Ovaj temeljni stavak izrie ne samo ne2to o gibanju tijela ve tako9er i o dopu2tenim re=erentnim tijelima ili koordinatnim sustavima koji se smiju primijeniti prilikom opisivanja u me>ani<i4 "vijezde stajai<e sigurno su tijela na koja se taj zakon tromosti mo:e primijeniti s velikim stupnjem tonosti4 $potrijebimo li sad neki koordinatni sustav koji je vrsto vezan sa "emljom7 tada u odnosu na njega opisuje svaka zvijezda stajai<a tijekom jednog +astronomskog/ dana krug ogromnog polumjera7 2to je u suprotnosti s doslovnim izriajem zakona tromosti4 Dr:imo li se dakle vrsto tog zakona7 tada se gibanje smije odnositi samo na one koordinatne sustave u odnosu na koje se zvijezde stajai<e ne gibaju po kru:ni<i4 %eki koordinatni sustav7 ije je stanje gibanja takvo da u odnosu na njega vrijedi zakon tromosti7 nazivamo 1&alilejev koordinatni sustav14 "akoni &alilej@%eGtonove me>anike imaju pravo na valjanost samo u tim &alilejevim koordinatnim sustavima4 0. Na-%lo !%la'ivno 'i 1+ +"%& &i l+2 Da bismo postigli 2to je mogue veu jasnou po9imo opet od primjera :eljeznikog vagona u ravnomjernom gibanju4 %jegovo gibanje nazivamo i jednolinom transla<ijom +1jednolinom17 jer je stalne brzine i smjera7 a 1transla<ijom1 jer u odnosu na :eljezniki nasip vagon mijenja dodu2e stalno svoje mjesto7 ali se pritom ne vrti4 %eka zrakom leti jedan gavran pravo<rtno i jednoliko@promatrano sa :eljeznikog nasipa4 Promatrano iz vagona u gibanju7 gavran dodu2e leti nekom drugom brzinom i drugim smjerom7 ali je i u tom sluaju let pravo<rtan i jednolik4 Da se izrazimo apstraktnim jezikom6 &iba li se masa m jednoliko i pravo<rtno u odnosu na koordinatni sustav K7 tada se giba jednoliko i pravo<rtno i u odnosu na drugi koordinatni sustav K'7 koji se u odnosu na K tako9er giba jednoliko i pravo<rtno4 $zev2i u obzir i izlaganja iz pret>odni> paragra=a7 iz toga slijedi6 Ako je K &alilejev koordinatni sustav7 tada je neki drugi koordinatni sustav K' tako9er &alilejev ukoliko je u stanju jednolikog transla<ijskog gibanja u odnosu na K4 $ odnosu na K' vrijede zakoni &alilej@%eGtonove me>anike jednako kao i u odnosu na K4 Po9imo u poopenju jo2 jedan korak dalje pa izre<imo stavak6 Ako je K' koordinatni sustav koji se o odnosu na K jednoliko giba bez vrtnje7 tada se prirodne pojave u odnosu na K' odvijaju prema tono istini opim zakonima kao i u odnosu na K4 Ovaj iskaz nazivamo 1naelo relativnosti1 +u u:em smislu/4 !ve dok smo bili uvjereni da se sva prirodna zbivanja daju predstaviti pomou klasine me>anike7 nije se moglo sumnjati u valjanost tog naela relativnosti4 Razvitkom elektrodinamike i optike postajalo je sve jasnije da klasina me>anika vi2e nije dovoljna osnova za <jelokupno =izikalno opisivanje prirode4 'ime se postavilo i pitanje valjanosti naela relativnosti pa se pokazalo kako nije iskljueno da bi odgovor na to pitanje mogao biti i nijean4
Postoje ipak dvije ope poznate injeni<e koje odma> govore u prilog valjanosti naela relativnosti4 Ako7 naime7 klasina me>anika i ne pru:a dovoljno 2iroku osnovu za teorijsko predoavanje svi> =iziki> pojava7 mora joj ipak pripasti vrlo znaajna koliina istinitostiE jer ona s divljenja vrijednom tono2u daje injenino gibanje nebeski> tijela4 !toga i naelo relativnosti mora svakako va:iti s velikom tono2u na podruju me>anike4 A priori je7 me9utim7 malo vjerojatno da jedno tako openito naelo7 koje s takvom pre<izno2u va:i na jednom podruju pojavnog zbivanja7 otkazuje pak na drugom podruju pojavnog zbivanja4 Drugi argument7 na koji emo se kasnije jo2 vratiti7 je sljedei4 $koliko naelo relativnosti +u u:em smislu/ ne vrijedi7 tada &alilejevi koordinatni sustavi K, K' K'' itd7 koji se jedan prema drugom jednoliko gibaju7 nee za opisivanje prirodni> zbivanja biti jednako vrijedni4 'ada bi bilo jedva ne2to drugo zamislivo osim da se prirodni zakoni dadu =ormulirati posebno jednostavno i prirodno samo onda ako bi me9u svim &alilejevim koordinatnim sustavima kao re=erentno tijelo bio izabran jedan +K0 / s odre9enim stanjem gibanja4 %jega bi tada s pravom +zbog njegovi> prednosti u opisivanju prirode/ obilje:ili kao 1apsolutno mirujueg17 a sve preostale sustave K kao 1pokretne14 Ako bi7 na primjer7 na2 :eljezniki nasip bio taj sustav K07 tada bi :eljezniki vagon bio sustav K u odnosu na kojeg bi vrijedili manje jednostavni zakoni negoli u odnosu na K04 Ova umanjena jednostavnost bi se svodila na to da se vagon +1doista1/ kree u odnosu na K04 $ opim prirodnim zakonima =ormuliranim u odnosu na K morala bi odre9enu ulogu igrati brzina i smjer vo:nje vagona4 Bilo bi7 na primjer7 za oekivanje da e ton jedne pi2taljke ija je os postavljena paralelno sa smjerom vo:nje vagona biti drukiji negoli u sluaju kad je njena os okomita na taj smjer4 %a2u "emlju mo:emo usporediti s vagonom koji se giba po trani<ama oko !un<a brzinom od oko K? km u sekundi4 "a oekivanje bi bilo stoga7 u sluaju nevaljanosti naela relativnosti7 da trenutni smjer gibanja "emlje u9e u prirodne zakone7 da bi dakle =izikalni sustavi u svojim pona2anjima trebalo da ovise o prostornoj orijenta<iji prema "emlji4 8er7 zbog tokom godine stalni> promjena smjera vektora brzine kru:nog gibanja "emlje oko !un<a7 ne mo:e ona <ijele godine biti mirna prema >ipotetskom sustavu K04 %o unato svoj pa:nji nije se nikada mogla zamijetiti takva anizotropija zemaljski> =izikalni> prostora7 to jest =izikalna nejednakovrijednost razliiti> smjerova4 'o je jak dokaz u prilog naela relativnosti4 3. T%o!%& z4!a#an#a 4!zina + kla i-no# &%(ani.i %eka onaj7 ve esto promatrani7 :eljezniki vagon vozi po trani<ama stalnom brzinom v4 $zdu: vagona neka >oda ovjek7 u smjeru vo:nje7 brzinom w4 ;ako brzo7 odnosno kojom brzinom W se ovjek u >odu pomie naprijed u odnosu na :eljezniki nasip3 5ini se da jedini mogui odgovor proizlazi iz sljedeeg razmi2ljanja6 ;ad bi ovjek stajao mirno jednu sekundu7 on bi se u odnosu na :eljezniki nasip pomaknuo naprijed za komad puta jednak brzini vagona v4 $ stvarnosti7 me9utim7 pro9e on >odajui u odnosu na pod vagon7 dakle tako9er i u odnosu na :eljezniki nasip7 u toj sekundi i komad puta w koji je jednak brzini njegova >oda4 'ijekom promatrane sekunde on dakle prevaljuje u odnosu na nasip ukupni put
W=v+w ;asnije emo vidjeti da ovo razmi2ljanje7 koje izra:ava teorem zbrajanja brzina u klasinoj me>ani<i7 ne mo:e biti odr:ivo7 da se dakle upravo gore napisan zakon u stvarnosti ne obistinjuje4 %o jo2 neko vrijeme gradit emo dalje razlaganje kao da je on toan4 5. P!ividna n% 6o#ivo ' zakona 7i!%n#a v#%'lo 'i na-%lo& !%la'ivno 'i 8edva da postoji u =izi<i jednostavniji zakon od onog prema kojem se svjetlost 2iri u praznom prostoru4 !vako 2kolsko dijete zna ili misli da zna da se svjetlost 2iri pravo<rtno brzinom < O K??4??? kmPsek4 "namo svakako s velikom tono2u da je ova brzina za sve boje svjetlosti istaE jer kad ne bi bilo tako tada se prilikom pomraenja neke zvijezde stajai<e +njenim tamnim pratio<em/ ne bi registrirao minimum zraenja istodobno za sve boje4 !linim razmi2ljanjem7 a u vezi s promatranjem dvojni> zvijezda7 mogao je nizozemski astronom De !itter tako9er pokazati da brzina 2irenja svjetlosti ne mo:e zavisiti o brzini gibanja tijela koje tu svjetlost emitira4 Pretpostavka da bi ova brzina Iirenja zavisila od smjera 1u prostoru1 sama je po sebi nevjerojatna4 ;ratko reeno7 dr:imo da se s pravom mo:e vjerovati jednostavnom 2kolskom zakonu o konstantnoj brzini svjetlosti c +u vakuumu/F 'ko bi pak uope mogao pomisliti da je ovaj jednostavan zakon =iziare7 sklone savjesnom promi2ljanju svijeta7 uvalio u najvee mogue misaone pote2koe4 Ove se pote2koe oituju u sljedeem4 !amu pojavu 2irenja svjetlosti moramo dakako7 kao i svaku drugu7 dovesti u vezu s nekim krutim re=erentnim tijelom +koordinatnim sustavom/4 $zmimo opet da je to na2 :eljezniki nasip4 "amislimo da smo iznad njega odstranili zrak4 Du: nasipa po2aljemo jednu zraku svjetla iji 1vr>1 u odnosu na nasip putuje brzinom c4 Po :eljeznikoj pruzi neka opet vozi na2 :eljezniki vagon brzinom v i to u istom smjeru u kojem se 2iri svjetlost samo7 dakako7 mnogo sporije4 Pitamo se kolika je brzina 2irenja svjetlosti u odnosu na vagon4 #ako se vidi da ovdje mo:emo primijeniti razmatranje iz pret>odnog paragra=aE jer ovjek u >odu u odnosu na vagon igra ulogu svjetlosne zrake4 $mjesto njegove brzine W u odnosu na :eljezniki nasip stupa ovdje brzina svjetlosti u odnosu na nasipE w je tra:ena brzina svjetlosti u odnosu na vagon i za nju dakle vrijedi6 w = c-v Brzina napredovanja svjetlosne zrake u odnosu na vagon ispada dakle manja od c4 Ovaj rezultat kosi se7 me9utim7 s naelom relativnosti izlo:enim u N 04 "akon o 2irenju svjetlosti u vakuumu morao bi naime prema naelu relativnosti7 kao i svaki drugi opi pri rodni zakon7 glasiti jednako za vagon kao re=erentno tijelo kao i za prugu kao re=erentno tijelo4 %o to se u na2em razmatranju pokazuje kao nemogue4 Ako svaka svjetlosna zraka napreduje u odnosu na nasip brzinom <7 tada se ba2 poradi toga ini da zakon o Iirenju svjetlosti u odnosu na vagon mora biti drukiji @ u suprotnosti s naelom relativnosti4 ! obzirom na tu pote2kou proizlazi da je neop>odno napustiti ili naelo relativnosti ili jednostavan zakon 2irenja svjetlosti4 5itatelj koji je pa:ljivo slijedio dosada2nje izlaganje zasigurno e oekivati da naelo relativnosti7 koje se svojom prirodno2u i
jednostavno2u preporua du>u kao gotovo neotklonjivo7 bude podr:ano7 ali da bi se zakon 2irenja svjetlosti u vakuumu morao nadomjestiti kompli<iranijim zakonom koji se mo:e slo:iti s naelom relativnosti4 %o razvoj teorijske =izike pokazuje da tim putem ne mo:emo ii4 Prijelomna teorijska istra:ivanja *4 A4 #orentza o elektrodinamikim i optikim zbivanjima u tijelima u pokretu pokazuju naime da iskustva na tom polju s va:nom nu:no2u vode do teorije elektromagnetski> pojava koja7 kao neotklonjivu posljedi<u7 ima konstantnost brzine svjetlosti u vakuumu4 !toga su teorijski =iziari radije bili skloni oboriti naelo relativnosti7 premda se nije mogla nai ni jedna iskustvena injeni<a koja bi tom naelu protuslovila4 Ovdje se usadila teorija relativnosti4 Analizom =izikalni> pojmova prostora i vremena pokazalo se da nespojivost naela relativnosti i zakona o 2irenju svjetlosti zapravo uope ne postoji7 da se sustavnim pridr:avanjem oba ova zakona 2tovi2e dolazi do jedne logiki besprijekorne teorije4 Ova teorija7 koju za razliku od njenog kasnijeg pro2irenja nazivamo 1spe<ijalna teorija relativnosti17 bit e na sljedeim strani<ama predstavljena u svojim temeljnim zamislima4 8. O 6o#&+ v!%&%na + 9izi.i %a dva7 jedno od drugog daleko udaljena7 mjesta A i : na2eg :eljeznikog nasipa udarila je munja u trani<e4 zjavljujem sada tvrdnju da su se oba udara dogodila istodobno4 Ako te sada7 dragi itaoe7 zapitam ima li ta izjava nekog smisla odgovorit e2 mi s uvjerljivo 1da14 %o ako pak navalim na tebe s molbom da mi tonije pojasni2 smisao te izjave7 primjeuje2 nakon pone2to razmi2ljanja da odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan kako to na prvi pogled izgleda4 %akon nekog vremena doi e do svijesti mo:da sljedei odgovor 1"naenje izjave je samo po sebi jasno i nije joj potrebno daljnje poja2njenjeE s nekim razmi2ljanjem bi> se svakako morao pomuiti dobijem li zadatak da promatranjem saznam da li su se u ovom konkretnom sluaju oba doga9aja zbila istodobno ili ne41 %o s ovim odgovorom ne mogu se zadovoljiti iz sljedeeg razloga4 %eki spretan meteorolog bi o2troumnim razmi2ljanjem ustanovio da na mjesta A i : munja mora uvijek istodobno udariti7 no tada imamo zadatak da ispitamo odgovara li ovaj teorijski rezultat stvarnosti ili ne4 sto je i sa svim =izikalnim izjavama u kojima neku ulogu igra pojam 1istodobno14 Ovaj pojam postoji za =iziara tek tada kad je dana mogunost da se u konkretnom sluaju ustanovi da li se pojam obistinjuje ili ne4 'reba nam dakle takva de=ini<ija istodobnosti da ta de=ini<ija daje u ruke metodu po kojoj bi se u izlo:enom sluaju moglo pokusom ustanoviti jesu li oba udara munje doista uslijedila istodobno ili ne4 'ako dugo dok ovaj za>tjev nije ispunjen7 :rtva sam kao =iziar +uostalom kao i ne=iziarF/ jedne varke ukoliko vjerujem da izjavi o istodobnosti mogu pridru:iti neki smisao4 +Prije nego li ovo s uvjerenjem ne prizna27 dragi itaoe7 ne itaj dalje4/ %akon nekog vremena razmi2ljanja nudi2 sljedei prijedlog za ustanovljavanja istodobnosti4 Razmak A: izmjeri se du: pruge7 a u sredini M te udaljenosti postavi jedan promatra opskrbljen ure9ajem koji mu omoguava istodobno optiko praenje oba mjesta A i : +na primjer dva zr<ala pod kutem od -?Q/4 "amijeti li taj promatra istodobno obje munje7 onda su one doista istodobne4
8a sam s ovim prijedlogom vrlo zadovoljan7 no mislim da stvar ipak jo2 nije posve razja2njena pa osjeam potrebu za sljedeim prigovorom6 1'voja de=ini<ija bi bila bezuvjetno tona7 ukoliko bi> znao da se svjetlost7 putem koje promatra u ! opa:a pojave munje7 2iri istom brzinom na putu A;M kao i na putu :;M4 Provjera ove pretpostavke bila bi7 me9utim7 samo tada mogua ukoliko imamo na raspolaganju sredstva za mjerenje vremena4 5ini se dakle ovdje da se vrtimo u logikom krugu41 %akon pone2to razmi2ljanja ti mi7 me9utim7 s pravom doba<i2 sumnjiav pogled i objasni2 mi6 1$nato tome ostajem kod svoje ranije de=ini<ije7 budui da ona u stvari uope ni2ta ne pretpostavlja o svjetlosti4 %a de=ini<iju istodobnosti postavljen je samo jedan za>tjev7 da ona u svakom stvarnom sluaju omogui empirijsku odluku o tome da li se istodobnost obistinila ili nije4 %eosporno je da moja de=ini<ija to pru:a4 'o da je svjetlosti za prevaljivanje puta A;M potrebno isto toliko vremena koliko za prevaljivanje puta :;M nije u stvarnosti nikakva pretpostavka ili >ipoteza o =izikoj prirodi svjetlosti ve tvrdnja koju ja prema slobodnoj pro<jeni mogu izabrati da bi> do2ao do de=ini<ije istodobnosti4AA 8asno je da ova de=ini<ija mo:e biti upotrijebljena da se dade toan smisao izjavi o istodobnosti ne samo dva doga9aja ve po volji mnogo doga9aja ija mjesta se mogu nalaziti negdje u odnosu na re=erentno tijelo0/ +ovdje je to :eljezniki nasip/4
0/ Pretpostavimo dalje7 da ako se tri doga9aja A7 :7 C7 tako dogode na raznim mjestima7 da ako je A istodoban s :7 a : istodoban s B +istodoban u smislu gornje de=ini<ije/7 da je ispunjen kriterij istodobnosti i za doga9aj ni par A @ C4 Ova pretpostavka je =izikalna >ipoteza o zakonu 2irenja svjetlostiE ona mora biti bezuvjetno ispunjena ukoliko se mora priznati zakon o konstantnosti brzine svjetlosti u vakuumu4
'ime dolazimo i do de=ini<ije 1vremena1 u =izi<i4 "amislimo naime u tokama A7 :7 C :eljeznike pruge +koordinatnog sustava/ tri istovrsne ure tako pode2ene da su polo:aji kazaljki istodobno +u gornjem smislu/ isti4 'ada pod pojmom 1vrijeme1 jednog doga9aja podrazumijevamo vremenski navod +polo:aj kazaljke/ one od ti> ura koja je doga9aju +prostorno/ u neposrednoj blizini4 %a taj e nain svakom doga9aju biti dodijeljena jedna vremenska vrijednost koja se u naelu mo:e promatrati4 Ova tvrdnja sadr:i jo2 jednu =izikalnu >ipotezu u ije obistinjenje jedva da se mo:e posumnjati bez iskustveni> proturazloga4 Pretpostavlja se naime da sve ove ure idu 1jednako brzo17 ukoliko su isti> svojstava i gra9e4 'ono =ormulirano6 Ako se dvije mirujue ure nalaze na dva razliita mjesta re=erentnog tijela i tako su pode2ene da je jedan polo:aj kazaljke jedne ure istodoban s istim polo:ajem kazaljke druge ure +u gornjem smislu/7 tada su isti polo:aji kazaljki openito istodobni +u smislu gornje de=ini<ije/4 <. R%la'ivno ' i 'odo4no 'i Dosad smo na2e razmatranje vezivali uz odre9eno re=erentno tijelo7 uz 1pru:ni nasip14 %eka sad po pruzi vozi jedan vrlo dugi vlak stalnom brzinom v7 u smjeru prikazanom na <rte:u ,4 #judima koji putuju u tom vlaku bit e od koristi ako vlak smatraju krutim re=erentnim tijelom +koordinatnim sustavom/E oni sve doga9aje
promatraju u odnosu na vlak4 !vaki doga9aj koji se zbiva du: pruge zbiva se tako9er u nekoj odre9enoj toki vlaka4
Brte: ,4 De=ini<ija istodobnosti mo:e se dati u odnosu na vlak na tono isti nain kao i u odnosu na pru:ni nasip4 %o ovdje prirodno nastaje sljedee pitanje6 Da li su dva doga9aja +na pr4 oba udara munja A i :/7 koja su istodobna u odnosu na pru:ni nasip7 istodobna tako9er i u odnosu na vlak3 Odma> emo pokazati da odgovor na ovo mora biti nijean4 ;ad ka:emo da su udar<i munja A i : u odnosu na pru:ni nasip istodobni7 to znai ovo6 svjetlosne zrake 2to su po2le s mjesta udara munja A i : susreu se u sredi2njoj toki M dijela pruge A;:4 %o doga9ajima A i : odgovaraju tako9er i mjesta A i : na vlaku4 %eka je M= sredi2nja toka odsjeka A@: vlaka u vo:nji4 Ova toka M= poklapa se dodu2e u trenutku udara munja./ s tokom M7 no i giba se brzinom v vlaka u desno +na <rte:u/4
./ Prosu9ivano s pru:nog nasipaF
;ad neki opa:a u vlaku u toki M= ne bi imao tu brzinu v7 on bi trajno ostao u M i do njega bi u tom sluaju stigle istodobno svjetlosne zrake odaslane s mjesta udara munja A i :7 znai obje ove zrake srele bi se tono kod njega4 $ stvarnosti7 me9utim7 on juri +prosu9ivano s pru:nog nasipa/ ususret zraki koja dolazi iz :7 a bje:i ispred zrake koja ga susti:e iz A4 Opa:a e dakle vidjeti ranije zraku 2to polazi iz : negoli onu 2to polazi iz A4 Opa:ai koji koriste :eljezniki vlak kao re=erentno tijelo moraju dakle doi do rezultata da se udar munje u : dogodio prije negoli udar munje u A4 zvodimo dakle va:an zakljuak6 Doga9aji koji su u odnosu na pru:ni nasip istodobni7 nisu istodobni u odnosu na vlak i obratno +relativnost istodobnosti/4 !vako re=erentno djelo +koordinatni sustav/ ima svoje posebno vrijemeE vremenski navod ima smisla samo tada ako je navedeno re=erentno tijelo na kojeg se taj navod odnosi4 Dizika je pak prije teorije relativnosti uvijek pre2utno pretpostavljala da je znaenje vremenskog navoda apsolutno7 to jest neovisno o stanju gibanja re=erentnog tijela4 %o upravo smo vidjeli da je ovaj navod nespojiv s de=ini<ijom istodobnostiE napustimo li ga7 tada nestaje i sukob +naveden u N H/ zakona 2irenja svjetlosti s naelom relativnosti4 'om sukobu vodi naime razmi2ljanje u N .7 koje se sada vi2e ne mo:e podr:avati4 'amo zakljuismo da ovjek u vagonu7 koji u odnosu na vagon prelazi udaljenost G u jednoj sekundi7 prelazi ovu udaljenost tako9er i u odnosu na pru:ni nasip u jednoj sekundi4 Ali kako7 prema upravo provedenim razmi2ljanjima7 vrijeme potrebno nekom odre9enom doga9aju u odnosu na vagon ne smije biti stavljeno sa znakom jednakosti s trajanjem istog doga9aja u odnosu na pru:ni nasip kao re=erentno tijelo7 ne mo:e se tvrditi da je ovjek svojim >odanjem u odnosu na trani<e prevalio put G u vremenu koje je @ prosu9ivano s pru:nog nasipa jednako jednoj sekundi4
Razmi2ljanje u N .4 poiva uostalom na jo2 jednoj drugoj pretpostav. O !%la'ivno 'i 6o#&a 6!o 'o!n% +dal#%no 'i Promatrajmo dva odre9ena mjesta u vlakuH/ koji brzinom v vozi du: pru:nog nasipa i pitajmo se koliko su me9usobno udaljena4
H/ Re<imo u sredini izme9u ,4 i ,??4 vagona
(e znamo da je za mjerenje udaljenosti potrebno neko re=erentno tijelo u odnosu na kojeg se udaljenost mjeri4 %ajjednostavnije je sam vlak upotrijebiti kao re=erentno tijelo +koordinatni sustav/4 Opa:a koji se vozi u vlaku mjeri taj razmak tako da u ravnoj <rti prislanja svoj mjerni 2tap du: podova vagona sve dok od jedne oznaene toke ne do9e do druge4 Broj koji izrie koliko je puta prislonjen mjerni 2tap je tada tra:ena udaljenost4 Drukije je ako je potrebno tu udaljenost odre9ivati s pruge4 "a to nam se nudi sljedea metoda4 %azovimo A= i := obje toke vlaka iju udaljenost tra:imo4 Obje te toke putuju brzinom v du: pru:nog nasipa4 Pitamo se prvo za toke A odnosno : pru:nog nasipa kod koji> su obje toke A= i := u jednom odre9enom vremenu t @ prosu9ivano s pru:nog nasipa @ projurile4 Ove toke A i : pru:nog nasipa su saznatljive uz pomo de=ini<ije vremena u N R4 Potom se razmak toaka A i : mjeri ponavljanim prislanjanjem mjernog 2tapa du: pru:nog nasipa4 A priori to nipo2to ne znai da ovo posljednje mjerenje mora davati isti rezultat kao prvo4 Mjereno s pru:nog nasipa7 mo:e tako9er i du:ina vlaka biti drukija negoli ona mjerena u samom vlaku4 Ova pak okolnost daje jedan drugi prigovor protiv prividno tako jasnog razmatranja u N .4 Prevaljuje li naime ovjek u vagonu u jednoj vremenskoj jedini<i mjereno u vlaku put w7 tada mjereno s pru:nog nasipa tako9er ni ovaj put ne mora biti jednak w4 11. Lo!%n'zov% '!an 9o!&a.i#% Razmi2ljanja u posljednja tri paragra=a pokazuju nam da je prividna nespojivost zakona 2irenja svjetlosti s naelom relativnosti u N H4 bila dobivena na osnovi razmatranja koje je klasinoj me>aniipotezeE ove >ipoteze glase6 ,4 (remenski razmak izme9u dva doga9aja neovisan je o stanju gibanja re=erentnog tijela4 J4 Prostorni razmak izme9u dvije toke nekog krutog tijela neovisan je o stanju gibanja re=erentnog tijela4 %apuste li se pak sada ove >ipoteze7 tada nestaje po te2koa u N H7 jer dodatni teorem brzina izveden u N .4 postaje neva:ei4 8avlja se pred nama mogunost da zakon 2irenja svjetlosti u vakuumu izmirimo s naelom relativnosti4 Dolazimo do pitanja6 ;ako da izmijenimo razmi2ljanje iz N .4 da bismo odstranili prividno protuslovlje izme9u obje ove =undamentalne posljedi<e iskustva3 Ovo pitanje vodi na jedno openito4 $
razmatranjima u N .4 imamo mjesta i vremena u odnosu na vlak te u odnosu na pru:ni nasip4 ;ako emo saznati mjesto i vrijeme jednog doga9aja u odnosu na vlak ako su nam poznati mjesto i vrijeme tog doga9aja u odnosu na pru:ni nasip3 Postoji li takav zamisliv odgovor na ovo pitanje da s>odno tom odgovoru zakon prostiranja svjetlosti u vakuumu ne proturjei naelu relativnosti3 Da se drukije izrazimo6 Da li je zamisliv neki odnos izme9u mjesta i vremena pojedinog doga9aja u odnosu na oba re=erentna tijela7 tako da svjetlosna zraka ima brzinu 2irenja c u odnosu na pru:ni nasip i u odnosu na vlak3 Ovo pitanje vodi do potvrdnog7 posve odre9enog odgovora7 do jednog posve odre9enog zakona pretvorbe za prostorno@vremenske veliine nekog doga9aja prilikom prijelaza s jednog re=erentnog tijela na drugo4 Prije nego to podrobnije raspravimo7 ukljuimo se u slijedee me9urazmi2ljanje4 Dosad smo uvijek promatrali doga9aje koji se odigravaju du: pru:nog nasipa koji7 je matematiki gledano7 bio preuzeo ulogu jednog prav<a4 Mo:emo7 me9utim7 na nain naveden u N J4 zamisliti ovo re=erentno tijelo postran<e polo:eno prema gore7 jednom skelom od 2tapova tako produ:eno da se bilo koji doga9aj u toku mo:e lokalizirati u odnosu na tu skelu4 8ednako tako mo:emo sebi vlak7 koji putuje brzinom v7 u mislima produ:iti kroz <ijeli prostor tako da se svaki7 koliko god dalek7 doga9aj mo:e lokalizirati tako9er i u odnosu na tu drugu skelu4 %e moramo se obazirati na to da bi se ove skele u stvarnosti uvijek iznova uni2tavale zbog neproninosti kruti> tijela4 $iniv2i tako neemo upasti u naelnu pogre2ku4 $ svakoj takvoj skeli zamislimo istaknuta tri7 jedan na drugog okomita7 zida oznaena kao 1koordinatne ravnine1 +1koordinatni sustav1/4 Pru:nom nasipu odgovara tada jedan koordinatni sustav K7 a vlaku koordinatni sustav K'4 %eki doga9aj koji se zbio bilo gdje bit e prostorno u odnosu na K =iksiran pomou tri okomi<e x, y, z na koordinatne ravnine7 a vremenski =iksiran jednom vremenskom vrijedno2u t4 sti doga9aj se =iksira prostorno@vremenski pomou odgovarajui> vrijednost x' y' z' t' koje se dakako ne poklapaju s x, y, z, t4 ;ako su ove veliine s>vaene kao rezultati =izikalni> mjerenja bit e kasnije op2irno obrazlo:eno4 $ tonoj =ormula<iji na2 problem glasi ovako kako slijedi4 ;olike su vrijednosti x', y', z', t' jednog doga9aja u odnosu na K' kad su veliine x, y, z, t istog doga9aja zadane u odnosu na K3 Odnosi moraju biti tako izabrani da se jami udovoljenje zakonu 2irenja svjetlosti u vakuumu u odnosu na K i K' za jednu i tu istu svjetlosnu zraku +i to za svaku/4 Ovaj se problem za relativno prostorno orijentiranje koordinatnog sustava zadano <rte:om J4 rje2ava sljedeim jednad:bama6
"A = " vt vJ , J $ #A= # zA= z v " J $ tA= vJ , J $ t
Ovaj skup jednad:bi naziva se 1#orentzove trans=orma<ije14
Brte: J4 Da smo umjesto zakona 2irenja svjetlosti bili uzeli za osnovu pre2utnu pretpostavku stare me>anike o apsolutnom karakteru vremena i du:ina7 tada bismo umjesto ovi> jednad:bi trans=orma<ije do2li do jednad:bi
" A = " vt #A= z zA= z tA=t
koje se esto nazivaju i 1&alilejeve trans=orma<ijeAA4 &alilejeve trans=orma<ije proizlaze iz #orentzovi> jednostavno tako da u ove potonje za brzinu svjetlosti < stavimo beskonanu vrijednost %a sljedeem primjeru emo lijepo vidjeti kako je s>odno #orentzovim trans=orma<ijama zakon 2irenja svjetlosti u vakuumu sauvan i za re=erentno tijelo K i za re=erentno tijelo K'4 Po2aljimo du: pozitivnog kraka x@osi svjetlosni signal te neka on putuje s>odno jednad:bi x=ct dakle brzinom <4 !>odno jednad:bama #orentzovi> trans=orma<ija taj jednostavan odnos izme9u x i t uvjetuje i odnos izme9u x' i t'4 $ stvari7 daju nam prva i etvrta jednad:ba #orentzovi> trans=orma<ija kad u nji> umjesto x stavimo ct4
"A = +$ v/t , vJ $J v , t $ tA= vJ , J $
iz koji> zatim dijeljenjem dobivamo jednostavno x' = c t' Prema toj jednad:bi vlada se 2irenje svjetlosti ako ga promatramo u odnosu na K'7 (idi se dakle da je brzina 2irenja jednaka c tako9er i u odnosu na re=erentno tijelo K'4 sto je sa svjetlosnom zrakom koja se 2iri i u nekom po volji drugom smjeru4 'ome se dakako ne treba uditi7 jer su jednad:be #orentzovi> trans=orma<ija izvedene naime s tog stanovi2ta4
1). Pona7an#% 7'a6ova i +!a + $i4an#+ Postavljamo metarski 2tap na x'@os tako da je njegov poetak u toki x' O ?7 a njegov kraj u toki x' O ,4 !ada se pitam6 kolika je du:ina metarskog 2tapa u odnosu na sustav K3 Da bismo to saznali trebamo samo pitati gdje poetak i kraj Itapa le:e u odnosu na K u nekom odre9enom vremenu t sustava K4 Obje ove toke +poetak i kraj/ odredit emo iz prve jednad:be #orentzovi> trans=orma<ija za vrijeme t O ?6
"+ po%etak S tapa / vJ = ? , J $ vJ , J $ "+ kraj S tapa / vJ = , , J $
Razmak odnosno udaljenost izme9u ti> toaka iznosi dakle
%o metarski 2tap se u odnosu na K giba brzinom v4 !lijedi dakle da du:ina nekog krutog metarskog 2tapa koji se brzinom v giba u smjeru svoje du:ine iznosi
vJ , J metara4 $
Pokretni kruti 2tap je dakle krai nego isti taj 2tap u stanju mirovanja7 i to utoliko krai 2to se br:e giba4 Pri brzini v=c bilo bi
vJ , J = ? a za jo2 vee brzine korijen bi imao $
imaginarnu vrijednost4 z toga zakljuujemo da u teoriji relativnosti brzina c ima ulogu granine brzine koju nijedno stvarno tijelo ne bi moglo postii ili prekoraiti4 Ova uloga brzine . kao granine brzine proizlazi uostalom i iz jednad:bi #orentzovi> trans=orma<ija4 One naime postaju besmislene ako se za v izabere vrijednost vea od .4 !uprotno tome7 ako bismo promatrali metarski 2tap koji u x@ osi miruje u odnosu na K7 na2li bismo da on7 prosu9ivano iz K'7 ima du:inu ,
vJ E to je posve u smislu naela $J
relativnosti koje i ini podlogu na2em razmi2ljanju4 A priori izlazi na vidjelo da iz jednad:bi trans=orma<ija moramo saznati ne2to o =izikalnom pona2anju mjerni> 2tapova i ura4 8er veliine x, y, z, t nisu ni2ta drugo ve pomou mjerni> 2tapova i ura dobivani rezultati mjerenja4 ;ad bismo za osnovu imali &alilejeve trans=orma<ije tada ne bismo uslijed gibanja dobili skraivanje 2tapa4 Promatrajmo sada jednu uru koja trajno miruje u poetnoj toki +x' O ?/ od K'4 %eka su t' O ? i t' @ , dva uzastopna sekundna otku<aja te ure4 "a oba ova otku<aja daju prva i etvrta jednad:ba #orentzovi> trans=orma<ija6
t =? t= , , vJ $J t= , v J sekundi7 dakle ne2to , J $
Prosu9ivano iz K ura se giba brzinom vE prosu9ivano iz tog re=erentnog tijela izme9u dva otku<aja protekne ne tono jedna sekunda ve
du:e vrijeme4 $ra uslijed svog gibanja ide sporije negoli u stanju mirovanja4 brzina c ima ulogu nedosti:ne granine brzine4
ovdje
1,. T%o!%& z4!a#an#a 4!zina. Fiz%a+ov 6ok+ Buduu da ure i mjerne 2tapove mo:emo in praTi pomi<ati samo brzinama koje su malene u odnosu na brzinu svjetlosti7 uinodnog paragra=a jedva da e se moi izravno ustanoviti u stvarnosti4 %o kako se s druge strane itatelju ti uin<i ine posve neobini7 ja u sada iz teorije izvui jo2 jedan zakljuak koji se iz <ijelog dosada2njeg obrazlo:enja mo:e lako izvesti7 a koji se mo:e sjajno potvrditi pokusom4 $ N .4 izveli smo teorem zbrajanja za brzine istog smjera7 onako kako to proizlazi iz >ipoteza klasine me>anike4 sti se mo:e lako dobiti i iz &alilejevi> trans=orma<ija +N ,,/4 $mjesto ovjeka u >odu uvedimo u razmatranje jednu toku koja se u odnosu na koordinatni sustav K' giba s>odno jednad:bi x' = w t' z prve i etvrte jednad:be &alilejevi> trans=orma<ija mo:e se x' i t' izraziti pomou x i t pa se tako dobije x = (v + w)t Ova jednad:ba ne izra:ava ni2ta drugo nego zakon gibanja toke prema sustavu K +ovjeka prema pru:nom nasipu/7 iju brzinu oznaavamo s W tako da se7 kao N .7 dobiva6 W=v + w 1A2 Ovo razmatranje mo:emo pak provesti jednako tako dobro uzmemo li za osnovu teoriju relativnosti4 $ tom se sluaju treba u jednad:bi x' = w t' x' i t' izraziti s x i t7 primjenjujui prvu i etvrtu jednad:bu #orentzovi> trans=orma<ija4 $mjesto jednad:be +A/ dobije se tada jednad:ba6
'= v+& v& ,+ J $
1:2
koja prema teoriji relativnosti odgovara teoremu zbrajanja brzina istog smjera4 Pitanje je sada koji e od ova dva teorema izdr:ati ku2nju stvarnosti4 O tom nas pouava silno va:an pokus 2to ga je genijalni =iziar Dizeau izveo prije vi2e od pola stoljea7 a nakon njega su ga ponavljali neki od najbolji> eksperimentalni> =iziara7 tako da je rezultat neprijeporan4 Pokus obra9uje sljedee pitanje4 $ mirnoj tekuini svjetlost se 2iri nekom odre9enom brzinom w4 ;ako brzo se 2iri u <ijevi R na <rte:u smjeru streli<e7 u sluaju da ona ranije spomenuta tekuina struji kroz <ijev brzinom v3
$ smislu naela relativnosti mi emo pretpostaviti da se u odnosu na tekuinu svjetlost 2iri uvijek istom brzinom w7 bez obzira bila tekuina u odnosu na druga tijela u kretanju ili ne bila4 Poznata je dakle brzina svjetlosti u odnosu na tekuinu te brzina tekuine u odnosu na <ijev7 a tra:i se brzina svjetlosti u odnosu na <ijev4
8asno je da je ovdje opet pred nama zadatak iz N .4 Bijev igra ulogu pru:nog nasipa odnosno koordinatnog sustava K7 tekuina ulogu vagona odnosno koordinatnog sustava K' a svjetlost ulogu ovjeka koji >oda po vagonu7 odnosno ulogu pokretne toke u ovom paragra=u4 Oznaimo li dakle s W brzinu svjetlosti u odnosu na <ijev7 tada je ta brzina dana jednad:bom +A/ odnosno +B/7 ve prema tome da li stvarnosti odgovaraju &alilejeve trans=orma<ije ili #orentzove trans=orma<ije4 Pokus se7 s vrlo velikom tono2u7 odluio za jednad:bu +B/ izvedenu iz teorije relativnosti4 $tje<aj brzine strujanja v na 2irenje svjetlosti je prema posljednjim izvrsnim mjerenjima "eemana prikazano =ormulom +B/ s tono2u boljom od , posto4 Potrebno je svakako istai da je jo2 mnogo prije teorije relativnosti teoriju te pojave bio iznio *4 A #orentz na isto elektrodinamiki nain koristei odre9ene >ipoteze o elektrodinamikoj gra9i tvari4 %o ova injeni<a ni u kom sluaju ne umanjuje dokaznu snagu pokusa kao eTperimentum <ru<is u prilog teoriji relativnosti4 8er MaTGell@ #orentzova elektrodinamika7 na kojoj se zasnivala teorija tumaenja gornjeg pokusa7 nipo2to nije u suprotnosti s teorijom relativnosti4 Ova posljednja je7 2tovi2e7 izrasla iz elektrodinamike kao zaudno jednostavno sa:imanje i poopenje raniji> me9usobno nezavisni> >ipoteza na kojima je bila sagra9ena elektrodinamika4 1/. ?%+!i 'i-ka v!i#%dno ' '%o!i#% !%la'ivno 'i Mogli bismo ukratko sa:eti dosad izlo:eni slijed misli4 skustvo je vodilo prema uvjerenju da7 s jedne strane7 vrijedi naelo relativnosti7 a da bi7 s druge strane7 brzina svjetlosti u vakuumu morala biti konstanta c4 Objedinjavanjem oba ova postulata dobiva se zakon trans=orma<ije za prostorne koordinate x, y, z i vrijeme t doga9aja7 koje povezuju prirodno zbivanjeE dobiva se ne &alilejeva trans=orma<ija ve +odstupajui od klasine me>anike/ #orentzova trans=orma<ija4 $ tom slijedu misli va:nu ulogu je igrao zakon 2irenja svjetlosti pri>vaanje kojeg se opravdava na2im injeninim znanjem4 %o po2to ve imamo u rukama #orentzovu trans=orma<iju mo:emo je ujediniti s naelom relativnosti te teoriju sa:eti u izjavu6 !vaki opi prirodni zakon mora biti takav da prelazi u zakon posve istog smisla ako se umjesto prostorno@vremenski> varijabli x, y, z, t prvobitnog koordinatnog sustava K uvedu nove prostorno@vremenske varijable x', y', z', t' koordinatnog sustava K' pri emu je matematiki odnos <rtkani> i ne<rtkani> veliina odre9en #orentzovom trans=orma<ijom4 $kratko6 Opi prirodni zakoni su kovarijantni u odnosu na #orentzove trans=orma<ije4 Ovo je tono odre9en matematiki uvjet 2to ga teorija relativnosti propisuje nekom prirodnom zakonuE time ona postaje vrijedno >euristiko pomagalo u tra:enju opi> prirodni> zakona4 Ako bi se na2ao neki opi prirodni zakon koji ne ispunjava taj uvjet7 time bi se opovrgla najmanje jedna od dvije temeljne pretpostavke teorije4 Pogledajmo sada 2to je ovo potonje pokazalo na opim posljedi<ama teorije4
10. O6@% 6o l#%di.% '%o!i#% z dosada2njeg izlaganja se vidi da je +spe<ijalna/ teorija relativnosti izrasla iz elektrodinamike i optike4 $ tim podrujima ona nije mnogo izmijenila u teorijskim iskazima7 ali je znatno pojednostavnila teorijsku zgradu to jest izvo9enje zakona i 2to je neusporedivo va:nije osjetno je smanjila broj me9usobno nezavisni> >ipoteza na kojima poiva teorija4 Ona je dodijelila MaTGell@#orentzovoj teoriji takav stupanj oitosti da je ova prodirala kod =iziara ak i onda ako eksperiment nije dovoljno uvjerljivo govorio njoj u prilog4 ;lasinoj je me>anitjevom spe<ijalne teorije relativnosti4 Ova izmjena tie se pak uglavnom samo zakona vrlo brzog gibanja7 kad brzine materije u odnosu na brzinu svjetlosti nisu male4 'akve brzine u stvarnosti posti:u samo elektroni i ioniE kod drugi> gibanja su odstupanja od zakona klasine me>anike presitna da bi se uope praktiki zamijetila4 O gibanjima nebeski> tijela bit e tek govora u opoj teoriji relativnosti4 Prema teoriji relativnosti kinetika energija materijalne toke mase m nije vi2e zadana poznatim izrazom m
m$ J vJ ve J
izrazom
vJ 4 $J
(rijednost tog izraza postaje beskonana kad se brzina v pribli:ava brzini svjetlosti c4 Brzina mora dakle ostati stalno manja od c7 bez obzira koliko veliku energiju upotrijebili za ubrzanje4 Razvijemo li taj izraz za kinetiku energiju u red7 dobijemo6
m$ J + m vJ K vM + m + J R $J
'rei lan reda je u odnosu na drugi lan7 koji se u klasinoj me>ani<i jedini uzima u obzir7 uvijek malen ako je
vJ ) J manje od ,7 Prvi lan &. ne sadr:i brzinu7 ne uzima se $
dakle u obzir ako je samo rije o tome kako energija materijalne toke ovisi o brzini4 O naelnom znaenju tog lana bit e pobli:e jo2 govora4 %ajva:nija posljedi<a openite vrste do koje je dovela spe<ijalna teorija relativnosti ue se pojma mase4 $ predrelativistikoj =izi<i su od temeljnog znaaja dva stavka o odr:anju7 naime stavak o odr:anju energije i stavak o odr:anju maseE oba ova temeljna stavka bila su naizgled me9usobno posve neovisna4 ;roz teoriju relativnosti oba su se ta stavka stopila u jedan4 ;ako je do toga do2lo i kako da s>vatimo to stapanje7 obrazlo:it emo sada ukratko4 %aelo relativnosti tra:i da stavak o odr:anju energije ne vrijedi samo u odnosu na jedan koordinatni sustav K ve i u odnosu na svaki onaj koordinatni sustav K' koji se prema K giba jednoliko i translatorno +kratko reeno7 u odnosu na svaki 1&alilejev1 koordinatni sustav/4 "a prijelaz izme9u dva takva sustava je7 protivno klasinoj me>ani<i7 mjerodavna #orentzova trans=orma<ija4 z ovi> premisa u vezi s osnovnim jednad:bama MaTGellove elektrodinamike mo:e se s va:nom nu:no2u razmjerno jednostavnim razmatranjima zakljuiti6 %eko tijelo
koje leti brzinom v i prima energiju E0 u obliku zraenjaR/7 bilje:i porast svoje energije za iznos6
(? , vJ $J
'ra:ena energija tijela je dakle tada7 s obzirom na ranije naveden izraz za kinetiku energiju7 dana sa6
(? J m + $J $ J v , J $ R/ E0 primljena energija7 promatrano iz koordinatnog sustava u gibanju zajedno s tijelom4
'ijelo dakle tada ima istu energiju koliku i neko tijelo u gibanju brzinom v mase
m (? 4 Mo:e se tako9er rei6 Prima li tijelo energiju E0 7 raste njegova troma masa za iznos $J (? E troma masa nekog tijela nije dakle stalna ve promjenjiva u skladu s promjenama $J
svoje energije4 'roma masa nekog tjelesnog sustava mo:e se jednako tako smatrati i kao mjerom njegove energije4 !tavak o ouvanju mase nekog sustava sastaje se sa stavkom o ouvanju energije i vrijedi sve dokle dok sustav niti prima niti oda2ilje energiju4 %api2emo li izraz za energiju u obliku
m$ J + (? , vJ $J
vidimo da oblik &.)7 koji nam je ve ranije upao u oi7 nije ni2ta drugo ve energija koju je tijelo ve posjedovalo-/ prije nego je primilo energiju E0 4
-/ Prosu9ivano s koordinatnog sustava koji se zajedno s njim giba4
zravna usporedba ovog stavka s iskustvom zakazuje u svakodnevni<i budui da promjene energije E0 koju mo:emo davati jednom sustavu nisu dovoljno velike da bi bile zamjetljive u obliku promjene trome mase sustava4
(? je premalo u usporedbi s masom m $J
koja je ve postojala prije promjene energije4 %a toj okolnosti se zasniva injeni<a da je stavak o odr:anju mase mogao biti s uspje>om upotrebljavan te samostalno vrijediti4 8o2 jedna posljednja primjedba naelne prirode4 $spje> DaradaC@MaTGellovog tumaenja elektrodimanikog djelovanja na daljinu putem prijelazni> zbivanja konane brzine 2irenja proizveo je kod =iziara takav uinak da se probilo uvjerenje da nema neposredni> trenutni> djelovanja na daljinu tipa %eGtonovog zakona gravita<ije4 Prema teoriji relativnosti7 namjesto trenutnog djelovanja na daljinu odnosno djelovanja na daljinu s beskonanom brzinom 2irenja7 nastupa uvijek djelovanje na daljinu s brzinom svjetlosti4 'o je u vezi s naelnom ulogom koju brzina < ima u toj teoriji4 $ drugom dijelu emo pokazati na koji je nain ovaj rezultat izmijenjen u opoj teoriji relativnosti4
13. S6%.i#alna '%o!i#a !%la'ivno 'i i i k+ 'vo %a pitanje koliko teoriju relativnosti podr:ava iskustvo nema jednostavnog odgovora iz razloga koji je ve bio spomenut prilikom temeljnog Dizeauovog pokusa4 !pe<ijalna teorija relativnosti iskristalizirala se iz MaTGell@#orentzove teorije elektromagnetski> pojava4 !toga sve iskustvene injeni<e koje podr:avaju elektromagnetsku teoriju podr:avaju i teoriju relativnosti4 Ovdje kao posebno va:no spominjem da je teorija relativnosti na posve jednostavan nain u poklapanju s iskustvom omoguila proraunati utje<aje koje zbog gibanja "emlje u odnosu na zvijezde trpi svjetlost 2to sti:e s ti> zvijezda4 Rije je o godi2njem pomaku prividnog mjesta zvijezda zbog "emljinog gibanja oko !un<a +abera<ija/ te o utje<aju radijalne komponente gibanja zvijezda +u odnosu na "emlju/ na boju svjetlosti koja s nji> sti:e do "emljeE ovaj posljednji utje<aj se oituje kao malen pomak spektralni> linija u spektrima zvjezdane svjetlosti u odnosu na spektralni polo:aj ti> isti> spektralni> linija iz zemaljski> svjetlosni> izvora +Dopplerov e=ekt/4 Eksperimentalni dokazi u prilog MaTGell@ #orentzove teorije7 koji su ujedno dokazi u prilog teorije relativnosti7 previ2e su brojni da bi se ovdje mogli podastrijeti4 Oni u stvari silno suzuju teorijske mogunosti da neka druga teorija7 osim MaTGell@#orentzove7 mo:e izdr:ati iskustvenu provjeru4 Postoje7 me9utim7 dvije klase dosad objavljeni> eksperimentalni> injeni<a koje MaTGell@#orentzova teorija mo:e prikazati samo ukoliko uvode jednu pomonu >ipotezu koja sama za sebe @ to znai bez kori2tenja teorije relativnosti @ izgleda neobina4 Poznato je da se katodne zrake i tako zvane beta zrake 2to i> emitiraju neke radioaktivne tvari sastoje od negativno nabijeni> elektrini> esti<a +elektrona/ vrlo malene tromosti i velike brzine4 stra:ivanjem otklona ovi> zraka pod utje<ajem elektrini> i magnetski> polja mo:e se vrlo detaljno prouiti zakon gibanja ti> esti<a4 Pri teorijskoj obradi ti> elektrona moramo se suoiti s pote2koom da i> elektrodinamika sama po svojoj prirodi ne mo:e obu>vatiti raunom4 Budui da se elektrine mase istog predznaka odbijaju7 morale bi se negativne elektrine mase7 od koji> se elektroni sastoje7 me9usobno rastjerati pod utje<ajem svog me9udjelovanja ukoliko medu njima ne bi bile djelatne jo2 neke drukije sile priroda koji> nam je nepoznata,?/4
,?/ Opoj teoriji relativnosti blisko je s>vaanje da se elektrine mase jednog elektrona dr:e zajedno gravita<ijskim silama4
Pretpostavimo li sada da prilikom gibanja elektrona ostaju nepromijenjeni relativni razma masa koje grade elektron +kruta veza u smislu klasine me>anike/7 tada sti:emo do zakona gibanja elektrona koji se ne sla:e s iskustvom4 *4 A4 #orentz je prvi7 vo9en posve =ormalnim razmi2ljanjima7 uveo >ipotezu da elektron gibanjem do:ivljava kontrak<iju u smjeru kretanja srazmjernu izrazu
vJ , J 4 Ova >ipoteza7 koja se $
elektrodinamiki ne mo:e niim opravdati7 daje nam zatim onaj zakon gibanja koji je posljednji> godina iskustveno potvr9en velikom tono2u4 'eorija relativnosti nudi isti zakon gibanja7 a da joj pritom nije potrebna neka posebna >ipoteza o gra9i i pona2anju elektrona4 8ednako tako stoje stvari7 kao 2to smo to
vidjeli u N ,K7 kod Dizeauovog pokusa rezultate kojeg je teorija relativnosti dokazala bez nu:nog uvo9enja neki> >ipoteza o =izikalnoj prirodi tekuine4 Druga grupa injeni<a na koje ovdje upiremo prstom odnosi se na pitanje da li je prilikom pokusa na "emlji zamjetljivo gibanje "emlje kroz svemirski prostor4 (e je u N 04 bilo reeno da svi napori u tom smjeru daju negativan rezultat4 Prije postavljanja teorije relativnosti =iziarima je te2ko padalo suoavanje s tim negativnim nalazomE stvarno stanje je naime bilo sljedee4 %aslije9ene predrasude o vremenu i prostoru nisu dopu2tale da se pojavi sumnja u to da su za prijelaz s jednog re=erentnog tijela u drugi mjerodavne &alilejeve trans=orma<ije4 $zmimo sad da MaTGell@#orentzove jednad:be vrijede za neko re=erentno tijelo K7 tada se ustanovljava da ne vrijede za neko re=erentno tijelo K' koje se jednoliko giba spram K7 ako se pri>vati da izme9u koordinata u K i K' postoje odnosi &alilejeve trans=orma<ije4 !toga izgleda da je od svi> &alilejevi> koordinatni> sustava jedan +K/ =izikalno istaknut odre9enim stanjem svog gibanja4 Dizikalno se ovaj rezultat tumai time da K s>vatimo kao sustav miran spram nekog >ipotetskog svjetlosnog etera4 %asuprot tome7 trebalo bi da su svi koordinatni sustavi K' koji su u pokretu spram K7 gibaju i spram etera4 Ovom gibanju K' spram etera +1eterski vjetar1 u odnosu na K'/ pripisivali su se slo:eni zakoni koji su trebali va:iti spram K'4 !>odno tome morao se takav eterski vjetar pri>vatiti i u odnosu na "emlju7 a napori =iziara su dugo bili usmjereni na to da ga doka:u4 Mi<>elson je za to prona2ao eksperimentalnu metodu koja nije mogla zakazati4 "amislimo na jednom krutom tijelu postavljena dva zr<ala okrenuta re=lektirajuim stranama je dan prema drugom4 8edna svjetlosna zraka treba posve odre9eno vrijeme T da bi do2la od jednog zr<ala do drugog pa opet natrag7 u sluaju kad <ijeli taj sustav zr<ala miruje u odnosu na eter4 Ako se tijelo sa zr<alima giba spram etera7 raunski se dobije da je za putovanje svjetlosti potrebno ne2to drukije vrijeme T4 5ak i vi2e od togaF Raun ka:e da bi to vrijeme T' pri zadanoj brzini v u odnosu na etere bilo drukije u sluaju kad se tijelo giba u smjeru okomitom prema ravnini zr<ala negoli kad se giba paralelno s ravninom zr<ala4 ;oliko god da je siu2na ova izraunata razlika izme9u ta dva vremena7 Mi<>elson i MorleC izveli su pokus inter=eren<ije svjetlosti u kojem bi se ova razlika morala posve jasno iskazati4 %a veliku zbunjenost =iziara7 rezultat pokusa je7 me9utim7 ispao negativan4 Oekivane razlike nije bilo4 #orentz i Diz &erald su iz te smetenosti iza2li s teorijom u kojoj pretpostavi2e da gibanje tijela spram etera prouzrouje kontrak<iju tijela u smjeru gibanja i to upravo za toliko da se izgubi ona oekivana razlika u vremenu4 $sporedba s izlaganjem u N ,J4 pokazuje da je takav is>od bio pravilan i sa stanovi2ta teorije relativnosti4 Me9utim7 s>vaanje stvarnog stanja je u teoriji relativnosti neusporedivo vi2e zadovoljavajue4 Prema njoj7 ne postoji povla2teni koordinatni sustav koji je dao povoda uvo9enju eterske ideje7 a stoga ni eterskog vjetra i eksperimenta u kojem bi se on oitovao4 ;ontrak<ija tijela u gibanju slijedi ovdje7 bez unosa posebni> >ipoteza7 iz oba temeljna naela teorijeE mjerodavno za ovu kontrak<iju nije gibanje samo po sebi7 kojem mi ne mo:emo pripisati neki smisao7 ve gibanje spram dotinog odabranog re=erentnog tijela4 'ako dakle za re=erenti sustav u kretanju sa "emljom zr<ala u pokusu Mi<>elsona i MorleCa nisu skraena7 ali svakako jesu za neki sustav koji miruje spram !un<a4
15. A%'v%!odi&%nzionalni 6!o 'o! MinkoB ko$ %ematematiara podilazi ti>a jeza kad uje za rije 1etverodimenzionalan17 osjeaj ne mnogo razliit od onog 2to ga izazivaju sablasti u kazali2nim predstavama4 Pa ipak7 ni2ta nije tako obino kao izjava da je na2 svijet na kojeg smo navikli etverodimenzionalni prostorno@vremenski kontinuum4 Prostor je trodimenzionalni kontinuum4 'o mu ga znai da je polo:aj neke +mirujue/ toke mogue opisati pomou tri broja +koordinata/7 x, y, z, te da za svaku toku postoji po volji 1susjedna1 toka iji polo:aj se mo:e opisati takvim koordinatnim vrijednostima +koordinatama/ x1, y1, z1 koje se koordinatama x, y, z prvo spomenute toke nalaze po volji blizu4 "bog ovog posljednjeg svojstva govorimo o 1kontinuumu1 to jest neprekinutosti7 a zbog broja koordinata o 1trodimenzionalnost14 !lino je svijet =izikalni> zbivanja7 2to ga je MinkoGski kratko bio nazvao 1svijet17 prirodno etverodimenzionalan u prostorno@vremenskom smislu4 'aj svijet sainjavaju pojedinani doga9aji od koji> je svaki opisan pomou etiri broja7 naime tri prostorne koordinate x,y,z i jednom vremenskom koordinatom vrijednosti t4 1!vijet1 u tom smislu je tako9er kontinuumE svakom doga9aju daje se po volji 1susjedan1 +ostvaren ili tek zami2ljen/ doga9aj ije koordinate x1, y1, z17 t1 se po volji malo razlikuju od koordinata x,y,z,t prvotno promatranog doga9aja4 Razlog da nismo navikli s>vaati svijet u smislu etverodimenzionalnog kontinuuma je taj 2to je vrijeme u predrelativistikoj =iziodno klasinoj =izi<i7 vrijeme je u stvari apsolutno7 to jest neovisno o polo:aju i stanju gibanja re=erentnog sustava 'o dolazi do izra:aja u posljednjoj jednad:bi &alilejevi> trans=orma<ija +t'=t/4 'eorijom relativnosti ponu9en je etverodimenzionalni nain promatranja 1svijeta1 budui da se s>odno toj teoriji vremenu oduzima njegova samostalnost7 kao 2to se to vidi i u etvrtoj jednad:bi #orentzove trans=orma<ije6
v " J $ tA= vJ , J $ t
8er7 prema toj jednad:bi vremenska razlika t' dva doga9aja u odnosu na K' uope ne nestaje ak ni onda kad nestaje vremenska razlika t isti> doga9aja u odnosu na K4 5isto prostorna udaljenost dvaju doga9aja u odnosu na K ima za posljedi u odnosu na K'4 %i u tome nije va:no otkrie MinkoGskog za =ormalni razvitak teorije relativnosti4 Ono je mnogo vi2e u spoznaji da etverodimenzionalni kontmuum teorije relativnosti u svojim mjerodavnim =ormalnim osobinama pokazuje jako srodstvo prema trodimenzionalnom kontinuumu euklidskog geometrijskog prostora/4 Da bismo tom srodstvu dali prilike da se istakne7 mora se svakako umjesto uobiajene vremenske koordinate t uvesti njoj srazmjerna imaginarna veliina ,$t 4 'ada7 me9utim7 prirodni zakoni koji udovoljavaju za>tjevima +spe<ijalne/ teorije relativnosti poprimaju matematike oblike u kojima vremenska koordinata igra posve istu ulogu kao i tri prostome koordinate4 Ove etiri koordinate =ormalno odgovaraju trima prostornim
koordinatama euklidske geometrije4 nematematiarima mora tako9er biti oevidno da je time teorija dobila izvanredno na preglednosti4 Ove oskudne napomene daju itatelju tek mutnu ideju o va:nim zamislima MinkoGskog bez koji> bi opa teorija relativnosti7 osnove koje e biti izlo:ene u sljedeim poglavljima7 bila jo2 u povojima4 %o budui da za razumijevanje barem osnovni> misli kako spe<ijalne tako i ope teorije relativnosti nije nu:no potreban egzaktniji obu>vat ovog7 za itatelja nevinog matemati<i besumnje te2ko pristupanog predmeta7 ja u ovime zavr2iti prvi dio4
DRUGI DIO O OPCOJ TEORIJI RELATIVNOSTI

18. S6%.i#alno i o6@% na-%lo '%o!i#% !%la'ivno 'i Osnovna postavka oko koje su se okretala sva dosada2nja razmatranja bilo je spe<ijalno naelo relativnosti7 to jest prin<ip =izikalne relativnosti svi> jednoliki> gibanja4 Analizirajmo jo2 jednom tono njegov sadr:aj4 Oduvijek je bilo jasno da se svako gibanje kao takvo mora smatrati samo za relativno4 $ na2em esto upotrebljavanom primjeru pru:nog nasipa i :eljeznikog vagona mo:e se7 na primjer7 injeni<a o ovdje uoenom gibanju izraziti na dva naina koja su oba posve ravnopravna4 +a/ (agon se giba u odnosu na pru:ni nasip4 +b/ Pru:ni nasip se giba u odnosu na vagon4 $ iskazu +a/ slu:i pru:ni nasip7 a u iskazu +b/ vagon kao re=erentno tijelo4 Pri pukoj konstata<iji odnosno opisu gibanja naelno je posve svejedno na kakvo se re=erentno tijelo gibanje odnosi4 'o je7 kao 2to je reeno7 samo po sebi razumljivo i ne smije se pobrkati s mnogo opse:nijim iskazom kojeg smo nazvali 1naelo relativnosti1 i koji nam slu:i kao osnova na2i> istra:ivanja4 %aelo 2to smo ga upotrijebili ne izrie samo da bi se za opisivanje svakog doga9aja moglo jednako tako dobro odabrati bilo vagon bilo pru:ni nasip kao re=erentno tijelo +jer je tako9er i to samo po sebi razumljivo/4 %a2 prin<ip tvrdi mnogo vi2e6 Dormuliraju li se opi prirodni zakoni7 kakvi su dobiveni iz iskustva7 tako da +a/ pru:ni nasip slu:i kao re=erentno tijelo7 +b/ vagon slu:i kao re=erentno tijelo7 tada ovi opi zakoni prirode +na primjer zakoni me>anike ili zakon 2irenja svjetlosti u vakuumu/ glase posve jednako u oba sluaja4 'o tako9er mo:emo izraziti i ovako6 "a =izikalni opis prirodni> doga9anja ni jedno od re=erentni> tijela K i K' se ne istie pred drugim4 Ova posljednja izjava7 za razliku od ranije7 ne mora se a priori nu:no ostvaritiE ona nije sadr:ana u pojmovima 1gibanje1 i 1re=erentno tijelo1 ni izvediva iz nji>7 ve o njezinoj valjanosti ili netonosti mo:e odluiti samo iskustvo4 Do sada7 me9utim7 nismo nipo2to tvrdili da su sva re=erentna tijela K ravnopravna
2to se tie =ormula<ije prirodni> zakona4 %a2 je put vi2e bio sljedei4 Po2li smo prvo od pretpostavke da postoji neko re=erentno tijelo K takvog stanja gibanja da u odnosu na njega vrijedi &alilejev temeljni stavak6 %eka materijalna toka7 prepu2tena sama sebi i dovoljno udaljena od svi> drugi>7 giba se jednoliko po prav<u4 ! obzirom na K +&alilejevo re=erentno tijelo/ trebalo bi da prirodni zakoni budu 2to je mogue jednostavniji4 Ali osim K trebalo bi da se i sva ona re=erentna tijela K' koja se u odnosu na K nalaze u stanju 8ednolikog pravo<rtnog nerota<ionog gibanja7 odlikuju tim svojstvom i da za =ormuliranje prirodni> zakona budu posve ravnopravna s K; sva ta re=erentna tijela smatramo &alilejevim re=erentnim tijelima4 (aljanost naela relativnosti bila je pretpostavljena samo za ova re=erentna tijela7 a ne i za druga +to jest drukije vrste gibanja/4 $ tom smislu govorimo o spe<ijalnom naelu relativnosti odnosno o spe<ijalnoj teoriji relativnosti4 %asuprot tome7 pod pojmom 1opim naelom relativnosti1 :elimo podrazumijevati sljedeu tvrdnju6 !va re=erentna tijela7 K K' itd4 su za opisivanje prirode +=ormuliranje opi> prirodni> zakona/ jednako vrijedna7 bez obzira u kakvom se stanju gibanja nalaze4 'reba7 me9utim7 odma> napomenuti da se ova =ormula<ija mora kasnije nadomjestiti apstraktnijom7 zbog razloga koji e tek kasnije izai na vidjelo4 Po2to se uvo9enje spe<ijalnog naela relativnosti pokazalo opravdanim7 mora svakome du>u koji te:i ka poopenju biti zamamno odva:iti se na korak prema opem naelu relativnosti4 %o ve jedno jednostavno7 i oito posve pouzdano7 razmatranje izgleda kao da nam savjetuje da odustanemo od tog posve bezizglednog poku2aja4 %eka se itala< preseli u mislima u onaj7 ve esto spominjani vagon koji se giba jednoliko4 'ako dugo dok se vagon jednoliko giba7 putni<i u vagonu ne osjeaju ni2ta od tog gibanja4 "bog toga putnik i mo:e svojevoljno tumaiti da vagon miruje7 a da se pru:ni nasip giba4 $ostalom7 ovakvo je tumaenje prema spe<ijalnom naelu relativnosti =izikalno posve opravdano4 Promijeni li se7 me9utim7 gibanje vagona u neko nejednoliko7 na primjer kad vagon sna:no zakoi7 u tom sluaju putnianikom pona2anju tijela u odnosu na njegaE me>aniko pona2anje je drukije sada negoli u pret>odnom sluaju i zato izgleda da je sada iskljueno da u odnosu na vagon u nejednolikom gibanju vrijede isti zakoni me>anike koji vrijede za sluaj vagona u mirovanju odnosno jednolikom gibanju4 $ svakom sluaju7 jasno je da za vagon u stanju nejednolikog gibanja ne vrijedi &alilejev temeljni stavak4 "bog toga se osjeamo u prvi ma> prisiljeni da7 protivno opem naelu relativnosti7 pripi2emo nejednolikom gibanju neku vrstu apsolutnog =izikog realiteta4 %o u daljnjem izlaganju vidjet emo uskoro da je ovaj zakljuak neodr:iv odnosno da se mo:e pobiti4 1<. G!avi'a.i# ko 6ol#% %a pitanje6 1"a2to kamen7 kojeg podignemo i zatim ispustimo7 pada na tlo31 uobiajen odgovor glasi6 1"ato jer ga privlai "emlja41 !uvremena =izika =ormulira ovaj odgovor ne2to drukije i to iz sljedeeg razloga4 Detaljnim prouavanjem
elektromagnetski> pojava do2li smo do zakljuka da ne postoji neposredno djelovanje na daljinu4 Privlai li7 na primjer7 neki magnet komad :eljeza7 ne smijemo se tada zadovoljiti predod:bom da taj magnet djeluje izravno na :eljezo kroz prazan prostor7 ve prema DaradaCu zami2ljamo da magnet u prostoru oko sebe stalno stvara ne2to =iziki realno 2to nazivamo 1magnetsko polje14 Ovo magnetsko polje pak7 sa svoje strane7 djeluje zatim na komad :eljeza tako da se on nastoji gibati prema magnetu4 O opravdanosti ove7 same po sebi proizvoljne zamisli ne :elimo raspravljati ovom prilikom4 !pomenimo samo da se njezinom pomoi elektromagnetske pojave7 a osobito Iirenje elektromagnetski> valova7 mogu predstaviti teorijski mnogo prikladnije negoli bez nje4 $in<i gravita<ije zami2ljaju se na isti nain4 Djelovanje "emlje na kamen ostvaruje se neizravno4 "emlja proizvodi u svojoj okolini gravita<ijsko polje4 Ovo pak polje djeluje na kamen i uzrokuje njegovo padanje4 8aina ovog djelovanja slabi kako se sve vi2e udaljujemo od "emlje7 i to slabi u skladu s posve odre9enim zakonom4 $ na2em nainu razmatranja to znai6 "akon koji upravlja osobinama gravita<ijskog polja u prostoru mora biti posve odre9en7 kako bi tono opisivao slabljenje gravita<ijskog djelovanja s udaljeno2u od djelatnog tijela4 'o si predstavljamo otprilike ovako6 "ami2ljamo da tijelo +na primjer "emlja/ proizvodi polje u svojoj neposrednoj bliziniE jaina i smjer polja na veoj udaljenosti odre9eni su tada zakonom koji upravlja prostornim osobinama gravita<ijskog polja4 "a razliku od elektrini> i magnetski> polja7 gravita<ijsko polje ima krajnje neobino svojstvo koje je od temeljne va:nosti za ovo 2to sada slijedi4 'ijela koja se gibaju iskljuivo pod djelovanjem gravita<ijskog polja dobivaju ubrzanje koje ni najmanje ne ovisi o materijalu ni o =izikom stanju tijela4 ;omad olova i komad drva padaju7 na primjer7 u polju sile te:e +u uvjetima vakuuma/ posve jednako ako ponu padati istoga trena iz stanja mirovanja odnosno nekom istom poetnom brzinom4 Ovaj je zakon krajnje toan7 a mo:e se i drukije =ormulirati na osnovi sljedeeg razmatranja4 Prema %eGtonovom zakonu gibanja je +!ila/ O +troma masa/ T +ubrzanje/ pri emu je 1troma masa1 karakteristina konstanta ubrzavanog tijela4 Ako je sad ubrzavajua sila sila te:a7 to jest gravita<ija7 tada taj zakon ima oblik +!ila/ O +te2ka masa/ T +jaina gravita<ijskog polja/ pri emu je 1te2ka masa1 tako9er neka7 za tijelo karakteristina konstanta4 z ove dvije rela<ije slijedi6 +te2ka masa/ +ubrzanje/ O UUUUU T +jaina gravit4 polja/ +troma masa/ Ako sada7 kako proizlazi iz iskustva pri zadanom gravita<ijskom polju mora
ubrzanje uvijek biti isto i neovisno o prirodi i stanju tijela7 tada mora omjer izme9u te2ke i trome mase biti tako9er za sva tijela isti4 Prikladnim izborom jedini<a mo:e ovaj omjer postati jednak jedini<iE tada vrijedi ovaj stavak6 'e2ka masa i troma masa nekog tijela su jednake4 Dosada2nja me>anika zabilje:ila je dodu2e ovaj va:an stavak7 ali ga nije protumaila4 "adovoljavajue tumaenje mo:e se postii ako uvidimo sljedee6 sta osobina tijela oituje se7 ovisno o okolnostima7 kao 1tromost1 ili kao 1te:ina14 Da li je to doista sluaj i kako je ovo pitanje povezano s opim postulatom relativnosti7 razlo:it emo u sljedeim poglavljima4 )>. J%dnako ' '%7k% i '!o&% &a % kao dokaz za o6@i 6o '+la' !%la'ivno 'i "amislimo neko prostrano podruje praznog svemirskog prostora toliko udaljeno od zvijezda i pozama2ni> masa da mo:emo sa znatnom tono2u imati pred sobom sluaj predvi9en u &alilejevom temeljnom stavku4 Mogue je tada za taj dio prostora +svijeta/ odabrati neko &alilejevo re=erentno tijelo u odnosu na kojeg mirne toke miruju7 a pokretne stalno ustraju u jednolikom pravo<rtnom gibanju4 ;ao re=erentno tijelo zamislimo neku prostranu 2krinju veliine sobeE unutra neka je opa:a opskrbljen aparatima4 "a tog opa:aa7 dakako7 ne postoji gravita<ija4 On se mora uzetima privrstiti za pod ukoliko ne :eli da i pri najmanjem udaru o pod odlebdi zatim prema stropu sobe4 $ sredini pokrova 2krinje neka je s vanjske strane jedna kuka i na njoj privezano u:e kojeg poinje vui stalnom silom neko 1bie1 +nebitno nam je koje vrste je to 1bie1/4 Ikrinja se7 zajedno s promatraem7 poinje tada gibati jednoliko ubrzano i letjeti prema 1gore14 %jezina brzina e vremenom =antastino porasti @ ukoliko mi sve ovo prosu9ujemo iz nekog drugog re=erentnog sustava kojeg nitko ne vue uzetom4 Ali kako ovjek u 2krinji prosu9uje taj doga9aj3 $brzavanje 2krinje prenosi se s poda7 kroz protutlak7 tako9er i na njega4 On dakle mora taj tlak preuzeti na svoje noge7 ako ne :eli da se opruzi po podu koliko je dug i 2irok4 On staje na noge7 ba2 kao i netko tko stoji u sobi neke kue na "emlji4 spusti li neki predmet kojeg je dr:ao u ru<i7 tada se na predmet vi2e ne prenosi ubrzavanje 2krinjeE predmet e se stoga u ubrzanom relativnom gibanju pribli:avati podu 2krinje4 Opa:a e se zatim uvjeriti daje ovo ubrzanje predmeta prema podu uvijek jednakog iznosa7 bez obzira s kakvim sve predmetima on izvodio pokus4 5ovjek u 2krinji e dakle @ potaknut svojim znanjem o gravita<ijskom polju kakvo smo prodiskutirali u pret>odnom poglavlju @ doi do zakljuka da se on zajedno sa 2krinjom nalazi u jednom stalnom gravita<ijskom polju7 u polju koje se vremenom ne mijenja4 Bit e u prvi ma> zau9en kako to da ne pada u polju te sile te:e4 'ada7 me9utim7 otkriva kuku nasred stropa te na njoj privr2eno napeto u:e pa iz toga izvlai zakljuak da je 2krinja mirno obje2ena u gravita<ijskom polju4 Mo:emo li se mi smijati tom ovjeku i kazati mu da on u svojim zaklju<ima grije2i3 !matram da ne mo:emo7 :elimo li ostati dosljedni7 ve moramo priznati da se njegov nain zakljuivanja ne kosi ni sa zdravim razumom ni s poznatim zakonima me>anike Premda se Ikrinja ubrzano giba u odnosu na prvotno zadan 1&alilejev prostor17 mo:emo ipak smatrati da ona miruje4 mamo dakle valjanu osnovu da naelo relativnosti pro2irimo na re=erentna tijela koja se jedna prema drugima ubrzano gibaju i time smo
dobili sna:an argument za poopenje relativistikog postulata4 %eka se nipo2to ne smetne s uma da mogunost ovakvog naina s>vaanja poiva na temeljnom svojstvu gravita<ijskog polja da svim tijelima dodjeljuje isto ubrzanje odnosno7 2to znai isto7 da poiva na stavku o jednakosti trome i te2ke mase4 ;ad ovaj prirodni zakon ne bi postojao7 tada ovjek u 2krinji ne bi mogao tumaiti pona2anje tijela u svojoj okoli<i uz pomo uvo9enja gravita<ijskog polja te ne bi na osnovi iskustva imao opravdanje za pretpostavku da je njegovo re=erentno tijelo 1u mirovanju14 %eka ovjek u 2krinju privrsti o unutra2nju stranu poklop<a@stropa neko u:e i na njegovom slobodnom kraju neka objesi jedan predmet4 %a taj nain je postigao da u:e visi 1okomito1 u napetom stanju4 Pitamo se 2to je uzrok napetosti u:eta4 5ovjek u 2krinji e rei6 1Obje2eni predmet osjea u gravita<ijskom polju silu prema dolje koju napetost u:eta dr:i u ravnote:iE za veliinu napetosti u:eta mjerodavna je te2ka masa obje2enog tijela41 Me9utim7 neki promatra koji slobodno lebdi u prostoru ovako e protumaiti stanje stvari6 1$:e je prisiljeno da sudjeluje u ubrzanom gibanju 2krinje i prenosi to gibanje na predmet privezan na njega4 $:e je napeto toliko koliko je potrebno da se upravo prouzroi ubrzanje predmeta4 Ono 2to odre9uje veliinu napetosti u:eta je troma masa tijela1 (idimo iz ovog primjera da je za na2e pro2irenja naela relativnosti nu:an stavak o jednakosti te2ke i trome mase4 'ime je ovaj stavak dobio svoje =izikalno tumaenje4 z razmatranja ubrzavane 2krinje vidi se da jedna opa teorija relativnosti mora dati va:an rezultat o zakonu gravita<ije4 Doista7 dosljedno slijedei opu ideju relativnosti moglo se dobiti zakone koje gravita<ija zadovoljava4 Moram ipak ve ovdje upozoriti itatelja na nesporazum koji mo:e proizai iz ovakvog razmi2ljanja4 "a ovjeka u 2krinji postoji gravita<ijsko polje7 premda takvog polja nije bilo u prvotno izabranom koordinatnom sustavu4 Moglo bi se sada lako pomisliti da je postojanje nekog gravita<ijskog polja uvijek samo prividno4 Moglo bi se misliti da7 kakvo god da je gravita<ijsko polje prisutno7 mo:emo tako odabrati neko drugo re=erentno tijelo da u odnosu na njega gravita<ijsko polje ne postoji4 'o7 me9utim7 nikako ne uspijeva za sva gravita<ijska polja ve samo za ona posve posebne grade4 %emogue je7 na primjer7 tako izabrati neko re=erentno tijelo da7 prosu9ujui s njegova stanovi2ta7 nestane +u svoj svojoj sveukupnosti/ gravita<ijsko polje "emlje4 !pomenimo sada za2to nije uvjerljiv onaj argument protiv opeg naela relativnosti 2to smo ga iznijeli ranije na kraju N ,R4 'ono je7 dakako7 da putnik u :eljeznikom vagonu koji kod osjea zbog tog koenja trzaj prema naprijed te na osnovi toga zakljuuje o nejednolikom gibanju +usporavanju/ vagona4 Ali nitko ga ne prisiljava da iz trzaja zakljui o 1stvarnom1 ubrzanju +u ovom sluaju usporavanju/ vagona4 Mo:e on taj doga9aj protumaiti i ovako6 1Moje re=erentno tijelo +vagon/ je i dalje na miru4 $ odnosu na njega pojavilo se7 me9utim7 +za vrijeme trajanja koenja/ neko prema naprijed usmjereno vremenski promjenjivo gravita<ijsko polje4 "bog djelovanja tog polja kree se pru:ni nasip zajedno sa "emljom na taj nain da njegova prvobitna7 unatrag usmjerena7 brzina sve vi2e opada Ovo gravita<ijsko polje je tako9er ono koje izaziva trzaj kod putnika1
)1. *la i-na &%(anika i 6%.i#alna '%o!i#a !%la'ivno 'i ;ao 2to smo ve vi2e puta spomenuli7 klasina me>anika polazi od sljedeeg stavka6 Materijalne toke7 dovoljno udaljene od drugi> materijalni> toaka7 gibaju se jednoliko pravo<rtno odnosno ustraju u stanju mirovanja 'ako9er smo u vi2e navrata nagla2avali da osnovni stavak mo:e biti valjan samo za re=erentna tijela K koja posjeduju neka odabrana stanja gibanja i koja se nalaze u jednolikom translatornom gibanju jedni prema drugima $ odnosu na druga re=erentna tijela K' stavak ne vrijedi4 ;ao i u klasinoj me>ani<i tako i u spe<ijalnoj teoriji relativnosti razlikujemo zbog toga re=erentna tijela K u odnosu na koje su 1prirodni zakoni1 valjani7 te re=erentna tijela K' u odnosu na koje ti zakoni ne vrijede4 %o s takvim stanjem stvari ne mo:e se zadovoljiti nijedan ovjek iji je nain razmi2ljanja dosljedno logian4 On se pita6 1;ako je mogue da su izvjesna re=erentna tijela +odnosno nji>ova stanja gibanja/ povla2tena u odnosu na druga re=erentna tijela +odnosno nji>ova stanja gibanja/3 ;oji je razlog za ovu povla2tenost3A Da jasnije poka:em 2to mislim pod tim pitanjem7 poslu:it u se jednom usporedbom4 !tojim pred jednim plinskim 2tednjakom4 %a njemu se nalaze7 jedan pokraj drugoga7 dva posve jednaka ku>injska lon<a4 Oba su napunjena do polovi<e vodom4 Primjeujem da iz jednog kulja para7 a iz drugog ne4 znena9en sam time7 ak i ako nisam nikad vidio ni plinski 2tednjak ni ku>injski lona<4 Primijetim li7 me9utim7 pod prvim lon<em ne2to plaviasto svijetlo7 a pod drugim ne7 moje u9enje prestaje ak i ako nisam nikad ranije vidio plinski 2tednjak4 8er7 sad mogu red da to plaviasto ne2to prouzrokuje osloba9anje pare ili da je u najmanju ruku mogue da prouzrokuje4 %e zamijetim li7 me9utim7 ni ispod jednog ni ispod drugog lon<a plaviasto ne2to7 a vidim da iz jednog neprestano pari7 ali iz drugog ne7 tada sam zau9en i nezadovoljan tako dugo dok ne primijetim pojavu kojoj mogu pripisati odgovornost za razliito pona2anje lona<a4 !>odno tome7 ja u klasinoj me>ani mogao svesti razliito pona2anje tijela s obzirom na re=erentne sustave K i K'.,,/ Ovaj je prigovor vidio ve %eGton i poku2ao ga obezvrijediti7 ali bezuspje2no4 %o najjasnije ga je spoznao E4 Ma<> i upravo zbog njega je za>tijevao da se me>anika mora postaviti na nove temelje4 Ovaj se prigovor mo:e izbjei samo u jednoj =izi<i koja je u skladu s opim naelom relativnosti budui da jednad:be jedne takve teorije vrijede za svako re=erentno tijelo bez obzira kakvo da bilo njegovo gibanje4
,,/ Prigovor je naroito od va:nosti kad je stanje gibanja re=erentnog tijela takve prirode da ne za>tijeva neko vanjsko djelovanje za svoje odr:avanje7 na primjer u sluaju kad re=erentno tijelo jednoliko rotira
)). N%ki zakl#+-.i iz o6@%$ na-%la !%la'ivno 'i Razmatranja u N J?4 pokazuju da nas ope naelo relativnosti dovodi u polo:aj da na posve teorijski nain izvedemo osobine gravita<ijskog polja4 Pretpostavimo7 na primjer7 da nam je poznat prostorno@vremenski slijed bilo kakvog prirodnog doga9aja7 onako kako se odigrava u &alilejevom podruju u odnosu na &alilejevo re=erentno tijelo K. Mo:emo tada pomou isto teorijski> opera<ija7 2to znai jednostavno raunanjem7 ustanoviti kako
ovaj poznati prirodni doga9aj izgleda iz re=erentnog tijela K' koje se ubrzano giba u odnosu na K. %o budui da u odnosu na ovo novo re=erentno tijelo K' postoji neko gravita<ijsko polje7 saznajemo prilikom tog razmatranja kako gravita<ijsko polje utjee na taj prouavani doga9aj4 !aznajemo tako7 na primjer7 da neko tijelo koje u odnosu na K izvodi jednoliko pravo<rtno gibanje +u skladu s &alilejevim stavkom/7 izvodi s obzirom na ubrzano re=erentno tijelo K' +2krinju/ ubrzano i openito krivo<rtno gibanje4 Ovo ubrzanje7 odnosno zakrivljenje7 odgovara utje<aju gravita<ijskog polja +koje vlada u odnosu na K') na tijelo u gibanju4 Poznato je da gravita<ijsko polje na taj nain utjee na gibanje tijela pa nam ovo razmi2ljanje ne donosi ni2ta bitno novog4 %ovi rezultat od temeljne va:nosti dobije se7 me9utim7 kada analogno razmi2ljanje primijenimo na svjetlosnu zraku4 ! obzirom na &alilejevo re=erentno tijelo7 svjetlost se 2iri pravo<rtno brzinom <. Mo:e se lako pokazati da staza iste zrake svjetlosti u odnosu na ubrzavanu 2krinju +re=erentno tijelo A1/ vi2e nije prava<4 z toga zakljuujemo da se7 openito uzev2i7 zraka svjetlosti 2iri u gravita<ijskim poljima krivo<rtno4 Ovaj rezultat je od velike va:nosti i to u dva pogleda4 $ prvom redu7 ovaj se zakljuak mo:e provjeriti u stvarnom svijetu4 Premda detaljna istra:ivanja iznose na vidjelo da je savijanje svjetlosne zrake 2to ga daje opa teorija relativnosti vrlo neznatno u gravita<ijskim poljima kakva nama stoje na raspolaganju7 ipak za zraku svjetlosti koja prolazi pored !un<a ono mora iznositi ,7H lune sekunde4 'o bi se moralo ustanoviti mjerenjem polo:aja zvijezda prilikom totalne pomrine !un<a4 "vijezda stajai<a u blizini !uneva diska7 promatrano sa "emlje7 nalazit e se ne2to malo odmaknuta od svog7 inae pravog7 polo:aja 2to ga ima na nebu kada se !un<e ne nalazi prividno u njenoj blizini ve je na nekom drugom kraju neba4 spitivanje da li taj pomak doista nastupa ili ne7 zadatak je od najvi2e va:nosti i treba da se nadamo da e ga astronomi uskoro rije2iti4,J/
,J/ Postojanje otklona svjetlosti7 kakvo je za>tijevala teorija7 prvi puta je potvr9eno za vrijeme pomrine !un<a K?4 svibnja ,-,-4 i to pomou zvjezdani> =otogra=ija dviju ekspedi<ija 2to i> je opremilo ;raljevsko dru2tvo pod vodstvom astronoma Eddingtona i Brommelina4
Drugo7 na2 rezultat pokazuje da se7 u skladu s opom teorijom relativnosti7 ne mo:e priznati neograniena va:nost ve esto spominjanog zakona o konstantnosti brzine svjetlosti u vakuumu7 a koji zakon predstavlja jednu od dviju osnovni> pretpostavki spe<ijalne teorije relativnosti4 !avijanje zrake svjetlosti mo:e se7 naime7 ostvariti samo ukoliko brzina 2irenja svjetlosti varira od mjesta do mjesta4 Moglo bi se sada misliti da e kao posljedi<a toga7 biti sru2ena spe<ijalna teorija relativnosti7 a s njom i <jelokupna teorija relativnosti4 %o to7 u stvari7 nije sluaj4 'reba samo zakljuiti da spe<ijalna teorija relativnosti ne mo:e polagati pravo na neogranieno podruje va:enjaE njeni rezultati va:e samo tako dugo dok se ne obaziremo na utje<aj gravita<ijskog polja na pojave +na primjer na svjetlost/4 Budui da su protivni<i teorije relativnosti e2e tvrdili da je opa teorija relativnosti sru2ila spe<ijalnu teoriju relativnosti7 :elim pojasniti pravo stanje stvari pomou jedne usporedbe4 Prije ustanovljenja elektrodinamike smatrali su se zakoni elektrostatike jednostavno zakonima elektri<iteta4 Danas znamo da elektrostatika mo:e tono dati elektrina polja samo u sluaju koji7 strogo uzev2i7 nije nikad ostvariv7 to jest samo u sluaju kad su elektrine mase u savr2enom mirovanju jedne prema drugima i prema koordinatnom sustavu4 Da li je zbog toga elektrostatika bila sru2ena MaTGellovim jednad:bama polja elektrodinamike3 %ipo2toF Elektrostatika je sadr:ana u elektrodinami<i
kao granini sluajE zakoni ove potonje prelaze izravno u zakone one prve u sluaju da su polja vremenski nepromjenjiva4 %ajljep2a je sudbina neke =izikalne teorije ako utre put za stvaranje jedne openitije teorije u kojoj ona i dalje :ivi kao granini sluaj4 (idjeli smo na upravo iznesenom primjeru 2irenja svjetlosti kako nas opi prin<ip relativnosti stavlja u polo:aj da teorijskim putem izvedemo utje<aj gravita<ijskog polja na tok prirodni> zbivanja za koja su ve poznati zakoni u sluaju nepostojanja gravita<ijski> polja4 %o ope naelo relativnosti pribavlja klju i za rje2enja najprivlanije zadae6 iznala:enje zakona koje gravita<ijsko polje zadovoljava4 Razmotrimo to malo pobli:e4 Poznajemo prostorno@vremenska podruja koja se pri prikladnom izboru re=erentnog tijela pona2aju +pribli:no/ 1galilejevski17 2to znai podruja u kojima su odsutna gravita<ijska polja4 Dovedemo li sad jedno takvo podruje u vezu s nekim re=erentnim tijelom K' koje se proizvoljno giba7 tada u odnosu na K' postoji vremenski i prostorno promjenjivo gravita<ijsko polje4,K/ Osobine ovog polja ovise7 dakako7 o tome kakvo smo gibanje za K' odabrali4 Opi zakon gravita<ijskog polja mora7 prema opoj teoriji relativnosti7 biti zadovoljen za sva gravita<ijska polja koja se mogu dobiti na taj nain4 Premda se nipo2to ne mogu sva gravita<ijska polja proizvoditi na ovaj nain7 ipak mo:emo gajiti nadu da se opi zakon gravita<ije mo:e izvesti iz takvi> gravita<ijski> polja posebne vrste4 Ova se nada ostvarila na najljep2i mogui nain4 Ali od jasnog vi9enja tog <ilja pa do stvarnog postizanja istog7 trebalo je savladati jo2 jednu pote2kou koju ne smijem uskratiti itatelju budui da ona le:i duboko u sr:i stvari4 Potrebno je ponovno produbiti pojmove prostorno@vremenskog kontinuuma4
,K/ Ovo slijedi poopenjem razmatranja u paragra=u J?4
),. Pona7an#% +!a i &#%!ni( 7'a6ova na !o'i!a#+@%& !%9%!%n'no& 'i#%l+ Do sada namjerno nisam govorio o =izikalnom tumaenju prostorni> i vremenski> podataka u sluaju ope teorije relativnosti4 'ime sam kriv za odre9enu povr2nost u razmatranju koja7 kako znamo iz spe<ijalne teorije relativnosti7 ni u kojem sluaju nije neva:na i oprostiva4 ;rajnje je sada vrijeme da ispunimo tu prazninu7 ali unaprijed napominjem da ova stvar postavlja na itaoevo strpljenje i mo apstraktnog mi2ljenja za>tjeve za koje se ne mo:e rei da su neznatni4 ;renimo opet od ranije spominjani> posve spe<ijalni> sluajeva4 Promotrimo neko prostorno@vremensko podruje u kojem7 u odnosu na neko re=erentno tijelo K prikladno odabranog stanja gibanja7 nema gravita<ijskog poljaE s obzirom na ovo promatrano podruje K je tada &alilejevo re=erentno tijelo te u odnosu na K vrijede rezultati spe<ijalne teorije relativnosti4 "amislimo sad da s tim istim promatranim podrujem dovedemo u vezu neko drugo re=erentno tijelo K' koje ravnomjerno rotira u odnosu na K. Da bolje uvrstimo nasu predod:bu7 zamislimo K' u liku jedne plosnate kru:ne ploe koja ravnomjerno rotira u svojoj ravnini oko svog sredi2ta vrtnje7 osjea neku silu koja djeluje u radijalnom smjeru prema van7 a koju opa:a u mirovanju u odnosu na prvotno re=erentno tijelo K tumai kao uinak iner<ije +<entri=ugalna sila/4 %o opa:a koji sjedi na ploi mo:e pak svoju plou smatrati za re=erentno tijelo 1u mirovanju1E na takav zakljuak
ima puno pravo na osnovi opeg prin<ipa relativnosti4 On s>vaa silu7 koja djeluje na njega i na sva tijela 2to miruju u odnosu na plou7 kao uinak nekog gravita<ijskog polja4 pak7 prostorna raspodjela ovog gravita<ijskog polja je takve vrste kakva ne bi bila mogua prema %eGtonovoj teoriji gravita<ije,M/4 %o budui da opa:a vjeruje u opu relativnost7 njega to ne smetaE on se s pravom nada da se mo:e postaviti neki opi zakon gravita<ije koji tono obja2njava ne samo gibanje zvijezda ve tako9er i ovo polje sila 2to ga on osjea4
,M/ Polje je nula u sredi2tu ploe7 a raste srazmjerno udaljenosti od sredi2ta kako se pomiemo prema rubu4
Opa:a obavlja na svojoj rotirajuoj ploi pokuse s urama i mjernim 2tapovima7 u namjeri da na temelju svoji> promatranja dobije tone de=ini<ije za znaenje vremenski> i prostorni> podataka s obzirom na kru:nu plou K'. Do kakvi> e iskustava on pritom doi3 Opa:a prvo postavlja dvije jednako gra9ene ure7 jednu u sredi2te kru:ne ploe7 a drugu na njen rub7 tako da ure u odnosu na plou miruju4 Pitamo se prvo idu li obje ure jednako brzo7 sa stanovi2ta nerotirajueg re=erentnog tijela K. Prosu9ujui s njega7 ura u sredi2tu nema nikakvu brzinu7 dok se ura na rubu nalazi zbog vrtnje ploe u gibanju u odnosu na K. Prema rezultatu iz N ,J4 znamo da e7 promatrano iz K7 rubna ura ii stalno sporije negoli ura u sredi2tu rotirajue ploe4 'o isto bi7 oito7 morao ustanoviti i neki opa:a na ploi kojeg bismo postavili u sredi2tu pokraj mirne ure4 %a na2oj kru:noj ploi7 odnosno posve openito uzev2i u svakom gravita<ijskom polju7 neka e ura dakle ii br:e odnosno sporije7 ovisno o mjestu u kojem je ura +mirna/ postavljena4 Razumna de=ini<ija vremena pomou ura koje su mirne u odnosu na neko re=erentno tijelo nije dakle mogua4 !lina se pote2koa javlja kad poku2amo ovdje primijeniti na2u raniju de=ini<iju istodobnosti7 u 2to ja ne :elim dalje ulaziti4 Osim toga7 i de=ini<ija prostorni> koordinata nailazi ovdje na nesavladive pote2koe4 Postavi li7 naime7 opa:a koji se giba s rotirajuom ploom svoj mjerni 2tap +koji je malen u odnosu na polumjer ploe/ na rub ploe7 i to tangen<ijalno na nju7 tada je 2tap7 promatrano iz &alilejevog iskustva7 du:ine manje od , budui da se tijela u gibanju skrauju u smjeru gibanja7 2to smo objasnili u N ,J4 Polo:i li on7 me9utim7 svoj mjerni 2tap ne tangen<ijalno ve u smjeru radijusa7 u tom sluaju7 prosu9ujui iz K, Itap ne trpi nikakvo skraivanje4 Mjeri li dakle opa:a pomou svog mjernog 2tapa prvo opseg ploe7 a zatim promjer ploe i podijeli li ova dva mjerna rezultata7 ne dobiva kao kvo<ijent poznati broj V K7,M4447 ve neki vei broj7,0/ dok bi se na nekoj ploi7 mirnoj u odnosu na ;7 moralo prilikom ove mjernoraunske opera<ije dobiti7 dakako tono4
,0/ Prilikom <ijelog ovog razmatranja moramo upotrijebiti kao re=erentno tijelo &alilejev +nerotirajul/ sustav ;7 budui da za uinke spe<ijalne teorije relativnosti mo:emo pretpostaviti da vrijede samo u odnosu na ; +u odnosu na ;A vlada gravita<ijsko polje/4
Ovo dokazuje da stav<i euklidske geometrije ne mogu tono vrijediti na rotirajuoj ploi7 a time i openito u nekom gravita<ijskom polju7 barem ne ako 2tapu pripisujemo du:inu , u svim polo:ajima i pri svakoj orijenta<iji4 "bog toga i pojam prav<a gubi svoje znaenje
Mi dakle nismo u stanju7 pomou metode upotrebljene u spe<ijalnoj teoriji relativnosti7 tono de=inirati koordinate x, y, z u odnosu na plou7 a tako dugo dok nisu de=inirane koordinate i vremena doga9aja7 nemaju nikakvo egzaktno znaenje ni prirodni zakoni u kojima se nalaze ove koordinate i vremena4 5ini se7 dakle7 da su time dovedena pod znak pitanja sva na2a dosada2nja razmi2ljanja sagra9ena na opoj relativnosti4 $ stvari7 potreban nam je suptilan zaobilazak da bismo mogli egzaktno primijeniti postulat ope relativnosti4 5itala< e se za taj korak pripremiti uz pomo sljedeeg izlaganja4 )/. E+klid ki i n%%+klid ki kon'in++& spred mene se prostire povr2ina mramornog stola4 Mogu iz bilo koje toke tog stola stii do bilo koje druge toke tako da +velik/ broj puta prelazim na neku 1susjednu1 toku ili @ drukije reeno @ tako da idem od toke do toke7 a da ne pravim pritom skokove4 Ito se ovdje podrazumijeva pod rijeima 1susjedna1 i 1skokovi1 mislim da e itatelj osjetiti s do@ voljnom jasnoom +ako nije ba2 previ2e sklon <jepidlaenju/4 "a povr2inu koja posjeduje gore opisano svojstvo ka:emo da je ona kontinuum4 "amislimo sada da imamo na raspolaganju velik broj 2tapia jednake duljine7 a maleni> u odnosu na dimenzije stolne ploe4 ;ad ka:emo da su jednake duljine mislimo pod tim da im se7 kad stavimo jednog na drugog7 krajevi tono poklapaju4 Polo:imo sad etiri 2tapia na mramornu plou jednog do drugog tako da nji>ovi krajevi tvore etverokut ije dijagonale su jednake +kvadrat/4 "a postizanje jednakosti dijagonala poslu:imo se nekim ispitnim mjernim 2tapiem4 $z ovaj kvadrat pridodajmo sljedee koji s prvim imaju po jedan 2tapi zajedniki7 na ove pak nastavimo idue i tako dalje4 %a kraju je <ijela ploa stola pokrivena kvadratima7 na taj nain da svaka strani<a kvadrata spada u sastav dva kvadrata7 a svaki vr> u etiri kvadrata4 Pravo je udo ako se ovaj posao mo:e obaviti7 a da se ne nai9e na najvee pote2koeF Potrebno je samo sjetiti se sljedeeg4 !usretnu li se na jednom uglu ve tri kvadrata7 tada su tako9er polo:ene time ve i dvije strani<e za etvrti kvadrat7 a time je7 dakako7 posve odre9en i polo:aj preostale dvije strani<e tog kvadrata4 Ali ja sada vi2e nisam u stanju pode2avati taj etverokut u <ilju da mu dijagonale budu jednake4 Ako su one ipak jednake7 same od sebe7 to je posebna naklonost mramornog stola i 2tapia prema mojim poku2ajima i ja se tome mogu samo uditi i biti za>valan4 'rebat e do:ivjeti mnogo takvi> uda pa da ova konstuk<ija od kvadrata uspije do kraja4 Ako je doista sve glatko i2lo i zavr2ilo7 tada ka:em da toke stolne ploe ine euklidski kontinuum u odnosu na upotrebljene 2tapie koji su slu:ili kao mjera 1udaljenosti1 +linijski interval/4 zdvojimo $ jedan vr> nekog kvadrata kao 1is>odi2nu toku17 mogu tada svaki vr> svakog kvadrata opisati s obzirom na is>odi2nu toku pomou dva broja4 Potrebno je samo navesti koliko 2tapia 1udesno17 a koliko zatim 1prema gore1 moram prevaliti pa da od is>odi2ne toke stignem do :eljenog vr>a nekog odabranog kvadrata4 Ova dva broja su tada 1Des<artesove koordinate1 tog vr>a s obzirom
na 1Des<artesov koordinatni sustav1 koji je odre9en poretkom slo:eni> 2tapia4 %apravimo li u ovom misaonom eksperimentu sljedeu izmjenu7 uvidjet emo odma> da mora biti sluajeva u kojima taj eksperiment ne uspijeva4 PretpostaviF emo da se 2tapii 1izdu:uju1 razmjerno porastu temperature4 Mramorna ploa stola neka se u sredini grije7 ali ne i na rubovima7 pri emu se jo2 uvijek na svakom mjestu stola mogu dva susjedna 2tapia poklapati u veliini4 Ali na2a kvadratna konstruk<ija mora pritom bezuvjetno dospjeti u stanje nereda7 budui da se 2tapii sredi2njeg podruja stolne ploe izdu:uju7 a oni vanjski> podruja ostaju isti4 $ odnosu na na2e 2tapie @ de=inirane kao jedinine du:ine @ mramorna ploa sada vi2e nije euklidski kontinuum i mi vi2e nismo u stanju neposredno nji>ovom pomoi de=inirati Des<artesove koordinate budui da se ranije spomenuta konstruk<ija vi2e ne mo:e ostvariti4 %o kako ima i drugi> stvari na koje temperatura stola ne utjee na isti nain kao na 2tapie +ili uope ne utjee/7 mogue je sasvim prirodno odr:ati predod:bu da je ploa stola 1euklidski kontinuum1E to nam uspijeva na zadovoljavajui nain ustanovljavanjem spretnijeg uvjeta mjerenja odnosno uspore9ivanja du:ina4 %o ako bi se 2tapii bilo koje vrste +to jest bilo kojeg materijala/ pona2ali7 2to se tie osjetljivosti na temperaturu7 na isti nain na razliito grijanim stolovima te ako ne bismo imali nikakvo drugo sredstvo za otkrivanje uinka temperature osim geometrijskog pona2anja 2tapia pri pokusima istovrsnima gore opisanim7 tada bi nam bilo najsvrsis>odnije da dvjema tokama na stolu pripi2emo udaljenost jedan kad se krajevi nekog od na2i> 2tapia mogu poklopiti s te dvije tokeE jer kako bismo inae drukije de=inirali udaljenost7 a da na2 postupak ne bude najstra>ovitija samovolja3 Ali tada se mora napustiti Des<artesova koordinatna metoda i nadomjestiti je nekom drugom koja ne pretpostavlja valjanost euklidske geometrije za kruta tijela4,./ 5itatelj zapa:a da ovdje opisana situa<ija odgovara onoj koju je sa sobom donio opi postulat relativnosti +N JK/4
,./ Matematiari su se suoili s na2im problemom na sljedei nain4 Ako smo zadali neku povr2inu +na primjer neki elipsoid/ u euklidskom trodimenzionalnom prostoru7 tada za ovu povr2inu postoji neka dvodimenzionalna geometrija7 jednako tako kao i za povr2inu ravnine &auss se pri>vatio zadatka obrade ove dvodimenzionalne geometrije iz osnovni> prin<ipa7 bez da je upotrijebio injeni<u da ta povr2ina spada u euklidski kontinuum od tri dimenzije4 Ako zamislimo konstruk<iju uinjenu s krutim 2tapiima u povr2ini +slino ovome gore s mramornom ploom/7 na2li bismo da uz ove pristaju drukiji zakoni od zakona 2to proizlaze na osnovi euklidske geometrije ravnine4 $ odnosu na 2tapie povr2ina nije euklidski kontinuum i mi ne mo:emo odrediti kartezijeve koordinate u povr2ini4 &auss je pokazao naela u skladu s kojima mo:emo obra9ivati geometrijske odnose u povr2ini te na taj nain ukazao na put prema Riemannovoj metodi obra9ivanja mnogodimenzionalni> neeuklidski> kontinua4 Matematiari su dakle ve odavno rije2ili =ormalne probleme do koji> nas je vodio opi postulat relativnosti
)0. Ga+ ov% koo!dina'%
Ovaj analitiko@geometrijski nain obrade problema mo:e se7 prema &aussu7 postii na sljedei nain4 "amislimo na povr2ini stola na<rtan sustav proizvoljni> krivulja +vidi <rte: K/ koje emo oznaiti kao u@krivulje te svaku imenovati jednim brojem4
Brte: K4 %a <rte:u su to krivulje uO,7 uDJ7 uOK4 zme9u krivulja u O , i u = J zamislivo je jo2 beskonano mnogo drugi> krivulja kojima odgovaraju realni brojevi izme9u , i J4 mamo tada sustav u@krivulja7 a taj beskonano gust sustav pokriva <ijelu povr2inu stola4 %ijedna krivulja ne treba sjei neku drugu7 ve kroz svaku toku stolne ploe mora prolaziti jedna i samo jedna krivulja4 !vakoj toki povr2ine ploe pripada tada neka posve odre9ena u@vrijednost 8ednako tako zamislimo na povr2ini na<rtan sustav v@krivulja koje zadovoljavaju iste uvjete kao u@krivulje7 na odgovaraju nain su oznaene brojevima7 a mogu biti tako9er proizvoljno oblikovane4 !vakoj toki stolne ploe pripada tada jedna u@vrijednost i jedna v-vrijednost4 Ova dva broja nazivamo koordinate povr2ine stola +&aussove koordinate/4 'oka P na <rte:u ima7 na primjer7 &aussove koordinate u=K7 v=,4 Dvije susjedne toke P i P' na povr2ini imaju tada koordinate P: u; v P': u + du; v + dv, pri emu su du i dv po volji mali brojevi +di=eren<ijali/4 Pomou nekog malenog 2tapia izmjerena udaljenost +linijski interval/ od P do P' neka je tako9er vrlo mali broj ds. 'ada je prema &aussu6 ds2=g11du2+ 2g12du dv +g22dv2, pri emu su veliine g11 g12 i g22 veliine koje na posve odre9en nain ovise u i v. (eliine g 1 1 g 1 2 i g 2 2 odre9uju pona2anje 2tapia prema u@krivuljama i v@krivuljama7 dakle tako9er i prema povr2ini stola4 "a sluaj da toke promatrane povr2ine tvore u odnosu na mjerne 2tapie neki euklidski kontinuum7 ali i samo tada7 mogue je na<rtati krivulje u i v i doznaiti im brojeve na taj nain da imamo pojednostavljen sluaj ds2 = du2+dv2 'ada su u@krivulje i v@krivulje prav<i u smislu euklidske geometrije i okomiti su jedni na druge4 'ada su &aussove koordinate jednostavno Des<artesove +kartezijev
sustav koordinata/4 (idi se da &aussove koordinate nisu ni2ta drugo nego pridru:ivanje po dva broja tokama promatrane povr2ine na taj nain da su prostorno susjednim tokama pridru:ene brojane vrijednosti koje se vrlo malo razlikuju4 Ova razmatranja vrijede prije svega za neki kontinuum od dvije dimenzije4 %o &auss ova metoda se dade primijeniti tako9er i na neki kontinuum od tri7 etiri ili vi2e dimenzija4 Ako je to7 na primjer7 kontinuum od etiri dimenzije7 mo:emo ga predstaviti na sljedei nain4 !vakoj toki kontinuuma dodijele se proizvoljno etiri broja7 x17xJ7xK7xM7 koja se zovu 1koordinate14 !usjednim tokama odgovaraju susjedne koordinatne vrijednosti4 Ako je sad susjednim tokama P i P' dodijeljena neka7 mjerenjem ustanovljena7 =izikalno dobro de=inirana udaljenost ds, tada vrijedi =ormula6 ds2=g11dx12 + 2g12dx1dx2 !+g""dx"2 pri emu veliine g11 itd4 imaju vrijednosti koje variraju ovisno o mjestu u kontinuumu4 !amo ako je kontinuum neki euklidski7 mogue je tada tokama kontinuuma pridru:iti koordinate x1 ... x" tako7 da ds postaje jednostavno ds2=dx12 + dx22 + dx# + dx"2 $ tom sluaju vrijede u etverodimenzionalnom kontinuumu odnosi analogni onima koji vrijede i u na2im trodimenzionalnim mjerenjima4 Ovdje naveden &aussov postupak za ds2 ipak nije mogu uvijek7 ve samo onda ako se dovoljno mala podruja promatranog kontinuuma mogu smatrati za euklidske kontinue4 $ na2em primjeru mramornog stola i razliiti> temperatura na njemu7 taj je uvjet ispunjen4 "a neki maleni dio ploe temperatura je naime praktiki stalna7 geometrijsko pona2anje 2tapia je gotovo takvo kakvo treba da bude u skladu s pravilima euklidske geometrije4 %euskla9enost kvadratne konstruk<ije ranijeg poglavlja izbija na vidjelo tek kad se ta konstruk<ija protegne na znatan dio povr2ine stola4 Rezimirajui7 mo:emo rei6 &auss je prona2ao metodu za matematiku obradu kontinua openito7 kontinua u kojima su de=inirani mjerni odnosi +1udaljenost3 izme9u susjedni> toaka/4 !vakoj toki kontinuuma dodjeljuje se toliko brojeva +&aussovi> koordinata/ koliko kontinuum ima dimenzija4 Pridru:ivanje brojeva tokama provodi se na taj nain da je sauvana jednoznanost pridru:ivanja te da se susjednim tokama dodjeljuju brojevi +&aussove koordinate/ koji se me9usobno razlikuju za beskonano male iznose4 &aussov koordinatni sustav je logiko poopenje Des<art<sovog koordinatnog sustava4 On je primjenjiv tako9er i na neeuklidske kontinue47 ali samo tada ako se zadani kontinuum pona2a u odnosu na de=iniranu mjeru +1udaljenost1/ to pribli:nije kao euklidski 2to je manji dio kontinuuma obu>vaena promatranjem4
)3. P!o 'o!no;v!%&%n ki kon'in++& 6%.i#aln% '%o!i#% !%la'ivno 'i kao %+klid ki kon'in++&
$ skladu sa spe<ijalnom teorijom relativnosti7 za opisivanje prostorno@vremenskog etvero dimenzionalnog kontinuuma povla2teni su izvjesni koordinatni sustavi koje smo nazvali4 1&alilejevi koordinatni sustavi14 5etiri koordinate x7 y, z, t, koje odre9uje neki doga9aj ili @ drugim rijeima @ neku toku etverodimenzionalnog kontinuuma7 de=inirane su za nji> na =izikalno jednostavan nain4 "a prijelaz iz jednog &alilejevog sustava u drugi7 koji se u odnosu na prvog ravnomjerno giba7 vrijede jednad:be #orentzove trans=orma<ije koje su osnova za izvo9enje zakljuaka iz spe<ijalne teorije relativnosti7 a one same nisu ni2ta drugo ve izraz univerzalne vrijednosti zakona 2irenja svjetlosti za sve &alilejeve re=erentne sustave4 MinkoGski je na2ao da #orentzove trans=orma<ije zadovoljavaju sljedee jednostavne uvjete4 Promatrajmo dva susjedna doga9aja iji je me9usobni polo:aj u etverodimenzionalnom kontinuumu zadan di=eren<ijalima prostorni> koordinata dx, dy, dz te di=eren<ijalom vremena dt s obzirom na neko &alilejevo re=erentno tijelo ). ! obzirom na neki drugi &alilejev sustav neka su odgovarajui di=eren<ijali za oba doga9aja dx', dy', dz', dt'. 'ada ove veliine uvijek ispunjavaju sljedei uvjet6 dx2 + dy2 + dz2 -c2dt2 = dx'2 + dy'2+ dz'2 - c2dt'2 z ovog uvjeta slijedi valjanost #orentzove trans=orma<ije4 'o mo:emo ovako izraziti6 (eliina ds2 = dx2 + dy2 + dz2 - c2dt2, koja pripada dvjema susjednim tokama etverodimenzionalnog prostorno@vremenskog kontinuuma7 ima za sva izabrana +&alilejeva/ re=erentna tijela istu vrijednost4 %adomjestimo li x, y, z, , ct sa x17xJ7xK7xM dobijemo tako9er rezultat ds2=dx12 + dx22 + dx# + dx"2 koji je tako9er neovisan o izboru re=erentnog tijela4 (eliinu ds zovemo 1udaljenost1 koja razdvaja dva doga9aja7 odnosno etverodimenzionalne toke4 zabere li se7 dakle7 imaginarna varijabla , ct kao vremenska varijabla umjesto realne veliine t, tada mo:emo s>vaati prostorno@vremenski kontinuum @ u skladu sa spe<ijalnom teorijom relativnosti @ kao 1euklidski1 etverodimenzionalni kontinuum7 2to je rezultat koji slijedi iz razmatranja u pret>odnom poglavlju4 )5. P!o 'o!no;v!%&%n ki kon'in++& o6@% '%o!i#% !%la'ivno 'i ni#% %+klid ki kon'in++& $ prvom dijelu ove knji:i<e poslu:ili smo se prostorno@vremenskim koordinatama koje dopu2taju jednostavno i neposredno =izikalno tumaenje te koje se7 prema N J.7 dadu s>vatiti kao etverodimenzionalne Des<artesove koordinate +kartezijev sustav/4 'o je bilo mogue na osnovi zakona o konstantnosti brzine svjetlosti7 no kojeg7 prema N J,7 opa teorija relativnosti me9utim ne mo:e vi2e zadr:ati4 Do2li smo dapae do rezultata da7 u
skladu s potonjom teorijom7 u sluaju postojanja gravita<ijskog polja brzina svjetlosti mora uvijek ovisiti o koordinatama4 %a9osmo dalje u N JK4 jedan poseban primjer u kojem prisustvo gravita<ijskog polja ini nemoguom svaku de=ini<iju koordinata i vremena7 a koja nas je de=ini<ija kod spe<ijalne teorije relativnosti vodila k <ilju4 ! obzirom na rezultate ovi> razmatranja dolazimo do uvjerenja da se7 s>odno opem prin<ipu relativnosti7 prostorno@vremenski kontinuum ne mo:e smatrati za euklidski ve ovdje imamo openit sluaj kakvog smo upoznali ranije kod dvodimenzionalnog kontinuuma mramorne ploe s mjesnim razlikama u temperaturi4 ;ao 2to je tamo bilo nemogue konstruirati iz isti> 2tapia kartezijev koordinatni sustav7 tako je ovdje nemogue sagraditi sustav +re=erentno tijelo/ iz kruti> tijela i ura7 sustav koji e biti takve prirode da mjerni 2tapovi i ure7 jedan prema drugom =iksno postavljeni7 izravno pokazuju polo:aj i vrijeme4 'o je su2tina pote2koe s kojom smo se suoili u N JK4 %o razmatranja u N J04 i N J.4 pokazuju nam nain kako da savladamo tu pote2kou4 5etverodimenzionalni prostorno@vremenski kontinuum dovedemo na proizvoljan nain u vezu s &aussovim koordinatama4 !vakoj toki kontinuuma +doga9aju/ dodijelimo etiri broja x1 , x2 , x# , +koordinate/ koji nemaju nikakvo neposredno =izikalno znaenje ve slu:e samo tome da numeriraju toke kontinuuma na odre9en7 ali proizvoljan nain4 Ovo dodjeljivanje ak i nije takve vrste da bismo x1 ,x2 ,x# morali s>vatiti kao 1prostorne1 koordinate7 a x" kao 1vremensku1 koordinatu4 5itatelj bi mogao pomisli d da je ovakvo opisivanje svijeta posve neprikladno4 Ito to znai ako ja nekom doga9aju pripi2em odre9ene koordinate x1 ,x2 ,x# ,x" ako te koordinate same po sebi ni2ta ne znae3 %akon pa:ljivijeg razmi2ljanja vidi se ipak da je ova zamjerka bez temelja4 Pogledajmo7 na primjer7 neku toku koja se proizvoljno giba4 Ako bi ta toka postojala samo trenutno7 dakle bez trajanja7 tada bi ona bila prostorno@ vremenski opisana pomou jednog jedinog sklopa vrijednosti x1 ,x2 ,x# ,x" . %jezino stalno postojanje mora se7 dakle7 odlikovati beskonano velikim brojem takvi> sklopova vrijednosti ije se koordinate vrijednosti stalno i neprekidno ni:u jedne na drugeE materijalnoj toki odgovara dakle u etverodimenzionalnom kontinuumu neka +jednodimenzionalna/ <rta4 %a isti nain7 mnogim pokretnim tokama u na2em kontinuumu odgovaraju mnoge takve <rte4 8edine izjave koje se tiu ovi> toaka7 a koje mogu isti<ati pravo na =iziku stvarnost su7 u stvari7 izjave o susretima ovi> toaka4 %eki takav susret oituje se u na2em matematikom prikazivanju time da obje <rte7 koje predstavljaju promatrane pokretne toke7 imaju neki odre9en sklop koordinatni> vrijednosti x1 ,x2 ,x# ,x" za zajednike4 5itatelj e nakon zrelijeg razmi2ljanja bez sumnje priznati da su takvi susreti zapravo jedini stvarni dokazi prostorno@vremenske zbilje koju susreemo u =izikalnim izjavama4 ;ada smo ranije opisivali gibanje neke materijalne toke u odnosu na re=erentno tijelo7 nismo navodili ni2ta drugo doli susrete ti> toaka s odre9enim tokama re=erentnog tijela4 Mo:emo tako9er ustanoviti i pripadne vremenske podatke na osnovi promatranja susreta tijela s urama7 u vezi s promatranjem susreta kazaljki ure s odre9enim oznakama brojanika4 %i2ta drukije nije ni kod prostornog mjerenja pomou mjerni> 2tapova7 2to postaje jasno nakon malo razmi2ljanja4 Openito vrijedi sljedee6 !vaki =izikalni opis raspada se u neki broj izjava od koji> se svaka odnosi na prostorno@vremensku podudarnost dvaju doga9aja $ i %. !vaka takva
izjava izra:ava se u &aussovim koordinatama podudaranjem nji>ovi> etiriju koordinata x1 ,x2 ,x# ,x" . Opis prostorno@vremenskog kontinuuma pomou &aussovi> koordinata nadomje2tava dakle stvarno potpuno opis pomou nekog re=erentnog tijela7 a da ne trpi od nedostataka ove potonje metode opisivanjaE on nije vezan na euklidski karakter prikazivanog kontinuuma4 )8. To-na 9o!&+la.i#a o6@%$ na-%la !%la'ivno 'i !ada smo u prili pojava +=ormuliranje opi> prirodni> zakona/ jednako vrijedna7 bez obzira u kakvom se stanju gibanja nalaze17 ne mo:e se zadr:ati kao ispravan budui da nije openito mogua7 pri prostorno@vremenskom opisivanju7 upotreba kruti> re=erentni> djela u smislu metoda 2to i> slijedimo kod spe<ijalne teorije relativnosti4 %a mjesto re=erentni> tijela treba stupiti &aussov koordinatni sustav4 'emeljnoj ideji opeg naela relativnosti odgovara izjava sljedeeg oblika6 &'v( )*uss v( + ,d(-*t-( sust*v( su z* . ,/u0(,*-12 34(5 3,(, d-(5 z*+ -* 12d-*+ v,(12d-(& Ovo ope naelo relativnosti mo:emo tako9er izraziti i u drugom obliku u kojem se mo:e jo2 jasnije prepoznati negoli u ovom obliku prirodnog pro2irenja spe<ijalnog naela relativnosti4 $ skladu sa spe<ijalnom teorijom relativnosti7 jednad:be koje izra:avaju ope zakone prirode prelaze u jednad:be istog oblika ako se umjesto prostorno@ vremenski> varijabli x, y, z, t nekog +&alilejevog/ re=erentnog tijela uvedu7 koristei #orentzovu trans=orma<iju7 prostorno@vremenske varijable x', y', z', t' nekog novog re=erentnog tijela K'. ! druge pak strane7 prema opoj teoriji relativnosti moraju jednad:be prilikom primjene proizvoljni> supstitu<ija &aussovi> varijabli x1 ,x2 ,x# ,x" prijei u jednad:be istog oblikaE jer svaka trans=orma<ija +a ne samo #orentzova/ odgovara prijelazu nekog &aussovog koordinatnog sustava u neki drugi4 %e :elimo li se odrei na2eg 1staromodnog1 trodimenzionalnog nazora7 tada mo:emo razvoj 2to ga je do:ivjela osnovna ideja ope teorije relativnosti opisati na sljedei nain6 !pe<ijalna teorija relativnosti se odnosi na &alilejeva podruja7 2to znai na takva u kojima ne postoji gravita<ijsko polje4 ;ao re=erentno tijelo slu:i pritom &alilejevo re=erentno tijelo7 to jest neko kruto tijelo tako odabranog stanja gibanja da u odnosu na njega vrijedi &alilejev stavak o jednolikom pravo<rtnom gibanju 1izdvojene1 materijalne toke4 Odre9ena razmi2ljanja nameu ideju da se ista ova &alilejeva podruja dovedu tako9er u vezu i s ne@&alilejevim re=erentnim tijelima4 $ odnosu na ova prisutno je tada gravita<ijsko polje posebne vrste +N J?4 i N JK/4 %o u gravita<ijskim poljima nema kruti> tijela s euklidskim svojstvimaE =ik<ija kruti> re=erentni> tijela nije prema tome od koristi u opoj teoriji relativnosti4 %a >od ura tako9er utjeu gravita<ijska polja na taj nain da =izikalna de=ini<ija vremena izravno pomou ura nema nipo2to isti stupanj oitosti kao u spe<ijalnoj teoriji relativnosti4 "bog tog razloga upotrijebljena su nekruta re=erentna tijela koja ne samo da se7 kao <jelina7 proizvoljno gibaju ve tako9er za vrijeme svog gibanja trpe kakve mu drago
promjene oblika4 "a de=ini<iju vremena slu:e ure proizvoljnog zakona >oda7 bilo kako nepravilnog4 "ami2ljamo da je svaka od ti> ura privr2ena u nekoj toki nekrutog re=erentnog tijela i da sve ispunjavaju samo jedan uvjet7 a to je da se 1oitanja17 istodobno uoena na prostorno susjednim urama7 me9usobno razlikuju za beskonano malen iznos4 Ovo nekruto re=erentno tijelo7 kojeg bi s punim pravom mogli nazvati 1re=erentni meku2a<17 je u biti jednako valjano kao i neki proizvoljno izabran &aussov etverodimenzionalni koordinatni sustav4 Ono 2to 1meku2<u17 u usporedbi s &aussovim koordinatnim sustavom7 daje odre9enu zornost je +zapravo neopravdano/ =ormalno ouvanje odvojenog postojanja prostorni> koordinata i vremenske koordinate4 !vaka toka meku2<a obra9uje se kao prostorna toka7 a svaka materijalna toka u relativnom mirovanju u odnosu na njega kao mirna toka7 tako dugo dok se meku2a< smatra re=erentnim tijelom4 Ope naelo relativnosti za>tijeva da svi ovi meku2 prirodni> zakona biti upotrijebljeni kao re=erentna tijela s jednakim uspje>omE zakoni moraju biti posve neovisni o izboru meku2<a4 $ opse:nom ogranienju koje je ovime nametnuto prirodnim zakonima7 jasno se osjea da> svojstven opem naelu relativnosti4 )<. R#%7%n#% 6!o4l%&a $!avi'a.i#% na '%&%l#+ o6@%$ na-%la !%la'ivno 'i Ako je itatelj slijedio sva dosada2nja razmi2ljanja tada mu je bez daljnji> pote2koa utrt put prema razumijevanju metoda koje vode do rje2enja problema gravita<ije4 Po9imo od razmatranja nekog &alilejevog podruja7 2to znai takvog u kojem u odnosu na &alilejevo re=erentno tijelo K ne postoji gravita<ijsko polje4 Pona2anje mjerni> 2tapova i ura u odnosu na K poznato je iz spe<ijalne teorije relativnosti7 a isto tako i pona2anje izdvojene1 materijalne tokeE ona se giba jednoliko i po prav<u4 !ada dovedimo ovo podruje u vezu s proizvoljnim &aussovim koordinatnim sustavom7 odnosno s nekim 1meku2<em1 kao re=erentnim tijelom K'. ! obzirom na K' postoji dakle neko gravita<ijsko polje ) +posebne vrste/4 8ednostavnim proraunom doznajemo tada pona2anje mjerni> 2tapova i ura te pona2anje materijalne toke u slobodnom kretanju u odnosu na K'. Ovo pona2anje tumaimo kao pona2anje mjerni> 2tapova7 ura7 materijalni> toaka pod djelovanjem gravita<ijskog polja ). Potom uvodimo >ipotezu da se djelovanje gravita<ijskog polja na mjerne 2tapove7 ure i materijalne toke u slobodnom gibanju doga9a prema istim zakonima7 ak i u sluaju ako vladajue gravita<ijsko polje -(12 izvedivo iz &alilejevog spe<ijalnog sluaja nekom trans=orma<ijom koordinata4 !lijedei je korak istra:iti prostorno@vremensko pona2anje gravita<ijskog polja ) koje je trans=orma<ijom koordinata izvedeno iz &alilejevog spe<ijalnog sluaja4 Ovo pona2anje se =ormulira zakonom koji uvijek vrijedi7 bez obzira kakvo god da je odabrano re=erentno tijelo +meku2a</ upotrijebljeno u opisivanju4 Ovaj zakon jo2 nije opi zakon gravita<ijskog polja budui da je promatrano gravita<ijsko polje ) posebne vrste4 "a pronala:enje opeg zakona polja gravita<ije potrebno je jo2 poopenje gore dobivenog zakona4 Do <ilja se mo:e stii bez proizvoljnosti ukoliko uzmemo u obzir sljedee za>tjeve6
a/ 'ra:eno poopenje mora tako9er zadovoljiti opi postulat relativnosti4 b/ Ako je u promatranom podruju prisutna materija7 tada e samo njezina troma masa +dakle samo njezina energija/ biti odgovorna za uinak uzbude polja </ &ravita<ijsko polje i materija zajedno moraju zadovoljiti zakon sauvanja energije +i impulsa/4 "akljuno7 ope naelo relativnosti dopu2ta nam da odredimo utje<aj gravita<ijskog polja na tok svi> oni> zbivanja koja se za sluaj odsustva nekog gravita<ijskog polja odvijaju u skladu s poznatim zakonima7 2to znai da su ve uklopljena u okvire spe<ijalne teorije relativnosti4 Postupa se pritom naelno prema metodi koja je ve ranije bila obrazlo:ena za mjerne 2tapove7 ure i materijalne toke u slobodnom kretanju4 'eorija gravita<ije izvedena na ovaj nain iz opeg postulata relativnosti odlikuje se ne samo svojom ljepotomE ona ne samo da odstranjuje nedostatak koji je optereivao klasinu me>aniku7 a iznesen u N J,E ona ne samo da tumai iskustveni stavak o jednakosti te2ke i trome maseE ona je tako9er razjasnila dva naelno razliita promatraka rezultata astronomije kod koji> je klasina me>anika zakazala4 (e smo bili spomenuli jedan od dva rezultata7 naime savijanje zrake svjetlosti u gravita<ijskom polju !un<aE drugi se odnosi na stazu planeta Merkura4 Postavimo li naime jednad:be ope teorije relativnosti za poseban sluaj kada gravita<ijska polja mo:emo smatrati slabima7 a sve mase se gibaju u koordinatnom sustavu brzinama koje su male u odnosu na brzinu svjetlosti7 tada kao prvu aproksima<iju dobivamo %eGtonovu teoriju4 Ova potonja teorija se prema tome dobiva bez neke posebne pretpostavke7 dok je %eGton morao uvesti >ipotezu da je privlana sila izme9u me9usobno djelujui> materijalni> toaka obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti izme9u nji>4 Poveamo li tonost rauna7 tada se pojavljuju odstupanja od %eGtonove teorije7 koja odstupanja7 dodu2e7 zbog mali> iznosa ostaju prilikom promatraki> provjera gotovo sva nezamijeena4 Ovdje moramo posebno obratiti pa:nju na jedno od ti> odstupanja4 Prema %eGtonovoj teoriji7 neki planet se giba oko !un<a po elipsi koja bi u odnosu na zvijezde stajai<e vjeno odr:avala svoj polo:aj ako bismo mogli zanemariti vlastito gibanje zvijezda stajai<a te uinak drugi> planeta na promatrani planet4 "anemarimo li ta dva utje<aja7 staza planeta bi u odnosu na zvjezdanu pozadinu trebalo da bude postojana elipsa7 ako je %eGtonova teorija posve tona4 Postojanost staza ustanovljena je kod svi> planeta7 osim onog !un<u najbli:eg7 i to s odlinom tono2u kakvu je mogue postii sada2njim pre<iznim opa:anjima4 "a planet Merkur7 me9utim7 znamo jo2 od #everriera da njegova staza korigirana u gore spomenutom smislu nije postojana s obzirom na zvijezde ve da se vrti7 istina vrlo sporo7 u svojoj ravnini i to u smjeru op>odnog gibanja planeta4 "a ovaj pomak peri>ela elipsne staze ustanovljena je vrijednost od MK lune sekunde na stoljee i to s tono2u od svega nekoliko luni> sekundi4 Ova se pojava mo:e objasniti pomou klasine me>anike samo na temelju malo vjerojatni> >ipoteza7 izmi2ljeni> iskljuivo zbog nje4 z ope teorije relativnosti proizlazi da elipsa svakog planeta koji kru:i oko !un<a nu:no mora rotirati na gore spomenut nain4 Ova je rota<ija7 me9utim7 za sve druge planete osim za Merkur premala da bi se mogla ustanoviti uz sada moguu tonost promatranja7 ali za Merkur mora iznositi MK lune sekunde na stoljee7 tono koliko su
dala promatranja4 Osim ovog7 iz teorije su se do sada mogla izvui jo2 samo dva zakljuka koji> je testiranje izvedivo promatranjima6 savijanje zrake svjetlosti u gravita<ijskom polju !un<a te pomak spektralni> linija svjetlosti koja dolazi do nas s masivni> zvijezda7 u usporedbi s odgovarajuim linijama u svjetlosti proizvedenoj na isti nain na "emlji +to jest pomou iste vrste atoma/4 Oba ova zakljuka teorije su potvr9ena4 RAEMATRANJA O SVIJETU U CJELINI ,>. *oz&olo7k% 6o'%7ko@% N%B'onov% '%o!i#% Osim pote2koa razmatrani> u N J,7 klasinu nebesku me>aniku prati jo2 jedna naelna pote2koa o kojoj je7 koliko je meni poznato7 prvi opse:no govorio astronom !eeliger4 ;ad razmatramo pitanje kako da zamislimo svijet kao <jelinu7 prvi odgovor koji nam se namee je ovaj6 !vemir je prostorno +i vremenski/ beskrajan4 Posvuda postoje zvijezde pa je gustoa materije7 premda na pojedinim mjestima vrlo razliita7 grubo uzev2i posvuda prosjeno ista4 Drugim rijeima6 ;oliko god da se daleko otputuje u svemir7 posvuda se na9e neki razrije9en roj zvijezda stajai<a otprilike iste vrste i iste gustoe4 Ovakvo stanovi2te nije u skladu s %eGtonovom teorijom4 Ona za>tijeva7 2tovi2e7 da svijet ima neko vrsno sredi2te u kojem postoji maksimalna gustoa te da ova gustoa opada kako se udaljujemo od sredi2ta da bi na kraju7 na velikim udaljenostima7 postala beskonano prazan prostor4 "vjezdani svemir bi morao biti neki otok konane veliine u beskonanom o<eanu prostora4lH/
,H/ Obrazlo:enje @ Prema %eGtonovoj teoriji7 broj 1linija sila1 koje dolaze iz beskonanosti i zavr2avaju na nekoj masi & razmjeran je toj masi &4 Ako je7 u prosjeku7 gustoa mase 30 konstantna u djelom svemiru7 tada e neka kugla volumena 6 obu>vaati prosjenu masu 306. Broj silni<a koje kroz povr2inu P ulaze u unutra2njost kugle srazmjeran je dakle 306. ;roz jedininu povr2inu kugle ulaze dakle silni<e broj koji> je srazmjeran 3067P odnosno 30R. 8akost polja na povr2ini bi dakle s rastuim polumjerom R kugle rasla u beskonanost7 2to je nemogue4
Ova predod:ba sama po sebi nije ba2 zadovoljavajua7 a to je jo2 i manje kad se7 polazei od nje7 do9e do posljedi<e da svjetlost emitirana sa zvijezda +a tako9er i pojedine zvijezde zvjezdanog sustava/ neprestano odlazi u beskonanost7 a da se nikada vi2e ne vrati i opet stupi u me9udjelovanje s drugim prirodnim objektima4 'ako bi neki konani materijalni svemir bio osu9en da postepeno7 ali sustavno7 postaje sve siroma2niji materijom4 Da izbjegne ovu posljedi<u7 !eeliger je predlo:io izmjenu %eGtonovog zakona i to tako 2to je pretpostavio da privlaenje dviju masa pri veim udaljenostima opada br:e nego po zakonu 1F!)4 'ime se posti:e da srednja gustoa materije svuda do u beskonanost mo:e biti konstantna7 a oslobodili smo se i beskonano velikog gravita<ijskog polja4 Rje2avamo se tako neprijatne predod:be o materijalnom svijetu koji mora posjedovati neku vrstu sredi2ta4 Dakako7 ovo osloba9anje od gore opisani> nevolja sriemo na raun izmjena i kompli<iranja %eGtonovog zakona7 izmjena koje nemaju ni iskustvenog ni teorijskog temelja4 Mo:emo zamisliti po volji mnogo zakona koji bi slu:ili u iste svr>e7 a da nismo u stanju navesti razlog zbog ega je jedan od nji> u prednosti pred drugimaE jer7
za bilo koji od ovi> zakona bi se na2lo jednako tako malo openitiji> naela kao i za %eGtonov zakon4 ,1. Mo$+@no ' kona-no$G a i6ak n%o$!ani-%no$ vi#%'a !pekula<ije o gra9i svemira kreu se7 me9utim7 tako9er i u posve drugom smjeru4 Razvoj neeuklidske geometrije vodio je naime do saznanja da se mo:e posumnjati u beskonanost na2eg prostora7 a da se pritom ne dospije u sukob sa zakonima mi2ljenja ili s iskustvom +Riemann7 *elm>oltz/4 'e su stvari vrlo op2irno s nedosti:nom razumljivo2u objasnili *elm>oltz i Poin<are7 dok ja to mogu ovdje samo ukratko spomenuti4 "amislimo za poetak neko dvodimenzionalno zbivanje4 Plo2na bia s plo2nim alatima7 naroito s plo2nim mjernim 2tapovima7 neka se slobodno gibaju u nekoj ravnini4 zvan te ravnine za nji> ni2ta ne postoji7 a doga9anje u nji>ovoj ravnini7 sve 2to oni promatraju na sebi i svojim plo2nim stvarima7 uzrono je zatvoreno zbivanje4 Pomou 2tapova su ostvarive konstruk<ije euklidske geometrije ravnine7 na primjer ona mre:na konstruk<ija na stolnoj ploi iz N JM4 !vijet ovi> bia je u odnosu na na2 prostorni svijet tek dvodimenzionalan7 ali se kao i na2 svijet prote:e u beskonanost %a njemu ima mjesta za beskonano mnogo isti> kvadrata napravljeni> od 2tapia7 2to znai da je nji>ov volumen +zapravo povr2ina/ beskonaan4 ;ad ova bia ka:u da je nji>ov svijet 1ravan1 ta izjava ima smisla7 jer oni sa svojim 2tapiima mogu izvesti konstruk<ije euklidske geometrije ravnine7 pri emu pojedini 2tapii predstavljaju uvijek iste udaljenosti neovisne od svog polo:aja4 %o zamislimo sada neko dvodimenzionalno postojanje7 ali ovoga puta ne vi2e na ravnini ve na jednoj kuglinoj plo>i4 Plo2na bia sa svojim mjernim 2tapovima i ostalim predmetima tono pristaju u ovu plo>u i nemaju naina da je napusteE nji>ov <jelokupni opa:aj ni svijet prote:e se iskljuivo po povr2ini kugle4 Mogu li ova bia smatrati geometriju svog svijeta za dvodimenzionalnu euklidsku geometriju i pritom istodobno svoje 2tapie s>vaati kao 1udaljenost13 Ona to ne mogu4 8er7 pri poku2aju da zamisle prava<7 dobit e krivulju koju mi 1trodimenzional<i1 nazivamo velika kru:ni<a kugle7 dakle dobit e neku u sebe zatvorenu liniju odre9ene konane duljine koja se mo:e izmjeriti nekim mjernim 2tapom4 8ednako tako ima taj svijet neku konanu povr2inu koja se mo:e uspore9ivati s veliinom kvadrata napravljenog od mjerni> 2tapova4 (elika dra: koja proizlazi iz udubljivanja u ova razmi2ljanja nalazi se u saznanju6 !vijet ovi> bia je konaan7 a ipak nema grani<a4 Ali biima kugline plo>e nije potrebno poduzimati svjetska putovanja pa da bi opazili da ne :ive u euklidskom svijetu4 $ to se mogu uvjeriti u svakom dijelu svog svijeta7 ukoliko taj dio nije premalen4 Oni vuku iz jedne toke u svim smjerovima 1ravne <rte1 +lukove kru:ni<a7 kako bi i> nazvala bia trodimenzionalnog svijeta/ jednake duljine4 !pojni krajeva ovi> <rta oni e nazvati 1kru:ni<a14 $ euklidskoj geometriji ravnine je omjer opsega kruga i promjera kruga7 mjereno istim mjernim 2tapovima7 jednak konstanti koja je neovisna o promjeru kru:ni<e4 %a2a dvodimenzionalna bia bi na svojoj kuglinoj plo>i dobila za ovaj omjer vrijednost
r sin * = r *
to jest neku vrijednost koja je manja od H i to tim manja 2to je vei polumjer kru:ni<e u usporedbi s polumjerom R 1svijeta@kugle14 z ovog odnosa mogu bia kugli ne plo>e odrediti polumjer R svoga svijeta7 ak i ako im za mjerenje stoji na raspolaganju relativno neznatan dio povr2ine nji>ova svijeta@kugle4 $koliko je7 me9utim7 taj dio premalen7 tada vi2e ne mogu ustanoviti da se nalaze na svijetu@kugli7 a ne na euklidskoj ravnini7 budui da se mali dio kugline povr2ine neznatno razlikuje od jednako velikog dijela neke ravnine4 Ako dakle bia kugline plo>e :ive na nekom planetu iji planetni sustav zauzima zanemarivo mali djeli kuglastog svijeta7 u tom sluaju nemaju nikakvi> mogunosti odrediti :ive li u jednom konanom svijetu ili beskonanom svijetu7 budui da je komad svijeta koji je pristupaan nji>ovu iskustvu u oba sluaja praktiki ravan7 to je jest euklidski4 z ovog razmatranja izravno slijedi da za na2a bia iz kugline plo>e opseg kru:ni<e prvo raste s polumjerom sve dok ne dosegne 1opseg svijeta17 a zatim pri daljnjem porastu vrijednosti polumjera postepeno opada do nule4 Povr2ina ome9ena kru:ni<om nastavlja rasti sve vi2e i vi2e sve dok na kraju ne postane jednaka ukupnoj povr2ini <ijelog 1svijeta@kugle14 Mo:da e se itatelj uditi da smo na2a bia smjestili upravo na kuglu7 a ne na neku drugu zatvorenu plo>u4 %o to ima svoje opravdanje budui da kugla od svi> zatvoreni> povr2ina jedina posjeduje svojstvo da su sve toke na njoj ravnopravne4 $va:avam da omjer opsega o kru:ni<e prema njenom radijusu , ovisi o ,7 ali za zadanu vrijednost , taj je omjer za sve toke kuglinog svijeta istiE drugim rijeima7 kuglin je svijet neka 1povr2ina konstantne zakrivljenosti14 Postoji i trodimenzionalna analogija ovom dvodimenzionalnom kuglinom svijetu7 a to je trodimenzionalni s=erni prostor kojeg je otkrio Riemann4 !ve njegove toke su tako9er ravnopravne4 On ima neki konaan volumen koji je odre9en njegovim 1radijusom1 (2 H2R#)Da li je mogue zamisliti s=erni prostor3 "amisliti neki prostor ne znai ni2ta drugo ve zamisliti neki sadr:aj na2eg 1prostornog1 iskustva7 to jest iskustva 2to ga mo:emo imati prilikom gibanja 1kruti>1 tijela4 $ tom smislu je s=erni prostor zamisliv4 Pretpostavimo da smo iz jedne toke povukli ravne <rte ili napeli u:eta u svim smjerovima i naznaili na svakome pomou mjernog 2tapa istu udaljenost ,4 !ve slobodne zavr2ne toke ovi> du:ina le:e na nekoj kuglinoj plo>i4 %jenu povr2inu (P) mo:emo posebno izmjeriti pomou nekog mjernog kvadrata4 Ako je svijet euklidski bit e P = " H ,2, ako je posrijedi s=erni prostor tada je P uvijek manji od " H ,2. Porastom , raste i P od nule pa do nekog maksimuma odre9enog 1svjetskim radijusom1 R7 no pri daljnjem porastu radijusa kugle ,7 povr2ina P opet pada prema nuli4 Ravne <rte koje se kreu iz is>odi2ne toke prvo se sve vi2e udaljuju jedne od drugi>7 ali se zatim kasnije opet pribli:avaju da bi se na kraju na2le sve zajedno u 1protutoki1 is>odi2ne tokeE na taj su nain premjerile <ijeli s=erni prostor4 #ako se uvjerimo da je trodimenzionalni s=erni prostor posve analogan dvodimenzionalnoj kuglinoj plo>i4 ;onaan je +2to znai konanog volumena/7 a nema grani<a4 !pomenimo da postoji jo2 jedna podvrsta s=ernog prostora7 1eliptini prostor14 On
se mo:e smatrati nekim s=ernim prostorom kod kojeg su 1protutoke1 identine +nerazluive jedna od druge/4 Eliptini univerzum se mo:e tako9er donekle smatrati za <entralno simetrian s=erni svijet4 z ovdje reenog slijedi da su zamislivi zatvoreni prostori bez grani<a4 Me9u njima se s=erni +odnosno eliptini/ prostor odlikuje po svojoj jednostavnosti budui da su sve toke ravnopravne4 ;ao rezultat ovog razmatranja javlja se za astronome i =iziare krajnje zanimljivo pitanje je li svijet u kojem :ivimo beskonaan ili je konaan u smislu s=ernog univerzuma4 %a2e je iskustvo jo2 daleko od toga da bi nam omoguilo odgovor na to pitanje4 Opa teorija relativnosti dopu2ta nam7 me9utim7 da odgovorimo na njega s prilinom sigurno2u7 a pritom se osloba9amo i pote2koa spomenuti> u N K?4 ,). G!aIa 6!o 'o!a 6!%&a o6@o# '%o!i#i !%la'ivno 'i !>odno opoj teoriji relativnosti geometrijska svojstva prostora nisu samostalna ve su uvjetovana materijom4 O geometrijskoj strukturi svijeta mo:emo ne2to saznati samo ako kao osnovu uzmemo poznato stanje materije4 z iskustva znamo da su kod prikladno odabranog koordinatnog sustava brzine zvijezda male u odnosu na brzinu 2irenja svjetlosti4 Mo:emo stoga saznati stanje svijeta u <jelini u najgrubljem pribli:enju tako da promatramo materiju kao da je u stanju mirovanja4 %a temelju ranijeg razmi2ljanja znamo ve da na pona2anje mjerni> 2tapova i ura utjeu gravita<ijska polja to jest raspodjela materije4 z toga ve slijedi da u na2em svijetu ne mo:e biti ni govora o posvema2njoj tonoj valjanosti eukidske geometrije4 Ali samo po sebi je zamislivo da na2 svijet malo odstupa od euklidskog7 a takvom s>vaanju idu u prilog raunski rezultati koji ka:u da ak mase veliine na2eg !un<a tek vrlo malo utjeu na metriku okolnog prostora4 Mogli bismo si predstaviti da se na2 svijet u geometrijskom pogledu pona2a analogno poput neke mjestimino nepravilno zakrivljene plo>e koja7 me9utim7 nigdje znaajnije ne odstupa od ravnineE mo:emo je zamisliti poput namre2kane povr2ine mora s malim valovima4 'akav svijet mogli bismo nazvati kvazi@euklidskim4 On bi prostorno bio beskonaan4 %o raun daje da bi u jednom kvazi@euklidskom svijetu srednja gustoa materije morala biti jednaka nuli4 8edan takav svijet ne bi mogao dakle biti posvuda ispunjen materijomE nudio bi nam nezadovoljavajuu sliku koju smo zamislili u N K?4 $koliko pak svijetu pridamo neku srednju vrijednost gustoe materije koja se7 koliko god da je mala7 ipak razlikuje od nule7 tada svijet nije kvazi@euklidski4 Raun zatim daje da bi svijet pri ravnomjerno raspodijeljenoj materiji morao biti nu:no s=ernog +odnosno eliptinog/ oblika4 Budui da je u stvarnosti materija u detaljima nejednoliko raspodijeljena7 stvarni e svijet u pojedinostima odstupati od s=ernog vladanja7 bit e kvazi@s=erni4 Ali nu:no e morati biti konaan4 'eorija ak nudi jednostavan me9uodnos izme9u prostorne ra2irenosti svijeta i srednje gustoe materije u njemu4,R/
,R/ 1Radijus1 R svijeta dobije se naime iz jednad:be $ B@&@! sustavu mjerni> jedini<i JPkO,7?RW,?JHE p srednjanja gustoa materije4
*J = J k
DODATA*
I G!aIa 6!o 'o!a + v%zi o6@o& '%o!i#o& !%la'ivno 'i Od objavljivanja prvog izdanja ove knji:i<e do:ivjelo je na2e znanje o gradi prostora na makro@skali +1kozmolo2ki problem1/ znaajan razvitak koji se mora spomenuti ak i u ovako popularnom prikazu tog predmeta4 Moja prvobitna razmi2ljanja zasnivala su se na dvije >ipoteze6 ,4 Postoji neka prosjena gustoa materije u <ijelom prostoru7 a koja je posvuda ista i razliita od nule4 J4 (eliina +1radijus1/ prostora neovisna je o vremenu4 Pokazalo se da7 prema opoj teoriji relativnosti7 obje ove >ipoteze idu jedna s drugom7 ali tek nakon 2to se jednad:bama pridoda neki >ipotetski lan kojeg teorija niti za>tijeva po sebi niti izgleda prirodan s teorijskog stanovi2ta +1kozmolo2ki lan jednad:bi polja1/4 *ipoteza +J/ izgledala mi je u ono vrijeme neizbje:na7 budui da mi se tada inilo da bi> bez nje upao u beskrajne spekula<ije4 Me9utim7 ve dvadeseti> godina ruski je matematiar Driedman otkrio da je7 s isto teorijskog stanovi2ta7 prirodnija jedna drukija >ipoteza4 On je7 naime7 uvidio da je mogue zadr:ati >ipotezu +,/7 a da se u jednad:be gravita<ijskog polja ne uvodi kozmolo2ki lan7 sam po sebi malo prirodan7 ukoliko se odluimo na to da ispustimo >ipotezu +J/4 zvorne jednad:be naime dopu2taju jedno rje2enje u kojem 1svjetski radijus1 ovisi o vremenu +ekspandirajui prostor/4 $ tom smislu mo:e se7 prema Driedmanu7 tvrditi da teorija za>tijeva da se prostor 2iri4 %ekoliko godina kasnije pokazao je *ubble u svojini istra:ivanjima spektra vangalaktiki> magli<a da spektralne linije u njima imaju <rveni pomak koji pravilno raste s udaljeno2u magli<e4 Ovo se7 prema na2em dana2njem znanju7 mo:e objasniti pomou Dopplerovog e=ekta samo kao gibanje zvjezdani> sustava zbog 2irenja svemira u <jelini @ kao 2to za>tijevaju7 prema Driedmanovim istra:ivanjima7 jednad:be polja gravita<ije4 *ubbleovo otkrie mo:e se prema tome smatrati u izvjesnom smislu potvrdom teorije4 8avlja se7 me9utim7 jedna neobina pote2koa4 'umaenje galaktikog pomaka linija +u koju te2ko da se mo:e7 s teorijskog gledi2ta7 posumnjati/7 2to ga je na2ao *ubble7 kao registra<ije 2irenja svemira vodi nas na poetak 2irenja unatrag samo ,?- godina dok nam7 me9utim7 astro=izika daje do znanja da je razvoj pojedini> zvijezda i zvjezdani> sustava za>tijevao vjerojatno znatno du:a vremena4 !ada jo2 nikako nije poznato kako e se prevladati to neslaganje4,-/ Primijetimo tako9er da teorija ekspandirajueg prostora7 zajedno s opa:akim poda<ima astronomije7 ne omoguava dono2enje odluke o konanosti odnosno beskonanosti prostora +trodimenzionalnog/7 dok je prvobitna 1statika1 >ipoteza prostora davala za rezultat zatvoren +konaan/ prostor4
,-/Premda je ova pote2koa 2to je spominje Einstein izazvala mnoge spekula<ije7 ukljuujui i jednu novu kozmolo2ku teoriju7 1teoriju stalnog stanja17 pokazalo se da je ona neosnovana4 $stanovljeno je da su mjerenja udaljenosti potrebni> za izraunavanje starosti svemira bila pogre2na najmanje za =aktor dva7 a nakon 2to je upotrijebljena korigirana vrijednost7 ustanovljeno je da se 1poetak1 ekspanzije dogodio prije oko ,?,? godina7 dakle dovoljno ranije u odnosu na starost pojedini> zvijezda +prim4 prev4/
II R%la'ivno ' i 6!o4l%& 6!o 'o!a
!vojstvo je %eGtonove =izike pripisivanje nezavisnog i stvarnog postojanja prostora7 vremena i materije7 jer se u %eGtonovom zakonu gibanja pojavljuje misao o ubrzanju4 %o u ovoj teoriji ubrzanje oznaava samo 1ubrzanje prema prostoru14 %eGtonov prostor zato moramo smatrati 1nepokretnim1 ili u najmanju ruku 1neubrzanim1 kako bismo ubrzanju7 2to se pojavljuje u zakonu o gibanju7 dali ikakvo znaenje4 sto vrijedi i za vrijeme jer se i ono7 naravno7 nalazi u opisu ubrzanja4 !am je %eGton7 uz svoje najkritikije kolege7 osjeao nezadovoljstvo kad je prostoru i njegovom stanju gibanja pripisivao =iziku stvarnost7 no u njegovo vrijeme nije bilo drugog izbora ako se me>anitjelo dati jasno znaenje4 zaista7 pripisati =izikalnu stvarnost prostoru kao takvom7 a posebi<e praznom prostoru7 vrlo je o2tar za>tjev4 Dilozo=i su se tisuama godina suprotstavljali takvoj pretpostav<i4 Des<artes je7 na primjer7 razmi2ljao na sljedei nain6 prostor je u biti posve isto 2to i prostranost7 no prostranost je vezana s tijelimaE zbog toga nema prostora bez tijela7 odnosno nema praznog prostora4 %edostatak ovog razmi2ljanja je u prvom redu sljedei4 !vakako je istina da pojam prostranosti potjee iz na2eg iskustva o smje2taju +ili dodirivanju/ vrsti> tijela4 %o iz toga se ne mo:e zakljuiti da pojam prostranosti ne vrijedi u sluaju u kojem se ne pojavljuje7 barem ne na isti nain4 'akvo pro2irivanje pojmova donekle je opravdano kod obja2njavanja iskustveni> rezultata4 Pretpostavka ogranienosti pro2irenja samo na tijela prema tome je sama po sebi sasvim neosnovana4 ;asnije emo ipak vidjeti da opa teorija relativnosti potvr9uje De<artesovu zamisao7 premda na zaobilazan nain4 Ono 2to je De<artesa dovelo do tog zaista privlanog opisa sigurno je bio osjeaj da bez doista nekog velikog opravdanja ne smijemo stvarima poput prostora7 kojeg ne mo:emo 1izravno iskusiti1J?/7 pripisivati stvarno postojanje4
J?/ Ovaj izraz valja uzeti $um grano salis.
Psi>olo2ki poe navika mi2ljenja4 !tari geometri se bave misaonim objektima +prav<em7 tokom7 ravninom/7 ali ne prostorom kao takvim7 kao 2to je uinjeno tek kasnije u analitikoj geometriji4 Pomisao o prostoru se ipak namee na osnovi neki> najjednostavniji> iskustava4 Pretpostavimo da smo napravili neku kutiju4 $ nju stavljamo na neki proizvoljan nain predmete sve dok kutiju ne napunimo4 Mogunost stavljanja predmeta u kutiju je svojstvo materijalnog objekta zvanog 1kutija17 ne2to 2to je omogueno njezinim postojanjem7 odnosno kutijom 1obu>vaenim prostorom14 'o je ne2to 2to se razlikuje kod pojedini> kutija7 ne2to 2to se prirodno smatra nezavisnim od injeni<e da li se u njoj u bilo kojem trenutku ne2to nalazi ili ne4 ;ad u kutiji nema nieg7 njezin je 1prostor1 prazan4 Do ovog trenutka na2 se pojam prostora dovodi u vezu s kutijom4 %o mogunosti spremanja predmeta u kutiju7 kako se lako dokazuje7 sasvim su neovisne o debljini stijenke kutije4 %e bismo li tu debljinu mogli smanjiti na nulu7 bez gubitka 1prostora13 Prirodnost postupka smanjivanja debljine stijenke kutije sasvim je oita7 a sve 2to preostaje je prostor bez kutije7 sasvim oigledna stvar7 pa ipak tolika nestvarna zaboravimo li na trenutak kako je nastala4 !asvim je lako zamisliti zbog ega se
Des<artesu nije svi9ala zamisao o prostoru nezavisnom od materijalni> predmeta7 prostoru 2to postoji bez materije4J,/ +$ isto vrijeme to ga nije spreavalo u pri>vaanju prostora kao osnovnog pojma njegove analitike geometrije4/ $kazivanje na vakuum :ivinog barometra svakako je razoru:alo i posljednje prista2e Des<artesa4 %o ne smije se misliti kako ak niti na tom jednostavnom stupnju u pojmu prostora ostaje ne2to nedoreeno7 ne2to 2to jo2 uvijek dopu2ta pripisivanje nezavisnosti4
J,/ ;antov poku2aj da otkloni ovu zapreku nijeui objektivnost prostora7 te2ko se mo:e smatrati ozbiljnim4 Mogunosti po>ranjivanja u unutra2njem prostoru kutije su u istom smislu objektivni kao i sama kutija i predmeti koji su unutar nje po>ranjeni4
%ain na koji se tijela mogu smjestiti u prostor +to jest kutiju/ predmet je zanimanja euklidske geometrije ija nas aksiomatska gra9a lako zavarava pa zaboravljamo da se odnosi na ostvarljive situa<ije4 !tvorimo li na gore opisani nain pojam prostora slijedei iskustvo o 1ispunjavanju1 kutije7 tada smo dobili prostor koji je ograni%en. Ali ova ograni%enost nam se %ini neva+nom, jer izgleda da uvijek mo:emo zamisliti veu kutiju koja obu>vaa manju4 %a taj se nain prostor javlja kao ne2to bez grani<a4 %eu ovdje govoriti o tome kako se pojmovi trodimenzionalnosti i euklidske prirode prostora povezuju s prilino jednostavnim iskustvima4 $mjesto toga u u prvom redu razmotriti sa svi> strana ulogu pojma prostora u razvoju =izikalne misli4 Ako se neka manja kutija s nalazi u unutra2njosti neke prazne vee kutije ' u relativnom mirovanju7 tada je prazni prostor kutije s ujedno i dio praznog prostora !7 a isti 1prostor1 kojeg sadr:e obje kutije istodobno pripada i jednoj i drugoj4 Ako se s giba u odnosu na !7 pojmovi postaju slo:eniji4 'ada smo skloni razmi2ljanju da s uvijek zatvara isti prostor7 ali promjenjivi dio prostora '. 'ada postaje nu:no pridati odre9eni prostor svakoj od kutija7 ali ne kao ogranien7 i pretpostaviti gibanje ti> prostora jednog prema drugome4 Prije nego postanemo svjesni ove komplika<ije prostor nam se ini neogranienim sredstvom ili spremnikom kojim se kreu materijalni predmeti4 %o valja se prisjetiti neogranienog broja prostora 2to se kreu jedan prema drugom4 Pojam prostora7 koji postoji objektivno i nezavisno od predmeta u njemu7 pripada predznanstvenoj misli7 ali se to ne odnosi na postojanje neogranienog broja prostora u relativnom gibanju jednog prema drugom4 Ova posljednja misao je zaista logiki neizbje:na7 no u razvoju znanstvene misli nije igrala znaajniju ulogu4 Ali 2to je s psi>olo2kim podrijetlom pojma vremena3 'aj se pojam bez sumnje dovodi u vezu s injeni<om 1prisjeanja1 kao i razlikovanjem izme9u osjetni> iskustava i sjeanja na nji>4 !amo je po sebi vrlo sumnjivo da li je razlikovanje osjetni> iskustava i sjeanja +ili puka predod:ba/ ne2to 2to je psi>olo2ki dano ovjeku4 !vatko je sigurno ponekad posumnjao da li je ne2to stvarno do:ivio ili su ga osjetila zapravo prevarila4 !posobnost razlikovanja se najvjerojatnije razvila kao posljedi<a stvaranja reda u na2im mislima4 skustvo je vezano uz 1sjeanje1 i ono se smatra 1ranijim1 u usporedbi sa 1sada2njim iskustvima14 'o je misaono naelo sre9ivanja iskustva i sjeanja7 a sposobnost ostvarivanja toga dovela je do subjektivnog poimanja vremena7 to jest do pojma vremena 2to se odnosi na sre9ivanje iskustva pojedina<a4
Ito podrazumijevamo pod objektiviziranjem pojma vremena3 Razmotrimo jedan primjer4 Osoba $ (&ja1/ opa:a 1munju14 $ isto vrijeme $ tako9er do:ivljava takvo pona2anje osobe % da to pona2anje osobe % dovodi u vezu s vlastitim do:ivljavanjem 1munje14 Osoba $ stvara ideju da ostale osobe tako9er opa:aju 1munju14 1Munja1 se vi2e ne tumai kao sasvim osobno iskustvo ve i kao iskustvo +ili pak samo kao 1poten<ijalno iskustvo1/ drugi> osoba4 'ako dolazimo do iskustva 1munje1 2to je u svijest u2lo kao 1iskustvo17 a sad to tako9er opisujemo kao +objektivni/ 1doga9aj14 ;ad govorimo o 1stvarnom vanjskom svijetu1 mislimo u stvari na zbroj svi> doga9aja4 (idjeli smo da se osjeamo potaknuti da iskustvima damo vremenski redoslijed i to na otprilike sljedei nain4 Ako je % kasnije od $, a 8 je kasnije od %, tada je 8 kasnije od $ +1slijed iskustava1/4 $pitajmo se kakav je polo:aj toga prema 1doga9ajima1 koje smo povezali s iskustvima4 %a prvi se pogled ini oito da pretpostavimo vremenski raspored doga9aja s vremenskim rasporedom iskustava4 Openito7 ali i nesvjesno uinit emo upravo to sve dok ne osjetimo sumnju4JJ/ Da bismo dobili objektivnu sliku svijeta valja dodati jo2 jedan dio6 doga9aj je lokaliziran i u prostoru7 a ne samo u vremenu4
JJ/ %a primjer7 vremenski redoslijed do:ivljaja dobiven zvunim putem mo:e se razlikovati od vremenskog slijeda dobivenog optikim putem7 tako da se vremenski slijed doga9aja ne mo:e jednostavno poistovjetiti s vremenskim slijedom do:ivljaja4
$ pret>odnim razmatranjima poku2ali smo pojmovima prostora7 vremena i doga9aja dati psi>olo2ki odnos prema iskustvu4 &ledamo li logiki7 to su slobodne tvorevine ljudskog du>a7 oru9e misli za povezivanje iskustava kako bismo i> mogli bolje istra:iti i opisati4 Poku2aji s>vaanja empirijski> izvora ti> osnovni> pojmova trebao bi pokazati koliko smo u stvari vezani na nji>4 %a taj nain postajemo svjesni vlastite slobode za koju se7 u sluaju potrebe tako pronalazi razumna primjena4 Ovoj skiolo2ko podrijetlo pojmova prostorno@ vremenskog doga9aja +krae emo i> zvati 1prostornima17 za razliku od pojmova iz psi>olo2kog svijeta/7 dodati jo2 ne2to znaajno4 Pojam prostora samo smo povezali s iskustvom koristei kutije i razmje2taj materijalni> predmeta u njima4 "bog toga ovo stvaranje pojmova ve podrazumijeva pojam materijalnog predmeta +na primjer 1kutije1/4 %a isti nain i osobe7 koje smo morali upotrijebiti za oblikovanje objektivnog pojma vremena7 igraju s tim u vezi ulogu materijalni> predmeta4 "bog toga mi se ini da stvaranje pojma materijalnog predmeta mora pret>oditi na2im pojmovima prostora i vremena4 !vi ti 1prostorni1 pojmovi ve pripadaju predznanstvenoj misli7 a potjeu poput pojmova bola7 radosti7 <ilja7 svr>e7 iz psi>ologije4 !vojstvo je =izikalne misli7 kao i misli prirodne znanosti uope7 poku2aj iskori2tavanja samo 1prostorni>1 pojmova za opisivanje svi> odnosa u obliku prirodni> zakona4 Diziar nastoji boje i zvukove svesti na titraje7 =iziolog misao i bol na4 Livane pro<ese i to na taj nain kako bi se psi>iki element odstranio iz uzrone veze postojanja pa se tako nigdje ne susree kao nezavisna karika u lanvaanja svi> odnosa iskljuivom upotrebom 1prostorni>1 pojmova7 danas podrazumijevamo pod pojmom 1materijalizma1 +dok je 1materija1 izgubila svoju ulogu osnovnog pojma/4
"bog ega je potrebno spu2tati osnovne pojmove prirodoznanstvenog mi2ljenja s platonistiki> olimpijski> visina i poku2avati otkriti nji>ovo zemaljsko podrijeklo3 Odgovor6 Da bismo i> oslobodili s njima povezani> tabua te tako postigli veu slobodu prilikom stvaranja misli ili pojma4 D4 *ume i E4 Ma<> e uvijek ostati u na2im sjeanjima7 prije svi> drugi>7 zbog uvo9enja takvog kritikog razmi2ljanja4 "nanost je od predznanstvene misli preuzela pojmove prostora7 vremena i materijalnog predmeta +s vrlo va:nim posebnim sluajem 1krutog tijela1/ i zatim i> izmijenila i bolje opisala4 %jezino pravo znaajno dostignue bilo je stvaranje euklidske geometrije iji nas aksiomatski opis ne smije zavarati pri sagledavanju njezinog empirijskog podrijetla +mogunosti postavljanja ili nizanja kruti> tijela/4 Osobito su empirijskog podrijetla trodimenzionalna priroda prostora kao i njegova euklidska svojstva +itav se mo:e naime ispuniti 1ko<kama1/4 Pro=injenost pojma prostora pojaana je otkriem nepostojanja potpuno kruti> tijela4 !va se tijela pod utje<ajem promjene temperature elastino de=ormiraju i mijenjaju obujam4 !trukture7 iju moguu sukladnost opisujemo euklidskom geometrijom7 ne razluujemo od =izikalni> pojmova4 %o kako =izika7 na kon pojmova7 iskustveni se sadr:aj geometrije uspostavlja ili ispituje samo u okviru =izike kao <jeline4 ! tim u vezi moramo se prisjetiti atomistike i njezinog pojma konane djeljivostiE prostori subatomski> prostornosti zbog toga se ne mogu uspore9ivati4 Atomistika nas tako9er navodi da odba<imo7 u naelu7 misao o o2trim i statiki de=iniranim graninim povr2inama kruti> tijela4 &ovorei strogo7 ne postoje to%ni zakoni7 ak niti u makro@ podruju7 za mogui razmje2taj kruti> tijela 2to se dodiruju4 $nato svemu tome nitko se nije dosjetio odba<iti pojam prostora7 uglavnom zato jer se inio nezamjenjivim u izrazito zadovoljavajuem sustavu prirodni> znanosti4 $ devetnaestom stoljeu jedino je Ma<> ozbiljno razmi2ljao o odba<ivanju pojma prostora7 nadokna9ujui tu predod:bu o totalitetu trenutani> razmaka izme9u svi> materijalni> toaka4 +'u je predod:bu poku2ao stvoriti da bi do2ao do zadovoljavajueg razumijevanja tromosti4/ P 012. $ %eGtonovoj me>ani koordinata i vremena4 $ naelu7 materija se zami2lja skupom 1materijalni> toaka1 ija gibanja sainjavaju =izikalne pojave4 ;ad materiju zami2ljamo neprekidnom to je samo u onim sluajevima gdje bi nam diskretna struktura smetala ili je ne mo:emo opisati4 $ tom se sluaju mali dijelovi +elementi volumena/ materije smatraju jednakim materijalnim tokama7 barem u sluajevima kad se razmatraju gibanja7 a ne pojave koje u tom trenutku ne mo:emo7 ili to ne bi imalo smisla7 povezivati s gibanjem +na primjer temperaturne promjene7 kemijski pro<esi/4 Druga je uloga prostora i vremena kao 1iner<ijalnog sustava14 Od svi> zamislivi> re=erentni> sustava smatralo se da iner<jalni imaju prednost zato jer prema njima zakon tromosti zadr:ava svoju valjanost4 $ tome je osnovno da se 1=izikalna stvarnost17 smatrana nezavisnom od subjekta 2to je zapa:aju7 zami2ljala sastavljenom7 barem u naelu7 od prostora i vremena s jedne strane te od trajno postojei> materijalni> toaka7 koje se prema njima kreu7 s druge strane4 Misao o
nezavisnom postojanju prostora i vremena drastino se izra:ava na sljedei nain6 %estane li materija preostat e samo prostor i vrijeme +kao neke vrste pozorni<e za =izikalne doga9aje/4 Prevladavanje ovog stajali2ta posljedi<a je razvoja koji7 u prvom redu7 kao da nije imao nikakve veze s problemom prostora@vremena7 a to je pojava 3 1/* 3 01* i nastojanje da on7 u naelu7 zamijeni pojam esti<e +materijalne toke/4 $ okvirima klasine =izike pojam polja se pojavio kao pomono sredstvo7 u sluaju kad se materija smatra neprekidnom4 %a primjer7 prilikom prouavanja 2irenja topline u krutom tijelu njegovo se stanje opisuje temperaturama u svakoj toki za svako odre9eno vrijeme4 Matematiki izra:eno7 to znai da temperaturu T predstavljamo izrazom +=unk<ijom/ prostorni> koordinata i vremena t +temperaturno polje/4 "akon vo9enja topline je predstavljen mjesnom rela<ijom +di=eren<ijalnom jednad:bom/ koja obu>vaa sve posebne sluajeve vo9enja topline4 'emperatura je ovdje jednostavan primjer pojma polja4 'o je veliina +ili niz veliina/ koja je =unk<ija koordinata i vremena4 Drugi je primjer opis gibanja tekuine4 $ svakoj toki postoji u bilo koje vrijeme brzina koju kvantitativno opisujemo pomou tri 1komponente1 prema osima koordinatnog sustava +vektori/4 ;omponente brzine u toki +komponente polja/ su i u ovom sluaju =unk<ije koordinata (x,y,z) i vremena +t/4 !vojstvo je spomenuti> polja pojavljivanje unutar neke maseE slu:e samo za opisivanje stanja te materije4 $ skladu s povijesnim razvojem pojma polja7 tamo gdje nije bilo materije nije moglo biti niti polja4 %o u prvoj etvrtini devetnaestog stoljea pokazuje se kako pojave inter=eren<ije i ogib svjetlosti najbolje opisujemo smatrajui svjetlost valnim poljem7 potpuno analogno me>anikim poljima titranja u elastinom krutom tijelu4 "bog toga je valjalo uvesti polje koje postoji ak i u 1praznom prostoru17 bez ikakve mase4 Ovakvo je stanje uzrokom paradoksa jer7 u skladu s postankom pojma7 polje je bilo ogranieno samo na opisivanje stanja u materijalnim tijelima4 'o se inilo jo2 sigurnije7 budui da je postojalo uvjerenje da se svako polje smatra stanjem kojeg se mo:e opisati na me>aniki nain7 a to je pretpostavljalo prisutnost materije4 %akon 2to je takvo razmi2ljanje postalo uobiajeno7 ak i prostor7 koji je do tog vremena smatran praznim7 poprima u svakom svom dijelu osobine materije te tako dolazimo do pojma 1etera14 %apredak pojma polja7 od pretpostavke povezanosti s me>anikim nosioolo2ki najzanimljiviji> doga9aja u razvoju =izikalne misli4 $ drugoj polovi pro<esa jezikom polja mnogo bolje odgovara stanju stvari nego prilikom kori2tenja pojmova na osnovi materijalni> toaka4 $vo9enjem pojma polja u elektrodinamiku MaTGell uspijeva predvidjeti postojanje elektromagnetski> valova7 u osnovi jednaki> valovima svjetlosti7 2to je provjereno jednako2u nji>ovi> brzina 2irenja4 Posljedi<a toga je obu>vaanje optike7 u prin<ipu7 elektrodinamikom4 92d-* od psi>olo2ki> posljedi<a tog velikog uspje>a bila je sve vea nezavisnost pojma polja u odnosu na me>anistike okvire klasine =izike4
%o i pored svega toga7 u prvo se vrijeme elektromagnetska polja opisivalo kao stanje etera7 a uz to i> se uporno poku2avalo objasniti kao me>anika4 %aravno7 ti napori nikad nisu urodili plodom7 pa se znanost postepeno navikava na odba<ivanje me>aniki> tumaenja pak7 jo2 uvijek postoji uvjerenje da su elektromagnetska polja stanja etera i to je stanje =izike na prijelomu dva stoljea4 'eorija etera sa sobom donosi i pitanje6 ;ako se u me>anikom pogledu eter pona2a prema materijalnim tijelima3 Da li sudjeluje u gibanju tijela7 odnosno da li njegovi dijelovi miruju jedan prema drugom3 zmi2ljeni su mnogi domi2ljati pokusi za provjeru ti> pitanja4 ! tim u vezi valja spomenuti sljedee va:ne injeni<e6 prividni otklon +abera<iju/ nepomini> zvijezda zbog godi2njeg gibanja "emlje te Dopplerov e=ekt to jest utje<aj relativnog gibanja nepomini> zvijezda na =rekven<iju svjetlosti 2to od nji> sti:e na "emlju7 i to za poznate =rekven<ije zraenja4 Posljedi<e svi> ti> injeni<a i pokusa7 s iznimkom Mi<>elson@MorleCevog pokusa7 objasnio je *4 A4 #orentz pretpostavljajui da eter ne sudjeluje u gibanju materijalni> tijela te da njegovi pojedini dijelovi miruju jedan prema drugom4 Prema svemu tome se inilo da je eter utjelovljenje apsolutno nepokretnog prostora4 %o istra:ivanja su #orentza odvela jo2 i mnogo dalje4 $ njima su obja2njeni svi elektromagnetski i optiki pro<esi u materijalnim tijelima poznati u to vrijeme i to polazei od pretpostavke da utje<aj materije na elektrino polje @ i obratno @ potjee samo od injeni<e 2to osnovni djelii materije nose elektrini naboj koji se giba zajedno s njima4 Ito se tie Mi<>elson@MorleCevog pokusa7 *4 A4 #orentz pokazuje da dobiveni rezultat nije u suprotnosti s teorijom mirujueg etera4 $nato svi> ti> prekrasni> uspje>a7 teorija jo2 uvijek sasvim ne zadovoljava i to zbog sljedei> razloga4 ;lasina me>anika7 za koju se u svakom pogledu mo:e rei da vrijedi ak i za visoki stupanj aproksima<ije7 ui o jednakosti svi> iner<ijalni> sustava ili iner<ijalni> 1prostora17 2to je potrebno za =ormula<iju prirodni> zakona7 to jest nepromjenjivost prirodni> zakona prema prelasku iz jednog u drugi iner<ijalni sustav4 Elektromagnetski i optiki 3 +us( pokazali su istu stvar uz prilino veliku tonost %o elektromagnetska t2 ,(1* ukazuje da se jednom iner<ijalnom sustavu daje prednost i to sustavu nepominog etera4 'aj dio teorijske osnove uope nije zadovoljavao4 %ije li postojala izmjena koja bi7 kao u klasinoj me>ani<i7 podr:ala jednakost iner<ijalni> sustava +spe<ijalno naelo relativnosti/3 Odgovor na to pitanje je spe<ijalna teorija relativnosti4 Ona iz MaTGell@#orentzove teorije preuzima pretpostavku o stalnosti brzine svjetlosti u praznom prostoru4 Lelimo li to dovesti u sklad s jednako2u iner<ijalni> sustava +spe<ijalno naelo relativnosti/7 valja odba<iti ideju o apsolutnom karakteru istodobnostiE uz to7 #orentzove trans=orma<ije vremenski> i prostorni> koordinata slijede pri prijelazu iz jednog iner<ijalnog sustava u drugi4 5itav sadr:aj spe<ijalne teorije relativnosti izrie se postulatom6 "akoni prirode su invarijantni s obzirom na #orentzove trans=orma<ije4 %ajva:nija stvar u tom za>tjevu je injeni<a da ograniava mogue prirodne zakone na odre9eni nain4 ;akav je polo:aj spe<ijalne teorije relativnosti prema problemu prostora3 $ prvom redu valja se uvati mi2ljenja da je etverodimenzionalna stvarnost prvi put uvedena u toj teoriji4 5ak i u klasinoj =izi 1doga9aja1 je7 prema tome7 1ugra9ena1 u etverodimenzionalnu neprekinutu mnogostrukost %a osnovama klasine me>anike taj se
etverodimenzionalni kontinuum objektivno raspada na jednodimenzionalno vrijeme i trodimenzionalni prostor7 a samo ovaj posljednji dio sadr:i istodobne doga9aje4 'o razdvajanje je jednako za sve iner<ijalne sustave4 stodobnost dva doga9aja prema jednom re=erentnom iner<ijalnom sustavu ukljuuje istodobnost ti> doga9aja prema svim iner<ijalnim sustavima6 $pravo je to ono 2to mislimo kad govorimo o apsolutnom vremenu klasine =izike Prema spe<ijalnoj teoriji relativnosti stvari su sasvim razliite4 $kupnost svi> doga9aja7 koji su istodobni s nekim izabranim doga9ajem7 istina7 postoji prema odre9enom iner<ijalnom sustavu7 ali ne vi2e neovisno o izboru sustava4 5etverodimenzionalni kontinuum se vi2e ne mo:e razluiti na dijelove od koji> svaki sadr:i istovremene doga9ajeE 1sada1 gubi svoje znaenje za prostorno pro2ireni svijet "bog toga prostor i vrijeme valja smatrati etverodimenzionalnim kontinuumom :elimo li izraziti znaaj objektivni> rela<ija bez nepotrebni>7 ali ustaljeni> proizvoljnosti4 Budui da je spe<ijalna teorija relativnosti otkrila =izikalnu jednakost svi> iner<ijalni> sustava7 dokazala je i neodr:ivost >ipoteze o mirujuem eteru4 "bog toga je bilo potrebno odba<iti i misao o elektromagnetskom polju kao stanju materijalnog nosio<a4 Polje tako postaje va:an element =izikalnog opisa7 neizbje:an kao 2to je to materija u %eGtonovoj teoriji4 Dosad smo na2u pa:nju poklanjali nainu na koji je spe<ijalna teorija relativnosti promijenila pojmove vremena i prostora4 $smjerimo se sad na one elemente koje je teorija preuzela iz klasine me>anike ovdje prirodni zakoni vrijede samo kad iner<ijalni sustav uzimamo kao osnovu za prostorno@vremenski opis4 %aelo tromosti i naelo stalnosti brzine svjetlosti vrijede samo prema nekom iner$ijalnom sustavu. "akoni polja tako9er imaju znaenje i vrijednost samo prema iner<ijalnim sustavima4 'ako7 kao i klasinoj me>ani<i7 prostor je jo2 uvijek nezavisan dio u predstavljanju =izikalne stvarnosti4 "amislimo li nestanak materije i polja preostat e iner<ijalni prostor7 ili bolje reeno7 prostor zajedno s pripadajuim vremenom4 'a etverodimenzionalna struktura +prostor MinkoGskog/ se zami2lja kao nosila< materije i polja4 ner<ijalni prostori7 zajedno s pripadajuim vremenima7 samo su posebni etverodimenzionalni koordinatni sustavi povezani linearnim #orentzovim trans=orma<ijama4 ;ako u toj etverodimenzionalnoj strukturi vi2e ne postoji dio s objektivnim 1sada17 pojmovi doga9anja zaista nisu u potpunosti odbaeni ve vrlo slo:eni4 "bog toga se ini prirodnijim razmi2ljati o =izikalnoj stvarnosti kao etverodimenzionalnom postojanju umjesto7 kao dosad7 o razvoju trodimenzionalnog postojanja4 Ovaj kruti etverodimenzionalni prostor spe<ijalne teorije relativnosti je na neki nain slian #orentzovom krutom trodimenzionalnom eteru4 "a teoriju vrijedi i sljedee6 Opis =izikalni> stanja pretpostavlja ve stvoreni i nezavisno postojei prostor4 'ako ak niti ova teorija ne otklanja Des<artesovu nelagodu o nezavisnom ili ak a priori danom 1praznom prostoru14 !tvarni <ilj ovog razmatranja je ukazivanje do koje su mjere te sumnje odbaene u opoj teoriji relativnosti4 P 1*/ 3, st ,* u 34 1 t2 ,(1( ,20*t(v- st(. Ova je teorija u prvom redu nastala istra:ivanjem jednakosti trome i te2ke mase4 "apoinjemo s iner<ijalnim sustavom '1 iji je prostor7 s =izikalnog gledi2ta7 prazan4 Drugim rijeima7 u zami2ljenom dijelu prostora
nema materije +u obiajenom smislu/ niti polja +u smislu spe<ijalne teorije relativnosti/4 %eka uz '1 postoji drugi re=erentni sustav '2, koji se jednoliko ubrzava Prema tome '2 nije iner<ijalni sustav4 $ odnosu na '2 svaka e se pokusna masa gibati s ubrzanjem neovisnim o njezinoj =izikoj ili kemijskoj prirodi4 Prema '2 dakle7 postoji stanje koje7 barem u prvoj aproksima<iji7 ne mo:emo razlikovati od gravita<ijskog polja4 !ljedei opis je dakle7 sukladan s opa:enim injeni<ama6 '2 je tako9er jednak 1iner<ijalnom sustavu1E ali u odnosu na '2 postoji +>omogeno/ gravita<ijsko polje +o ijem podrijetlu ne trebamo brinuti na ovom mjestu/4 tako7 kad u okvir razmatranja ukljuimo gravita<ijsko polje7 iner<ijalni sustav gubi objektivni znaaj7 uz pretpostavku da 1naelo ekvivalen<ije1 smijemo pro2iriti na bilo kakva relativna gibanja re=erentni> sustava4 $spijemo li na ovim osnovama sagraditi odgovarajuu teoriju7 odma> smo udovoljili i injeni trans=orma<ija dozvoljene7 ili7 kako se poopavaju #orentzove trans=orma<ije3 Da bismo odgovorili na to pitanje pomoi e nam sljedee razmatranje4 ner<ijalnom sustavu iz pret>odne teorije pripisujemo sljedee svojstvo6 Razlike u koordinatama se mjere nepominim 1krutim1 mjerilima7 a razlike u vremenima urama koje miruju4 Prva je pretpostavka nadopunjena drugom7 naime da7 za relativno postavljanje i produ:avanje mirujui> mjerni> 2tapova vrijede teoremi o 1duljini1 iz euklidske geometrije4 z rezultata spe<ijalne teorije relativnosti elementarnim zakljuivanjem dolazimo do injeni<e da ovo izravno =izikalno opisivanje koordinata ne vrijedi za re=erentne sustave +'2/ ubrzane prema iner<ijalnim sustavima +'1/4 %o vrijedi li to7 koordinate sad izra:avaju samo red 1bliskosti17 a zbog toga i dimenzionalni stupanj prostora7 ali ne i njegova metrika svojstva4 'ako smo dovedeni do pro2irivanja trans=orma<ija na bilo koje neprekinute trans=orma<ijeJK/ 'o izra:ava ope naelo relativnosti6 Prirodni zakoni moraju biti kovarijantni prema proizvoljnim neprekinutim trans=orma<ijama koordinata4 Ovaj za>tjev +zajedno s onim o 2to jednostavnijoj logi<i zakona/ ograniava prirodne zakone mnogo stro:e od spe<ijalnog naela relativnosti4
JK/ Ovaj neegzaktan nain izra:avanja e ovdje mo:da biti dovoljan4
Ovaj niz ideja se osniva na nezavisnom pojmu polja4 (ladajui uvjeti prema '2 protumaeni su kao gravita<ijsko polje7 bez pitanja o tome gdje su mase 2to proizvode to polje4 $pravo takav nain razmi2ljanja omoguuje s>vaanje zbog ega su zakoni istog gravita<ijskog polja izravnije vezani uz misao o opoj teoriji relativnosti nego za zakone polja openiti> vrsta +kad je7 na primjer7 prisutno elektromagnetsko polje/4 'ako7 primjeri<e7 dolazimo do dobri> osnova za pretpostavku da prostor MinkoGskog +bez polja/ predstavlja poseban sluaj ostvariv u prirodnom zakonu7 zapravo najjednostavniji poseban sluaj4 Prema metrikim svojstvima takav se prostor opisuje injeni<om da dx12 + dx22+ dx#2 predstavlja kvadrat prostorne udaljenosti7 mjereno jedininim mjerilom7 dvije susjedne toke trodimenzionalnog 1prostornog1 presjeka +Pitagorin pouak/7 dok dx" predstavlja vremensku udaljenostE mjereno odgovarajuom urom7 dva doga9aja na istim koordinatama +dx1 , dx2 , dx# 2. !ve to jednostavno znai da veliini
ds2 =dx12 + dx22+ dx#2 - dx"2
+,/
pridajemo objektivni metriki znaaj7 kao 2to se lako pokazuje pomou #orentzovi> trans=orma<ija4 Matematiki reeno7 ova injeni<a odgovara uvjetu da se ds2 ne mijenja pri #orentzovim trans=orma<ijama4 Podvrgnemo li ovaj prostor +iz jednad:be +,//7 u smislu opeg naela relativnosti7 proizvoljnim neprekinutim trans=orma<ijama koordinata7 tada se objektivno znaajna veliina ds, u novom sustavu koordinata opisuje izrazom ds2=g(+dx( dx+ ... +,a/
koji se zbraja po indeksima ( i + za sve kombina<ije ,,7,J7 444 do MM4 5lanovi g(+ sad nisu konstante ve =unk<ije koordinata7 odre9ene proizvoljno odabranim trans=orma<ijama4 pak7 lanovi g(+ nisu proizvoljne =unk<ije novi> koordinata ve upravo takve =unk<ije koje oblik +,a/ pretvaraju ponovno u oblik +,/ neprekinutim trans=orma<ijama etiriju koordinata4 Da se to ostvari7 =unk<ije g(+ moraju zadovoljavati odre9ene ope kovarijantne jednad:be uvjeta koje je %4 Riemann izveo vi2e od pola stoljea prije =ormula<ije ope teorije relativnosti +1Riemannov uvjet1/4 Prema prin<ipu ekvivalen<ije7 +,a/ opisuje poopeni kovarijantni oblik neko gravita<ijsko polje posebne vrste kad =unk<ije g(+ zadovoljavaju Riemannov uvjet4 z toga slijedi da zakon istog gravita<ijskog polja ope vrste mora biti zadovoljen kad je zadovoljen i Riemannov uvjetE no on mora biti slabiji ili manje ogranien od Riemannovog uvjeta4 %a ovaj je nain zakon polja iste gravita<ije praktiki potpuno odre9en7 rezultat kojeg ovdje neemo podrobnije obra9ivati4 !ad mo:emo vidjeti koliko opa teorija relativnosti mijenja pojam prostora4 $ skladu s klasinom me>anikom i spe<ijalnom teorijom relativnosti7 prostor +prostor@ vrijeme/ postoji nezavisno od materije ili polja4 Da bismo mogli opisati ono 2to ispunjava prostor i ovisi o koordinatama7 treba pretpostaviti postojanje prostor@vremena ili iner<ijalnog sustava s nekim metrikim svojstvima4 $ suprotnom7 opis 1neega 2to ispunjava prostor1 ne bi imao nikakvog smisla4JM/
JM/ Pretpostavimo li da to 2to ispunja prostor +na primjer polje/ bude odstranjeno7 tada jo2 uvijek preostaje metriki prostor u skladu s +,/ koji bi tako9er odre9ivao iner<ijsko pona2anje nekog ispitnog tijela unesenog u prostor4
Prema opoj teoriji relativnosti7 prostor kao razliit od 1neega 2to ispunjava prostor17 a 2to ovisi o koordinatama7 nema zasebno postojanje4 tako7 isto gravita<ijsko polje opisujemo pomou g(+ +kao =unk<ije koordinata/ rje2enjem gravita<ijski> jednad:bi4 "amislimo li nestanak gravita<ijskog polja7 to jest =unk<ija g(+ ne ostaje prostor vrste +,/ ve jednostavno ni2ta7 ak niti 1topolo2ki prostor14 'o je sve zbog toga7 jer =unk<ije g(+ ne opisuju samo polje7 ve u isto vrijeme i topolo2ka i metrika strukturalna svojstva mnogostrukosti4 Prostor vrste +,/7 sudimo li sa stajali2ta ope teorije relativnosti7 nije prostor bez polja7 ve posebna vrsta g(+ polja7 za koje @ bez obzira na odabrani koordinatni sustav7 jer niti jedan nema poseban znaaj X =unk<ije g(+ imaju vrijednosti neovisne o koordinatama4 %e postoji ne2to 2to bismo nazvali prazan prostor7 to jest prostor bez polja4 Prostor@vrijeme ne postoji za sebe7 ve samo kao strukturalno svojstvo polja4
Des<artes prema tome nije bio daleko od istine kad je vjerovao da se prazan prostor mora odba<iti4 'a je pretpostavka sasvim apsurdna7 barem toliko dugo dok =izikalnu stvarnost promatramo samo kroz materijalna tijela4 'ek pojam polja kao predstavnika stvarnosti7 povezan s opim naelom relativnosti7 pokazuje pravu sr: Des<artesove ideje6 ne postoji prostor 1bez polja14 P 342-* t2 ,(1* g,*v(t*c(12. 'eorija istog gravita<ijskog polja na osnovi ope teorije relativnosti posve je ostvariva7 jer smo sigurni da prostor MinkoGskog 1bez polja1 s metrikom u skladu s +,/ mora zadovoljavati ope zakone polja4 z tog posebnog sluaja poopavanjem se izvodi zakon gravita<ije koji je tada praktiki bez ikakvi> proizvoljnosti4 Dalji razvitak teorije nije tako jednoznano odre9en opim naelom relativnostiE to se posljednji> desetljea poku2avalo na razliite naine4 !vim je poku2ajima zajedniko pripisivanje =izikalne stvarnosti polja i 2tovi2e7 to je polje poopeno gravita<ijsko polje7 a zakon polja je poopeni zakon istog gravita<ijskog polja4 %akon mnogi> poku2aja7 vjerujem da sam na2aoJ0/ najprirodniji nain poopenja7 no jo2 uvijek nisam mogao ustanoviti je $ taj poopeni zakon u skladu sa injeninim stanjem4
J0/ "naajka tog poopenja se mo:e opisati na sljedei nain6 5isto gravita<ijsko polje gik ima u skladu s 1MinkoGski prostorom17 iz kojeg je izvedeno7 svojstvo simetrije dano s gik O gik+g-, O g,. 7 itd/4 Poopeno polje je iste vrste7 ali bez ovog svojstva simetrije4 zvod zakona polja je posve analogan onome za spe<ijalni sluaj iste gravita<ije4
Pitanje o odre9enom zakonu polja nije najva:nije u pret>odnom opem razmatranju4 $ sada2njem je trenutku najva:nije saznati da li ovako opisana teorija polja uope vodi nekom <ilju4 Pod tim mislim na teoriju koja is<rpno opisuje pomou polja =izikalnu stvarnost7 ukljuujui etverodimenzionalni prostor4 Dana2nja genera<ija =iziara te:i negativnom odgovoru na ovo pitanje $ skladu sa sada2njim oblikom kvantne teorije7 ne vjeruje se u mogunost izravnog opisivanja stanja sistema ve samo posredno7 statistikim poda<ima dobivenim mjerenjem4 Prevladava uvjerenje da eksperimentalno dokazana dvojnost prirode +estina i valna struktura/ mo:e biti ostvarena samo oslabljivanjem pojma stvarnosti4 Mislim da ovako dalekose:no teorijsko razmatranje nije opravdano na2im sada2njim stvarnim znanjem te da i dalje treba ustrajati na istra:ivanju puta prema potpunoj relativistikoj teoriji polja4
!adr:aj Predgovor $vod
PRVI DIO O 6%.i#alno# '%o!i#i !%la'ivno 'i

N ,4 N J4 N K4 N M4 N 04 N .4 N H4 N R4 N -4 N ,?4 N ,,4 N ,J4 N ,K4 N ,M4 N ,04 N ,.4 N ,H4 Dizikalni sadr:aj geometrijski> stavaka ;oordinatni sustav Prostor i vrijeme u klasinoj me>aniani<i Prividna nespojivost zakona 2irenja svjetlosti s naelom relativnosti O pojmu vremena u =izi<i Relativnost istodobnosti O relativnosti pojma prostorne udaljenosti #orentzove trans=orma<ije Pona2anje 2tapova i ura u gibanju 'eorem zbrajanja brzina Dizeauov pokus *euristika vrijednost teorije relativnosti Ope posljedi<e teorije !pe<ijalna teorija relativnosti i iskustvo 5etverodimenzionalni prostor MinkoGskog
DRUGI DIO O o6@o# '%o!i#i !%la'ivno 'i

N ,R4 N ,-4 N J?4 N JJ4 N JK4 N JM4 N J04 N J.4 !pe<ijalno i ope naelo relativnosti &ravita<ijsko polje 8ednakost trome i te2ke mase kao dokaz za opi postulat relativnosti %eki zaklju 2tapova na rotirajuem re=erentnom tijelu Euklidski i neeuklidski kontinuum &ausove koordinate Prostomo@vremenski kontinuum spe<ijalne teorije relativnosti kao euklidski kontinuum N JH4 Prostorno@vremenski kontinuum ope teorije relativnosti nije euklidski kontinuum N JR4 'ona =ormula<ija opeg naela relativnosti N J-4 Rje2enje problema gravita<ije na temelju opeg naela relativnosti
Raz&a'!an#a o vi#%'+ + .#%lini

N K?4 ;ozmolo2ke pote2koe %eGtonove teorije N K,4 Mogunost konanog7 a ipak neogranienog svijeta N KJ4 &rada prostora u opoj teoriji relativnosti
Doda'ak
&ra9a prostora u vezi s opom teorijom relativnosti Relativnost i problem prostora
Al4%!' Ein '%in MOJA TEORIJA d!+$o izdan#% :,2d-(+ DAMIR MI*ULIAIC ;zd*v*<( IEVORIG Ea$!%4 MLADINS*A *NJIGA EAGRE:G SVIJET *NJIGE =* (zd*v*<2 SLAVICA JTEFIC KELJ*O *OVAA >(+ v-* 3,2/* SREAO DRAGAN >2+tu,* ( + ,2+tu,* EDRAV*O EADRO K /31ut2,s+( s0 g MLADEN MAJDA* T(s*+ G!a9i-ki zavod ?!va' k% Ea$!%4 1<<).

Moja Teorija

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Moja Teorija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Albert Einstein

PRVI DIO O SPECIJALNOJ TEORIJI RELATIVNOSTI

Ovaj skup jednad:bi naziva se 1#orentzove trans=orma<ije14

Razmak odnosno udaljenost izme9u ti> toaka iznosi dakle

DRUGI DIO O OPCOJ TEORIJI RELATIVNOSTI

)0. Ga+ ov% koo!dina'%

II R%la'ivno ' i 6!o4l%& 6!o 'o!a

ds2 =dx12 + dx22+ dx#2 - dx"2

!adr:aj Predgovor $vod

PRVI DIO O 6%.i#alno# '%o!i#i !%la'ivno 'i

DRUGI DIO O o6@o# '%o!i#i !%la'ivno 'i

Raz&a'!an#a o vi#%'+ + .#%lini

You might also like