Snovi o promjeni zivota Probuditi se, ustati, umiti se, doruckovati, obuci se, otici na posao, guzva, stress,

kancelarija. Zatim pauza za rucak, opet kancelarija, opet guzva, sres I na kraju, kuci. Jesti, gledati tv, spavati. Kasnije probuditi se , ustati, umiti se... Juce, danas, sjutra, prekosjutra, uvijek tako. Pietro je u kupatilu, gleda se u ogledalu, vidi umorno lice, blijedo, uvijek isto: svoje lice. -Cao, Pietro, dobro jutro- kaze ogledalu. Ogledalo ponavlja: Cao, Pietro, dobro jutro. Govoriti sa ogledalom nije dobar znak, pomisli Pietro. Dok se brije, nastavlja sa razmisljanjem o svom jutru, danas kao juce I kao sjutra, uvijek isto: budim se u 7, ustanem 15 min poslije toga, umijem se, doruckujem. Onda se obucem, idem na posao, vozim kroz guzvu, iznerviram se, ljutim se, pod stresom sam. U kancelariji uzmem kafu I pocnem s radom. I u kancelariji se iznerviram, ljutim I pod stresom sam. I kada izadjem sa posla I vracam se kuci, opet u guzvi, iznerviram se, naljutim se I pod stresom sam.A sta cu raditi sjutra? Probudicu se u 7, ustacu nakon 15 min, otici cu na posao, iznervirati se, naljutiti I biti pod steresom. Ovo je zivot? Danas je utorak, sedmica je tek pocela, ali Pietro je vec umoran, ima 36 godina I nije uradio mnogo u zivotu, ima samo jedan posao koji mu je nasao otac, nema mnogo prijatelja, nema djevojku, nema hobi, nema volje da radi ista posebno u slobodno vrijeme. Kada dodje vikend, smjesti se u fotelju I gleda tv, cesto zaspe prije zavrsetka filma a kada se probudi vec je poceo novi I ne shvata nista: pita se zasto nema vise Robert De Nira, zasto se sada likovi nalaze u Francuskoj, ne u Njujorku, sve u svemu ode u krevet u potpunosti zbunjen I ne misli ni o cemu, sem da zaspe I da ceka novi ponedjeljak sa guzvom, stresom, poslom Ne, nije to zivot, sto on zivi Ali, sta da se rad? Prije svega, misli Pietro ispred ogledala dok se brije, promijeniti se. -Da, ali kako kaze njegovo lice u ogledalu -Promijeniti se, tako! Pietro pukne prstima -Izgleda lako! rece ogledalo. -Ako zelim, mogu to uraditi. Promijeniti zivot, od danas do sjutra. -Onda hajde!- rece ogledalo.-bas sam umoran od toga da radim iste stvari svaki dan, svake sedmice,cijelog -Ok! viknu Pietro Zavrsi sa brijanjem, oblaci se I umjesto da je krenuo na posao, pozva u kancelariju: -Halo, zelim razgovarati sa direktorom, ovdje Renzi. Halo, direktore? Da, sve je u redu, kod Vas?... Slusajte, danas ne dolazim na posao, a ni sjutra. A mozda necu doci ni prekosjutra Da, uzmiam odmor!.... Znam da je cudno, ali zelim uzeti nedelju odmora, ili mozda jedan mjesec, ili godinu! Ne, nisam poludio, samo sam umoran- Umoran od cega? Od svega, direktore, od svega! Zbogom, gospodine direktore, odlucio sam da se promijenim, odlazim, zbogom! Pietro se budi. 5:40 je, mnogo je vruce, zedan je. Jedan san, bio je to samo jedan san. Sanjao je da je telefonirao direktoru I promijenio zivot. Iako je san zavrsen, osjeca se jos uvijek lako I srecno. Za nekoliko sati dan pocinje iznova I vraca se stress, ali sada se osjeca srecno. Kako divan san! Ali Pietro sada ne uspijeva ponovo da zaspi. Misli o danu koji ce doci, sa uobicajenim stresom, uobicajenom guzvom, uobicajenim poslom.Uobicajeni zivot. I misli o snu :Promijeniti se, tako! Pukne prstima, zatim se ustaje I

ode ispred ogledala u kupatiu. Zasto da ne? upita se, odjednom budan. Novi dan, novi zivot Vrijeme ja da se ide na posao, ali Pietro je jos u krevetu/////; zaista je odlucio da promijeni svoj zivot, I zeli poceti bas sa onim sto je oduvijek zelio: ostati u krevetu umjesto otici na posao! Ustao se nakon pola sata, malo gledao tv a zatim telefonirao u kancelariju: -Halo, cao Paolo, Pietro je -Cao Pietro, gdje si? Kanis, znas? Da li se desilo nesto? -Nije nista, samoSlusaj, mogu li razgovarati sa direktorom, molim te? -Da, alista se desilo Pietro, ne osjecas se dobro? Imas cudan glas! -Ne, ne, ne brini, Paolo, samo zelim razgovarati sa direktorom. -Pa dobro, samo trenutak - klik, druga linija, direktorov glas: -Halo! -Direktore, ovdje Renzi. -Da, znam ko ste Vi, Renzi, onda, sta se desilom zasto vec niste u kancelariji? -Danas ne mogu doci, direktore, izvinjavam se. -Ah! Imas neki razlog, pretpostavljam! -Tako je, pravi razlog ne, ali recimo da sam umoran, I nemam volje da radim Za trenutak director nije odgovorio. Ali Pietro opet zacu njegov glas: Renzi, ako danass zelis da odmaras, nije pravi dan, imamo gomilu stvari da uradimo, znam dobro, pred kraj smo mjeseca, I kao I uvijek, pretrpani poslom Kakva je to prica da nemas volje, da li si poludio? ton kojim je pricao director bio je uvijek visok I ljutit. -Ne, ne vjerujem da sam poludio. Samos am umoran, to je sve. Trazim malo odmora i. -Renzi, Vi ste danas poludjeli, ili ne znam sta -Da, mozda sam poludio, ali morate mi vjerovati, direktore, nisam bas zadovoljan svojim zivotom. Sada Vas pozdravljam, moram I ja da uradim mnoge stvari, znate, ovo je prvi put kada sam odlucio da ne dodjem na posao, sigurno cu naci interesantnije stvari za raditi od odaska na posao! -li, Renzi, Ren - klik, Pietro je vec odlozio telefon prije nego je saslusao direktora kako vice. Sada, prije svega, odspavacu jos malo, tek je 8:30, sta bih radio napolju u ovo vrijeme? Pomisli pietro u sebi. Zatim promijeni misljenje: Ali ne, zasto ne bih zasto ne bih prosetao kroz grad I zabavljao se gledajuci ostale kako idu na posao dok ja mirno setam bez ikakvih obaveza? Onda, kao svakog dana, ali s malo drukcijim smislom za humor, I danas Pietro se ustao, umio I obrijao I obukao. -Dorucak u baru povika ogledalu, koje kao I uvijek ponavlja sve sto on kaze I uradi. Pietro izadje iz kuce I gledao grad kao turista koji ga gleda po prvi put: Rim je lijep I kada je guzva, mislio je dok je setao bez straha od ulica punim automobile, autobusa, svih ljudi koji se plase, zure iz bilo kog razloga. Ali ne I Pietro, danas je drugaciji dan za njega: ide da kupi novine u trafici pored kuce, prodavac, naviknut da vidi Pietra uvijek prije 8, upita: -Doktore, sta je? Danas odmarate?

-Upravo tako, Nando, zasto bih mogao? -Eh, zelio bih, doktore! Gdje idete? Za sada idem samo da prosetam po centru! Nando prodavac se smjeska I daje Pietru obicni caspois, ali Pietro ga e uzima. Ne, Nando, danas ne zelim obicne novine zelim nesto novo. -Ah, pa onda mijenjamo vlastiti zivot! rece Nando koji je uvijek vodio obcan zivot kao I Pietro. -Zasto da ne> Novi zivot! Smije se Pietro I uzima novine koje obicno ne cita. Tako, tolikoza promijeniti. U baru malo danlje od trafike sa novinama. Pietro prelazi ulicu sa novinama po rukom I razmislja o lijepom dorucku u bar: koliko vec nije doruckovao u nekom baru? Od kako je bio na fakultetu. ALI Pietro ne zna stag a ceka u baru Kapucinomalo drukciji Malo kasnije Pietro se nalazi u baru u blizini svoje kuce. Obicno italijani doruckuju u baru: piju kafu ili kapucino I jedu kroasan dok pomgledavaju na novine I kasnije odlaze na posao. Pietro ne, obicno doruckuje kuci, jede keks koji on priprema I kuva sebi kafu Ali danas je drugaciji dan I odlucio je da sve radi nove stvari: I eto ga u baru u blizini kuce, medju nastavnicima koji na brzinu piju kafu I trce na posao I medju advokatima koji istaju novine dok piju kapucino. Tu je cak I pokoji student koji jede neku pastu I cita nesto dok sjedi za stolom. Pietro ne znam da lid a sjedne ili ostane na nogama I na kraju odluci da sjedne za sank. Tako je za sankom koji gleda na konobara koji dotrcava do njega dag a usluzi a on jos nije odluzio sta da uzme. -Da li ste odlucili? pita konobar. -Jednu kafu, ipak ne, jedan kapucino- rece Pietro ne bas glasno. Izvinite? - konobar, u pometnji u baru nije cuo dobro. -Jedan kapucino ponovi Pietro Konobar poce raditi oko kafemata a zatim pripremi mlijeko I na kraju stavi solju solju na sank pred Pietra. -Zelite li malo kakaa? -Da, hvala. To je bio prvi put da Pietro pazljivo posmatra konobara kako priprema kapucinoI solju pred njim, jos vrucu I pomisli da je bila dobra ideja doci u bar, Ali dok se Pietro spremao da popije svoj kapucino, jedan elegantno odjeveni gospodin je usao u bar I s ulaza viknuo jednu kafu I uzurbano usao. U tom trenutku ustao je neki mladji student od sanka u blizini Pietra , elegantni gospodin ga nije video I njih dvojica se sudarise. Student, da ne bi pao, povuce ruku nazad, bas kada je Pietro pio kafu koja se prosula po nejgovim pantalonama I kosulji. -Tako mi je zao! student se zaista razalostio I tuzno gledao u Pietra I njegove pantalone. -Nista, nije to nista rece Pietro dok je ustajao. -Stvarno izvinite, Molim vas, drugi kapucino za gospodina! rece student konobaru dok je pokazivao na Pietra. Ne, pustite, nije to nista, zaista. Dok je student izlazio iz bara, na njegovo mjesto sjeo je gospodin koji je u zurbi usao, I gledao

iznenadjeno u Pietrove pantalone. Pietro je platio kapucino I vratio se kuci da promijeni pantalone. Kako je poceo njegov novi zivot, nije lose. Drugi poksaj 9 je I 30 I Pietro je opet u kuci, da se presvuce: obukao je farmerice I bijelu kosulju. Kada je izasao, odlucio je otici u kupovinu, jos jedna stvar koju nije radio cesto. Kada ga je prodavac Nando video da prolazi po drugi put pored trafike upita: -Doktore, sta je? Vec ste zavrsili sa setnjom? -Ne, Nando, imao sam manje nezgodu sa kapucinom, morao sam promijeniti pantalone. -Sta,kao djete ste, uvijek se iflekaju kada jedu? -Razumijem, NANDO, KADA JE U BARU GUZVA I LJUDI SU SMETENI! Molim te, jednu kartu za autobus. -Izvolite, doktore, jedan euro. Dobar dan zelim, nadamo se da nece biti drugih nezgoda! Nadjmo se, Nando, vidimo se! Pietro je zelio ici autobusom, iako je to jedna stvar koju vise ne radi, uvijek ide kolima I ne oznaje dobro linije u Rimu.Odlucio je pitati neku gospodju koja je cekala autobus na stanici. Izvinite, gospodjo, trebm ici u centar, kojim autobas trebam cekati? Gdje u centru?Najmanje 6 autobusa ide do tamo. U ulicu Kondoti. Onda trebate ici 23ojkom. Ali moze I 56. Ako zelite malo prosetati, mozete uzetii 76, izadjete na trgu Venecija I nastavite pjesice. Shvatam. Hvala puno, gospodjo. Nista, niste iz Rima? Jesam, ali ne idem autobusom, obicno idem mkolima. To je lose, automobile zagadjuje I tesko se nadje parking. A vi mladi trosite toliko novaca na teretanu ali idete kolima kada idete van kuce! Imate pravo, gospodjo. Bas tako! Gospodja se smjeskala, to je jedna simpaticna starija dama, oko 70 godina. Evo ga 23, imas srece rece gospodja I pokaza na autobus koji je prilazio Hvala jos jednom, gospodjo, praticu Vas savjet rece Pietro dok je ulazio u autobus Autobus je bio pun. Pietro je stajao, ali na svakoj stanici ljudi su izlazili. Izvinite, da li je slobodno? Da, izvolite Hvala U tom momentu a autobus je usla jedna mlada majka sa djevojcicom, djevojcica je jela pastu I imala umrljane ruke secerom I slagom. Gospodjo, zelite li sjesti? Izvolite.. Hvala, ljubazni ste vrlo, Dodji, Giulia rece mlada majka djevojcici. Ali dok se Pietro ustajao da propusti damu, autobus je naglo zakocio I svi su se uhvatili gdje sustigli. ali djevojcica je bila zauzeta jedenjem paste I pala je na Pietra. Izvinite, Giulia, gledaj sta si uradila I pokaza djevojcici na Pietrove pantalone umprljanim kremom od

secera I slaga. Nije nista gospodjo, ne brinite Kako nista? Pantalone su vam potpuno uflekane. Tako mi je zao! A Vi, kako vozite? Pobika gospodja na vozaca Oprostite, gospodjo, ali neko je neocekivano skrenuo. Pietro nije zelio da se vraca kuci I preslvlaci, izasao je na prvoj stanici I potrazio prvu radnju sa garderobom: sada je imao jos jedan razlog da kupi nove pantalone Ali, I ovog puta, nije ocekivao da nece naci samo pantalone u prodavnici./ Prodavacica u butiku 10 je sati, ljudi se krecu ulicama prema centru. Pietro gleda prodavacice u radnjama: neke su za pultovima u usluzuju musterije, druge stoje pri ulazu I gledaju ljude koji prolaze. Pietro je na trenutak zaboravio na svoje uflekane pantalone: prodavacice su tako lijepe! I radnje su bile lijepe, ali I jako Pietro je odlucio da uradio nesto jedinstvrno ovog prvog dana svog novog zivota I ne zeli da pazi koliko ce potrositi.Zeli zamisljati svoj novi zivot na poseban nacini. Dok je setao I gledao izloge radnji Pietro nije mogao da odluci u koju da udje, svi su jako lijepi I svuda je odjeca slicna. Zatim muje nesto privuklo paznju: Iz jednog butika cula se zivahna muzika, jedna ojesma, ne tako nova, Pietro ju je cesto kada je bio mladji. Priblizio se radnji I video prodavacicu kako sjedi za pultom I cita novna: bila je to lijepa djevojka, oko 30 godina, crne duge kose. Imala je zelenu kosulju jako elegantnu I suknji bijelu I laganu. Pietru su se uvijek dopadale crnke, jedan razlog vis da udje. Dobri jutro, gospodine, sta zelite? pitala je djevojka Zelim pantalone, kao sto vidite, imao sam manju nezgodu sa kremom od paste Da, vidim, vidim smjeskala se djevojka Mora da uzivate u jelu. Oboje su se smijali. Zelio bih takodje pogledati I kosulje. Odlicno, Da pocnemo od pantalona? Slazem se. Koji broj niste? 48, zar ne? Da. Koju boju volite? Zelio bih plavu ili crnu, ali I siva moze proci. Pamucne ili lanene? Nisam odavno imao lanene pantalone mislio je Pietro. Jos jedan razlog da ih bas danas kupi./ Lanene rece sigurnim glasom djevojka se osmjehnu I rece Jedan tenutak samo, - I ode da donese pantalone koje je Pietro trazi. Evo, ove su jako lijepe I savrsene za ljeto. Pietro pogleda pantalone I dodirnu tkaninu: zaista su mekane. Da, jako su lijepe Ali, izvinite, ali zar za ljeto nije bolje nositi svjetlije boje? Pietro nije znao sta da kaze, nije bio nviknut na shoping NE ZNAM, KOJE MI BOJE SAVJETUJETE?

Vidite, doniejcu jos neke, bez su, boja koje je u modi ljeti. Da, u pravu ste. Lijepa je boja. Ako zelite, mozete probati u kabini tu, desno. Hvala, prvo bih ipak video I kosulju, pa oh probao zajedno. Kako zelite. Da li zelite I kosulju od lana? Da Po mom misljenju, treba vam malo duza Da, tako je. Pogledajte, po mom misljenju, ovakosulja se odlicno slae sa tim pantalonama, zar ne mislite? Slazem se. Idem ih probati u kabini Molim, kroz ona vrata, desno. Pietro je usao u kabinu I skinuto svoje farmerke umrljane kremom I obukao lanene pantalone: kakva razlika! Kako su mekane I elegantne! Kada je obukao I laneneu kosulju I pogledao se u ogledalo nije se prepoznao: istina je da dobra odjeca moze izmjeniti izgled neke osobe! Kada je Pietro izasao iz kabine, djevojka je shvatila jda je jako zadovoljan. Viim da ste zadovoljni Vise nego zadovoljan rece Pietro Ovako obucensam druga osoba Zelit mozd I jaknu? Samo da vidite kako stoji? Naravno, jakna iste boje kao pantalone. Naravno, pogledajte ovdje djevojka poaza na jakko lijepe jakne Mogu probati ovu? Dala je Pietru jednu jaknu, jako laganu, Pietro je isprobbao gledajuci se u ogledalu. Savrsena je! Ovako izgledam zaista kao nova osoba! Zelite biti nova osoba? upita djevojka Od danas odlucio sam promijeniti zivot, pa ovako pocinjem nvi zivot na potpuno drugaciji nacin. Eto zato sam ovdje. Djevojka se nasmijala: Srecni ste, Onaj, koji moze tako da se promijeni u danu! Pa, cestitam, sada, obuceni tako, poceli ste zaista dobro! Vjerujem da jesam. Slusajte, gdje mogu kupiti dobar par cipela? Tu, blizu,na oko 150m, je odlicna prodavnica, Imoze se reci da bi prijatelj Cinzie sigurno mogao imati popust. Vi ste Cinzia? Da, Drago mi je, Pietro. Dakle, Pietro, danas ste odlucili da posvetite jutro sopingu bez zene? Upravo tako, ali zenu nemam.Ali soping je vec zavrsen, mada cipele jos nisam kupio. Znate nisam navikao da imam cio dan Slobodan. Pa, ako zelite mozete se vratiti ovdje I kupiti jos jednu kosulju,ili kravatu. Imamo divne kravate, znate Cinzia se nasmijesila. Zasto da ne? Pietro je shvatio da je to poziv Onda, idem kupiti cipele I vracam se ovamo, moze? Odlicno, cekam!

Trebam platiti Ne brinite, kada se vratite, zakljucicemo racun! Nova odjeca, nov zivot! U 11 Pietro je izasao iz prodavnice sa cipelama, na nogama je imao divne moksinke, savijeatlo bron, savrsene uz odjecu koju je kupio kod CINZIE. Uprodavnci su bili vrlo ljubazni prema Pietru, poznavali su dobro Cinziu I dali popust njenom prijatelju. Dok se vracao prodavnici u kojoj je bila Cinzia, Pietro je pomislio da je danas neobican dan: mislio je na Cinziu, I na njene vesele oci I zaboravio na posao, svog direktora I svoje nervozne kolege. Kada je usao u njenu prodavnicu, Cinzia je potrcala Pietru I gledala ga od glave do pete Izabrao si prelijepe cipele, sada si savrsen! Takav ces se ozeniti- nasmijese se oboje. Ali, za vjencanje treba mi drugo odijelo, ovo je prilicno svijetlo, zar ne? rece Pietro Onda, sacekaj smijala se Cinzia moras izabrati neku dobru djevojku! Nema ih bas mnogo takvih, ttesko je nastavljajuci u Sali Mozda treba bolje da potrazite, I budete srecni odgovori Cinzia Da li si ti srecan? Obicno, ne, ali danas moj zivot se zasigurno promijenio! Stvarno? A zashto? upita Cinzia, iako je vec znala odgovor Pietra -.Znas, poce Pietro danas sam odlucio da promijenim zivot, I desila se nemoguca stvar, bas danas sam upoznao djevojku koja, kao da je izasla iz mojih snova Ma neka? o.O smijala se Cinzia Bas tako, e serem naastavi Pietro. Problem je sto sam ja smotan sa djevojkama I ne znam kako da pitam da nastavimo da se vidjamo Sada se Cinzia jako nasmijala: Zista jesi smotan! Ako zelis moj savjet, prije svoga je trebas pozvati da popijete nesto vani, ili na veceru u neki restoran. Recimo da na prihvata? Nista ne kosta probati! I onda mozemo provjeriti da li je ona prava. Pa, kada ti tako kazes rece Pietro onda nalazimo se u 8 veceras, kada zavrsis s poslom? Ti stvarno jesi smotan! Zasto me nisi pozvao I na neki aperitiv onda? - upita ona, kakav debilO.O