www.sajt.com.

hr

Jezina karta svijeta Na svijetu se govori oko 6000 jezika ( teko je odrediti to su jezici to dijalekti pojedinih jezika) Najvanija je podjela jezika prema genetskoj srodnosti. Za jezike kaemo da su genetski srodni ako su se razvili iz istog izvora, odnosno iz istog jezika pretka. Indoeuropski jezici se govore u najve!em dijelu "urope, ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Najve!a su jezi#na porodica na svijetu, po $roju stanovnika. %ndoeuropski jezici se mogu podijeliti na sljede!e grane& '. (natolijski jezici (hetitski) ). %ndoiranski jezici (sanskrt) *. +r#ki ,. %talski jezici (anti#ki jezici %talije) -. .eltski jezici (irski, kotski, velki i $retonski) 6. +ermanski jezici (zapadnogermanska skupina& engleski, njema#ki, nizozemski, a/rikaans, jidi i skandinavska skupina& norveki, vedski, /reski, danski i islandski) 0. (rmenski jezici 1. 2lavenski jezici (ruski, ukrajinski, $jeloruski, poljski, #eki, kaupski, slova#ki, lui#ki, slovenski, hrvatski, srpski, $onja#ki, makedonski i $ugarski) 3. 4altijski jezici ( litavski i latvijski) '0. (l$anski jezici ''. 5oharski jezici (govorili se u '. tisu!lje!u po. .r.)

6stale jezi#ne porodice u "uroaziji su& Uralski jezici& '. 7gro/inska grana (ma8arski, /inski, estonski, 9) ). 2amojedska grana Turkijski jezici (turski, kazaki, uz$e#ki, jakutski, kirgijski i ujgurski u .ini) Mongolski jezici (mongolski)

www.sajt.com.hr

Tungusko-mandurski jezici Jezici na Kavkazu Sinotibetski jezici& '.sinitska grana (mandarinski kineski, kantonski) ). ti$etski $urmanska grana (ti$etski, $urmanski tj. mjanmar)

Mijao-jao jezici (:% kina) ajski jezici (tajski i laoski) !ustroazijski jezici& '. Zapadna grana (santali, mundari, sola 2% indija) ). isto#na grana (monsko kmerski jezici vijetnamski i kmerski)

ravidski jezici& (tamilski, telugu, kannada, malajalamski)

7 "uropi jedini izolirani jezik je $askijski, dok je u (ziji najve!i izolirani jezik korejski. Nasuprot velikoj genetskoj raznolikosti jezika u "uroaziji, svi se jezici (/rike mogu svrstati samo u #etiri velike jezi#ne porodice& '. !"roazijska porodica (somlaski jezici, #eadski jezici) ). #igersko-kordo"anska porodica (voltajski i $anutski jezici,9)

*. Milosa$arska porodica (masai, nu$ijski jezik) %& Kojsanska porodica

!ustronezijska porodica je proirena na povrini ;adagaskara, preko %ndonezije i <ilipina do 6ceanije i Novog Zelanda (indonezijski, malajski, javanski, kela$itski, acehski, tagalog, havajski, maorski, 9)

7 (ustraliji ima mnogo jezi#nih porodica. Na Novoj +vineji je do sada otkriveno pedesetak jezi#nih porodica. 2vi su domoroda#ki jezici 5asmanije izumrli i o njihovim genetskim odnosima ne zna se puno.

www.sajt.com.hr

=omoroda#ki jezici 2jeverne (merike uklju#uju porodice poput eskimsko-aleutski$ jezika (inuit koji se govori na +renlandu), na-dene jezika (tlingit koji se govori na (ljsci), kadojski$ jezika (koji su se govorili u dolini ;ississippija'( irokijski$ jezika (#eroki, oneida, seneka)9 Najve!a genetska raznolikost u 2jevernoj (merici nalazi se na zapadnoj o$ali> ondje pronalazimo mnogo malih jezi#nih porodica.

+enetska je klasi/ikacija jezika u :unoj (merici jo uvijek nerijeen pro$lem. +lavne su i op!epriznate jezi#ne porodice toga kontinenta ibanski jezik (?enezuela), paezanski jezik (.olum$ija), jezik )aki (@ile, 4olivija, Aeru) , keuanski jezik kojim su govorile %nke (4olivija, "kvador, Aeru). Najve!i je indijanski jezik u :unoj (merici guarani, koji se svrstava u tupijsku porodicu&

7 nekim dijelovima svijeta ima mnogo jezi#nih porodica, odnosno mnogo razli#itih skupina genetski srodnih jezika, dok u drugim podru#jima imamo tek razmjerno malen $roj porodica. Neke su porodice $ogate velikim $rojem jezika (gotovo tisu!u jezika), dok su druge razmjerno malene (samo , jezika).

Kako se jezici mijenjaju* 2vi se jezici ne prekidno mijenjaju. ;ogu se pojaviti drutveni uvjeti koji usporavaju $rzinu jezi#nih promjena> primjerice, puristi#ke jezi#ne politike koje se provode u nekim dravama. ;e8utim, od 6000 jezika, tek oko dvjestotinjak iza se$e ima dravnu silu koja moe propisivati ljudima kako moraju govoriti, a golema ve!ina jezika uop!e se ne pie. :ezi#ne promjene su nezadrive. 6ne o$uhva!aju sve razine jezi#ne organizacije& /onetski i /onoloku, putem glasovnih promjena, mor/oloku, putem gramatikalizacije, sintakti#ku, putem promjene reda rije#i ili semanti#ku, putem promjene zna#enja. :ezi#ne promjene mogu mati vanjske i unutarnje uzroke, vanjski se uzroci jezi#nih promjena u osnovi svode na utjecaj drugih jezika. +ovornici jednog jezika mogu iz drugog jezika posuditi ne samo rije#i, ve! i glasove i gramati#ka o$iljeja,poput sintakti#kih o$razaca. 7nutarnji uzroci jezi#nih promjena rezultat su tendencija usa8enih u samoj naravi jezi#ne sposo$nosti #ovjeka, u elji za kreativno!u i novitetima. Modeli genetske srodnosti

www.sajt.com.hr

.ada se jezik mijenja, mijenja se na razli#ite na#ine u raznim dijelovima teritorija na kojem se taj jezik govori. Bazlike izme8u dvaju podru#ja gomilat !e se do trenutka dok ljudi iz jednog podru#ja ne!e mo!i komunicirati s ljudima iz drugog podru#ja, na taj na#in nastat !e dva jezika na podru#ju na kojem je postojao jedan jezik, dakle sitne razlike su prerasle u neto novo novi jezik. Novi jezici se opet mogu podijeliti u nove jezike. Arimjerice& zajedni#ki prajezik romanskih jezika $io $i latinski, a u slu#aju slavenskih jezika njihov zajedni#ki prajezik $io $i praslavenski. 2vi jezici za koje se moe dokazati sa imaju zajedni#ki prajezik nazivaju se jezinom porodicom. 7 svakom ljudskom jeziku postoje razlike me8u dijalektima i razlike me8u sociolektima, idiomima razli#itih drutvenih skupina koji se govore na istom teritoriju, pa ih ne $i imalo smisla prikazivati. ?ii i nii sociolekti redovito utje#u jedni na druge, a ti se utjecaji odraavaju i u odnosima me8u jezicima potomcima svakog jezika koji ima sociolekte. 4udu!i da se razli#iti jezici govore na istom podru#ju, razlike me8u njima ne moemo prikazati dvodimenzionalnim prostorno vremenskim modelom> tre$a nam trodimenzionalni model, u kojem $i svaki jezik u svakom vremenskom razdo$lju svojeg postojanja $io prikazan trodimenzionalnim geometrijskim tijelom. No, u praksi se ne koriste, ve! nam slue da putem njih do#aramo kompleksnost jezi#nog razvitka i genetskih odnosa me8u jezicima. +lasovne i mor"olo,ke podudarnosti Cto se ti#e podudarnosti naeg jezika sa drugim slavenskim jezicima jedino prihvatljivo o$janjenje takvih podudarnosti sastoji se u tome da su svi slavenski jezici naslijedili podudarne o$like imenskih padea iz zajedni#kog prajezika, koji nazivamo praslavenskim, i koji metodama pored$enopovijesne lingvistike moemo pri$lino rekonstruirati. 5o zna#i da se praslavenski jezik na razli#ite na#ine mijenjao u podru#jima dananje Drvatske, Busije, Aoljske, te su stoga nastale razlike me8u o$licima ondje gdje je neko! postojalo jedinstvo.

-ingvistika geogra"ija i srodne metode E s nastanakom mladogramati#arske kole '101. javlja se prva sustavna moderna lingvisti#ka teorija, znanstvena, i lingvistika prestaje $iti isklju#ivo njema#ka disciplina $it mladogramati#arske kole& jezik se razvija prema strogim i $eziznimnim /onetskim zakonima, a ono to se u razvoju jezika ne moe o$jasniti njegovim djelovanjem, moe se o$jasniti analogijom (.arl 4rugmann i Dermann 6stho//)

www.sajt.com.hr

me8u zagovornicima mladogramati#arskih na#ela isti#e se njema#ki germanist +eorg Fenker ('1-) G '3''), koji je htio napraviti jezi#ne karte, tj. to#no na karti ome8iti podru#je pojedinog dijalekta> napravio je upitnik koji se sastojao od ,0 kratkih re#enica koje su u#itelji i drugi o$razovani ljudi tre$ali prevesti na lokalni govor> me8utim, karte su mu donijele razo#arenje i pokazale suprotno od onoga to je o#ekivao E nastanak lingvisti#ke geogra/ije vezan je za protivnike mladogramati#arske kole i za sredita izvan Njema#ke> utemeljiteljem se smatra :ules +illieron, /rancuski dijalektolog podrijetlom iz Cvicarske i on je odlu#io napraviti jezi#ne karte, to#nije jezi#ni atlas, ali za galoromansko podru#je i podru#je <rancuske> smatrao je da osim pu#kih rije#i tre$a prou#avati i u#ene rije#i kako $i se utvrdilo odakle su i na koji su se na#in irile> odlu#io je da anketu provede nelingvist, samo jedan #ovjek Histan#ana sluhaI> to je napravio "dmond "dmont ispitanici su morali $iti starosjedioci koji su se malo kretali izvan mjesta pre$ivalita, to manje kolovani, prirodno $istri, koji nemaju govornih mana ili ote!eno zu$alo, itd.> da anketar ne $i $io pod utjecajem susjednih $liskih govora koje je ispitivao prije toga, anketa se o$avljala napreskok u mjestima koja su zemljopisno i jezi#no $ila dovoljno udaljena prikupljanje gra8e po#elo je '130. i trajalo do '30'. godine, a do '3'). je o$javljeno ') svezaka atlasa na kartama se jasno vidjelo da se rije#i, jednako kao i ljudi, sele, da se iz jednoga mjesta ili kraja ire u $lie i daljnje prostore> na svojem putu rije#i se moraju $oriti s $rojnim poteko!ama, ponajprije s drugim rije#ima s kojima dolaze u konkurenciju, a moe se vidjeti i da se rije#i koje dolaze iz Aariza kao prestinog politi#kog i kulturnog sredita ire cijelom zemljom gotovo $ez otpora rije#i koje jednom Hodnesu po$jeduI nisu po$jednici zauvijek, jer u novim, druga#ijimm okolnostima i same mogu $iti istisnute s odre8enog dijela jezi#noga prostora E geogra/ska lingvistika u sredite svojeg zanimanja stavlja rije# zamjenjuju!i pritom mehani#ki proces glasovnoga razvoja puninom ivota rije#i jezi#nim je promjenama uzrok uglavnom elja govornika da se izraavaju jasno, da iz$jegnu nesporazume

www.sajt.com.hr

svaka rije# G smatra +illieron G ima svoju vlastitu povijest, razli#itu od povijesti $ilo koje druge rije#i jezi#ni razvoj se ne moe svesti na djelovanje glasovnih zakona, nego na njegov razvoj utje#u $rojni /izi#ki, psihi#ki, $ioloki, drutveni, politi#ki, administrativni, gospodarski, zemljopisni i drugi #initelji E unato# mnogim prigovorima koji su upu!eni lingvisti#koj geogra/iji, ipak se potvrdilo da je ona omogu!ila mnotvo novih spoznaja o jeziku, pa su se u$rzo na raznim stranama po#eli pripremati i atlasi za druge jezike& .arl :a$erg i :ako$ :ud G Jezini i stvarni atlas Italije i june vicarske, ;.+. 4artoli G Talijanski jezini atlas, 2eJtil Auscariu G Rumunjski jezini atlas, (ntoni +riera Katalonski jezini atlas, ;irko =eanovi! G Mediteranski jezini atlas, O !eslavenski lin"vistiki atlas, #in"vistiki atlas $uro e, ?ojmir ?inja G Jadranska %auna osim toga, lingvisti#ka geogra/ija potaknula je i razvoj nekih novih metoda i kola& metoda rijei i stvari u Njema#koj, panjolska lingvisti#a kola, metoda arealna lin"vistika E utemeljitelj i glavni predstavnik arealne lin"vistike je talijanski lingvist rodom iz Ka$ina, ;atteo +iulio 4artoli> poznat je i po tome to je od za$orava spasio autohtoni romanski jezik grada .rka zapisavi podatke od posljednjih govornika> njegova se metoda #esto o$ra8uje pod ru$rikom neolin"vistika 4artoli je /ormulirao - osnovnih arealnih normi& '. norma izolirane aree, ). norma lateralnih area, *. norma ve!e ili prostranije aree, ,. norma kasnije ili mla8e aree, -. norma nestale aree me8u lingvistima je mnogo onih koji su na#ela arealne lin"vistike osporavali, ali su ih neki prihvatili i primijenili na novim podru#jima, npr. (. ;eillet koji je taj pristup sustavno primijenio na tuma#enje odnosa me8u pojedinim skupinama indoeuropskih jezika 4artoli je jasno pokazao kako se jezik neprestano, na svim razvojnim /azama, o$navlja, pa je tako pokazao kako se ni vulgarni latinski ne smije shva!ati kao stati#ki jezik, nego kao jezik u kojem inovacije stalno nastaju, gdje se novi o$lici stalno ire i potiskuju starije

www.sajt.com.hr

E ako je u odnosu prema mladogramati#arskoj koli lingvisti#ka geogra/ija ozna#ila prijelaz od povijesti glasova prema povijesti rije#i, arealna je lin"vistika ozna#ila prijelaz od povijesti rije#i prema povijesti jezika

-ingvistika povijest svijeta '. :"Z%.62K6?K:" K%N+?%25%.(& :ezikoslovlje je znanost o jeziku. =rugi naziv za tu znanstvenu disciplinu je lingvistika. Naziv lingvistika potje#e od latinske rije#i lingua G ae, /., to zna#i jezik kao sredstvo sporazumijevanja i kao tjelesni organ. 4avljenje pro$lemima jezika ima tradiciju dugu vie od dva i pol tisu!lje!a, dok jezikoslovlje, odnosno lingvistika kao samostalna znanstvena disciplina ima povijest od otprilike dva stolje!a. =anas lingvistika istrauje jezik s razli#itih polazita uzimaju!i u o$zir njegovu sloenost. %strauju se o$iljeja samog jezika struktura, sustav, me8uodnosi jezi#nih elemenata, razvoj jezi#nih o$lika, sli#nosti i razlike u jezi#nim sustavima. :ednako je vaan predmet istraivanja i uloga jezika u /unkcioniranju ljudske zajednice, pa se suvremena lingvistika $avi i pitanjima komunikacije, socijalnom uvjetovano!u jezi#nih i govornih struktura, tekstnim vrstama. ). A6@"L% :"Z%.62K6?K:(& Ao#etke razmiljanja o jeziku nemogu!e je odrediti. ?rlo je teko odrediti starost jezika jedan od mogu!ih pokazatelja jest podatak da se prema anatomskim pojedinostima moe zaklju#iti kako se Aithecanthropus pekinensis prije otprilike -00 000 godina mogao artikulirano. Aokuaje pronalaenja odgovora na pitanje nastanka jezika nalazimo u tekstu kojim je velikim dijelom uvjetovan razvoj europske kulture, u 2tarom zavjetu. Aotvrde o $oanskoj naravi jezika nalazimo i u najstarijim indijskim tekstovima, primjerice u Bg ?edi. Aro$lem nastanka jezika tako8er je sadraj mnogih mitova u razli#itim dijelovima svijeta. 4avljenje jezikom odnosno pro$lemima jezika $ilo je dvostruko uvjetovano G s jedne strane sasvim prakti#nim razlozima G potre$om za razumijevanjem nekog jezika, kao i eljom za komuniciranjem s govornicima stranog jezika G a s druge strane /ilozo/skim razmatranjima o naravi jezika. Bezultat prakti#ne uvjetovanosti $ili su priru#nici& rje#nici i gramatike. Najstariji

www.sajt.com.hr

su primjer sumersko akadski sila$ari i popisi rije#i, nastali po#etkom drugog tisu!lje!a prije .rista. *. +B@.( % B%;& ;itovi pripovijedaju o nastanku jezika, dok /ilozo/i jezik pokuavaju o$jasniti. Za gr#ke je /ilozo/e u -. stolje!u prije .rista vrlo vano pitanje vezano za jezik $ilo kako stvari do$ivaju imena, odnosno u kojem su me8uso$nom odnosu stvar i pripadaju!a rije#. Baspravljalo se o tome je li odnos stvari, odnosno $i!a i pripadaju!e rije#i uvjetovan prirodno ili sporazumom. 5im je pro$lemima posve!en Alatonov dijalog Kratil u kojemu se raspravlja o o$je teze. Arva teza glasi G imena imaju svoju prirodnu i iskonsku ispravnost Htko razumije rije#, razumije i stvariI. 5u tezu zastupa .ratil. =ruga teza glasi G sva imena nastaju nagod$om, dogovorom me8u ljudima, neka su vrsta slo$odno $iranog oru8a za sporazumijevanje i djelovanje. 5u tezu zastupa Dermogen. (ristotel, Alatonov u#enik, jezikom se $avio razumijevaju!i ga kao izraz misli i temelj pjesnitva. 7 skladu s /ormalizmom svoje /ilozo/ije, (ristotel jezi#ni izraz shva!a kao znak za duevni sadraj. (ristotel je utemeljitelj logike G otuda i njegovo shva!anje rije#i kao to#no odre8enih jedinica s pomo!u kojih #ovjek intelektualno djeluje> rije#i nam omogu!uju uo$li#avanje sloenoga mislenog dijela. 2toici, pripadnici /ilozo/ske kole koju je oko *01.prije .rista osnovao Zenon iz .itija, pridonijeli su novim spoznajama o jeziku $ave!i se prije svega logikom, koju dijele na gramatiku, retoriku i dijalektiku. 6dnos stvari, $i!a i rije#i stoici smatraju prirodnim, jer rije#i proizlaze iz op!ih predod$i. 2toici su aristotelov pojam /leksije ograni#ili na pet padea imenice& temeljito su istraivali glagol i njegove $rojne o$like razlikuju!i aktiv i pasiv te prelazne i neprelazne glagole> odredili su vanost me8uso$ne uvjetovanosti su$jekta i predikata. +rci se pro$lemima jezika $ave i u okviru retorike, govorni#ke vjetine. Betorika se kao disciplina po#ela razvijati u -.stolje!u prije .rista iz prakti#nih razloga. 7 -. stolje!u prije .rista nastao je i prvi ud$enik retorike, koji neki izvori pripisuju .oraksu iz 2irakuze, a neki pak njegovu u#itelju 5isiji. Dermagora iz 5emna sastavio je u ).stolje!u prije .rista ud$enik retorike koji se z$og

sistemati#nosti upotre$ljavao i u rimskim kolama. 6d pose$ne je vanosti jezi#na pro$lematika

www.sajt.com.hr

vezana za istraivanja rukopisa homerskih epova. :edan od prvih sastavlja#a spisa o Domeru $io je (ntidor u -.stolje!u prije .rista, koji je vjerojatno prvi upotrije$io naziv gramati#ar. (polodor iz (tene u ). stolje!u prije .rista $avi se etimolokim studijama> u ). i '. stolje!u prije .rista nastaju i opseni leksikogra/ski radovi& =emetrije iz ;agnezije sastavlja leksikogra/ske popise homonima imena ljudi i gradova, <ilemon iz "ksona ati#ki rje#nik. %z ). stolje!a prije .rista datira i =rakontov pravopis. +r#ka gramatika =ionizija 5ra#anina iz ) '.stolje!a prije .rista o$uhvatila je znanja o jeziku nastala u prethodna #etiri stolje!a. 5a se gramatika sastoji od )paragra/a i potkraj antike $ila je prevedena na armenski i prera8ena za sirijski. 4ila je kolski ud$enik od velikog utjecaja #ak do '1. stolje!a. 7 aleksandriji djeluje i gramati#ar (polonije =iskol. 6pus mu je golem, a od manjih djela sa#uvane su rasprave o zamjenicama, prilozima i veznicima. Najpoznatije je djelomice sa#uvano djelo o sintaksi, prvo te vrste u nama poznatoj anti#koj tradiciji. .od Bimljana je gr#ki jezik $io dijelom izo$raz$e aristokratske djece, a kolovanje se ve!inom dopunjavalo $oravcima u nekomu od velikih helenisti#kih /ilozo/skih odnosno retori#kih sredita. Aose$no su znamenite $ile gramati#arske kole u (teni, (leksandriji i Aergamonu. Arvi vaniji rimski gramati#ar $io je ;arko 5erencije ?aron, suvremenik =ionizija 5ra#anina. 6d njegovog djela &e lin"ua latina sa#uvano je - od ukupno )- knjiga. 2a#uvani je dio uglavnom posve!en etimologiji. Za povijest $avljenja jezikom ?aron je je vaan ponajprije kao kriti#ar jezika odnosno kao cenzor ispravne upora$e jezika i zagovornik jezi#ne kulture. ;arko 5ulije 5iron je u '. stolje!u prije .rista razradio pose$an stenogra/ski sustav. Liceron je pak pose$nu pozornost pridao teoriji govornitva, prije svega analizi govorni#ke vjetine. .vint Bemije Aalemon je u '. stolje!u preradio gramatiku =ionizija 5ra#anina i u mnogim dijelovima postavio temelje rimske gramati#ke tradicije. ;ost izme8u antike i srednjeg vijeka predstavlja Ariscijanovo djelo Institutiones "rammaticae , nastalo u -. stolje!u nadovezuju!i se na tradiciju (polona =iskola i =ionizija 5ra#anina. 6d '1 knjiga prvih '6 je posve!eno glasovima i o$licima, a zadnje se dvije $ave pro$lemima sintakse odnosno konstrukcije. ,. %N=%:(

www.sajt.com.hr

7 vedskim se kolama predavala /onetika, gramatika, metrika i etimologija. Naj$olje je sa#uvana /onetika, jer se pravilnom izgovoru glasova i rije#i vedskih mantri pridavala pose$na pozornost. 2taroindijski gramati#ar Aanini u svom je djelu (tadhMaMi skupio oko ,000 pravila a/orizama i lista osnovnih o$lika na koje se pravila odnose. Aravila su poredana tako da se /unkcija odre8enog pravila odre8uje prethodnim pravilom. <ilozo/ i gramati#ar 4hartrhari u 0. stolje!u svojim komentarom uz Aatnjalijevu ;aha G$hasMu i samostalnim djelo ?akMa padiMa nastavlja apsolutisti#ku /ilozo/iju jezika zapo#etu u 7paniadama. 6n smatra da su rije#i koje mi izgovaramo samo mani/estacije jednoga z$iljskog jezika koji je nosilac zna#enja. -. 2B"=N:% ?%:". 7 srednjem vijeku Ariscijanova i =onatova gramatika i dalje uivaju veliki ugled> kako se u ranomu srednjem vijeku o gr#komu nije znalo gotovo nita, te su dvije gramatike nezao$ilazni priru#nici za razumijevanje latinske 4i$lije. Aojmovi jezik i gramatika u to se do$a #esto zamjenjuju jer se jezikom smatra ono to je shematizirano gramatikom. 2kolasti#kim se razdo$ljem odre8uje razdo$lje europske teologijske i /ilozo/ijske misli od 3. do '-. stolje!a. 2kolastici su prou#avali jezik ponajprije kao oru8e za ra#lam$u strukture stvarnosti. 2kolasti#ka promiljanja jezika nadovezuju se na (ristotela, a osnovna im je nakana njegovu logiku primijeniti na gramatiku. 2matra se da logika i gramatika dodue imaju predmet smislenu re#enicu, s tom razlikom to je gramati#ar usmjeren na ispravno gra8enu re#enicu, dok je logi#ar usmjeren na istinitu re#enicu. 2rednjovjekovna etimologija o$janjava rije# pomo!u druge rije#i ili vie njih koje su $olje poznate, a prema o$iljejima stvari i sli#nosti slova. 5ako se, recimo, latinska rije# %enestra (prozor) tuma#i kao %erens nos e'tra (to nas nosi van) 6. D7;(N%Z(; % B"N"2(N2( Ao#etkom ',. stolje!a nastaje prvo djelo posve!eno narodnom jeziku, spis (auk o ukom jeziku =antea (lighierija. =ante dokazuje vrijednost narodnog jezika, dakle talijanskoga i smatra ga plemenitijim od i vrednijim od latinskog. :edna od zna#ajki srednjovjekovnog $avljenja jezikom jest usmjerenost na latinski jezik i 4i$liju te tekstove crkvenih otaca i

www.sajt.com.hr

=onatovu i Ariscijanovu gramatiku. 7 razdo$lju humanizma raste zanimanje za gr#ki. 6snovni pro$lem humanisti#kog promiljanja jezika jest kako relativnost individualne upotre$e jezika povezati s op!om o$vezatno!u jezika. Drvatski /ilozo/ <rane Aetri! u#io je gr#ki u %ngolstadtu, a od '-,0. godine studira /ilozo/iju i matematiku u Aadovi. Aetri! u &ijalozima o ovijesti razgrani#uje ars oratoria, retori#ko umije!e, ars poetica, pjesni#ko umije!e, te ars historica, historiogra/sko umije!e. Aetri!evi su dijalozi o retorici, osim povijesnog pregleda, i slika njegovih shva!anja o zna#enje jezika i govora za spoznaju, kao i disciplina koje se $ave odnosom me8u rije#ima, ispravno!u naih sudova, odnosom rije#i i stvari te zna#enjem. Najstariji zasad poznati dvojezi#ni rje#nik u kojem se kao jedan jezik javlja hrvatski o$javljen je '-)0. godine pod naslovom O era nuova che inse"na a arlare la lin"ua schiavonesca) a autor je vjerojatno Aetar Kupis ?alentian. (utor prvog hrvatskog samostalno tiskanog rje#nika je <aust ?ran#i!. Arva hrvatska tiskana gramatika nosi naslov Institutionum lin"uae ill*ricae li+ri duo) a o$javljena je u Bimu '60,. godine, autor je isusovac 4artol .ai!. Na temelju ?ran#i!eva rje#nika .ai! je izradio hrvatsko talijanski rje#nik tako da je HdalmatinskiI stupac sustavno poredao po a$ecedi i zatim pridodao zna#enja iz stupca HtalijanskiI. 7 drugoj polovici '0.stolje!a o$javljen je kajkavski rje#nik &ictionar ili rei slovenske z vek,e"a vku ze+rane autora :urja Da$deli!a koji smatra da je naj$olje kada se za osnovicu knjievnog jezika uzme jedno narje#je. 6n se odlu#uje za kajkavsko narje#je , ele!i da ono preuzme /unkciju knjievnog jezika u cijelom sjevernom dijelu Drvatske. '. ?(N %Z (<B%." ako je ljudski jezik evoluirao s ljudskom vrstom N nastao je u !"rici pretpostavka& svi ljudski jezici potekli iz ' zajedni#kog prajezika (o. '00.000.g.pr.) do '.seo$e ljudi moralo je postojati mnotvo jezika, $arem u smislu dijalekatskog kontinuuma na #ijim ru$ovima nije $ilo me8uso$ne razumljivosti o tome da je jezi#na karta (/rike u genetskolingvisti#kom smislu neko! morala izgledati znatno raznolikije svjedo#i populacijska genetika - genetske razlike me8u razli#itim populacijama u (/rici ve!e nego na $ilo kojem drugom kontinentu op!enito& jezici tradicionalno sto#arskih naroda znatno su rasprostranjeniji od onih poljoprivrednih naroda

www.sajt.com.hr

genetika i arheologija& iz (/rikeO 4liski istok i prio$alna podru#ja :% i : (zijeO (ustralija trag o smjeru kretanja ljudi od kontinenta do kontinenta se o#ituje u stupnju geneti#ke udaljenosti me8u stanovnitvima kontinenata G pretpostavka& stanovnitvo !e u susjednim krajevima imati mali $roj razli#itih gena, a $roj !e se pove!avati s udaljenosti izme8u populacija. Najmanja udaljenost je izme8u "urope i (/rike N ) zaklju#ka&'. "uropa je naseljena neposredno iz (/rike prije ostalih kontinenata i ). da je tijekom prapovijesti i povijesti dolazilo do #e!ih mijeanja gena s a/ri#kih populacija spram drugih. ). :7PN( (Z%:( analiza mt=N. populacija u %ndiji je pokazala najve!e sli#nosti s % a/ri#kim populacijama (mundski jezici). ).val N govornici dravidski$ jezika. *.val N indoiranski govornici (%") *.(725B(K%:( % N6?( +?%N":( iz :% (zijeON. +vinejaO(ustralija (zato postoji sli#nost izme8u papuanskog stanovnitva N.+vineje i austroazijskog u %ndokini i % %ndiji) ./0 jezika&genetska raznolikost odraava veliku starost populacija i oso$ite ekoloke uvjete koji su pogodovali ekolokoj rascijepljenosti> kontakti me8u plemenima su minimalni>razvitak poljoprivrede doveo do toga da se ondje jezici govore sa ve!im $rojem govornika nego u prio$alju tasmanijski jezici izumrli krajem '3.st. najve!i $roj jezika koji moda nisu genetski srodni se govori gdje su ekoloki rizici najmanji, to potencira samodostatnost malih etni#kih i jezi#nih zajednica ,.%256@N( (Z%:( dominiraju jezici sinotibetske porodice G irili se sa irenjem poljoprivrede arheologija, genetika, lingvistika& sinitski jezici se proirili sa 2 .ine razli#itost genoma 2 i : .ine ukazuje na dugotrajnu odvojenost razvitka tih dijelova u :% (ziji ve!ina jezika dijeli neka tipoloka o$iljeja, z$og #ega se o tom podru#ju moe govoriti kao o jezi#nom savezu -.(;"B%.( 2(=& kultura 1lovis G ''.)00.g.pr..r. najstarija sigurno datirana ljudi stigli u nju prije ',.Q').tis.g. preko 4eringovog prolaza iz (zije

www.sajt.com.hr

po $roju jezi#nih porodica (merika je najraznolikiji kontinent na svijetu ) zaklju#ka& '.genetska i jezi#na razlika me8u amerindijskim narodima postojala je i prije seo$a i ). oni su $ili podijeljeni u nekoliko valova G razmak mogao $iti i nekoliko '000 g. $rzo se irili sa 2 na : jer nije $ila naseljena, jezi#na raznolikost se mogla $rzo pove!ati, kao i cijepanje jezika po#etnih doseljenika na nove jezike razmjerno su malo$rojne velike jezi#ne porodice imamo iskrivljenu sliku zbog genocida i epidemije N umrlo 3-R stanovnitva 6.6L"(N%:( naseljena populacijom koja je govorila jezicima ' jezi#ne porodice&austronezijska irenje s 5ajvana je omogu!ilo ovladavanje tehnologijom izrade plovila za plovid$u na velike udaljenosti razlog seo$e vjerojatno je prenapu#enost lapitska keramika se povezuje s dolaskom tog stanovnitva *-00.Q*)00.g.pr. 0."7B6A( h.sapiens sapiens& u "uropu stigli s )liskog istoka preko 5urske i 4alkana nakon ledenog do$a povla#enje u enklave na : kontinenta je pogodovalo jezi#noj /ragmentaciji a to je $ilo dovoljno da se potre svako svjedo#anstvo o eventualnim genetskim srodnostima jezika u predglacijalnom do$u& kada je ponovno naseljena, najvjerojatnije su se proirili jezici lovaca sakuplja#a 2Mkes . 2vini$ k3eri& 3-R stanovnitva potje#e od 0 ena> njih 6 je ivjelo u "uropi. '.ena (7rsula) prije ,-.000 g., njenu mt=N. naslijedilo je ')R "uropljana, 0. ena (:asmin) najve!a $liskost s mt=N. je 4liski istok to upu!uje na zaklju#ak da je iz tog podru#ja potekao dio stanovnitva koji danas naseljava "uropu neolitski poljoprivrednici iz ;ale (zije, stopili se sa stanovnitvom "urope. 7 nekim slu#ajevima su preuzeli jezik, a u nekim ne ne-I2 jezici& i$erski, akvitanski, tarteki, piktski, etru#anski, elimijski i sjevernopicenski doseljenje %" je vidljivo analizom koja se naziva metoda primarni$ komponenti& uspored$a #esto!e pojedinih gena u razli#itim i zemljopisno odvojenim populacijama (statisti#ke analize)> utvr8uju se primarne komponente, skupine gena koje govore o zajedni#kom porijeklu pojedinih populacija, ali ne upu!uje na starost migracija

www.sajt.com.hr

I2& rije#i za kovinu, ito, ralo, kota#, osovina, voziti, konj (velika uloga u rtvi i kultu), termini za naj$lie krvne srodnike muki ro8aci imaju ve!u ulogu, i imena $oanstava (Sotac ne$oS), te Sslava muevaS i Sslava junakaS upu!uju na patrijarhalnu i patrilokalnu o$itelj ;.+im$utas& 4Kultura stare 2urope4 zajedni#ka je neolitskim zajednicama :% "urope prije %", tovanje enskih $oanstava (Smajka zemljaS). (ristokracija stepskih osvaja#a se nametnula starosjediocima. =odiri izme8u doljaka i starosjedioca su $ili mirolju$ivi, a neki od procesa erozije pred %" kultura 4alkana vjerojatno se mogu pripisati i op!enitom pogoranju klime 4bratstva4 udruge mladih i u pravilu neoenjenih ratnika, koji ive na ru$u naseljenog drutva, #ijim zakonima nisu sputani> oni o$i#no dijele zajedni#ki jezik, o$rede i kult ratni#ke #asti te koriste svaku priliku za nasilnim ovladavanjem susjednim zajednicama za irenje %" jezika $ilo je dovoljno da razmjerno male skupine polunomadskih ratnika privuku dijelove stanovnitva susjednih sjedila#kih podru#ja, da im se pridrue radi pjea#kih pohoda '.dokazi prisutnosti %" u "uropi& -inear ) (;ikena) glavno o$iljeje grkog do ,.st.pr. je dijalekatska ra,lanjenost knjievna narje#ja& jonsko (epika), dorsko (korske pjesme), eolsko (lirika), ati#ko (dramati#ari, /ilozo/i, povjesni#ari). (ti#ko je posluilo kao osnova za izgradnju op!egr#kog standardnog jezika zvanog koine. za vrijeme $ron#anog do$a&pristizanje stanovnitva koje je donijelo italske jezike u %taliju latinska knjievnost& ve!a dijela tek krajem *. i po#etkom ).st.pr. prodirala je helenisti#ka kultura, koja je proimala sve slojeve drutva iako namijenjene o$i#nom puku, Alatonove komedije su prepune gr#kih izraza i aluzija na pojave preuzete iz gr#ke kulture, to je zna#ajno jer pokazuje da su i nii slojevi rimskog pu#anstva u *.st.pr. $ili proeti gr#kim utjecajem o$razovni slojevi Bimljana su tijekom ve!eg dijela postojanja carstva $ili dvojezi#ni i dugo su zadrali o$i#aj da svoje sinove alju na o$razovanje u (tenu i na Bod. najvie su doprinijeli ,irenju latinskog& rimske ceste i rimske legije, a posredno su njima proirene i rimske kulturne i pravne tekovine. Bimsko gra8ansko pravo se irilo gdje su nastajali rimski gradovi, a pravne institucije povezane sa statusom rimskog gra8anina su $ile prenoene latinskim jezikom. Aridruivanje nekoj drutvenoj skupini dovodi do pove!anja drutvenog prestia> istovremeno, nema drutvenih prepreka pridruivanju toj drutvenoj skupini, nitko z$og rase ili jezika nije unaprijed isklju#en. 7 nekim se slu#ajevima podjela zemlje veteranima svodila na pravo etni#ko #i!enje. 7 *.st.n.e. latinski je istisnuo ve!inu predrimskih jezika u ZBL> u lingvisti#kom smislu Z dio BL je odre8en tzv. 4jirekovom linijom4 zamiljenom crtom koja prolazi (l$anijom i ;akedonijom i odvaja latinsko od gr#kojezi#nog dijela rimske drave rumunjski se razvio iz latinskog, no postoje rije#i koje dijeli s al$anskim

www.sajt.com.hr

5unis, 0.Q1.st.n.e& arapski je sa irenjem islama zamijenio latinski Njema#ka, 4elgija i Nizozemska, ,.st.n.e& germanski jezici potisnuli latinski Slaveni u 0.st.n.e. preplavili podru#je : od =unava moda se iz tzv. ilirskog razvio al$anski u srednjem vijeku dalmatski je romanitet koji se razvio iz latinskog, o#uvao se do visokog srednjeg vijeka, a najdulje je opstao na .rku, gdje se nazivao veljotskim korijene +ermana tre$a traiti u :astor/skoj kulturi (o. -00.g.pr., =anska, : Cvedska i 2 Njema#ka) nema sigurnih tragova za doseljenje %" na podru#je pragermanskoga, a postoje i lingvisti#ki argumenti koji pokazuju da u germanskome tre$a ra#unati s vrlo jakim utjecajem pred %" supstrata utjecaji .elta na +ermane u s/erama duhovne i materijalne kulture, jer su .elti posredovali trgova#kim i kulturnim dodirima germanskog sjevera i kulturno razvijenih podru#ja 2redozemlja. ).st.n.e.& '.germanski natpisi su pisani runskim pismom> '. dulji tekst na nekom germanskom jeziku pisan je pose$nim al/a$etom na temelju gr#kog (,.st.n.e.) je Novi zavjet koji je preveden na gotski pranordijski su proirili ?ikinzi pomorski nomadi koji su trguju!i i plja#kaju!i o$ilazili (tlantik, 2redozemlje i rijeke kontinentalne Busije od po#etka 3. do kraja ''.st.n.e. 7 drugim podru#jima nisu ostavili jezi#nih tragova vjerojatno zato to u plja#kake pohode nisu vodili ene, nego su uzimali lokalne, a vjerojatno su u ). generaciji preuzeli jezik doma!eg stanovnitva -)0 000 /rana#kih posu8enica bilingvizam u ranom srednjem vijeku u /rancuskomeNdugotrajan "ranako-galoromanski

engleski& '0.st. 2 (merika, '3.st. : (/rika, (ustralija i N. Zeland, a sredinom )0.st. je postao jedinim glo$alnim jezikom, oso$ito u s/erama znanosti i ekonomije. Nizozemski i njema#ki se nisu tako proirili z$og sla$ije uspjenosti njihovih kolonijalnih pothvata. Slaveni su narod, odnosno etni#ka zajednica, od najranijeg do$a podijeljena na velik $roj plemena, koji se u povijesti '. put pojavljuje u 5&st&n&e, za vrijeme seo$e naroda& govorili su jedinstvenim jezikom gotovo $ez dijalekata. Bazlike koje odvajaju te skupine nastale su tek nakon dramati#nog irenja praslavenskog u 6. i 0.st.n.e. Arije toga, praslavenski je morao $iti jedan od niza i#ezlih idioma, vrlo $liskih $altijskim jezicima nomadsko sto#arski (vari su se nametnuli 2lavenima kao neka vrsta vojne aristokracije koja je organizirala i usmjeravala njihovu teritorijalnu i etni#ku ekspanziju

www.sajt.com.hr

slavensko se zajednitvo o$likovalo na dunavskom limesu 4izanta, gdje se u svrhu lake komunikacije me8u govornicima razli#itih, ali $liskih dijalekata i usko srodnih jezika proirila neka vrst koine, zajedni#kog naddijalektalnog idioma koji nazivamo praslavenskim razlog uspjeha praslavenskog& sociolingvisti#ki o$razac> klan pokretljivih stepskih ratnika razmjerno $i $rzo ovladao golemim prostorima na ru$u naseljenih organiziranih sjedila#kih drutava. 7spjeh tog klana je privla#io goleme $rojeve ratnika koji su eljeli sudjelovati u plja#ki i osvajanjima, a ti su ratnici pripadali razli#itim lokalnim populacijama "urope i sredinje (zije. 7 roku od nekoliko generacija $i& ili pripadnici po$jedni#kog klana prihvatili jedan od jezika pod#injenih> ili $i nametnuli svoj izvorni jezik kao prestini idiom oko prijelaza s '. na ). tisu!lje!e uspostavljena je jezi#na karta "urope koja je, s manjim izmjenama, opstala do danas. 6panjolska G SrekonkvistaS je dovrena u '-.st.n.e> arapski i se/ardski su etni#kim #i!enjem istjerani s poluotoka 41rna smrt4 kuga> sredina ',.st.n.e.> 'Q* stanovnitva je po$ijena O uzrokovalo je pomicanje etni#kih i jezi#nih granica Tridesetogodi,nji rat izumiranje nekih jezika '0.st.n.e> opustoio je srednju "uropu, to je moglo pospjeiti

7&svjetski rat u holokaustu su prakti#ki uniteni govornici jidia (germanski jezik koji su govorili isto#noeuropski Pidovi) danas jezi#nu kartu "urope kompliciraju jezici novijih useljenika, koji su uglavnom ograni#eni na gradove te se njihova prisutnost ne vidi na jezi#nim kartama svi ti procesi utje#u na drutveno raslojavanje jezika, a ne na dijalektalno raslojavanje, ili na promjene jezi#nih granica u Z "uropi danas izumiru lokalni dijalekti, pa granice me8u jezicima sve vie postaju granicama izme8u nacionalnih, standardnih jezika irenje o$razovanja i pokretljivost stanovnitva u suvremenim dravama dovele su do toga da se danas posvuda govore standardni i supstandardni o$lici nacionalnih jezika u dananjem svijetu ne izumiru samo jezici nego i dijalekti, koji s kulturne i lingvisti#ke to#ke gledita nisu nita manje vani i zanimljivi

8rosvjetiteljski pristup

www.sajt.com.hr

u '0. stolje!u $avljenje jezi#nom pro$lematikom pod utjecajem je novih /ilozo/skih razmatranja 9rancis )acon razlikuje dvije vrste gramatike& literarna grana deskriptivna je i $avi se rije#ima /ilozo/ska grana je spekulativna pokuao je konstruirati savreni jezik Jo$n -ocke H4og je #ovjeku podario sposo$nost govora jer ga je odredio drutvenim $i!emI jezik je oru8e razuma :ene escartes ; raspravlja o mogu!nosti strogo logi#ki strukturiranog univerzalnog jezika jezik se mora temeljiti na uspostavljanju matemati#ki preciznog redosljeda prva op!a teorijsko kriti#ka gramatika poznata kao gramatika iz Aort BoMala ('660) gramatika Hsvih jezikaI (gr#kog, latinskog i /rancuskog) +ot"ried <il$elm -eibniz G $avio se pro$lemima jezika kao i pro$lemima odnosa jezika i miljenja, preko naravi i /unkcije rije#i od pored$enog jezi#nog opisa od$ija =escarteov matemati#ki racionalizam kao i skolasti#ki realizam rije#i ozna#avaju misli i stvari i $ez njih ne $ismo mogli jasno razmiljati ni zaklju#ivati osnovna /unkcija rije#i je da predstavlja ideje razlikuje dvostruku upora$u rije#i& one pomau naem pam!enju i slue kako $ismo mogli drugima predo#iti vlastite misli odre8uje pored$eni opis pojedinih jezika i predlae znanstvenicima da po$lie istrauju& $askijski, /inski, turski, perzijski, armenski i gruzijski uputio je na zajedni#ko podrijetlo europskih jezika i upozorio je na sli#nost izme8u /inskog i ma8arskog Jean Jac=ues :ousseau G nastanak jezika smjeta izme8u nastanka o$itelji, odnosno uvo8enja vlasnitva, otkri!a poljodjelstva i o$rade kovina jezik je institucija odgovorna za raskid sa prirodnim #ovjekovim stanjem Jo$an +ott"ried >erder G polazi od prirodne sposo$nosti da #ovjek oglasi glasovima #ovjek je drutveno $i!e pa je daljnji razvoj jezika $io nuan radi me8uso$nog sporazumijevanja -eksikogra"ski radovi i gramatike u >rvatskoj ?@& stolje3a Ivan )elestenec ; '0,0. godine izdan je veliki enciklopedijski latinsko hrvatski rje#nik +azophilacium kojeg je 4elostenec u '0.stolje!u sastavio !rdelia ella )elle G o$javljuje '0)1. godine trojezi#ni talijansko latinsko G hrvatski rje#nik

www.sajt.com.hr

)la Tadijanovi3 G o$javljuje '06'. godine priru#nik za u#enje njema#kog jezika

8rouavanje sanskrta u 2uropi sanskrt prvi po#eli prou#avati kr!anski misionari u '0. stolje!u prvu neo$javljenu gramatiku sanskrta napravio je isusovac :ohann "rnest DanJleden 9ilip Aezdin G Drvat iz =onje (ustrije autor je prve tiskane sanskrtske gramatike i studije o srodnosti indoeuropskih jezika ustanovio je sanskrt (a i aresti#ki) u ve!ini svojih rije#i to#no suzvu#e s latinskim rije#ima uz nastanak !zijskog dru,tava vee se po#etak indolokih studija drutvo izdaje glasilo u kojem se raspravlja o srodnosti sanskrta s europskim jezicima Jezikoslovlje kao samostalna znanstvena disciplina <il$elm von >umboldt razvoj jezikoslovlja kao samostalne znanstvene discipline vee se uz radove njema#kog jezikoslovca <il$elma von >umboldta (prva polovica '3. stolje!a) iznio je '1)0. godine iznosi tezu o raznolikosti jezika koja je uvjetovana razli#itim pogledom na svijet jezik se ne moe smatrati #ovjekovim izumom jer je kao i instinkt uro8en a razlika je u tome to je jezik svjesna intelektualna djelatnost jezik nije samo ono to stvara pojedinac, jezik uvijek pripada #itavoj naciji jezik je speci/i#ni pogled na svijet u dvostrukom smislu& jezik je pogled na svijet s individualnog stajalita svakog pojedinca svaki #ovjek govori vlastiti jezik predmet, o$jekt za #ovjeka postoji samo ako se jezi#no posjeduje 9ranz )opp ; pretpostavlja da se sli#nost pojedinih indoeuropskih jezika temelji na nekadanjem jedinstvu tih jezika najavljuje prijelaz s povijesno sinteti#kog pristupa jezi#nim pro$lemima na analiti#ki pristup Jacob +rimm ; smatra se utemeljiteljem historijske gramatike najzna#ajnije djelo je &eutsche -ramatik u kojem iznosi povijesni pregled razvoja germanskih jezika >rvatska Joakim Stulli ; izdaje trojezi#ni rje#nik(latinsko talijansko ilirski) za to koristi mnoge izvore

www.sajt.com.hr

hrvatski jezikoslovci usmjeravaju se odre8enju i standardizaciji nadregionalne upora$ne norme u #emu su se okuali& <ranjo ;arija (ppendini, Cime 2tar#evi!, :osip "rnest ;atijevi!, %gnjat (lojz 4rli! hrvatski ilirci $ili su u pitanju jezika pod utjecajem Derdera i Dum$oldta u drugoj polovici '3. stolje!a pojavljuju se $rojne gramatike i rje#nici& %lirska slovnica ?jekoslava 4a$uki!a, .lovnica /ervatska (ntuna ;aurani!a, /rvatsko0 njemako talijanski rjenik znanstveno" nazivlja 4ogoslava Culeka, 1stroj ilirsko" jezika (dol/a ?e$era 5kal#evi!a /iloloke kole& zadarska rije#ka zagre$a#ka zadarsko jezi#no kulturni krug sa (ntom .uzmani!em i Cimom 2tar#evi!em predlae o$likovanje knjievnog jezika na osnovi tokavske ikavice rije#ka /iloloka kola sa <ranom .urelcem predlae pri$liavanje starom jeziku i slavenskom (to stariji o$lici to $olji) zagre$a#ka /iloloka kola sa 4ogoslavom Culekom predlae upora$u dijalektizama, posu8enica iz slavenskih jezika i pravilnih kovanica Mladogramatiari i nji$ovi suvremenici - mladogramati#ari uglavnom studenti 2veu#ilita u Keipzigu njihovo vrijeme $ilo je vrijeme $rojnih otkri!a predstavnici su& Dermann 2teinthal (ugust Keskien .arl 4rugmann Dermann 6stho// 4rugmann Dermann Aaul Dugo 2chuchardt :ulesa +illierona sa prvim modernim jezi#nim atlasom dala je veliki doprinos razvoju geogra/ske lingvistike <ranc ;ikloi# G smatra se tvorcem moderne slavistike napisao je pored$enu gramatiku slavenskih jezika Most prema lingvistici 70& stolje3a

www.sajt.com.hr

most prema jezikoslovlju )0. stolje!a predstavlja djelo +eorga von der +a$elentza u kojem autor raspravlja o svim klju#nim pro$lemima jezikoslovlja govor se vee za osjetilno opaanje H Aovijest jezika jest spoznaja postojanja i mijena jezikom uvjetovane slike svijeta, a jezik nije samo o$jekt ve! je povijesni su$jekt, konstitutivni #initelj povijestiI (+lovacki 4ernardi )000&-0) +ranice jezine raznolikosti B& Konstituenti C"raze(sintaktike skupine'

(rgumenti i predikat u re#enici ne moraju $iti izraeni rije#u> argument u re#enici moe $iti i skupina rije#i 7mjesto Maka lei na te ihu moemo re!i Ta velika sijamska maka lei na te ihu O ta velika sijamska maka igra istu ulogu argumenta glagola leati kao i rije# maka Bije# koja odre8uje kojem tipu pripada #itava sintakti#ka skupina naziva se glavnom( a ostale se rije#i u skupini nazivaju zavisnim elementima ;a#ka je glava imenske skupine (NA eng.noun phrase) Juer sam u .avi ulovio ri+uO Juer sam u .avi ne predstavlja nikakvu sintakti#ku skupinu 2intakti#ke su skupine samo oni nizovi kako na njih, kao na cjelinu,djeluju sintakti#ka pravila. 2intakti#ku skupinu doznajemo primjerom sintakti#kih testova poput supstitucije O sintakti#ke se skupine mogu zamijeniti jednom rije#ju kao cjelina npr. Ta velika sijamska maka lei na te ihu2 O Ta velika sijamska maka predstvalja imensku skupinu jer se moe zamijeniti jednom rije#ju a da do$iveni rezultat $ude gramati#an. Ona lei na te ihu2 dok rije#i lei na nije sintakti#ka skupina jer ne postoji zamjene tih rije#i 2intakti#ke strukturu z$og njezine sloenosti prikazujemo u o$liku sta$la &

sukupina rije#i koja igra ulogu argumenta moe sadravati #itavu re#enicu (tkz.relativnu ili odnosnu reenicu)& 34Maka5) koja je ulovila mi,a6 lei na te ihu. O argument "la"ola leati nije samo rije# maka ve! #itava Ssintakti#ka skupina7) maka koja je ulovila mi,a se sastoji od glave(maka) i zavisnog dijela(koja je ulovila mi,a), a povezane su jo jednim predikatom(je ulovila)

www.sajt.com.hr

rekurzija je jedno od klju#nih o$iljeja sintakse ljudskih jezika i ona ne postoji u drugim sustavima ivotinjske komunikacije. Neki autori smatraju da jezicima s posve slo$odnim redom rije#i(npr.australski a$oridinski jezici) nema smisla govoriti o sintakti#kim skupinama. %menske skupine mogu $iti diskontinuirane, odnosno da rije#i koje ih sa#injavaju ne moraju stajati jedna uz drugu npr. &voje je djece do,lo. O rastavljena je enkliti#kim glagolom je koji u hr ne moja stajati iza prve naglaene rije#i u re#enici. :ezik varlpiri& a) slo$odan red rije#i, $itne rije#i SglaveS mogu se pojaviti na $ilo kojem mjestu u re#enici $) nema adpozicije ( nema kao u hr.da prijedlog na upravlja imenicom stol adpozicijskoj skupini na stolu premda u svim jezicima svijeta postoje sintakti#ke skupine tj.premda svi jezici svijeta imaju konstituetsku strukturu, tipovi sintakti#kih skupina nisu nuno univerzalni. 7niverzalnost imenskih skupina nije sporna no pro$lem je u suvremenoj sintaksi pitanje imaju li svi jezici svijeta glagolske skupine (?A eng.ver$ phrase) koji uklju#uju glagol i njegov izravni o$jekt 8ho cau"ht the mouseT (Tko je ulovio mi,a) O 9ou"ht the mouse0ulovio mi,a0 ?A, moemo zamijeniti o$likom did i odgovoriti The cat did) o$lik did igra istu sintakti#ku ulogu u re#enici kao #itav ?A cou"ht the mouse . 7 mnogim jezicima izgleda kao da nema nikakvog svjedo#anstva za postojanje ?A a kao pose$ne sintakti#ke skupine (varlpiri jezik)

?0&

+ramatike relacije

+olema koli#ina jezika na svijetu ima gramati#ke na#ine za isticanje razlike izme8u argumenata glagola koji uzimaju vie od jednog argumenta. O jezici u pravilu razlikuju tematske uloge npr. :initelja i tr itelja Kanzi udara Jane) Jane udara KanzijaO u eng.izraava se samo redom rije#i u re#enici Kanzi hits Jane i Jane hits Kanzi. Ines udara &oloresO %nes je ta koja udara =olores, to pokazuje da red rije#i ipak igra ulogu u sintaksi hrvatskog odnosno da kao gramati#ki pokazatelj preuzima ulogu padenih nastavka uvijek kada oni nisu dovoljno razlikovni. Tele vidi janjeO ove imenice u srednjem rodu ne razlikuju nominativ od akuzativa pa #emo zaklju#iti da je tele ono to vidi janje 7 hr.kao i eng temeljni poredak sintakti#kih konstitueta 2(u$jekt) ?(glagol) 6($jekt) 6ko *6R jezika svijeta ima 2?6 poredak, oko *3R ima 26? poredak (japanski, turski), '-R ima ?26 poredak( irski, $i$lijski he$rejski) preostali pripadaju me8u tipove ?62 (majanski jezici i malgaki), 6?2 ( u hirkarjana jeziku (mazonija) 62?( u jeziku avante 4razil)

www.sajt.com.hr

7 nekim jezicima #initelj se od trpitalja ne moe razlikovati niti mor/olokim o$iljejima( padeni nastavnci) ali ni redom rije#i O sinoti$etski jezik lisu. O re#enice s prijelaznim glagolima sustavno su viezna#ne & S-lede ljudi) oni "rizu se.7ili S-lede ljudi) si ih "rizuS 7 jeziku lisu ne postoji gramati#ki na#in za razlikovanje trpitelja i vritelja radnje, dvaju argumenata kod nekih prijelaznih glagola, $arem u nekim konstrukcijama. ;e8utim nisu svi jezici kao lisu pa se razlikuju #initelj od trpitalje padenim nastavkom, mjestom u re#enici ili a/iksom kojim se lice jednog od argumenata izri#e na glagolu. 7 nekim se jezicima #initelj ponaa na isti na#in kao i jedini argument neprelaznog glagola. 5j.stoji na isto strani gl.u re#enici, ozna#en je istim padeom ili istim glagolskim a/iksom. O to su jezici nominativno0akuzativno" tipa poput latinskog 7 er"ativnim jezicima trpitelj se mor/oloki i sintakti#ki ponaa kao jedini argument neprelaznog glagola> ako takav jezik ima padee tada #initelj stoji u tkz.SergativnomS padeu dok se pade drugog argumenta prijelaznih glagola naziva apsolutnim O australski a$oridinski jezik jalarnn"a Bazlika izme8u ergetivnih i akuzativnih jezika sastoji se dakle u tome koji se od dvaju argumenata prijelaznog glagola sintakti#ki i mor/oloki tretira kao jedini argument neprelaznog glagola. 2im$oli ( #initelj, 6 trpitelj, 2 jedini argument neprelaznog glagola razlika se prikazuje ovako&

Aoistovje!ivanje #initelja sa su$jektom, trpitalja sa o$jektom teorijski nije opravdano O zasnovano na #injenici da su u hr.i drugim jezicima nominativno akuzativnog tipa, argumenti glagola koji ozna#uju #initelja radnje ujedino oni koji imaju slje!a mor/oloka i sintakti#ka svojstva& '. stoje u nominativu ). slau se u licu s glagolom( ja te udaram, ti se udara glagol uvijek stoji u onom licu u kojem je #initelj *. izraavaju temu re#enice(eng.topic) ,. upravljaju povratnim zamjenicama (ja se udaram,on se udara, i ja znam da se %van udara povratna zamjenica se kore/erentna je sa su$jektom re#enice u kojoj stoji) -. mogu se izostaviti u koordiniranoj konstrukciji (udario sam %vana i otiao izostavljeni element mora $iti kore/erentan sa #initeljem, su$jektom prvog glagola a ne moe se odnositi na trpitelja(ivana)

www.sajt.com.hr

u avarskome ,nahsko degestanskom jeziku, koji se govori na .avkazu samo svjesni #inioci radnje stoje u ergativnom padeu> uz glagole spoznavanja i percepcije(npr.vidjeti) iskusitelji stoje u lokativu, a uz glagole koji izraavaju htijenje i druge vrste emocija (npr.voljeti) argumenti stoje u dativu jezici #esto imaju gramati#ka pravila koja omogu!uju da se isto stanje stvari izrazi na dva na#in& aktivno stanje i pasivno stanje O Otac voli sina i .in je voljen 4od oca5 u pasivnim re#enicama trpitelj stoji u nominativu, slae se u licu s glaglom i moe se izostaviti u slijedu re#enica koje dijele jedan argument O .in voli majku i ; voljen je od oca tematske uloge (#initelja i trpitelja) tre$a razlikovati od gramati#kih relacija( su$jekt i o$jekt) svi jezici svijeta imaju pravila o privilegiranim sintaktikim argumentima O su$jekt,o$jekt,dalji o$jekt nisu univerzalni dijelovi gramatike ve! samo pojmovi koji mogu pomo!i u opisu nekih(ne svih) jezika na svijetu. :ezici svijeta se razlikuju& '. ulogom koju gramati#ke relacije igraju u njihovoj gramatici ). korelacijom izme8u tematskih uloga i gramati#kih relacija *. mjerom u kojoj gramati#ke relacije ovise o tipu sintakti#ke konstrukcije u kojoj se pojavljuju. In"ormacijska struktura

??.

svi jezici imaju na#ina za izraavanje in"ormacijske strukture jezi#nih poruka, odnosno razlikovanje onih dijelova re#enice za koje govornik pretpostavlja da su sugovorniku poznati (tema re#enice eng. 5opic) i nepoznati( tkz./okus) 7 nekim jezicima to razlikovanje je izraeno intonacijom (Juer sam do,ao, stavimo ja#i naglasak na /okus juer5 a u nekim redom rije#i u re#enici( ma8arski gdje je poredak sintakti#kih elementa odre8en pravilom da tema prethodi /okusu), a u nekim se jezicima razlika izme8u teme i /okusa izraava pose$nim gramati#kim mor/emima( japanski gdje je prisutna #estica Ua koja ozna#uje temu re#enice $ez oz$ira na njenu gramati#ku ulogu) Bazgovor se o$i#no strukturira tako da govornik prvo uspostavlja zajedni#ku pretpostavku za sporazumijevanje, spominje onaj predmet razgovora poznat njemu i sugovorniku te !e to $iti tema odnosno su$jekt. (ko je su$jekt identi#an on !e $iti spomenut prije svih argumenata u re#enici. =rugi se vid utjecaja in/ormacijske strukture jezika na sintakti#ku o#ituje u na#inu na koji se u jezicima postavljaju pitanja. Aitanja se postavljaju tako da se upitna rije# koja ozna#uje /okus postavlja na po#etku re#enice( hrvatski jezik) ;andarinski(kineski) O upitna rije# stoji na istom mjestu na kojem i o$jekt izjavne re#enice tj.iza glagola ( ti elis ku iti ,to5 Aomicanje upitne rije#i nije niti univerzanlo pravilo, niti posve sintakti#ko jer je o#igledno motivirano in/ormacijskom strukturom re#enice

www.sajt.com.hr

?7&

Struktura leksikona

Keksikon je shva!en kao neka vrsta kompjuterske memorije, mjesta na tvrdom disku gdje su smjeteni podatci kojima program(sintaksa) $arata u generiranju re#enica. Keksikon ima svoju unutranju strukturu koja se razlikuje od jezika do jezika. Keksikon predstavlja sloenu i dinami#nu komponentu gramatike koja posreduje izme8u /onoloke, mor/osintakti#ke i semetni#kejezi#ne komponente O leksion je ono mjesto na kojemu zna#enja, koja generira um, do$ivaju svoj jezi#ni izraz. =ijete se ra8a sa uro8enim znanjem o tome koja su zna#enja rije#i koje !e u#iti u jeziku mogu!a O razlikuje vlastite od op!e imenice G mama upotre$ljava kao oso$no ime, duda op!a imenica, znaju!i da se ta rije# moe primjeniti za ozna#avanje predmeta sli#nog o$lika i namjene. @este meta/ore OImam ka u na "lavi i Imam zamisao na ameti> uzimamo zdravo za gotovo da je prijedlog na upotrije$ljen n sli#an na#in, no kada $olje razmislimo vidit !emo da analogija te dvije upotre$e prijedloga nije o#igledna <re,ao sam s Odsjeka za lin"vistiku u Odsjek za klasinu %ilolo"iju O u #emu se sastoji relaenje iz jednog odsjeka u drugi, i kakva je zapravo sli#nost toga proces s prelaenjem rijeke.pustinje ili planineT <olitiari su ovu zemlju odveli na dno) na ru+ ro asti. O ne tre$amo pose$no o$janjenje glagola voditi i imenica dno i ru$. +2#2TSK! -I#+AISTIK! U ?B& I 70& STD-J2EU 6snove pored$enopovijesne metode u genetskoj klasi/ikaciji jezika u#vrstili su u '3. stolje!u pripadnici mladogramati#arske kole u lingvistici. Arimjena te metode dovela je do klasi/ikacije ve!ine jezika svijeta u jezine orodice. :ezi#nom porodicom naziva se skup jezika za koje postoji dokaz da su potekli iz zajedni#kog pretka, tj. da su genetski srodni. =okaz o genetskoj srodnosti jezika indoeuropske porodice pruio je '1'6. 9ranz )opp uspored$om glagolskih sustava starih indoeuropskih jezika (sanskrta, latinskoga, gr#koga itd.). 7 to je do$a genetsku srodnost uralskih jezika dokazao Samuel +Farmat$i, a semitske jezike u jednu porodicu povezao 9riedric$ von Sc$lGzer, od kojega potje#e i naziv Hsemitski jeziciI. +enetsku srodnost dravidskih jezika u junoj %ndiji pretpostavio je 9rancis <& 2llis( no pored$enom metodom ju je dokazao :obert !& 1alHell&

www.sajt.com.hr

:ezici koji se metodama pored$ene lingvistike ne mogu svrstati u jezi#ne porodice, a takvi su $askijski (u sjeveroisto#noj Cpanjolskoj i junoj <rancuskoj), ainu (u sjevernom :apanu), nazivaju se genetski izoliranima. 7 osnovi je svih valjanih dokaza genetske srodnosti me8u jezicima spoznaja da se neka jezi#na o$iljeja ne posu8uju iz jezika u jezik. 5akva su o$iljeja podudarne gramati#ke paradigme& jezici mogu jedan od drugoga posuditi golem $roj rije#i, gramati#ki mor/emi razmjerno se rje8e posu8uju, a ure8eni skupovi leksi#kih i gramati#kih mor/ema gotovo nikada ne mogu $iti posu8eni iz jezika u jezik. ;e8u genetski srodnim jezicima mor/emi u gramati#kim paradigmama nisu samo sli#ni, ve! postoje i pravilne glasovne podudarnosti me8u /onemima od kojih se ti mor/emi sastoje. Bije#i i mor/emi u genetski srodnim jezicima #esto uop!e nisu sli#ni, a ipak glasovne podudarnosti dokazuju da su potekli iz zajedni#kih prototipova. 5re$a znati da samo postojanje sustava glasovnih podudarnosti nije dovoljno da dokae genetsku srodnost jezika, jer pravilne glasovne podudarnosti #esto postoje i izme8u jezika koji su $ili u intenzivnom dodiru te me8uso$no posu8ivali velik $roj rije#i. 2amo do$ro poznavanje jezi#ne povijesti omogu!uje da podudarnosti nastale intenzivnim posu8ivanjem rije#i razlikujemo od podudarnosti nastalih uslijed zajedni#kog naslije8a. :edino u slu#aju podudarnih mor/olokih paradigmi moemo $iti posve sigurni da se radi o genetskoj srodnosti. Aro$lemi s primjenom pored$ene metode vidljivi su i u genetskoj klasi/ikaciji jezika (/rike koju je uspostavio Josep$ +reenberg. 6n je sve jezike (/rike razvrstao u samo #etiri jezi#ne porodice (a/razijsku, nilosaharsku, nigersko kordo/ansku i kojsansku). +reen$ergova klasi/ikacija je zasnovana na nekoliko tipoloki izrazitih o$iljeja (npr. Arisutnost coktavih glasova ili klikova) i na nizu rije#i prisutnih u mnogim jezicima Dotentota i 4umana. Aremda su osnovna na#ela dokazivanja genetske srodnosti nesporna, neki su lingvisti skloni pretpostavke o genetskoj srodnosti pojedinih velikih HnatporodicaI temeljiti na neto sla$ijim argumentima, o$i#no samo na sli#nostima velikog $roja rije#i. Arimjer je takve hipoteze tzv. Hnostrati#ka teorijaI. Buski lingvist Aladimir Illi-SvitF pokuao je u svojem monumentalnom (ostratikom rjeniku utvrditi genetsku srodnost est velikih jezi#nih porodica "urazije& indoeuropski, a/razijskih, draavidskih, kartvelskih,, uralskih i altajskih jezika. Aodudarnosti

www.sajt.com.hr

izme8u Hnostrati#kihI jezika u djelu %lli# 2vitM#a svode se na nizove rije#i sli#noga ili istog zna#enja me8u kojima postoje dosta komplicirane glasovne podudarnosti, a ima i sli#nih gramati#kih mor/ema. 6d Hnostrati#keI hipoteze manje su utemeljene pretpostavke (. 2tarostina o sinokajkavskoij porodici i amerindijska hipoteza :osepha +reen$erga prema kojoj $i se svi jezici o$iju (merika mogli svrstati u jednu natporodicu koja se naziva HamerindijskomI. =anas su tako8er naputene i metode dokazivanja jezi#ne srodnosti koje se zasnivaju na "lotokronolo"iji i leksikostatistici. 7 pozadini je te metode uvjerenje da se razli#iti jezici mijenjaju pri$lino istim tempom, te da jezici #iji se zajedni#ki prajezik govorio prije odre8enog vremena dijele jednak postotak zajedni#koga rje#nika, oso$ito rije#i koje pripadaju tzv. temeljnom rjeniku. Aopise od stotinu i od dvjesta rije#i.temeljnoga rje#nika satavio je ameri#ki lingvist Morris SHades$& %straivanja jezi#nih promjena u realnom vremenu, oso$ito radovi Filliama Ka$ova, dovela su do neki novih spoznaja o naravi jezi#nih promjena. ;ladogramati#arska teza o $eziznimnosti glasovnih zakona modi/icirana je kada je uo#eno da glasovne promjene ne zahva!aju sve jezi#ne razine u jednakoj mjeri u isto vrijeme, te da se jezi#ne promjene ire postupno kroz rje#nik, procesom koji se naziva leksika di%uzija. Ka$ov je pokazao da se tipoloki sli#ni samoglasni#ki sustavi u pravilu mijenjaju na sli#ne na#ine u razli#itim jezicima, dok su u#estale pravilnosti u mor/olokim i sintakti#kim promjenama uo#ene u sklopu teorije "ramatikalizacije koju je utemeljio (ntoine ;eillet. +ramatikalizacija je proces kojim mor/emi leksi#kog zna#enja postaju mor/emima s gramati#kom /unkcijom, odnosno proces kojim od leksema nastaju gramatemi. J2IIJ#! TI8D-D+IJ! :ezi#na je tipologija kao lingvisti#ka disciplina zapo#ela u djelu (ugusta <il$ema Sc$legela, koji je jezike svijeta podijelio na sljede!e tipove& '.izolativni jezici) poput kineskoga, u kojima su rije#i u pravilu nepromjenljive> ). a"lutinativni jezici) poput turskoga, u kojima rije#i sadravaju niz jasno razdvojivih a/iksa za izraavanje gramati#kih /unkcija, pri #emu svaki a/iks izraava samo jednu gramati#ku kategoriju, *. %lektivni jezici) poput latinskoga, u kojima rije#i u pravilu

www.sajt.com.hr

imaju a/ikse koji izraavaju vie gramati#kih kategorija odjednom. 2chlegelovu je mor/oloku tipologiju razradio <il$elm von >umboldt. 6n je 2hclegelovim mor/olokim tipovima pridodao #etvrti tip, nazvan inkor orativnim ili olisintetikim. 7 )0. je stolje!u mor/oloku tipologiju oso$ito razradio ameri#ki lingvist 2dHard Sapir u svojoj knjizi #an"ua". 2apir je tipologiju oslo$odio od vrijednosnih sudova, smatraju!i sve jezike ravnopravnima i podjednako vanim izrazima ljudskoga uma. 2trukturalisti#ka paradigma u lingvistici sredinom )0. stolje!a u odre8enoj je mjeri zako#ila razvitak jezi#ne tipologije. Bazlog je tomu u dvije temeljne postavke strukturalisti#ke lingvistike& kao prvo, u inzistiranju da se sinkronijsko istraivanje jezika razdvoji od dijakronijskoga, i, kao drugo, u nastojanju da se sve gramati#ke kategorije pojedinoga jezika de/iniraju putem strukturalnih opreka koje postoje u tom jeziku, a ne uspored$om kategorija #itavoga niza jezika a nekim neovisno de/iniranim prototipom. Aonovno je oivljavanje interesa za jezi#nu tipologiju poteklo od ameri#kih lingvista i antropologa, koji nikada ni nisu prihvatili ortodoksne varijante strukturalizma poput glosematike ili 4loom/ieldova distri$ucionalizma. 6so$ito vanu ulogu u tome je imao ameri#ki lingvist :oseph +reen$erg. 7 svojim radovima +reen$erg je razradio kvantitativnu mor%olo,ku ti olo"iju jezika. 7 osnovi je kvantitativne metode u tipologiji zamisao da se strukturalne razlike me8u jezicima mogu izraziti $roj#ano, razli#itim indeksima. :ezici se mogu razvrstati u analiti#ke i sinteti#ke s o$zirom na $roj mor/ema koji sadrava prosje#na rije#. 7 analiti#kim jezicima , ve!ina rije#i sadrava samo jedan mor/em, dok u sinteti#kim jezicima rije#i vie sadravaju vie mor/ema. Bazlika izme8u analiti#kih i sinteti#kih jezika o#igledno je stvar stupnja& vijetnamski je Hizrazito analiti#kiI jezik, dok se starogr#ki moe opisati kao Hjako sinteti#kiI jezik. Cezdesetih godina )0. stolje!a :oseph +reen$erg i njegovi sljed$enici okrenuli su se sustavnom prou#avanju empirijski utvr8enih jezinih univerzalija) teza o jezi#noj strukturi za koje se moe utvrditi da vrijede za sve jezike svijeta. Najplodnije je taj pristup primijenjen pri istraivanju pravilnosti o poretku sintakti#kih elemenata u re#enici odnosno u ti olo"iji reda rijei. :ezici svijeta mogu se podijeliti na odre8en $roj tipova prema poretku osnovnih sintakti#kih elemenata,

www.sajt.com.hr

primjerice su$jekta (2), o$jekta (6) i glagola (?). 2 o$zirom na poredak elemenata 2, ?, i 6 moemo stoga razlikovati 6 mogu!ih jezi#nih tipova& 26?& japanski, mongolski, hindski 2?6& engleski, hrvatski, /rancuski ?26& irski, velki, $er$erski ?62& malgaki, majanski jezici 6?2& hikarjana (u (mazoniji) 62?& avante (u (mazoniji) Arva tri jezi#na tipa (26?, 2?6, ?26) zajedno o$uhva!aju 30R jezika svijeta. 5ezu da u jezicima su$jekt u pravilu prethodi o$jektu moemo smatrati statistikom univerzalijom. =rugi tip jezi#nih univerzalija naziva se im likacijskim univerzalijama. (meri#ki lingvist <illiam rFer umjesto jezi#nih porodica upotre$ljava rodove kao temeljne jedinice. Bodovi su skupine genetski srodnih jezika #iji su se prajezici govorili u pri$lino isto vrijeme,tako da su razlike u veli#ini rodova znatno manje od razlika izme8u jezi#nih porodica. 5ipolozi su tako8er pokuali utvrditi opseg strukturalne razli#itosti me8u jezicima istrauju!i parametre po kojima se jezici mogu razlikovati, oso$ito u pogledu gramati#kih kategorija. 6gledna su u tom pogledu istraivanja )ernarda 1omrieja o kategorijama vremena i vida, 9ranka 8almera o na#inu i modalnosti, +revillea 1orbetta o rodu i $roju. =o$ar primjer takvoga tipolokog istraivanja predstavlja tipologija reenino" ustroja, koju su oso$ito razradili +eorgij Klimov( )ernard 1omrie( Jo$anna #ic$ols( :obert iKon i drugi lingvisti. 6snovni su re#eni#ni ustroji nominativno akuzativni, ergativni i aktivni. 7 nominativno akuzativnim su jezicima su$jekti prijelaznih glagola sintakti#ki na isti na#in izraeni kao i su$jekti neprelaznih glagola, ali razli#ito od o$jekata prijelaznih glagola. 2 druge strane, u ergativnim su jezicima su$jekti neprelaznih glagola izraeni jednako kao o$jekti, ali razli#ito od su$jekata prijelaznih glagola.

www.sajt.com.hr

6d o$a je prethodno navedena tipa jezi#noga ustroja razli#iti aktivni tip> u aktivnom jezi#nom ustroju postoje dvije vrste neprelaznih glagola. Arvu vrstu sa#injavaju glagoli koji ozna#uju neko stanje> njihovi su$jekti izraeni su mor/osintakti#kim pravilima jednako kao i o$jekti prijelaznih glagola, dok su su$jekti neprelaznih glagola koji zna#e radnju izraeni jednako kao i su$jekti prijelaznih glagola. 5ri tipa sintakti#koga ustroja re#enice istovremeno predstavljaju tipologiju jezika, ali i tipologiju re#eni#nih konstrukcija& primjerice, jezici mogu $iti takvi da doputaju samo jedan tip konstrukcija, ali i takvi da su u njima mogu!e razli#ite konstrukcije. %straivanja o glo$alnoj rasprostranjenosti jezi#nih tipova nazivaju se i arealnom ti olo"ijom. 7 dananjem svijetu najve!u prijetnju malim jezicima predstavljaju HsvjetskiI jezici kao sto su mandarinski, engleski, panjolski, $engalski, hindski, portugalski, ruski i japanski.5ih osam jezika na svijetu pri#a vise od sto milijuna govornika. No ipak ve#ina jezika koji se danas na svijetu govore su HmaliI jezici. #ak 3,R stanovnitva svijeta govori jednim od samo ,R jezika, zna#i preko polovice jezika na svijetu ima manje od '0.000 govornika.

Koliko LmaliM mora biti jezik da bismo ga smatrali ugroenim* ;jera u kojoj je neki jezik ugroen ne zavisi samo od $roja govornika, ve! od cijeloga niza drutvenih #injenica. 7 "uropi se svaki jezik moe smatrati ugroenim koji nema iza se$e $arem neke kulturne institucije. 2a druge strane u malim, izoliranim zajednicama (npr. 7 (mazoniji, Novoj +vinjeji, 2i$iriji) opstanak jezika ne mora $iti doveden u pitanje, #ak ni kada zajednica koja njime govori ne $roji vie od nekoliko stotina ljudi. Zna#i i ako nema svoje kulturne institucije mu ne prijeti neposredno izumiranje. :er ako ve#ina te male zajednice govori tim jezikom, ili ako dvojezi#nost postoji vec generacijama, onda nema opasnosti da jedan jezik prevlada drugim. %ma i u "uropi slu#ajeva koji pokazuju kako dvojezi#nost na jednom velikom i jednom malom jeziku moe trajati stolje#ima a da ne dovede do potpunog izumiranja maloga jezika. :edan primjer je 4askijski koji je stolje#ima stisnut izmedju panjolskog i /rancuskog, dva svjetska jezika. % dananja vlada (utonomne pokrajne 4askije svjesno provodi politiku postojanog dvojezi#ja pri #emu $askijski ponovno nastoji u#initi jezikom javne komunikacije.

www.sajt.com.hr

Zna#i& najve!a za$luda je da HmaliI jezici predstavljaju prepreku razumijevanju me8u ljudima, te da $i svijet $io mirniji i sretniji kada $i svi govorili nekim od velikih, svjetskih jezika. ?e!ina drava u kojima je dvojezi#nost slu$ena ve! stolje!ima nije vodila osvaja#ke ratove (4elgija, .anada, vicarska). .oliko god jezik sudjeljuje u izgradnji nacionalnog identiteta u povjesti nije za$iljeen slu#aj nekoga rata koji $i se vodio z$og jezika.

6to je uop3e LsvjetskiM jezik* Katinski je u drugom stolje!u poslije .rista $io svjetski jezik, no za$oravlja se da se u istom vremenu mandarinski kineski proirio i da ga je pri#alo mnogo vie ljudi nego latinski. 2vjetski jezik nije svaki jezik kojim govore razne skupine govornika koji ne dijele materinski jezik. 2vjetski je jezik de/iniran kao Hjezik, rasprostranjen na nekom podru#ju koje dijeli zajedni#ka kulturno civilizacijska o$iljeja kojim se govornici razli#itih materinskih jezika slue u me8uso$noj komunikaciji u svim s/erama duhovne kultureI. 2vjetski jezici su oduvijek $ili vezani uz velike kulturne krugove. Katinski uz kulturni krug drevnoga 2redozemlja, /rancuski uz kulturni krug prosvjetiteljske "urope a mandarinski kineski uz kulturni krug dalekoga %stoka. Arvi je svjetski jezik $io 4a$ilonski. Nije samo $io prvi nego je i imao najdulji sta. 7 upotre$i se drao gotovo dva tisu#lje!a. +r#ki naprimjer nije dugo opstao na svjetskoj pozornici, usprkos golemu ugledu. 7$rzo ga zamjenio latinski, koji su po "uropi proirile rimske legije i institucije rimskoga prava. Na 4liskome se istoku i u srednjoj (/rici u 0. stolje!u prosirio klasi#ni arapski, koji je u islamskom svijetu zadrao ulogu prestinoga jezika sve do danas. 7 %ndiji je ulogu jezika visoke kulture i civilizacije igrao sanskrt. 2anskrtski epovi cirkulirali su po #itavoj %ndiji, no indijska kultura je $ila uglavnom introvertirana, te se utjecaj sanskrta kao svjetskoga jezika nije proirio na ostatak (zije. 7 zapadnoj "uropi je latinski $io $ez konkurencije kao jezik Hviih s/era duhovne kultureI. %zuzetak samo pravi %rska, gdje se irski jezik upotre$ljavao ravnopravno sa latinskim. Arevlast latinskoga je trajala sve do '). stolje!a. ( onda je u svim europskim zemljama postupno uzmicao pred govornim jezicima. Drvatska je me8u posljednim odustala od latinskoga kao slu$enoga jezika, tek sredinom '3.stolje!a. Kingvistika je znanstvena disciplina u kojoj su znanstveni radovi najdulje sastavljani i na latinskome ( izuzevi klasi#nu /ilologiju i katoli#ku teologiju). ( po#etkom )0.stolje!a je latinskome preostalo jo jedino podru#je $ogosluja u katoli#kim zemljama.

www.sajt.com.hr

<rancuski je postao svjetskim jezikom u '0. st. Aoput uspjeha latinskoga i uspjeh /rancuskoga na svjetskoj pozornici prili#no iznena8uje, jer <rancuska vojska nije osvojila #itavu "uropu. Bazlog da je /rancuski postao prestini jezik je, da je pruski kralj <ridrik ?eliki sva svoja djela napisao na /rancuskome, a i /rancuski /ilozo/ ?oltaire se puno s njime druio. Njema#ki kojim se govorilo u najve!emu dijelu kontinentalne "urope, jednostavno nije $io spreman preuzeti ulogu univerzalnoga jezika znanosti, kulture i diplomacije. Cpanjolski je krenuo prije drugih europskih jezika, ali taj jezik nije dolazio u o$zir z$og stagnacije panjolske ekonomske i politi#ke mo!i, kao i z$og politi#ke izolacije Cpanjolske od ostalih europskih sila. "uropa je u '0. st. tre$ala novi me8unarodni jezik osim latinskoga koji je $io previe vezan za crkvene institucije. <rancuski je $io op!e prihva!en u kontinentalnoj "uropi jer se prije ostalih jezika razvio. <rancuski je i z$og sjaja ?ersaillesa i mode koja se irila iz Aariza $io najprikladniji iz$or. Njema#ki se prije preporoda +oethea i Derdera smatrao Hjezikom konjuaraI, #ak i nakon ujedinjenja Njema#ke poslje <rancusko pruskoga rata poloaj /rancuskoga nije $io ugroen. .ona#an uzmak /ranko/ona je diplomacija doivjela tek kad su nakon =rugog 2vjetskog rata 7jedinjeni narodi nali svoje sjedite u NeU Vorku. "ngleski je postao glavnim svjetskim jezikom polovicom )0. stoljeca. Njegov je uspon na svjetsku pozornicu $io $rz i neo#ekivan. :o polovicom '3.st. teko je $ilo na!i o$razovane "uropljanje koji su govorili engleski kao strani jezik. 6no to je engleskim napravilo svjetskim jezikom je $ila suvremena tehnologija. :edno od prvih podru#ja u kojem se engleski pro$io $ila je upotre$a telegra/a. "ngleska je od po#etka kontrolirala najve!u svjetsku mreu telegra/a. +lo$alnu dominaciju "ngleske u telegra/skoj komunikaciji u dvadesetom je stolje!u zamijenila ameri#ka prevlast u svim o$licima tehnologije, a oso$ito u telekomunikaciji i u medijima. ;e8u svim glavnim telekomunikacijskim i medijskim inovacijama dvadesetoga stolje!a nema niti jedne koja nije razvijena u anglo/onim zemljama. =anas je engleski slu$eni, nacionalni ili dominantan jezik u #ak ezdeset zemalja svijeta. Njegovu glo$alnu ulogu ne ugroava niti jedan drugi svjetski jezik, a njegov utjecaj na druge svjetske jezike je sve ja#i. Aoznavanje engleskoga postaje dijelom Hop!e kultureI u istom smislu u kojem je to prije $ilo znanje latinskoga. H=a $i se u suvremenom svijetu mogli opstati u svakodnevnici nije vie potre$no znati ni stihove iz 6vidija, niti ta$licu mnoenja, niti 6#ena, no morate se znati sluiti chip karticama na $ankomatima, FindoUsima i Fordom na AL u, sur/ati internetom i umetati diskove u =?=.I

www.sajt.com.hr

H.oristite rije#i poput cool) wow) whatever pokazujete da niste ju#er pristigli u grad sa sela, da gledate televiziju i idete u kino, da se koristite internetom i da znate tko su "minem i 4ritneM 2pearsI. Bije#i se posu8uju iz jezika koji se povezuje s uspjehom i drutvenim statusom, posu8uju se rije#i koje koriste uspjeni ljudi, idoli s kojima se eli identi/icirati. >o3e li prevlast engleskoga potrajati* Nezahvalno je iznositi proro#anstva o $udu!nosti svjetskih jezika. =o prije nekoliko desetlje!a, ruski je z$og politi#ke i vojne mo!i mogao pretendirati da postane ravnopravan partner engleskome, a danas ruski gu$i utjecaj #ak i u zemljama $ivega 222B a. Cpanjolski kojim govori tristotinjak milijuna ljudi u svijetu, igra ulogu svjetskoga jezika z$og $roja govornika i z$og pozitivnog imida koji taj jezik u svijetu ima. (li ipak $rojem govornika engleskomu jedinu oz$iljniju konkurenciju predstavlja mandarinski kineski. 5im jezikom danas na svijetu govori vise ljudi od engleskoga, i moglo $i se o#ekivati da !e u $udu!nosti kineski igrati daleko ve!u ulogu nego danas. No prepreka je kinesko pismo& trud koji je potre$an za u#enje kineskog pisma ve!i je od truda potre$nog za svladavanje dva tri europska jezika. (li razina engleskoga jezika koji se upotre$ljava je sve nia, u uspored$i sa standardnim engleskim, pri#a se H4asic "nglishI koji se danas smatra dovoljnim, a prije tridesetak godina ne $i $io prihvatljiv u javnoj komunikaciji. Neki lingvisti predvi8aju da !e se engleski razdvojiti u niz govornih jezika koji !e se sve vie razlikovati i me8uso$no i od me8unarodnog engleskoga. 4io $i to sli#an razvitak kao kad je iz latinskoga u srednjem vijeku nastao niz romanskih jezika, a latinski se iako kao mrtav jezik sa#uvao za potre$e me8unarodne komunikacije. Kokalni dijalekti u "ngleskoj izumiru poput ugroenih jezika u (ziji i (/rici, a njihovi govornici prihva!aju standardne ili supstandardne idiome koji su proireni u medijima. ;e8utim iako nije vjerojatno da !e glo$alna prevlast engleskoga prestati u dogledno vrijeme, nema niti razloga za strah da !e engleski progutati druge jezike srednje veli#ine kao to su hrvatski, danski itd. 6so$ito su sigurni oni jezici koji iza se$e imaju dravu, to zna#i vojsku, $irokraciju i o$razovni sustav. 5ako8er je malo vjerojatno da !e prevlast engleskoga jezika u svijetu trajati znatno dulje od prevlasti drugih svjetskih jezika.

www.sajt.com.hr

H:ezici nisu prirodne sile, ve! konvencije kojima se ljudi slue u me8uso$nom sporazumijevanju. ( o tome kako !e se sporazumijevati i ele li to uop!e #initi, ljudi mogu odlu#ivati samiI. Ia,to ljudi govore razliitim jezicima* H7stvrdili smo da jezik nije nastao kao evolucijska adaptacija koja olakava o#uvanje ljudske vrste kao cjeline, ve! kao genetski programiran o$razac ponaanja pomo!u kojega pripadnici te vrste najlake mogu raspoznati pripadnike svoje drutvene zajedniceI. Zna#i, jezik omogu!ava razmjenu in/ormacija unutar drutvene zajednice koja njime govori, i o kojoj ovisi opstanak pojedinca. =rugi je razlog, da ima vrlo malo speci/i#no jezi#nih uro8enih struktura po kojima se jezici ne mogu razlikovati, zato se jezici mogu razlikovati po neslu!eno velikom $roju o$iljeja. 5re!i je razlog, da se jezici neprestano mijenjaju, te da se svaki jezik mijenja na razli#ite na#ine u razli#itim podru#jima. =aljni razlozi jezi#ne raznolikosti su& '. :ezi#na raznolikost prvotne ljudske populacije koja je naselila pojedino podrucje ). Zemljopisna o$iljeja pojedinih podru#ja, Hjer svaka dolina i visoravan moe razviti vlastiti jezikI *. Baznolikost ekos/era koje postoje na pojedinom podru#ju i na#ini kako ih ljudi na tom podru#ju iskoritavaju ,. "koloki rizici s kojim se suo#avaju jezi#ne i etni#ke zajednice na nekom podru#ju -. 5ipovi drutvene organizacije koji postoje ili su postojali na pojedinim podru#jima

=anas se na svijetu govori oko est tisu!a jezika, no ima mnogih naznaka da sadanje stanje jezi#ne raznolikosti svijeta ne!e potrajati jo dugo. :ezi#na raznolikost svijeta se drasti#no smanjuje tijekom posjedih desetlje!a. H6d danas, kad dovravam ovaj rukopis, do trenutka pojavljivanja moje knjige u knjiarama umrijet !e $arem desetak jezika, a moda i znatno vie od njih.I

www.sajt.com.hr

5o zna#i da !e umrijeti posljednji govornici jezika koje zatim vie nitko ne!e znati kao materinske jezike. No& H4udu li se nai potomci jednoga dana ra8ali u vrlo nezanimljivom svijetu kojim ce gospodariti samo nekoliko svjetskih jezika, veliki dio krivnje za to snosit !emo mi sami.I Dgranienja poredbene metode :ezi#ni je razvitak mogu! samo ako se jezici G preci govore na dovoljno velikom podru#ju G ili se tijekom svoje povijesti proire na dovoljno velika podru#ja. 5ako nastaju isprva dijalektarske a potom i jezi#ne razlike. 7 slu#aju slavenskih jezika njihovo je ishodino podru#je $ilo mnogo manje od golemih prostora na kojima se slavenski jezici danas govore. =a su govornici praslavenskoga ostali teritorijalno ograni#eni danas ne $ismo imali petnaestak slavenskih jezika , ve! o#uvan, premda promijenjen , praslavenski jezik. Ar. ;a8arski je do danas ostao jedinstvenim jezikom. ;nogo toga pritom ne ovisi samo o veli#ini teritorija, ve! i o naravi toga podru#ja i o na#inu njihova ivota. =rugi #im$enik koji odre8uje $roj jezika koji !e nastati na nekom podru#ju je ekoloki rizik. Aodru#ja malenog ekolokog rizika su djelovi svijeta gdje se hrana proizvodi tjekom cijele godine. :edan od najve!ih jezika po rasprostranjenosti je <ul$e, jer /ulpski sto#ari prate svoja stada od polupustinjskih podru#ja Nigera, @ada i ;alija do ru$a prauma u Nigeriji i 5ogou u potrazi za ispaom. Aodru#je velikog ekolokog rizika kao to su pustinje ili polarna podru#ja pogoduju jezi#noj homogenizaciji jer te zajednice moraju stvarati dalekosene razmjenske i druge drutvene veze na koje se mogu osloniti u vremenima klimackih ili ekolokih kriza. Za tempo izmjene jezika $itna je veli#ina i narav ekosvere u kojoj ive govornici doti#nih jezika. :ezi#na srodnost me8u jezicima o$uhva!a jezike kojima govore narodi koji ve! tisu!ama godina ive na utvr8enim teritorijima. 5jekom devedesetak tisu!a godina lovci G sakuplja#i ivjeli su u daleko $ogatijima i raznovrsnijim ekosverama u jezi#nim zajednicama koje su u velikoj mjeri odudarale od dananjih lovaca G sakuplja#a. 2vi preivjeli lovci G sakuplja#i ive ve! stolje!ima u sim$iozi sa susjednim poljodjelcima i sto#arima. =ikson je ustvrdio da je ve!ina jezika postojala u stanju ravnotee u kojem je tempo promjena izuzetno spor a proces di/erencije jezika pretka u jezike G potomke usporava se z$og irenja rije#i i gramati#kih o$iljeja iz jezika u jezik. 2toga =ikson svoj novi model geneckih odnosa me8u jezicima naziva modelom isprekidane ravnotee. No velike porodice, poput a/roazijskih ili indoeuropskih jezika nastale su kao rezultat prekida ravnotee. ;iljenje pisca je da su

www.sajt.com.hr

najkompliciraniji jezici svijeta, te oni s o$iljejima koji najvie Hodska#uI od I prosjekaI , redovito mali jezici. Ar. :ezici s izrazito velikim /onolokim sustavima oso$ito su #esti u malenim zajednicama govornika. 5akav je suglasnik koji posje!a na zvuk pljuvanja. Na koncu pravilan poredak u kojem je o$jekt na po#etku re#enice susre!e se isklju#ivo u a#ici malih jezika kojim govore plemena lovaca i sakuplja#a u (mazoniji i (ustraliji. #asljeNivanje i posuNivanje Aored$ena je metoda utemeljena na pretpostavci da jezici mogu me8uso$no posu8ivati rije#i, ali da u pravilu ne posu8uju rije#i Htemeljnog rje#nikaI. 2toga kaemo da je hrvatski slavenski jezik, iako je, primjerice iz neindoeuropskog turskog posudio velik $roj rije#i $oja, jastuk ,$iser, alat. H Drvatski enciklopedijski rje#nik H 0) R hrvatskog rje#nika sastoji se od posu8enica, dok je samo )1 R naslje8eno pravocrtnim razvitkom od indoeuropskog preko praslavenskoga. .ako !e te!i me8uso$ni utjecaji dvaju jezika ili skupine jezika koji se govore na istom teritoriju zavisi od nekoliko #inilaca& '. Aostoji li, ili ne postoji, velik $roj dvojezi#nih ili viejezi#nih govornika na teritoriju o kojem se radi. ). Aostoji li, ili ne postoji, znatna razlika s o$zirom na status jezika koji stupaju u dodir. *. :esu li jezi#ni dodiri takvi da se jezici koji stupaju u dodir upotre$ljavaju u sasvim razli#itim komunikacijskim situacijama. Aroces jezi#ne konvergencije, pri$liavanja jezika po strukturalnim o$iljejima usljed jezi#noga kontakta, oja#an je i olakan u drutvima u kojima postoji egzogamija koja u pravilu dovodi do velikog $roja dvojezi#nih i viejezi#nih #lanova drutva, jer djeca u#e razli#itejezike. 7 mnogim sociolingvisti#kim situacijama jedan je od jezika u dodiru jezik vladaju!e klase. 7 takvim situacijama drutveno HniiI jezik #esto izumire kao to se dogodilo sa galsim G jezikom keltskih prestavnika dananje /rancuske. Aostoji i pro$lem kontaktnih jezika. :ednostavan je slu#aj jezika koji nastaju kad se dvije zajednice,koje govore razli#itim jezicima, moraju sporazumjevati u ograni#enom tipu situacija ,primjerice radi trgovine. 7pora$a toga jezika je ovisila o konkretnoj situaciji i kompetenciji pojedinih sugovornika #iji su materinji jezici ionako $ili razli#iti. Zapaeno j da do sada prou#eni jezici imaju mnoge zajedni#ke elemente u svojoj strukturi> primjerice poredak sinteti#kih elemenata je 2 (su$jekt), ?(glagol), 6 (o$jekt).neki lingvisti te sli#nosti prepisuju njihovom zajedni#kom podrijetlu, navodnom Hprekreolskom H jeziku. =ok neki lingvisti vjeruju da su jezici strukturalno sli#ni jer njihova gramatika ,odraava du$inske strukture H gramatike umaI s kojom se ra8amo i

www.sajt.com.hr

koja nam je genecki uro8ena. %z re#enog slijedi da su naj#e!e posljedice jezi#nih kontakata $ile nastanak jezi#nih saveza ,odnosno mjeanih jezika. Makroaree i distribucija tipolo,ke raznolikosti Cirenje stanovnitva iz onih jezi#nih saveza koje su dovodile do demogra/ske ekspanzije, redovito $i uzrokovalo i irenje kontaktima ste#enih o$iljeja na daleko ve!e teritorije, odnosno na makroaree. ;akroaree su velika podru#ja , ponekad podudarna s #itavim kontinentima , na kojima se neke jezi#ne pojave susre!u #e!e nego to moe $iti slu#ajno. ( priori $ismo o#ekivali da !e o$jektivnost i rod $iti podjednako raspore8eni po #itavoj zemaljskoj kugli , me8utim moe se opisati samo navode!i gore opisane makroaree. %z toga vidimo da je neravnomjernost u raspodjeli pojedinih tipolokih o$iljeja me8u dananjim jezicima svijeta rezultat dvaju #inilaca& dijakronijske sta$ilnosti samih o$iljeja i povijesnih procesa kojim su se pojedini jezici i skupine jezika irili po svijetu. =ananja jezi#na raznolikost svijeta rezultat je tisu!ljetnog razvitka, koje samo djelomi#no moemo rekonstruirati.

+ranice jezine raznolikosti Hgramatika je po svojoj $iti jedna te ista u svim jezicima, #ak i ako se u slu#ajnostima razlikujeI (4ernard iz Lhartresa, '*.st.) razlike me8u jezicima su uro8ene i genetski naslije8ene ljudske potre$e da e/ikasnu komunikaciju ograni#e na zajednice pojedinaca za koje postoji velika vjerojatnost da me8uso$no dijele nezanemariv postotak genetskog materijala sastavnice (moduli)od kojih se sastoji ljudska jezi#na sposo$nost& '. ljudska je komunikacija uvijek usmjerena prema namjerama, vjerovanjima i znanju nekoga (ponekad imaginarnog) sugovornika (pragmatika) ). ljudske vokalizacije uvijek su strukturirane pomo!u ograni#enog $roja glasovnih elemenata koji nizanjem u vremenu mogu izraziti zna#enje (/onologija)

www.sajt.com.hr

*. ljudske vokalizacije predstavljaju skup uputa sugovorniku pomo!u kojih on moe konstruirati neki kognitivni sadraj, odnosno zna#enje (semantika) ,. svaki je kognitivni sadraj koji se komunicira strukturiran u hijerarhijskom sastavu jezi#nih jedinica me8u kojima postoje uzajamne ovisnosti i pravila o slijedu njihova pojavljivanja (sintaksa) $udu!i da su ovi elementi uro8eni (u smislu da !e ih dijete razviti na temelju genetski odre8enoga razvojnog programa $ez neposrednog podraaja u iskustvu), moemo o njima govoriti kao o dijelovima univerzalne "ramatike svakoga ljudskog jezika se"meniti su minimalne vremenske jedinice /onoloke sastavnice jezika (npr. r, u, k, a). 7 svakom se segmentu ostvaruje cijeli niz distinktivnih o$iljeja koja tre$a shvatiti kao skupove uputa koje mozak, koju upravlja pokretima artikulatora , alje artikulatorima prilikom izgovora pojedinog segmenta. Arepoznavanje govora sastoji se u dekodiranju toga skupa uputaW jezici se me8uso$no jako razlikuju s o$zirom na $roj segmenata, premda se za sve jezike moe re!i da imaju dvije skupine segmenata& suglasnike i samoglasnike. ;inimalni mogu!i $roj samoglasnika u jeziku je dva (npr. a$haski jezik na .avkazu), a najmanji $roj suglasnika ima markiski, austronezijski jezik koji se govori na ;arkiskom oto#ju (sedam suglasnika) hijerarhijska struktura distinktivnih o$iljeja& '. grleni ili larginalni #vor razlikuju se o$iljeja zvu#nosti ). mjesni #vor razlikuju se o$iljeja mjesta izgovora (usneni, zu$ni, mekonep#ani) *.korijenski #vor razlikuju se o$iljeja najve!e klase segmenata (npr. sonanti poput m) n) l) r) od pravih suglasnika (npr. ) t) k) +) d) ") s) /onemi su najmanje jedinice glasovne strane jezika koje imaju neko vremensko trajanje i distinktivnu ulogu, tj. #ijim se razlikovanjem mogu razlikovati zna#enja rije#i slog je jezi#na jedinica koja ima neku vrstu kognitivne stvarnosti, tj. ona mora $iti dijelom univerzalne gramatike, a nije samo rezultat konvencije jezi#nog opisa> slogovi imaju hijerarhijsku strukturu, odnosno sastoje se od dijelova me8u kojima nisu sve veze podjednake

www.sajt.com.hr

u svim jezicima govor se odvija u odre8enom ritmu naglasak dinami#ki naglasak kada se neki slog u rije#i isti#e silinom, snagom uloenom u izgovoru tonski naglasak kada su pojedini slogovi istaknuti visinom glasa, tonom> mogu $iti jednostavni i sloeni neki jezici imaju isklju#ivo tonski naglasak (npr. mandarinski kineski), a neki islju#ivo dinami#ki naglasak (npr. turski), a u mnogima postoji kom$inacija o$je vrste naglaska (npr. latvijski) mor/em je najmanja jezi#na jedinica koja ima neko zna#enje ili gramati#ku /unkciju. (primjerice hrvatska rije# ena sastoji se dva mor/ema, en i a)> mogu $iti leksi#ki i gramati#ki leksi#ki mor/emi ili korijeni imaju neko konkretno ili apstraktno zna#enje> u jeziku ih moe $iti neodre8eno mnogo gramati#ki mor/emi ili gramatemi imaju gramati#ku /unkciju ili slue za modi/iciranje osnovnog zna#enja korijena> njihov $roj u jeziku je ograni#en gramatemi mogu $iti samostalne rije#i, poput prijedloga u hrvatskome jeziku, no u ve!ini jezika svijeta $arem neki gramatemi nisu samostalne rije#i ve! a%iksi, vezani mor/emi koji se pojavljuju samo uz neki korijen s kojim zajedno #ine rije#. Aoloaj je a/iksa prema korjenu uvijek to#no odre8en (su%iksi stoje iza korijena, re%iksi stoje iza korijena, in%iksi gramatemi koji se ume!u u korijen rije#i, razmjerno su rijetki u uspored$i s drugim vrstama a/iksa) gramatika indoeuropskih jezika ima desetak vrsta rije#i& imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, zamjenice, prijedlozi, $rojevi, uzvici i veznici, eventualno i #lan u jezicima kao to su engleski, /rancuski i njema#ki. ;e8utim mnogi jezici nemaju neke od navedenih vrsta rije#i, odnosno u njima se pojedine vrste rije#i ni po kojim mor/olokim sintakti#kim oso$nostima ne razlikuju od drugih. gramati#ke su kategorije skupovi o$lika pojedinih rije#i (u jezicima s mor/ologijom), ili skupovi sintakti#kih okolina u kojima se rije#i odre8ene vrste (imenice, glagoli, pridjevi i sl.) mogu pojavljivati. 7vijek zavise od vrste ili podvrste rije#i. =ijele se na imeni#ke (npr. rod, $roj i

www.sajt.com.hr

pade) i glagolske kategorije (npr. vrijeme, glagolski na#in ili stanje). Naj#e!e su gramati#ke kategorije imenica rod, $roj, pade, posvojenost i odre8enost. numeri#ki imenski klasi/ikatori jo su jedna gramati#ka kategorija koja ne postoji u jezicima "urope, ali u nekim su dijelovima svijeta vrlo o$i#na pojava. Badi se o gramatemima koji se moraju o$avezno upotrije$iti uz imenice uz koje stoje $rojevi (a u nekim jezicima klasi/ikatori se upotre$ljavaju i uz imenice modi/icirane pokaznim zamjenicama ili posvojnim a/iksima). $roj argumenata koje neki glagol ima u sintakti#koj strukturi re#enice uvijek je jednak ili manji od semanti#ke valentnosti toga glagola.