Samoglasnici

Talijanski su samoglasnici abecednim redom:

Slovo
Simbol glasa
u fonetskoj transkripciji
a /a/
(otvoreni) e //
(zatvoreni) e /e/
i /i/
(otvoreni) o //
(zatvoreni) o /o/
u /u/
/a/, /i/ i /u/ izgovaraju se po prilici kao i u hrvatskom jeziku.
// je otvoreniji: pri izgovoru, govorni organi su u poloaju slinom kao pri izgovoru glasa /a/
/e/ je zatvoreniji: pri izgovoru, govorni organi su u poloaju slinom kao pri izgovoru glasa /i/
// je otvoreniji: pri izgovoru, govorni organi su u poloaju slinom kao pri izgovoru glasa /a/
/o/ je zatvoreniji: pri izgovoru, govorni organi su u poloaju slinom kao pri izgovoru glasa
/u/
Dakle, kada govorimo o samoglasnicima, u talijanskom postoji 5 grafikih znakova (u pismu,
slova), ali 7 samoglasnikih fonema (u govoru, 7 razliitih samoglasnikih glasova).
U praksi, mnogi Talijani u govoru ne prave razliku izmeu // i /e/, // i /o/. Te razlike
premda nerijetko mogu imati razlikovnu ulogu tj. predstavljati najmanju glasovnu razliku po
kojoj dvije ili vie rijei mogu zadobiti razliito znaenje nisu presudne za sporazumijevanje,
i na njima ne valja inzistirati na poetku uenja talijanskog kao stranog jezika.
**
Talijanski jezik ima 30 razliitih glasova. Oni se dijele u 3 skupine:
samoglasnici
suglasnici
polusuglasnici (ili polusamoglasnici)
Donja tablica donosi 10 talijanskih suglasnika za koje vrijedi da jedno slovo predstavlja
jedan (i samo jedan) glas.
Slovo
Simbol glasa
u fonetskoj transkripciji
b /b/
d /d/
f /f/
l /l/
m /m/
n /n/
p /p/
r /r/
t /t/
v /v/
Donja tablica donosi 4 talijanska suglasnika za koje vrijedi da jedno slovo predstavlja dva
razliita glasa.
Slovo
Simbol glasa
u fonetskoj transkripciji
c
/k/
/t/
g
/g/
/d/
s
/s/
/z/
z
/ts/
/dz/
<c> i <g>
Suglasnici c i g artikuliraju se kao velari (/k/, /g/) ili kao palatali (/t/, /d/).
Izgovor suglasnika c i g ovisi o glasu koji neposredno slijedi u konkretnoj rijei. Ako iza c i g
slijedi samoglasnik i ili e, oni de se izgovarati /t/ odnosno /d/. U svim drugim sluajevima
(samoglasnici a, o, u i svi suglasnici, uz iznimku nekih digrama i trigrama, v. nie), oni se
izgovaraju /k/ odnosno /g/.

Primjer
Fonetska
transkripcija
casa
oca
/'kaza/
/'ka/
cena
luce
/'tena/
/'lute/
cibo
bici
/'tibo/
/'biti/
cosa
poco
/'kza/
/'pko/
cura
scuro
/'kura/
/'skuro/
clava
ocra
/'klava/
/'kra/




Primjer
Fonetska
transkripcija
gara
strega
/'gara/
/'strega/
gelo
surgelato
/'dlo/
/surd'lato/
gita
fragile
/'dita/
/'fradile/
gola
agosto
/'gola/
/a'gosto/
gufo
degustare
/'gufo/
/degu'stare/
grano
ingrato
/'grano/
/in'grato/

<s>
Suglasnik s artikulira se kao bezvuni (/s/) ili kao zvuni (/z/).
Bezvuno se, kao /s/, izgovara u sljededim sluajevima:
kada je poetku rijei ispred samoglasnika
kada iza njega slijedi bezvuni suglasnik (c, p, t, f, q). (V. takoer odlomke o
digramima i trigramima, nie.)
kada dolazi iza suglasnika
kada je udvojen
Zvuno se, kao /z/, u standardnom talijanskom jeziku uvijek izgovara u sljededim
sluajevima:
kada iza njega slijedi zvuni suglasnik (b, d, g, l, m, n, r, v)
kada se nalazi izmeu dva samoglasnika

/s/
Primjer
Fonetska
transkripcija
solo
sugo
/'solo/
/'sugo/
scarpa
stima
/'skarpa/
/'stima/
corsa
console
/'korsa/
/'knsole/
rosso
cassa
/'roso/
/'kasa/

/z/
Primjer
Fonetska
transkripcija
svago
ciclismo
/'zvago/
/ti'klizmo/
rosa
peso
/'rza/
/'pezo/

<z>
Suglasnik z artikulira se kao bezvuni (/ts/) ili kao zvuni (/dz/). Pravila njegovog izgovora
neto su sloenija i svoja objanjenja dijelom nalaze u historijskoj gramatici talijanskog jezika.
Bezvuno se, kao /ts/, izgovara u sljededim sluajevima:
kada iza njega slijedi i+samoglasnik (uz iznimke, npr. azienda /ad'dzjnda/)
kada dolazi iza l
u sufiksima anza, enza, ezza, ozzo, ozza, uzzo, uzza

Zvuno se, kao /dz/, izgovara u sljededim sluajevima:
ako se z nalazi na poetku rijei; to je tendencija, ne uvijek opravdana, koja
prevladava
u sufiksu izzare i njegovim izvedenicama (izzazione)

Ovaj prikaz izgovora suglasnika z obuhvada samo najede sluajeve i nipoto nije iscrpan.
Preporuka je u uenju talijanskoga koristiti kvalitetan rjenik, koji sadri i izgovor rijei, te
izgovor rijei nauiti zajedno s njezinim znaenjem.
/ts/
Primjer
Fonetska
transkripcija
anziano /an'tsjano/
calza /'kaltsa/
speranza /spe'rantsa/





/dz/
Primjer
Fonetska
transkripcija
zero /'dzro/
realizzare /realid'dzare/

<h>
U talijanskom jeziku h je dijakritiki grafem, puki grafiki znak. On ne predstavlja nikakav
glas (dakle, ne izgovara se), nego ima funkciju da, tvoredi digrame ch i gh, u pismu naznai
velarni izgovor suglasnika c i g ispred e i i.
Osim toga, h se biljei i u 4 lica indikativa prezenta glagola avere (ho, hai, ha, hanno), s jedne
strane iz etimolokih razloga, kao relikt latinske grafije (HBEO), a s druge strane kako bi se
ti oblici razlikovali od homofona (ho ~ o itd.).
Nadalje, h se biljei i u nekim uzvicima: ah!, oh!, eheh!








<q>
Nakon q uvijek slijedi polusamoglasnik u+samoglasnik:
o acqua | dunque | qui | obliquo

Glas to ga predstavlja q identian je velaru /k/ u slijedu c+u+samoglasnik:
o innocua | proficue | acuire | scuola

Gornji primjeri ilustriraju da se i qu i cu izgovaraju jednako: /kw/.
Premda slovo q ne predstavlja nikakav samo sebi svojstven glas, ono se u pravopisu odralo
zahvaljujudi dugoj tradiciji temeljenoj na etimolokim razlozima. Tako se slovo q zadralo u
onim rijeima koje su ga imale i u latinskome:
o QUTTUOR (lat.) > quattro (tal.)
Velari
(/k/, /g/)
~
Palatali
(/t/, /d/)
cheto ceto
china Cina
perch felce
archi marci
ghetto getto
ghiro giro
piaghe piange
draghi stragi
Digrami i trigrami
Preostala, dosad nespomenuta tri talijanska suglasnika, //, //, //, biljee se digramima i
trigramima (gn, gl, gli, sc, sci).
Digram (ili digraf, ili dvoslov) jest skup od dva slova (grafika znaka) koja predstavljaju jedan
glas. Analogno, trigram (ili trigraf, ili troslov) jest skup od tri slova koja predstavljaju jedan
glas.
U talijanskom jeziku ukupno je 7 digrama i 2 trigrama.








<gl>
Ako iza gl slijedi samoglasnik i, i ako tim samoglasnikom rije i zavrava, rije je o digramu,
koji se izgovara //, poput hrvatskog lj:
o figli /'fii/
Ako iza gl slijedi neki drugi samoglasnik, nije rije o digramu, pa se ova suglasnika skupina
izgovara /gl/:
o gloria /'glrja/

<ch> i <gh>
Ovi ved spomenuti digrami izgovaraju se /k/ i /g/ ispred samoglasnika e i i.

<ci> i <gi>
Trigrami
gli
sci
Digrami

gl

ch

gh

ci

gi

gn

sc

Sami po sebi, ci i gi nisu nuno digrami. Oni su digrami ako je i u njihovom sastavu
nenaglaen, i ako (drugi nuan uvjet) iza njih slijede samoglasnici a, o, ili u. Tada se ci i gi
izgovaraju /t/, odnosno /d/.
o u rijei cima (/'tima/) ci su dva slova koja predstavljaju dva glasa. Iza njih slijedi
suglasnik (m).Dakle, nije rije o digramu: i se izgovara. Slino je i u gita /'dita/
o u rijei farmacia (/farma'tia/) takoer nije rije o digramu, jer je i naglaen i izgovara
se (/i/). Slino je i u rijei magia (/ma'dia/)
o u rijei audacia (/aw'data/) rije je o digramu, jer su ispunjena oba uvjeta: iza cislijedi
samoglasnik (a), a i se ne nalazi u naglaenom slogu. Dakle, i se ne izgovara. Slino
vrijedi i za rije gioco /'dko/, gdje i nije nosedi samoglasnik naglaenog sloga, ved
grafiki znak, koji se ne izgovara.
<gn>
Suglasnika skupina gn izgovara se // , to je izgovor koji odgovara hrvatskom nj:
o vergogna | magnete | ogni | gnocchi | ignudo
<sc>
Sam po sebi, sc nije nuno digram. On je digram ako iza njega slijede samoglasnici e ili i. Tada
se sc izgovara //.
Ako iza sc dolaze a, o ili u, to je obina suglasnika skupina koja predstavlja dva razliita
glasa, /sk/.
o scena /'na/, disciplina /dii'plina/ sc (//)
o mosca /'moska/, scopo /'skpo/, oscuro /o'sk sc (/sk/)
<gli>
Ako iza gli slijedi jo jedan samoglasnik, rije je o trigramu koji se ita //. Pritom je i samo
grafiki znak, koji se ne izgovara.
o figlia /'fia/, foglie /'fe/, figlio /'fio/, pagliuzza /pa'utsa/
<sci>
Ako iza sci (gdje je i nenaglaen)slijede samoglasnici a, o ili u, rije je o trigramu koji se ita
//. Pritom je i samo grafiki znak, koji se ne izgovara.
o lasciare /la'are/, conscio /'kno/, asciugare /au'gare/.
**
U talijanskom jeziku dva su polusuglasnika:
polusuglasnik /j/, biljei se slovom i
polusuglasnik /w/, biljei se slovom u
Za razliku od samoglasnika /i/ i /u/, polusuglasnici /j/ i /w/ nisu slogotvorni. Oni uvijek
stoje uz drugi samoglasnik, koji je nosedi samoglasnik sloga.
Diftonzi
Diftong ili dvoglas je jedna izgovorna cjelina sastavljena od dva razliita elementa, koja u
pismu predstavljaju dva slova: od tih dvaju elemenata, jedan je polusuglasniki i ili u, a drugi
je isti samoglasnik (redoslijed nije vaan). Oba elementa pripadaju istom slogu.
Samoglasnik kao element diftonga moe biti bilo naglaen bilo nenaglaen.
Podrazumijeva se da je polusuglasnik po svojoj prirodi nenaglaen; jer, da je naglaen, ne bi
bio polusuglasnik, ved samoglasnik, tj. ne bi se izgovarao /j/ odn. /w/, nego /i/ odn. /u/.
Diftonzi se dijele na uzlazne i silazne. Uzlazni su oni kod kojih je prvi element polusuglasnik, a
drugi samoglasnik. Silazni su oni kod kojih je prvi element samoglasnik, a drugi polusuglasnik,
koji neke gramatike u tom specifinom sluaju nazivaju polusamoglasnik.
Uzlazni
diftong
Izgovor Primjer
ia /ja/ piacere
ie /je/ dieci
io /jo/ studio
iu /ju/ piuma
ua /wa/ quadro
ue /we/ questo
ui /wi/ guida
uo /wo/ vuoto


Silazni
diftong
Izgovor Primjer
ai /aj/ mai
ei /ej/ nei
oi /oj/ poi
ui /uj/ lui
au /aw/ pausa
eu /ew/ zeugma
Triftonzi
Triftong ili troglas ili troglasnik je jedna izgovorna cjelina sastavljena od tri razliita elementa,
koja u pismu predstavljaju tri slova: od tih triju elemenata, dva su polusuglasniki i ili u, a
tredi je isti samoglasnik, koji je uvijek naglaen. Sva tri elementa pripadaju istom slogu.
Triftong Izgovor Primjer
uai /waj/ guai
iei /jej/ miei
uoi /woj/ tuoi
iuo /jwo/ assiuolo
U talijanskom nisu svi diftonzi i triftonzi jednako esti: najkarakteristiniji su i statistiki
najedi uzlazni diftonzi.
Hijati
Hijat ili zijev je niz od dva samoglasnika, koji pripadaju dvama razliitim slogovima. Hijat
tvore:
razliite meusobne kombinacije samoglasnika a, e, o (koji nikada ne mogu biti
polusuglasnici i dakle ne mogu tvoriti diftonge i triftonge): poeta, panacea
i, u uz jo jedan samoglasnik, pod uvjetom da su i odnosno u naglaeni, drugim
rijeima da nisu polusuglasnici nego samoglasnici, tj. da se izgovaraju upravo /i/ odn.
/u/ (a ne /j/ odn. /w/): via /'via/, paura /pa'ura/
Napomena. U talijanskom jeziku, naglasak rijei (tj. isticanje jednog sloga u rijei silinom u
izgovoru) nije uvijek predvidiv. Tako, u ovom kontekstu, bez poznavanja izgovora neke rijei,
tj. samo iz njezinog pisanja, najede nije mogude odrediti je li rije o diftongu ili hijatu (i
drugdje, digramu ili trigramu i sl.).