VI

Rasprava o broju fonema u talijanskom jeziku

 22 talijanska fonema su općepriznata, tj. njihov fonemski status je osiguran njihovim

prisustvom u svim regionalnim varijantama, u dijalektima, velikim brojem minimalnih
parova. To su: /i/, /e/, /a/, /o/, /u/, /p/, /b/, /f/, /v/, /t/, /d/, /s/, /k/, /g/, /ʃ/, /m/, /n/, /ɲ/, /l/, /ʎ/,
/r/ i /c/. Broj predloženih fonema kreće se od 27 do 53 fonema.

Fonem /z/

 Razlozi protiv fonemičnosti ovoga glasa: (1) ne postoji u rimskoj regionalnoj

varijanti; (2) jedini položaj u riječi u kojem je moguća opozicija /s/ ~ /z/ je intervokalski,
(3) na sjeveru ta opozicija ne postoji, a ni na jugu.
 Dokaz njegove fonemičnosti jesu primjeri minimalnih i subminimalnih parova za taj
glas: borghese, casino, casone, cosetta, fuso, ascesi itd.

Fonem /dz/
 Ova opozicija djeluje u vrlo malo minimalnih parova: razza «rasa» ~ razza «raža»;
lazzo «kiseo» ~ lazzo «dosjetka»; bozzo «ukras» ~ bozzo «kaljuža».
Subminimalni parovi su: mezzo «prezreo» ~ mezzo «sredina»; mozzo ~ mozzo.
 Protivnici fonematičnosti ovoga glasa kažu da se opozicija /ʦ/ ~ /dz/ neutralizira na
početku riječi (u nekim područjima samo zvučni) i u sredini riječi iza /l/ samo bezvučni
član opozicije. Postoji više od dvadeset riječi u kojma Firenca ima zvučni, a Rim
bezvučni dentalni afrikat: azienda, pranzo, sozzo…
 Zagovaratelji fonematičnosti: poznat je u svim regionalnim varijantama i u većini
dijalekata te je poznat u dvjema glavnim varijantama.

Fonemi /j/ i /w/

 Ovi glasovi su fonemi jer postoje riječi u kojima prisutnost [i], [j] i [u] odnosno [w]
nije uvjetovano kontekstom: arguire [ֽar-gu-'i:-re] i eseguire [ֽe-ze-'gwi:-re]; Trieste
[tri-'єs-te] i [des-'trjє:-re]. Zatim ['pja:-no] i [pi-'a:-no] ecc.

1
Fonemi /č/ i /ğ/

 Prema jednom talijanskom jezikoslovcu ovi fonemi postoje samo pojačani: faccia,
maggio /čč/ i / ğ ğ/. Ti pojačani glasovi su zapravo fonemi.

Fonemi /ɛ/ i /ɔ/

 U rimskoj i firentinskoj varijanti postoje ovi fonemi premda se ne slažu u njihovoj

raspodjeli u oko 200 riječi. Ako ne priznamo njihovu fonemičnost reduciraju se obilježja
koja određuju tal. vokalski sustav.

Geminirani konsonanti

 Monofonematisti misle da su geminate poseban niz fonema.

 Bifonematisti: nema opozicije između kratkog, nepojačanog, nenapetog i drugog
fonema.
 15 konsonantskih i likvidnih fonema može biti udvojeno: /p/, /b/, /f/, /v/, /t/, /d/, /s/,
/k/, /g/, /č/, /ğ/, /m/, /n/, /l/, /r/

Geminirani vokali:
 Neki jezikoslovci smatraju da postoje dva duga samoglasnika koji ne ovise o
interpretaciji suglasničkih geminata. Jedan od tih fonema Franceschi zove l'atona i koji
nastaje stapanjem nenaglašenih ii (ji), a koji razlikuje varî množinu od vario od vari
množinu od varo. Bilježi se na sljedeći način: /i:/. Minimalni parovi koji dokazuju
fonematičnost dugog i: addii ~ addì; borbottii ~ borbotti itd.
 Drugi fonem je dugi [e], tj. /e:/. Minimalni parovi: aree ~ are, atee ~ Ate itd.
Prema Muljačiću prema tim kriterijima postoji i dugi /a:/: Sara ~ Sahara.