"Ima na Balkanu jedna zemlja koja se granii sama sa sobom.
Gdje ive najljepe ene a
natalitet opada. Gdje nezaposleni najvie rade. Gdje na najplodnijoj zemlji ive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vonje. Gdje svi igaju nogomet, a pobjeuju u vaterpolu, koarci, rukometu ili odbojci. Gdje svi ure na posao, a nitko ne stie na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje 12 sati. Gdje je zdravstveno besplatno, a lijeenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napiu to god im se naredi. Gdje su javne nabavke tajne, a dravne tajne javne. Gdje se ratovi nikada ne zavravaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikada nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domau. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglaavaju ludima, a lude sposobnima. Gdje nepismeni piu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje se ivi od budunosti jer na sadanjost nemamo pravo. Gdje se svatko svakom smjeka, a nitko nikome ne eli dobro. Gdje sudski postupci traju due od ivota. Gdje su samo poplave nain navodnjavanja zemljita. Gdje smatraju da e zemlja due napredovati ako se to vie nazaduje. Gdje normalni nisu potrebni, i zapoljavaju se podobni a ne sposobni. Ima na Balkanu jedna zemlja u kojoj potenjem, iskrenou i marljivou nikad nee stii do eljenog cilja..."
ETNOGRAFSKI SPISI VUKA KARADŽIĆA U Svojim Opisima Crnogorskih Običaja Karadžić Opisuje Kako Su Se Društveno Neprihvatljive Norme U Crnogorskom Plemenu Kažnjavale Na Principu