8. Djela Tadejeva.

I taj je spis tijekom stoljea bio u nekim crkvenim

krugovima veoma cijenjen, zbog svoga na neki nain bizarnog sadraja. Poznaje
DJELA TADEJEVA I FILIPOVA 197
ga ve Euzebije. Kralj Abgar Ukama iz Edese (povijesno zajameno da je
vladao od g. 4. prije Kr. do 7. p. Kr. i ponovno od 13. p. Kr. do 50) saznao
je da Isus propovijeda u Palestini i da ini udesa; alje mu stoga pismo u kojemu
ga moli neka doe i ozdravi ga od teke bolesti. Isus mu je pismeno
odgovorio da ne moe doi, jer mora prije izvriti ono za to je poslan, ali
kad bude uzvien, poslat e mu svoga uenika da ga izlijei. Kurir koji je
nosio pisma zvao se Ananija. Poslije uskrsnua poslao je apostol Toma kralju
Abgaru u Edesu jednoga od 72 uenika imenom Tadeja koji je kralja izlijeio
i svu Edesu obratio na kranstvo. Euzebije tvrdi da se pismo Abgarovo i
Isusov odgovor nalaze u arhivu u Edesi; on je ta pisma preveo sa sirskog na
grki i donio u Hist. eccl. 1, 13. Na Zapadu je tekst tih pisama bio poznat
preko Rufinova latinskog prijevoda Euzebijeve povijesti. Hodoasnica Eterija
(Peregrinatio, 19), opisujui svoj boravak u Edesi (to je moralo biti negdje
krajem IV st.), pripovijeda da su Isusovo pismo sveano iznosili i itali na
vratima grada kad god je kakav neprijatelj gradu zaprijetio: uvijek su neprijatelji
napustili opsadu. Prvi je to uinio sam Abgar protiv Perzijanaca: u po bijela
dana nastala je izvan grada i oko grada takva gusta tama, da su se
Perzijanci preplaili. Eterija pripovijeda da se vrata kroz koja je Ananija uao
s Isusovim pismom odonda brino uvaju, ne quis immundus, ne quis lugubris
per ipsam portam transeat, sed nec corpus alicuius mortui eiciatur per
ipsam portam (20, 17). Eterija je zamolila edekog biskupa da joj dade primjerke
tih pisama, premda je ve kod kue imala te primjerke (licet in patria
exemplaria ipsarum haberem: 20, 19), da ne bi ono to je dolo do njezine
domovine (June Galije?) bilo neto manjkavo. Ona kae da je ono to su
joj dali u Edesi bilo vere amplius. Sv. Augustin (Contra Faust. 28, 4; Consens.
Ev. 1, 7, 11) nijee postojanje bilo kakvog Isusovog pisma. Decretum Gelasianum
svrstava ta pisma meu apokrife. Danas se openito smatra da su Djela
Tadejeva legendarna, i da su nastala u III st.
Postoji i druga redakcija toga spisa na sirskom jeziku pod naslovom
Nauk Adejev (Doctrina Addaei; Adej je drugo ime za Tadeja). Po toj verziji
Isus nije napisao nikakvog pisma Abgaru, nego mu je poslao samo usmeni
odgovor preko Ananije. Meutim, ta verzija donosi drugi kuriozan podatak:
Ananija je naslikao Isusov portret i donio ga Abgaru, koji je portret stavio na
poasno mjesto u svojoj palai. Eterija u svome putopisu ne govori nita o
slici Isusovoj: ona je u Abgarovoj palai vidjela samo likove Abgara i njegova
sina Magna, kojima se vrlo divila. Ta bi redakcija, po miljenju strunjaka,
bila nainjena oko g. 400. Sirski je tekst tiskan g. 1876. Postoji armenski i
grki prijevod. Izd. G. PHILLIPS, The Doctrine of Addai, the Apostle, London
1876