ALEK POPOV

(1966, Sofia, Bugarska) jedan je od najitanijih i najprevoeni-

jih suvremenih bugarskih pisaca. Autor je zbirki pria, eseja,
romana i drama. Apsurd, ironija, crni humor, neoekivani obra-
ti najvanije su karakteristike njegova pisanja. Roman Misija
London, utemeljen na slikovitim dojmovima kulturnoga ataea
bugarskoga veleposlanstva u Londonu, okarakteriziran je kao
najsmjenija knjiga tranzicije, ima ve est izdanja i preveden je
na trinaest jezika. Film snimljen po ovome romanu najgledaniji
je bugarski film u posljednjih dvadeset godina.
Za najnoviji roman Crna kutija dobio je nagradu Elias Canetti i
nagradu Cvijet Helikona za najprodavaniju knjigu u 2007, i na-
gradu Ujedinjene bugarske banke za knjigu 2007. Pod naslovom
Psi lete nisko objavljena je na njemakom, poljskom, turskom i
srpskom jeziku. Popov je jedan od vodeih bugarskih satirika,
pie Sebastian Fasthuber za beki asopis Faller, tovie, on igra
u prvoj postavi reprezentacije suvremenih europskih pisaca.
ALEK POPOV: MISIJA LONDON
MISIJA LONDON
ALEK POPOV
2. izdanje
s bugarskog prevela
Ksenija Banovi
Ova je pria u potpunosti plod mate. Svaka
slinost sa stvarnim osobama i dogaajima je
sluajna.
ak i kad postiemo gigantske uspjehe u
svom poslu, nema nikakvog mjesta
samozadovoljstvu i nadmenosti
Skromnost pomae ovjeku da napreduje,
dok ga tatina vue unatrag.
To je istina koju uvijek moramo imati u vidu.
Mao Ce Tung, Obraanje delegatima Osme nacionalne
konferencije kineske komunistike partije (15. rujna 1956)
1 .
Kosta Gibaniarov sjedio je u dvoritu iza kue na Hide
Park Gateu i brojao avione koji su prelijetali South Ken-
sington. Bilo je meko proljetno jutro s promjenjivom
naoblakom. U kutu dvorita forzicija je jarko cvjetala.
Kosta Gibaniarov sjedio je na stepenicama, bos, u tra-
pericama i potkoulji. Do nogu mu je bila poluprazna
boca Becsa, a meu prstima mu je dogorijevala zabo-
ravljena cigareta. Avioni su prelijetali priblino svake
dvije minute. Buka motora vukla se jo dugo za njima,
sve dok se ne bi neosjetno slila s bukom novih strojeva
koji su pristizali. Izbrojao ih je vie od dvadeset. Njihov
zvuk podsjeao ga je na udaranje mora. Prozori kue
zijevali su irom otvoreni. Propuh je raznosio miris sta-
rih opuaka. Tanke zavjese bacakale su se poput volana
pijane glumice. U blagovaonici na prvom katu jo uvi-
jek su se vidjeli tragovi sinonje pijanke. Bliilo se jeda-
naest sati, ali Kosta nije urio s raspremanjem. Imao je
cijelo poslijepodne na raspolaganju.
U meuvremenu preletjela su jo tri aviona.
Uporna zvonjava izbacila ga je iz blaene ravnotee.
Kosta si je prvo rekao da nema te sile koja bi ga natje-
rala da otvori. Poslije se smekao shvativi da su slina
raspoloenja pogrena i tetna za njegovu biografiju.
Ugurao je opuak u procjep izmeu ploica i nevoljko
9
ALEX POPOV
ustao. Odepesao je niz hodnik. Ogromno kristalno
ogledalo neugodno je odrazilo njegovu mravu figuru,
koju je pourio izbaciti iz pozlaenoga okvira. Uslijedili
su novi, kratki i reski zvukovi zvona.
Evo, evo - promrmljao je Kosta i dodao u sebi
- Nabijem ti ga!
Na pragu je strao visok, mraan gospodin sa zelenka-
stim mantilom i kuferom u ruci. Iza njegovih lea jedan
crni londonski taksi pravio je slone manevre ne bi li se
izvukao iz tijesne uliice. Nekoliko sekundi njih dvojica
su se prouavala sumnjiavo.
Koga trebate? - upitao je Gibaniarov na bu-
garskom.
Uvenulo gospodinovo lice oivjelo je kiselim osmije-
hom.
ja sam novi veleposlanik - ree i zagleda se u
njegove bose noge. - A tko ste vi?
Pa, ja, ovaj... - zamuca Kosta - ja sam kuhar.
"Bivi kuhar!" proeo ga je bolni osjeaj.
Odlino - ki mnuo je veleposlanik. - Mogu li
ui?
Kosta se automatski povukao osjetivi neobjanjivu
hladnou koja ga je zapahnula nakon to je mukarac
proao kraj njega. Plaha nada da je sve to samo nes-
lana ala koju su smislili bugarski emigranti, s kojima
se naposljetku zbliio, poela je isparavati. Mukarac je
spustio svoj kufer na pod, ogledao se oko sebe i gadljivo
podigao obrve. Kuhar je osjetio da bi trebao neto rei,
prije negoli on neto izusti.
1 0
MISIJA LONDON
-Oekivali smo vas za dva dana - rekao je s laga-
nim ukorom.
- Vi di se - zajedljivo je dometnuo veleposlanik,
zavirivi u blagovaonicu.
- Da smo znali da dolazite danas... - zapoeo je
kuhar.
- Promijenio sam planove - ovaj ga je prekinuo.
"Onda se ljuti sam na sebe, glupane", pomislio je Kosta
Gibaniarov.
Nakon svih tih godina provedenih kraj trpeze glaveina
kuhar je razvio osobit psiholoki njuh. Odmah je na-
njuio da njegov novi ef spada u opsenu i bogato raz-
granatu porodicu administrativnih kretena. Ali bilo je
tu i neeg drugog, neeg to ga je inilo nepredvidivim
i opasnim s onu stranu njegova stakleno glupavog po-
gleda. Kosta Gibaniarov odjednom je postao svjestan
da se tip namjerava tu useliti. Neto vie, ovo je sad bio
njegov novi dom, a on - Gibaniarov, trebao bi mu slu-
iti. To mu se uinilo beskr ajno nepravednim.
Mali sin Gibaniarova puzao je gore po stepenica-
ma koje su vodile iz suterena, gdje je ivjela kuhareva
obitelj. Klinac je izmaknuo majinoj panji, to mu je
bilo dovoljno da likuje. Brbljajui neto svoje, dijete se
uspravilo i bodro krenulo prema stoliu ispod ogledala.
Na stoliu je mudrovao jedan krhki predmet, koji je ve
odavno iritirao njegove elementarne instinkte. Gibani-
arov je trenirao razne sportove u mladosti, ali s vreme-
nom je izgubio svoju nekadanju okretnost. Klinac se
vrsto uhvatio za stoli i brzo ga povukao. Porculanska
1 1
ALEX POPOV
koarica, zavedena pod inventarnim brojem 73, razbila
se o pod uz apokaliptinu zvonjavu.
- Tak-tak - veselo je progugutao mali.
- Dat u ja tebi "tak-tak"! - zareao je Gibani-
arov, potiskujuu instinktivni poriv da ga zvekne po
glavi.
- Norke! - povikao je.
Odgovor nije uslijedio.
- Nooooorke! - ponovio je. - Dolazi odmah!
- Nabijem ti ga u smrdljivo dupe! - javio se hra-
pavi glas.
2.
Gradonaelnik opine Provadija energino je odvrnuo
slavinu i za toplu i za hladnu vodu i pustio tu da ga
oblijeva od glave do pete. Voda je pljutala na njegovo
iroko tatarsko lice, tukla je po njegovim monim ruta-
vim grudima i veselo se slijevala poskakujui po divov-
skoj kembi. Gradonaelnik opine Provadija osjeao
se velianstveno usprkos tankoj mreni jutronjega ma-
murluka koja je jo uvijek obavijala njegov mozak. Pre-
plavila ga je svijest o ispunjenoj misiji. Posjetio je ovaj
tajanstveni i daleki otok koji je nekad vladao polovicom
svijeta. Razgledao je dvorce i trgovine. Upoznao je sta-
nje nacije. Doao je do odreenih zakljuaka i mogao
je hrabro rei da ve ima predodbu o stanju reforme
u ovoj razvijenoj zapadnoj zemlji. Bio je zadovoljan to
1 2
MISIJA LONDON
nije izgubio razum pred bljetavilom Oxford Streeta.
Ali bio je jo zadovoljniji to danas kree u svoju rodnu
Provadiju - grad slavne prolosti i plodne zemlje.
- Ola-la - dreknuo je iz dubine grla. - La-la-laa-
-aa!
Voda je ikljala sa svili strana poput vodopada i stvarala
je osjeaj spokoja i duevne ispunjenosti. Postupno mu se
i talog u glavi razrjedivao i pridobivao kristalnu jasnou.
- Lalaa-lala-lala-lalaa! - nastavio je intenzivno
pjevuiti, sapunajui svoju kratku kosu.
Nije primijetio, niti je mogao primijetiti tanki mokri
jeziak koji je skliznuo pod vrata kupaonice i polako
poeo moiti tepih.
Veleposlanik je uzeo svoj kufer i zaputio se prema dru-
gom kata, ne progovorivi ni rijei. Sudei po njegovu
zelenkastom licu, Kosta Gibaniarov zakljuio je da se
magija ljubavi na prvi pogled nije dogodila. Perspektive
su izgledale jo mranije.
Stigavi do sredine stepenica, zastao je i osluhnuo.
- Tamo ima nekoga - rekao je veleposlanik, po-
kazujui prstom prema gore.
- A, gospodin gradonaelnik opine... - odvratio
je kuhar; po njegovu tonu moglo se zakljuiti i da se radi
o kunom ljubimcu koji ivi u rezidenciji od pamtivijeka.
Mali klinac mu se izvijao iz ruku nevjerojatnom sna-
gom, derao se i grizao ga. Stisnuo ga je jo vre i tiho
procijedio:
- Govance jedno smrdljivo, na mamu si se uvr-
gnuo!
1 3
ALEX POPOV
-Gradonaelnik opine?! - uznemireno ree ve-
leposlanik.
- Gradonaelnik opine Provadije - konkretizi-
rao je kuhar s odredenom simpatijom.
-I kako je dospio ovdje... taj ovjek iz Provadije?
- zapitkivao je s gnuanjem.
- Smjestili su ga - rekao je. - Nije bilo mjesta u
hotelu. Danas odlazi.
Veleposlanik nita nije rekao. Uperio je pogled u pu-
ti koji se zlokobno namakao, kao da se nalazio na bro-
du Titanic. Nad njegovom glavom zaulo se ljapkanje
i psovanje. Gradonaelnik Provadije stvorio se na gor-
njem katu, nehajno zaogrnut uskim runikom, ispod
kojega su strali njegovi herkulski atributi.
- Gledaj ti glupih Engleza! - razvikao se. - Nisu
se sjetili jednu rupu u kupaonici probuiti! Jednu jed-
nostavnu rupu! to bi ih to Kostalo? Rupu! Odvod!
Napravio je prstima krug i provirio kroz nju, kako bi
demonstrirao oitost tog glupog propusta. U njegovo
vidno polje odjednom je upao mrani gospodin koji je
s bolesnim izrazom lica prouavao mokri puteljak.
- Dobar dan - ree gradonaelnik i prostrijeli
veleposlanika pogledom. - Novi gost, ha?
- Ovo je novi veleposlanik - odgovorio je kuhar
bez suvinog entuzijazma.
- Ah, tako! - gromko je dreknuo gradonaelnik
opine Provadije. - estitam!
Gospodin se vidno zaprepastio.
- Vrlo mi je drago upoznati se s vama! - uzvi-
1 4
MISIJA 1 0 N0 0 H
knula je velika mukarina tatarskoga lica. - Oprostite
mi na izgledu. Lijepo da smo se sreli. Naalost, ja danas
odlazim, inae bih vam puno vie ispriao o tim lice-
mjerima. Htio bih da zapamtite samo jednu stvar. Nema
demokracije u Engleskoj. Ovo nije prava demokracija.
Na licu veleposlanika ispisala se neskrivena panika.
- Nemam vam vie to objanjavati - otro e
gradonaelnik. - Uvjerit ete se i sami. I nemojte im
zaboraviti napomenuti za kupaonicu! Ve na prvom
slubenom sastanku. Tepih su stavili, a odvod zabora-
vili! Jo na prvome slubenom susretu! I za zahod! Stari
Bugari su izmislili vodeni zahod, jeste li to znali? Nisam
ni ja to znao, ali nedavno su kod mene bili nekakvi ar-
heolozi da me izvijeste o tome. Otkrili su ga pri iska-
panju. itavih 600 godina prije Europljana! U gradu
Provadiji!
Zadovoljan uinkom koji su njegove rijei oito proi-
zvele kod vanoga gospodina, gradonaelnik Provadije
nagnuo se preko ograde i doviknuo Gibaniarovu:
- Bratko, je li ostalo jo one ukusne hladetine?
- Ostalo je - rekao je kuhar. - Da je pripremim?
-Hoete li probati malo hladetine uz jedno
hladno pivo? To je dobro za doruak - gradonaelnik
opine ljubazno se obratio veleposlaniku.
- Sumnjam - hladno je odmahnuo glavom.
Kuti usana mu je zlobno zatreperio. - Proetat u malo.
Nemojte me ekati za veeru. Oistite ovaj svinjac! -
bile su njegove posljednje rijei upuene Gibaniarovu.
Naglo se okrenuo i potrao prema izlazu, ostavivi ku-
1 5
A l E K POPOV
fer na stepenicama. Prije nego to je preao prag, vele-
poslanik se ukoio u hodniku i piskutavo povikao:
- 93!
- to se dogada s ovim momkom? - podigao je
ramena gradonaelnik opine Provadija.
Varadin Dimitrov napustio je rezidenciju pod utje-
cajem isparavajueg koktela od raznoraznih osjeaja
- gnjeva, uzbuenja, prezira, srama... Poluoamuen,
preao je razmak od dvjesto koraka koji su ga dijelili od
oivljene High Kensington ulice i smrznuo se pred au-
tomobilima i autobusima koji su se kretali u oba smjera.
S druge strane, u Kensington Gardenu, trava se meka-
no zelenjela. Po alejama su bepmno klizili roleri poput
bia iz neke daleke utopije. Varadin Dimitrov zaputio se
prema najbliem semaforu. Oslonjena na metalni stup
ekala je i jedna starija Engleskinja. Ne pogledavi je,
procijedio je kroz zube:
- 74!
ena je dobacila izbezumljen pogled i brzo odglu-
mila nezainteresiranost, tono slijedei upute razvi-
kanog depnog prirunika "How to shun upsetting
acquaintances".
1
U tom se trenutku upalilo zeleno.
Promet se zaustavio i Varadin Dimitrov presjekao je
ulicu irokim, sporim koracima poput estara. Sta-
' Kako izbjei neugodna poznanstva
16
MISIJA LONDON
rica je krenula za njim na pristojnom razmaku.
Po parku su trali psi i mala djeca. Dan je bio suh, po
travi su se rasuli ljudi iz razliitih krajeva svijeta; neki
od njih su ve navaljivali na svoj podnevni sendvi.
Varadin Dimitrov krenuo je glavnom alejom, pokraj
Kensington Palacea - doma pokojne Diane Spencer.
Na ogradi su tu i tamo bili zakvaeni buketi cvijea ili
su se vijorile karte s porukama, koje su ostavljali neu-
morni princezini oboavatelji. Ravnoduno je proao
kraj tili znakova narodne ljubavi i nakratko se zausta-
vio ispred spomenika kraljici Viktorjji. Poraavajue
ga je podsjeala na jednu njegovu roaku zbog koje je
u mladosti popio dosta batina. Potom je skrenuo pre-
ma Okruglome jezeru i krenuo obalom prekrivenom
ptijim izmetom. Naao je slobodnu klupu i sjeo. Jedna
guska koja je pasla u blizini protegla je iju prema njego-
vim nogama i glasno gaknula.
- 5 5 - ree.
Varadin Dimitrov zadrao se na klupi gotovo pola sata,
bez konkretnih misli u glavi, zagledan u glatku povri-
nu jezera iznad koje je lebdjelo bijelo paperje. Guske i
patke postupno su izgubile zanimanje za njega. Tada je
najneoekivanije proaptao:
- Jedan.
I nasmijeio se s olakanjem.
"Brojevna terapija" doktora Pepolena uistinu je davala
zadivljujue rezultate. Varadin Dimitrov je kao ovjek
neprestano izloen ivanim stresovima mogao to oci-
jeniti. Sistem doktora Pepolena zasnivao se na nekoliko
1 7
A l E K POPOV
jednostavnih principa. Tvrdio je da se ljudske emocije
(kao i potresi) mogu odrediti na skali od 1 do 100, ovi-
sno o njihovu intenzitetu. Registracija emocija - uio
je Pepolen - korale je prema njihovu svladavanju. Pro-
vodio je specijaliziranu radionicu s nestabilnim oso-
bama koje se lako uzbuuju, obuavajui ih da mjere
stupanj svojih emocija. Rad se sastojao u sljedeem:
im osjeti da gubi kontrolu nad svojim ivcima, paci-
jent mora ispaliti prvi broj koji mu padne na pamet od 1
do 100. Nakon izvjesna vremena pacijent mora prozvati
sljedei proizvoljni broj, pod uvjetom da bude manji od
prethodnog. Sljedei put broj postaje jo manji. I tako
dalje, dok se ne stigne do broja jedan. U tom trenut-
ku, prema doktoru Pepolenu, emocija je u potpunosti
svladana, zatvorena i neutralizirana, a osoba uspijeva
povratiti psihiku uravnoteenost.
Varadin Dimitrov imao je sreu sresti doktora Pepolena
za vrijeme mandata u jednoj skandinavskoj zemlji. Pod
pritiskom zabrinutih bliskih ljudi upisao se na uvenu
radionicu i ve je tri godine prakticirao metodu brojev-
ne terapije. "Djeluje", bilo je sve stoje mogao rei. Dokaz
je bio to da se sad nalazio ovdje, a nije se, takorei, prio
u konzularnom odjelu veleposlanstva u Lusaki. Zdravi
ivci za karijeru isto su to i ue za alpinista. Ako ue ne
izdri, polijee dolje, a erpe skupljaju medicom tvo-
je ostatke. Bio je svjedokom mnogih slinih sluajeva.
Nije imao namjeru postati jedan od njih. Imao je samo
jedan put - onaj prema gore.
Sada kada je mutna rjeica emocija koje su ga spopale
MISIJA LONDON
iscurila, u dui mu je iskrila samo radost, ista poput
planinskog potoka. Postigao je svoj cilj. Trenutak izne-
naenja. Meu uobiajenu svjetinu koja je nastanjivala
veleposlanstva po cijelom svijetu bio je baen nemir.
S neopisivim zadovoljstvom zamiljao je grozniavo
poslovanje u veleposlanstvu. Histerina telefonska ziv-
kanja. Paniku u veleposlanstvu. Sigurno ga oekuju da
se pojavi tamo svakog trenutka. Otkazivali su ve ugo-
vorene sastanke. istili su svoje radne stolove. Svima je
pobrkao planove.
- Dozvolite da se obratim - zakikotao se - prva
etapa operacije "Dolazak efa" zavrena je uspjeno.
- Hoe li biti, nee li biti? - nametljivo se pitao
drugi tajnik Kiev, zagledan u pismo na svome stolu.
Nije se usuivao otvoriti ga. Na omotnici se epurio
peat kraljevskoga ureda. Pismo je stiglo jutros i odmah
se nalo u njegovoj ladici za slubenu potu. Nije bilo
potrebno otvarati ga da bi ogonetnuo to unutra pie.
Postojale su samo dvije mogunosti. Jedna bi ga poko-
pala. Druga bi ga uinila herojem. Nije bio tip kockara
i ve se proklinjao to je tako lakomisleno preuzeo ovaj
angaman. To je bio prevelik zalogaj za njega.
"Da je mirno sjedilo, ne bi udo vidjelo" govorio je na-
rod. Ali kako, kako je mogao mi rno sjediti dok mu je
mandat neumoljivo istjecao? Dani su curili jedan za
1 9
ALEX POPOV
drugim poput pijeska u pjeanome satu. Moda se
zato uhvatio za tu slamku s nadom da dobije jo pokoji
crveni bod i tako se pokae krupnim ribama. ivot na
Otoku mu se dopadao. Proveo je tu vie od dvije godine
i inilo mu se uasno nepravedno pakirati stvari upravo
sad kad se posve proeo s ovdanjim ivotom. A to ga
je ekalo kod kue? To nitko nije mogao rei. Mnogo je
vode isteklo u te dvije godine. Vlada se promijenila; lju-
di kojima se uvlaio prije i koji su ga podravali sada su
utnuti iz Ministarstva - drugi, novi i gladni ljudi, doli
su na njihova mjesta i sigurno su mu ve skrojili kapu.
U panici zbog nadolazeeg raspleta izdao je svoj zdravi
birokratski instinkt (Tko ne radi, ne grijei!), uputajui
se u grozniavu aktivnost osjetljivog posredovanja, koje
je oito nadilazilo njegove mogunosti. Umislio si je da
e ga za nagradu ostaviti jo jedan mandat u Londonu.
Ili jednu godinu. Makar i pola godine, opet je neto!
Ali to je mogao uiniti jedan mali drugi tajnik protiv
stoljetnog imperijalnog establimenta? Kako je mogao
utjecati na njega? S koje pozicije? Kojim sredstvima?
Nitko se to nije pitao. Naprotiv, okrivili bi njega - upra-
vo njega, crva.
"Zeznuo si se, Kiev, sam si se zeznuo!", razmiljao je,
mrano gledajui u omotnicu. A to ako nije? Morao je
razmiljati pozitivno. Pozitivno miljenje lei u osnovi
svakog uspjeha. Negativno razmiljanje posljedica je
socijalizma. Otvorio je paljivo omotnicu i izvukao list
drhtavim prstima.
2 0
MISIJA LONDON
Dragi Mr. Kiev,
Njezino Velianstvo srdano zahvaljuje na Vaem ljuba-
znom pozivu za sudjelovanje u kulturnim praznicima
koje organizira vae veleposlanstvo. Naalost, slubeni
program Njezina Velianstva vrlo je zgusnut te zasad ne
moe sudjelovati na tom dogaaju.
Iskreno Vaa:
Murriel Spark,
Odnosi s javnou
Kiev je proitao pismo jo desetak puta. I u jednom i u
drugom smjeru. Sadraj je ostao jednak. Zatim je digao
list na svjetlo i zagledao se u vodeni ig koji se nazirao
na papira. Pomirisao ga je i uhvatio laganu aromu bo-
gatstva i vlasti kojom su zraile stvari iz svijeta visokoga
drutva. Duboki metafiziki strah zaledio mu je srce.
Donositelje loih vijesti ubijaju, zar ne?
U tom je trenutku netko pokucao navrata. Jedna kudra-
va glava pojavila se na trenutak i ispalila vijest tonou
profesionalnog ubojice:
- Stigao je novi veleposlanik!
Suprotno oekivanjima Varadina Dimitrova, koji se po-
kazao kao lo psiholog, novost o njegovu dolasku nije
odmah porazila veleposlanstvo, ve je prola dugaak
zaobilazni put, slijedei prije ljudske zakone, nego za-
kone prirode.
Kosta Gibaniarov bio je usamljena oajna dua kojoj
je ideja o solidarnosti i uzajamnoj pomoi bila strana.
Njemu nije ni palo na pamet zgrabiti telefon i upozoriti
2 1
A l E K POPOV
kolege na uasavajuu opasnost, Zapravo, jedan kuhar i
ne moe imati kolege. Na svijetu nije bilo usamljenijeg
zanimanja od njegova. Ispod kuhara bio je pomonik ku-
hara. A iznad kuhara bio je Gospodin Bog, ili jo strasnije
- Nita, ovisno o uvjerenjima. Gibaniarov je bio ateist.
Nagrabio je gradonaelniku pun tanjur hladetine, otvo-
rio dva hladna piva i sjeo da mu pravi drutvo. Do polije-
tanja ostalo je neto manje od dva sata, ali gradonaelnik
se nije osobito brinuo, bolje reeno, nije mogao povjero-
vati da bi avion poletio bez tako vane figure kao to je
on. Leerno su razgovarali u kratkim pauzama izmeu
nekoliko gradonaelnikih zalogaja. Gibaniarov nije
ni sumnjao da e novi veleposlanik odmah dojuriti u
veleposlanstvo i ta ga je misao tjerala da njeno cupka
kraj svoga osijedjelog majeg brka. U 15,30 na ulaznim
je vratima pozvonio voza Miladin. Gradonaelnik i ku-
har stisnuli su si ruke.
- Ako ikad ostane bez posla - rekao je gospo-
din gradonaelnik - dobrodoao u grad Provadiju. S
ovakvom liladetinom nee propasti, ljudino!
Voza, naravno, nije ni slutio dramatini razvoj dogaa-
ja. Shvatio je od brbljavog sugovornika koji nije propu-
stio estitati mu na novome efu, Miladin je takoer bio
vrlo samoivo bie s potisnutim socijalnim instinktima
i odluio je sauvati tu vijest za sebe. U depu mu je bio
mobilni telefon, koji je sasvim svjesno iskljuio. Nakon
to je ostavio gradonaelnika na aerodromu Heathrow,
Miladin je spraio prema jednom od poznatih london-
skih buvljaka.
2 2
MISIJA t ONDOH
Ostavi sam sa sobom, Kosta Gibaniarov skinuo je
masku "bolimeuho" i bezobratine, koju je obavezno
nosio u prisutnosti drugih ljudi, i postao mraan poput
seljaka koji slijedi put gradonosnih oblaka nad plodnim
njivama. Preuo je jadikovanja svoje ene, koja je, kao i
obino, gunala nad svojim socijalnim usudom.
- Dovuku se s koca i konopca, naljoskaju se, useru
sve, pa poslije hajde ti isti za njima! - nabrajala je vu-
kui gomilu tanjura u kuhinju. - Svi su postali glaveine!
Nema ivota za obian narod! - Bila je sitna, nabijena e-
nica, s velikim radnikim rukama i nepokornim ustima.
Njezine oi, vjeito stisnute, gledale su s predbacivanjem
i prijetnjom stvarnost koja ju je okruivala. Kao supruga
kuhara-meunarodnjaka obila je dosta svijeta, ali du-
boko u sebi vjerovala je da stvarno postoji samo komad
rodne zemlje, negdje izmeu Iskara i Vitoe. Bez obzira
na to gdje boravila - u Parizu, Berlinu ili Londonu - ure-
ivala je ivot obitelji u skladu s tom svojom pretkolum-
bovskom predodbom o svijetu, otimajui postupno od
zapadne dungle dvorite za svoju domau civilizaciju.
U posljednje vrijeme Gibaniarov se esto pitao: zato
sam je, kvragu, oenio? Ili tonije: zastoje, da se jebe u
glavu, i dalje oenjen njome? Iz lijenosti, to je bila istina.
Dosadilo mu da si trai enu prema srcu i posegnuo je
za najbliom. Poslije mu se nije dalo razvesti i eto ve
dvadeset godina vuku se zajedno. Ni seks im ne ide.
Po cijeli dan se svaaju. Ona ga prezire. Napravili su
dvoje djece u velikom vremenskom razmaku. Imali
su neto uteena novca - premalo da bi ga podijelili.
2 3
ALEX POPOV
Poslijepodne je u veleposlanstvo nazvala osoba avdara
Tolomanova. ivio je ve niz godina u Londonu i pred-
stavljao se sad kao trgovac, sad kao umjetnik, ali zapravo
je zaraivao od neeg treeg, o emu je izbjegavao go-
voriti. S vremena na vrijeme opskrbljivao ga je jeftinim
cigarama iz diplomatskih fondova u veleposlanstvu i
malo-pomalo njih su se dvojica sprijateljila. avdar To-
lomanov javio se s prijedlogom, krajnje arogantnim ak
i prema niskim kuharskim kriterijima.
- elim ti rei da sam zbario st raan komad - in-
formirao gaje. - Ako hoe vjeruj - prava Latinoameri-
kanka. Hoe da ti se javi? Zove se Juliette. Samo to ne
govori bugarski, ha, ha, ha...
Iz slualice je tutnjala nekakva glazba, pa je pretposta-
vio da mu se Tolomanov javlja iz nekakvog kafia. Malo
je popio i oito se dobro zabavljao.
- Sluaj, prika, daj da odradimo jedan posli...
- nastavio je avdar Tolomanov. - Je li gradonaelnik
otiao? Dobro. Sluaj sad, laem ovdje ovu Juliette da
sam ja bugarski veleposlanik. Mogu li je dovesti u rezi-
denciju? Samo jednu no, ha?
- Ne moe! - odbrusio je. - Novi veleposlanik ve
je stigao.
- Ma daj! - zaudio se Tolomanov. - Kako sad to
odjednom?
- Eto tako, dovukao je svoje dupe prije dva sata -
Ijutito je odvratio kuhar. - Hajde, moram sad istiti...
"On e mi se praviti veleposlanik"-ree i zalupi slualicom.
Ali vijest je ve iscurila. avo Tolomanov nije proao
2 4
MISIJA LONDON
kaljenje kao ljudi iz veleposlanstva. Ne spremajui mo-
bitel, na koji je bio jako ponosan, nazvao je nasumice
prvi broj. S druge strane ice javila se ena imenom
Dafinka Zaks. Zaks je preivljavala od mirovine svoga
pokojnog supruga i bila je na glasu kao vesela udovica.
edno je usisala svjei tra i diskretno otklonila Tolo-
manovljev prijedlog da odigra ulogu ostarjele bogate
tetke koja svome neaku sa zadovoljstvom predlae
prostor za intimne avanture. Dafinka Zaks ispalila je
vijest u nekoliko smjerova i glasina je krenula, nalik
poaru, prema prilazima veleposlanstva, koje jo nita
nije sumnjalo i u kojemu se radni dan bliio svome pri-
rodnom zavretku.
U 16,30 zazvonio je tajniin telefon i neki mazni glas
ree:
- Molim Vas, moete li me spojiti s gospodinom
veleposlanikom?
Tajnica, Tanja Vandova, trgnula se kao opeena. Pozna-
vala je taj glas i nikako joj nije bio simpatian.
- Novi veleposlanik jo nije stigao - ledeno je
odgovorila.
- Nemojte ga kriti! Nemojte ga kriti! - slatko je
zapjevuila suprotna strana. - Znam iz jako dobro in-
formiranog izvora da je stigao danas popodne. Htjela
bih mu samo poeljeti dobrodolicu.
- Taj izvor informacija doveo vas je u zabludu
- odvratila je staloeno tajnica. - Ovdje nema nikoga.
Dovienja!
U stvarnosti Tanja Vandova uope nije bila tako sta-
2 5
ALEX POPOV
loena i odluila je osloniti se na svoj zdravi tajniki
instinkt. Uslijedio je kratak razgovor s rezidencijom i
Gibaniarov je bio prinuen propjevati. (Velika crna
toka za kuhara!) Novost je munjevito obila sve kabi-
nete. Bilo je 17,30. Nakon toga veleposlanstvo je opus-
tjelo kao da je poharano kugom.
Oi inovnika bile su ispunjene tugom. Uznemireno su
sjedili u dvorani za sastanke, za dugim golim stolom,
ispod karte Bugarske u hladnim ruiastim i utim
bojama. Zli jezici tvrdili su da je ta karta bila postavlje-
na ne toliko da 11 slubenicima budi patriotske greve,
koliko da ih opominje odakle su doli i gdje mogu biti
ponovno vraeni ako ne budu dovoljno paljivi. Za-
pravo, to je bilo jedino to ili je moglo zaista uplaiti.
Utvara povratka! Lebdjela je neumoljivo oko njih, od-
vratno se cerila iz svakog kutka i trovala im ivot uspo-
menama na smrdljivu rodnu crnicu od prvog do pos-
ljednjeg dana njihova mandata. Tema povratka bila je
tabu tema, obavijena tekom utnjom. Upitati nekoga
kada misli putovati natrag (jedan prozirni eufemizam),
bio je znak loeg ukusa, grubosti, ak i neprijateljstva.
Nitko nije priao o povratku, nitko to nije smio spo-
menuti naglas od straha da ne probudi zle sile koje su
drijemale negdje u Ministarstvu vanjskih poslova. Iako
je svima, do posljednjeg telefonista, bilo jasno da je to
2 6
MISIJA LOHDOM
neizbjena sudbina, neizbjena poput zime i smrti, du-
boko u srcu krili su nadu da e ih taj tuni as zaobii,
da e ih nekako propustiti ili u opoj frci zaboraviti i
da ih grozna obavijest nee sustii. Ali obavijest je neu-
mitno stizala, zajedno sa zloglasnom formulacijom
"konani povratak"- kao djelo osvetoljubivog birokrata
iz daleke prolosti koja je ostala nepromijenjena tijekom
itavih desetljea, I nastupala je sezona oseke, velikoga
povlaenja; osuena dua vraala se natrag putem na-
topljenim suzama svojih prethodnika, natrag prema
Terminalu 2 aerodroma Heathrow, kroz izlaz 7 ili 9,
prema mranoj lai nacionalnog prijevoznika "Balkan",
pozvanog da konano zalupi vrata za njezinim leima.
Prolo je deset ujutro. Predsjedniko mjesto bilo je
jo prazno. Na pristojnoj udaljenosti od nekoliko sto-
laca sjedili su diplomati s otvorenim biljenicama i
izvaenim kemijskim olovkama. Tehniko osoblje sku-
pilo se na drugom kraju stola - voza, raunovotkinja,
radio-vezist, kuhar i domar. Malo je stvari tako pove-
zivalo ove ljude kao uzajamna netrpeljivost koja je go-
dinama rasla u uvjetima financijske i kulturne rezigna-
cije. Usprkos tomu, moglo se rei da su ve odreeno
vrijeme ivjeli relativno podnoljivo i gotovo bezbrino.
Svatko je imao svoje male radosti, a imali su i jednu ve-
liku, zajedniku radost: nisu imali efa. Sofija je ve mje-
secima odugovlaila sa slanjem ovjeka na tako vaan i
primamljiv poloaj. Interesi nekoliko lobija prepletali su
se i uzajamno ometali. Palo je takvo podmetanje nogu
da je put prema cijenjenom otoku sliio ve na bojno
2 7
ALEX POPOV
polje. Za to vrijeme relativnog bezvlaa ivot se u vele-
poslanstvu organizirao sam od sebe na naelima razu-
ma i progresa, daleko od kaosa administravnih nared-
bi. Razmirice izmeu slubenika su utihnule, pojavio
se nekakav nejasan duh dobronamjernosti i uzajamne
pomoi koji je pozitivno utjecao na cijeli kolektiv. Do-
jave nisu sasvim prestale, ali ih nije imao tko itati. Nije
imao tko pisati crvene i crne toke - Sofija je bila dale-
ko. Ali, eto, doe kraj i tom spokojnom i prirodnom
suivotu. ef je stigao. Stigao je iznenada, bez najave, to
je jasno otkrivalo ujegove neprijateljske namjere. ivot
inovnika se preokrenuo.
Ubrzo je ula tajnica Tanja Vandova s debelom biljeni-
com - dnevnikom pod pazuhom i kratko rekla:
-Stie.
Smjestila se samouvjereno na stolac desno od predsjed-
nikog mjesta, otvorila notes i takoer priekala. U sobi
je zavladala tiina.
Dok je silazio stepenicama, Varadin Dimitrov zamiljao
je objeene face svojih podinjenih i licem mu se rai-
rio osmijeh. "Neka ekaju, neka drhte!", pomislio je. Nije
sumnjao u ono to je oduvijek znao; da nasuprot sebi
ima bandu hulja koji su parazitirali na dravnoj grbai.
U prvom su ga trenutku njihova nebriga i samodovolj-
nost izbezumile, a potom i razbjesnile. Poeo je krojiti
planove kako im to efikasnije zagorati ivot, kako bi
im napomenuo da ta sluba nije listi osvojen na lotu.
Dopadalo mu se promatrati kako vraaju svoj uobiaje-
ni izgled uplaenih zvjerica. A to je bio samo poetak,
2 8
MISIJA LONDON
- Dobar dan! - Varadin je suho pozdravio i za-
uzeo mjesto na proelju stola. Kemijske su ivahno tra-
knule, spremne zapisivati njegove besmrtne upute. "Re-
fleksi umiru posljednji", zadovoljno je pomislio.
Potom se opet namrtio.
- Gdje je gospodin Kiev?
Diplomati su se pogledali i slegnuli ramenima. Od-
mahnuo je osuujue glavom.
- Rei u vam neto neugodno - poeo je Vara-
din, kao da je uope bilo mogue da im priopi neto
drugo. Dugi govori nisu bili po njegovu ukusu. Govori
su ga plaili jer su izdavali kaotinu prirodu njegova
uma. Misli su mu skakale tamo-amo, poput skakava-
ca koji su izmiljeli iz zatvorene tegle. Bilo mu je teko
okupiti ili natrag. Zato je preferirao otvarati usta to je
mogao rjee.
- U Sofiji smatraju daj e ovdje zavladala anarhija
- rekao je. Skupio je paljivo bubice u svojoj glavi i nas-
tavio: - Veleposlanstvo nije aktivno u stvaranju novoga
lica Bugarske, Nedostaju kontakti na visokom nivou.
utnja. Pogledi koji se prelijevaju od predanosti.
- Kao to znate, u ponedjeljak se otvara Europs-
ka konferencija - nastavio je. - Sudjelovat e i sam Pre-
mijer i lanovi Vlade. Oekuje se da Europska zajednica
objavi novu strategiju pristupanja. Pretpostavljam da
ste u toku.
Diplomati energino kimnue. Tim su povodom izmeu
veleposlanstva i Ministarstva razmijenjeni deseci faxova.
Konkretizirali su se detalji programa, grozniavo su se
2 9
ALEX POPOV
prevodili govori i memorandumi namjera vlade iz jed-
nog ili drugog podruja. Ali program i govori nepres-
tano su trpjeli nekakve promjene i morali su se preci-
zirati i prevoditi ponovno. Bio je to pravi pakao, obilno
zainjen histerijom, koja se u oblacima irila iz kuhinje
vlasti.
- Ve sad vas upozoravam - uperio je prst. -
Neu trpjeti nikakve gafove!
Gafovi - svi su ivjeli u tom komaru koji se nezaobi-
lazno dogaao. inovnici su bili toliko uplaeni i pri-
tisnuti sustavom da nisu smjeli donositi samostalne
odluke. Njihova napetost esto je prelazila u apatiju koja
je graniila s katatoninom blokadom u najodlunijem
trenutku. Tada su se dogaali komari.
- to je s koncertom gospode Seljanove? - upitao
je iznenada veleposlanik, nakon to se uvjerio da je iscr-
pio temu.
- Radimo na tom pitanju - javio se savjetnik Da-
nailov s bodrom intonacijom elektriara koji beznadno
popravlja pokidani kabel. - inimo sve to je u naoj
moi.
- Zato se onda ve drugi put odlae? - upitao je
strogo Varadin, upitno mirkajui.
Na licima diplomata ispisala se panika. Tehniko osob-
lje zlurado je promatralo inkviziciju. Tanja Vandova
ponizno ree:
- Jo ne moemo osigurati predstavnika Palae.
- Pozivate li ih uope?
- Naravno - mirno uzvrati Tanja Vandova.
3 0
MISIJA LONDON
Njezin mandat je zavravao na ljeto, nije mogla puno
izgubiti.
- Tko se bavi time? - hladno je upitao.
- Kiev! - graknuli su svi uglas.
- Zna li on uope da smo tu? - otro je upitao ve-
leposlanik.
- Ne znam - Tanja Vandova je slegnula rameni-
ma. - Nisam ga vidjela od jutros.
- Potraite ga! - naredio je.
"Loe mu se pie", pomislila je i brzo izala iz sobe.
Zavladala je tjeskobna tiina.
- Sindikat potanskih radnika obeao je kupiti
50 karata - javio se konzul Mavrodiev, kao pao s Marsa,
zasigurno s plahom nadom kako e osvojiti blagona-
klonost veleposlanika.
Ogromna gr eka. Veleposlanik ga je prostrijelio s dubo-
kim prezirom.
- Vi, izgleda, niste u toku! - kiselo je uzvratio.
- Ne radi se o tome da se skupe ljudi s koca i konopca.
Radi se o najprobranijoj publici i aristokratskim i svjet-
skim osobama.
"Ma to sam ja naao objanjavati ovom divljaku", Iju-
tito si ree. Zamislio je gospou Seljanovu uspravljenu
pred hrpom potara i vozaa. Dear Ladies and Gentle-
men! Nezamislivo. Odmah mu je palo na pamet da se
iza tog prividno dobronamjernog prijedloga moda
krije neto dalji cilj: da bude obrukan pred vlastima. Od
tog trenutka dobroduni tromavi konzul u njegovim se
oima pretvorio u tetoinu broj jedan, ije se unitenje
3 1
A U K POPOV
nije smjelo odlagati. Svojim diskretnim receptorima os-
tali su odmah osjetili da se sprema neto loe (opasnost!
opasnost!) te nisu izustili vie ni rijei.
Ime gospoe Seljanove irilo je strah i nemir kod svih
njih, ukljuujui i Varadina Dimitrova. Osobito kod
njega! Devorina Seljanova bila je supruga utjecajnog
bugarskog politiara. Nikako se nije mogla pomiriti s
drugorazrednom ulogom koju joj je povijest dodijelila
i eala je za svojom vlastitom aureolom javne osobe.
Kao to se esto dogaa s tim priprostim ljudima koji
su se igrom sluaja iznenada izdigli do vrhova socijal-
ne hijerarhije, u njezinoj glavi bjesnio je mutni vrtlog
bolesnih ambicija i grandioznih planova. Gospoa Se-
ljanova iznimno je stremila prema ekskluzivnom klubu
svjetske elite, ne alei sredstva - prije svega dravna,
Matala je da se vidi u bljetavom okruenju poznatih
koji su punili svjetske kronike debelih zapadnjakih
asopisa. U toj neravnopravnoj bitci za prestiem De-
vorina Seljanova imala je upornoga i sveprisutnoga
protivnika - vlastite sunarodnjake koji su naseljavali
beznadna prostranstva izmeu gladi i tame. Oni kao .
da nisu mogli, a nisu ni htjeli shvatiti koliko je vano
da izgledaju dobro (comme il faut!) u tom odluujuem
trenutku. Minirali su je na svakom koraku, i to punim
zamahom, tipino balkanski. Nezahvalna pasmina! Ali
gospoa nije lako odustajala. Ako moete vi - mogu
i ja! Siromatvo irokih masa bilo je dobar povod za
profinjene ljude iz cijele Europe da se skupe, poslua-
ju glazbu i neto prezalogaje. Polazei od te plemenite
3 2
MISIJA LONDON
logike, s mnogo jarosti i podsvjesne osvetoljubivosti,
prihvatila se organizacije dobrotvornih priredbi u svim
vanijim prijestolnicama u kojima je postojalo bugar-
sko veleposlanstvo. To je bio teak ispit za zaposlenike
tih misija. Gospoda je bila zahtjevna i teko je mogla
progutati ogranien svjetski uinak svoje humanitarne
djelatnosti. Posvuda je vidjela izdaju, sabotau, zavje-
ru. Diplomati nigdje nisu bili na razini i nisu uzimali k
srcu njezin trud; vie su gledali da se izvuku i ponovno
utonu u blato svoga tunog ivota. Varadin Dimittbv
otroumno je uhvatio njezine patnje i uspio ju je uvje-
riti da on nije ravnoduan prema njima. Mjesecima joj
je bio za petama uvjeravajui ju da je upravo on ovjek
koji e ispuniti njezine snove u Meki-Svih-Snobova. A
ona je u velikoj mjeri pripomogla njegovom postavlja-
nju za veleposlanika. Bio je njezin dunik.
Pogledom je preletio preko lica slubenika, ali sreo je
samo pognute oi. Dobar znak. Dobro mu je ilo. Kriv
slubenik je dobar slubenik. Tko je to rekao?
Obuzet likovanjem nad tim zgnjeenim duama, dopu-
stio si je odreenu odsutnost i misli mu se ratrkae u
nekoliko smjerova. Dr. Pepolen nije imao lijeka za ovu
napast. Moda je jedini spas bio usuti otrov u sve kutke
svoga mozga. Ali postojao je rizik da ubije misao vo-
dilju. A koja je to bila? Izgledale su jednako poraavaju-
e. Koju da odabere?
- Prozori nisu isti - ree teko uzdahnuvi.
Lica diplomata jedva su se primjetno opustila na raun
tehnikog osoblja. Prolo je nekoliko dugih ljepljivih
3 3
ALEX POPOV
sekundi. Raunovotkinja Bianka Strugareva napregnu-
la se ne bi li izustila kakvo smisleno objanjenje, ali nije
mogla nita izustiti.
Tanja Vandova se vratila i informirala da Kiev uope
nije doao na posao. Razgovarala je s njegovom supru-
gom: imao je problema sa srcem, pa su ga odvezli u bol-
nicu na ispitivanja.
Bespomoni bijes zavladao je srcem novoga veleposla-
nika: nekoliko puta je brzo trepnuo i odbrusio:
-Slobodni ste.
Toga dana mnogi su slubenici pokuavali stupiti s nji-
me u kontakt, ali on uporno nikog nije primao. Htio ih
je malo iznervirati, dati do znanja da zna sve o njima
i njihovim poslovima, ne namjeravajui sluati njihova
alosna opravdanja.
Varadin se upustio u prouavanje mnogobrojnih ladi-
ca i ormara u svome kabinetu: kase, garderobe i slinih
mjestaaca gdje se, pretpostavljao je, krio duh njegova
prethodnika. Nije ostalo mnogo. Ljudi iz ove brane bili
su tajanstveni i nastojali su isprati tragove iza sebe, ko-
liko god su mogli. U knjinici je mudrovalo nekoliko
pranjavih tomova Enciklopedije Britannice i prirunik
Who is Who iz 1986. U ladici radnoga stola kotrljale su
se tri usamljene spajalice i osueni flomaster. U sefu je
otkrio poluraspadnutu spuvu za pranje suda. To je,
3 4
MISIJA LONDON
ini se, bilo sve. Razgledao je zahod, isprobao ga i sjeo
za veliki efovski radni stol. Zavrtio se malo na stolcu,
kako bi osjetio njegov oblik. Osjetio se gotovo kao kod
kue, kad je zazvonila "petokraka".
Uplaeno je zurio u crveni telefon i potom podigao slu-
alicu.
- Bok - prozborio je veseli enski glas. - Ve si na
radnom mjestu, ha? Bravo, Bravo!
- Hvala! - mazno je odgovorio, iako bez osobi-
tog entuzijazma. Dobro je poznavao taj glas i bilo mu je
jasno da ga ne moe tek tako poslati k vragu.
- Nisi zaboravio? - zazvuale su sumnjiave no-
tice.
- Kako bih to mogao zaboraviti? - iskreno je
protestirao.
- Pa tako! Neki ljudi odmah sve zaborave, im si
srede mandati - zazvonila je priguena uvrijeenost u
slualici.
- Ja nisam jedan od njih - ree Varadin. - Poznaje
me.
- Eh, toliko puta su me prevarili - uzdahnuo je
glas. - Misli da poznaje nekog, a im ode van pokae
se kao sasvim drugi ovjek. Nezahvalnici! Uobraavaju
si da su postati nedodirljivi. Ali grijee.
- Sigurno grijee - potvrdio je.
- Ali ti nisi jedan od njih, je 1' da? - glasi joj je
ohrabreno zadrhtao. - Zna kako stvari stoje. Iskusan si,
hou rei, umije dobro rasporediti prioritete.
- Nauio sam - odvratio je.
3 5
AL EK POPOV
- Nadam se - glas je napravio malu pauzu i od-
luno upitao: - E, kako stoje stvari?
- Jo ne znam - rekao je. - Ne ini se ba sjajno!
- Nisam ni sumnjala. To je banda kriminalaca.
Izvjetavat e me svakog tjedna.
- Dogovoreno - kimnuo je Varadin. - Ne brini.
- Ni ti nemoj biti tako spokojan. Ti je jo ne po-
znaje. Toliko je napuhana! Svaki put kad prolazim kroz
London, ljudski je pozovem na ruale ili doruak, ali ona
se uvijek pravi blesava. Kao zauzeta je. Ma ime je, mo-
lim te, toliko zauzeta? Brojanjem love, pretpostavljam.
Kakva sam ja ponienja prinuena trpjeti!
- Ne smijemo oajavati. Zalog je jako velik!
- Da, moramo je nekako namamiti.
- To prepusti meni - autoritativno ree Varadin.
- Znai, ako me izda...
- Neu, neu! - uvjeravao ju je.
- Dobro onda!
- Dovienja!
Prvi broj koji mu je pao na pamet bio je 98. Nekoliko je
trenutaka glupo piljio u telefon, potom je tiho, ali sono
izgovorio:
- 73.
Bor i suze bio je poznati ruski restoran u Junom
Kensingtonu. Vlasnici su bili nasljednici belogardejaca.
: s 6
MISIJA LONDON
Vana osobitost koju je malo ljudi znalo i koja je uporno
izostajala na reklamnim letcima bila je ta da se ispod
ruskog restorana u podzemlju krio drugi restoran - bu-
garski. Taj bugarski restoran, brino smjeten u trbuhu
velike matrjoke, bio je otvoren relativno nedavno za-
hvaljujui jednostavnoj injenici da je ki vlasnika bila
udana za Bugarina. Poduzetni rodoljub preuzeo je rizik
investicije u nostalgiju, ne poznajui dovoljno specifi-
nosti njezine nacionalne verzije.
Bugarska nostalgija nije bila kao ruska - plaljiva i boga-
ta mineralnim resursima; debela zlatna ila kojom su se
spretni trgovci generacijama astili blatnjavim fatamor-
ganama. Bugarska nostalgija bila je pranjava i sprena
kao ovrno gumno. Hranila se sirom iz mrske arije
kraj Finsbury Parka, panjolskom slaninom iz ASDA-
-e; opala se grahom i leom, tonula u ai rakije - po
mogunosti - mulcte. Nije imala ambiciju vladati, lako
si je mogao izgurati u neki osamljeni kutak due. Bila
je previe ekonomina da bi bila ekonomski znaajna.
Zato je i bugarski restoran bio zauvijek osuen ostati u
utrobi matrjoke kao nezakoniti, bezimeni embrij koji
se boji roditi, ali istodobno se eli izvui van, sve dok ne
osjeti povlaenje pupane vrpce kroz koju sie ivotne
sokove bia koje ga je ugostilo.
Ruski restoran imao je dobro izbruen dekadentski
interijer: crveni pli, svijee u bocama pjenuca, po-
neka pranjava balalajka po zidovima, ogroman de-
korativni samovar - sve to, iako udno jednom zapad-
njaku, bilo je donekle oekivano i moglo se shvatiti uz
pomo kljueva nesagledive ruske knjievnosti. U rus-
3 7
ALEX POPOV
kom restoranu svirale su ruske romanse, posluivali su
ledenu votku i kijevski kotlet; ovjek se mogao doista
isplakati, malo sporiti s Bogom ili vragom, zaljubiti se
ili si prosuti mozak pitoljem, ako se sluajno nae u
takvom raspoloenju.
Bugarski salon nije nudio takve romantine dodatke.
Do njega se silazilo uskim strmim stepenicama kao u
Paklu, Po zidovima su visjele kukerske maske
2
i kuku-
ruzni klipovi, kao i jedan bakreni tit s likom koji je
podsjeao na konjanika. esto je tu jeala glazba kavala
i gajdi, tuplcao je bubanj, a ljudi koji su sjedili jedan uz
drugog kao da su kljuali u zajednikom kotlu. Nali-
jevalo se vino i rakija, posluivala su se jednostavna i
gruba jela, koja su vie oponaala nacionalna jela nego
to su to zaista bila. Ali emigranti su se radovali i ma-
lom; oni su ve zaboravili originalni okus hrane i sjeali
su se samo omota. Nije bilo teko zamisliti da jedu
pravi domai ajvar dok su zapravo jeli obini pire od
rajice s lukom. To je uvelike olakavalo menadmentu
kuhinje, ah slabo je utjecalo na prihode. Nedostajala
je redovita klijentela - lokalni gurmani su ga zaobila-
zili, a zalutali turisti nisu imali hrabrosti otii dalje od
ruskog dijela. Restoran se uglavnom punio povodom
razliitih dogaaja - jednom do dva puta mjeseno.
Tada je vlasnik pozivao Gibaniarova da pojaa meni
nekom sloenijom gozbom. Kuhar nije imao nita pro-
tiv - plaa mu je bila mizerna i gledao je irom otvore-
nih oiju da zaradi jo koju funtu,
' Kukerske maske - maske nalik hrvatskim 7.zvonarskim maskama
3 8
MISIJA LONDON
Te veeri nije bilo osobita povoda, Bor i suze bio je
poluprazan. Ne samo bugarski, nego i iroko reklami-
rani ruski dio. Bila je srijeda - kulminacija poslovnih
emocija, Londonani su tedjeli energiju za podvige na
burzi. Samo dva ili tri para koja su izgledala kao turisti
iz Australije ih s Novog Zelanda radoznalo su eprkala
po svojim porcijama u nadi da e ieprkati zrnce u-
vene ruske due. Pokisli konobar, Poljak, promatrao
ih je cinino naslonjen na drveni stup stepenica. Po-
java Gibaniarova izazvala je lagano kretanje duhova,
kao da je dugo oekivani lik iz romana najzad izaao na
scenu i pripremao se napraviti neto otkaeno to bi im
odmah otkrilo smisao ivota. Ali Gibaniarov nije na-
pravio nita bombastino, samo je krotko i tiho siao
niz stepenice, pozdravljajui glavom konobara.
U praznom bugarskom salonu sjedila su dvojica mu-
karaca. Zauzeli su stol na kraju i Gibaniarov ih je pri-
mijetio tek kad su mu mahnuli. Jedan od njih, koji je
izgledao kao bivi body bilder s rijetkim svijetlim brko-
vima kao u propaloga ljahtia
3
bio je avdar Toloma-
nov, s kojim je razgovarao tog popodneva. Drugi mu je
bio nepoznat.
- Sjedi - pozvao ga je avdar. - Ovo je Batko.
Batko, eto na elovek.
Dotini Batko bio je suhonjav, visok ovjek s isklesanim
azijatskim licem i t amnom koom. Nosio je trenirku s
markom, razvuenu u ramenima, ispod koje se naziralo
poprsje bogato maljama. Na ruci mu je bljetala masiv-
3
Poljski seoski mladi
3 9
ALK POPOV
na zlatna narukvica. Gibaniarov gaje prvi put vidio, ali
odmah je zakljuio da bi bilo daleko zdravije da ga nije
ni sreo. Batko je imao vrst, odluan stisak.
- Mi, evo, pijemo votku - rekao je avdar. - Ho-
e i ti maznuti jedan gutljaj za poetak?
Gibaniarov nije imao velik izbor. Votka je bila ledena i
mekana poput boine pahuljice. Zamezio je komadi
slanine. Ukusno.
Nu?... - zareao je Batko svojim basom.
Gibaniarov je prostrijelio pogledom avdara Toloma-
nova.
- Polako - podigao je ruku. - Batko je na. To je
ovjek o kojem sam ti priao. Sve ide preko njega.
Upravo je to trenutano najvie brinulo kuhara. Odjed-
nom je shvatio da se uvalio i to estoko. Povjerovao je
Tolomanovu i dopustio tom nesretniku da ga povue
jo dublje. "Ne uputaj se s tim izmetima!", vikala je
Norka, ali tko bi je sluao. Moda nije bila dama, ali nije
bila glupa.
avdar Tolomanov bio je bivi filmski glumac. Davno,
na samom zalasku socijalizma, odigrao je nekoliko ulo-
ga, osvojivi zavidnu popularnost na lokalnom nivou.
U tome se i sastojala njegova nesrea: ta popularnost
(upravo popularnost, a ne slava!) inila mu se suvie
slabom i beznaajnom u usporedbi sa zasljepljujuim
uspjehom veliina poput De Nira, Kevina Costnera,
Michaela Douglasa, pa i piljivoga Brada Pitta. avdar
Tolomanov naravno ni po emu nije zaostajao za njima,
stvar je bila u tome da ga je estoka sudba bacila ne-
4 0
MISIJA L0ND01I
koliko tisua kilometara dalje od mjesta na kojemu su
nicale zvijezde, u jedan drugi klimatski pojas u kojemu
su mogli uspijevati samo bezoblini krumpiri. Eto zato
je odluio promijeniti tu krajnje nepravednu situaciju,
premjestivi se u povoljniju zemljopisnu toku. Nakon
to iz nepoznatog razloga nije dobio vizu za Ameriku,
osvanuo je u Londonu, gdje je naoruan briljantnim
CV-jem i dvjema demo-snimkama formata VHS kre-
nuo u napad na producente i sve mogue kastinge koji
su se odvijali u gradu. Englezi, ljubazan narod, srdano
su ga doekivali, iako s malom dozom uenja, kimali
glavom oito zbog potovanja prema njegovoj respek-
tabilnoj umjetnikoj biografiji, ali uporno su ga odbi-
jali angairati. Zbog jednog jednostavnog razloga -
njegova nepopravljivog slavenskog akcenta. Uloio je
nevjerojatne napore kako bi se izlijeio od te baksuzne
bolesti i postigao odreen uspjeh. To se dogodilo ba
u posljednjoj fazi natjecanja za ulogu zlog kompjuter-
skog manijaka sovjetskog porijekla koji je provalio u
sustav nuklearne sigurnosti saveznika. Producenti su
odluili da njegov naglasak nije dovoljno izraajan te
su uzeli jednog stopostotnog Engleza koji je izvukao
daleko zlokobniji izgovor. Teak udarac za Toloma-
nova. Od tog trenutka ivot glumca dobio je kaotian
oblik, karakteristian za ljude koji su izgubili tlo pod
nogama. Hvatao se raznih poslova koji mu nisu dono-
sili niti dovoljno novca, niti pak drugi vid zadovoljstva.
Zavaravao se da su to privremena zanimanja - proces
adaptacije u novoj sredim. Ali ivotne okolnosti neu-
4 1
ALEX POPOV
moljivo su ga udaljavale od njegova zvanja, uvlaei
ga u sve apsurdnije poslove i kombinacije, nerijetko s
polukriminalnom nijansom. Depresija je prela u lako-
most, koju u uvjetima izobilja zapadnoga trita nije
bilo teko zasititi. Njegovo doskora dobro odravano
tijelo izgubilo je oblik, udebljao se i porunio. Bio je
svjestan svoga propadanja, ali nije nalazio hrabrosti
vratiti se u domovinu, kao da je intuitivno znao da ga
tamo ekaju samo prezir i neugodnosti. Njegovi suna-
rodnjaci, kao i veina Istonoeuropljana, bili su skloni
opravdati odlazak, ali nisu opratali povratnicima koji
su tako ruili mit o Zapadu - posljednjem utoitu tih
oajnih dua koje su naslijedile zgarita postkomuni-
zma.
- Nu to? - ponovio je Batko, unosei mu se pri-
jetei u lice.
- Pa to! - ispalio je kuhar, nalio si jo votke i ispio
ju. - Stigao je novi veleposlanik!
- Znai daj e istina! - uzviknuo je avo Toloma-
nov, okrenuo se prema Batku i kimnuo: - Bil dol.
- Nego to! - potvrdio je Gibaniarov.
- Pa, dobro - dodao je glumac - Kakve to veze ima
s naim poslom?
- Kako kakve?! - planuo je kuhar. - Pa odmah e
poeti rovariti na sve strane, njukati, zavoditi red. Nee
ii!
- Gluposti! - prekinuo gaje avo. - On je jo uvi-
jek oamuen, nita mu nije jasno, dok se sabere, mi smo
ve zavrili posao. Je li tako, Batko?
4 2
MISIJA LONDON
Batko je samo kimnuo.
- Samo ti priaj - odmahnuo je glavom Gibani-
arov. - Nisi ga ni vidio. Otkaen tip. Upao je bez naj av-
Ijivanja. Svata mu moe pasti na pamet.
- Ajde sad, ima on i drugih briga - umirivao ga
je glumac. - Nee sad kopati i po zamrzivaima.
- Ma tko bi ga znao - uzdahnuo je kuhar. - to da
vam kaem. Bolje da si naete drugo mjesto.
- Kako sad odustaje? U posljednjem trenutku?
- povikao je avo Tolomanov. - Ali mi smo ve inves-
tirali u taj projekt! Je li tako, Batko?
- Hm - ovaj je mrano skupio obrve.
- Batko misli - strogo je dodao glumac - daje sad
prekasno povlaiti se. Stroj radi punom parom!
Gibaniarov se skeptino poeao po vratu:
- Izmislit ete neto. Ima toliko dragih mjesta.
- Ctooo? - Batko je povisio ton.
- Niego, niego! ~ avo Tolomanov pourio ga
je umiriti.
elo mu se sjajilo od znoja, okrenuo se prema kuhar u i
grozniavo naredio:
- Sluaj, Gibaniarov, zaglavit emo. Garantirao
sam za tebe, a ti se sad izvlai.
- Vratit e me - Gibaniarov je kratico odvratio.
-t o?
- Ako nas uhvate, vratit e me u Bugarsku prvim
avionom - kuhar je mrano dodao.
- Gospode Boe! - zavikao je avo Tolomanov.
- Mi ovdje stavljamo svoje glave u torbu, a on - vratit e
4 3
AL F K POPOV
ga. Kakva budala, a, Batko? Samo da ga ne vrate - to mu
je jedina briga!
Batko je zabacio glavu unazad i pokazao svoje ravne
bijele zube.
- Ho , ho, ho! - nasmijao se svojim dubokim ba-
som.
- Sluaj ti, Gibanico! - nastavio je avo - ima
dvije mogunosti: da se ponese kao pizda ili da postu-
pi kao mukarac. Ako se ponese kao pizda, ovaj ovdje
- Batko, osobno e se pobrinuti da poali to si uope
kroio u London! Ako se ponese kao mukarac, uzi-
ma svoj debeli dio plus predujam i boli te on. E, sad,
to e izabrati.
Za stolom je zavladala tiina. Po stijenkama vlane boce
klizili su tanki potoci. Nekakav izgubljeni tip siao je niz
stepenice, okrenuo se besciljno i smjestio na drugom
kraju prostorije.
- Samo na tjedan dana - Gibaniarov je napokon
uzdahnuo. - I sto lira na ruke unaprijed - napomenuo
im je.
Batko je poloio ruku na njegovo rame.
- Molodec!
8.
Doekao ga je zagluujui urlik - u jednom kutu kabi-
neta strao je strani trup ogromnoga usisavaa. Crijevo
koje je puzilo po podu zavravalo je u rukama nekakve
44
MISIJA LONDON
djevojke koja je zabila nos u tepih. Varadin je namrtio
obrve: nala je kad e istiti, glupaa! Pade mu na pamet
da prieka vani dok buni proces ne zavri, ali se sjetio
opora inovnika koji su tumarali foajeom, pa je brzo
promijenio plan. Provukao se do jedne od fotelja i sjeo.
uo je priu da, ako promatra nekoga dovoljno dugo,
neto e ga zasvrbjeti u mozgu i on e se okrenuti. Ali to
oito nije vailo za nju, a moda je vritei ureaj stva-
rao nekakvo polje koje je rasprivalo takve fluide.
Nastavio je buljiti u nju.
Bila je snana, imala je duge noge. Njezina ravna, pe-
peljastoplava kosa padala je na stranu i skrivala joj lice.
Nosila je svijetloplavu kratku pregau, prozirne hula-
hopke koje su isticale miie na njezinim listovima i
Nike tenisice. U pokretima joj se nazirala neskrivena
dosada, ali usprkos tomu savjesno je obavljala svoj po-
sao. Usisala je tepih sa svih strana radnoga stola i tek
tada iskljuila zastraujui ureaj. Pogledi im se sreto-
e.
- Oprostite - rekla je zbunjeno - nisam znala da
ste tu.
Nije nita rekao. U uima mu je i dalje zujao urlik usi-
savaa, Djevojino lice nekako mu se uinilo poznatim,
nastavio je buljiti u nju, dulje nego to je bilo pristojno.
Zacrvenila se i spustila pogled. U tom trenutku usne su
joj se razvukle u osmijeh.
Vi ste sigurno novi veleposlanik? - upitala je.
- Da - k i mn u o je.
- Katerina - djevojka se predstavila dok je na-
4 5
AL EK POPOV
motavala kabel usisavaa. - Ja u istiti Va kabinet, ako
nemate nita protiv.
Nije imao nita protiv, ali zdravorazumski je to preutio.
- Zamolit u vas da ne dolazite u radnom vre-
menu - strogo je uzvratio.
- Duboko se ispriavam zbog ove neugodnosti
- zapoela je. - Morala sam pisati paper. Cijelu no sam
itala. Mislila sam da neete biti tu. Odsad u istiti uju-
tro ili nakon est.
- Dogovoreno - kimnuo je i iznenada upitao: -
to studira?
"Ne uvlai se!", presjekao ga je njegov unutarnji glas.
- Dizajn - dobacila je s intonacijom koja bi se
mogla protumaiti prljavom; prebacila je crijevo preko
ramena i povukla usisava prema vratima. Potom se za-
ustavila i okrenula.
- Hoete da obriem prainu? - upitala je.
- Ne, nema potrebe.
Ali Katerina nije urila s odlaskom, njezina je prvobitna
zbunjenost nestala. Njezine duguljaste srebmkastosive
oi nisu izgledale osobito zacrvenjene.
- Gospodine veleposlanie, ima jedan problem
- paljivo je zapoela. - Zapravo, to nije samo moj prob-
lem, nego svih nas koji istimo veleposlanstvo.
Varadin je skupio obrve, ali joj je dopustio da nastavi.
~ Rije je o ovome - nastavila je ona pokazavi
na usisava. - Jednostavno, doao je trenutak da se
umirovi. Ne bih vas optereivala detaljima, ali neki ljudi
jednostavno ne ele prihvatiti ovu injenicu...
- 16
MISIJA LONDON
Koju injenicu? - zainteresirao se.
Da on vie ne usisava! Hou rei, da usisava
sasvim slabo. To je pravo muenje,..
Moda je pun - lijeno je pretpostavio. - istite
li ga redovito?
Ne, nije pun! - energino je uzvratila. - Star je!
I to sad elite od mene? - upitao je. - Novi
usisava?
Da - kimnuia je. - Raunovotkinja je rekla da to
ovisi samo o vama.
Nije mu se dopadao nain na koji ga je gledala, kao da
je otkrila misao koja je zujala u njegovu mozgu poput
nagle, uporne konjske muhe. To ga je ispunilo mranim
predosjeajima za nadolazee komplikacije slubenog
i privatnog karaktera. Nadahnuti je osjeaj taktine na-
dmonosti koji se javio kao rezultat njegova iznenadnog
dolaska ispario. Doao je red na teke strateke odluke.
Shvatio je da je prednost koju je dobio minimalna i da je
lako moe progutati unitavajui teret predstojeih briga i
neugodnosti u danima koji su ostali.
Hm - namrtio se kao da je morao razmotriti
vanu ponudu za bombardere - vidjet emo.
Onda dobro - osmjehnula se. - Dovienja.
Kraj sivoga crijeva povlaio se za njom poput zlokobne
hobotnice.
Tanja Vandova oprezno je pokucala, osluhnula i provi-
rila. Varadin Dimitrov sjedio je za stolom kao skame-
njen i gledao netremice ispred sebe.
Tajnica se uasno uplaila i pourila zatvoriti vrata. Pri-
4 7
ALK POPOV
ekala je nekoliko sekundi, skupila hrabrost i ponovno
provirila. Za stolom vie nije bilo nikoga. Vrata kupa-
onice su zjapila otvorena: iznutra se uo zvuk tekue
vode i nekakav osobit grlati zvuk nalik grgljanju. "to
sada?", ugrizla se za usnu. Prikrala se na prstima do sto-
la, ostavila hrpu pisama i povukla se.
- Stani! - zatekao ju je njegov glas gotovo na vra-
tima.
Varadin je izronio iz kupaonice s jo mokrim licem.
- Je li se Kiev vratio na posao?
Jo ne - odmahnula je glavom.
Uslijedila je kratka pauza.
- Hoete li ii veeras na prijem? - upitala je taj-
nica,
- Da - mehaniki je odgovorio, iako je prvi put
uo za taj dogaaj.
- Javit u se da potvrdim - rekla je i brzo izala iz
kabineta.
Zagledao se s uenjem u korespondenciju. Oito su
svjetske institucije nekadanjeg carstva nanjuile nje-
gov dolazak jo izdaleka - moda jo i prije potpisi-
vanja ukaza za njegovo imenovanje. Na vrhu je lealo
nekoliko pozivnica: veliki teld komadi sa zlatnim ru-
bovima, pogodni za stolni tenis. Uzeo je prvu koja mu
je dola pod ruku i sa zadovoljstvom proitao svoje
ime napisano lijepim kosim rukopisom. Moda nije
bilo ba razumno upustiti se u vihor svjetskoga ivo-
ta tako rano, ali s druge strane kipio je od nestrpljenja
da napravi jedan takav krug po visokom drutvu. Ot-
4 8
MISIJA LONDON
piti gutljaj tog pjenuavog koktela prije nego to pot-
puno uroni u njega. Nije bilo vremena za gubljenje.
Voza ga je pokupio u rezidenciji u 18,30. Varadin je
ekao u foajeu, lagano problijedio, sreen u smoking i
leptir-manu. Cipele su mu nervozno kriputale. Iz ku-
hareva stana irio se pokvareni miris kuhanja koji ga je
tjerao da se osjea neugodno. Dok su puzili zaguenim
arterijama grada, Varadin je uzrujano njuio revere sa-
koa; ljepljiv je bio taj nacionalni vonj, nije bilo ispiranja,
ugnijezdio se u tkaninu poput moljca, ak je u kou
proniknuo - do sri kostiju i ostajao je tamo zauvijek
kao oiljak sramne bolesti.
Buckinghamska palaa - ree Miladin, ne skre-
ui pogled s crne zadnjice taksija ispred sebe.
Varadin se trgnuo. to si doputa ovaj glupan?! to si
on umilja - da vozi nekakvu tikvu iz Donjih Kamaraca
koja nema pojma o znamenitostima? Kao da on nije uo
za Buckinghamsku palau?!... Stisnuo je usta, nagrizala
ga je radoznalost pomijeana s nemirom. Poziv je bio
zagonetno lakonski. Domaini su bili oznaeni samo
s nekoliko inicijala koji mu nisu nita govorili. Veera
je trebala biti popraena predavanjem o temi "'Novi
izazovi pred vrstim razvojem Europe'' Kia je obilno
lijevala po prednjem staklu: brisai su je odbacivali na
stranu reskim i brzim pokretima. Automobil je izaao
4 9
ALEK POPOV
na Trafalgar Square i skrenuo na snobovski Pali Mali.
Mrana fasada kluba s tekim zastorima i malim pro-
zorima, postavljenim sasvim rijetko, ulijevala je dojam
da se iza nje kriju veliki kapaciteti. Ispred ulaza nije bilo
natpisa, samo skromna ploa s brojem. U usporedbi s
veliinom zdanja vrata su izgledala nerazmjerno male-
na i kao da su isticala ekskluzivni karakter lokala. S obje
strane gorjele su okrugle ute lampe.
- Ovuda, gospodine - pozvao ga je portir.
Varadin je ostavio kaput u garderobi, proao pokraj
hrpe ogromnih portreta znamenitih linosti i naao se
u dvorani za prijeme. Prisutni su bili uglavnom starija
gospoda, neki od njih ak i vremene dobi, tek tu i tamo
primjeivale bi se nesigurne individue srednje genera-
cije. ena je gotovo nedostajalo, ako se izuzme nekoliko
vrlo imunih i izgledom strogih starica, smjetenih u
razliitim kutovima dvorane poput ptica proroica.
Glavni konobar pronaao je njegovo ime napopisu gos-
tiju i osobno ga otpratio do njegova mjesta. Na listiu
postavljenom do pribora za jelo pisalo je "Varadin Di-
mitrov, veleposlanik Republike Bugarske" - to ga je na-
tjeralo da osjeti ugodne trnce.
S jedne starne mjesto je jo uvijek bilo prazno, dok
je s druge strane sjedio siuan stari s ruiastim li-
cem i uskim odijelom. Na listiu ispred njega pisalo je
"Douglas Smack" i nekakav niz tajanstvenih slova koji
je Varadina jako podsjeao na obiljeja na etiketi starog
konjaka. Gospodin Smack pospano je sluao brbljanje
zanosne dame iji je naborani vrat bio omotan gustom
ogrlicom od perli.
MISIJA LONDON
Nasuprot njemu sjedio je neki uasno napuhan tip u
usporedbi s kojim je Varadin izgledao kao vrlo srdaan
lik. Njegova bijela kosa bila je dostojanstveno zaeljana
unatrag, poput grive. Dranjem je odavao mukarca
u formi kojem je povjereno voenje odgovorne eko-
nomske sfere. Nosio je besprijekorni smoking s leptir-
-manom, a na grudima su mu sjajili dijamantni gumbi.
Pogled mu je nekoliko puta proao preko bugarskoga
poslanika, ali nije naao nita za to bi se mogao zakvaiti.
"to ja traim ovdje, dovraga?" zapitao se Varadin. Na
cijelom dugom stolu nije bilo ni jednog poznatog lica
- ni jedan poznati glas nije mu odzvanjao u uhu. Bio je
potpuno sam. Raspoloenje mu se jo vie smrailo kad
je vidio mizerno predjelo koje je iznenada sletjelo pred
njega. Dvije trakice crvene ribe, ruica od maslaca i list
zelene salate. U nedostatku drugih zanimacija poeo je
vilicom uvijati file, kad je odjednom kraj njega banuo
krupni dentlmen. Imao je oko pedeset godina, bio je
odjeven u ik tamnosivo odijelo na tanke pruge, sa sjaj-
nom naranastom kravatom. Mono je mirisao na ko-
lonjsku vodu izazovno jakog mirisa. Imao je ukastu,
rijetku kosu, paljivo zalizanu na crvenkastoj lubanji.
Srebrni prsten s crnim kamenom ukraavao je njegov
bijeli mesnati mali prst.
Okrznuo je Varadina pogledom sa strane, proitao je
imena na listiu i iroko se nasmijeio.
- Mister Varadin Dimitrov! Nice to meet you. Deen
Carver, MP
4
. - munjevito se predstavi i prui mu ruku.
' MP - Member of Parliament, saborski zastupnik
5 1
ALEX POPOV
- Otkad ste u Londonu?
- Tek nekoliko dana - priznao je Varadin.
- How fresh indeed
15
- naceri se Carver kao da se
obraao ribi na svome tanjuru. - Dobro poznajem Bu-
garsku. Prekrasno mjesto. Bio sam tamo nekoliko puta
tijekom '86, '87. na poziv vaega poljoprivrednog voe,
kako se ono zvao...
- Petar Tanev - ljubazno ga je podsjetio Vara-
din.
- Aha - ivnuo je mister Carver. - Kakva su to
vremena bila. Vai stari voe, they got some style f zna-
te? Pravi baruni. Rei u vam u povjerenju, nije sve bilo
tako loe, ha ha.
Varadin ga je gledao okirano. Ovaj si je nalio punu
au crnoga vina.
- Za vae zdravlje! - ree Dean Carver, otpivi ve-
liki gutljaj i namignuvi mu. - Nije loe, nema veze to
nije bugarsko.
U meuvremenu su vane face zauzele mjesto na elu
stola. Netko je kucnuo liicom po ai, dvorana je
utihnula. Rije je uzeo naborani stari, savreno elav,
dekoriran raskonom ogrlicom, nekakav lord Baster-
bridge, kako se kasnije ispostavilo.
- Dame i gospodo, dobrodoli na godinju veeru
naega skromnog dutva - ree. - Drago mi je priopiti
vam da je meu nama i sam ministar obrane Njezinoga
Velianstva, mister Morel.
5
Zaista, sasvim svje!
6
Oni su zaista imali stila!
5 2
MISIJA LONDON
Dvoranom se pronijelo odobravajue mrmljanje.
Mister Morel nalikovao je tipu obrazovana proletera
koji je napravio karijeru u sindikatima. Zahvalio je pri-
sutnima i naklonio se stariu, koji je oito bio objekt
najdubljeg potovanja. Nakon ministra rije je uzeo
predava. Nekakav Johnatan Craig - visok, crnoma-
njast tip, grbavoga nosa i irokog pogleda na ivot. Bio
je na elu strateke grupe za meunarodna prouavanja
vladajue partije i zauzimao je kljunu poziciju u
ekipi savjetnika vlade, Johnatan Craig bio je iskusni
arlatan, izraavao se sloeno i koristio iroku lepezu
kvazi-znanstvenih klieja, ne bi li zbunio publiku. Nje-
gov rad bio je nesumnjivo odlino plaen. Predstavnici
njegove parazitske kaste neumorno su obilazili Istonu
Europu u ulozi eksperata i tamanili su lavovski komad
torte iz fondova predvienih za oivljavanje te silno
problematine regije.
Craig je plijenio Varadinovu panju otprilike pet mi-
nuta, dok nije ustanovio da gubi nit njegova govora. Po-
jedine rijei i dalje su imale smisla, ali njihov zajedniki
smisao postajao je sve nejasniji, dok se nije pretvorio u
nekakvu salatu od rijei. Usprkos bespomonom stanju
uma, potrudio se sauvati izraz zadubljenog sluatelja
ak do kraja predavanja, prikljuivi se s entuzijazmom
burnom pljesku koji je uslijedio.
- T o ne objanjava razliku u valutnim teajevima
- promrmljao je stari s njegove desne strane.
Osjetio je laganu neugodu jer je do tada zanemarivao
tu, po svoj prilici, vanu osobu,.. Pokuao mu se pre-
5 3
ALEX POPOV
staviti, ali je Smack V.S.O.P.C.R. u meuvremenu zadri-
jemao, to je oito bilo njegovo prirodno stanje.
Iscrpljivanjem slubenog dijela prisutni su vidno ivnuli.
Dean Carver nalio si je jo vina i utonuo u uspomene
o Bugarskoj. Nezaboravni dani. Mladi perspektivni
ljeviarski lobist drznuo se preskoiti eljeznu zavjesu....
Doekali ga kao cara. Letio helikopterom, iao u lov,
banio po rezidencijama. A kakve ene samo!
Devedesettree sam doveo u Bugarsku jednog
arapskog investitora - nastavio je. - Htio je izgraditi i-
aru u Banskom,
7
ali je odustao kad je vidio to se doga-
a... Otada nisam bio.
injenica da je Carver sjedio ba do njega teko da je
bila sluajna, pomislio je Varadin. Rasporediti goste za
stolom tako da imaju zajednike interese bila je prava
umjetnost. Englezi su to razradili do savrenstva.
jako mi je stalo da ponovno uspostavim veze
s vaom prekrasnom zemljom... - uzdahnuo je Carver,
otpijajui zamiljeno iz ae. - Saznao sam da imate
novu vladu. Kako ide reforma?
Varadin je odgovorio ni ne zamislivi se.
- Hvala, dobro.
- A zato onda novine piu da oni siromasi umi-
ru od gladi? Je li to istina?
Varadin je nehotice napravio grimasu. Carver je oito
primijetio naslov koji se vrtio po britanskim dnevnim
novinama. Bila je objavljena i fotografija slabanog
djeteta, zgrenog od gladi, zavijenog u dronjke. Napis
7
Bansko - poznati skijalini centar na Pirin planini
5 4
MISIJA LONDON
je objavila nekakva istonoeuropska fondacija koja je
prikupljala sredstva za bijednu siroad u Bugarskoj.
Prijelaz na trinu ekonomiju nije lak... - ner-
vozno je primijetio veleposlanik. Promislio je malo te
dodao: - Naalost, esto se spekulira tuom nesreom.
Aha, dobrotvori... - uzdahnuo je Dean Car-
ver. - Nema nita tetnije za imid jedne zemlje! Ovi
humanitarni paraziti su kao buhe u krpama siromaha.
Hrane se mizerijom drugih i nemaju nikakav, ali nika-
kav, interes da ona prestane. Samo misle kako bi j e bolje
eksponirah, kako bi dirnuli sponzore. Poznajem ih jako
dobro: to je tebi gore, to su oni sretniji! Znate li da je
biznis s humanitarnom pomoi trei po redu u svijetu
poslije biznisa s narkoticima i porno-industrijom?
Varadinov mozak grozniavo se borio s nadolazeom
informacijom i muio se da je formira u oblik koji
odgovara izvjeu. Nije mu polazilo za rukom i bio je
itekako zabrinut: sve ono to nije moglo ui u jedno
izvjee bilo je ili vrlo opasno ili vrlo beznaajno. Nije
mogao ocijeniti to je od toga bilo u pitanju. Nita tree
nije mu padalo na pamet.
Ali vi nita ne pijete! - uzviknuo je Carver, fik-
sirajui prijekorno njegovu jo uvijek punu au: - Di-
em zdravicu bugarskim vinima. Posebno crnim!
Ispraznio je au naiskap. "Originalan ovjek", pomi-
slio je Varadin, otpijajui iz pristojnosti ozbiljniji gut-
Ijaj.
- Sve to vam treba je pametan PR ~ autoritetno
je rezimirao Dean Carver. - Netko tko e se brinuti o
5 5
M E K POPOV
vaem imidu. Znate li koliko druge drave bacaju nov-
ca na ove stvari?
Varadin je kimnuo; postojale su sumnje da je tu suznu
kampanju reirala obavjetajna sluba susjedne balkan-
ske drave, koja namjerava kompromitirati socijalnu
politiku vlade na vrhuncu diskusija o irenju Europske
zajednice.
- U posljednje vrijeme vlada namjerava investi-
rati vie sredstava u ovo podruje... - ree oprezno on.
- I dobro ete napraviti! - uskliknuo je Carver.
- Ali morate irom otvoriti oi. London je pun agen-
cija koje nude usluge tog tipa... Naalost, veinom su to
prevaranti. Smotat e vas raznim koncepcijama i strate-
gijama, a poslije a vam lupiti takav raun da e vam se
zavrtjeti u glavi. Ali ima i pravih profesionalaca. Oni ne
govore mnogo, ali ine uda.
- A tko su oni? - upitao je plaho Varadin.
- Ima jedna agencija... - Carver je povjerljivo
stiao glas; osjetio je njegov kiselkasti zadah. - Radili su
za mene u vrijeme izbora. Trenutano se, koliko mi je
poznato, bave imidem jedne od vaih drava, ini mi
se Slovake. Radili su takoer za zemlje Bliskoga istoka.
Izuzetni profesionalci. Imaju veze na najviem nivou. I
odlinu reputaciju. Pria se da ih ponekad koriste ak i
lanovi kraljevske obitelji.
- Imaju veze s dvorom? - Varadin je sloio facu.
- Naravno! - Dean Carver je kimnuo. - Nakon
to su mi sredili veeru s princom Charlesom rejting
medu mentalno zaostalim biraima mi je drastino
5 6
MISIJA LONDON
skoio. Ha ha! Ja sam po uvjerenju republikanac, znate,
ali kakve to veze ima?... Vi ste, ini mi se, zainteresirani?
Mislim da jo uvam njihovu posjetnicu.
Poeo je kopati po svome novaniku.
- Ovo bi trebala biti ta... Zaboravio sam naoale,
moete, molim Vas, pogledati to tu pie.
Varadin je uzeo posjetnicu "Famous Connections. PR
Agency".
- Hvala - kimnuo je.
- Ne , nemojte mi zahvaljivati. Ja sam prijatelj
Bugarske. Evo, uzmite i moju posjetnicu... Uvijek mo-
ete raunati na mene.
Rekavi to, Carver je skrenuo pogled prema tanjuru i
podigao palac u znak odobravanja. Na mjestu predjela
sada je mudrovao komad mesa, preliven umakom od
borovnica. Dolio si je jo crnoga vina i poeo usredo-
toeno unitavati kotlet. Varadin nije htio zaostajati, pa
se takoer latio pribora, ali mozak mu je lutao negdje
drugdje. ilavi nedopeeni komadi podlo je skliznuo
iz tanjura i poprskao ga umakom. Mamicu mu!
- Ne predaje se lako, ha? - zakikota se Carver. -
Morate se naviknuti na karakter ovdanjega peenja.
10.
Katja je izletjela iz kupaonice s mokrom kosom s koje
su padale kapljice i odmah se srela sa zavidnim pogle-
dom Doroteje Totomanove. Njezine oi bile su poput dva
5 7
ALEX POPOV
glupava bodea. Djevojke su dijelile sobu veliine 3x4 i
nije bilo anse da se vole. Doroteja, zvana Doti, imala
je bubljiavo lice i debele glenjeve. Katja je imala sve
ostalo to je imalo neku vrijednost u oima suprotnoga
spola. "ista pornografija", mislila je Doti hranei se
pogledom na pojedine dijelove tijela svoje sukaveznice.
Ponekad je imala osjeaj da su te stvari ukradene od nje
same, inilo joj se da bi bilo pravedno da ih ima pravo
dodirivati. Jedina utjeha koja joj je stalno bila odbijana.
Katja nije bila osobito raspoloena da bulje u nju na
takav nain i to savreno besplatno, ali spoznaja da to
nanosi nepopravljive tete samopouzdanju onoga koji
bulji u nju duboko ju je ispunjavala. Osuila je nabrzinu
svoju kraticu kosu, navukla rairene traperice, majicu,
jaknu i stavila ruksak na rame.
- Odoh - ree.
- ao - promrmljala je Doti ne ustajui.
"Ah, ti, lampavice jedna", pomisli Katja. Doroteja Toto-
manova nije morala raditi, dobivala je odreenu sumu
od roditelja i, kad nije ila na fakultet, obino se valjala
po krevetu s debelim, nepodobnim knjigama.
- Zna, trebala bi vie izlaziti - rekla joj je Katja,
kao malo zabrinuta.
Bolje ti gledaj svoja posla! - odbrusila joj je
Doroteja.
Ok, ok! - ree Katja i dobaci osvetoljubivo -
Onda barem otvaraj prozore...
Vrata su se zalupila i Doroteja je ostala sama. Isplazila je
jezik i pokazala srednjim prstom prema Katji. Zatim je
izvukla jednu ciglu naslovljenu "Smjerovi u radikalnom
5 8
MISIJA LONDON
feminizmu" nekog ili neke Stone John Stone i strvinar-
ski poela gutati stranice.
Kao i obino, Samantha Brick je stajala pred ulazom u
svijetlom kombinezonu i visokim natikaama na bosim
nogama i pozivala prolaznike zamamnim pokretima:
Come on, darling, pop ini*
Katja je smatrala da to djeluje vie odbojno na klijen-
te, ali biznis je ljubomorno uvao tradiciju, a nju je, na
kraju krajeva, bolio... Iznad ulaza, prekrivenog crnim,
zrcalnim ploicama grio se neonski natpis Baily's place.
Takvih je bilo na tisue, rasutih po svim kontinentima,
mali inkubatori poroka, gdje su mukarci donosili lede-
na smeurana jaja u nadi da e izlei nekakvu slabanu
erekciju.
- Cheers - Samantha dodirnu njezinu ruku.
Katja se nasmijeila i uvukla svoje prste meu njezine.
Samantha je bila mekana dobronamjerna blondina,
pregazila je etrdesetu, gotovo bez tetovaa. Odsluila
je svoje vrijeme na sipki i ivot ju je beskompromisno
istiskivao prema periferiji. Imala je Samantha mnogo
toga za priu, ali nitko ju nita nije pitao.
Katja je strala niz stube i provukla se kroz sporedna
vrata u sobu za minkanje. Doekao ju je dobro poznati
kaos, natopljen mirisom znoja i dezodoransa. Djevojke
su se epurile polugole, razbacivale sise i stranjice na
sve strane. Zrakom su letjeli dijelovi rublja i rijei na
razliitim jezicima. Ova neobavezna atmosfera donekle
joj se dopadala, podsjeajui je na prapovijesni bioloki
"Hajde, dragi, ui!
5 9
ALEX POPOV
bujon iz kojega je nastao ivot. S vremena na vrijeme iza
zavjese se pojavljivala kovrava glava Kamal Dalalija, ro-
dom Libanonca, koji je upravljao cijelom menaerijom.
Na vratu mu se klatilo dovoljno zlatnih lanaca da se o
njih mogao objesiti. Kamal Dalali gromko je najavljivao
ime djevojke iji red se bliio.
- Vera! Hari ap!
9
Hari ap!... Francoise! Hari apL.
Fen Lee! Hari ap!
Katja je navukla apsurdni kostim koji se sastojao od cr-
nog konog remenja i visokih izama, sjela pred ogle-
dala i poela vjeto nabacivati minku na lice. izme
su bile dobre jer se u njima nakupljalo dosta napojnice.
Connie Delanno pokuao joj je progurati nekakve pra-
kove, ali i ovaj put je naletio na tvrd orah. S njezine dru-
ge strane Slovakinja Beata, koja je ila u prestinu kolu
LSE,"
J
psovala je na svome materinjem jeziku jer je po
preponama dobila osip, to bi moglo reducirati njezine
prihode. Katja joj je savjetovala da ih namaze tekuim
puderom za lice. Kamal Dalali ponovno je promolio
glavu;
- Kate! Hari ap! Hari ap!
Uvijati se oko ipke i skidati dio po dio oskudnoga ko-
stima i nije bio tko zna kakav posao. Bilo je lake nego
visjeti u nekoj lijevoj prodavaonici ili prati sue, a i
uvelike isplativije. Mnoge su se studentice time bavile.
Katja je imala rashode: morala je plaati ogromnu ko-
larinu za fakultet i s vremena na vrijeme slati koji dinar
Pouri!
" London School of Economics
6 0
MISIJA. LONDON
svojim roditeljima. Dugovala im je to. Stavili su stan
pod hipoteku da bi pokrili prvi dio njezine kolarine.
I usprkos tome Katja si je mogla priutiti podnoljiviji
ivot, ali vie je voljela utedjeti koju funtu. You never
know!, kako su govorili Englezi. S druge strane, nalazila
je neto privlano u tom dvostrukom ivotu, proimali
su je nekakvi posebni trnci zluradosti i osvete, koji su
je tjerali da ne odustaje od uloge izmuene, sirote stu-
dentice koja je spremna zaloiti i svoju kou samo da bi
obitavala u nekoj rupi u veleposlanstvu.
Uvijek kad bi ostala gola golcata na podiju, Katja je
osjeala neodoljivu elju da nastavi - kao u onom smi-
jenom spotu - svlaiti dio po dio svoga tijela i bacati
ih u publiku, dok se ne rijei i posljednjeg dodatka, a
na sceni ostane praina pod reflektorima. Taj samou-
nitavajui poriv budio se u njoj nakon svakog nastu-
pa, vjerojatno kao reakcija organizma na besramnost
njezine due, ali trajao je vrlo kratko. Posljednji okret
oko ipke. Bio je koristan i za njenu figuru. Svjee obri-
jani pazusi bih su ljepljivi od znoja. Ostalo je samo jo
da prijee etveronoke po stazici izmeu dva reda
mukih njuki i pokupi napojnice - najsmisleniji dio
nastupa.
Ali ne i najugodniji. Staza je bila topla od svjetala koja
su bljetala pod nj om zelenom, naranastom i bijelom
svjetlou. Skliznula je naprijed poput velike arene
maie, izvijajui sladostrasno lea, a muke su ruke gu-
rale novanice u njezine izme. Neki prostak joj je gur-
nuo novanicu u zadnjicu - vrlo originalno, nema to!
6 1
ALEK POPOV
Upozoravujue je zasiktala. Druga novanica dodirnuta
je njezinu bradavicu, skliznula prema dolje i sletjela u
njezinu izmu. - Mamicu vam! - pomislila je. Nastavila
je puziti naprijed, kupei novanice poput ljepljive tra-
ke za muhe. Na samom kraju staze opazila je nekakvu
zacakljenu facu. - Ovaj e istresti cijeli svoj novanik u
moju izmu - pomislila je. Staza je bila topla, papirii
su golicali njezinu kou. Zacakljeni se jo vie zacaklio.
- Ajde, kihni desetku, upalc jedan! - nervirala se dok
je nestrpljivo izvijala svoje tijelo pred njegovim nosom.
Reakcija nije uslijedila.
- Nabijem ti ga! - prosiktala je na svom materi-
njem bugarskom i naglo se okrenula.
Vie se nije okrenula. Put natrag uinio joj se puno kra-
im. Uspravila se, mahnula mazno publici i nestala iza
zastora.
Prvo je prebrojala novac: 55 funti. Nije loe! Vratila se u
garderobu i poela istiti minku. Beata je i dalje cvilila
zbog osipa na preponama.
- Zar stvarno ne eli probati ovaj stuff?" - do-
bacila je Connie. - Strava je!
- Ne - Katja je odmahnula glavom.
Izbjegavala je suvie se zadravati u Baily'su. Garderoba
je i bez nje pucala po avovima. Djevojke su izlazile na
scenu jedna za drugom, izvodile svoju toku, a iza njih
stizale su sljedee. Nikada se nisu ponavljale. Kamal
Dalali bio je posebno ponosan na tu raznovrsnost. Za
jednu no izredalo bi se vie od trideset komada. Ako
"Droga - aig.
6 2
MISIJA LONDON
je neka od njih htjela jo zaraditi, ostajala bi otplesati
lap-dance u sumranim separeima razbacanim po ku-
tovima. I Katerina je to radila, bez veih skrupula, ali te
veeri nije bila tako halapljiva. Iz izme joj je ispala jedna
funta. - Ma da vam ovo nije kasica-prasica! - rasrdila se,
ali ipak se sagnula da je potrai pod stolom.
- Kate, draga! - doletio je glas Gimtera Chassa. -
Imam neto za tebe!
Gunther Chass bio j e mladi simpatini gej koji je brinuo
o garderobi striptizeta i ponekad bi obavljao sitne na-
rudbe. Podigla je glavu i sumnjiavo zakiljila. Chass je
vrckavo dotrao, vrtei dupetom kao igrom.
- Jedan gospodin eli da plee samo za njega -
mahao joj je novanicom od deset lira ispred nosa. -
eka te u separeu. Oito si mu prirasla srcu.
To nije bilo nita novo: kibicerima su se nerijetko dopa-
dale djevojke na sceni, pa su ih pozivali na individualne
nastupe za njihovim stolom. Isplativ biznis, iako je kon-
takt bio vrlo blizak. Klijenti su rijetko u tim trenucima
isputali ugodne mirise.
Odmahnula je glavom.
- Nisam ba raspoloena. ao mi je. Neka si iza-
bere neku drugu.
Na kraju krajeva, nije bila duna to uiniti. Chass je na-
pravio grimasu,
- Bit e jako tuan, da zna - rekao je. - Htio je
ba tebe!
- Ne mogu mu pomoi.
6 3
ALEK POPOV
Pokupila je svoje stvari i ugurala ih u ruksak.
- Da zna da e izgubiti! Nije kao ostale drka-
dije! Izgleda ok! - Chass nije prestao nabrajati, zagle-
dan u fatamorganu svoje napojnice koja je blijedjela.
- Onda mu ti malo otplei. ao! - mahnula mu je.
Zaista nije bila raspoloena. Zapravo, raspoloenje joj
je bilo isuvie dobro da bi ga pokvarila trljajui svojim
dupetom krilo nekakvog perverznjaka. Svi su bili takvi.
Pono se bliila kad je izala iz Bailey'sa. Meka Saman-
tha, nalik drogiranoj .sireni, i dalje je visila ispred ulaza
i mamila sve rjee prolaznike. Katerina se osvrtala za
taksijem, ali joj nije polo za rukom. Trebala je izai
na neku ivlju ulicu poput Shaftesburyja. Zapravo nije
imala nita protiv male etnje. Londonske ulice su joj se
inile sigurnima, ak i u tom kasnom asu. Barem do
tog trenutka.
- Miss Kate! - doletio je glas blizu njezina rame-
na. - ekajte!
Naglo se okrenula. To je bio nepoznat mukarac.
- to hoete? - upitala je nevoljko usporavajui
korak.
- Nisu vam rekli da vas ekam? - upitao je s do-
zom uvrijeenosti.
Imao je glatko, duguljasto lice, uokvireno otrim, nisko
izbrijanim zulufima rie boje. Bilo je teko odgonetnuti
njegove godine. Nosio je crni koni sako i prsluk na sre-
brne pruge. Njegova ju je intonacija uasno iznervirala.
- ujte, ne radim to, osim ako mi se zaista ne radi!
A sad proetajte.
6 4
MISIJA. LONDON
- Nema problema, nisam ja doao ni zbog ka-
kvog lap-dancea - nacerio se. - Iako vas ne bih odbio.
Jednostavno sam htio s vama popriati i to mi se uinio
najjednostavniji nain.
- Ne razgovara mi se.
- Zovem se Barry Longfellow - predstavio se, ne
obraajui panju na njezine rijei - a moje namjere sa-
svim su asne. Ako biste me htjeli posluati.
- Ne zanima me!
- A trebalo bi - rekao je - jer imam atraktivnu
ponudu za vas.
- Aha, jasno - a to pak uope ne radim!
- Nita vama nije jasno! Znam to mislite - brzo
je dodao - ali grijeite To je provincijsko razmiljanje!
Zaustavila se i pogledala ga. Njegove su je posljednje
rijei zapekle.
- Napokon! - uzviknuo je i razgovjetno izgovo-
rio: - Htio bih vam ponuditi ulogu.
- Ulogu? - pogledala ga je u nevjerici.
- LTpravo tako, ulogu! U maloj, ali obeavajuoj
predstavi.
- Jeste li vi redatelj? - upitala je.
- Paaa, tako neto - neodreeno se sloio. - Vie
sam izvrni producent. Nema veze. Trenutano traim
pravo lice za glavnu ulogu. Imao sam priliku dugo vas
promatrati. I ini mi se da ste vi pravo otkrie.
Ta joj se stvar inila krajnje sumnjivom.
- O kakvoj predstavi je rije? - upitala je.
- Nae predstave su komorne. Ali s dobrim bu-
6 5
ALEK POPOV
etom - dodao je vieznano. - Nema puno teksta.
- A ega ima? - zainteresirala se.
- Ima odreenih erotskih elemenata - oprezno
je rekao. - Ali to vam ne bi trebalo smetati, zar ne?
- Paaa, zavisi od sadraja - dobacila je Katja.
- Nevin je. Savreno nevin - uvjeravao ju je.
- Hm - zautjelaje.
Uinilo joj se udnim da taj razgovor vodi nasred ceste.
- Ali ja nisam glumica - rekla je na kraju.
- Vidjet emo, vidjet emo - promrmljao je Barry.
- Osim toga, imam naglasak - zakljuila je Katja.
- Naglasak - odmahnuo je nemarno rukom: -
Vi ste Ruskinja?
- Ne, Bugarkinja.
- Nema veze. Nema puno rijei - ponavljao je
uporno.
"Kako je dosadan" - pomislila je.
Barry je iskoristio njezinu trenutanu nesigurnost i po-
urio je opskrbiti svojom posjetnicom.
- Javite mi se, ali nemojte puno odlagati.
Zatim je napravio korale unatrag, okrenuo se i nestao u
mraku ulice.
11.
Crvena stop-svjetla mikrobusa gorjela su nestvarno u
noi. Vozilo je krenulo u rikverc i lagano, prema upu-
tama Gibaniarova, potonulo u crno grlo garae.
6 6
MISIJA. LONDON
Batko je iskljuio motor i uperio prema Gibaniarovu
jaku lampu. Kuhar je zaklonio oi.
- Mol odec - zazvonio je Azijatov glas.
Tolomanov je hitro otvorio stranja vrata. Njih dvojica
su skinula nekakav predmet zapakiran u utu najlon
vreu. Gibaniarov ih je promatrao sa strane. Zrak u
garai smrdio je na benzin i lagano mu je postajalo zlo.
Batko mu je uvalio lampu.
- Ti vodi - ree Tolomanov.
Spustili su se stepenicama i proli kroz podnim. S vre-
mena na vrijeme Gibaniarov se okretao i neugodno
strijeljao pogledom svoje ortake. uo ih je kako vuku
teret, dok je najlon uznemirujue utao. Batko je tiho
psovao na nekakvom altajskom jeziku.
Izali su u glavni hodnik, skrenuli lijevo i nali se pred
vratima kuhinje. Tamo se kuhar zaustavio i zabrinuto
oslukivao.
- to je bilo? - Tolomanov se nervozno javio.
- Mislim da sam uo neto iznutra - proaptao
je Gibaniarov i nastavio oslukivati.
- Kukavice jedna. Da ne napuni gae! - doba-
cio je avo.
Kuhar je prezrivo stisnuo usne, otljuao vrata i upalio
lampu. Kuhinja je bila prazna.
Gibaniarov im je dao znak da ga slijede i zaputio se
prema dnu prostorije. U nii do hladnjaka nalazio se
ogroman stari zamrziva, zakljuan lokotom. Crvena
lampica je treperei signalizirala da ureaj jo radi. Ku-
67
AL EK POPOV
har je otkljuao lokot i digao poklopac. Iznutra se podi-
gla ledena para.
- Hajde! - promrml j ao je, okrenuvi se prema
avi i Batku.
Kuharevo lice se smrznulo. Kroz prorez na torbi vidjelo
se lice mlade ene. Liceje bilo bijelo i nepokretno kao
daj e bilo izliveno od parafina. Mrtvo.
- Nu, poznakometsj
12
- mrano ree Batko. -
Diana, princeza od Wallesa.
Gibaniarov je napravio zabezeknutu facu.
- Ma ne boj se! - javio se Tolomanov: - To je
samo le. Les koji Kosta masu love. I ta nam je lova
sigurna.
- Ama, ekajte! - oajno je uzviknuo Gibaniarov.
- Nismo se tako dogovorili!
- to'< ~ namrtio se Batko.
- Kakve su sad to pizdarije? - nakostrijeio se
avo.
- Ama ljudi, pa to je le! - uasnuto je ponovio
Gibaniarov. - to ete s njim?
- Nita! - uzviknuo je avo. - Kad plate, vratit
emo im ga natrag.
- Oh, gadi mi se! - prostenjao je kuhar.
- to se prenemae? Pa ti si kuhar! - dobacio je
avo.
- Pa ne kuham ja ljude, kretenu jedan! - Giba-
niarov je planuo. - Sluajte, nismo spominjali nikakav
le! Ne moete ga ostaviti ovdje!
11
Upoznajte se!
6 8
MISIJA. LONDON
Batko je naglo zatvorio prorez torbe.
- Hvatit! - strogo je rekao.
Mukarci su uhvatili torbu s obje strane i stavili je u
zamrziva. Batko je pourio zatrpati ju namirnicama.
Potom je zalupio poklopcem i pritisnuo ga rukama. Gi-
baniarov je promatrao potpuno bespomono.
- Horoo - nacerio se Batko: - Ubiraemsja otsju-
da.
Neto je sinulo u kuharevoj glavi i on preprijei put dvo-
jici mukaraca.
- A dengi? Gde dengi?
s
- Aaa! Sorry, zabjil?.!
14
- Kak taka zabjil!?. - najeio se kuhar. - Prvo mi
dovuete le, a sad i dengi zabjil. Nismo li se dogovorili
- sto funti na ruke odmah.
- Zavtra, zavtra - progunao je lijeno Batko.
15
- Nita zavtra! Seias!"
- Ma daj, easy, ovjee!
17
- umijeao se Toloma-
nov. - Kad kae zavtra, to znai zavtra! Mi ovdje radi-
mo milijunski posao, pa neemo se sad natezati oko
nekakve sie. Je li tako, Batko?
- Tak, tak - kimnuo je s prezirom onaj.
- Aha, ma jebite mater! - razbjesnio se kuhar i
krenuo otvarati zamrziva: - Nosite je! Hajde!
U tom ga je trenutku neka eljezna ruka zgrabila za
15
A lova? Gdje je lova'
" Oprosti, zaboravio sam!
15
Sutra.
16
Odmah!
17
Polako!
6 9
AL EK POPOV
grlo. Draga roka mu je naslonila na lice dugaak i oi-
to poput britve otar no. Iz Batkovih oiju strujala je
otrovna prodorna radijacija. Razgovjetno i polako izgo-
vorio je niz nepoznatih rijei na svome rodnom jeziku.
Smisao tih stranih rijei nije bio previe sloen, pa se
kuharu sam po sebi otkrio:
- Ona izlazi iz zamrzivaa, ti ulazi. Prazan nee
biti!
Gibaniarov se probudio s uasnim krikom. Batkovi i-
lavi prsti jo uvijek su se lijepili za njegov vrat. Noge koje
je ispruio na niskom stoliu ispred televizora utrnule
su mu. Lea su ga zaboljela. Zaspao je u fotelji. Zvono
u sobi za deurstvo bez prestanka je zvonilo. Monitori
koji su prikazivali ulicu i ulaze u veleposlanstvo trepe-
rili su plaviasto. Na jednome od nj ili jasno se vidjela
figura avdara Tolomanova kako nervozno cupka pred
stranjim ulazom u veleposlanstvo. Kuhar je uzdiui
ustao iz fotelje, dovukao se do prekidaa za automatsko
otkljuavanje i pritisnuo ga. Tolomanov je gurnuo vrata
i uao. Naao se u malom, prljavom predsoblju, u koje-
mu su se nalazila jo jedna vrata. Automatska vrata jo
jednom su zazujala, proao je i kroz njih. Gibaniarov
ga je doekao na dnu hodnika, snen i blijed.
- to ti ne otvara, Gibanico jedna?! - razgala-
mio se avo.
- Zaspao sam - promumljao je kuhar. - A zato
vi kasnite?
- Ma "ko je zakasnio? - Tolomanov mu je gur-
nuo svoj sat pod nos - bilo je 1,25 poslije ponoi. Zvo-
nim ti tu deset minuta!
7 0
MISIJA. LONDON
Gibaniarov se poeao iza uha,
- Ma neto sam sanjao,.. - dodao je i zautio ne-
sigurno.
- Opet enske, ha? - zlobno je dodao glumac.
- Princezu - konkretizirao je kuhar. - Dianu.
Tonije, le princeze Diane.
- Ma nemoj! Pa ti si stvarno postao perverznjak.
- Vi ste ga ukrali - mrano je nastavio Gibania-
rov - i dovukli u veleposlanstvo. Sakrili ste ga u zamrzi-
va. Neto kao pria s Charliem Chaplinom...
- Vidi, vidi - zamiljeno se ekao glumac. - To
mi nije palo na pamet... Kasno si se sjetio! Ajmo na po-
sao jer e Batku pokipiti govna - avo je poslovno za-
kljuio.
- Dobro - zareao je kuhar - ekajte me otraga.
Vratio se u sobu za deurstva i bacio pogled na moni-
tore: ulica i sveani ulaz bili su isti. Pojavila se Toloma-
novljeva figura u trku do nekog minibusa, parkiranog
do veleposlanstva. Potom je minibus krenuo u rilcverc i
nestao iz vidnog polja kamera. Kuhar je ugasio lampu,
ostavio vrata sobe odkrinuta i potonuo u unutranjost
veleposlanstva. Spustio se u podrum, proao kroz splet
hodnika natrpanih starudijom i uspeo se metalnim
stubitem koje se uvijalo u mraku. Uloio je silan na-
por dok nije svladao zahralu kljuanicu. Najzad su se
mala, ali teka vrata od preanog lima otvorila i on se
naao u prostranoj prostoriji kojom se irio miris stroj-
noga ulja. Kresnuo je upalja. Svjetlost je skliznula po
povrini duge masne lokve. Garaa je bila prazna, osim
hrpe smea natrpanog u kutu. Pazei da ne upadne u
7 1
ALEK POPOV
kanal, Gibaniarov je zaobiao lokvu i dospio do ulaza.
Ne palei lampu, otkljuao je lokot i digao zasun. Vrata
su se otvorila uz srceparajue kripanje.
Stop svjetla kombija sablasno su svijetlila u noi. Vozilo
je krenulo u rikverc i lagano, prema uputama Giba-
niarova, potonulo u crno grlo garae.
Batko je iskljuio motor i uperio prema Gibaniarovu
jaku lampu. Kuhar je zaklonio oi.
- Molodec - zazvonio je Azijatov glas.
Tolomanov je hitro otvorio stranja vrata. Njih dvojica
su skinula nekoliko utih najlon vrea. Gibaniarov ih
je promatrao sa strane sa zbunjujuim osjeajem da je
ve prisustvovao takvoj sceni. Batko ga je pogledao s
negodovanjem.
-Tij to smotro?!
Uvalio mu je lampu i natjerao da uzme jednu od vre-
a.
- Ti vodi - rekao je Tolomanov.
Spustili su se stepenicama i proli kroz podrum. Izali
su u glavni hodnik, skrenuli lijevo i nali se pred vrati-
ma kuhinje. Tamo se kuhar zaustavio i zabrinuto oslu-
kivao.
- to je bilo? - Tolomanov se nervozno javio.
- Mislim da sam uo neto iznutra - proaptao
je Gibaniarov i nastavio oslukivati.
- Kukavice jedna. Da ne napuni gae! - doba-
cio je avo.
Kuhar je prezrivo stisnuo usne, otkljuao vrata i upalio
lampu.
7 2
MISIJA. LONDON
Batko je zazviao od iznenaenja. Prostorija je bila
ogromna, moglo se pretpostaviti da se ovdje kuha za
cijeli puk. Iako to nije bilo sasvim daleko od istine: oso-
bito u bliskoj prolosti, kad se u veleposlanstvu ivjelo
na visokoj nozi, na totalitarni nain. Sad se svjetski ivot
cijedio kap po kap, kroz iglene ui trine ekonomije, a
u kuhinji je zavladala pusto. Dio posua je bio razgra-
bljen. Sudoperi su uhvatili patinu. Ploice oko njih po-
utjele su i ispucale. Gibaniarov je brodio poput duha
meu hladnim penicama i praznim hladnjacima. Ri-
jetko mu se nalagalo da kuha. Uglavnom je spravljao
sendvie i zalogaj ie od polugotovih proizvoda. Kat-
kad bi sloio neku gibanicu koju su gosti doekivali s
neizostavnim uzvikom: "Oh, gibanitza!" tajei u sebi i
tugu i nostalgiju i nadu za neim stabilnijim poput pu-
njene janjee pleke. Ah, era pleki bila je iscrpljena i
pokopana duboko pod planinom oglodanih kostiju.
Plokica kiselog krastavca i hrenovka zabodena na a-
kalicu za zube - to je bilo sve emu su se mogli nadati.
Gibaniarov je hladnokrvno bacio vreu na dugaki
pocinani stol. Iznutra je ispalo desetak dobro uhranje-
nih patki. Vratovi su im bih nemilosrdno zavrnuti. Pri-
mijetio je da svaka na noici ima srebrnkasti prsteni.
- C-c-c, gdje ste ili uhvatili?
- Bhzu - nacerila su se dvojica mukaraca.
Jedna od ptica nemono je zalepetala, oito nije bila do-
krajena kako treba, Gibaniarov joj je skratio muke o-
trim pokretom. Sad je bio na svom terenu i to mu je da-
valo dodatnu samouvjerenost. Izvukao je dvije prljave
7 3
AL EK POPOV
pregae i dobacio ih ortacima. Nakon izvjesna vremena
privezali su ili i posluno zastali kraj njega sa strane kao
uenici. Kuhar im je pruio po jedan no i pokazao na
tednjak na kojem se ve nekoliko sati krkala voda u
ogromnom kotlu.
- Znate to vam je initi, je li tako? - upitao ili je.
Dvojica mukaraca su khnnula i zavrnula rukave.
- Imate etiri sata - opomenuo ih je Gibania-
rov.
On se vratio u sobu za deurstva i pogledao na sat. Nije
ga bilo ne vie od dvadeset minuta. Sjeo je za stol, izvu-
kao knjigu deurstva i potpisao se u rubriku "Deur-
ni" jer bi ujutro sigurno zaboravio. U susjednoj rubrici
"primjedbe" upisao je: bez incidenata. Zatvorio je knji-
gu i vratio je u ladicu.
Deurstvo je bilo gadno, ah zato je barem popis deur-
nih bio dugaak. Od kuhara do savjetnika - nije bilo
iznimki. Svi su bili jednaki u odraivanju tog svetog
duga. Svakoga dana oko est popodne moglo ih se vi-
djeti kako koraaju prema veleposlanstvu s vreicom
osobnih stvari, suhe hrane i s plahtama. Ponienje se
ponavljalo tri-etiri puta mjeseno, ovisno o rasporedu.
Visjeli su poput paukova do jutra u sobi za deurstva:
buljili su u televizor, javljali se na telefon, otvarali vrata
prema potrebi, pili, jeli, spavali. uvah su dravnu me-
ku. Neki su ak i evili, ali kuhar nije bio jedan od njih.
On se zavalio pred televizor, bacio cipele i otvorio kon-
zervu piva. U drugoj situaciji prosuo bi se na krevet do
prozora i trenutano zaorio, ali taj je put morao bdjeti.
7 4
MISIJA. LONDON
Bio je napet i esto je bacao pogled na plaviaste moni-
tore na suprotnom zidu. inilo mu se da ga promatraju,
iako je njihova funkcija bila upravo obrnuta.
Zrak je mirisao na arape.
Izvukao je ispod dupeta izlizani daljinski i ukljuio
porno-kanal, koji je dekodirao jedan vjeti bugarski
student na korist rodu. Malo je buljio, ali nije se uspio
koncentrirati. Mislio je samo na patke. Masne koma-
de! Odakle su ih se samo dokopah?... Ako ih Kinezi
ne kupe, kako su se avo i Batko zaklinjali, morat e
tamaniti paetinu cijelu godinu. Mamicu mu! Mnogo
paetine, mnogo posla!
Elektronsko pitanje telefona trgnulo gaj e iz drijemea.
Digao je slualicu i sneno se javio:
- Da .
- Bulgarian Embassy? - zapjevuio je daleki gla-
si.
- Aha.
- Excuse me, would you tell me if I need a visa to
Bulgaria?
18
- nevino je izdeklamirao glasi.
Uslijedila je kratka pauza. U kuharevim grudima sve se
pobunilo. Nije znao rije engleskog, ali je uspio shvatiti
rije viza, to je dolilo ulje na vatru.
- Halo pizdo! - zlobno je prosiktao: - Kakva viza
u sto sati po noi, da ti ga nabijem!!!
S druge strane zauo se sitan, podrugljiv smijeh.
- Krmi, ha? Mamu li ti tvoju! - avo Toloma-
nov je otro promijenio intonaciju. - Gibanico jedna!
IS
Oprostite, moete ii mi rei treba li mi viza za Bugarsku?
7 5
A L E K P OF OV
Zvao gaj e sa svoga mobitela iz kuhinje.
- Jeste tovi? to se zajebavate? - zareao je kuhar
kad je malo doao sebi. - Jeste gotovi?
- A to ti misli?
- Dolazim - kratko ree.
Bilo je etiri i deset ujutro.
Kuhinja je zaudarala na klaonicu. avo i Batko ustro su
prali ruke nad sudoperom - krv im je ula duboko pod
nokte. Zamrziva je prtao od pataka. Perje i iznutrice
nagurali su natrag u vree. Gibaniarov je pogledao pod
stolove i naroguio se: morao je proi krpom po podu.
U jednoj zdjeli bila je gomila srebrnog prstenja.
- Nu, ubiramsja otsjuda - ree Batko otresavi
mokre ruke prema zidu.
Neto je sinulo u kuharevoj glavi.
- A dengi? Gde dengiV
- Aaa! - Batko je podigao prst. - Sorry, zabjiU\
20
- Kak taka zabjilV. - najeio se kuhar. -Ni smo li
se dogovorili - sto funti na ruke odmah.
- Zavtra, zavtra - progunao je lijeno Batko.
21
- Nita zavtra! SeiasV
2
- zavikao je Gibaniarov.
- Ma daj, easy, ovjee!
23
- umijeao se Toloma-
nov. - Kad kae zavtra, to znai zavtra! Neemo se na-
tezati oko sie. Je li tako, Bato? Je li tako Batko?
" A lova? Gdje je lova?
Oprosti, zaboravio sam!
21
Sutra.
22
Odmah!
!J
Polako!
7 6
MISIJA. LONDON
- Tak, tak - kimnuo je s prezirom onaj.
Kuhar je razrogaio oi poput zombija. Ve su ga dva
puta uhvatili na istu foru. Zaustio je da kae neto, ah se
sjetio da e se opet nai u istom scenariju. Odmahnuo
je rukom i pljunuo na pod.
12.
Varadin je osvanuo u veleposlanstvu malo iza devet.
Usput je sreo Gibaniarova, koji se vraao s deurstva,
s vreicom u ruci i zabrinutim, mrljavim pogledom. To
je odmah unitilo veleposlanikovo raspoloenje, kao da
mu je u mlijeko kapnula nepozvana slina. Pozdravili su
se suho.
Iza stakla prijemnoga altera doekalo ga je ne manje
pokislo lice slubenice koja je meditirala nad starim
bugarskim novinama. Proao je kroz sveani foaje i
pokuao proi kroz vrata koja su vodila u unutranjost
veleposlanstva. Ispostavilo se da je zaboravio ifru ele-
ktronske brave. Nekoliko minuta uzalud se trudio
pogoditi je. Najzad se pojavio konzul, pretvarajui se
da ne primjeuje njegovu teku situaciju (ali se u sebi
sigurno smijao), oprezno ga pozdravio i utipkao po-
trebne brojeve. Varadin je brzo mugnuo u lift i pri-
tisnuo gumb za drugi kat. Na ulasku u kabinet bacio
je pogled na jedan osobito prljav ugao tepiha koji je
primijetio dan prije te je sa zadovoljstvom ustvrdio da
je ve oien.
7 7
AL EK POPOV
Tanja Vandova bila je na svom radnom mjestu u pre-
dvorju kabineta i grozniavo sortirala uobiajenu hrpu
pisama, koja ju je zasipala svakoga jutra.
- Dobro jutro ! - pozdravila gaje, ne prekidajui
svoju zanimaciju.
Promrmljao je neto nerazgovijetno i zalupio vratima
za sobom. Uslijedio je kratak razgovor telefonom i na-
kon kratkog vremena raunovotkinja je doletjela u ga-
lopu, vukui sa sobom naramak fascikla.
- Je li gotov popis zakupaca? - upitao je.
Kimnula je potvrdno i pruila popis. Varadin gaj e pa-
ljivo razgledao i teko uzdahnuo poput ovjeka koji je
morao pomaknuti cijelu planinu kamenja.
Veleposlanstvo je bilo dosta naseljeno, iako je posljed-
njih godina, kao rezultat stalne ekonomske krize, broj
zaposlenih bio drastino smanjen. Odjea nekadanje
drave mastodonta nije bila po mjeri njezine nasljedni-
ce. Ali priroda nije trpjela prazno mjesto i stambenu su
povrinu zauzimali do posljednje mansarde razni strani
subjekti s nerasvijetljenim, ali utjecajnim protekcijama,
naseljeni silom balkanskog obiajnog prava, Varadinu
je bilo jasno da je to osjedjiva materija, ali isto tako je
znao da ih mora jednog po jednog rastjerati. Stambena
povrina bila je mona poluga u rukama svakog ruko-
voditelja: njome se moglo trgovati, manevrirati, balan-
sirati. Imao je piavo na taj resurs i jedino je on mogao
odluivati tko e ga koristiti.
- Zato svi ti ljudi ive ovdje? - skeptino je upi-
tao Varadin.
7 8
MISIJA LOKOON
- Paa - zamucala je Bjanka Strugareva, dok je u
sebi negodovala: to se pravi da ne zna, upak jedan.
- Zateeno stanje - najzad je ispalila, sretna da se sjetila
tone formulacije.
- Aha, zateeno stanje - ponovio je s gnuanjem
i otro dodao: - Ali vie ne mogu ostati tu.
- Naravno - sloila se. - Naroito oni koji ne
plaaju najamninu. Kao naprimjer Bobevi....
- Zato ih dosad niste istjerali?!
- Jer vode parnicu - strpljivo je objanjavao Ra-
so Bobev, bivi trgovaki predstavnik. Sudi Ministar-
stvo. Tvrdi daj e nezakonito otputen.
-1 to onda? Neka ide u Sofiju, pa neka se tamo
sudi koliko god hoe! - planuo je Varadin.
- Ne eli ii. eka ishod parnice. Nada se da e
ga vratiti.
- Vratit e ga oni - stisnuo je usne Varadin. -
Dobro je on to sraunao. Te parnice se otegnu godina-
ma. Izbacite ga.
Bjanka Strugareva nije nita rekla.
- to je? Zar nema policije u ovoj dravi?
- Prout e se i opet emo se osramotiti - opre-
zno je dodala.
- Daa, zaista. Nije dobra ideja - uzdahnuo je,
masirajui zsmilj eno vrh nosa. Kakvim se samo glupo-
stima morao baviti! Obuzeo ga je gnjev. - Onda izmi-
slite neto drugo - zapitao je. - Iskljuite mu struju. I
vodu! elim da nestane odavde.
- Rei u domaru - ravnoduno je izgovorila.
7 9
AL EK POPOV
~ Na posao!
Upravo ili je tako, jednog po jednog, namjeravao vaditi
iz kace s medom, poput malih insekata - pincetom. Ta
ga lijepa vizija natjera da zakrgue zubima od guta.
Nalio si je au vode i ubacio umeu tabletu, koja je
odmah obojila tekuinu u otrovno utu. Ispio ju je i la-
gano podrignuo.
U tom trenutku jedan od telefona na njegovu stolu po-
eo je gnjevno zvoniti.
- Halooo, jesi to ti? - zazvonio je mazni enski
glas.
- Ja sam - rekao je bez trunke entuzijazma. -
Drago mi je da te ujem.
- Nemoj se toliko radovati! - srezala ga je. - Mi-
slila sam da mogu raunati na tebe.
- Naravno da moe!
- Ne mogu, u tom i jest stvar! - prekinula ga je -
Zato to krije od mene?
- to krijem? - adrenalin mu je naglo skoio.
- Nemoj me praviti ludom! Sve znam - uzvik-
nula je i skrueno dodala: - Poziv je odbijen.
- Boe, ti se zbog toga sekira?! - uzviknuo je. -
Nemoj uope brinuti, situacija je pod kontrolom.
- Ne brinem se, bijesna sam! Onaj pu Kiev, za-
vlai me ve pola godine! - planula je. - Mora ga kaz-
niti.
- Kaznit u ga! - brzo se sloio. - Lijepo u ga kaz-
niti.
- Samo da nije ve prekasno. Tko zna to je on
8 0
MISIJA. LONDON
drobio - uzdahnula je. - Moda je namjerno naruavao
etikeciju, da je iznervira i zauvijek odvrati od nas. Sabo-
ter. I ti ga prikriva!
- Ne prikrivam ga! - energino joj je odvratio.
- Nek' mi se ne pojavljuje pred oima kad opet doem,
jesi uo?
- Ionako mu istjee mandat - tjeio ju je. - Slje-
dei nee vidjeti.
- Tako mu i treba - promrmljala je. - A to nama
preostaje u takvoj situaciji?
- Namjeravao sam angairati specijanu agenciju
s tim ciljem - povjerljivo joj je rekao.
U slualici je odjekivalo sumnjivo pucketanje. Palo mu
je na pamet da ga moda prislukuju. Nisu razgovarali
o neemu osobito tajnom, ali usprkos tomu, osjetio se
poput glupana.
- Kakva agencija? - upitala je.
- Public Relations.
- Ooo! - u glasu joj je zatreperila bojazan, kao da
se radilo o nekom osobito sloenom kuanskom aparata
- Sutra imam sastanak s direktorom. ine mi se
profesionalni, ali zasad ne mogu nita vie rei - oprez-
no je dodao Varadin.
Misao o prislukivanju nije mu dala mira.
- Kad e je dovui? - upitala je bez zavlaenja.
- Pa nije ti ona tele! - gnjev mu je izbio kroz sve
sigurnosne ventile.
- Ne zanima me! - zagrmjela je. - Za dva mjese-
ca daj e na liniji! Duguje mi to, dovraga!
8 1
A l E K POPOV
- Napravit u to je u mojoj moi - prostenjao je,
priguujui gnjev.
- Tako e biti bolje za sve nas!
Veza se prekinula. "Prvo privatno veleposlanstvo!", pro-
cijedio je u sebi. A naglas je rekao samo: sto.
Nekoliko sekundi ostao je savreno nepokretan. Kuaii
telefon zazvonio je nekoliko puta, ali Varadin nije rea-
girao. Na vrata je pokucala Tanja Vandova i pomolila
glavu.
- asnik Ludov eka da ga primite - zabrinuto
je izvijestila.
- 48 - bezizraajno je izgovorio. - Neka ude.
asnikova dugaka figura pojavila se iznad sitne tajni-
ce.
- Seventy seven! - zagalamio je asnik Ludov,
upadajui u sobu poput zmaja s desnicom ispruenom
naprijed.
- to? - osupnuo se Varadin.
- Nice to meet you! - asnik mu je vrsto ste-
gnuo ruku. - Nemam vremena za gubljenje. Prpremio
sam vam 77 kutija humanitarne pomoi koje hitno tre-
ba poslati u Bugarsku. Ljudi tamo umiru! - patetino je
zakljuio.
Varadin ga je promotrio s izvjesnom zebnjom. asnik
Ludov bio je umirovljeni kolonijalni asnik, iz kojeg je
izbijala elja da istue nekog neposlunog Aboridina.
Bio je to koati, trkljav starek, dosta iznad ezdeset, s
glatkom golom lubanjom i sivim ekinjastim brkovima.
Na sebi je imao tamno odijelo bez kravate i cipele ula-
8 2
MISIJA. LONDON
tene do visokog sjaja - kao da nije morao pjeice hodati
po ulicama, ve se kretao poput duha od kabineta do
kabineta. O vratu mu je visjela akreditacija dobrotvorne
organizacije koju je predstavljao.
asnik se zavalio na kanape i poeo vaditi razne brou-
re iz torbe. Varadin se oprezno smjestio nasuprot nje-
mu. Ubrzo se pojavila i Tanja Vandova s kavom.
Prvih deset minuta asnik je nepovezano brbljao o svo-
joj organizaciji, nabrajajui imena raznih poznatih oso-
ba koje su bile na popisu lanova Upravnoga odbora.
Nabrojivi dovoljno titula i grbova da moe i stati na
njih, pogledao je svisoka veleposlanika i upitao ga zato
su Bugari u principu tako nezainteresirani prema hu-
manitarnoj pomoi.
- Kako to mislite? - Varadin je podignuo obrve.
- Kako to mislim? - sarkastino je ponovio a-
snik. - Pa mi se ovdje polomismo skupljajui razne ko-
risne stvari, a nikog nije briga za to!
Varadin je taktino zautio.
- Imam informaciju da vei dio ove nesebine
pomoi lei po skladitima veleposlanstva. Je li to isti-
na? - otro je upitao bive vojno lice.
- Nemam pojma. Ovdje sam tek tjedan dana.
- Nama je reeno, moete li zamisliti, da se sami
moramo pobrinuti za transport! Kao da stvari koje a-
ljemo nisu vrijedne putnih trokova - uzbuivao se as-
nik Ulav. - Smatram da vi na taj nain vrijeate cijelu
humanitarnu zajednicu. Jedna civilizirana zemlja ne
postupa na takav nain. Mislite na svoj imid!
8 3
ALEK POPOV
- Novi imid - to e mi biti prva briga. - Uvjerio
ga je veleposlanik, dok se borio s prvim znacima migre-
ne.
- I dobro ete napraviti - uskliknuo je asnik.
- Ne bih htio da mojih sedamdesetsedam kutija hvata
vlagu u nekom skladitu,
Varadin je odluio da e ostaviti dobar dojam ako po-
kae izvjesnu zainteresiranost za ovu temu i ljubazno je
upitao:
- A to se nalazi u tim kutijama?
Gruba greka. asnik se trgnuo kao oparen:
-Pitate to ima unutra? to ima u mojim kutijama? Oh,
my Lord! - Podigao je ruke i spustio ih nemono. - Oh,
Jesus! - Ponovio je isti pokret glumei duboku razoa-
ranost pred bezobrazlukom i bezonou ovog Aborid-
ina. - Hoemo se sad carinika igrati? Ili sumnjate da
u vam poslali neko smee, ha?!?
- Nisam rekao nita slino! - uplaeno je nego-
dovao Varadin.
Migrena je ve orala po njegovim modanim stanica-
ma.
- Ah vaa gnjusna radoznalost otkriva upravo
to, zar ne? - srezao ga je asnik Ludov. - Nema veze,
ja se ne sramim sadraja mojih kutija! Unutra ete nai
samo jednostavne i zdrave stvari koje su dugo sluile
mojim compatriots i isto tako e sluiti dugo i asno va-
im siromanim denizens.
24
- Ne sumnjam u to! - brzo se sloio Varadin.
" Sumovnidnia
I M
MISIJA. LONDON
- Dokaite! - uskliknuo je asnik. - Te kutije
moraju stii na svoj cilj to prije!
- Osobno u se angairati.
- Krasno! Jer u vam potom poslati jo sto kuti-
j a - sveano je objavio asnik - medicinskih lopata!
- Molim?! - veleposlanik se opet rastreperio.
- Prihvatilite Saint Quentin u Sjevernom Ha-
mpshireu nedavno je zatvoreno - veselo je dodao a-
snik Ludov - rasprodaju sve, a lopate nama daruju. A
mi emo ih, pak, darovati vama. Ako zasluite, of cour-
se] - priprijetio je aljivo prstom.
- Zaista ne znam kako da vam zahvalim - pro-
mrmljao je Varadin.
- Zahvalnost i darivanje dva su lica jednog nov-
ia - asnik je mudro zakljuio i naglo ustao. - Na-
alost, ne mogu ostati ni sekunde vie. Lady McBig-
bottom me oekuje. aljemo deset tona zimske odjee
u Bombaj.
Protresao je ruku oamuenog veleposlanika i izaao
vrstim korakom, kao da je marirao po zategnutom
koncu.
Varadin je potonuo natrag u fotelju, spustio je glavu na
naslonja i zatvorio oi.
- 95 - izgovorio je tiho.
Ali nije osjetio nikakvo olakanje. Lubanja mu je bolno
pulsirala, poput mekane, gumene lopte zaboravljene na
suncu. Bilo je tekpodne. Oekivao gaje ruak u francus-
kom veleposlanstvu, za koji je slutio da e biti vrlo for-
malan i hladan zbog opepoznate netrpeljivosti Fran-
cuza prema svima koji nisu govorili njihovim jezikom.
8 5
A U K POPOV
Popodne ga je ekao niz sastanaka sa slubenicima iz
Foreign Officea. Naveer je morao biti na prijemu u
hotelu Carleton povodom neega to je njegov mozak
uporno odbijao zapamtiti. Ulovio se kako uporno misli
na studenticu koja je istila njegov kabinet. Oigledno
ne bi bio problem poeviti je. Pitanje je bilo koliko bi ga
to Kostalo.
13.
Dok se vozila u metrou prema Baileysu, Katerina se
ulovila kako misli na novoga veleposlanika. Tog jutra su
razgovarali. Rekao joj je kako je naredio da se kupi novi
usisava. Zahvalila mu je, ali joj se uinilo da je Varadin
ostao pomalo razoaran njezinom reakcijom. Moda
mu se uinila previe drvenom. Moda je oekivao
neto vie. Kako da ne. Na kraju krajeva, usisava nije
bio samo za nju. Ipak je to bio in dobre volje. Ako ne
i neeg vie... Ali bugarski diplomati u principu je nisu
zanimali. Istina je to da se od njih moglo oekivati vie
neugodnosti nego stvarne potpore.
Green Park. U kupe je ula indijska obitelj i smjestila se
na sjedala njoj nasuprot. ene su nosile dreave sarije, a
mukarac visoku, tamnoljubiastu almu. Prostrijelio ju
je pogledom i to je bilo sve.
Sljedea stanica - Picadilly.
Baile/s je kljuao isputajui otar miris znojnih ti-
jela. Katja je potraila svoj kostim, ali ga nije pronala
8 6
MISIJA. LONDON
na uobiajenom mjestu. U dnu je primijetila Beatu s
bubuljiavim preponama kako se mui gurajui svoje
balvane u njezine izme. Otila je do nje i otela joj izme
iz ruku.
- To je moje, ako sluajno nisi znala!
Trepnula je glupavo i rekla:
- Mr. Dalali je rekao da ih obujem.
U tom trenutku se pojavio Gunter Chass s osmijehom
krivca i vjealicom u ruci, na kojoj se njihala prozrana
zlatna odjea.
- Imam neto za tebe, Kate. Neto novo! - ma-
zno je otpjevao.
Napravila je grimasu.
- Jesi li mi ti sredio ovaj kostimi?
- Vrijeme je za promjenu - promumljao je Gun-
ter. - Tako je naruio Mr. Dalali. Veli, dobar komad,
ali... moramo malo unijeti promjene.
Za Kamal Dalalija sve su djevojke bile "komadi".
- Oni bi promjenu... - progundala je, kritiki
promatrajui Chassovo djelo: - Izgleda glupavo. Ove e
mi ipke smetati dok pleem.
- Obuci ga, obuci ga! - bio je uporan.
Bilo je besmisleno opirati se. Uzdahnula je, bacila zlo-
ban pogled prema Beati i otila se presvui. Vratila se
kao sveenica razuzdanog istonjakog kulta. Drugi su
je gledali sa zaviu, ali Katerina uope nije bila oduev-
ljena. Materijal je bio ljigav poput meduze, klizio je pri
svakom malo naglijem pokretu. Izgleda da je to i bio
cilj, ali nitko nije mislio na nju. Ako nije htjela da kosti-
8 7
ALEK POPOV
ml odleti poslije prvih pet sekundi nastupa, morala je
drastino promijeniti stil. A to je bilo povezano s finan-
cijskim rizicima...
- Seksi si - Gunter ju je umirio i pruio dvije
klipse ukraene zvoniima.
Pogledala ga je upitno. Pokazao joj je na grudi. Odjed-
nom joj je postalo smijeno.
- Stavi ili ti!
- Hvala... - kimnuo je Chass.
Rastvorio je zvonie i paljivo ih stavio na njezine is-
pupene ruiaste bradavice.
- Auuu! - vrisnula je i naglo se povukla unazad.
"Cin-cin-cin" njeno su se oglasili zvonii.
- Ahhh, kako divno!!! - oglasile su se u zboru
djevojke.
Katja, meutim, nije dijelila oduevljenje s njima. Zvon-
ii su se bolno zabili u osjetljive zavretke njezinih gru-
di poput krvoednih insekata.
- Fuck! - prostenjala je dok se muila da ih ot-
kvai.
- Nina, hari ap\ - zauo se glas Kamam Dalalija.
- Jebi se u glavu!!! - blagoslovila ga je na bugar-
skom.
- Neto nije u redu? - zabrinuto e Chass.
- Ti ih nosi! - prosiktala je, bacivi na njega zvon-
ie,
- Hej, moe malo lake! Stavljao sam ih, ako ba
eli znati - rekao je Chass.
- Samo to ja nisam mazohist! - uzviknula je Katja.
ss
MISIJA. LONDON
- Hari ap\ - ponovno je graknuo Kamal Dalali.
- Hajde, ima jo samo deset minuta - prozvao
ju je Gunter Chass.
- Nee moi! - odbrusila je.
- Hari apll'
- Neu ih staviti i gotovo! - zainatila se. - uljaju
me! Izmislite neto drugo!
- Mr. Dalali, imamo problem! - zavikao je Gun-
ter.
Libanonac je odmah dotrao, briui lice svilenim a-
lom. Iz usta mu je virila ugaena cigara koja je i dalje
isputala slatkasti miris. Gunter ga je upoznao sa situa-
cijom. Namrtio se.
- Stavljaj zvonie! - zapovjedio je Kamal Dalali.
- Vidi ta su mi napravili! - rekla je, uhvativi se
za pocrvenjele bradavice.
- Nita ne fali tvojim jebenim bradavicama!
- Bole me! Vidi kako su se zacrvenjele!
- Dosta prenemaganja! - naljutio se Libanonac.
- Mar na pozornicu!
Chass joj je ponovno pruio zvonie, vragolasto ih tre-
sui pred njezinim nosom. Cin-cin! Katja mu je odgur-
nula ruku. Dalali joj je zalijepio amarinu.
- Kuka! - procijedio je.
- Asshole!
25
- Katja mu se zaderala u lice, obri-
savi obraz. - Smrdljivi Azijatu! Svinjo!
- Mar! - zavikao je Kamal Dalali. - Mii svoje
dupe odavde i da mi se nisi vie pojavila pred oima!
-
5
upak
89
AL EK POPOV
Chass, pobrini se da izbaci ovu kurvu, jesi dro!
Katja se izbeljila za njim i bacila na stolac. Djevojke su
se vratile sreivanju, nezadovoljno mrmljajui. Gunter
Chass poeo je oblijetati oko nje.
- Nemoj se uope osvrtati! Proi e ga! Poznaje
ga ve.
- Dopizdili ste mi! - uzdahnula je.
- Nina! Hari ap\ - javio se Kamal Dalali negdje
iza kulisa.
- Mamicu ti! - proaptala je Katja.
Naglim pokretom svukla je ljigavi kostim, ne trudei se
da ga digne s poda. Zgrabila je ruksak i zakljuala se u
jedan od zahoda. Na vratima je bio zalijepljen natpis:
"Zabranjeno puenje trave!" Sjela je na koljku i izvukla
mobitel koji je kupila za samo dvadeset funti prologa
tjedna. Utipkala je broj Barryja Longtellowa. Javio se
gotovo odmah.
- Na telefonu Kate - ree nesigurno. - Iz Baile-
ysa. Ponudili ste mi ulogu u vaoj predstavi.
- Ulogu?! - glas je zvuao udno dalek. - Ah, da,
sjeam se. Ve sam mislio da ste se predomislili.
- Nisam - rekla je.
- Dobro. Sutra naveer u hotelu Atheneum, soba
165. Doite tono u 23,00.
- O k - rekla j e Katja.
Htjela je jo neto upitah, ali Barry je ve prekinuo. "To
se zove poslovni pristup" pomislila je. Netko je bezus-
pjeno pokuavao otvoriti vrata. Katja se zlobno nace-
rila. Potom je utipkala i drugi broj. Ovaj put je morala
malo vie ekati.
9 0
MISIJA. LONDON
- Tata - rekla je nakon to je ula glas s druge
strane.
Obino se javlja subotom ili nedeljom, kad je tarifa bila
znatno jeftinija. Danas je bio etvrtak. Otac se zabrinuo:
- Jesi dobro? Zato zove?
- Ma, onako. Htjela sam vas samo uti - rekla
je. - Kako je mama?
- Spava. Dobro je - odgovorio je poput ovjeka
koji svjesno preraunava sekunde u penije.
- to ti radi?
- Televizija.
- Gleda televiziju? - upitala je kao da ne shvaa.
- Da, da. Hajde, potroit e puno. . . - nervozno
je dodao.
- Ma, ne brini, to ima na televziji? - neobavez-
no je nastavila.
- Gluposti - rekao je i uutio.
I ona je zautjela. Linija je lagano pucketala. Katja je po-
mislila kako njezini roditelji uvijek razgovaraju s njom
na taj apsurdni i isjeckani nain, bez obzira na iji raun
bio razgovor. Najee na njezin, ali njima je bilo sve-
jedno. Kao da su skupe rijei paralizirale njihove govor-
ne sposobnosti. Ah utnja nije bila nita jeftinija, a ona
je osjetila patnju svoga oca s druge strane ice. Nije ga
smjela dalje muiti.
- Drago mi je da sam te ula - rekla je na kraju.
- Pozdravi puno mamu. ao.
- I ja se veselim, mila - jeile mu se odjednom
razvezao. - ao!
Kvaka na vratima opet se pokrenula.
9 1
A l E K POPOV
Katerina je ostala zagledana u ekran mobitela, sve dok
se prozori nije ugasio.
"Nikad se neu vratiti!" zakripila je zubima. ak su i
zvonii bili bolji od ponienja koje trpi tamo.
Krenuvi iz Bailey's Placea, Kalja je osjetila neku tugu.
Proivjela je mnoge vesele trenutke u toj rupi - i ono
najvanije - zaradila je svoju slobodu. Nije samo odjeu
skinula sa sebe, ve i onaj smrdljivi oklop koji je prekri-
vao djevianski razum ljudi pristiglih s Istoka. Ovdje je
prvi put osjetila okus financijske neovisnosti. Postala je
svjesna svoga tijela i nauila kako upravljati njime.
Osjetila se kao gospodar svoje sudbine.
Rose joj je na izlazu njeno dodi rnuh ruku - kao uspo-
menu koju je ponijela sa sobom niz ulicu. Zrak je bio
pun sitnih kapljica. Svjetla Sohoa jarko su bljetala na
vlanom asfaltu. Katja je prela preko Shaftesburyja i
sila prema China Townu. Zavukla se u jedan restoran
u kojem ovjek moe puknuti od hrane za deset funti
i naruila si hrskavu peenu patku - njezino omiljeno
jelo. Dok je promatr ala malog Kineza koji je spretno ko-
madao meso licom, pomislila je da se ivot nastavlja i
zasluuje biti istraen do kraja.
14.
- Your Excellency! - Robert Ziebling uskliknuo je jo
na ulasku. - Ne mogu vam rei koliko sam polaskan
ovim pozivom.
9 2
MISIJA. LONDON
Izvrni direktor agencije Famous Connections primio
je blijedu ruku veleposlanika i vrsto je stisnuo. Bio je
srednjeg rasta, neto stariji od etrdeset, bujne crvenka-
ste kose. Modeme uske naoale sa utim staklima pre-
lazile su okvir njegova lica. Nosio je strogi jednoredni
sako, zakopan ak do vrata, poput vojnike bluze.
- Izvolite - suho je rekao Varadin i pokazao na
teku konu garnituru koja je ispunjavala prednju polo-
vicu njegova kabineta.
Priekao je da Tanja Vandova servira gostu aj i opre-
zno zapoeo.
- Dobio sam sjajne preporuke za vau agenciju
od Deana Carvera.
- Oh, da! - energino je kimnuo Ziebling. - On
je na redoviti klijent. Vrlo originalan ovjek. Neumor-
ni sanjar!
Varadin je trepnuo iznenaeno.
- Mr. Carver mi je rekao da vaa agencija raspo-
lae kontaktima na najviem nivou - nesigurno je na-
stavio. - Neu kriti da me to jako zanima. Vidite, moji
kontakti su uglavnom slubeni, to nalae dosta ograni-
enja... Shvaate me?
- Oh, da... - kimnuo je Ziebling.
- Mogunost neformalnijeg stila komuniciranja
oduvijek me privlaila - dodao je veleposlanik. - Pone-
kad se ti kontakti mogu pokazati puno plodnijima od
onih slubenih...
- Tako je - sloio se Ziebling i lukavo upitao: - U
kojem podruju se, konkretno, kreu vai interesi?
9 3
AL EK POPOV
- Mol i m?
- Nai su kontakti vrlo iroki - poeo je Ziebling.
- Zato su grupirani u razliite kategorije. Naprimjer zvi-
jezde iz oubiznisa: Spice Girls, Elton John, Boy George,
Mr Bean, Benny Hill.
- ekajte malo! - prekinuo ga je Varadin. - Ja
sam mislio daj e Benny Hill umro?
Ziebling ga je iznenaeno pogledao, kao da je htio rei:
- Pa to onda?
- Oprostite... - zbunio se Varadin.
- Aristokrati su, naravno, u drugoj irokoj ka-
tegoriji - nastavio je Ziebling - kao i politiari: Lady
Thatcher, Gorby. Imamo takoer i nekoliko vrlo efek-
tnih kontakata po katolikoj liniji.
- U kontaktu ste s Lady Thatcher? - upitao je Va-
radin, protrnuvi od potovanja.
- Stalno - uskliknuo je Ziebling. - Znate, ona
je nevjerojatno traena ena. Kakav stil, kakva eljezna
ruka!
- Ne sumnjam.
- Njezin je raspored popunjen do kraja - brzo je
nastavio. - Naravno, uvijek se moe nai neka rupica,
ali ipak prednost imaju stalni angamani.
- Pretposatvljam da to nije jeftino? - Varadin je
trepnuo uplaen vlastitom drskou.
- Dobre investicije nikad nisu jeftine! - Ziebling
je kimnuo glavom. - Da se ne zavaravamo: ove stvari
ostaju za cijeli ivot!
- Tako je - srameljivo je kimuo Varadin. - No,
svejedno, koliko?
MISIJA WHO OH
- Dragi moj, pa ne radi se o zelenoj salati u su-
permarketu! - aljivo ga je nagrdio Ziebling. - Prije
svega ovisi o karakteru angamana. Kao i tome koliko
e sve trajati: sat, dva, cijelu veer. Osobnost klijenta ta-
koer je vana. Openito, svaka je ponuda posebna.
- Shvaam - kimnuo je veleposlanik.
- Vidite, mi ne elimo zaraivati na kaotinim,
kratkoronim vezama! - dodao je nadahnuto Ziebling.
- Dok izgraujemo odreeni kontakt, uvijek nastojimo
gledati u budunost. Zato su veze ustanovljene uz nau
pomo obiaio stabilne i traju dugo. Ponekad i godinama.
- Impresivno - proaputao je Varadin.
-1 tako, Lady Thatcher?
- Zapravo, ne - ree veleposlanik. - Radi se o
dvoru.
- Aha, znai dvor... - kimnuo je Ziebling. - Pa
nita, mi esto radimo s njima.
- Organiziramo dobrotvorni koncert - skromno
je dodao Varadin - i htjeli bismo da nas Njezino Veli-
anstvo poasti svojom prisutnou.
- Njezino Velianstvo? - Ziebling je digao obrve.
- Upravo!
- Zanimljiv izbor - zamiljeno je prepleo prste
na rukama - drzak! Moe se urediti, naravno, nije da ne
moe... Ah taj me koncert malo zbunjuje. to zapravo
imate u vidu?
- Pa, dobrotvorni koncert, shvaate - zbunio se
veleposlanik. - Za bugarsku siroad.
- Siroad? - zabrinuo se Ziebling. - Mislite na
maloljetnu...
9 5
AL EK POPOV
- Mmm, da - kimnuo je veleposlanik uz vidljiv
napor - pretpostavljam negdje do osamnaest godina...
- Ne mogu im dopustiti da sudjeluju u predstavi!
- energino je uzvratio Ziebling.
- Naravno, nee sudjelovati! - sloio se velepo-
slanik. - Pa oni su u Bugarskoj. Vidite, to je samo po-
vod... Htjeli bismo okupiti najprobraniju publiku. Viso-
ko drutvo, kako bi se reklo.
- Aha - kimnuo je umireno Ziebling. - Dobro.
Imamo odreeno iskustvo s dogaajima takvoga tipa.
ini se kao vrlo ambiciozan projekt.
- Tako je - potvrdio je Varadin.
- Morat emo razraditi pripremni scenarij - ree
Ziebling. - Imamo posebnog ovjeka koji se bavi upra-
vo time. Javit e vam se u najskorije vrijeme. Zove se
Thomas Munroe.
"To se zove poslovnost", ree u sebi Varadin. Izgleda da
je onaj Carver bio u pravu.
Robert Ziebling napustio je kabinet vrlo raspoloen.
ak je neto aljivo dobacio Tanji Vanovoj, koja mu se
uinila dosta zabrinutom.
Varadin je odluio da mora iskoristiti taj kratki trenu-
tak djelominoga zadovoljstva (zadovoljstvo nikad nije
bilo potpuno, zato je i trajalo kratko) i pokuah srediti
neke obiteljske stvari, odraene u urbi oko putovanja.
Morao se javiti eni. To je bila tema o kojoj je izbjegavao
razmiljati otkako je stupio na britansko tlo. Ali nije bilo
naina da je izbrie iz svoje svijesti, a nije ni htio. Jo ne.
Moda je bilo nade? Pogledao je na svoj sat: sada bi u
9 6
MISIJA. LONDON
Sofiji trebalo biti oko deset ujutro. Dobro vrijeme, odlu-
io je, utipkao broj i priekao. Da li se jo izleava? I<ad
li je legla? to lije radila dokasna?
- Halo - javio se odluan muki glas.
Varadin je zinuo od uasa, ali nije rekao nita. Niti je
prekinuo.
- Halo - ponovio je glas sumnjiavo.
Varadin je napeto oslukivao. I drugi glas je poeo oslu-
kivati, nekoliko sekundi ulo se samo pucketanje linije.
Potom su oba prekinula gotovo istodobno.
"Greka", rekao si je Varadin, ali ne osobito uvjeren.
Ponovno je okrenuo broj. Ovaj put javio se sneni enski
glas.
- Halo, Nadija, jesam li te probudio? - upitao je
s olakanjem.
- Bole, skoro... - rekla je. - Zove iz Londona?
- A to ti misli? - sarkastino je dobacio.
- Iz Londona, inae bi se stvorio pravo u kui,
poznajem te. Zato zove?
- elim da doe - strogo je nastavio. - Trebam
te. Nadam se da si razmislila.
- Da, dosta sam razmiljala - zauo se glas.
Uslijedila je kratka stanka.
- Znaa, doi e!
- Ne, naravno da neu.
- Radi se o Londonu, ako si sluajno smetnula s
uma - kiselo je dodao.
- Radi se o bugarskom veleposlanstvu u Londo-
nu - konkretizirala je. - To je velika razlika.
9 7
AL EK POPOV
- to lupeta? - tiho je prosiktao.
- Dobro si me uo! - odbrusila je Nadija. - Ne
dopada mi se okruenje i toka. I<ad se sjetim prologa
mandata, povraa mi se. I onog prije. Sve te rupe smrde
isto, bez obzira na to gdje se nalaze. 1 prije, i sada: nita
se nije promijenilo, a nee se ni promijeniti jer je jebena
drava jedna te ista. Kui li o emu se tu radi?
- Nadija, Nadija...
- A, znai - ne kui?! Misli da si uhvatio Boga
za bradu, a ustvari on je uhvatio tebe, zna gdje? Za jaja,
za muda! I lagano ih gnjei. Gnjei, gnjei - ve petna-
est godina. Ti nisi isti ovjek za kojeg stun se udala. Sad
si kao netko kome je proao valjale izmeu nogu. Svi vi
postajete takvi kad se zavrtite nekoliko godina u tom
mlinu!... Ali ja nemam namjeru postati dio toga. Neu
biti jedna od onih mizantropskih enica koje prate svoje
mueve po koktelima, a ostatak vremena se povlae po
enskim partijima i organiziraju dobrotvorne veere.
Firtita la commedial
- Znai, tamo e amiti! - zlobno je zakljuio.
Ve je poalio to se javio.
- Nee mi TI rei gdje u ja amiti! - prosiktala
je. - Otputovat u u UAE!
- Kamo?
- Ti bi kao neki diplomat to trebao znati: Ujedi-
njene Arapske Emirate.
- to e raditi tamo?
- Nala sam si posao u jednoj klinici.
- Radit e kao lijenica?
9 8
MISIJA. LONDON
- Upravo tako, to je moja profesija. Kreem za
dva mjeseca. Trebat e mi poslati malo para,
- Nema anse.
- Onda u poslati tvoju staru partijsku knjiicu
tamo gdje treba.
- Moju staru partijsku knjiicu? Ne postoji tako
neto!
- To bi ti htio, ali ja sam je uzela iz smea. Mogu
ti je poslati po kuriru, ako mi poalje 500 funti. Trebat
e i za odvjetnika.
- Kuko!
- Nemoj me ljutiti, ovjee! Zove me u neko
doba, budi mi ljubavnika, budi mene, pria gluposti.
Rekla sam ti daj e gotovo. Prodat u stan i dat u ti pola.
to jo hoe?
- Kuko!!! - bespomono je ponovio.
- Ha, ha, ha! - iknuo je zlobni smijeh s druge
strane slualice. - Dobro si me razbudio, ajde bok za-
sad!
Veza se prekinula. Varadin je protresao slualicu, kao da
eli istresti iz nje zalijepljenu negativnu energiju i stavio
ju je na mjesto.
- Sto! Sto! Sto!...
Dr. Pepolen nije doputao emocijama da izlaze izvan
okvira brojeva od jedan do sto - to je bilo eljezno pra-
vilo. Ali nije imao vrst stav o tome mogu li se brojevi
ponavljati, pa je Varadin esto pribjegavao lukavstvu da
svoju duevnu uznemirenost izlijeva u malim porcija-
ma po sto, pucajui kao iz strojnice, sve dok ne iscrpi
9 9
AL EK POPOV
bunar svog nemira. Doktor PepoJen nije ni pretpostav-
ljao takvu inovaciju, inae bi je sigurno osudio.
15.
Povodom otvaranja Europske konferencije u London je
nahrupio znatan broj lanova vlada predvoenih pre-
mijerom osobno. Lokalni mediji odnosili su se prema
tom dogaaju krajnje skeptino, ak su se potkradali i
cinini komentari, ali za vlade Istone Europe koje su
bile izmuene tranzicijom to su bili znaci s neba, arob-
ni preludij prema eventualnom lanstvu u njihovu klu-
bu imunih pobratima sa Zapada.
Ta tri dana ispunjena guvom i dugim govorima, s us-
hitom i ne ba prikrivenim razoaranjem zbog mutnih
ciljeva konferencije, Varadina je muilo jedino kako to
sve preivjeti. Stvarnost koja ga je okruivala nazirala se
pred njegovim oima poput pejzaa iza prozora jureeg
vlaka; jasno je razlikovao samo prepreke, neravnine i
klopke koje je morao izbjei. Naposredna ga je bliskost
s premijerom uasavala; taj sirovi i moni politiar koji
je isplivao iz primitivnog kaosa postkomunizma izgle-
dao je poput ovjeka koji je svakog jutra dorukovao
krhke inovnike sudbine s umakom od hrena. Vara-
din je imao osnove za sumnju (nauo je negdje) da pre-
mijer nije oduevljen njegovim imenovanjem, pa je sav
treperio da ne napravi neto ime bi potvrdio njegove
prvobitne sumnje. S druge strane, kao pravi karijerist,
1 0 0
MISIJA L OMDW
osjeao je patoloku privlanost prema ljudima na vlasti
i neizmjerno je nastojao biti u njihovoj blizini, usprkos
svim rizicima koje je donosila ta opasna bliskost. Sada
je, pak, morao paziti da ne bude zaslijepljen samo sja-
jem premijera i tako si navue mrnju druga dva mi-
nistra koji su mu lako mogli natetiti. Morao je dra-
ti na oku i svoje slubenike koji su kao hijene kruili
oko monika i samo su vrebah pogodan trenutak da ga
ugroze. Zadaa uope nije bila laka!
Konferencija se provodila u Lancaster House, najrepre-
zentativnijem dijelu dvorca St. fames. Mjesto je zaustav-
ljalo dah bogatstvom ukrasa i definitivno nije doprino-
silo duevnom spokoju dravnika iz Istone Europe.
Pod tekim pozlaenim stropovima nekadanje kraljev-
ske rezidencije lebdio je osjeaj pobjede i poraza. Pobje-
de u kojoj su svi sudjelovah; poraza zbog kojeg nitko,
barem ne naizgled, nije alovao. Ali ako je pobjeda bila
zajednika, zato je plodove pobrala samo jedna strana,
a za drugu su ostale samo peteljke?... Time su razbijali
glave lideri mladih demokracija, koji su u sebi negodo-
vali zbog nove podjele Staroga kontinenta. Ali i izmeu
njih samih ostalo je vrlo malo bratskih osjeaja. Izlui-
vala ih je jednostavna i oita injenica da su bili toliko
slini da su se mogli ogledati jedni u drugima. ivcirao
ih je vlastiti nedoraeni odraz i preferirali su se ogledati
u svojim bogatun zapadnim roacima s aristokratskim
navikama i otmjenim dranjem. Bili su ljubomorni i
sumnjiavi jedni prema drugima, skloni doivljavati
napredak susjeda kao svoj osobni neuspjeh i obratno.
1 0 1
AL EK POPOV
Oajno su pokuavali izai iz zajednikog lonca, ne gle-
dajui gdje gaze. Veliko natjecanje za Europu je poelo.
Zemlje favoriti su slavili jer su bili za prsa ispred svojih
bivih saveznika, ali radost im je pomraila spoznaja da
izmeu njih i razvijenih europskih drava lei jo puno
milja. Zemlje u zaostatku, meu kojima je bila i Varadi-
nova domovina, bile su sretne da im je natjecanje uope
doputeno. Nisu se ni pokuavali mjeriti sa Zapadom
jer im je u svijesti odzvanjala izreka nepoznatog balkan-
skog mudraca: "Neemo ih stii i da tre nama u susret".
Hranili su svoj ponos time da ima jo i teih sluajeva,
poput Moldavije i Jugoslavije, koje ionako nisu nale
mjesto za "stolom za pregovore".
Zapadni diplomati nerado su gledali taj ne ba bistri
koktel votke, palinke i loze koji su morali ispiti. U kraj-
njem sluaju htjeli su ga tajno proliti ispod stola, da nit-
ko ne primijeti. Ali nisu mogli: svi su pogledi bili upere-
ni u njih i svaki pogrean korak riskirao je da dovede do
nepredviivih posljedica. Nije bilo izvlaenja!
Konferencija je za Varadina bila povod za slubene
kontakte na svim moguim razinama: od veleposlanika
i viih slubenika Foreign Officea do ministara vanjskih
poslova i dravnih glaveina. Ali on se nije dao zave-
sti lakoom s kojom je ostvarivao te razgovore. Bio je
na oprezu i pokuavao je analizirati mogunosti koje
su mu se otvarale sa svakim kontaktom. Ali uvijek je
ostajao razoaran niskim horizontom i uskom perspek-
tivom razvoja koji se ocrtavao. itava oajavajua jalo-
vost ovih kratkotrajnih poznanstava sada mu se inila
1 0 2
MISIJA. LONDON
oitom poput plamika upaljaa bez plina. U njima nije
bilo niti dubine, niti materijala za potpuniji kontakt.
Imena su se trenutano brisala iz njegove memorije,
im bi stavio njihovu posjetnicu u dep. Razgovori s nji-
ma nisu iziskivali vie od tristo rijei i prvi put u svojoj
karijeri posumnjao je da bi ga i jedan dobro istrenirani
imbecil s lakoom mogao zamijeniti na toj funkciji.
Da nije moda upravo on taj imbecil?
Zabrinuto je pogledao premijera. Da mu nije proitao
misli? Ljudi na vlasti obino su razvijali jaku intuiciju
prema svojim podinjenima. Ali trenutano je sva pa-
nja Prvoga bila zaokupljena govorom predsjednika Eu-
ropske komisije. Mikrofon sa simultanim prijevodom
marljivo se oglaavao u njegovu uhu, ali je li reeno
uope stizalo do njegovih uiju? Bilo je to nemogue
ocijeniti. Posljednjih nekoliko godina Varadin je izbliza
promatrao ljude na elu drave i uhvatio je procese koji
su se u njima neumoljivo odvijah, gotovo bez iznimke.
Vlast ih je isisavala iznutra poput otriga: lica su im se
lijepila za lubanje, oi su im postajale okrugle i nepo-
kretne, spremne iskoiti van poput sami. I osjetila su
im se mijenjala: stara su atrofirala, a na njihovim su se
mjestima pojavljivala nova koja su vie nalikovala osje-
tilima gutera i insekata. Prvo su gubili sposobnost slu-
anja, kao da vie nisu prodirali u smisao rijei, a potom
su prestajali i gledati - gledali su kroz ljude, kao da su od
stakla. Vjerovali su jedino vibracijama koje su odailjali
u svim smjerovima, da bi im se vratile nosei informa-
ciju o okolnome svijetu.
1 0 3
ALEK POPOV
Vibracije koje je emitirala vlast bile su univerzalne, za
njih nije bio potreban prevoditelj; budno su opipavale
svako tijelo koje bi srele: izuavale su njegov oblik i sa-
stav, provjeravale vrstou i boju, traile su neravnine i
pukotine, registrirale su snagu i stupanj njegovih vlasti-
tih vibracija, ukoliko je takvih bilo. Zatim su o svemu
tome izvjetavale. Tijela su bila iva ili neiva. iva su se
dijelila na podinjene i nepodinjene. Nepodinjeni -
na neprijateljska i neutralna.
S jakima je trebalo paljivo postupati.
Predsjednik Europske komisije bio je jak, iako je nai-
zgled bio mekan i uglaen - bio je konzistentan, bez
pukotina; vibracije su mu bile niske i priguene, ali se
u njima krila mo. Ne toliko mo karaktera, koliko in-
stitucije koju je predstavljao. Nije bila za podcjenjivanje,
pa je premijer bio na oprezu: hladan i nepokretan, uz-
dignute glave - ica mikrofona, koja je visjela beivotno
iz njegova uha - odavalo ga je samo lagano kretanje gr-
kljana. Naprijed - natrag. S njegove druge strane sjedio
je ministar' vanjskih poslova i marljivo vodio bljeske
u luksuznom rokovniku s pozlaenim kutovima. I on
je ugurao mikrofon u uho, iako mu prijevod nije bio
potreban, oito samo da pokae solidarnost sa svojim
vodstvom. Varadin je bacio pogled u svoj rokovnik i
s uasom ustanovio da je u najdonjem kum stranice
navrljao samo jednog usamljenog ovjeuljka s udo-
vima poput akalica. Pourio je nadoknaivati pro-
puteno, ali upravo je tada govor predsjednika nekako
neoekivano zavrio. Nastupila je odreena guva, dok
1 0 4
MISIJA. LONDON
rije nije preuzeo neki drugi lider. U tom je trenutku
premijer nagnuo glavu prema Varadinu i prosaptao:
- Je li gotov moj govor?
Veleposlanik je instinktivno kimnuo. Zapravo nije bio
siguran. Radilo se, naravno, o engleskom prijevodu
govora, koji su trebali podijeliti svima prisutnima. Do-
tino je djelo do posljednjeg trenutka neumorno bilo
ispravljano i tek su tog jutra slubenici veleposlanstva
poeli grozniavo prevoditi. Tiho se dignuo sa svog
mjesta i spustio prema jednom od diplomata koji je
pratio delegaciju.
Savjetnik Danailov leerno je razgovarao s monim mi-
nistrom gospodarstva i jo nekoliko viih slubenika iz
vladine pratnje. Taj je prizor izazvao kiselinu u velepo-
slanikovu elucu. Povukao ga je na stranu i upitao je li
gotov premijerov govor. Danailov je pogledao na sat i
smireno rekao:
- Trebali su ga ve donijeti. Otii u po njega.
Varadin je s olakanjem ispratio pogledom njegovu fi-
guru dok je naputala dvoranu za pregovore i odmah
potom priao grupici,
Danailov je izaao iz Lancaster Housea korakom ovje-
ka koji je dobro pojeo, preao je preko dvorita s par-
kiranim limuzinama i otiao do porte. Tamo ga je ve
ekao i uznemireno se osvrtao pripravnik Nikola Pura-
nov. Nije imao propusnicu za konferenciju. Njegova je
zadaa bila samo da donese preveden i kopiran govor iz
veleposlanstva.
1 0 5
ALEK POPOV
- Deko, kako si? - potapao ga je Danailov po
ramenu.
- Jeste ga dobili? - upitao je pripravnik.
Izgledao je zbunjen i zabrinut.
- Jesmo li dobili to?
- Pa govor? - rekao je.
- Zar ga ne bi trebao ti donijeti? - zaudio se sa-
vjetnik.
- Maloprije sam vam ga poslao po jednom o-
vjeku - rekao je pripravnik, urei se opravdati. - Bojao
sam se da ne bude prekasno.
- ekaj ovdje. Idem provjeriti - rekao je savjet-
nik mranim tonom.
Ubrzo se vratio jo mraniji.
- Nema ga - ree, ekajui se iza uha. - Pa zato
me nisi priekao, pametnjakoviu?
- ekao sam - proplakao je pripravnik. - Nije
vas bilo i zabrinuo sam se. Zamolio sam jednog ovjeka
da pozove nekog iznutra, a on je predloio da ga sam
odnese.
- Kako je izgledao taj ovjek? - upitao je sumnji-
avo Danailov.
- Paa - zamucao je mladi Puranov. - Imao je
mantd i naoale. Bio je jako ljubazan.
-1 ti si mu dao premijerov govor? - podignuo je
obrve savjetnik. - Sve primjerke?
Pripravnik je skrueno kimnuo.
Danailov je nabrzinu ispitao osiguranje. Policajci su
potvrdili da je Puranov dao kopije nekakvom visokom
1 0 6
MISIJA LONOOH
dentlmenu u zelenom mantilu. Taj mukarac je svakog
sata dolazio do porte, donosili su mu razne dokumente,
a on ih je unosio unutra. inilo im se da je bio iz ru-
munjskog veleposlanstva, ah nisu bili sto posto sigurni.
Na ulazu je stalno bila guva.
Danailov je ostavio Puranova da se kuha u vlastitom
sosu i uurbano krenuo prema zgradi, osvrui se na
svakom koraku za zelenim mantilom. Varadin ga je
vrebao sakriven iza jednog stupa u predvorju.
- Gdje je govor? - upitao je, blijed kao krpa.
- Pa, zar ga jo nisu donijeli? - iznenadio se Da-
nailov, ali ne previe uvjerljivo.
- Ne! Ne! Ne! - otro je ponavljao veleposlanik.
- Onaj Puranov ga je dao nekakvom Rumunju
- rekao je savjetnik. - A taj je obeao da e nam ga pre-
dati.
- Prokleti idiot!!! - Varadin je udario akom po
stupu.
- Moda ga ipak donesu - dobacio je Danailov.
- Samo se ti nadaj! A to ako ga ne donesu?
Savjetnik je mudro zautio. U veleposlanikovim oima
zaiskrila je mrnja nemonika.
- Moramo nai tog tipa po svaku cijenu! - osvr-
nuo se uspanieno. - Premijer e govoriti za deset mi-
nuta. Objesit e nas.
"Tebe e objesiti", rekao je u sebi iskusni Danailov, po-
brinuvi se da napravi zabrinut izraz. Opisao je, koliko
je bilo u njegovoj moi, osumnjienog Rumunja i oba
su jurnula u potragu za njim u razliitim smjerovima.
1 0 7
AL EK POPOV
Brojke su letjele u Varadinovoj glavi poput loptica u
bubnju za loto. Zeleni mantil propao je u zemlju ili je
bio ostavljen na garderobi jer nigdje na vidiku nije bilo
osobe slino odjevene. "Mamicu mu! Mamicu mu!" -
nabrajao je Varadin, trei kao u transu. - "Znao sam ja
da e se neto dogoditi! Znao sam! Ti nesposobnjako-
vii!" Stari britanski politiari promatrali su ga sa svojih
portreta s laganim prezirom. Odjednom se zaustavio
u mjestu, kao ukopan, prosvijetljen stravinom sum-
njom. Da ga nisu navlaili s tim mitskim Rumunjom?
Da nije zapravo bila rije o Bugarinu? Taj lisac Danai-
lov! Ili podmukli Puranov - on se samo pravi naivina!
A moda obojica - kriminalna grupa s ciljem njegova
unitenja. Vratio se natrag u dvoranu; bio je gotovo si-
guran da se savjetnik ve prilijepio delegaciji i sad ga
traa prenosei to se dogodilo. Ali tamo nije bilo ni-
koga. Varadin je nakratko odahnuo, ali potom gaj e pa-
nika ponovno obuzela: premijer vie nije sluao druge
lidere, ve je usredotoeno pregledavao vlastiti govor.
Spremao se preuzeti rije.
Varadin je odjurio traiti Rumunje. Njihova se delega-
cija nalazila ak na drugom kraju dvorane. Izaao je i
ponovno se vratio. Naletio je na grupu diplomata koja
mu je kimnula utivo, ali hladno. Nitko od njih nije
nosio mantil. U istom trenutku pojavio se i Danailov.
Nabrzinu je skenirao prisutne i preao pogledom preko
hrpe dokumenata razbacanih po stolovima. Pogledi su
se dvojice mukaraca sreli. Danailov je rairio ruke.
- Pitaj ih! - procijedio je veleposlanik.
110
MISIJA. LONDON
- Smijat e nam se - proaputao je savjetnik.
Kvragu, bio je u pravu.
Ponovno su se razdvojili i nastavali traiti. Varadin je
zavirivao na najnevjerojatnija mjesta: iza zavjesa, vaza,
fotelja, ak i u kante za smee. Izgledao je kao agent koji
trai tempiranu bombu u posljednjoj minuti prije nego
to e eksplodirati. Osiguranje je sve uznemirenije pra-
tilo njegove kretnje, dok mu na kraju jedan mladi sa
slualicom u uhu nije odluno priao.
- Can I help you, sir? - upitao je bez okolianja.
Varadin se zagledao divljaki u njegovo ruiasto lice. Je
li mu zaista mogao pomoi? U tom trenutku iz dvorane
je doletjelo premijerovo ime kao uasni udarac gonga i
najavilo Strani sud. Zanio se. Agent ga je lagano uhva-
tio za lakat.
- Vaa Ekselencijo! - uplaeno je uskliknuo, oi-
to je ve uspio proitati natpis na njegovu reveru.
Varadin je herojski uspio zadrati ravnoteu i izgovorio
samo ono to je inae bilo prirodno rei u slinim kom-
pliciranim situacijama:
- 99!
- Beg Your pardon, sir?! - podigao je obrve
agent.
- 99!
- Ah! - nasmijao se, sretan to je shvatio smisao
tih udnih rijei po mimici lica. - The toilet! This way,
please - pokazao je na dno hodnika.
Varadin je mehaniki krenuo u naznaenom smjeru.
Agent je odmahnuo glavom i polako rekao:
1 0 9
ALEK POPOV
- 99.
Strani jezici su velika stvar!
Kakvo je to lijepo i neobino mjesto bilo, udio se Vara-
din, osvrui se zadovoljno. Kako je dospio ovdje? Uska
gaj e kabina tjerala da se osjea zatienim. Zidovi, plo-
ice, strop bljetali su od istoe. Bilo je toplo i ugodno
je mirisalo. Voda je njeno uborila pod poklopcem
koljke. "Ja sam u zahodu!", prolo mu je kroz glavu.
Tono prije minutu izgovorio je blaeni broj "jedan"
Sada je bio miran. Odjednom mu je pogled privukla
velika hrpa papira, ostavljena na kotliu. Nije izgledalo
kao toaletni papir. Proitao je naslov. Adrenalin mu je
ponovno udario u mozak.
Premijerov govor!
Jebeni prijevod jebenog govora u pedeset jebenih pri-
mjeraka - ovdje, u kenjari!
Vrata kabine irom su se otvorila i u njihovu okviru
ocrtala se impresivna silueta starije gospoe. Pomno
isfrizirana, lijepog, estokog lica. Namrtila se i strogo
stisnula usne poput odgajateljice iz viktorijanske kole
za djevojke.
- You naughty boy!
M
~ priprijetila mu je prstom
i zalupila vratima.
- "Zar to nije bila Lady Thatcher?" zapitao se s
eljusti do poda.
U nekoliko urnih skokova Varadin se naao u hodni-
ku, stiui skupocjene egzemplare na svojim grudima i
netremice se zabuljivi u cipelu na vratima toaleta. Uao
je u enski.
M
Nevaljale!
110
MISIJA. LONDON
Pourio je prema dvorani. U hodniku ga je presreo Da-
nailov.
- Znai, naeni su! - uskliknuo je, ulizivaki pri-
hvaajui oteali paket.
- Ja sam ih naao! - odbrusio je Varadin.
- Taman na vrijeme!
- Molim?! - brecnuo se Varadin. - Zar jo nije
poeo govoriti? Uinilo mi se da su najavili njegovo
ime.
- Rekli su da e govoriti poslije stanke - pojasnio
je Danailov.
Te rijei kao da su pomilovale veleposlanikovu duu
aneoskim percem. To je bila najljepa stvar koja mu se
dogodila u posljednja dva dana. ak mu je i pokvareni
Danailov postao simpatian, sasvim nakratko, naravno.
- Pobrinite se da podijele premijerov govor! -
rekao je nakon to ga je osjeaj za iznenadne i nezaslu-
ene zahvalnosti proao.
Isprsio se, otresao posljednje estice praine maloduja
i pridruio se delegaciji gracioznou uvjebanog svjet-
skog lava.
16.
Hotel Atheneum nalazio se u donjem kraju Picadillyja,
nasuprot Green Parka - moderna graevina, pritisnuta
viktorijanskim mastodontima. Iz oblinje picerije do-
pirao je jazz. S druge strane ulice uspravljao se mrani
kolos Ritz. Katja nije ulazila tamo, kao to nije prilazila
i u
At-EK POPOV
ni hotelu Atheneum, ali joj se inilo da, kad bi se Ritz
stropotao, to bi znailo da su se temelji svijeta opasno
zaljuljali. Po Ritzu se sigurno nisu etkale striptizete.
Nekoliko mramornih stepenica vodilo je do ulaza.
Kroz staklena vrata vidjela se djevojka na recepciji, obli-
vena mekanom utom svjetlou. Predvorje je izgle-
dalo pusto. U sumraku su se nazirale siluete nekoliko
njegovanih dekorativnih biljaka. Portir ju je prostrijelio
sumnjiavo, ali ju je pustio, ak je i kimnuo glavom ne-
hajno dodirnuvi rub svog cilindra. Djevojka iza poli-
ranog pulta od mahagonija podigla je glavu i upitno ju
pogledala. Kosa joj je sjajila poput bakra. Na reveru je
imala ploicu s ispisanim imenom Mary Jane. Iza nje je
bila velika ploa s pretincima za kljueve. Ve godinama
su u tim pretincima leale magnetne kartice.
- Soba 365 - ree Katja i prieka da vidi to e se
dogoditi.
Mary Jane oito je bila pripremljena za njeno pojavlji-
vanje. Uzela je telefon i okrenula nekoliko brojeva, ne
isputajui je iz vida.
- Dama je stigla - ravnoduno je javila.
Uslijedila je kratka uputa.
- Izvolite gore - ree slubenica i pokae prema
dizalu.
Srce joj je bre zalupalo. Na trenutak se zaustavila is-
pred ogromnog ogledala postavljenog kraj recepcije i
zagledala se u svoj odraz. Potom je krenula prema di-
zalu. Brojevi iznad vrata brzo su se smjenjivali. Kabina
se kretala izmeu katova. Zaustavila se na treem, zatim
1 1 2
MISIJA. LONDON
je dola do estog, i potom krenula prema dolje. Vrata
su se beumno otvorila. Dizalo je bilo prazno.
Debeli tepih upijao je zvuk njezinih koraka. Katja je
koraala hodnikom hipnotizirana sjajnim brojevima na
vratima. Na kraju krajeva, nije bila prisiljena da to uini.
Jo uvijek se mogla vratiti. Ali nije se vratila. 361, 363,
365. Traena vrata nisu bila drugaija od ostalih. Zastala
je nekoliko trenutaka pred njima, kao daj e oekivala da
se otvore sama od sebe. Nikakav znak. Nikakav zvuk.
Pokucala je. Nita. Zavrtjela je ruku u obliku kugle i
ula.
Soba je bila opremljena jednostavno, ali s ukusom koji
je govorio o socijalnom statusu stalnih gostiju. Be ta-
pete stvarale su osjeaj topline. Nona lampa je svijetlila.
Mukarac je sjedio u fotelji prekrienih nogu i itao no-
vine. Na sebi je imao crne hlae s otrim rubom. Izvana
je dopiraio prigueno brujanje ulinog prometa. Bilo je
tono jedanaest.
- Bok - ree. - Stigla sam.
Barry je odloio novine.
- Bok!
Nije urio neto izustiti. Samo ju je gledao.
- Pa? - osmjehnula se s nelagodom.
Odjednom joj je prolo kroz glavu da bi to mogla biti
klopka. Uhvatila se na udicu kao najgluplji aran. Obu-
zeo ju je strah.
- Sluaj me dobro, Kate - poeo je neoekiva-
no. - Nakon sat vremena mora napustiti hotel. Postoje
dva naina da to uini. Jedan je da ode kao to si i do-
1 1 3
ALEK POPOV
la - kao obina djevojka. Drugi je da ode kao princeza.
Ti bira.
- to se trai od mene? - upita ona.
- Za poetak da obue odjeu koja visi u orma-
ru - odvrati mirno Barry.
Ona slegnu ramenima. Da se oblai, da se svlai - zna-
ajan dio njezina ivota proao je u tome. Nije bio tko
zna kakav posao, ali bio je dobro plaen. Sad se osjea-
la jo sigurnijom jer joj se uinilo da su stvari krenule
tijekom koji se donekle poklapao s njezinim oekiva-
njima. Na vjealici je stajala jednostavna crna haljina.
Neotvoreno pakiranje arapa i crne visoke cipele dopu-
njavale su komplet. Obukla se i odmah shvatila da je
haljina jako skupa. Kao da nije stvorena samo da se odi-
jeva, nego da se nosi kao manifest ideje o sveopoj ne-
ravnopravnosti. Prvi put je nosila takvu hajinu. Cipele
su je uinile nekoliko centimetara viom. Odjednom
se osjetila nelagodno, kao da je ula u tude tijelo bez
doputenja. Krenula je ukoeno do sredine sobe i zas-
tala pred klijentom, kako ga je ve nazivala u mislima.
- Dobro - rekao je i pokazao stolac pred ogleda-
lom: - Sjedni.
Izvadio je iz svog depa ogrlicu od perli i stavio na nje-
zin vrat bez iskazivanja suvine osjeajnosti. Kuglice su
bile hladne.
Moram te naminkati - rekao jeBarry, otvorio
nekakvu torbu i vratio se s kutijicama za minku. - Ne-
ma nita protiv?
Nije nita rekla. Oigledno je znao to radi; bio je poslo-
1 1 4
MISIJA LOIID OM
van i toan poput profesionalnog minkera. Odreene
crte je istaknuo, druge prikrio ili ih povukao u drugi
plan. Koi je dodao preplanuli ten, kakav su imali samo
ljudi iz viih slojeva, te joj narumenio obraze uvenule
od jednoline hrane i loeg zraka.
- Ej, ma da ti nisi i dizajner! - nije izdrala.
- Aha, glavni minker Royal Shakespeare Com-
pany - nehajno je uzvratio.
- Ma hajde - dobacila je.
Barry je pogleda ne skrivajui zadovoljstvo i ree:
- Zatvori oi.
Stisnula je kapke.
- Ne smije gledati, inae e pokvariti efekt.
- Neu, hajde! - umirila ga je.
Barry joj je paljivo skupio kosu u mreicu, zatim joj je
stavio nekakvu periku - osjeaj koji nikad nije mogla
predvidjeti i koji joj se nikako nije dopadao. Namjestio
joj je kosu sjedne i druge strane i rekao:
- Sad ih moe otvoriti!
Vrisnula je uplaeno. Instinktivno je krenula skinuti pe-
riku, ali 011 ju je uhvatio za ruke i lagano, gotovo njeno
ih spustio dolje.
- Pitam se - ree Barry - zar ti nitko dosad nije
rekao koliko slii na pokojnu lady Dianu Spencer?
Katja se zagledala glupavo u svoje novo lice.
Ne - promrmljala je.
- Evo, ja ti sad kaem!
Osjeam se grozno - prizna Katja. - Ona je mr-
tva.
1 1 5
ALEK POPOV
- Ni s a m vie tako siguran - odmahnuo je gla-
vom Barry.
S druge strane ogledala lik princeze od Wallesa izbe-
zumljeno ih je promatrao, s izrazom gaenja, kao daj e
odbijao prihvatiti injenicu tog jeftinog uskrsnua.
- Ustani - naredio joj je neoekivano otrim to-
nom.
Katja se uspravi.
- Koraaj!
Poela je koraah s jednog na drugi kraj sobe. udo se
dogodilo.
- Uzmi - dodao joj je crnu plosnatu torbicu:
"Dama ne hoda praznih ruku."
Potom iznenada napravi kiseo izraz lica:
- Skini to!
- Zato? - iznenadi se Katja, pogledavi svoj
simpatini plastini sat s velikim brojkama i kazaljka-
ma.
- ONA ne nosi takve stvari - odvrati Barry. -
Princeza ima samo najfinije predmete.
"Oooo, otkaeni kreten" pomisli te izvue ruku kroz
plastini remen i ostavi njemu da joj zakopa profinjeni
zlatni sati na ruku. Za sve se pobrinuo!
- Tako je ve bolje - odahnuo je Barry.
"Zar nije bilo pravih Engleskinja za ovaj posao", udila
se Katja, dok ju je on promatrao s nijemim ushienjem.
"Sad e izvaditi onu stvar i poeti masturbirati" - pokuala
je predvidjeti tijek dogaaja. Ali to se ipak nije dogodilo
i ona je i dalje stajala pred njim s nelagodom, stisnuvi
1 1 6
MISIJA. LONDON
elegantnu torbicu. Zaista, zato nitko dosad nije primi-
jetio tu slinost, zato je i njoj samoj promakla? Je li bila
slijepa? I kako je, zaboga, Kamal Dalali propustio okori-
stiti se tom prilikom: pokazati princezu bez odjee.
- Vrijeme je za pokret - ree Barry slubeno i
pljesnu rukama. - Hajde.
- Kamo? - upita ona uplaeno.
- Provozat emo se malo autom. Voli li se vo-
ziti?
- Ne mogu ovakva izai - usprotivi se ona.
- Stavit e ovo - dao joj je crni al i tamne nao-
ale.
Katja je nerado pristala.
- Boe, svi e me prepoznati! - uzviknu pogle-
davi se u ogledalo.
- Tebe?! - Barry podignu obrve. - Tko uope te-
be poznaje?
- Htjela sam rei nju - zbuni se Katja.
- Dobro je da si se uspjela uivjeti - nacerio se. -
Inae ode sve kvragu. Ne zaboravi: on eka princezu, a
ne neku ofucanu lampavicu.
- Tko? - trepnu ona.
- Boss - odvrati hladno Barry. - Gle, to je samo
kasting. On e procijeniti jesi li za tu ulogu ih ne. ini
ono to ti on kae. Ja mislim da jesi, ali on odluuje. e-
lim da zna da e neovisno o rezultatu dobiti 100 funti
za izvedbu.
~ Jako lijepo - ree. - A moja odjea?
- Ja u je uzeti, ne boj se - rekao je Barry, skupiv-
1 1 7
AL E K POPOV
i nabrzinu njezine prnje i naguravi ih u crnu torbu.
Dok je Katja koraala kroz malo predvorje hotela At-
heneum, Barry ju je u stopu slijedio s velikom torbom
na ramenu. Nekoliko se ljudi okrenulo za njom. eljust
hotelskog deka glupavo se objesila. Pred ulazom je e-
kao dugi crni lincoln. Voza u bezlinoj sivoj uniformi
drao je vrata otvorena. Ona se uvukla u tamni odjeljak.
Njezin se pratitelj smjetio na prednje sjedalo.
im su joj se oi navikle na mrak, shvatila je da nije
sama. Na drugom kraju sjedita sjedila je nekakva
udna osoba s polucilindrom i dugim crnim kaputom.
Ispod eira naziralo se okruglo veselo lice s crvenim
obrazima.
Okrenuo je glavu prema njoj i nestano se nacerio.
- Your Royal Highness - visoko je izgovorio. -
ast mi je ponuditi Vam gostoprimstvo. Jeste li za malo
pjenuca?
Pruio je ruku, izvukao iz bara vlanu bocu pjenuca i
pruio je Barryju, Zatim je izvadio dvije ae s posto-
ljem i kutiju crnog kavijara. Tada je primijetila veliki
uti nokat na njegovom malom prstu - izgledao je po-
put ajne liice. ep boce izletio je uz oprezan uzdah.
Iz grla boce izvio se bijeli trak dima.
Zavjesice limuzine bile su do kraja sputene. Katja nije
imala pojma kamo se voze. Automobil se esto zau-
stavljao i ponovno kr etao, to ju je navodilo na pomi-
sao da se i dalje kreu po sredinjim ulicama. Ali ona je
voljela u svakom trenutku znati gdje se nalazi i ovakva
ju je neizvjesnost inila nervoznom. Bila je najutivije
1 1 8
MISIJA. LONDON
zamoljena da skine haljinu, to je i uinila. Osjeala se
glupavo: posve gola, samo u arapama i cipelama, sa
aom pjenuca u ruci. Nije bila tko zna kakva novost
da se pokazuje u takvom izdanju, ali ipak se osjeala
neugodno. Moda ju je injenica da se nalazi usred pro-
meta, a od vanjskog svijeta je dijele samo jedna vrata i
jedan zastor, tjerala da se tako osjea. Ako im odjednom
padne na pamet da je izbace van? Ali nisu izgledah kao
da imaju takve namjere - barem ne zasad. tovie, kao
daj e oslabilo bossovo zanimanje za nju, nakon to je os-
tala bez odjee. Sada je vie sliio na imunog supruga
koji je vozio svoju suprugu na nekakav svjetski parti. S
vremena na vrijeme nehajno je zaustavljao pogled na
njoj, dizao au i nudio joj kavijar.
- Mora sve pojesti - rekao joj je na poetku.
Konzerva je sadravala 150 grama. Izgledalo je malo,
ali sa svakom sljedeom liicom uvjeravala se da nije
tako. Bio je mlak, mastan i teak. Nije imala osjeaj da
guta delikatesu, ve nekakav lijek koji bi trebao samljeti
i protjerati njezinu unutranjost. Otpila je solidan gut-
ljaj pjenuca. Nekoliko zrnaca se odronilo i sa liice
joj spalo na grudi. Promatrao ju je: ne toliko pohotno,
koliko radoznalo. Nije imala ubrus, niti joj je imao tko
ponuditi. Pokupila je crna zrnca prstom i polizala ga.
Nosite se!
Toplo strujanje zraka koje je pokretao nevidljivi ventila-
tor klima-ureaja oblizivalo je njezino tijelo poput tan-
kog vela. Bila je opijena, a moda i - maglovito uzbue-
na. Ve su neko vrijeme stajali na mjestu - sigurno su
1 1 9
AL EK POPOV
upali u guvu. Povukla je zastor da vidi gdje se nalaze.
Spazila je ogradu mosta, a potom i smee valove Temze
i jo jedan most u daljini.
- to to radi? - povikao je boss. - Navuci od-
mah zastor!
Zatim se zavalio natrag, zagledan u tapecirung iznad
svoje glave.
- Ima jo kavijara! Pojedi ga! - dodao je neto
meke.
"E, sad mi ve ne gine proljev!", pomislila je, grebui po
dnu srebrnom liicom. I boca je bila prazna. Mukarac
je utonuo u svoje misli. Proli su most (moda Water-
loo?!) i kretali se po junoj obali Temze. Ovdje promet
nije bio tako gust i voza je vozio bre. Katja je imala
osjeaj da se kreu po irokoj, ravnoj cesti s vie traka.
Zatim su odjednom skrenuli. Auto je usporio i potom
se zaustavio. Boss ju je pogledao i osmjehnuo se:
- Bilo mi je ugodno voziti se s vama, Vaa Viso-
sti. Doskora - kimnuo je ironino, brzo iskoio i zalu-
pio vratima.
Barry je krenuo za njim i njih su dvojica razmijenili ne-
koliko rijei.
- Gdje da te ostavim? - upitao je, vrativi se u
auto.
- Chelsea - kratko je odvratila.
Kad je automobil krenuo, Katju je bacilo unatrag. Sjeda-
lo joj se odjednom uinilo ogromno. Prosula se koliko
je duga i iroka, ispustivi au na pod.
Okrenuo se i bacio joj torbu.
1 2 0
MISIJA. LONDON
- Hajde, oblai se!
- Obrukala sam se, jel' da? - promuklo je upitala.
Barry joj je pruio omotnicu. Otvorila ju je i leei pre-
brajala novanice: 500 funti. eludac joj je zaigrao, kao
da se iz kavijara izleglo tisuu malih ribica.
- Potrait emo te. Moda poetkom sljedeeg
tjedna - rekao je suho, dok su je ostavljali na Fulhamu,
blizu Chelsea mosta.
Bliila se pono. Katja je opet bila u svojoj staroj odjei.
Kosa joj je bila slijepljena od perike, poput gnijezda mo-
varne ptice. I misli su joj bile otprilike u istom stanju.
Promatrao ju je ispitivaki, kao da je procjenjivao je li u
stanju vratiti se sama.
- Nisam sigurna da e biti sljedeeg puta, Barry
- rekla je iznenaujue jasno.
- Teko ti se ini? Ili ti je malo novca? - upitao je
uznemireno.
- Ne dopada mi se - odmahnula je glavom,
- Ali ti si ve u igri. Bez obzira na to dopada li
ti se ili ne - mirno joj je uzvratio. - Ti si izabrala ulogu
princeze. Mora je dovriti.
- A to ako kaem ne? - zainatila se.
- Znai da si odluila vratiti se tamo odakle si
i dola. Prije ili kasnije u veleposlanstvu e saznati za
tvoj drugi ivot - podigao je obrve. Nemoj misliti da e
imati obzira prema tebi, Kate. To je vrlo konzervativna
sredina. Ostat e na ulici.
- Znate dosta o meni, ha? - ree.
- Malo informiranja unaprijed - dobacio je. -
1 2 1
AL E K POPOV
Dobro dola na let!
Ribice u elucu nemirno su se mrdale. "Moram na za-
hod!", panino je pomislila. Barry je ostao gledati za
njom, oslonjen na krov limuzine.
17.
Danas je bio veliki dan.
Sveani ulaz u veleposlanstvo bio je irom otvoren, a
tragovi vrijedne krpe jo uvijek su se sjajilli na stepe-
nicama. Slubenici su uzbueno etkali predvorjem,
dotjerani u najsveanijoj odjei; s vremena na vrijeme
netko bi istrao do ulaza, pogledao na gornji kraj ulice i
vraao se ostalima razoaran.
- Dolaze li?
- Ne dolaze - odgovarao je - jo ne.
Dvorske koije trebale su stii tono u 11 sati. Do tada
je bilo jo dosta vremena, ah slubenici su bih nervo-
zni. Taj se dogaaj rijetko ponavljao dva puta za jednog
mandata te su ga htjeli proivjeti u cijelosti - poput
svadbe, poput ispraaja mladia. ak su stigli i njihovi
roaci, naoruani foto-aparatima i kamerama, kako bi
ovjekovjeili taj nesvakidanji prizor.
Ceremoniju uruivanja akreditacijskih pisama. Poslje-
dnji ivi svjedok prethodnoga uruivanja bio je vraen
u domovinu prije est mjeseci, ah njegove prie ostavile
su neizbrisive tragove u predodbama slubenika. Neko
su vrijeme ivjeli s nadom da e biti ukljueni u delega-
1 2 2
MISIJA. LONDON
ciju uruivanje akreditacijskih pisama, dok na kraju
nije postalo posve jasno da nee biti nikakve delegacije,
nego da se veleposlanik namjerava javiti sam u palau.
To je bio velik udar ac za diplomate. "Srami li se on
nas ili to?" doaptavali su se zajedljivo. Tehniko oso-
blje kriom je likovalo. Ali usprkos hm proturjenim
osjeajima koji su ih muili, danas su svi bih ivahni,
ak i ugodno uzbueni. Povrijeenost se povukla u
drugi plan. Sada je Varadin, takorei, bio utjelovljenje
iracionalne ideje. On je bio "Na" ovjek. Naeg ovjeka
primit e britanska kraljica sa svim pripadajuim poa-
stima. Koija ga je trebala provesti kroz srce grada do
palae - i na dolasku i na odlasku. Svi e vidjeti Naeg
ovjeka. To je bilo tako uzbudljivo!
Varadinova pojava u fraku ukraenom nekakvim blje-
tavim ordenom nepoznatog porijekla sladunjavo je
zagolicala i najskeptinije duhove. Kakva junaina. Ka-
kav ljepotan! Srca su pucala od ponosa. Uvijek prisutan
strah od efa je ispario. S dosad neuvenom drskou
slubenici i njihove polovice kruili su oko njega i fo-
tografirali se za uspomenu, kao da je to bila turistika
atrakcija - votana figura iz muzeja Madamme Tus-
saud ili kraljevski gardist na strai. Varadin se osjeao
nemonim pred tom prazninom euforijom - nije mu
preostalo nita drugo nego premjetati se s noge na
nogu, glupavo se smjekati i s mukom zadravati pri-
sutnost duha.
Tono u jedanaest kraljevska pratnja se pojavila na gorn-
jem kraju ulice i sputala se prema veleposlanstvu. Sasto-
1 2 3
AL EK POPOV
jala se od dvije koije, otvorene i zatvorene, koje su vukli
ogromni rasni konji. Pratili su ih pohcajci na motorima.
Na ulazu je deurao domar Stanojo u pristojnom tam-
noplavom sakou, svijetlim hlaama, sa srebrnkastom
kravatom na tokice, nalik velikoj mrtvoj ribi. U ruci
mu se dimila cigareta, a pogled mu je besciljno lutao
po automobilima u prolazu. Vidjelo se da ga je muilo
neko teko pitanje, neto tipa: "Odakle sam se ja stvorio
tu? Zato sam tu? Jesam li uope tu ili nisam tu?" Topot
kopita trgnuo ga je iz nostalginog zanosa. Zapahnuo
ga je miris svjee konjske balege. Jedna od ivotinja
snano je zarzala; Stanojo se zagledao u kraljevske
grbove na vratima koije.
U otvorenoj koiji sjedio je maral dvora, Sir Dus-
tin Glough, sa ezlom, zasljepljujue bijelom kapom
i kompletnom sveanom odorom. Jedan od lakeja u
hipu skoi na zemlju i otvori mu vrataca. Maral je
siao i vano se osvrnuo. Tako visok, snaan kao med-
vjed, okrugle glave i sitnih plavih oiju, neodoljivo je
podsjeao na Bennyja Hilla, ija se kua nalazila Samo
stotinjak metara od veleposlanstva.
Stanojo se zabuljio u njega kao lampa od bundeve.
Nije on imao pojma tko je Benny Hill, iako je svaki dan
prolazio pokraj spomen-ploe ispred njegove kue, ali
toliko je bio zapanjen izgledom kraljevskog izaslanika
da je potpuno zaboravio izvijestiti o njegovu uvaenom
dolasku. I maral se zagledao u Stanoja, nita manje
zapanjen.
"Ovo je - pomislio je - sigurno bugarski maral!"
1 2 4
MISIJA. LONDON
Cigareta je dogorijevala izmeu Stanojovih prstiju;
trgnuo se i bacio opuak preko ograde. Dvojica marala
su se rukovali.
- Dobar dan - rekao je Stanojo na istom bu-
garskom, pocrvenio do uiju i pozvao uvaenog gospo-
dina irokim slavenskim pokretom.
Dustin Glough lagano se poklonio. U svom dugom vjer-
nom slubovanju pretrpio je kakve li ne domorodake
rituale i vie ga nita nije moglo zbuniti.
Prva ga je primijetila kuhareva ena. Zinula je od iz-
nenaenja i pokazala na njega prstom. Varadin se
munjevito otarasio svojih podinjenih i naao pokraj
kraljiina pratitelja. Ostali su pojmili van da vide koije.
Na ulici se skupila ve zavidna gomila - prolaznika i tu-
rista. Diplomati su se posluno poredali u polukrug, a
kad su primijetili i drugu koiju, lica su im se ozarila.
Moda se i efovo lice okrenulo u posljednjem trenutku.
Ili je to nalagao kraljevski protokol. Tko li e od njih biti
izabran?
Nada je bila sasjeena u korijenu. Lakej ih je obavijestio
da je zatvorena koija rezervna - u sluaju iznenadne
lde. Diplomati su bili vidno razoarani. Gorana se
vratila u njihove due svom svojom otrovnom snagom.
Nije vie bilo sumnje da su bili najhladnokrvnije lieni
ceremonije poput suvinog i sramnog slijepog crijeva.
Iako su navikli na svakojaka ponienja, ovo posljed-
nje uinilo im se krajnje nezasluenim. Najnesretniji
nesumnjivo bio je vojni atae, pukovnik Vladimirov.
Posebno za ovu priliku obukao je svoju novu sveanu
1 2 5
ALEK POPOV
odoru s trakama, koja, po njegovoj procjeni, ni u emu
nije zaostajala za odorom kraljevskoga marala. Pa zar
se veleposlanik sramio i njega, staroga veterana?
U meuvremenu jedan se japanski turist uspio hitro
namjestiti u koiji i uslikati nekoliko puta, prije nego to
gaje osiguranje otjeralo. Diplomati su razmijenili neko-
liko usiljenih osmijeha - oni nisu imali anse ni za to.
Maral i veleposlanik sili su niz stepenice u pratnji
nesigurnoga Stanoja, kojemu je Sir Dustin pokla-
njao iritantno i, Varadinu potpuno neobjanjivo, puno
panje. Desecikamera i fotoaparata bili su upereni u njih.
Veleposlanik je obuhvatio pogledom svoju prorijeenu
vojsku i proitao ogorenje na hcima diplomata. Tako
im i treba! Zar su zaista oekivah da ih vue za sobom
kod Njezina Velianstva za podsmijeh?! Provjerio im je
cipele: bile su paljivo izglancane, osim pranjavih i de-
formiranih mokasina pripravnika Puranova. Sigurno je
tedio svaki peni poput izbezumljene vjeverice.
Sir Dustin Glough potapao je Stanoja po ramenu kao
starog prijatelja i pruio mu ruku:
- Very nice to meet you, indeed!
Stanojo se muio da izmisli neto prigodno:
- Dosvianie! - toplo je rekao na jedinom stra-
nom jeziku koji je poznavao, prije nego to mu je Vara-
din pogledom zaepio usta.
Dovraga! Diplomati su se zlurado nacerili, osim puko-
vnika, koji je tiho padao, zabivi oi u zemlju. Maral
je paljivo razgledao njegovu uniformu, Zatim je digao
pogled u nebo i, uvjerivi se da nee padati sljedeih
1 2 6
MISIJA I ON DON
dvadeset minuta, pozvao je Varadina da se popne u ot-
vorenu koiju.
Veliki kotai zakotrljali su se po asfaltu.
Dva sata kasnije isti ti kotai vratili su ga natrag u velepo-
slanstvo. Prijem povodom akreditacije je poeo i domar
je ponovno trao po stepenicama da doeka goste. im
je spazio veleposlanika, Stanojo je odmah pomislio:
ovaj ovjek ve je drugi ovjek! to se tono dogodilo
s Varadinom u posljednja dva sata, teko se moglo
procijeniti, ali cijelo njegovo bie zrailo je nekakvom
nepovratnom i vanom promjenom. Proao je kraj
zaprepatenog domara i ne pogledavi, te se popeo
sveanim stubitem laganim, paradnim korakom, kao
da je na glavi imao ogromnu vazu. U velikoj dvorani
bilo je dvadesetak ljudi koji su neobavezno razgovarali s
aom u ruci - slubenici iz Foreign Officea, diplomati
iz bivih bratskih zemalja, predstavnici bugarske zajed-
nice, kao i nekoliko stranih ptiica koje su doletjele ne
zna se ni zato ni kako. Prijem je tek poinjao. Odjed-
nom su razgovori prestali, svi su pogledi bih upereni
prema vratima gdje je sad stajao Varadin blijedoga lica i
vlanih pulsirajuih sljepoonica, a aura novopridobije-
nog dostojanstva snano je strujala kroz frak unajmljen
za L8 funti. Prisutni su navalili estitati mu.
- Ekselencijo, htio bih vam poeljeti puno us-
pjeha na sjajnome puta diplomacije! - Dean Carver
MR snano mu je zatresao ruku. Lice mu je veselo
plamtjelo od vina.
- Mister Carver! - uskliknuo je veleposlanik. -
1 2 7
ALEK POPOV
Zaista mi je drago to vas vidim!
- Vaa panja me dirnula. Ne smijemo pustiti da
zahraju stara poznanstva.
- Ma to govorite, pa toliko vam dugujem! - od-
govorio je Varadin.
- Stvarno? - podignuo je obrve Carver.
- Mislim da e agencija koju ste mi preporui-
li - usluno ga je podsjetio Varadin - odraditi straan
posao!
- Ma, dajte, molim vas, nema na emu - veli-
koduno je promrmljao, ostavljajui praznu au na
posluavniku djevojke u prolazu i uzimajui novu. -
Cheers!
- Mister Ziebling, upravo vas spominjemo! -
uzviknu veleposlanik.
Carver je mehaniki okrenuo glavu. Njegovo se lice
naglo oslobodilo karaktera i sadraja, kao da je oteklo
kroz neki iroki sifon.
- Gospodo - pozdravio ih je mirno Ziebling -
ast mi je biti u ovom probranom drutvu.
Nosio je uobiajeni sivi sako maoistikoga kroja, krem
hlae i cipele s naglaenim kapicama. Ovaj put stakla
naoala su mu bila plava.
- to radite ovdje? - doapnuo mu je Carver.
- Ha, ha, iznenaeni ste? - Varadin je zadovolj-
no primijetio. - Ne gubimo vrijeme, ha? Idemo ravno
prema cilju! Moete me ispriati na minutu? Moram
obratiti malo panje i drugim gostima!
- Izuzetna hladnokrvnost! - odmahnuo je gla-
1 2 8
MISIJA. LONDON
vom Ziebling, pa se okrenuo prema Deanu Carveru: -
Bit e od vas odlian reklamni agent.
- Ne razumijem o emu govorite! - procijedio
je-
- Hajde, hajde, preporuili ste nas Njegovoj Ek-
selenciji, zar je to malo? - blago je rekao Ziebling
- Ne sjeam se neeg slinog! - energino je uz-
vratio Carver.
- ak ste mu dah nau posjetnicu! - nastavio je
Ziebling. - Nisam imao pojma da je jo uvate. Kad ste
se uspjeli tako zbliiti? Poslije koliko aica?
Krv je udarila zastupniku u lice.
- to si doputate?! To je neka strana greka!
- Nema greke, dragi! - uvjeravao ga je Zie-
bling. - Njegova Ekselencija se vrlo brzo orijentira. Ra-
zumjeli smo se u pola rijei.On zna to eli, za razliku
od nekih drugih. Ambiciozan projekt! Ovi ljudi, zna-
te, ciljaju visoko. Moda nemaju stila, ah imaju mate!
- Oh, da! - mrzovoljno se sloio Carver. - Nji-
hova stari vode su znah ivjeti. Bili su to pravi baruni!
- Znai, u tijeku ste!
- Ne mijeajte me u to! - otro se povukao zastu-
pnik. - Ne elim nita znati.
- Usluga je usluga - proaputao je Ziebling, pri-
pijajui se ponovno uz njega. - Dobivate 50% popusta
sljedei put. Naa nova Britneyje strana!
- Zavodnie jedan! - prostenjao je Carver. - Do-
bro, javit u vam se kasnije. Moram sada ii, ispriajte
me kod veleposlanika. Goodbye!
1 2 9
AL EK POPOV
Osvrnuo se nervozno i brzo krenuo prema izlazu.
Ziebling se motao besciljno, pa se zalijepio za jedan od
stolova. Uzeo je komad gibanice s posluavnika i opre-
zno zagrizao. Kimnuo je odobravajue.
- Gibanica! - netko je radosno uskliknuo iza
njegovih lea.
Prema stolu je krenula visoka suhonjava ena. Koata
ruka lakomo je krenula prema poluavniku.
- A national pie!
27
- pojasnila je vidjevi iznena-
eni Zieblingov pogled.
- Gi-ba-ni-ca! - ponovio je, osmjehnuo se i uzeo
jo jedan komad.
Varadin se stvorio do njega i s izvjesnom neugodom
rekao:
- Nadam se da se ne dosaujete. Gdje je Mr. Ca-
rver?
- Ncodloive obaveze... - neodreeno je mah-
nuo rukom i zabrinuto dodao: - Ekselencijo, moramo
razgovarati! Odmah!
- Da nisu iskrsli kakvi problemi? - upitao je Va-
radin.
- Naprotiv! - uvjerio ga je Ziebling. - Oekuje
vas nezaboravan doivljaj! Upravo sam vas zato htio za-
moliti da budete diskretniji!
- Molim? - podigao je obrve veleposlanik.
- Di-skre-ci-ja! - ponovio je. - To je na osnovni
princip. Ne smije procuriti informacija o dogaaju, u
protivnom na angaman odmah prestaje.
r
' Nacionalna pita
1 3 0
MISIJA. LONDON
- A tako? - trepnuo je Varadin.
- Tono tako! Vidite, cijenim va otvoreni stil,
ali drutvo na otoku je puno konzervativnije negoli
pretpostavljate - spustio je glas Ziebling. - Doao sam
specijalno da bili vas upozorio. Ako mediji nanjue...
Jednostavno .kraj!
- Mediji uvijek vide loe stvari... - namrtio se
veleposlanik. - A uspjehe preuuju!
- Upravo! - sloio se Ziebling. - Radujem se da
razmiljamo jednako. Formalni i neformalni kontakti
ne smiju se mijeati ni za to na svijetu! To su dva para-
lelna svemira! U principu izbjegavamo sline situacije,
ali u vaem sluaju pravimo iznimku.
Varadin je zatreptao u nedoumici. Do njih se stvorila
neka studentica s ogromnim posluavnikom sendvia.
Odjednom se posluavnik opasno nagnuo na jednu
stranu.
- Uuuuups! Pazi! - uskliknuo je Ziebling.
Katerina je uspjela uspostaviti ravnoteu, ali pogled joj
je ostao prikovan za njega. Teko ga je mogla zaboraviti.
To je bio on!
' Idiot koji me natrpao kavijarom do gue! to on radi
ovdje?"
- Bok! Radi ovdje?
- Da - spustila je pogled.
- Poznajete se? - uznemireno je upitao velepo-
slanik.
Ziebling je preuo ovo pitanje. Uzeo je sendvi, pogle-
dao ga kritiki i rekao:
1 3 1
A L E K POPOV
- Ovi vas sendvii udaljuju od Europe,
Varadin se zagledao u Gibaniarovljevo kulinarskno djelo
i bio prinuen priznati (duboko u sebi) daj e dosta grubo.
- Ja nisam snob - zavrtio je glavom Ziebling.
- Iako sam odrastao u dobroj obitelji, cijenim vrline
jednostavnoga ivota. Ali to se tie sendvia, posto-
ji nekoliko standarda svetih za ovu zemlju koje bi va
kuhar morao potovati. Prenik jednog sendvia obi-
no pokazuje poloaj domaina u drutvu - raspoloe-
no je nastavio Ziebling. - Primijetit ete - to ulazite u
profinjenije krugove, toliko taj razmak postaje manji.
Periferija se odstranjuje spiralno, dok ne ostane samo
sr - jezgra, ona je, takorei, ponekad tako mala da se
ak ne moe uhvatit prstima, ve se nabada akalicom.
Ima i takvih mjesta, naravno, gdje sendvii jednostavno
nestaju, tj. lebdi samo ideja o sendviu, a u stvarnosti se
servira samo pjenuac u jaaaako uskim aama, Ja vam,
pak, ne preporuujem tu varijantu - pourio se ispraviti
Ziebling - ne smijemo zaboraviti da sendvii odgovara-
ju drutvenom poloaju, a ne obratno. U tom se smislu
neki sitni zalogaj ii mogu protumaiti pogreno - kao
pokazatelj stisnutosti ili malograantine, zato se ne
oslanjajte previe na osjeaj vaeg kuhara! Svakom pri-
likom donosite probni zalogaj s nekog drugog koktela
- ako ne vi osobno, zaduite nekog od vaih slubenika;
mjerite ih, usporeujte, grupirajte, zapisujte, tako ete
neprimjetno poeti shvaati logiku jednog ili drugog
oblika sendvia, orijentirat ete se i znati kakvi trebaju
biti i vai sendvii.
1 3 2
MISIJA. LONDON
Ziebling je progutao runi sendvi u dva zalogaja i zalio
ga vinom. Varadinova usta glupavo su zjapila. Osjeao
se nemonim razluiti istinu od podsmijeha. Naokolo
je kruio roj gostiju, a na Katerininom posluavniku
ostali su samo listovi zelene salate.
- Poetkom ovog stoljea - dobacio je Ziebling
- neki veleposlanik Emilio Barbarescu prouavao je en-
gleske sendvie tijekom dva uzastopna mandata. Nje-
gov traktat naslovljen "O hijerarhiji dijametra" nikada
nije bio objavljen, ali kr ui kao fotokopija u diplomat-
skim krugovima. Ako vam sluajno dopadne ruku, sva-
kako ga pogledajte!
Rekavi to, ceremonijalno se pozdravio i krenuo.
18.
Dale Rutherford bio je zaduen za faunu u Richmond
Parku. Bila je to ugodna dunost vezana uz etnje na
otvorenom i kontakt s divljom prirodom. Dale Ruther-
ford je volio ivotinje, osobito mala jata patkica koja su
se gnijezdila kraj obale Pen-pondsa. Zato je ostao silno
zapanjen kada jednog jutra, prilazei jezercima, nije
uo njihovo veselo gakanje.
- Sirote budalice - kaza od milja - gdje li su
odlutale?
U parku je bilo jo nekoliko malih jezera gdje su per-
nate ivotinje ponekad odlazile plivati radi promjene.
Najblie se zvalo Ovja noga, ali tamo nije bilo ni tra-
1 3 3
A L E K POPOV
ga njegovim ljubimcima. Smrtno zabrinut, Dale se
uurbano spustio stazom za jahanje do plantae Isabela,
gdje su se meu orhidejama, lovorovim grmljem i dru-
gim dekorativnim biljkama skrivale tri barice. Ali i tu ga
je ekalo razoaranje, ako izuzmemo jednog lijenog la-
buda koji je kraljevski cupkao svoje perje. Ve ozbiljno
uznemiren, Dale je napustio plantau Isabela i krenuo
prema malo poznatoj lokvi mranoga imena Vjeala.
Tamo su plivale tri guske koje su neprijateljski gaknule
im su ga spazile. Odjednom mu se uini da se cijela
priroda najeila, spremna da se brani od neeljenih
intervencija. Drvee je aptalo, zatvoreno u sebe, a po
livadama su pretravale uplaene srne koje kao da su
prenosile zabrinjavajue vijesti s jednoga na drugi kraj
parka.
Dale je izvadio mobilni telefon i pozvao Raya Sola, efa
osiguranja.
- Ray - ree slabim glasom - imam osnove za
sumnju da se dogodilo neto strano...
- to je bilo? - zauo se nemirni glas.
- Patke su nestale - zacvilio je Dale. - Moje male
patke!
Ray Solo upravo je posegnuo za kutijom keksa koje je
volio umakati u jutarnju kavu. Novost ga je natjerala da
na trenutak zaboravi na kekse i mehaniki umoi dva
prsta u vruu tekuinu koja mu se dimila pod nosom.
- Jebem ti! - uzviknu od boh Ray.
Dan je poinjao loe.
Nakon to je preivjela prvobitni stres, uprava par-
1 3 4
MISIJA LOM DON
ka poduzela je neke vrlo energine mjere. Odmah su
obavijestili policiju, odakle su poslali impresivnu ekipu.
Mobilizirali su sve raspoloive slubenike koji su pod
vodstvom detektiva pretraili park do posljednjeg kva-
dratnog metra. Ali rezultat tih jakih mjera nije bio od
tko zna kakve koristi. aka perja i tragovi grubih gu-
menih izama bili su otkriveni u blatu na desnoj obali
Pen-pondsa. Jedino je sa sigurnou bilo potvreno da
je gotovo cijela populacija patkica isparila. Grozna vi-
jest do naveer je obila cijeli Richmond, proula se i u
Twickenhamu i Kensingtonu na Temzi te je stigla ak
do Teddingtona.
Patke iz Richmonda su nestale.
Intenzivan drutveni odjek natjerao je upravu da sa-
zove hitnu novinsku konferenciju. Dvorana kavane u
kojoj se dogadaj odvajao pucala je po avovima: novi-
nari, lanovi uprave, opinski savjetnici, predstavnici
udruga za zatitu prirode, kao i hrpa obinih graana
pokuavali su gotovo sat vremena shvatiti to se zapra-
vo dogodilo s pticama. Tu je bio i cijeli razred lokalne
gimnazije koji je brinuo o divljim patkama u Richmond
parku zadnjih godinu dana. Tu je, naravno, bio i Dale
Rutherford. Vidjelo se da nije oka sklopio cijelu no.
Ispijen i blijed utljivo je sjedio do Raya Sola u prvom
redu, ali u oima mu je svijetlio gnjevni plamen, koji je
nagovjetavao kaznu.
Predsjednik uprave Jeremiah Kaas otvorio je novinsku
konferenciju oaloena izraza:
- Graani Richmonda, potovani gosti! Povod
1 3 5
ALEK POPOV
ovom susretu ve je dobro poznat - loe vijesti brzo se
ire, ne? Zasad mogu samo potvrditi ono to svi znate:
patke iz Richmond Parka su nestale i do ovog trenutka
smo u neizvjesnosti. Pretpostavljam da imate hrpu pi-
tanja. Ovdje meu nama su Dale Rutherford, odgovo-
ran za divlje ivotinje u paricu, Ray Solo, ef osiguranja,
kao i detektiv Nat Coleway iz Scotland Yarda, koji vodi
istragu. Siguran sam da e ova gospoda zadovoljiti vau
znatielju puno bolje nego ja. Gospodo, molim, izvolite!
Jeremiah Kaas diskretno se povukao i nakon to su tro-
jica mukaraca zauzela svoja mjesta, sudce se pomijeao
s gomilom. "Stara lisica zna nestati na vrijeme!", promr-
mlja naglas Ray Solo koji je izgledao najpokisnutiji od
svih.
- Mr. Rutherford! - odmah uskoi neki ovjeu-
ljak u zelenom odijelu: - Kenneth Bowl, Twickenham
Star. ire se glasine da su patke bile otrovane smjesom
za hranjenje kojoj je istekao rok trajanja. Twickenham
Star ima razloga za sumnju da su tijela patki zakopana u
blizini s ciljem odvraanja panje od gafa.
Zavist i mrnja ljudi iz Twickenhama prema aristo-
kratskom Richmondu bile su dobro poznate, ali ovaj
put njihov bezobrazluk prevrio je svaku mjeru.
- Kategoriki odbijam bilo kakvu slinu insi-
nuaciju - ree glasom drhtavim od bijesa. - Osobno
nadzirem hranjenje pataka i mogu vas uvjeriti da im ni-
kada nije bilo davano neto emu je istekao rok trajanja.
Mogu to dokazati i dokumentima.
- Susan Tipper, Richmond Press - ustade kratico
1 3 6
MISIJA. LONDON
podiana plavua s pepeljastim tenom i krem sakoom.
- Mr. Rutherford, je li mogue da su patke emigrirale
uslijed pogoranih ekolokih uvjeta?
isto sumnjam - hladno ree Dale. - Imam
razloga misliti da poznajem karakter tih ptica bolje od
bilo koga drugog. I mogu vas uvjeriti da su se osjeale
savreno ugodno u svome stanitu.
Detektiv Coleway, kakva je policijska verzija
ovog incidenta? - munjevito je uslijedilo sljedee pi-
tanje.
Nat Coleway namrti svoje guste obrve i ree nekako
umorno:
- Mislim da se radi o krai.
Nije volio raspredah prie, a pretjerano zanimanje za
sluaj dodatno ga je nerviralo. Bilo mu je jasno da nije
izvukao zgoditak na lotu.
- Koliko patki nedostaje?
Detektiv bespomono trepnu. Dale mu pritee u po-
mo:
- etrdesetpet.
Dvoranom se pronio osudujue-tajanstveni apat koji
je podsjeao na pucketanje ledene kore. Nakon toga se
zauo gnjevni glas:
- Kako je mogue da se ulovi toliko puno pata-
ka, a da osiguranje ne primijeti?
Pogledi se usmjerie prema Rayu Solu, koji se do tada
lagano znojio. Gusto rumenilo oblilo je njegovo iroko
lice. Osmjehnuo se glupavo i rairio ruke. U tom se tre-
nutku umijeao Nat Coleway:
1 3 7
ALEK POPOV
- Prema naem miljenju, patke su prethodno
bile uspavane. A to se najvjerojatnije dogodilo nakon
zatvaranja parka. Lopovi su ekali skriveni u gustisu
botanikoga parka kraj Pen-pondsa. Nakon toga su
skupili patke u vree i izvukli se pod okriljem noi,
Neoekivano otkrie imalo je efekt bombe. Novinari su
poeli zapisivati. Nat je promatrao auditorij s gorkim
osjeajem nadmoi. Njegove zakljuke potvrivala je
injenica da su kraj jezera pronaena penina zrnca
napojena lidokainom, Ali bio je prinuen uskratiti taj
pikantni detalj zbog tajnosti istrage.
- Kakav je, prema vaem miljenju, motiv
tog gnusnog ina? - plaljivo je upitala starija dama sa
eirom, koji je na sumnjiv nain nalikovao patki.
Nat Coleway se nakalja u aku i ravnoduno ree:
- Najvjerojatnije da bi bile pojedene.
- Pojedene! - gospoa zinu uasnuto, pokriva-
jui usta.
Prisutni se pogledae s gaenjem, kao daj e izgovaranje
sline ideje samo po sebi znailo nemoral i svetogre.
Figura inspektora iznenada je potamnjela; iz nje vie
nije zraila nada, ve duevna grubost i duboka zlu-
radost, svojstvena niim klasama. "Kao to to moe
izgovoriti, moe to i uiniti!" plaljivo su pomislili oni
osjetljivi. I tada se zauo jasan mlai muki glas, reui
zavjesu sive beznadnosti poput zvuka zvona:
- Mislite li, gospodine, da e izrodi biti uskoro
uhvaeni?
Taj je glas pripadao malom neustraivom skautu Toddu
1 3 8
MISIJA LOfl OOM
Robinsu. Opijala ga je prisutnost njegove mlade pro-
fesorice francuskog s kobiljom zadnjicom te je strasno
elio zabljesnuti drskou i uzvienou.
- Da - inspektor brzo odgovori.
Osjeao je da je publika voljna uti jo neto, ali odjed-
nom se osjetio potpuno iscijeenim. Kao da je prosuo
posljednji peni iz novanika. Nije imao vie nita.
Ray Solo je utio pognute glave.
- Nee se izvui tako lako - neoekivano se ja-
vio Dale Rutherford. -1 mi smo njima takoer priredili
malo iznenaenje. Koje im se nee ba dopasti.
Nat Coleway je odmah reagirao: zgrabio je Dalea za la-
kat i procijedio mu u uho:
- 2elite li sve upropastiti?
- to imate na umu, gospodine Rutherford? -
dobacio je odmah Kenneth Bowl iz Twickenham Stara.
Dale se svladao snagom volje i rekao:
- Sve u svoje vrijeme.
19.
Kuhar je proveo nemiran dan. Kad nije imao kuli-
narski dogaaj, bio je relativno slobodan i mogao se
motati okolo koliko god je htio. To se veleposlaniku
oito nije dopadalo. Varadin mu je naredio da okrei
zahod i kupaonicu u rezidenciji. Kuhar je silno nego-
dovao protiv te neobine zadae, ali nije imao osobitog
izbora. S vremena na vrijeme nalazio je izgovor da skoi
1 3 9
AL EK POPOV
do veleposlanstva i prekontrolira zamrziva. Oljuteni
sanduk gluho je buao u dnu kuhinje, mirkajui svo-
jim jedinim crvenkastim okom. Nakon to bi se uvjerio
da je sve u redu, kuhar je zaljuavao kuhinju i vraao
se etki. Te veeri pokuao se javiti Tolomanovu, ali
nitko nije odgovarao. A mobitel mu je bio iskljuen.
"Klije se, kopile jedno!" pomislio je. Znao je: kad se
stvari ponu odugovlaiti, posao kree po zlu! Ta afera
s patkama inila mu se sumnjiva od samog poetka,
zato je zatraio svoj dio unaprijed. Preli su ga. Sad je
imao patke, ali ni funte u depu. Plau je potroio prije
dva dana. ivjeli su od ostataka s prolog domjenka i
alosne uteevine koju je Norka ipak uspijevala otki-
nuti od njihovih prihoda.
Tolomanov se javio tele sutradan popodne. Po glasu mu
se osjetilo da to nije uinio svojom voljom, ve zbog
nekog jakog razloga. Bio je pritisnut uza zid. Zvuao je
uplaeno.
- Moramo se odmah vidjeti! - ree brzo.
- to je bilo? - upitao je Gibaniarov obuzet na-
gomilanim loim predosjeajima.
- Rei u ti, dolazi! Ja sam u baru Consort. Zna
na koji mislim?
Hotel Consort nalazio se tono nasuprot veleposlanstvu.
Bio je u vlasnitvu jednog Srbina kod kojeg je avo ra-
dio neko vrijeme, poslije ega su postali prijatelji. Hotel
se nije isticao niim posebnim u nizu dobro odravanih
fasada s te strane ulice. Iznutra je bio isto tako bezlian,
iako dobro odravan; u njemu su odsjedali uglavnom
1 4 0
MISIJA. LONDON
turisti srednje klase i predstavnici balkanskih etnosa
koji bi naletjeli u London iz raznih razloga. Bio je na
glasu kao pijunsko gnijezdo, pa su ga diplomati uglav-
nom zaobilazili. Ali to nije vailo za nie slubenike. U
Consortu ovjek je mogao malo raditi na crno, prodati
neku sitnu robu, openito, bio je dragocjen izvor zarade.
- Zdravo, Simiu - Gibaniarov je mahnuo ko-
nobaru, koji je mukao neki koktel iza masivnoga anka.
- Dobar dan! - kimnuo je Simi.
Bio je to jaki, plavooki Srbin konjskoga lica. Nosio je
koulju kratkih rukava i crnu leptir-manu i igrao se
ejkerom kao runom bombom. Prialo se da tog
Simia trae zbog nekih zloina u Bosni, ali to nije sme-
talo kuharu da ga opskrbljuje jeftinim cigaretama iz ve-
leposlanstva. Simi je uvijek plaao u gotovini.
- Nosi li lovu? - upitao je.
- Sjedni! - kimnuo je avo.
Kuhar je bezvoljno sjeo, ali pitanje mu je ostalo u oima.
Glumac je izgledao blijed i zabrinut. Osvr nuo se i rekao
tiho:
- Upucali su Batka.
- tooo? - razrogaio je oi kuhar.
- Upucali su ga - ponovio je Tolomanov.
- Otkud zna? - posumnjao je kuhar.
- Evo, pogledaj! - avo izvue nekakve novine i
razgrnu ih ispred kuhara.
- Hm... - promumljao je. Natpisi mu nita nisu
govorili,
avo mu pokaza fotografiju u gornjem kutu stranice i
1 4 1
AL BK POPOV
proita popratni tekst: "Val kriminala zapljusnuo je Za-
pad nakon pada Berlinskoga zida. Juer oko 18,30 na
izlasku iz restorana Vodka ustrijeljen je bivi graanin
SSSR-a Azis Nikolajevi Asadurov. Asadurov je du-
govao novac ruskoj mafiji i krio se u Velikoj Britaniji
- tvrde u policiji."
Lice s fotografije poraavajue je podsjealo na njihova
zajednikog poznanika. Ali Gibaniarov nije bio sigu-
ran:
- Jesi li siguran da je to on?
- Sto posto! - uzbueno odgovori glumac. - Ve
se dva dana ne mogu povezati s njim. Kao daj e u zemlju
propao. Znao sam da tu ima neto. Bio je tako tajnovit.
To je bila iva istina. Batkov osobni ivot bio je u dubo-
koj magli. avo nije imao pojma ni gdje ivi, ni kako
mu je pravo ime. Upoznali su se u ruskom restoranu.
Mobilni telefon im je bio jedina veza.
Dok su se krili u Botanikome vrtu, promatrao je par-
tnerovo izbrazdano lice i pitao se zato se uhvatio tog
kokoarskog biznisa, kad je oito bio talentiran za vea
djela. Ali poslije, dok su skupljali razbacane patke po
obali i gurah ih u vree, shvatio je da za Bauu nema
razlike pljaka li Bank of England, otima li Transsibirski
ekspres ili je u krivolovu u javnom parku. Spoznao je
prazninu s one strane zakona. I nita ga drugo nije za-
nimalo.
- I to emo sad napraviti? - javi se kuhar.
avo prelista novine i pokae mu sljedei naslov:
- Ovdje pie o nama!
1 4 2
MI SI JA. LONDON
- to pie? - upita uznemireno kuhar.
-BARBARSKO HARANJE U RICHMOND
PARKU.
- C, c, c...
- Ne sekiraj se. Pie "istraga u slijepoj ulici"
- Ma, ne znam - uzdahnuo je Gibaniarov. -
Uvalili smo se. Nosi li novac?
- Makakav novac? - planuo je Tolomanov. - Ba-
tko je rekao da e uzeti kaparu od Kineza. Ali, jedno
smo mislili, drugo smo dobili. Uzmi ti!
- Ja ih ne poznajem. To su bili njegovi ljudi.
Kuhar instinktivno skupi aku. Poelio je odalamiti
avu posred ela.
-1 ta emo sad s tim patkama, jebem li ti ma-
micu! - prosikta zlobno. - Ti si kriv!
- Ma nemoj! - pobunio se glumac. - Valjda ne-
ma opasnosti da se pokvare?
- Ne mogu tamo vjeno stajati! - dreknuo je Gi-
baniarov.
- Utopit emo ih, ovjee! - umirivao ga je a-
vo. - Malo pomalo, kod ovog, kod onog...
- Hoe li ih Srbin kupiti? - odrjeito je upitao
kuhar.
- Popriat u s njim - kimnuo je glumac. - Ti
vidi u naem restoranu.
- E, barem neemo umrijeti od gladi - procije-
dio je Gibaniarov sa skrivenom prijetnjom,
avo ga je uplaeno pogledao.
- Ej, momak, jeli tako da smo jo uvijekpartneri?!
1 4 3
ALEK POPOV
Kuhar ne ree nita. Odjednom je osjetio val moi. Kon-
trolirao je situaciju. Drao je i patke i no. Jebeni glumci!
20.
- Izvolite, gospodine Mavrodiev - rekao je vele-
poslanik prividno ljubaznim tonom.
Krupni ovjek tromo je priao njegovu stolu. Konzul je
dolazio s nonoga deurstva: bio je neobrijan, a kravata
mu je bila olabavljena. "Krpa" pomislio je Varadin.
- Pretpostavljam da ste upoznati s ovim materi-
jalom? - podigao je s gnuanjem novine Evening Stan-
dard koje su leale na njegovu stolu. U gornjem kutu
stranice utim je flomasterom bio zaokruen nevelik
lanak, zajedno s fotografijom u epskom formatu. Na
njoj se vidjela izmuena etverolana obitelj, uvijena u
vree za spavanje, sa svijeama u rukama. Kadar je od-
mah izazvao asocijaciju na patnje bosanskih izbjeglica, s
tom razlikom to je snimljen u stanu u centru Londona.
Naslov nije bilo potrebno komentirati: Bugarski diplo-
mat poslan u kameno doba. Reportaa je donosila dra-
mu obitelji Bobev, koja se dva tjedna muila da preivi
bez struje. Tu barbarsku mj eru poduzeo je novi velepo-
slanik Dimitrov da bi na ulicu izbacio obitelj diplomata
opozvanog zbog politikih razloga. Nitko nema pravo
iskljuiti struju korisnicima bez znanja Elektrine naci-
onalne kompanije - komentirale su novine.
Materijal je bio objavljen juer. Varadin je osjeao tajnu
1 4 4
MISIJA. LONDON
zluradost svojih podinjenih i muila ga je sumnja da
su ga namjerno pustili da se osramoti.
- to emo sad? - upitao je zabrinuti konzul.
~ Zato pitate mene? To je va posao.
- Neemo ga tako lako izbaciti - zavrtio je gla-
vom konzul.
- Da mu iskljuimo i vodu, ha? - dodao je vele-
poslanik
-Ako tako naredite... - nesigurno se sloio kon-
zul.
- Vi oigledno elite unititi moj imid - zaklju-
io je Varadin sa zluradom mirnoom.
Mavrodievu se vrat zacrvenio od napetosti.
- Svi vi to elite, znam! - odjednom je planuo
veleposlanik. - Zato ste rekli novinarima da se on ne
eli vratiti u svoju zemlju, zato?
- Pa zbog toga je i nastao cijeli cirkus, jer on eli
ostati ovdje - zbunjeno je odgovorio konzul.
- To to po svaku cijenu eli ostati ovdje ne znai
da se ne eli vratiti! - ogoreno je prokomentirao Vara-
din.
- Kako se eli vratiti, ako eli ostati?
- Jer eli ostati! - lupio je nogom veleposlanik. -
A ne: eli ostati jer se ne eli vratiti, kao to vi tvrdite.
- Znai, eli ostati jer eli ostati!
- Upravo tako! eli ostati, dopada mu se ovdje.
A kad kae: "Ne eli se vratiti!" ovjek se pone pitati
zato. Zato se, kvragu, nitko ne eli vratiti u svoju do-
movinu? Pa, vrlo jednostavno: jer e ga odmah otpustiti
1 4 5
A L E K POPOV
i poslije si vie nee nai posao. A i da ga nae, opet e
umirati od gladi!
- Nisam rekao nita slino - uzdahnuo je teko
Mavrodiev.
- Ali to se podrazumijeva.
- Pa to svatko zna! - krupni mukarac nije se
suzdrao.
- Nemate pravo tako misliti - dreknuo je vele-
poslanik. - Mi smo Europljani!
- Pa da mu pustimo onda struju? - prosuo je
konzul s neba pa u rebra.
- Ma, zbog ega? Pa zar nisu ve popljuvali?
Neka se mui, kad je ve takav inati ija! - zakljuio je
Varadin. Neto mu je sinulo i odjednom je upitao: - Za-
to drite ruke u depovima?
- Paa, ja, ovaj... - zamucao je konzul.
- Ne sada, nego na prijemu - nestrpljivo je na-
stavio Varadin. - Vidio sam vas, nemojte poricati. To
nije europsko ponaanje.
- Oprostite ako... - poeo je.
- elim da ga otjerate bez puno prie - prekinuo
gaje Varadin lupkajui prstom po novinama. - Inae u
ja otjerati vas. Slobodni ste!
Zatvorio je paljivo novine i vratio ih u ladicu. Nije ba
htio da materijal zavri u pregledu tiska, iako je bio goto-
vo siguran da ga je neka ljubazna ruka ve poslala faxom
u Sofiju. I to onda? Varadin si je izmasirao sljepooaiice.
"Sranje. Sranje na svakom koraku!" prostenjao je. Pogled
mu je pao na nekakav otpadale pokraj noge od stola. Po-
1 4 6
MISIJA. LONDON
digao gaj e i bacio u ko. Nije bilo ieno nekoliko dana.
Kvragu! Trebao bi otpustiti tu lampavicu. To mu je ra-
zum govorio. Ali u ovom sluaju razum je bio nemoan.
I to iz sasvim jednostavnog razloga: nije se seksao neko-
liko mjeseci, a kad pomisli na Katju, odmah mu se die.
U nekom boljem svijetu problem se lako mogao rijeiti
kratkim odlaskom do kupaonice. Ali on je bio proizvod
jednog estokog sistema: usprkos politikim promje-
nama posljednjih godina, pomisao da ga netko pomno
prati vrsto je zaposjela njegovu podsvijest i nita je nije
moglo ot amo izbrisati.
Imao je vezane ruke.
Preostalo mu je samo nadati se da se neto zaista moe
dogoditi. To inu se inilo manj e kanjivim i ne toliko
kompromitirajuim. Bio je spreman preuzeti taj rizik,
ali za taj cilj Katja se morala motati u blizini. Do tada je
svaka druga utjeha bila zabranjena.
Podigao je pogled s koa i primijetio glupavu facu Pura-
nova, koji je virio kroz vrata, Nije ga uo da kuca.
- to je bilo? - upitao je. - Hajde, uite!
- Stigao je fax... - izustio je pripravnik,pruajui
mu list.
Varadin je poeo mrzovoljno itati.
"Izl azni broj 34500456
Opina grada Provadi j a
Potovani gospodine vel eposl ani ce!
Od 24. 05. do 24. 0& na pozi v Bri tanskoga muzeja u
Londonu e gostovati j edi nstvena i zl oba Higije-
1 4 7
AL EK POPOV
na na teritoriju Bugarske, u okvi r u koje e bi t i
i zl oen pr vi WC u povi j esti ovjeanstva. Isti je
nedavno ot kr i ven pr i ar heol oki m i skopavanji -
ma na t er i t or i j u grada Provadi je i dat i r a iz 680.
godine. Autenti nost tog na l a z i t a pot vr di l i su
meunarodno pr i znat i znanstveni ci , poput prof.
Van Meisa iz Nizozemske i prof. Charl ija Reedsa
s Oxforda. Smatramo da e popul ar i zi r anj e ovog
dosti gnua drevni h Bugara bi t i od kor i st i za
novi europski imid drage nam domovine. Izl obu
e ot vor i t i gradonael ni k opine Provadija, gospo-
di n Prvomajev. Molimo Vel eposl anstvo da pomogne
oko njegova smjetaja i da se akt i vno ukl j ui u
pripreme samoga dogaaja."
- tooo? Da se bavimo nekakvim zahodom? -
Varadin je digao pogled s faxa i s mrnj om se zagledao
u pripravnika: - Ali to se poklapa s koncertom gospoe
Seljanove! Jeste li svjesni toga?
- Zar ne postoji nain da se nekako iskombinira-
ju? - prostoduno je predloio.
- Mislite koncert i zahod?! - sarkastino je do-
bacio Varadin. - Pa pokuajte...
- Ah ipak, takvo otkrie!
- Sluajte - otro gaj e prekinuo veleposlanik. -
I mamo prioritete! A zahod gospodina Prvomajeva nije
meu njima.
- to da odgovorim?
- Za sada nita - odbrusio je. - Zato drite ruke
u depovima?
- Molim - pripravnikje zaueno podigao ruke.
1 4 8
MISIJA. LONDON
- Ne sad! - nervozno je precizirao veleposlanik
- Maloprije, na prijemu. Vidio sam vas kako etate s ru-
kama u depovima kao kakav direktor. Vi i onaj konzul.
To nije europsko ponaanje!
"Ma, nosi se" pomislio je pripravnik. Ugovor mu je istjecao
za dva mjeseca i nije ba bilo izgleda da bude produen.
- Pa i Englezi dre ruke u depovima! - dodao
je.
- A jeste li vi Englez? - dreknuo je veleposlanik
- Kad postanete Englez, tada mi se javite!
Pripravnik je utke krenuo prema vratima. Varadin se
ponovno zagledao u fax. Samo mu je jo to trebalo -
taj kreten iz Provadije. Gospoda bi sigurno pobjenjela.
Koncert i zahod! Apsurd!
- ekajte! - doviknuo je prije nego to je pri-
pravnik izaao: - Provjerite je li to usuglaeno s Mini-
starstvom kulture. I s naim, takoer!
Presjekla ga je otra bol u potiljku. inilo mu se uasno
nepravednim da, dok on slobodno lebdi po najviim
drutvenim sferama i stvara vanjsku politiku, li insekti i
dalje neumorno i nekanjeno pletu pauinu od narod-
skog idiotizma. S njima je bilo nemogue izai na kraj,
mogao ih je jedino drati na distanci - po zakutcima i
rupama, gdje im je i bilo mjesto. E to je stvarno mogao!
- 88 - mrano je izgovorio.
21.
Vezist Rao buljio je u iljasti zvonik crkve Saint George
i dimio cigaretu za cigaretom. Metalna krila prozora
1 4 9
ALEK POPOV
zjapila su irom otvorena, izvana je pirkao svjei po-
vjetarac. Vezist je razmiljao da bi, kad bi zaboli jednu
antenu na zvonik, veza s Centrom bila znatno bolja.
Seansa je zavrila tek prije deset minuta. U eteru je bilo
smetnji i emitiranje je trajalo due nego obino. Grafika
signala ljuljala se kao pijana u prozoriu osciloskopa,
a informacija se cijedila sporo poput ljepila kroz iglene
ui. Usprkos tome, uspio je obraditi materijale iz Sofije
i poslati pregled tiska zajedno s dvije kratke poruke.
Obavio je posao za danas, ako ne iskrsne neki hitni
ifrogram. Ali vjerojatnost za to bila je vilo mala. U ku-
tiji Maribora ostale su jo tri cigarete. A u teki na stolu
jo sedam kutija.
Rao je izaao iz kabine, ostavivi vrata otvorena, vukui
noge po opustjelom bijelom hodniku, osvijetljenom
neonskim lampama. Bio je visok, oputen tip, s licem
"bolimezasve", iza kojeg se krio proraunati mangupski
um. Svratio je u mali kuhinjski boks, ukljuio apar at za
kavu i nastavio du hodnika. Drugi kraj tajnog sektora
gledao je na ulicu. Vezist je odkrinuo prozor, bacio
prazan pogled na automobile u prolazu, potom se ra-
tio, uzimajui usput alicu kave koja se puila.
Tajni sektor opremljen je za vrijeme hladnoga rata: ne-
koliko izoliranih prostorija, zatienih od prislukivanja
i bilo koje vrste neeljenog upadanja. Prozori su bili
zatieni metalnim krilima, a vanjski zidovi pojaani.
Tu su se nalazili komunikacijski cental- veleposlanstva
i sefovi za povjerljivu dokumentaciju. Prema instruk-
cijama, u sluaju neprijateljskoga napada kadrovska
I S O
MISIJA. LONDON
sluba morala se zabarikadirati unutra i unititi sve tra-
gove svoje djelatnosti. Radi toga je u centralnoj prosto-
riji bila montirana ogromna metalna pe za spaljivanje
dokumenata. Nekada je ta pe plamtj ela veselo, gutajui
tone eksplozivno opasnih informacija. Sada je sve bilo
mrtvo. Jedini stalni stanar bio je Rao vezist. Palio je s
vremena na vrijeme razno otpatke, da se malo zgrije.
U posljednje vrijeme opseg operativnog posla naglo se
smanjio, a Rao je imao vrlo malo dodatnih zanima-
cija. Eto zato se mogao u cijelosti posvetiti debelim
katalozima s diplomatskom robom osloboenom od
carine, koje je najredovitije dobivao. Zbog injenice
da je ivio prije svega u tajnom sektoru, vezist je ras-
polagao odreenim sredstvima o kojima su diplomati
mogli samo sanjati. Tu su nedostajala iskuenja velikoga
grada i njihovi pratei trokovi. ivot je bio jednostavan
i zdrav kao u nekom samostanu. Svi su glavni gradovi
bili razliiti na svoj nain, ali tajni sektori posvuda su
bili isti.
Vezist je otpio gutljaj vrue kave i poeo akati po
nekakvom malom aparatu koji je nedavno otkrio u
pranjavom sanduku sa specijalnom opremom, kao
ostatak od svoga prethodnika. Aparat ruske proizvod-
nje sluio je za otkrivanje prislunih naprava, hvatajui
njihove valove, ali nije radio barem deset godina. Rao
je bio slab na elektroniku. Osim toga, raunao je da
bi ga, ako mu se posrei, mogao ponuditi na nekom
buvljaku. Ionako se nitko nije zanimao za aparat. Tog
jutra ukljuio ga je na ureaj za punjenje da provjeri
1 5 1
AL EK POPOV
ispravnost baterija. Kazaljka je pokazivala da se bate-
rija puni. To, meutim, nije bilo dovoljno. Iskljuio je
punja, stavio slualice i ukljuio ga. Aparat je u poetku
proizvodio hrpu kaotinih umova, kao da se istio od
viegodinjih umova. Vezist je regulirao jainu zvuka i
namjestio antenu. umovi su se postupno oistili, ostao
je samo jedan uporan signal, koji je zujao u daljini po-
put skakavca pod poklopcem.
"Vidi, vidi!", uskliknuo je.
Uspomene na prole dane hladnoga rata, ispunjene
napetou i napornim radom, probudile su se u njegovu
sjeanju. Nostalgija koja ga je obuzela uskoro je prela u
brigu. Zvuk u slualicama podsjeao je na signal akti-
vnog SOS-a
28
. Za svaki sluaj, u kabini je iskljuio sve
aparate koji su mogli biti izvor valova. Ali signal nije
nestao, ak je postao jasniji. Nije valjda u veleposlanstvu
postojala "bubica"?
Obiao je tajni sektor s aparatom na ramenu, ali nije
ustanovio nikakvu promjenu u parametrima signala.
Bubica oito nije bila tu. Uzdahnuo je s olakanjem jer
je to skidalo teku odgovornost s njegovih plea. Od tog
trenutka izjedala gaje samo radoznalost. "Gdje li si, ma-
micu ti tvoju?"
Siao je na donji kat, gdje se signal osjetno pojaao. Tu
se nalazilo vie kabineta, ukljuujui i veleposlanikov,
a pristup je bio znatno laki. Ulazili su i izlazili svako-
jaki vagabundi: od servisera kopirnih aparata do no-
vinara i sumnjivih poslovnjaka. Ne bi se iznenadio da
18
Specijalno obavjetajno sredstvo
1 5 2
MISIJA. LONDON
je SOS postavljen tu negdje u blizini. Proao je hodni-
cima, ali nije uspio uhvatiti nita konkretnije. Naiao
je na pripravnika Puranova, koji ga je pogledao sa
strahopotovanjem. Nije bio duan davati mu nikakva
objanjenja, ali ipak je odluio ispitati njegovo neznanje,
informiravi ga da "mjeri elektromagnetski fon zbog
smetnji u eteru". Puranov je kirnnuo s odobravanjem,
polaskan ukazanim povjerenjem.
to je nie silazio, to je zvuk u slualicama postajao sve
intenzivniji. Rao je provjerio dvoranu za prijeme, kao
i pripadajue joj prostorije, ali nije nita otkrio. U pre-
dvorju se sudario s gospodinom Kievim, kojemu je
takoer podvalio provjerenu la o "mjerenju elektro-
magnetskoga fona zbog smetnji u eteru" Ovaj ju je pri-
hvatio bez razmiljanja. Neto drugo titilo je njegovu
duu.
Gibaniarov je uznemireno istio oko tednjaka kad
su se vrata kuhinje otvorila, a vezist uao, naoruan
slualicama na uima i udnim ureajem objeenim o
rame. Kuhar niti gaj e oekivao, niti mu se obradovao.
- Hej, to se to dogaa? - oprezno je upitao.
Vezist je stavio prst na usta i koraknuo naprijed. Gibani-
arov mu se isprijeio na putu, ali Rao ga je odgurnuo
odlunim pokretom. Kuhareva koljena su klecnula. Ne-
pogreivim osjeajem magnetne kazaljke vezist se ori-
jentirao prema zamrzivau.
- to je unutra? - upitao je.
- Nita - ree Gibaniarov s posljednjim ostaci-
ma odlunosti u glasu.
- Otvori ga! - naredio je vezist.
1 5 3
A I E K POPOV
Kuhar se motao oko zamrzi vaa nevoljko prebirui po
depovima.
- Oh, izgleda da sam izgubio klju - promumljao
je-
- Sluaj, Gibanico! - odbrusi mu Rao. - Ne
znam to krije, ali pretpostavljam da ne eli da cijelo
veleposlanstvo to sazna! Hajde, otvaraj zamrziva!
- Ma, nita nema, ovjee! to si navalio?
- Znai, da obavijestim veleposlanika?
- O emu e ga obavijestiti? - zgrio se kuhar.
- Vidi li ovaj aparati? - poeo je Rao prijetei.
- On e ga obavijestiti, a ne ja!
22.
U kombiju pretrpanom aparaturom bilo je zaguljivo te
je Nat Coleway izaao popuiti cigaretu. Osjeao se ua-
sno beskorisnim u ovoj fazi operacije, to mu se inae
rijetko dogaalo. Dale Rutherford ostao je budno pra-
titi radar, zajedno s jo dvojicom iz specijalne slube za
elektronsko praenje, formiranom u posljednja 24 sata.
Kombi je bio parkiran ispred ulaza u Richmond Park,
spreman krenuti odmah im satelit "Intelsat 2" uhvati
signal pataka.
Ray Solo prilijepio se za policiju i bojaljivo upitao:
- Kako ide?
- ekamo - kratko je odvratio Nat.
Solo je bio privremeno maknut s poloaja - do kona-
1 5 4
MISIJA. LONDON
nog rasvjetljenja incidenta. Policija je razmatrala i vari-
jantu da je u krau moda umijean ovjek iz osigura-
nja.
- Samo da se dokopamo tih gadova! - zaprijetio
je Ray.
- Otkud znate da nije jedan? - instinktivno je
reagirao detektiv.
- Ne znam - promumljao je.
Vrata kombija su se otvorila i Dale je pomolio glavu.
Oi su mu grozniavo gorjele.
- Coleway! - uzbueno je uskliknuo. - Imamo
signal!
Projekt "Paja noga" zapoet je prije dvije godine na ini-
cijativu samog Dalea nakon slinog incidenta. Nestale
su dvije patke. Tragovi su im se misteriozno izgubili,
iako su bile obiljeene na provjeren nain, prstenovima,
koji su tono ukazivali na njihovo porijeklo. Svejedno
ih nisu nali. Dale je to jedva preivio, ali je mobilizi-
rao svu svoju energiju u uvjeravanje uprave parka da
investira znaajnu svotu u jedan kvalitativno nov sustav
za praenje peradi. itao je mnogo i zanimao se za po-
sljednja dostignua u tom podruju. Projekt su razradili
njegov odjel i vodei oxfordski laboratorij, specijaliziran
u podruju biotehnologije. Daleovi pitomci bili su pod-
vrgnuti finoj intervenciji. U tijela pataka bio je implanti-
ran mikroip koji se aktivirao nakon kritine promjene
ili zaustavljanja ivotnih funkcija. Implantat je tijekom
nekoliko dana odailjao radiosignal koji je mogao re-
gistrirati satelit. Satelit je preusmjeravao radiosignal
1 5 5
ALEK POPOV
prema pokretnoj radarskoj stanici koja je lokalizirala
tono mjesto emitiranja. Naalost, projekt je vrlo brzo
iscrpio odobrena sredstva i avangardni mikroip bio je
implantiran u samo deset pataka. Jedna od njih bila je
otkrivena lani, du rijeke Temze, zapletena u nekakvoj
trsci. Dale je, naravno, bio tuan, ali imao je razloga i
biti ponosan. Sustav je funkcionirao. Ostalo mu je jo
devet visokotehnolokih pataka.
- Gdje su? - upitao je Coleway im su se vr ata
zalupila za njegovim leima.
- Evo ih! - Dale je sveano pokazao na ekran.
Detektiv se zagledao sumnjiavo u blijedu pulsirajuu
toku.
- Ne bi li ih trebalo biti vie? - upitao je.
- Sigurno su negdje na hrpi. Jadne patkice! -
proaputao je Dale.
Zavrtio je nekakav gumb i iz zvunika su ruknuli srce-
parajui zvui.
- Moemo li ih lokalizirati? - upitao je slubeno
Nat.
- Naalost, signal je dosta slab - primijetio je je-
dan od mukaraca. - Ali pokuat u.
Prsti su mu poeli arati po tipkovnici. Na ekranu se po-
javila zelenkasta koordinatna mrea.
- U Londonu su - zakljuio je neto kasnije.
- Znao sam! - uskliknuo je Dale.
- London je velik! - ohladio ga je Nat,
- West End - precizirao je operater. - To je sve
zasad,
1 5 6
MISIJA. LONDON
- Idemo! - naredio je Coleway. - Prema Fulha-
mu!
Uspostavio je vezu s ostalim vozilima koja su vrebala u
drugim dijelovima grada i naredio im da se pregrupira-
ju u zapadnom dijelu. Nat Coleway bio je dosta iznena-
en ovim rezultatom. Oekivao je, donekle podsvjesno,
tla e ptice biti otkrivene u nekom od perifernih kvarto-
va, naseljenom prije svega emigrantima i drugim soci-
jalno ugroenim ljudima, koji ne poznaju (ih bolje rei
ne priznaju) kulturne norme civiliziranog drutva. i-
njenica da se patke javljaju iz aristokratskog West Enda
natjerala ga je da se zlobno nasmije. On sam je odra-
stao u East Endu, nedaleko od White Chappel, u ulici
u kojoj je Jack Trbosjek izvrio svoje drugo ubojstvo.
(Ubijena je ak bila neka Colewayeva daljnja roaka...)
lako je odavno prekinuo vezu sa svojim korijenima,
Nat je sauvao svoju klasnu svijest koja mu je pomagala
orijentirati se u labirintu podzemnoga svijeta. Zato se
sad osjeao zbunjeno. Jedino logino rjeenje koje mu
je padalo na pamet bilo je da su patke zavrile u kuhinji
nekog kineskog restorana. Kinezi nisu birali sredstva
da naprave damping cijene, a patka - ukusna, peena,
hrskava, pekinka - bila je kamen temeljac njihova je-
lovnika. Elementarno, Watsone!
Kombi se sporo probijao po Fulhamu. Antena koja se vr-
tjela na njihovu krovu privlaila je pozornost prolazniia.
- Kensington! - iznenada je objavio Dale. - Sa-
svim smo blizu! Dr'te se, patkice!
Vozilo je skrenulo lijevo prema Cromwell Roadu. Nat
1 5 7
ALEK POPOV
Coleway ponovno je izdao nareenja uz pomo radio-
-stanice. Sjetio se malog kineskog restorana oko High
Kensington ulice sa sumnjivo jeftinim jelovnikom. Se-
dam jela za etiri funte ili neto slino. Bilo mu je ao jer
i sam je tamo rado zalazio za vr ijeme deurstva - da se
najede dosita. Ali sad nije imao pravo pekmeziti. Prsten
se zatvarao.
23.
- Jao, koliko pilia! - uskliknuo je Rao, na-
kon to se razbistrila ledena magla pod poklopcem
zamrzivaa.
- To nisu pilii - Gibaniarov ga je ispravio
smrknuto. - To su patke.
Vezist se poea po glavi. Zvuk u slualicama i dalje je
nastavljao uporno pulsirati.
- Izvadi ih! - naredio je.
- Zato? - u nedoumici odgovori kuhar.
- Zato to si zaglibio! - mrano je odvratio Rao.
Kuhar je poeo vaditi patke, jednu po jednu. Vezist ih je
poeo paljivo sluati pomou ureaja, poput doktora.
Njegovi su postupci za Gibaniarova bili posve nerazu-
mljivi i ispunjavah su ga uasom. Zamrznute su patke
bile klizave. Od dodira s njihovim ledenim tijelima prsti
su mu se gotovo ukoili. Postao je nespretan. Jedna od
pataka mu je skliznula iz ruku i otkotrljala se pod stol.
I on je spuznuo za nj om na sve etiri, zlobno psujui,
1 5 8
Ml SUA LONDON
Rao je nastavio pribrano sluati. Veina pacijenata
je utjela, ali s vremena na vrijeme jedan izdajniki
glasi probijao je membranu u slualicama i ulijetao
kao osa u njegov bubnji. Vezist je odvajao "raspjevane"
patke na stranu. Tako su se formirale dvije skupine -
velika i mala. U maloj je bilo osam patkica.
-1 to sad? - upitao je glupavo Gibaniarov.
- Ti reci - hladno je odvratio vezist.
Uzeo je jednu patku s manje gomile i razgledao ju sa
svih strana. Bila je hladna i tvrda poput kamena. Pogle-
dao je u rupu izmeu nogu, malo je rasklimao - nita.
- Daj no! - obratio se kuharu.
Gibaniarov je donio ogroman mesarski no. Rao pre-
reza masnu ukastu trticu i vrhom noa izvue srebrn-
kastu ploicu, nalik bateriji za sat.
- to je to? - uplaeno je upitao kuhar.
- Izgleda nekakav predajnik... - zamiljeno od-
govori vezist, - Gdje si nabavio ove patke?
Na tritu, gdje bih ih nabavio? - kuhar neu-
vjerljivo procijedi.
- Lae, Gibanico! - srezao ga je Rao. - Na tri-
tu ne guraju predajnike patkama u dupe!
Paaa... ovaj... - zamuca.
Maznuo si ili, a? Gnjido kradljiva! Odalde, ha?
- Ni s am ja! - zavikao je siroti kuhar.
Nego tko?
Morao je ispriati cijelu priu. im je saznao porijeklo
pataka, vezist je postao silno nervozan. Nije bilo vre-
mena da ih dalje slua. Uzeo je no i brebolje ieprkao
ostale predajnike.
1 5 9
AL EK POPOV
- udim se kako ili dosad nisu upecali - rekao je
zamiljeno, uzevi bubice u ruku. - A moda su...
'Ajmo ih unititi! - hrabro je predloio kuhar. -
Imam ovdje jedan veliki avan...
- Ne! - vezist, koji je bio odgajan u duhu ljubavi i
potivanja prema tehnici, odmahnuo je glavom jer ga je
takvo neintehgentno rjeenje problema odbijalo. - Ali
ih se odmah moramo rijeiti - dodao je i neoekivano
upitao: - Ima li kruha?
- Kr uha? - razrogaio je oi Ginbaniarov. -
Zato?...
- Hajde, prioni! - pourio ga je Rao.
Deset minuta kasnije dvojica mukaraca oputenog
izgleda ula su u vrt Kensington palae kroz ulaz sa
Gloster Roada. Krenuli su irokom alejom prema okru-
glom jezeru i poeli bacati kruh patkama i labuima
koji su plovili kraj obale. Ptice su se halapljivo bacile na
krupne mrve. Nekoliko bahatih gusaka takoer se ba-
cilo na gozbu, ali ipak malo kasno. Neto kasnije vreva
je odjednom utihnula, a ptice su se mi rno razile. Na
licima mukaraca ispisalo se pakosno zadovoljstvo.
U istom trenutku na glavnoj aleji po kojoj su i oni doli
pojavio se kombi s plosnatom antenom koja se vrtjela
na krovu. Iza drvea s druge strane jezera pojavile su
se visoke kacige desetaka policajaca.
- Vidi li! - ree vezist. - Izvukli smo se za dlaku,
glupane!
- Ne znam kako da ti zahvalim! - uzdahnuo je
Gibaniarov.
1 6 0
MISIJA. LONDON
- Rei u ti ja - Rao gaje potapao po ramenu i
dodao: - Gubimo se odavde!
Dale Rutherford iskoio je iz kombija i zatrao se prema
jezeru.
Moje patkice! Moje male patkice! - vikao je.
Nat Coleway gaje pratio krajnje zapanjen. Uskoro se ci-
jela operativna grupa okupila na obali jezera. Lokalizi-
rali su predajnike i poeli loviti patke velikim mreama.
Dale nije mogao povjerovati svojoj srei. Mahao je
uzbueno rukama i pedjao se svima pod noge. Poela
je pristizati i mnogobrojna publika.
- to to radite! Odmah prestanite! - zagrmio je
ljutiti glas.
Dale se naglo okrenuo. Iza njega, s rukama na leima,
stajala je ogromna mukarina u uniformi slubenika
osiguranja parica. Lice mu je bilo crveno poput paprike.
- Gospodine, Vi predvodite ovaj bezobrazluk? -
namrtio je zastraujue obrve.
- Kakav bezobrazluk!? - nakostrijeio se Dale. -
Pa to su patke iz Richmond Parka koje su nestale prije tri
dana!
A je li? - uvar je ironino iskrivio lice. - Da
se nisu moda pretvorile u labudove? - pokazao je na
veliku bijelu pticu koja je frktala zapletena u mrei.
- Ej, vi tamo, zar ne moete razlikovati patku od
labuda! - razgalamio se Dale na policajce koji su se bo-
rili s pticama.
- Lokalizirali smo implantat, sir - referirao je je-
dan od njih.
1 6 1
AL E K POPOV
Moliiiim? - Dale je promrmljao.
U meuvremenu se pojavilo jo uvara iz osiguranja
Hide Parka, a nemalo zatim dotrao je i intendant Ken-
singtonske palae. Dvije grupe neprijateljski su zastale
jedna naspram druge. Nat Coleway nanjuio je zaetak
grandioznog skandala i odjednom je poelio vidjeti sve
patke ovog svijeta objeene prema dolje u izlogu nekog
kineskog restorana.
- ujte - miroljubivo ree - zato jednostavno
ne usporedimo brojeve na prstenovima?
To je bilo uinjeno istog trenutka. Dale Rutherford pri-
hvatio je poraz kamenoga lica. Policija je zadrala samo
one ptice u kojima je na nepoznat nain pronaen
mikroip iz richmondsldh pataka. Tri labuda, etiri
patke i jednog guska. Deveti mikroip nije bio uope
pronaen.
Znai, kakav je zakljuak? - netko se javio -
Patke iz Hide Parka su pojele patke iz Richmonda?
Te rijei odmah su prenijele novine.
"Patke iz Hide Parka jedu padce iz Richmonda'
"Ekstremna pojava pajeg kanibalizma"
"Patke ipatkojedi"
"udovita s kljunovima u centru Londona"
"Tko je pojeo runo pae?"
"Ptice - nova Hitchcockova pria"
Kuhar i vezist nisu itali engleski tisak, niti su gledali
BBC. Zato nisu mogli ni dobiti potpunu sliku o uin-
cima svojih ratnih akcija. Ali oni nisu bili tati ljudi. Bilo
im je dovoljno to je ta veer kod kue bila neobino
1 6 2
MISIJA. LONDON
tiha, a njihove vjeno namrtene supruge bile su veselo
tate kraj penica u kojima se njeno zlatila po jedna
masna patka.
U svome usamljenom stanu avo Tolomanov otvorio
je jednu maju konzervu i istresao ju je s posljednjim
mrvicama svoga ponosa. Najam za prethodni mjesec
isisao je njegove financijske rezerve i sada ga je ekala
mrana budunost. Nije vie bilo Bauke i nita nije
ilo kako treba. Srbin nije htio ni uli za patke ako nisu
prole sanitamo-higijensku inspekciju. Gibaniarov se
udno drao, a novine su objavljivale neuvene stvari.
Konzerva mu se uinila neoekivano ukusnom.
Dale Rutherford ostao je ravnoduan prema janjeoj
juhi posluenoj u keramikoj zdjeli koja je otvarala
apetit. Njegova supruga Eloise s nemirom i tugom gle-
dala je jelo kako se hladi, ali nije ga smjela nutkati da
jede. im ga ak ni omiljena zdjelica nije dirnula, znai
da je stvar uistinu bila ozbiljna! Klinci su, njih dvoje,
veerali nabrzinu i iz opreza se posakrivali po svojim
sobama. Sumrak i tuga zavladali su nad skromnim, ali
toplim richmondskim domom. Eloise je poela raspre-
mati stol. Dale se zagledao u keramiku zdjelu, kao da
je prvi put vidi. Jedna dosadna misao ve satima mu
nije davala mira. U Hide Parku otkrili su samo osam
mikroipova. Gdje se, dovraga, mogao skriti deveti?
1 6 3
A I E K P OP OV
24.
- Nadamo se da ima dobre vijesti za mene?
- zapjevuio je kapriciozni enski glas iz slualice.
- Naravno - potrdio je. - Upravo sam ti se
namjeravao javiti: poziv je prihvaen!
- Znai, kraljica e doi! - uskliknula je odu-
evljeno ena.
- Moramo biti vrlo diskretni - pourio ju je ohladiti.
- Takav je njihov zahtjev. Informacija ne smije iscuriti,
inae ode sve kvragu.
- Ali ja sam ve najavila da e ona prisustvovati!
- u glasu joj se potkrala zabrinutost. - Ne slubeno,
nego tako, usput...
- Nisi smjela! - neljubazno je prokomentirao.
- Poslije da, ali nikako prije!
- Ne razumijem, emu tolika tajnovitost?! - na-
musila se.
- Zato to je to neslubeni angaman - odgovo-
rio je.
- to znai "neslubeni"? - sumnjiavo joj je za-
treperio glas. - Zvui neozbiljno.
- Mislio sam privatan - brzo se ispravio i dodao
u Zieblingovom duhu: - Privatni angamani vaniji su
od slubenih.
- A je li?
- Da, mnogo vaniji! - potvrdio je Varadin.
- Morat emo to nekako objasniti novinarima
- rekla je zabrinuto.
1 6 4
MISIJA. LONDON
- Ajde da ne letimo pred rudu!
- Zar nije sve bilo ok? - prisjetila se i dobacila
razoarano: - Dane dolijevamo ulje na vatru...
- Rekao sam da ne letimo...
- Zna to - prekinu ga. - Dosta mi je! Stiem za
dva tjedna, ne bude li sve u redu, vidjet ete!
- Naravno da e sve biti u redu - uvjeravao ju je
on.
Signal je nastavio zujati u njegovu uhu gotovo minutu.
Zatim je ponovno zazvonila unutranja linija. Javljao se
vezist.
Iz Sofije je stigla ifrirana poruka. ifrirane poruke nisu
se smjele iznositi izvan tajnog sektora te je bio prisiljen
otii osobno i tamo ih proitati. Taj ga je trenutak oso-
bito ivcirao jer bi svaki put osjeao skriveno likovanje
vezista - to je bio dio njegove nadmoi,
Varadin se popeo na gornji kat, utipkao ifru elektronske
brave, priekao signal i gurnuo metalna vrata. Zapah-
nuo ga je otri antiseptini miris. Povjerljivost je ila
pod ruku s higijenom.
Vezist ga je doekao u hodniku i uruio ekodiranu po-
ruku, isprintanu velikim slovima razliitih veliina. Va-
radin se smjestio u malu kabinu namijenjenu za itanje
i pisanje povjerljivih informacija. U tom najdubljem
dijelu odjela nije bilo ak ni prozora, a vonj preparata za
dezinfekciju osjeao se jo jae. Primijetio je da veina
prostorija povezanih s tajnim djelatnostima mirie na
slian nain - poput laboratorija. Duga neonska lampa
isputala je monotoni zvuk koji je podsjeao na zujanje
1 6 5
ALEK POPOV
pela. U kabini je gorjela jaka arulja od sto vata i zagri-
javala zrak kao u inkubatoru. Poeo je itati:
STROGO POVJERLJIVO!!!
U VEZI S GOSTOVANJEM I ZLOBE "HI GI JENA PO
BUGARSKI M ZEMLJAMA" I NFORMI RAMO VAS DA
ISTA NtJE USKLAENA S RESORNI M ODJELOM ZA
KULTURU NI TI S MI NI STARSTVOM KULTURE TE SE
ORGANI ZI RA NA I NI CI JATI VU LOKALNOG ODBO-
RA GRADA PROVADIJE. SLUBENI EUROPSKI STAV
O OVOM PI TANJU MOE SE NAI U ENCIKLOPE-
DIJI BRITANNICA, GDJE JE ZABI LJEENO DA JE PRVI
VODENI Z AHOD I ZUMI O 1596. GODI NE SIR JOHN
HARRI NGTON ZA VRI JEME KRALJICE ELI ZABETE I .
ISPITIVANJA U DI PLOMATSKI M KRUGOVI MA NA-
POSLJETKU GOVORE DA SE SPOMENUTO OTKRI E
SMATRA KAMENOM TEMELJCEM BRI TANSKOG
KULTURNOG I DENTI TETA, A U JEDNOM I REM AS-
PEKTU - I EUROPSKOG. KOLEBANJE SLINE CI VI LI -
ZACIJSKE NORME, UTVRENE U SVIJESTI CI JELI H
GENERACIJA EUROPEJACA, U OVOM TRENUTKU
NEE DOPRI NI JETI I NTEGRACI JI NAE ZEMLJE
U EUROPU, NAPROTI V, I ZAZVAT E NEGATI VNU
REAKCIJU. PREPORUUJEMO VELEPOSLANSTVU DA
SE DI STANCI RA OD SVAKE I NI CI JATI VE I DA SVE
SVOJE KONTAKTE S ORGANI ZACI JSKI M ODBOROM
SVEDE I SKLJUI VO NA NESLUBENU RAZ I NU
G. BANEROV
NAELNI K UPRAVE ZA KOORDI NACI J U I ANALI ZU
166
MISIJA. LONDON
Varadin se zamiljeno poeao po vratu. Znai, jo ima-
mo budne umove u ovom ministarstvukoji nisu isputali
nacionalni interes iz oiju. Sigurno je to bio neki vrijed-
ni i savjesni inovnik koji grebe kako bi se izvukao. Taj
strah bio mu je dobro poznat. On sam kopao je rukama
i nogama kako bi se izvukao iz svog jadnog ureda u mi-
nistarstvu i znao je da se za to vrijedi boriti i poniavati
do posljednjeg daha. Poznavao je i sladd umor od po-
bjede kad mandati ve spava u tvome depu, uukan
pokraj karte i putovnice. Tada odjednom prestaje ma-
riti, oputa se i poinje ga premjetati iz jedne u drugu
nogavicu - i tako itave tri godine. Pa zasluio si to, ma-
micu mu! Sve dok ne sleti ponovno u pranjavi sofijski
ured, prikovan mizernom plaom. Odmor je gotov! I
sve poinje ispoetka: aktivira se, mobilizira svu ener-
giju nakupljenu tijekom mandata i tri gore-dolje po
katovima kao lud; uspostavlja stare veze, trai nove
mogue pokrovitelje, visi pred njihovim kabinetima
satima, cvili, puza, oslukuje s jednim jedinim ciljem
- da im dopizdi od tebe i da te opet protjeraju izvan gra-
nice. to dalje, to bolje!
Nakon to je po navici barem tri puta proitao ifriranu
pomku kako bi proniknuo u sve njezine nijanse, Vara-
din je u gornjem kutu napisao kratku napomenu: Upo-
znati diplomatsko osoblje s ovime! Potpisao se i izaao.
Gotovo odmah potom dotrao je gospodin Kiev: pro-
gutao je povjerljivu poruku u jednom dahu i odmah je
poeo komponirati vlastitu. Nakon fijaska s kraljicom,
upustio se u dokazivanja svoje nezamjenjivosti, bljuju
1 6 7
AL EK POPOV
povjerljive informacije svakim moguim povodom.
Obino se radilo o proitanim vijestima iz novina, koje je
vjeto predstavljao kao vrijedna otkria izvuena iz po-
vjerljivih razgovora s viim britanskim funkcionerima.
Ali ni u Sofiji nisu spavali: referent za Veliku Britaniju,
jedan vrlo pokvaren inovnik od kojeg ti se povraa,
koji je matao zauzeti Kievljevo mjesto nakon isteka
njegova mandata, odmah je zavodio pristiglu informa-
ciju i vraao mu je analiziranu. Taj izvanredni trud iao
je na raun vezista. On je, za osvetu, redovito brisao
Kievljevo ime iz svih njegovih poruka koje je s toliko
truda i brige pisao, potpisujui ga bezlino: Veleposlan-
stvo - London. Na taj mu je naio inio ogromnu uslu-
gu, jer su se u rijetkim trenucima prosvijetljenosti pitali:
"Tko je taj idiot koji kopira poruke iz pregleda tiska?"
Katerina je urila. Nadala se da je veleposlanik nee
zatei u kabinetu. Nije istila nekoliko dana i osjeala se
krivom. Rad s novim usisavaem pruao joj je gotovo
fiziko zadovoljstvo. Jasne vibracije monoga motora
(1400W!!!) i topla struja s mirisom svjeeg strojnog ulja
dizali su atmosferu do euforije. Red Devile, pisalo je va-
trenim crvenim slovima na blijeteem tijelu u obliku
bolida. I zaista je usisavao kao wag. Ostali studenti
takoer su bili uzbueni neoekivanim postignuem,
ne sumnjajui daj e zasluga potpuno Katjina. "to si mu
napravila?" zapitkivah su je lukavo.
to im je mogla rei? Ona nije mogla znati da je zbog
toga veleposlanik likvidirao (i to sa zadovoljstvom!)
kaicu u kojoj su slubenici skupljali sredstva za no-
168
MISIJA. LONDON
vogodinje pakete za djecu djelatnika veleposlanstva.
Glas novoga usisavaa zvuao je daleko ivotnije od
revanja starog udovita, ali nije bio puno tii. Zato Ka-
tja nije ula kako se vrata otvaraju i potom diskretno
zatvaraju. Varadin se oslonio na zid zagledan u vrste
djevojine listove. Sve druge misli istog su mu trena
isparile iz glave, kao da ih je usisala dugim crijevom
kroz uho i to do posljednjeg zrnca praine. Hlae su mu
poele zastraujue bubriti, ud mu se ocrtao pod finim
tofom, tanak i otar, kao psei.
Okrenula se da iskljui usisava. Njegov smjeak oinuo
joj je lice poput zalutalog bumeranga.
- Jako mi je ao - poela se pravdati: - U zadnje
vrijeme jako sam zauzeta na fakultetu. Mislila sam da...
Vue li? - bez isprike ju je prekinuo Varadin.
- Oh , da! I te kako! - kimnula je, nakon to je
svladala kratku zbunjenost. - Vrlo smo vam zahvalni,
zaista!
Pribliio se, ne skidajui pogled s nje, i dobacio ispiti-
vaki:
- Red Devil, ha?
- Upravo tako, pravi vrag! - sloila se pomalo
nesigurno.
Grudi su joj nabrekle pod majicom. Nije nosila grud-
njak. Dah joj je svjee mirisao na mentu. Varadin je
protegnuo ruku i dodirnuo crno crijevo koje je visilo s
njezina ramena.
- Hou da tim usisavaem oistite i rezidenciju -
ree s intonacijom zavodnika. - Imate neto protiv?
1 6 9
AL EK POPOV
- Ne, naravno - osmjehnula se, iako joj se ideja
ni izdaleka nije uinila primamljivom - samo mi treba-
te rei kada.
- Rei uvam - odgovorio je zagonetno. - Usko-
ro...
25.
VETERAN 1 PRINCEZA
Scenarij Thomasa Munroea
Famous Connections
Lica:
Lady Diana - princeza od Walesa
Sir Marston - veteran mirovnih snaga u Bosni
Poljska bolnica: Interijer - ator. Skromno je ureeno:
pokretni krevet, izlizani metalni ormar, stolac na raskla-
panje. Sir Marston lei, uvijen u vojniku deku. Glava
mu je u zavojima. Na krevet je prislonjena taka. U a-
tor ulazi Lady Diana odjevena u kratki bijeli mantil, s
koarom u ruci.
Lady Di: Kako je danas moj heroj?
Sir Marston: Bolje, Vaa Visosti, zahvaljujui vaoj to-
ploj brizi.
Lady Di sjeda na stolac i otvara kosaru.
Lady Di (ozbiljno)-. Izvijestili su me da ste odbili pojesti
desert. To me je jako iznenadilo.
Sir Marston: Ali tu nam daju uvijek jedno te isto!
1 7 0
MISIJA. LONDON
Lady Di: Kiselo mlijeko korisno je za vae zdravlje!
Vadi iz koare est malih aa (lOOgr) Danone s razliitim
voem i reda ih na noni ormari.
Sir Marston (plaljivo): Ne elim kiselo mlijeko!
Lady Di (strogo): Hajde, nemojte seprenemagati! Sjetite
se kako ste izvukli one nesretne bosanske izbjeglice iz
etnikoga obrua. Pa vi ste heroj!
Ona oh'ara jednu od aa, zagrabi punu licu i prinese je
njegovim ustima. Sir Marston podie deku ak do nosa.
Sir Marston: Molim vas!
Lady Di: Jedite!
Sir Marston (krije se pod dekom): Nnnne!
Lady Di (potkupljujui): elite li da se igramo jedne
igre?
(Pauza. Sir Marston promoli glavu.) Ako pojedete ovaj
jogurti, raskopat u jedan gumb svoga mantila.
Ponovno prinosi liicu njegovim ustima. On je primi
halapljivo. Metal je kljocnuo meu njegovim zubima.
Pojeo je cijelu au.
Lady Di: Bravo za heroja! (Raskopava gornji gumb
mantila). Hoemo nastaviti?
On kimnu. Ona otvara sljedei jogurt. Sir Marston ga
guta bez pogovora. Ona otkopava sljedei gumb: "Dva!"
Nosi crni grudnjak s prozirnim koaricama. Usta Sir
Marstona halapljivo se otvaraju. Gumba ima tono ono-
liko koliko i jogurtia.
- Ej - zavika Doti s kreveta. - Je li ti igra Dianu?
to? - Katja se namrila.
Doti mahnu scenarijem.
1 7 1
AL EK POPOV
- Kiselo mlijeko je korisno za vae zdravlje!
elite li da se igramo jedne igre? - zakikotala se.
- Opet si kopala po mojim stvarima! - Katerina
ljutito istrgnu papire iz njezinih ruku i zamahnu.
- Nisam! - energino prigovori cimerica. - Rili
su na stolu. U zadnje vrijeme si toliko rastresena!
- E pa, vidi, to je amaterski komad naeg od-
sjeka - Katja je slagala ne trepnuvi. - Predloili su mi da
igram u toj sceni i ja sam prihvatila. Sad prouavam
ulogu. Ok?
U oima cimerice bljesnule su zlobne iskre. Naposl-
jetku je postala jo vie podbuhla i apatina. Rijetko se
kupala i po cijeli dan se valjala po krevetu u vunenim
arapama. Nije to bilo bez razloga. Njezin otac, sumnjivi
biznismen, bio je uhien prije dva tjedna u Pazariku
i svi njegovi rauni bili su blokirani. Financije su joj od-
jednom presuile. Ve je dugovala 50 lira Katji, to ju je
jo vie ozlojeivalo.
- Lako je tebi! - doviknula je Doti.
Katerina se hladno svukla i ula u kupaonicu. Dok su
je kapljice udarale po nosu, ozbiljno se zamislila nije li
vrijeme da se zauvijek pokupi odade. Zapravo, odluka
je bila odavno donesena. Od trenutka kad je srela Zie-
blinga u veleposlanstvu shvatila je da je tajna o njezinu
paralelnom ivotu otkrivena. Nije imala pojma kakvu
igru igraju; bila je sigurna samo u jedno: nije eljela u
njoj sudjelovati. Oito je i sam Ziebling isto to htio: "Ne
elimo nikakve skandale", rekao joj je jednom prilikom.
Katerina je brzo shvaala.
1 7 2
MISIJA. LONDON
Doti je cmizdrila u kutu. Debele knjige nagomilane kraj
krevete stajale su netaknute nekoliko dana. Poluprazna
boca jeftinog bugarskog vina dopunjavala je pejza; nad
grlom su kruile vinske muice.
to e sada biti sa mnom? - ree djevojka, vie
sebi u bradu.
Mora si nai neki posao - ree Katja, energino
trljajui kosu. Oiala se skroz kratko zbog perika koje
je morala nositi. Dopadalo joj se. Kratka kosa inila je
njezine sise jo ispupenijima.
Kakav posao? - zacvilila je Doti.
Moe istiti vel eposi anstvo - dobacila je Kate-
rina - utedjet e za najam za sobu.
Stvarno? - oivi Doti.
Aha, i zna to? Moe uletjeti na moje mjesto
- nastavi Katja s neoekivanim entuzijazmom. - Plani-
ram si uzeti malo odmora. istit e kabinet velepo-
slanika. to kae?
Pa, moe - kininu neuvjerljivo cimerica.
Katja nije mogla sakriti osmijeh. Ideja joj se uinila
uasno dobra. Navukla je zelenkaste iznoene traperice
s velikim depovima i kratku pripijenu majicu koja je
otkrivala njezin preplanuli trbuh. Hvatala je Dotin po-
gled koji je arao njezinim tijelom, ali ju nije bilo briga.
Htjela si je unajmiti mali studio, moda na Portobello
Road ili negdje naokolo. Samo dalje od ove rupe! Mogla
si je to dopustiti s novim prihodima.
Ugurala je scenarij u naprtnjau i bacila pogled prema
cimerici.
1 7 3
ALEK POPOV
Gore glavu! - rekla je i izala.
Scenarije je pisao neki tip imenom Thomas Munroe,
kljotavi dugajlija slijepljene masne kose i s velikom
dioptrijom. Upoznali su se jo na poetku. Doao je,
kako je sam rekao, da joj uzme mjeru. Njegov grobarski
argon ukljuivao je i druge izraze tipa: orgazam se tre-
ba aranirati. Kao da se radilo o maloj smrti. Nalikovao
je majstorima za sanduke.
Stvar je bila u tome da su klijenti agencije - u veem
dijelu poslovni, zauzeti ljudi - bili savreno lieni mate.
Imali su samo mutnu predodbu o svojim fantazijama,
smjeru svojih elja, ali nisu bili u stanju pridodati im
konkretan, zavren oblik. Nisu umjeli izgraivati situa-
cije ni dijalog. Niti su imali vremena za to.
Poput Emeralda Sparka, naprimjer.
Bio je zlatar- - njegova radnja nalazila se na poetku
ulice Regent. Emerald je znao sve o kamenju i gotovo
nita o dui. Za njega nije postojala razlika izmeu nje i
efekta leptir-mane - zagonetne sjene koja se pojavljuje
na tren u srcu nekog osobito skupocjenog dijamanta.
Mogao ga je promatrati satima, ali nije imao pojma
kako stii do njega. Ples svjeda u kruni briljanta tjerao
gaje na to da osjeti njegove vibracije. Ona mu je govori-
la. aputala mu je misli i tajne elje od kojih se crvenio.
Morao se pojaviti netko poput Thomasa Munroea da
izbrusi tu neobraenu enju pomijeanu sa ljakom.
Munroe, koji je znao sve o eljama, dugo je kopao po
Emeraldovoj dui, kako bi izvukao njezine tajne na vi-
djelo. Potom je radio na njima, uporno i precizno, sve
1 7 4
MISIJA. LONDON
dok im nije izradio oblik i sjaj koje zasluuju. Sada je
Emerald Spark znao tono to eli i kako da si to priuti.
Katerini se dopao scnarij: "Ukraavanje boinoga drv-
ca", kako ga je u ali nazivao. Emerald je otvorio sef iza
svog radnog stola i poeo vaditi jednu po jednu dra-
gocjenost. Herinu dijamantnu ogrlicu. Oniksovo oko.
Plavi mjesec. Ogrlicu Izabele Kastiljske. Kasandrinu
bisernu ogrlicu. Narukvicu vatre i leda. Medaljon eti-
opske princeze. Drakonov safir. Lani s dijamantnim
suzama. Kamenje je zrailo hladnoom koja se sputala
ak do njezina glatko obrijanog pubisa. Osjeala je nji-
hovu teinu - do posljednjeg karata. Te dragocjenosti
rijetko su se pojavljivale u izlogu. Obino su se radile
prema prethodnoj narudbi za uski krug odabranih kli-
jenata, koji su imali naviku investirati dio svoje imovine
u neprolazne vrijednosti. Bankari, televizijske zvijezde,
proizvoai robe za iroku potronju te u posljednje
vrijeme - kakav uas - Rusi! U dubini due Emerald
je bio uvjeren da ti ljudi nisu dostojni njegova nakita.
San mu je bio raditi za Dvor. Vjerovao je da skupocje-
no kamenje otkriva istinski sjaj samo u dodiru s aristo-
kratskom puti. Puti, osloboenom od dosadnih sjena
odjee dok sjaji u svojoj prirodnoj golotinji. I evo, pred
njim je stajala ona - sama princeza Diana, zraila je kao
da je biser iz koljke. Od dijademe posute briljantima
do lania s dijamantnim srcem na glenju, njezino ti-
jelo se kupalo u zasljepljujuim iskrama. Emerald ju je
promatrao utke. Srce mu se polako penjalo do grla i
poelo pulsirati kao kod iguane. Katja je takoer osje-
1 7 5
M E K POPOV
ala da gubi samokontrolu. Njezina toplina otkljuala je
energiju kristala; njihov sjaj probadao joj kou, ulijeva-
jui potoke svjetlosti u njezine vene. Osjeala se oamu-
enom, smekanom, prozirnom poput pjene razbijeno-
ga bjelanjka koji se izlijeva u obliku rastvorene rue. U
tom je trenutku bilo dovoljno da Emerald samo isprui
ruku i potopi prst u slatku kremu njezina tijela, ali on
to nikad nije inio. Umjesto toga vadio je fotoaparat i
paljivo je snimao sa svih strana. Nakon ega su blaga
ponovno utonula u njegov hladni sef.
Dok je putovala metroom prema Camden Townu, Ka-
terina je izvukla "Veterana i princezu" i ponovno ga
proitala. Uloga nije bila teka, ali komad joj se u cje-
lini inio odbojan. Moda zbog kiselog mlijeka? Pitala
se je li to bila klijentova dosjetka ili autorski doprinos
Mr. Munroea. Njezini odnosi sa scenaristom u zadnje
vrijeme bili su dosta hladni. Katerina se drznula redigi-
rali jedan od njegovah scenarija, nakon ega joj je prire-
dio straan skandal. Bila je svjesna da Thomas Munroe,
ako eh, moe napraviti njezine uloge jo gadnijima te
je mudro prestala gurati nos u njegov posao. Ah on je
oito bio zlopamtilo.
Agencija je bila smjetena u razrueno trokatno zdanje,
zabaeno meu ulicama Camdena. Naokolo su bili raz-
bacani stari industrijski objekti i skladita. Na poetku
ulice nalazio se alternativni bar iz kojega su esto oli-
jetali zvui svae. Zgrada je izvana izgledala naputena,
ali nekolicina susjeda odavno se uvjerila da je zgrada od
opeke sredite intenzivnog, makar i tajnog, socijalnog
1 7 6
MISIJA. LONDON
ivota. Kroz neuglednu portu ulazilo je i izlazilo dosta
ljudi, od kojih su ih mnogi podsjeali na poznate osobe.
Sprijeda su redovito ekali taksiji, a dogaalo se ak da
se zaustavljaju i iuksuzne limuzine. No, ispred ulaza nije
bilo niti reklama, niti je to drugo ukazivalo na karak-
ter stanovnika. Nakon odreenog zagledanja posjetitelj
bi uoio malu potamnjelu ploicu postavljenu iznad
zvonca. Na njoj je bilo ugravirano: "Famous Connec-
tions"
Katerina je pritisnula zvonce, ali zvuk nije uslijedio.
Usprkos tome, nakon neto vie od minute, otvorio joj
je nekakav dugajlija u uniformi pikola i s izrazom lica
ovjeka ije su se gae duboko uvukle u dupe.
Bok, Cole - pozdravila ga je.
Haaaaaj! - usporeno je odvratio i zalupio vrati-
ma za njom.
Potrala je stepenicama. Prvi i trei kat bili su pretrpani
smeem i gotovo da se nisu koristili. Na drugom se na-
lazila prostrana dvorana podijeljena montanim zidovi-
ma na male dijelove koji su sluili kao garderobe. Pros-
torija je bila jednostavna i slubena. Pod je bio presvuen
bezlinim sivim tepisonom. Bez nekih suvinih investi-
cija. To je bila jedna od onih tvrtki koje se pojavljuju i
nestaju za jednu no. Kad god bi dolazila ovamo, Katja
je imala ruan osjeaj da nikoga nee zatei.
Ali danas su svi odjeljci bili puni i glumci su zujali po-
put pelica. Ured Barryja Longfellowa nalazio se na
dnu. Rolete su bile dignute, vidjelo se da razgovara te-
lefonom. Mahnuo joj je prijateljski. Barry je bio drugi
1 7 7
ALEK POPOV
ovjek nakon Zieblinga u agenciji. Obnaao je funkciju
kasting menadera, direktora produkcije i glavnog re-
datelja. Sam Ziebling rijetko je navraao u Tvornicu,
kako su zvali zgradu u Camdenu. On je imao drugi,
reprezentativniji ured, negdje u Pimlicu, odakle je vu-
kao konce. Katerina nikada nije ila tamo. Nakon to je
uspjeno izdrala test s kavijarom, Barry joj je predlo-
io ugovor za 60 nastupa, natjerao ju je da potpie ne-
promjenjivi protokol o povjerljivosti i tek tada joj je po-
kazao Tvornicu.
Sada je bila dio trupe.
Odjeljci nisu imala vrata i, prolazei kraj njih, Katja je
primijetila kolege koji su se koncentrirano pripremali
- svaki za svoj mali show. Tu su bili: baronesa Thatcher,
dragi stari Gobi, Liam Galagher iz Oasisa, Sir Elton,
Ulrica Johnson, predsjednik Clinton i jo cijeli vagon
poznatih iz svih sfera ivota, ukljuujui i nositelja No-
belove nagrade Stephena Hawkinga. Bile su prisutne i
neke pokojne veliine poput Bennyja Hilla, Johna Len-
nona i, naravno, princeze Diane. Ponekad je osjeala
njihovu zavist Nitko se nije mogao mjeriti s njom. Ona
je bila apsolutna zvijezda - ezdeset nastupa za samo
dva mjeseca. Wow!
- Bok, Hawking! - pozdravila ga je vrativi se
nekoliko koraka unatrag i radoznalo provirivi u njegov
kjubikl. - to radi?
Treniram, zar ne vidi! - promrmljao je.
Hawking, poznat u ivotu kao Samuel Fogg, leao je
u nekoj karakteristinoj pozi u invalidskim kolicima
1 7 8
MISIJA. LONDON
i koncentrirano je manipulirao s nekakvom novom
spravom. Nalikovala je robotiziranoj ruci dugoj oko
dva metra, koja je zavravala matovitim umjetnim pe-
nisom. Mehanizmom je upravljala mala kuglica mon-
tirana na rukohvatu stolice. Fogg je pokuavao naciljati
otvor na jednom kolutu toaletnog papira, zakvaenom
na suprotnom zidu. Ali nije mu ba ilo od ruke.
- Shit! - opsovao je.
Hawkingov rejting bio je daleko iza njezinoga. Njega su
unajmile tri bogate stroge lezbijke da im objanjava dva
puta mjeseno teoriju crnih rupa, koju su one istovre-
meno shvaale kao ideoloki stup feminizma i moan
afrodizijak. Kao rezultat tog zahtjevnog akademskog
hira, Mr. Fogg, savren laik i prostoduan mladi, bio je
prinuen bubati radove poznatoga fiziara i recitirati ih
rije po rije u maloj sumranoj prostoriji, dok tri kuke
ne bi postigle svoje, izmeu jecaja i stenjanja, nalik piru
akala. Zapravo, Fogg nije imao nita protiv toga da
gurne instrument u jednu od nj ili, a po mogunosti i u
sve tri, te je zato zamolio Thomasa Munroea da unese
odreene ispravke u njegovu ulogu. U poetku je veliki
dramaturg bio nepopusUjiv: "Hoe totalno unititi lik"
razgalamiose. "One plaaju zaHawkinga, a ne za uljivog
Sama Fogga, ili ti moda misli suprotno!?" To je bio je-
dini angaman mistera Fogga i htio ga je po svaku cijenu
zadrati. Nastavio je trebati fiziku i objanjavati teoriju
crnih rupa, ak je u jednom trenutku poeo i shvaati. U
meuvremenu je Thomas Munroe odluio da Samuel-
ova ideja i nije toliko loa i nakon kratkih konzultacija
1 7 9
ALEK POPOV
s klijenticama pustio je novu verziju scenarija, u skladu
s logikom lika. Tako se pojavio i dotini aparat, ije je
kolebljive pokrete Sam ponovno s mukom kontrolirao.
- Sretno, Hawking! - dobacila je Katja i zaputila
se prema vlastitom odjeljku.
Smjestila se pred ogledalom i zadubila se u Dianinu sli-
ku, gurnutu u donji kut okvira. Sanjala je da je prince-
za jo iva. Obino bi zaboravljala snove odmah - ali
ovaj joj nije izlazio iz glave ve cijeli tjedan. To nije bilo
dobro. U snu Katerina je lutala ulicama nepoznatog
orijentalnog grada u kojem je srela jednu zakrabuljenu
enu. Fereda joj je skrivala lice, ali glas je bio Dianin;
Katja je to nekako znala, iako ga prije nije ula. ena joj
je samo rekla: "Sad sam sretna." Potom je mugnula u
neki mrani sokak, ostavljajui je samu nasred trnice.
Nad glavom joj je propjevao mujezin i to ju je probudilo.
Siva figura Thomasa Munroea pojavila se iza njezinih
lea.
- Vaa visosti - ree ironino - dopustite da vam
predstavim vaega novog vozaa.
Okrenula se. Munroe je nosio debeli fascikl sa scena-
rijem pod rukom. Lagano je odstupio, a navratima se
pojavio drugi mukarac. Bio je slab, gol do pasa, tamne
koe. iroka kopa na pojasu se sjajila. Nije imao malja
po tijelu, a trodnevna brada bila mu je paljivo dotjerana,
- Desmond je donedavna bio velika zvijezda -
rekao je Munroe,
Pljesnuo je mukarca po ramenu i otiao. Njih dvoje su
se utke promatrali gotovo minutu.
- to si igrao do sada? - upitala je. Primjeivala
gaj e i prije u Tvornici.
1 8 0
MISIJA. LONDON
- O. J. Simpsona - ozbiljno je odgovorio.
Podigla je obrve:
- Nije vie u modi, ha?
- Uvijek ima nade - dobacio je ironino.
- Kakve nade?
- O. J. je u naponu snage - pojasnio je. - Ima on
jo to dati ovom drutvu.
Katerina je shvatila alu i nasmijeila se. Ovaj Desmond
je izgledao iskusan, ali je bio vrlo samouvjeren.
- Gubi vrijeme - odmahnula je glavom. - O. J.
e mirovati jo barem sto godina.
Stigla je Alice, njezina minkerica, s novom naunicom
na nosu i debelim slojem crvenog rua na usnama te ju
je poela sreivati za nastup. Desmond je i dalje visio na
pragu, ali ga je ona otjerala piskutavim vikanjem ljutite
kvoke.
26.
Kuhar je sjedio nekoliko minuta ispred kabineta, zatim
je ustao, ushodao se gore-dolje i zastao kraj prozora.
Nije imao mira. Niti je imao pojma zato ga je vele-
poslanik pozvao, ali iz iskustva je znao da sigurno nije
zbog neeg dobrog. Vrata kabineta su se otvorila, iznu-
tra je izaao konzul, briui maramicom znojno elo.
Tajniin telefon je zazvonio.
Dignula je slualicu i kimnula Gibaniarovu.
- Rekao je da ue.
1 8 1
ALEK POPOV
Veleposlanik ga je doekao za svojim stolom, bodar i
svje. Upravo je konzulu ispio ivotne sokove, pa mu se
osladilo. Napravio je znale rukom, kao da mami neku
ivotinjicu.
- Doi, doi, nemoj se bojati.
Kuhar se nerado pribliio. Plaio se.
"Izgleda kao da mu je specijalitet juha od dlaka", pomis-
lio je Varadin. Obuzelo gaje neko kolebanje o tome vri-
jedi li uope preuzeti taj rizik. Moda je trebao naruiti
veeru iz nekog skupog restorana. Ali to bi bilo presku-
po, tovie razorno za njegov ionako siromaan budet.
Zieblingove usluge ve su mu postale dosta paprene, ali
ti trokovi ipak su se mogli opravdati. U posljednje vri-
jeme bilo je vrlo moderno unajmiti strane PR agencije
koje su profesionalno lobirale za dravne interese. Tako
se barem prialo. Ali veera za trideset ljudi naruena
iz skupog restorana, a s druge strane imaju zaposlenog
kuhara? Zamislio je izraz lica financijskog revizora i od-
mah odbacio tu pretpostavku.
- Pa, Gibaniarov - zapoeo je veleposlanik - si-
gurno ve zna da organiziramo veliki dobrotvorni bal.
Vaan element je i sveana veera. Ne elim te plaiti,
ah tu e biti prisutne osobe najvieg ranga, ukljuujui i
Njezino Velianstvo, britansku kraljicu.
Tendenciozno je zautio. Izraz kuhareva lica ostao je
prividno ravnoduan. "Kakav tip!", pomislio je Vara-
din. - "Kladim se, kad bi ovisilo o njemu, on bi Njezi-
nu Velianstvu predloio punjene paprike." Ah, hvala
bogu, nita nije ovisilo o njemu.
1 8 2
MISIJA. LONDON
- Mislim - nastavio je - da je vrijeme da osmis-
limo jelovnik.
- Nema problema - slegnuo je ramenima kuhar.
- Ovaj put moramo gostima predloiti neto pro-
finjeno.
- to elite da napravim? - upitao je Gibaniarov.
- Ti si strunjak - odgovorio je veleposlanik. -
Prvo bih uo tvoje miljenje.
Kuhar se zamislio. Iz dubine njegove podsvijesti izronili
su isprekidani tonovi. Mozak ih je instinktivno posloio
i ubrzo mu je u glavi zazvuala ugodna melodija.
- Paetina! - drsko ree. - Paetina na lovaki!
Veleposlanik zbunjeno podie obrve.
- Ne zvui loe. A hoe li uspjeti?
- To je moj specijalitet! - uskliknuo je. - Naalost,
rijetko imam priliku za to. Patke su, znate, skup proiz-
vod.
- Budi bez brige! - odmahnuo je rukom velepo-
slanik - to predlae za predjelo?
- Paja jetrica u bijelom vinu. Po francuskom re-
ceptu! - ispalio je kuhar.
- Gle ti njega! - kimnuo je veleposlanik, oito ga
se dojmilo. - Nee li biti malo teko?
- Ma to vam je! - odvartio je energino kuhar.
- Spoj je idealan. Osobito uz salatu od svjeih
rotkvica - dodao je usput.
Varadin je rijetko viao njegov entuzijazam.
- Zato si dosad krio taj neprocjenjivi talent? -
upitao je sumnjiavo.
1 8 3
ALEK POPOV
- Limiti - uzdahnuo je kuhar.
- Ovaj put nema limita - kategoriki je odvratio
veleposlanik. - Samo da se ne osramoti! Gledao si "Put
u Sofiju"?
Vidjelo se da ga je "gledao", i to mnogo puta. Proko-
mentirah su nabrzinu ostale dijelove jelovnika i kuhar
je izaao vidljivo zadovoljan nevjerojatnom prilikom da
dokae svoj profesionalizam - tako je barem smatrao
Varadin.
Oslonio se i zatvorio oi na nekoliko minuta. Za sat vre-
mena trebao je biti u Foreign Officeu. Susjedni diktator
ponovno je zamutio vodu na Balkanu i John Edge, taj-
nik Foreign Officea, okupljao je veleposlanike susjednih
balkanskih zemalja na savjetovanje. Sino kasno stigla
je ifrirana poruka s detaljnim uputama o stavu vlade
- nita ga u njoj nije iznenaivalo. Oito je bila paljivo
usuglaena s veleposlanicima zemalja - lanica NATO-
a, ije su ih vlade paljivo instruirale. Jedne te iste misli
vrtjele su se u krug. U cijelom sluaju jedina nepoznani-
ca bila je hoe li ponovno posluiti one ukusne trokuta-
ste sendvie s punjenjem od raia i avokada kao proli
put. Dotad su ih kljukali samo nekakvim krekerima
koji su bili nalik artefaktima iz kamenog doba. Prialo
se daj e do promjene dolo zahvaljujui injenici da mis-
ter Edge ima novu mladu tajnicu. Nevino dijete iz na-
roda, drznula se naruiti surovi poredak naslijeen od
bezdunih torijevaca. Sendvii su bili toliko profinjeni
da je Varadin doao u iskuenje posluati Zieblingov
savjet i drpiti jedan, kako bi ga pokazao Gibaniarovu.
Ali ipak se pokolebao. Pod izgovorom da vodi bilje-
1 8 4
MISIJA. LONDON
ke, na brzinu je iskopirao skicu. Potom je kuharu dao
skicu za izvoenje, ali rezultat ni izbliza nije bio isti!
Naalost!
Mobitel se javio negdje ispod gomile pisama i dokume-
nata na radnome stolu. Iskopao ga je i prilijepio na uho.
~ Da? - ree nezainteresirano.
- Ja sam! - presijee ga poznati glas.
- Drago mi je da te ujem - slagao je i ne trep-
nuvi.
- Je li stigla izloba? - upitala je bez okolianja.
- Na aerodromu je. Poslao sam daj e uzmu s ca-
rine - strpljivo joj je objanjavao.
- Neka je odmah ponu postavljati! - naredio je
njezin glas. - Ne elim da sve bude u posljednjem tre-
nutku.
Zamirio je i prstom pritisnuo toku izmeu oiju.
Izloba je bila ukljuena u program gospoe Seljanove
kao pratei dekor. To joj se inilo strano ik. Radi toga
je pokupila hrpu slika iz jedne dravne galerije i vukla
ih sa sobom na sve etiri strane svijeta, zajedno s nekim
nasmrt uplaenim kustosom, koji je materijalno odgo-
varao za njih.
- Ne brini - ree veleposlanik. - Pripreme su u
punom tijeku.
- Stalno me pitaju hoe li i ONA doi - uzdah-
nula je. - Ne znam to da im odgovorim.
- Pazi! Nita konkretno za sada! - upozorio ju je.
Nastupila je mala pauza.
- Ve su pisali - uzdahnula je opet. - U jednom
modnom asopisu.
1 8 5
ALEK POPOV
- Ti si im rekla!
- Ne! To su izvukli iz malog mozga! - energino
je uzvratila.
- Dobro sad - ree smirenije. - Nadajmo se da
ovdje ne itaju bugarske modne asopise.
- Je li tako da e mi poslati popis gostiju faxom?
- Aha. Ve je gotov.
- ehm imati i malo informacija o najvanijim
osobama; njihove titule, ime se bave, zna to hou,
ne? - hirovito dodade. - I jo neto! Skoro sam zabo-
ravila. Javit e ti se jedan ovjek. Zove se Spas Nemi-
rov. Slika vatrom. elim ga ukljuiti u program, Vrlo je
atraktivan.
- Vatrom? - brecnu se Varadin.
- Moram prekinuti. Vidimo se u Londonu.
Protresao je s gaenjem slualicu, kao da eli istresti i
posljednje vibracije njezina glasa. Pogled mu je pao na
ko za smee: bio je pretrpan, a tepison oko njega posut
papiriima. Izgledalo je kao da se nije istilo dosta dugo.
To ga je istovremeno i uzbudilo i naljutilo. "Ma to si ta
klinka umilja!'
,
>
opsova u sebi i uze telefon.
- Zato nitko ne isti moj kabinet!? - zavikao je
Varadin. - Naite Katju i neka se odmah primi posla!
Bianka Strugareva zaustila je da neto kae, ali on je ve
poklopio slualicu.
Tanja Vandova pomolila je glavu, prethodno ne poku-
cavi:
-Voza vas eka.
Pogledao ju je ledeno.
1 8 6
MISIJA LONDON
Deset minuta kasnije zeleni rover otprasio je prema
Whitehallu.
27.
Na kuharevu licu treperila je slona mjeavina krivi-
ce, straha i drskosti. Dovukao je teku cigareta udnog
imena Muratti i srameljivo je gurao pred Tolomanova.
Jedanaest je ve prolo, a bar u Consortu bio je polu-
prazan. Simi je polirao ae vidno raspoloen; njegova
domovina upravo je digla novu ofenzivu protiv albans-
kih separatista u junoj provinciji, to je sa sigurnou
obeavalo jake emocije tijekom sljedeih mjeseci.
U posljednje vrijeme ivot u Europi postao je vrlo mo-
noton.
- Ne mogu ti ih sad platiti - rekao je glumac,
uzevi cigarete - ali naplati ih patkama. Mislim da emo
ili najkasnije za dva tjedna plasirati. Razgovarao sam s
nekoliko restorana. Bit e od tog neto.
Gibaniarov nije nita rekao.
- St oj e?
- Otpisi ih - odvrati kratko.
- Kako sad to? - skoi Tolomanov.
- Htio sam ti javiti - slegnu ramenima kuhar -
ali nisi se javljao na mobitel.
- Iskljuili su mi ga, mamicu im! - opsova glu-
mac. - to se dogodilo?
- Zamrziva se sjebo.
1 S7
ALEK POPOV
- Molim?!
- Prije nekoliko dana - dodao je kuhar. - Primi-
jetio sam tek kad je zasmrdio. Uasno sranje, nije za pri-
u.
-1 gdje si ih prebacio?
- Nisam ih nigdje prebacio - tuno odmahnu
glavom Gibaniarov. - Bacio sam ih. Zato sam te traio.
Morao sam se sam snalaziti.
- Bacio si sve patke?!
- Aha - kimnu kuhar. - Pozelenjele su.
- U materinu! - zastenja glumac i uhvati se za
glavu.
Gibaniarov ga je saaljivo gledao, ali u dnu due prita-
jila mu se hladnoa. vrsto je odluio da ne dijeli plijen
s glumcem. Vezist je bio dovoljan.
- Moram ii - rekao je i ustao.
- ekaj! - povikao je avo. - Ne svia mi se ova
stvar. Ti me pravi budalom?
- Ajde sad! - brecnu se Gibaniarov. - Kakve su
to fore?
- Prodao si ih tvojim ljudima u veleposlanstvu!
- afektirano je nastavio glumac. - Znam ja, sad cijela
vaa banda dere patke!
- Ma, to se malo ne... - procijedi zlobno kuhar.
- Nije ti dovoljno to si mi uvalio te strvine da umirem
od straha; nije ti dovoljno to sam ja oistio svinjac i sad
- ja kriv. Jesam li vam rekao da naete drugo mjesto?
Jesam! Ti si rekao da e ih utopiti do tjedan dana? I to
se dogodilo? Ti jadan! Sav ti je posao takav! Majmunski!
1 8 8
MISIJA. LONDON
Glumac nije oekivao slian izljev opravavajueg gnje-
va. Gibaniarov je iskoristio njegovu zbunjenost i pou-
rio se izvui. Bio je krajnje iznenaen samim sobom, ali
trudio se da to ne pokae.
Kombi veleposlanstva pojavio se na donjem kraju ulice,
okrenuo se i zaustavio pred sveanim ulazom. Iznutra
su iskoili Puranov i Stanojo. Pripravnikov glas ga je
stigao ba kad je htio skrenuti iza ugla.
- Ej, Gibaniarov! Doi pomoi!
Uhvaen je u kripac. Nerado se pribliio irom otvore-
nim vratima kombija. Sjedala su bila izvaena; na podu
su leala dva ogromna sanduka. Prizor mu se uope
nije dopao.
- Stoje sad to? - smrknuto je upitao.
- Izloba - odvratio je Puranov pucajui od po-
nosa.
Kuhar je napravio energian i asocijalan pokret i plju-
nuo u stranu.
- Aj de hvataj! - pozvao ga je Stanojo.
Lica mukaraca su se otegla. Ruke su im pucale pod te-
inom sanduka.
- Da nema kamenja unutra!? - progunao je
kuhar.
- Ajde, ajde! - ispustio je pripravnik.
avo Tolomanov zlobno je promatrao njihov napor iza
stakla Consorta. Zamiljao je kako im crijeva padaju u
nogavice i lijeio svoje razbijeno srce. Potom se okrenuo
i gurnuo teku cigareta du barskog pulta.
- Prima li u naturi?
189
ALEK POPOV
Simi uze steku, pomirisa ju i kimnu:
- Pa, moe.
- Dupli viski s puno leda.
- Opa! - protrljao je ruke barmen i posegnuo pre-
ma boci.
Muki su na jedvite jade dovukli drugi sanduk u pred-
vorje i sjeli na njega poput brodolomaca. Gibaniarov je
pogledao svoje ruke: metalne drke ostavile su duboke
crvene tragove na njegovim dlanovima.
- jebem ti nosaologiju! - jadno je udahnuo.
Stanojo je zapalio cigaretu i pretvorio mulcu u dim.
Jedino je Puranov izgledao sretan. Kad je jutros kre-
tao prema Heathrowu, grudi mu je pritiskao osjeaj
predodredenosti, poput taloga od bezbroj popuenih
cigareta. Bio je potpuno siguran da e se osramotiti. Do
sada nije imao priliku preuzimati stvari s carine i zadaa
mu se uinila neobino tekom. Nitko od njegovih is-
kusnijih kolega nije izrazio elju poi s njim, no usprkos
tome je preivio! Pogodio je put u labirintu cargo termi-
nala, uspjeno je svladao carinsku administraciju i dos-
tavio vrijedni teret na vrijeme. U inat svima! Oekivao
je pohvalu.
Tanja Vandova sila je niz stepenice i nadmono ih od-
mjerila.
- Veleposlanik je poruio da ponete postavljati
izlobu-relda je.
- Zar neemo ekati kustosa? - upitao je Pura-
nov.
Slegla je ramenima.
- Rekao je da ponete.
190
MISIJA. LONDON
Gibaniarov je uvrebao trenutak dok ga nitko nije gle-
dao i nestao. Stanojo i Puranov raspakirali su sanduke.
- to je sad ovo?! - uskliknu pripravnik.
28.
Susret veleposlanika previe se oduljio. Na uas svih
prisutnih drvena peciva ponovno su bila uldjuena u
dnevni red. Stara tajnica uloila je albu protiv, po nje-
nom miljenju, nezakonitog otputanja i Povjerenstvo
za unutarnju etiku postavilo ju je na prijanju dunost.
Tajnik je izgledao demoralizirano. Nije bilo jasno to
ga je vie titilo: situacija na Balkanu ili vraanje miss
Crown. Njegovo loe raspoloenje prenijelo se i na osta-
le i oitovalo se u bezlinom dokumentu koji je objavio
press centar pod nazivom: Veleposlanici dijele zabrinu-
tost s Foreign Officeom povodom nove krize na Balkanu.
Nakon sastanka veleposlanik Martinesku pozvao je Va-
radina na improvizirani ruak u oblinji restoran. Mo-
gao se mirno izvui, ali nije htio. ekao ga je opiran re-
ferat koji je morao napisati i htio je odloiti taj trenutak.
Automobil ga je vratio u veleposlanstvo oko pola pet.
Projurio je kraj sobe za deurstvo i ukopao se u sredi-
njem predvorju. Tono po sredini izdizao se nekakav
udan rekvizit. Po podu su bili rasuti svakojaki elemen-
ti: cigle, kamenje, frizovi, ploe. Stanojo i Puranov va-
treno su sporili nad nekakvom shemom rairenom na
poklopcu jednog od sanduka. Domar je u ruci drao
debelu glinenu cijev pokrivenu zelenom plijesni.
1 9 1
ALEK POPOV
- G-8! - vikao je pripravnik. - Zato mi daje
E-7? Potrai G-8, mamu mu njegovu!
- Ma, nema ga! - slijegao je ramenima domar.
- to se ovdje dogaa? - ledeno je upitao velepo-
slanik.
- Sldapamo instalaciju, gospodine veleposlanice
- referirao je Puranov. - Poslali su nam nekakvu avan-
gardnu skulpturu. Slijedimo upute, ali mislim da je
bolje da priekamo kustosa izlobe.
Mladi je bio dosta otvoren prema modernoj umjet-
nosti, pa nije sluajno bio zaduen za kulturnu politiku
misije.
Gadan osjeaj razlio se po Varadinovu elucu. Paljivo
je zaobiao konstrukciju i bacio pogled na popratnu
dokumentaciju. Popis dijelova ispunjavao je nekoliko
stranica. Bio je priloen i plan - skica, koja je bila vie
nalik rebusu nego uputi.
- Ne pie to je to - uzdahnuo je Stanojo.
- Ah zamisao je jasna - dodao je pripravnik. -
Mora izgledati kao neto staro.
Varadin se zagledao u donji dio lista. Tamo je mudro
stajalo sitnim slovima: WC-680 BG.
- Ma to ste vi ovo dovukli!? - procijedio je ba-
civi listove i prijetei se pribliio takozvanoj instala-
ciji.
- Gospodine veleposlanie! - doletio je glas
Tanje Van dove s drugog kraja dvorane. - Neki ovjek se
eli po svaku cijenu vidjeti s vama!
- Kakav ovjek? - odsijee on.
1 9 2
MISIJA. LONDON
- Nekakav Benett. Iz Britanskog muzeja - preci-
zirala je. - eka u sobi za prijem.
Namrtio se.
- Ne sjeam se da imam sastanak s njim.
- Kae daj e hitno. Uasno je nervozan.
Varadin je pogledom pokopao oba slubenika i krenuo
prema prijemnoj.
Mukarac je ekao oslonjen na zid poput akala. Bio
je to sitan ovjek s etvrtastom glavom koja je odavala
upornost. Nosio je karirano smee odijelo i crveni al
umjesto kravate. Zvuk otvaranja vrata natjerao ga je da
se okrene,
- Dobar dan! Ja sam Clark Benett iz Britanskog
muzeja - munjevito se predstvio rukujui se s Varadi-
nom. - Recite mi da je kod vas!
- to konkretno? - zapanjio se veleposlanik.
- Antiki WC!
- Molim? - podigao je obrve Varadin.
- Ne znam kako je do toga dolo - nastavio je
brzo gospodin Benett. - Dvije poiljke sigurno su puto-
vale istovremeno. Jutros su vai ljudi bili na aerodromu
i uzeli sanduke koji su zapravo bili za nas. U drugim
sanducima su slike - te su vae.
- Ali kako je to mogue?! - zavikao je Varadin. -
Zar poiljke nisu adresirane?
- Naravno da jesu! - uskliknuo je Clark Benett.
- Nemam pojma zato su odvukli nae sanduke! Mo-
da su slini? Ali kako se radi o diplomatskoj poti, oito
nitko na njih nije obraao panju.
1 9 3
AUK POPOV
- Doite! - mrano ree Varadin.
Oba su krenula prema predvorju.
- Gdje je B-5? Maloprije si ga drao! - jeao je
glas pripravnika.
- Ali tu moramo staviti E-5! - mrmljao je Sta-
nojo.
- Ba ba t i je E-5! Daj B-5!
- Oh gosh! What have you done, for Christ sake!
- zauo se zvuk oaja, - Stop it, please, stop it!
Stanojo se uplaio i ispustio ciglu na pod. Prepolovila
se nadvoje.
- Ooo! - zaplakao je mister Benett, kao da su je
ispustili njemu na nogu. - Dont touch anything! Stop!
Stop!
Preko veleposlanikova lica proao je zelenkastoplavi
gr poput munje. Stanojo i Puranov su problijedili i
povukli se. Clark Benett izvukao je mobitel i drhtavim
prstima ukucao neki broj.
-1 found it! I found it! - poeo je vikati. - Dola-
zite prije nego to ga unite. Queens Gate 67. Pourite!
Potom se okrenuo prema veleposlaniku.
- Ekselencijo, ovaj antikvitet osiguran je na
1 760 000 funti. Ne smijem dopustiti da mu se neto
dogodi. Ova dvojica neka nestanu! Moji e ljudi doi i
sve pokupiti. Nita ne brinite za vae slike. Ve sutra ete
ih dobiti. What a day! What a day, indeed!
Zauo se neki zvuk nalik onom kad nagazi na abu:
guaikhhg! Veleposlanik je zaepio usta rukom i dao
znak Puranovu i Stanoju da nestanu. Clark Bennet
1 9 4
MISIJA. LONDON
zgranuto ga je promatrao. Varadin je nestao u unutar-
njem dijelu veleposlanstva. Uao je u dizalo i zakoio ga
izmeu katova. I poeo vritati:
- St o! Sto! Sto!
29.
Vino je svjetlucalo mekanom smekastocrvenom ni-
jansom na dnu njezine ae. Katja ga je ispila naiskap.
Val topline rasplinuo se njezinim tijelom. Desmond je
ponovno napunio njezinu au. To joj je bila ve trea.
- Kako ti je dupe? - upitao ju je.
- Ne pitaj - gorko se osmjehnula, otpijajui jo
jedan veliki gutljaj.
Peklo ju je, i to dobro! U poetku joj se inilo da nee
moi sjediti barem tjedan dana, ali bol je postupno
utihnula, prelazei u peckanje. Remen je ostavio vatre-
ne tragove po njezinim bedrima. Imala je osjeaj da
sjedi na rotilju, dok su joj po ostalim dijelovima tijela
plazili ledeni marci.
Ukroena goropadnica WiUiama Shakespearea.
Adaptacija za komornu scenu: Thomas Munroe.
Famous Connections. Sva prava zatiena.
La Valetajebia mali elegantni restoran u gornjem gradu
Kensingtona. Nakon solidne porcije batina, Desmond
je pretpostavio da bi joj porcija gujih jetrica sa sala-
tom dobro dola. 1 bio je posve u pravu. Odluili su da
se ne vraaju u agenciju, pa je Katja ostala s Dianinom
1 9 5
ALEK POPOV
minkom i perikom. To je bilo ozbiljno naruavanje
pravilnika. Prva toka izriito im je zabranjivala da se
pokazuju na javnim mjestima kao dvojnici, ali nju nije
bilo briga. Osobito u tom trenutku. ak je i uivala u iz-
bezumljenim pogledima koje je razmjenjivalo osoblje s
nekolicinom mumificiranih klijenata. Osjeala je njiho-
vu neugodu i vrelu radoznalost (vrelu poput tragova re-
mena), dok ju je ispunjavala podsvjesna osvetoljubivost.
Kao da je taj mah fragent socijalnog mozaika simbolizi-
rao cijeli svijet novca i vlasti, u kojem su se, nekanjeno,
epurili njezini klijenti. To je bio pravi melem za nje-
zinu duu. Desmond je moda osjeao taj blagotvoran
uinak i upravo ju je zato doveo ovdje, u ovom izdanju
i u ovom stanju.
- Ovo nije bilo ukljueno u scenarij - nesigurno
je zapodjenula. - Taj hp se raspalio malo vie nego to
je trebao. Naprosto je izgubio kontrolu. Dosad mi se to
nije dogodilo. Hvala ti to si se umijeao.
- U svako doba! - slegnuo je ramenima.
- Dobro je imati takvog vozaa - nasmijeila se
Katja i dodi rnuh njegovu ruku. Zglobovi na njegovoj
aci bili su raskrvavljeni. - Zna, dopalo mi se to to si
napravio onoj svinji.
- Ah, imao sam jedno na umu.
- A je li!? - izustila je. - Da ne postoji moda
neki drugi scenarij za koji ja ne znam?
- Odgovor je ne - lagano je stisnuo njezine prste.
- Samo mirno!
Ali ona nije bila mirna. ak naprotiv!
1 9 6
MISIJA. LONDON
- Znao si to e se dogoditi?
- Vidi neto, ja ovdje radim etiri godine. I kad
su u scenarij ukljuene lisice, uvijek sam na oprezu.
Izvukao je iz depa tanku icu u obliku otvorene spaja-
lice i pribliio je njezinu licu.
- Obina predostronost - rekao je i dodao: -
Posavjetovao bih te da je koristi ako si odluila ostati u
ovom biznisu. Ne misli valjda da si jedina Diana?
- Hm, nisam o tome razmiljala - ree, otpivi
gutljaj vina. - Pretpostavljam da je bilo i drugih prije
mene.
- Bilo je - potvrdio je Desmond.
-1 to se dogodilo s njima?
- Dobro je da si se sjetila pitati - nasmijao se. -
Cinthia je glumila princezu dok je ova jo bila iva. Bila
je pljunuta ona i toliko se uivjela u ulogu da je poslije
nesree poela umiljati razne stvari,
- Kakve stvari?
- Da je zapravo ona Diana, a da je u automobilu
bila njezina dvojnica.
- Ludnica! - uskliknula je Katja.
- Totalna! - sloio se Desmond. - Provela je do-
sta vremena u jednoj klinici u Londonu, ali ne znam je
U ozdravila.
Nastupila je teka pauza,
- Izgledam li ja toliko zaluena? - dobacila je
Katja.
- Ti ne bi mogla biti - odmahnuo je glavom. - Ti
si strankinja.
197
ALEK POPOV
- Koja je bila sljedea? - upitala je.
-Brigitte - rekao je Desmond nekako zami-
ljeno. - Iz Istone Njemake. Bila je cool.
- Bila je? - Katja je podigla obrve.
- Prometna - kratko je odgovorio i vieznano
dodao: - Jedan Japanac, koji je, izgleda, matao da bude
na mjestu Dodija A1 Fajeda, ali sumnjam da je ona itala
ba taj scenarij.
- Misli da je bilo po scenariju? - upitala je u po-
la glasa.
- Sumnjao sam, ali kad je i Litvanka krenula is-
tim putem, vie nisam,
- Prometna?
- Da, samo daleko odavde - u Pragu. Agencija
ima iroku mreu meunarodnih kontakata. Mogu te
poslati u Pariz ih Buenos Aires, u Kairo, u Kuala Lum-
pur, na Bahame. Dovoljno je samo da klijent zavue
ruku dublje u dep. A oni zavlae, vjeruj mi. Sigurno
e uskoro morati putovati, Kale!
- To mi zvui kao prijetnja.
- Ne elim te plaiti - odmahnuo je glavom De-
smond. - Jednostavno mora znati kako stvari stoje u
biznisu s Dianom. Ta uloga privlai nesreu poput ma-
gneta.
- Ne mogu vjerovati da bi si netko naruio vlas-
titu smrt - rekla je, svladavajui jo jedan val ledenih
maraca, - Pa bilo to i s objektom njegovih snova. Ipak
je smrt istinska, a princeza - lana.
Dugo ju je promatrao.
198
MISIJA. LONDON
- Jesu li sve Bugarke tako pametne?
Nita nije rekla. Uinilo joj se da moe uhvatiti ironiju
u njegovu glasu.
- Da li tvoja publika doivljava orgazam?
- A zato bi inae plaali?! - spontano je uzvrati-
la. - Kakve to veze ima?
- Zar ne shvaa? - uzviknuo je. ~ Ti moda i nisi ona
Prava, ali oni u tebi uivaju sasvim realno. Stvar je u
tome da nitko, bolje rei, gotovo nitko, ne poznaje pra-
vu Dianu, niti ga ona zanima. U tome je bila njena dra-
ma. Ljudi gutaju ono to im serviraju novine, televizija,
Andrew Morton, i to im je sasvim dovoljno da iskleu
maloga idola i da mu se klanjaju. Lady Diana zapravo
nikada nije postojala. Bila je slijepljena od novinskih iz-
rezaka, snimki i filmskih vrpci.
- Onda ne bi smjela umrijeti - racionalno je pri-
mijetila Katja.
- A to drugo ti ostaje, kad ne eli vie glumiti
svoju ulogu? - upitao je Desmond.
-Prest aj e je igrati.
- Da, ali ne moe - doapnuo joj je zloslutno
- jer za sve te godine uloga je unitila tvoje prethodno
JA i kad se u jednom trenutku poeli odijeliti od nje,
shvaa da nema kamo otii. Nema to odjenuti. Gol
si. Niti moe glumiti, niti moe ne glumiti.
- Loe! - rekla je. - Znai, zakljuak je - bile smo
kolegice, ha?
- Donekle - sloio se. - Ali ti si unikat, za razliku
od nje. Jako malo ljudi si moe dopustiti da se igra to-
1 9 9
ALEK POPOV
bom. Dok su se njome mogli igrati svi. Bila je putena u
masovnu potronju. Neto kao lutkica Barbie. I kad se
Barbikica slomila, svi su plakali.
- Zbog jedne jeftine Barbie??
- A ima li neto tunije od toga?
- Ako se ja slomim, nitko nee plakati.
- Nitko ne plae zbog luksuznih igraaka - od-
mahnuo je glavom.
- Savjetuje mi da se slomim, prije nego to me
slome? - upitala gaje izazovno.
- Tematske lutke idu zajedno sa svojom priom
- primijetio je, - Snjeguljica ipak jednom mora po-
jesti otrovnu jabuku, a Trnoruica - ubosti se na vre-
teno. Zato se svaka od njih prodaje zajedno u paketu
s jabukom ili vretenom. Isto vai za lutkice Batmana i
Lukea Skywalkera. Lutkica Diana nije iznimka. Uvijek
se nade netko tko odlui odglumiti priu do kraja.
- To je ve pravi voodoo.
- Nazovi to kako hoe.
- A ti, to si ti osjeao dok si glumio 0. J. Simp-
sona?
- Izmeu te dvije uloge nema nita zajedniko!
- nervozno je uzvratio. - O. J. Simpson se nalazi u aktiv-
noj ulozi: puca, tue, rita. S princezom se dogaa upra-
vo suprotno: za veinu ljudi ona je bila i bit e vjena
rtva. Je h ti se dogaalo nekad da igra ovu ulogu kao
domina, s biem u ruci, a neki nesretnik jezikom glanca
tvoje izme?
- Nije - priznala je i ne zamislivi se.
200
MISIJA. LONDON
- Ali se dogada da te provozaju, je li tako? Da jure
svojim monim automobilom, puu se svojim miiima,
dok ti treperi zavezana povodcem za pse za ruicu mje-
njaa, ha?
- Otkud zna?
Zagledao se ispitivaki u nju.
- Znai, to se i dalje igra? Vidi ti njega, starog
mudraca Munroea? Taj scenarij je bio napisan za Bri-
gitte.
- Nisam ba njime oduevljena! - proaptala je.
- Nisi jedina - kimnuo je i usput upitao: - Onaj
scenarij za draguljara, je li jo aktualan?
- "Boini ukras" - osmjehnula se. - Proli tje-
dan sam ga igrala. Zato?
- Sakrij se! - otro e on.
Kroz veliki prozor restorana bljesnuo je blic. Mogla se
primijetiti mrava figura mukarca naoruanog ogro-
mnim objektivom poput haubice. Katja se instinktivno
sagnula iza visoke utirkane salvete.
- Paparazzo! - proaptao je Desmond. - Vrag da
ih nosi, vrebaju iza svakog ugla. Ne smiju te snimati.
Otrao je do voditelja lokala i neto mu rekao. Paparaz-
zo se pojavio na vratima, ali dvojica konobara brutalno
su ga izbacila. Mukarac je ostao obilaziti oko restorana
poput akala.
- ini mi se da emo se morati izvui na stranji
ulaz - uzdahnuo je Desmond.
~ Oh, Boe! - negodovala je Kalja. - Zar i nakon
smrti?
201
ALEK POPOV
30.
Nesporazum s Britanskim muzejom ga je iscijedio, a sad
jo i taj prokleti smrad... Dokusurit e ga! Nije shvaao
kako je mogue da se na tako maloj povrini poput
veleposlanstva skupi toliko idiotizma! Zar nije bilo
kritine mase? Ili je odavno bila nadmaena? Smrad ga
je zapahnuo jo na putu za aerodrom. Voza je sluao
glazbu na radiju i pravio se zamiljen. Usprkos tome
prozor mu je bio otvoren, a pod retrovizorom se klatio
gane novi aromatizator.
- to to smrdi ovdje? - upitao je ljutito Varadin.
- Ustajali zrak - odvratio je uplaeno voza.
Varadin je duboko udahnuo i osjetio muninu. Ponov-
no su ga zavitlavali.
- Ma kakav zrak!? Smrdi na crknute lisice! - za-
grmio je veleposlanik.
Miladin nije imao posebnog izbora:
- Pa, dogodila se jedna nezgoda - priznao je
protiv svoje volje. (Uvijek poinje tako!)
Nezgoda se dogodila juer ujutro. Prije nego to se javio
u slubu, svratio je do riblje trnice, odakle je dovukao
ogromnog lososa. Ali na povratku je upao u guvu i nije
imao vremena ostaviti ga doma. Riba je bila u prtlja-
niku samo nekoliko sati, ali izgleda da je neto iz nje
iscurilo i upilo se u presvlaku.
- Nemam pojma kako se to dogodilo - cvilio je
voza. - Bila je dobro zapakirana.
Do slijetanja aviona ostalo je jo manje od sata.
202
MISIJA. LONDON
- Zato mi to kae tek sad? - upitao je ledeno
veleposlanik.
Brojke su protestirale u njegovoj glavi, traile put prema
van.
- Mislio sam da e ishlapjeti - prostoduno je
odgovorio Miladin. - jutros sam oprao prdjanik. ao
mi je, gospodine veleposlanice, nee se ponoviti.
Nije bilo potrebe da se ponavlja - teko bi pogodio zgodniji
trenutak. Ali odluio je tedjeti snagu, jer je bilo ve pre-
kasno da bilo to poduzme. Varadin je naslonio glavu
i spustio prozor na svojoj strani. "Zapamtit e tu ribu,
idiote!", zaprijetio mu je u sebi.
Morao je izgovoriti svoje brojice!
Na Heathrowu je puhao snaan vjetar. Diplomati su
uzbueno ekali u podnoju izlaza 7, gdje su obino
pristajale olupine Balkana. Nedaleko su bila parkirana
tri razliita automobila, na elu sa zelenim roverom. Dva
policajca s jarkim, fluorescentnim prslucima promatrali
su protokolarnu guvu s odreenom radoznalou. Na
primjetnoj udaljenosti od svojih podreenih Varadin Di-
mitrov vano je strao s rukama prekrienim na leima.
- Evo ga! - uzviknuo je gospodin Kiev glumei
radost i pokazujui na nos aviona, koji se pojavio iza
ugla terminala.
Varadin je takoer primijetio avion koji se pribliavao,
okrenuo se i strogo odmjerio diplomate. Neobavezni
razgovori odmah su prestali te su pourili poredati se po
rangu iza njega. Grupica je stajala u sveanom oekiva-
nju.
2 0 3
ALEK POPOV
Rep aviona bio je zadimljen, kao da je letio iznad bojnog
polja. Napravio je irok zavoj i dokotrljao se do mjesta
za parkiranje. Strojevi iz slavne serije Tu-155 imaju ta
osobitost da im vrata nikako ne odgovaraju rukavcima
za pristup velikim aerodromima, pa su se morali koris-
titi pokretnim stepenicama. Jedna od tih pretpotopnih
sprava pribliavala se avionu, dok se zavijanje turbina
postupno stiavalo. Diplomati su zabili pogled u vrata,
ali ona su ostala zatvorena jo nekoliko minuta.
Napokon se otvorie prema unutra, pojavi se unifor-
ma stjuardese i proviri jedna glava. Zapravo nije bila
glava, nego kosa ili, tonije, kosurina - sitno spletena
u tanke pletenice koje su padale na sve strane. Kroz
kosu je virio mesnati crni nos. Onjuio je vlani lon-
donski zrak i zadovoljno frknuo. Potom se pojavio i
ostatak njegova tijela. Crni ovjek zamahnuo je unatrag
svojom grivom, zaueno se zagledao u grupicu ljudi
koji su ekali. Bio je atlet - odjeven u ruiastu jaknu
i dugu bijelu tuniku, s bljetavim medaljonom na vra-
tu. Pod pazuhom je nosio stereokasetofon. Diplomati
su zabezeknuto buljili u njega: svi su oekivali da prvo
izae gospoda Seljanova zajedno sa svojom svitom.
Crni mukarac iroko se nacerio i pritisnuo tipku na ka-
setofonu. Zaula se bezbrina reggae glazba. Gracioz-
no se njiui, siao je stepenicama, proao kraj grupice
slubenih lica i nehajno rekao:
- Hi !
Prestavnik kompanije brzo je pritrao i usmjerio ga pre-
ma ulazu na terminal.
2 0 4
MISIJA. LONDON
- Nigerijska grupa - objasnio je veleposlaniku, -
tranzitno putuju preko Sofije.
Iz aviona je ispalo jo desetak Afrikanaca, potom su se
poeli nizati nekakvi mrani ljudi s neopisivom koli-
inom rune prtljage. Neprijateljski su strijeljali grupu
za doek i brzo se usmjeravali prema terminalu kako
bi nastavili putem svoje vizne golgote. Na samom kraju
skakutao je nekakav budistiki monah s crnim kuferi-
em, sarongom i sandalama na bosim nogama.
Varadin je kamenoga lica pustio povorku da protee
kraj njega. Zatim se ponovno zabuljio u vrata aviona.
Gotovo minutu nije se pokazivao nitko osim stjuardese.
Palo mu je na pamet da moda treba poslati nekoga i
provjeriti to se dogada. Ali upravo u tom trenutku iz
unutranjosti aviona kao da je ruknula nekakva svjet-
lost i na pragu se pojavila gospoda Seljanova.
- Evo je! - uskliknuo je Kiev.
S vrha stepenica svijet je izgledao malen i beznaajan.
Udahnula je duboko i zaboravila ispustiti povei dio
zraka. Oboavala je taj trenutak! Pogledi ispunjeni
strepnjom, lica ispunjena oduevljenjem. Taj osjeaj ju
je punio adrenalinom cijeli tjedan. Nasmijeila se kra-
ljevski i zastala jo nekoliko sekundi na najvioj stepe-
nici, uivajui u dojmu svoje pojave. Zatim je poela
lagano silaziti, okreui glavom lijevo-desno, kao da ju
je dolje oekivala nepregledna hipa entuzijasta. Varadin
je poskoio daj e doeka.
- Najzad! Odcad te oekujemo! Dobro dola!
- rekao je sveano, uzevi joj ruku i zabrinuto upitao: -
2 0 5
ALEK POPOV
Kako ste putovali?
- Podnoljivo - odvratila je.
Bila je srednjega rasta, ponosnoga lica i komplicirane
frizure na kojoj je bio postavljen jo kompliciraniji eir.
Nauureni crveni ogrta obgrljivao je poput mantije
njezina ramena. U ruci je drala malenu torbu izraenu
od koe neke rijetke ivotinje. Bila je na svoj nain pro-
finjena, teko si je priznao Varadin.
Zatim su se dokotrljale i njezine dvije pratilje, supruge
politiara sitnijeg kalibra koje su takoer prihvatile dob-
rotvorni povod i besplatni zrani prijevoz. Iza njih su
se izvukli pravi sudionici koncerta: dvije pjevaice na-
rodnih pjesama, gajdar, guslar, jedan obeavajui so-
pran i nekakvo udno bie koje je trebalo izvesti ritual
prizivanja kie. Posljednji se vukao kustos s vreom
prebaenom preko ramena. Bio je kipar i u torbi je te-
glio figuricu jazavara u bronci. Nadao se da e je pro-
dati za vrijeme kratkog boravka u Londonu.
Devorina Seljanova rukovala se hladno s diplomatima,
odluno prekinuvi Kieva u namjeri daje malo zapria.
Pozvala je svoje pratilje te su se u Varadinovu drutvu
uputile prema zelenom roveru. Nastupila je kratkotajna
zbunjenost dok su se i ostali iz grupe rasporedili po vo-
zilima. Na elu kolone krenuo je policijski automobil i
poveo ih prema VIP terminalu.
- Hoe li zatvoriti prozor, jer mi pue - okrenu-
la se Seljanova prema Varadinu.
Namrtio se i zatvorio ga samo dopola.
- Skroz, molim te! - bila je uporna. - Prehlaena
sam. Ti takoer! - rekla je vozau.
2 0 6
MISIJA. LONDON
Pogledao je uznemireno efe, a ovaj je samo stisnuo
gumb za podizanje stakla. Voza je uinio isto.
- Ma to ovo smrdi? - javila se jedna od prati-
teljica.
- Da, stvarno, to to smrdi? - javi se i druga.
Davorina Seljanova mrcnula je i i kratko rekla:
- Nita!
Varadin uzdahnu s olakanjem.
Na raskriju s Chiswickom upali su u guvu. Kolona
je puzila brzinom od metra na minutu. S desne strane
ulice strale su ogromne reklame British Airwaysa. Na
tome su se mjestu esto dogadali zastoji; prolo mu je
kroz glavu da su reklame namjenski postavljene tu da
se to bolje nabiju u mozak onih koji ekaju. To se zove
strategija!
- Nije li ve sigurno da e ONA doi? - javila se
Devorina Seljanova sa stranjeg sjedala.
- Potvrdili su nam - odgovorio je Varadin.
Vonj mu je izjedao mozak; dolo mu je da zgrabi vozaa
i udavi ga golim rukama. Kakva pasmina, nita ne osje-
a!
- Boe, Panjeva i Brkova e puknuti od muke! -
uskliknula je. - Tako im treba kad ne daju avion! Da se
tresem u onom zvjerinjaku!
- Bez sumnje e puknuti - kimnuo je.
To je bila zabrinjavajua tendencija: bujanjem popula-
cije obespravljenih rastao je i broj dobrotvora. Konku-
rencija izmeu tih dobrih ljudi postajala je sve ea, a
nedostatak pravila - sve oitiji. Panjeva i Brkova tako-
er su grozniavo razvijale dobrotvornu aktivnost,
2 0 7
ALEK POPOV
oslanjajui se na svoje mone mueve i resore koje su
kontrolirali. U posljednje vrijeme Seljanova si je umislila
da su se obje urotile protiv nje. Zasluivale su jednu do-
bru lekciju!
- to ti je, Milka?! - doletio je uplaeni glas.
Zadnja su se vrata odjednom otvorila. Miladin je naglo
zakoio. Uslijedio je tragini vapaj uz obilno izbacivanje
tekuine.
- Oh, Boe!!! - povikala je Seljanova, uasnuto
pokrivi lice rukama.
Iz susjednih automobila isplivavala su zauena lica.
Zalupio je vratima i Milka (sad vie nije bilo anse da
joj zaborava ime!) se opustila naslonivi se na sjedalo i
briui bradu maramicom. Glupavo i debeljukasto lice
treslo joj se od uasa.
- Muka mi je - piskutavo je promrmljala.
Devorina Seljanova vrsto je stisnula usta. Varadin je
odkrinuo prozor. Ostatak puta proao je u tekoj utnji.
31.
- Je li to umjetnik? - upitao je Puranov, izvirujui kroz
prozor sobe za deurstva.
Telefonistica je kimnula. Pripravnik je uzdahnuo. Bio je
kanjen ostankom u veleposlanstvu, dok su drugi otili
na aerodrom doekah gospou Seljanovu. Nakon prie
sa zahodom, veleposlanik je konano odluio drati ga
podalje od bilo kakvih odgovornih dogaaja. Zapravo,
2 0 8
UISIJ A LONDON
Puranovu i nije bilo toliko krivo; iz iskustva je znao da
manje riskira svojom koom to se rjee pojavljuje pred
oima nadreenih.
Plesa s vatrom jednako je sjedio u predsoblju velepos-
lanstva poput indijanskog vojnika, oekujui znak du-
hova sudbine. Imao je ravnu gustu kosu, koja se sputala
ak do ramena. Lice mu je bilo crnpurasto i etvrtasto
s gustim debelim obrvama. Nosio je crnu rokersku ja-
knu s resama na rukavima i crvene kaubojske izme. Na
stolu je leao njegov portfolio, uvezan u masivni koni
fascikl.
Navikao je ekati. Nisu ga mogli uplaiti ekanjem. Ti-
jekom dugog niza godina provedenih u Londonu izli-
zao je fotelje u stotinama ureda - malih i velikih. Dupe
mu je postalo tvrdo kao peta dobrudanskog seljaka.
Obino bi ga ljubazno sasluali, uzeli mu posjetnicu
i nikad se vie ne bi javili. Ali bilo je i iznimaka zbog
kojih se isplatilo ii dalje. Njegova umjetnost trebala je
sponzore i socijalne prostore. Vjerovao je da e jednog
lijepog dana njegovi projekti biti odobreni i oarat e
svijet. Matao je da bude Christo.
29
Kao i svi ostali.
Nije bilo ba sasvim jasno kako je zapravo gospoa Se-
ljanova ula za njegovo postojanje - tko ga je i zato pre-
poruio. On sam nije si postavljao to pitanje; inilo mu
se potpuno prirodnim da ljudi znaju za njega.
- Vi ste Spas Nemirov? - Puranov je drueljubi-
vo upitao i predstavio se.
" Christo (Hiisto Javaev), umjetnik svjetskog glasa, roen i odrastao u
Bugarskoj, slavu stekao projektima omatanja velikih objekata (njemaki
Reichstag, Nij agariiii vodopadi...)
2 0 9
ALEK POPOV
Umjetnik je skeptino pogledao njegovo uglaeno i pri-
stojno lice.
- Imam ugovoren sastanak s gospodinom Vara-
dinom - promrmljao je.
- Na aerodromu su - ree Puranov - ali ja vam
stojim na raspolaganju. uo sam da elite sudjelovati u
programu gospoe Seljanove.
- Da, pozvan sam - vano je potvrdio umjetnik.
- to mislite predstaviti? - upita pripravnik.
- Pa, jednu instalaciju - ree Spas Nemirov.
U njegovu se govoru osjetila izvjesna mekoa.
- Instalaciju? - trepnuo je Puranov. U zadnje je
vrijeme postao vrlo sumnjiav prema takvom vidu ure-
aja.
- Aha. Da vam pokaem svoje radove? - ree
umjetnik i otvori brzo album.
S fotografija su gledali zastraujui likovi ljudi, ivotinja
i okultnih znakova, koji su nalikovah crteima Nake.
Konture su im bile ocrtane vatrom. U tu svrhu majstor
Spas koristio je razliite zapaljive materijale: od najjed-
nostavnijih svijea i kuina natopljenih petrolejem do
visokotehnolokih proizvoda poput napalma, termita,
elektrona i sumporovodinih derivata bijelog fosfora.
Puranov se uope nije razumio u kemiju i to ga se du-
boko dojmilo. Usprkos tomu, instinkt mu je govorio da
druenje s tun materijalima nije sasvim bezopasno.
- Pa, dosad nisam imao nikakvih incidenata! -
energino je uzvratio umjetnik.
- A mislite li da e biti dovoljno prostrano? -
2 1 0
MISIJA ION DON
bojaljivo je upitao pripravnik. - Vai radovi dosta su
obimni.
- Tako je - sloio se sa zadovoljstvom. - Osobito
ovaj - brzo je prelistao stranice i zaustavio prst na slici s
nekim poarom na morskoj obali.
- to je to? - poskoio je Puranov.
- Zove se Neptunova no. Napalm i pijesak. Vidi-
te li trozubac?
Pripravnik je utke kimnuo.
- Pravio sam ga lani kad sam bio u Bugarskoj, na
plai Arapja - s ponosom je dodao umjetnik. - Gorjelo
je cijelu no. Pisalo je u svim novinama. Htio sam ga
postaviti i tu, u Brightonu, ali nisam dobio dozvolu.
Uvijek se nadu neki ekolozi! A i napalm je skup. Tu sam
preao uglavnom na svijee - raspriao se Spas Nemi-
rov. - Ekonominije je, a i ne prljaju toliko. Ovo sam na-
pravio proli mjesec u Covent Gardenu. S doputenjem
lokalnih vlasti. Pisali su o tome ak u Timesu, pogle-
dajte!
Razgrnuo je nekakav list na kojemu je bio kopiran
usamljeni izrezak iz novina. Sastojao se od slike i tek-
sta: Plesa s vatrom - bugarski umjetnik Spas Nemirov
nudi neobinu atrakciju za turiste.
- Strano! - kimnuo je Puranov.
- Prije ili kasnije, priznanje uvijek doe! - rekao
je ozbiljno umjetnik.
- A to mislite ovdje postaviti? - ljubazno se za-
interesirao pripravnik.
- Znam da je prostor ogranien - ree Plesa s
211
ALEK POPOV
vatrom - zato sam pripremio neto malo delikatnije.
Stavio je ofucani kartonski kufer na stol i podigao po-
klopac s izrazom lica kao da otvara Pandorinu kutiju.
- E? - podigao je obrve i dao komad kartona Pu-
ranovu.
- Pa to je princcza Diana! - uzviknuo je priprav-
nik zagledavi se u grubu skicu.
- U ruiastom plamenu! - zaneseno je rekao
Spas. - Samo zamisli!
- Mmm? - promrljao je Puranov, ekajui ulio.
- Planirani iskorisiti novu tehniku - nadahnuto
je zapodjenuo umjetnik. - Magnezijev oksid. Ima ga u
kineskim radnjama, ali je malo skuplji. Morat ete mi
uplatiti odreenu sumu. Oko sedamdeset funti.
U tom se trenutku otvorie ulazna vr ata i u predvorje
upade sam Varadin. Bacio je upitan pogled prema dvo-
jici mukaraca za stolom i pokuao mugnuti u velepo-
slanstvo.
- Gospodine veleposlanie! - zaustavio ga je
mrski Puranovljev glas.
U poetku mu je bilo teko shvatiti o emu se radi. Tko
je bio taj prokleti umjetnik, odakle se stvorio? Oito je
riblji smrad pritisnuo neke vane centre u njegovu mo-
zgu. Ali postupno, zajedno sa svjeim zrakom, dolo je
i do razbistravanja. Zavirio je nabrzinu u album, zagle-
dao se u sliku princeze Diane i kimnuo:
- Zanimljivo!
Estetska strana pitanja malo ga je zanimala: im gospo-
a Seljanova smatra da je zanimljivo, znai da je tako!
2 1 2
MISIJA. LONDON
Suma od sedamdeset funti izazvala je lagani tik na nje-
govoj desnoj obrvi, ali pravodobno ga je svladao. Mo-
glo se preivjeti. Naredio je pripravniku da mu izradi
izvjee za dotini sluaj i zatrai pare od blagajne.
Ovaj operativni pristup natjerao je Plesaa s vatrom da
zacvili od uzbuenja,
- Pretpostavljam da trebate i prijevoz - mazno
mu je dobacio.
- Gospodin Puranov e vam biti u potpunosti
na rapolaganju - osvetniki je procijedio Varadin. -
Osobno ete mi se javiti ako ne budete zadovoljni. Bilo
mi je drago!
Rekavi ovo, pourio je nestati u unutranjosti zgrade.
Umjetnik je odmjerio Puranova s odreenim saalje-
njem.
- Bez brige, buraz. Sve e biti ok.
"Gonite se svi!", uzdahnuo je u sebi pripravnik.
32.
Varadin se beumno, poput pantere, oduljao po ste-
penicama. Izvukao se od goi pod izlikom da mora
pripremati vano izlaganje. Seljanova je odmah poek
zapovijedati po veleposlanstvu, stvarajai nesnoljivu
guvu. Predosjetio je da e to potrajati dugo - sve dok
ju ne isprate do stepenica aviona. Htio je ukrasti za
sebe malo mira, kako bi sabrao misli.
Tanja Vandova motala se oko lcopirke u raunovodstvu
2 1 3
ALEK POPOV
ni ne primijetivi ga. Vrata njegova kabineta bila su
odkrinuta. Iznutra je dopirao zvuk usisavaa.
"Sad e mi doi aka, lampavice mala", zakrgutao je
zubima.
Djevojka je istila okrenuta leima. Varadin je namjerno
zalupio vratima, kako bi ju natjerao da se okrene. Oi joj
umalo nisu ispale od straha. Namjeravao je ispaliti neto
zlobno, ali je odjednom zautio. Usisava je i dalje radio.
Prolo je gotovo pola minute dok se nije sjetla ugasiti ga.
- Tl co si ti? - jedva je procijedio.
Doroteja - ukoeno je odgovorila djevojka.
Po njezinu irokom licu izbile su crvene mrlje.
to radi ovdje?
Pa, poslali su me ovdje da istim - uzvratila je.
- Ja sam nova.
- A je li? A gdje je Katja? - upitao je, kao usput,
Varadin.
- Katja nee vie istiti - lupila je djevojka.
Odgovor je izazvao gr u njegovu elucu,
- A tko e joj plaati najam?! - uskliknuo je raz-
draeno.
- Sumnjam da ima financijskih problema - do-
bacila je Doroteja. - S tom novom profesijom.
Uinilo mu se daj e ulovio nijansu zluradosti u njezinu
glasu. Zato mu je sve to rekla? S kojim ciljem? Prolo
mu je kroz glavu da ne treba nastavljati s pitanjima, ali
nije se uspio suzdrati.
- Kakvom profesijom? - radoznalo je upitao.
Pa, igra princezu Dianu - ree Doti osvetolju-
bivo.
2 1 4
MISIJA. LONDON
- Princezu Dianu? - izbuljio se Varadin.
Djevojka kimnu:
Da, radi za Famous Connections.
- Famous Connections?!?
- Jeste uli za njih? - nevino je upitala.
Crni oblak preao je preko njegova lica. Nije bilo po-
vratka.
- Nikada - odmahnuo je glavom. - A otkud ti to
zna?
- Bi l e smo cimerice - pakosno je zapoela. - U
zadnje vrijeme stalno je razvlaila neke scenarije kao da
je neka zvijezda. Ako mene pitate, mislim da se radi o
softpornu.
Porno!? - zajeao je. - Jesi sigurna?
- Ocijenite sami! - rekla je dvosmisleno i izvukla
iz depa mantila nekoliko savijenih listova. - Kopirala
sam ih za svaki sluaj.
Povukao se kao opeen.
Izgleda da sam se raspriala vie nego to treba
- promrmljala je Doti, ostavivi listove na njegovu rad-
nom stolu.
Zna li netko drugi ime se sad ona bavi? -
otro je upitao.Naravno da znaju! - automatski je od-
govorio. - Ja uvijek zadnji saznam.
~Ne, nitko ne zna! - odgovori djevojka, - Rekla
sam vam to zato to ona...
- S njom se mora razgovarati. Odmah! - preki-
nuo ju je Varadin.
Vie ne ivi ovdje - odmahnula je glavom.
Otila je? - glupavo je zinuo. - Kad?
215
ALEK POPOV
Nekidan.
-1 gdje j e sad?
- Unajmila si je nekakav stan - uzdahnula je. -
Mislim da je u Doklandu.
- Stan u Doklandu.
- Ta ko neto. Nije ostavila ni adresu ni telefon.
Jednostavno je otila. Moda je uhvatila nekoga. Ne
znam, ne znam!
Bespomono je rairila ruke. Pribliio se prema njoj,
zapiljio joj se u lice i proaptao:
Ti si, izgleda, ljuta?
- Mislila sam da trebate znati - mrano je odgo-
vorila.
"Gadna, ljepljiva pria", pomislio je. Utonuo je u nju do
gue.
-Oprost i t e - rekla je i poela nespretno namo-
tavati icu usisavaa.
Sjeo je za svoj stol i utke priekao da djevojka izae.
"Voziti I.ady Di", scenarij Thomasa Munroea.
Famous Connections. Sva prava zatiena.
Varadin se namrtio. Pogledom je rastreseno preletio
preko redova. Kakva gadarija. To ga nije omelo da se
uzbudi. "Portret u naturi" i "Tajno vjenanje" bili su
sljedei naslovi. "Prokleta mala kurva!" zlobno je pro-
cijedio.
Nita vie nije bilo isto! Naravno, moglo se pretpo-
staviti. Kad neto krene previe jednostavno, uvijek se
negdje krije mrva sumnje. Kao iva eravica zatrpana u
pepelu. Eto kako dolazi do poara!
Na vratima se ulo kucanje. Ula je Tanja Vandova.
2 1 6
MISU* LONDON
- Primjerci za gospou Seljanovu - rekla je.
- Molim? - zaudio se.
- Scenarij za koncert i popis gostiju - tajnica je
pojasnila i spustila na stol tanki fascikl. - Kopirka se za-
glavila, ali sam uspjela, hvala Bogu - dodala je.
Nije ju sluao. Tajnica je hitro nestala.
"Koncert", scenarij Thomasa Munroea.
Famous Connections. Sva prava zatiena.
"Gad!" planuo je Varadin sjetivi se tog scenarista. Samo
jednom ga je sreo, ali ga je fascikl neobinom snagom
podsjetio na njegovu neistotjelesnu prisutnost. Zada-
vao je glupa pitanja tipa: "U kakvoj ulozi vidite Njezino
Velianstvo - kao gospodarice ili kao majke?" i vodio
je biljeke. Tada nije obraao panju na njega. A moda
je trebao.
Scenarij je bio doraen do posljednjeg detalja. Ceremo-
nija oko dolaska i odlaska, mjesta oko stolova - ak su i
teme rezgovora bile prethodno definirane. Popis gostiju
takocter je bio djelo Agencije. Ziebling se po tome pokaz-
ao ak zahtjevnijim od gospoe Seljanove; drutvo mu
se nikako nije inilo dovoljno profinjenim. Na kraju se
sam angairao u potrazi vanih osoba traenoga kalibra
i tako je prvobitni popis gostiju bio gotovo u cijelosti
izmijenjen. "Primite ovo kao bonus", rekao je velikodu-
no.
Vane osobe vrlo su se rado odazvale pozivu, a njihovi
ekovi ubrzo su doletjeli. Jedna karta Kostala je cijelih
dvadeset funti, ali to kao da ili nije smetalo i gotovo
svih 40 mjesta u dvorani bilo je zauzeto. U usporedbi
2 1 7
ALEK POPOV
s honorarom agencije i svim ostalim rashodima oko
koncerta, skupljena suma izgledala je krajnje beznaaj-
na, ali Varadin je pokuavao razmiljati kao dravnik.
U protivnom poele bi ga spopadati razne tetne ideje
tipa: kad bismo posuli sav taj novac po glavama siroi-
a, moda uope ne bi bilo potrebe za dobrotvornim
koncertima. Ali to bi tada inili dobri ljudi poput gos-
pode Seljanove? Teko pitanje. Opasno pitanje. Kad je
razmiljao kao dravnik, sline ideje rijetko bi mu pa-
dale na pamet i osjeao se savim spokojno. Ali sada mu
ni dravniko razmiljanje nije moglo pomoi. Velika i
mala pravda umijeale su se u ogromnu ljepljivu kuglu
koja se prijetei kotrljala prema njemu.
Famous Connections.
Bliski susreti u visokom drutvu, neformalni kontakti,
diskretnost i sigurnost.
Varadin je usredotoeno birao broj. Prvi put se tamo
javljao sam, ne traei od tajnice da ga povee. Osje-
ao se nelagodno, kao da se tajno unjao u tui ured.
- Welcome to Famous Connections - zapjevao je
zvonki glasi. - Doivite magiju neformalnog razgovo-
ra. Vai idoli vas oekuju! Ako vas zanima naa Agenci-
ja ili elite postati na ldijent, molimo, kaite broj jedan.
Ako ste ve na klijent i imate nekakav problem, moli-
mo, kaite dva. Ako elite uspostaviti vezu s administra-
torima, molimo, kaite tri.
Rijei su visile na ici kao smrznuti vrapci. Glasi ih
je izrecitirao jo jednom. Varadin je uporno utio. Za-
miljao je kako se ice razdvajaju u mraku; jedna je vo-
2 1 8
MISIJA. LONDON
dila u Zieblingov ured, dok su druge vijugale negdje po
labirintu agencije. Znao je koji put treba izabrati, ali nije
smio. Jo ne.
Minutu kasnije ponovno je nazvao broj agencije, a
deurni pozdrav zazvonio je u slualici. Ovaj put nije
prekinuo. Pobrinuo se da mu glas za zvui prigueno,
iako nije bilo opasnosti da ga prepoznaju.
- Jedan - razgovijetno je rekao.
Jedno vrijeme u slualici je odzvanjala nekakava njena
melodija, potom se ukljuio i glas na matrici: "Wel-
come to Famous Connections! Uskoro ete razgo-
varati s naim deurnim operaterom. Zasad ne mora-
mo nita znati o vama. Kako biste se osjeali ugod-
nije, predlaemo vam da koristite pseudonim. Ako ga
jo niste izmislili, raspolaete s nekoliko sekundi da to
uinite. Hvala vam na panji."
- Dobar dan! Zovem se Hali - zauo se bodar
muki glas - pomoi u vam da se orijentirate u pravi-
lima igre. Vi ste na pragu da ostvarite svoj tajni san. Ne-
mojte se dvoumiti! Svaki ovjek ima pravo pribliiti se
svome idolu, udahnuti mu auru, poigrati se njime. Bez
nas, obinih ljudi, zvijezde nisu nita. Mi ih stvaramo,
to znai da jedan njihov dio pripada i nama. Moramo
ga samo poeljeti. Je li tako, gospodine...
- Viktor - ispalio je Varadin i ne zamislivi se.
Oduvijek se htio tako zvati.
- Odlino, Viktore! - uskliknuo je glas. - Prvo da
ti kaem kako stoje stvari. Mi ti nita ne elimo prodati,
moe biti miran. Famous Connections jednostavno
2 1 9
ALEK POPOV
utjelovljuje ono to ti pripada. Shvaa, mi smo posred-
nici, sve ostalo je tvoje!
- Ne sasvim - promrmljao je Varadin.
- Nema veze! Mora jo neto znati - nastavio
je Hali. - Mi nismo lopovi, samim tim ne moemo ti
isporuiti neto to ti ne pripada. Ne moe oekivati
uda. Ako ti pripada nekoliko stotina, nema anse da
dobije 100%, a da ne uzme od drugih. Mi, kao to sam
ti ve rekao, to ne inimo. Hej, jesi jo tamo?
- Da - ree Varadin - sluam te paljivo.
- To je bila loa vijest - kazao je Hall. ~ Ali ima
i dobra vijest, koja je puno vanija. I ona se sastoji od
injenice da ti taj, na prvi pogled neznatan djeli koji
ima pravo dobiti, moe donijeti 100% zadovoljstva. Ne
moe vjerovati? Iskustvo je pokazalo da je to potpuno
mogue, jer, vjeruj mi, taj djeli je sve to ti treba. On
sadri potpunu informaciju kojom moe klonirati sa-
njani lik iz svoje fantazije. Razumije li o emu govorim?
Uslijedila je kratka pauza.
- Nisam sasvim siguran - odvratio je Varadin.
- Govorim o koljci i zrncu pijeska, Viktore! -
ree Hali sveano poput baptistikog propovjednika. -
Zrnce pijeska koje e se pretvoriti u biser. Mi emo ti
dati zrnce, a ti e biti koljka! Slae li se?
- Da - procijedio je, iako mu nita nije bilo ja-
sno. to su oni, na kraju krajeva, nudili? Ziebling nikada
nije postavljao stvari na tako udan nain.
-1 da ti stvari nisu sasvim jasne, uskoro e ti se
upaliti lampica - filozofski je zakljuio Hali. - A sada,
220
MISIJA. LONDON
pristupimo sri problema. Kai mi prema kome stre-
mi, do koga se iz visokog drutva eli pribliiti?
- Lady Di! - odvratio je nakon to je skupio hra-
brost.
- Odlino! Nema nikakvih problema - uskli-
knuo je Hali.
- Ali ona je mrtva! - odvrati Varadin.
- Snovi ne umiru, prijatelju.
- Znai, moete mi srediti susret s njom.
- Naravno!
- Ali to nee biti ona, je li tako? Nema anse jer
ona je mrtva! - nehotice je povisio glas. - Poslat ete
neku glumicu! Kopiju! Dvojnicu!
- Mi ti dajemo zrnce pijeska - Hali se nije dao
zbuniti - a hoe li se iz njega roditi biser, ovisi samo o
tebi. Ima li priu?
Poeo je neto kuckati po svojoj tipkovnici.
- Molim?
- Zna li to e raditi s njom?
- Pa...
- Siguran sam da duboko u sebi odlino zna to
hoe! - prekinuo ga je Hali. - Moda te je to sram for-
mulirati u ovom trenutku, ali ne uri nam se. Ionako je
njezin raspored popunjen do vrha. Ne mogu te ubaciti
prije sljedeeg mjeseca, osim ako netko drugi ne otkae.
Ah ne vjerujem. Ludi su za njom, osobito oni s Bliskog
Istoka.
- Hali, imam ve priu - neoekivano ree Vara-
din; ton mu je postao mrtvaki. - Upravo sam je smislio.
221
ALEK POPOV
- Prekrasno! To e nam olakati - oprezno e
Hali.
Trebalo mu je dosta da to formulira na engleskom.
- Rascopat u joj kurvinsko dupe - tiho je proci-
jedio Varadin.
- Molim?! - zatreperio je operater.
- Rascopat u joj dupe - ponovio je Var adin s
napuklim glasom: -1 tvoje takoer, gade!
Stisnuo je mobitel u aci i otresao ga o stol, kao da ga je
htio zabiti u nevidljivo Hallovo uho - zabiti ga skroz do
njegova prokletog malog mozga,
- Sto! - dreknuo je tako da su stakla vitrine za-
zvonila. - Sto! Dvjesto! Tristo! etiristo! Tisuu!
- Mamicu ti, Pepolene! - nita ga vie nije moglo
zaustaviti. Sve brojke do tog trenutka nagurane u nje-
govu mozgu izletjele su van, poput roja pobjenje-lih
pela, grupiranih u brojke koje su munjevito bubrile.
- Dvije tisue - nastavio je Varadin - tri tisue,
dvadeset tisua, sto tisua, milijun!
Uskoro mu je postalo nemogue izgovarati te kilome-
tarske brojke i samo je pomicao usne bez ikakva zvuka,
zamiljajui ih kako padaju jedna pokraj druge. Bilo je
istovremeno hjepo i strano.
33,
Kabi netu Mi ni s t r a
Gl asnogovor ni ku Mi ni s t ar s t va vanj ski h posl ova
Di r ekci j i za Europu i Sj evernu Ameri ku
2 2 2
MISIJA. LONDON
Di r ekci j i za i nformaci je
Pregl ed bri t anskoga t i s ka
Br i t anski t i s ak posveti o j e posebnu panj u i zl o-
bi Higijena po bugarskim zemljama koja se otva-
ra danas u Bri tanskome muzeju. Ta vi j est zastu-
pl j ena j e u kul t ur noj r ubr i ci vei ne vani h dne-
vni h novi na.
Izazov bugarskoga zahoda (Bul gari an WC Chalenge)
Matta Goswel la, novine Tri bune
Opepoznato miljenje da j e WC t vor evi na el i zabe-
tanske epohe oi to e pret rpj et i i spravke kada
danas pr vi put bude i zl oen nj ezi n bugarski ek-
v i v a l ent pie Goswel I. I nst al aci j a ot kr i vena u
Bugarskoj dat i r a ot pr i l i k e od 673. do 680. godine i
pr edst avl j a f unkci onal ni model vodenog zahoda,
kakav se pr vi put poj avl j uj e u Zapadnoj Europi
gotovo 1000 godi na kasni je. J o se spori o nje-
govu pori j ekl u: j e l i trakog, bugarskog i l i bi-
zantskog. A zato ne i kel tskog?
Sl i ne i nst al aci j e do sada ni su ot kri vene ni t i u
traki m nekropolama ni t i u grko-ri mski m arhe-
ol oki m sr edi t i ma na t er i t or i j u Bugarske. To j e
ponukal o eksperta Bugarskog povi jesnog drutva
i z Londona, Petra Paneva, da t vr di kako je ri j e o
drevnoj hi gi j enskoj t r adi ci j i , prenesenoj i z Stare
Vel i ke Bugarske, koja se u prol osti pr os t i r al a
na t er i t or i j u Ukraj i ne i June Rusije. Bugari pre-
t endi r aj u na to da su j edno od naj s t ar i j i h pl e-
mena na Zemlji koje je u davni nama nasel j aval o
pl odnu Fergansku dol i nu u podnoju Parnira.
2 2 3
ALEK POPOV
Ostaje zagonetka z a t o doti na i ns t al ac i j a ni j e
dobi l a i r u pri mjenu u srednjovjekovnom Bugars-
kom Carstvu. Prema Petru Panevu, to se obj anj ava
prodorom t ur s k i h plemena krajem 14, stol jea, koja
su sust avno u n i t a v a l a t akve objekte l okal ne
kul t ur e. Ne i skl j uuj e mogunost da se na t er i -
t or i j u Bugarske ot kr i j ej o s pomeni ka t akvog ka-
r a k t e r a
Arheol ogi nj a El ena Papadopul os s Oxf or da potpuno
je drugog miljenja. Prema nj ezi nu mi l jenju WC ins-
t al ac i j e bi l e su bi zant skoga por i j ekl a. Nedosta-
t ak dr ugi h t akvi h pri mj era ona objanjava pro-
dorom bugar ski h plemena na Bal kanski pol uotok
u 7. stoi jeu, koja su ih sustavno uni t aval a, sma-
t r aj ui i h kranski m sveti ti ma. Nj ezi na t eza ne
obj anj ava zato sl i ne i ns t al aci j e ni su raspro-
st ranj ene negdje drugdje unut ar gr ani ca Bi zant s-
kog Carstva.
Prof. Mi chael Cal l ahan sa sveui l i t a u Gl asgowu
i z ni o j e or i gi nal no miljenje. Prema njemu,WC r el i k -
v i j a nasl i j ee j e i z vremena kad su kel t s ka pleme-
na obi t aval a u ti m zemljama, Meutim,oito je da se
t a kel t s ka t r adi c i j a r a z l i k uj e od t r adi c i j e Kel t a
u Zapadnoj Europi i posebno na Bri t anskom otoju.
Por i j ekl o WC i ns t al aci j e i z Provadi j e zasad ostaj e
zagonetka. Oekuje se da e i zl obu posj et i t i Nj. V.
Kr a l j i c a El i zabet a II, osobno.
Novi ne People pi u da su nal az i i konzer vi r anj e
uni kat ne i skopi ne b i l i f i n a n c i r a n i zahval j uj ui
entuzi j azmu l okal ni h l j udi i sponzor st vu j edne
ni zozemske fondaci j e. Bugar ski mi ni st ar kul t ur e
2 2 4
MISIJA. LONDON
odbi oj e f i nanc i r at i proj ekt opravdavaj ui se sre-
zani m budetom.
Komentar redakci j e na ovaj dogaaj pod nazi vom
Was it actually in use (Je li uope i kad bi o upo-
trebl j avan?/mi sl i se na zahod/) nude i novi ne Eu-
ropean Post
Drevni ureaj, kako se kae u komentaru, st r i
zaogr nut tragi nom samoom mraka bal kanske po-
vi j est i . Pokuaji da se pr i pi e nekoj od k u l t u r n i h
t r adi c i j a za sada ni s u ovjenani uspjehom. Izgl e-
da d a j e pr va i ns t al ac i j a dj el o geni j al nog pre-
tee Leonarda Da Vi nci j a, koji j e, naal ost , ostao
neshvaen od svoj i h suvremen i ka, Ta h i poteza se
podupi re sumnjama ar heol oga o tome je l i ure-
aj i kad bi o u upotrebi . Ako se to potvrdi , post at
emo svjedoci j ednog kul t ur nog paradoksa koj i u
znaajnoj mjeri objanjava s i t uaci j u na Bal kanu
danas. a k ako i pr i hvat i mo da John Har i ngt on
ni j e pr vi pr onal aza zahoda, ostaje nam ut j eha
da j e on barem pr vi koj i g a j e pust i o u upotrebu -
zakl j uuj e aut or komentara.
Sl i ke i nst al aci j e i ski ce, zajedno s i nf ormaci -
jama, obj avl j ene su u novi nama Liberation i The
Endeavour, a u potonjem je obj avl j ena i sni mka
gr adonael ni ka Provadi j e uz t ekst Istaknuti po-
loaj pr o gr e s a !
Druga udarna vi j est u t i s k u j e k o n f l i k t koj i se
nas t avl j a na Bal kanu.
2 2 5
ALK POPOY
- Na to ovo slii?! - ljutito je uzviknula Devori-
na Seljanova bacivi papire na ostatke doruka na stolu.
- Zato nitko ne pie o meni?
Varadin ju je pogledao s dubokom tugom. No je iskle-
sala tamne krugove oko njegovih oiju. Izgledao je po-
put ovjeka koji se vraa iz pakla, natovaren tajnom o
smaku svijeta.
- Zato me gleda tako? to sam to rekla? - ner-
vozno e opet.
- Uvjet je bio takav, ako se sjea - odvratio je
tiho. - To je neformalni posjet i oni ne ele publicitet.
- Kako si mogao prihvatiti takvu glupost?! - pla-
nula je. - Kakva je korist od tog susreta ako nitko nee
uti za to?
Varadin nije nita rekao. Pregurao je munu no. Dame
su okupirale sobe u rezidenciji, ostavivi ga da se gri na
sofi u holu. Ah muke tijela nisu bile nita u usporedbi s
mukama due. Po pustim ulicama njegove svijesti bro-
dila su strana pitanja poput opora ulinih pasa zimi.
Njuili su po zakutcima, tektali i zavijali ljutito, a on ili
nije imao ime nahraniti. I postajalo je sve gore.
Kroz odkrinuti prozor dolazila je svjeina. Tardea za-
vjesa lagano je podrhtavala.
- Znai, ona e otii vidjeti proldeti zahod i ovu
injenicu novine mogu ras trubiti - bijesno je nastavila
Selj anova - a to to e doi na na koncert ne! ? to iz tog
proizlazi? Da je jedan zahod vaniji od mene! Kako ste
dopustili ovaj apsurd?
- Izloba nije dogovarana s nama - izvukao se.
2 2 6
MISIJA. LONDON
- Nego s kim? - nakostrijeila se.
- Pa, ni s kini - ree. - To je bila inicijativa Bri-
tanskog muzeja i opine Provadija.
- Pa, to je stvarno apsurdno! - umijeala se
dama poznata kao Milka. - Zar ne moemo pozvati
BBC da napravi reportau? Moda jo nije kasno? Ima-
te kontakt s BBC-jem, zar ne? - obratila se veleposlani-
ku.
- Molim? - namrtio se.
- BBC - ponovila je. - Da osiguraju ekipu za ve-
eras.
Varadin se ponizno osmjehnuo.
- Da vam ovo nije Sofija? - dobacio je. - Osim
toga, riskiramo da nam otkazu dogaaj.
- Kako to, u posljednjem trenutku? - izbuljila se
Milka.
- Slaete li se da riskiramo? - izazovno ih je upitao.
Zavladala je ledena utnja.
- A zar nee biti lake - javila se druga pratilja
- ako gospoa Seljanova ode i osobno otvori izlobu
s tim famoznim eksponatom? Sumnjam da bi bilo tko
imao neto protiv. I tada bi sve novine pisale o njoj.
- Kako si to mogla rei, Veronika!? - Milka je
ljubomorno povisila glas. - Gospoda Seljanova titi
vjene duhovne vrijednosti. Ne moe njezina djelatnost
biti povezana s neim tako vulgarnim!
Veronika Dilieva, poznata dama iz high lifea glavnoga
grada, zapanjeno je pogledala svoju patronku. "Vidi je,
molim te, kako se prenemae", ljutito su joj zaiskrile oi.
2 2 7
ALEK POPOV
Umalo je izgovorila svoju misao naglas, ali odjednom
je shvatila da nee naii na potporu. Seljanova je izgle-
dala potpuno ozbiljna, kao da je razmiljala o neemu
vanom.
- Sluajte - odjednom je rekla, - Nitko nam ne
moe zabraniti da novinama poaljemo kominike od-
mah nakon koncerta. Nita ne riskiramo. Neka se ljute,
ako hoe - poslije kie - kabanica. Misli li da je ideja
dobra? - okrenula se prema Varadinu.
Jedna zraka sunca trijumfalno je zaplesala na njenom
prastom nosu.
Pogledao je prema njoj i kimnuo:
- Apsolutno.
Do koncerta je ostalo jo malo manje od deset sati.
Sekunde su otkucavale u njegovu mozgu poput bombe
sa satnim mehanizmom.
Seljanova ga je pogledala zabrinuto. to se dogadalo s
tim ovjekom? Juer je bio sasvim dobro, a danas izgle-
da kao utopljenik. Sigurno je imao nekakve brige, ah to
je nije osobito diralo. "Samo da ne upropasti sve u po-
sljednjem trenutku", pomislila je.
- Idem provjeriti kako teku pripreme - promr-
mljao je gledajui na sat i ustao.
34.
Lady & Sir Brandon Croft! - sveano je uzviknuo Barry
Longfellow.
2 2 8
MISIJA. LONDON
Stazom izmeu pregrada krenuo je dostojanstveni par
srednje dobi. Masivna ogrlica od perli krasila je damin
vrat. Blistavo se osmjehnula i zavodniki vrckala. Pod
visokim svodovima Tvornice prolomio se pljesak
Lady Croft, poznata u civilnom ivotu kao Susan La-
mour, zapravo je radila kao dvojnica Brigitte Bardot.
Nakon nekog vremena slava joj je neumoljivo venula
i spremno je prihvatila sudjelovati u novom spekta-
klu kao statist. Ulogu Brandona Crofta igrala je prava
mukarina po imenu Lo, a koji je odnedavna preuzi-
mao i lice popularnog nogometaa grubijana. Rod Sir
Brandona Crofta, prema Imeniku aristokratskih obitelji
Ujedinjenoga Kraljevstva, datirao je od 1234. godine. U
posjedu obitelji bila je naslijeena zemlja u Lancashireu
i mali dvorac u Walesu.
- Prepodobni Adam Sacks, opat Neverbury i
poglavar odbora Celestinske dobrotvorne zaklade - po-
novno je uzviknuo Barry Longfellow.
Na stazu je izaao punani dentlmen u ljubiastoj
mantiji i ivahnih oiju. Nije bila potrebna osobita ma-
ta da se ovjek dosjeti iji je on dvojnik Njegovo pravo
ime bilo je Pat Vomit, ali sve ostalo pripradalo je Be-
nnyju Hillu - glas, lice, hod, geste, kao da mu ih je veliki
komiar ostavio u naslijee prije nego to je preselio na
onaj svijet.
Preasni Adam Sacks dovukao se do Lady Croft, po-
bono pogledao prema tavanu i utipnuo je za dupe.
Zaorio se ludi smijeh.
- A ne! - umijeao se Ziebling, koji je stajao do
2 2 9
ALEK POPOV
Barryja i promatrao paradu dobrotvora, kako ju je sam
nazvao, s profesionalnim interesom. - Nee to raditi,
jesi razumio? Sad nisi Benny Hill!
- Ooops, sorry! - odgovorio je Pat Vomit i po-
novno se zaorio smijeh.
Barry mu je zaprijetio prstom, a zatim doviknuo:
- Baronesa Remulada!
Remulada je bilo ime umaka za prene krumpirie to
je prema ' Ihomasu Munroeu, autoru prvobitnoga po-
pisa, zvualo vrlo aristokratski. U jednom mu je trenut-
ku postalo nasmrt dosadno listati Imenik aristokratskih
obitelji i prepisivati rubrike. Uzimajui masnim prstima
kriglu piva, sluajno je spazio pakiranje umaka koje se
povlailo po njegovu radnom stolu te je dobio nadah-
nue. Remulada, zapisao je u legendu kao objanjenje
lika, stara je danska obitelj, koja potjee od vladara bal-
tikoga otoka Faarhoeighen. Poetkom pedesetih godi-
na njezini predstavnici dolaze ivjeti u London.
Baronesa Remulada bila je isprana plavua s licem
utopljenika zagledanog u nebo kroz debelu plou leda
i s hodom robota, Nosila je blijedoruiasti karirani
kostim, bijele rukavice i ogromne bljetave naunice.
Njezina zvijezda zasjala je prije godinu i pol kad je do-
maica Lucy Nord hladnokrvno odrezala penis svome
pohotnom suprugu, poslije ega je napisala knjigu o
tome i postala poznata s obje strane oceana. Od tada
je njezina linost mnoge raspalila, a Tvornica nije zaka-
snila s odgovorom na oekivanja trita. Ulogu je igrala
antipatina Elaine Carter, takoer domaica iz srednje
2 3 0
MISIJA. LONDON
klase. Nije imala hrabrosti postupiti kao Mrs. Nord, ali
bili su joj potrebni dodatni prihodi kojima bi plaala
kreditne rate za umjetne sise. Slava Mrs. Nord brzo je
splasnula, dok su kreditne kamate nastavile cvjetati.
- Lord Daffy Atwod i njegova sestra Lady Goss-
ip - najavio je Barry Longfellow.
Stazom su krenula invalidska kolica koja je gurala stro-
ga osoba s orlovim nosom i izgledom udovice. U koli-
cima je sjedio Sammuel Fogg, poznati dvojnik fiziara
Hawkinga, odjeven u raskoni crveni mundir. Spretni
minkeri agencije potrudili su se da ga uine dosto-
janstvenim. Usprkos tome, svi prisutni su se nasmijali,
a on im je odvratio nesigurnim, zluradim osmijehom.
- Lady Marx, dukesa Halfbrain, Sir Benav -
Barry je nastavio trubiti poput srednjovjekovnog mar-
ala. - Hugh Munroe, esquire, predsjednik monarhijske
lige, Sir Jay.
Titulirane osobe koraale su vano, izbaenih grudi i
stisnutih usana. Kad se blistava povorka poredala, Barry
je bacio pogled prema svome efu. Ziebling je uzbue-
no zapljeskao i dao znak sudionicima da se priblie.
- Dame i gospodo - zapoeo je - nalazimo se
pred svojevrsnom superprodukcijom. Do sada nismo
pravili nita slino; svaki od vas vrtio je svoj mali ou,
neovisno o drugima. Ali danas ete biti dio ogromnoga
scenarija s neobino visokim koeficijentom autenti-
nosti. Iako veina vas u ovome sudjeluje kao statisti, to
ne znai da su vae uloge manje vane. Klijenti od nas
oekuju autentinost, a mi emo im je pruiti.
2 3 1
ALEK POPOV
Proao je pogledom umirene glumce i nastavio:
- Lj ude po svijetu uzbuuju razliite stvari.
Drutveni poloaj, slava i presti oduvijek su bili i bit
e medu najjaim afrodizijacima. Oni koji su ih se us-
pjeli domoi, rijetko kad bi priznali da slijede egoistino
seksualno zadovoljstvo. Ponekad ni oni sami toga nisu
svjesni, prikrivajui se iza apstraktnih i nejasnih ciljeva.
Ali, oni ipak ne mogu prevariti svoju dubinsku bit. Pri-
roda orgazma je udljiva i zagonetna. Milijuni mu se
ne mogu pribliiti, dok drugi u njemu uivaju iz dana
u dan. Jedni moraju potroiti cijelo svoje bogatstvo da
ga ostvare, dok drugima dolazi samo kao zlatna kia.
Blaeni su oni koji se zadovoljavaju malim! Ah nai kli-
jenti nisu meu njima. Oni ele sve! Ako im to moe
pomoi da svre, utoliko bolje.
Ziebling je napravio kratku pauzu, a onda je ispruio
ruku.
- Dame i gospodo - patetino je uzviknuo -
Njezino Kraljevsko Velianstvo, Elizabeta II!
Svi su pogledali prema poetku staze. Tamo je stajala
sitna starija enica s blijedozelenom kapicom i bijelim
plastinim sandalama. Iza nje, u ulozi tjelohranitelja,
stajao je Desmond sa icom u uhu i strogim crnim
odijelom. Starica je digla ruku i mahnula u znak po-
zdrava. Izgledala je toliko stvarno da su kroz sve prisutne
proli srsi strahopotovanja.
- A tko je ona? - baronesa Remulada apnula je
na uho Sir Croftu.
- Nemam pojma! - slegnuo je ramenima igra
2 3 2
MISIJA. LONDON
Manchestera. - Prvi put je vidim.
- Vidi, vidi! - uskliknuo je Pat Vomit, iji je sta
u agenciji bio puno dui. - Mrs. Cunningham se vraa!
Hip, hip, hura!
Kraljica je zastala i pogledala ga otro.
- Odrubite mu glavu!
Ziebling je prasnuo u smijeh. Sagnuo se prema starijoj
eni i srdano ju zagrlio.
- Teta Hellen! Kao i uvijek neponovljiva. Tako
sam sretan to si ponovno medu nama!
- Ja nisam toliko sretna - odbrusila mu je Ijutito
- ali moram si kupiti novi hladnjak, S ovim uiteljskom
mirovinama?
Mrs. Cunningham odmahnula je kiselo glavom.
- Kupit e ti sebi i dva hladnjaka! - potapao ju
je Ziebling po ramenu. - to kae za scenarij?
- Glupav kao i sam ivot - odsijee. - Snai u se,
nije mi prvi put.
- Eto, to se zove profesionalac - okrenuo se Zieb-
ling ostalima: - A jeste li vi spremni?
Grupa je kimnula.
- Dobro onda - rekao je. - Dosta je ve proba.
Mislim da je svatko nauio svoju lekciju. Scenarij nije
kompliciran, ali iziskuje koncentraciju. Nemojte se na-
piti, ne razgovarajte puno, vano puite obraze i sve e
biti u redu. Trim vidjeti je li scena gotova. Barry e se
pobrinuti za vas. Vidimo se veeras.
Katja je pratila probu, oslonjena nezainteresirano na zid
garderobe. Nije bila ukljuena u scenarij iz razumljivih
2 3 3
ALEK POPOV
razloga, ali nije joj bilo ao. injenica da e se taj grote-
skni ou odvijati na teritoriju bugar skoga veleposlanstva
bacala ju je u duboku nedoumicu. Zato, kome je to bilo
potrebno?? I tko e platiti raun na kraju? Osjeala se
ponienom. Poslije joj nije vie bilo vano. Bila je sre-
tnija nego ikad to je pokupila svoje krpice otamo.
Smjestila se pred ogledalom da isproba jednu novu pe-
riku, obojenu u svijetloruiasto. Donijeli su je danas
poslijepodne. Bila je prirodni element jo jednog sce-
narija, napisanog za nekakvog imunog starog pankera.
- Znai, ti si mi najnovija snaha? - doletio je iro-
nini glas iza njezinih leda.
Lagano se okrenula i opazila obraz Mrs. Cunningham
u ogledalu. Starica joj se dopala, bilo je jo drskosti u
njezinu glasu.
- Koliko ti je godina? - nastavila je.
- Dvadeseletiri - odgovorila je Katja.
- Dopada li ti se uloga?
- Raspored je dosta naporan - izvukla se dje-
vojka.
- Tr eba im jo jedna princeza - dobaci Mrs.
Cunningham. - Taj ou e se vrtjeti jo dugo. Nee os-
tati bez kruha, vjeruj mi!
- Nemam nita protiv - ree Katja. - Ionako ne
mislim ostati vjeno u ovom biznisu.
- jesi Ruskinja?
- Bugarkinja - odmahnula je glavom Katja.
Mrs. Cunningham je zamirila kao da se pokuava sje-
titi neeg vanog.
2 3 4
MISIJA. LONDON
- A ti si djevojka koja je radila tamo? - ivahno
ju je upitala.
"Vidi, vidi, svi to znaju" pomislila je Katja. I to mi je ne-
ka povjerljivost!
- "Radila" je pretjerano - osmjehnula se. - isti-
la sam s vremena na vrijeme, da bih platila najam. To je
stvarno bila srea jer u poetku nisam imala prebijene
pare. Ali vie nije tako, odselila sam.
- Kud ode ovaj svijet?! - uzdahnula je prijekor-
no starica. - Da se masturbira na tako visokom nivou?!
To je, ini mi se, pretjerano, zar ne misli?
- Visoko, nisko, boli me - slegnu ramenima Katja.
- Ja to ne odobravam - klatila je glavom Mrs. Cun-
ningham. ~ Misli to god hoe, ali ja to ne odobravam.
Masturbiranje smeta ljudima da se razvijaju. Tako su me
uili kad sam bila mala. Sad znam to su imali na umu.
Zadubila se u svoju torbicu i izvukla dugu tanku cigarilu.
Zapalila je ibicu. Nad glavom joj se izvio sladunjavi dim.
- Svi se znaju drapati u mraku - nastavila je
fukajui energino. - Ne mora biti ni lijep, ni pame-
tan, ni bogat - nita! Moe se ak potedjeti i elemen-
tarne higijene. ovjek se oputa. Zato da se napreem,
kae on sebi, da radim na sebi da bih bio privlaan, kad
se mogu pobrinuti i sam. To je kraj. Navikne li jednom,
vie te nita ne moe zaustaviti. Pretvara se u ivotinju.
Kraljica je potom ispustila nekoliko kolutova dima.
- Kad se netko drapa sam, to je njemu na duu.
Ali kad se cijela drava drapa, postaje gusto - filozofski
se izrazila.
2 3 5
ALEK POPOV
- Krasno, zato ne iskoristi priliku i to im ne ka-
e? - predloila je Katja.
Kraljica se zamislila, poslije je odmahnula glavom:
-Toga nema u scenariju. A i ne ulazi mi u opis
posla. Ti budi bez brige: nai e se ve netko tko e im
rei. Uvijek se nade.
Starica se zaputila prema svojoj kabini mrmljajui si u
bradu:
- Tko li je izmislio taj prokleti koncert? Da nije
opet Munroe? Mozak mu je sasvim zakrljao!
35.
- Ti si me preao! - promuklo je progovorio Varadin.
- Laove!
Glas mu se cijedio iz usne upljine poput crnog potoka
s otrovnim mikroorganzmima.
- Ekselencijo - hladno je rekao Ziebling - ne ra-
zumijem o emu govorite. Htjeli ste kraljicu - imate je!
to vam vie treba?
- Prava kraljica, huljo! - zastenjao je veleposla-
nik i ispalio: - Sto!
- Molim? - Ziebling je podigao obrve.
- Devedeset i pet - rekao je Varadin i ponovio
ljutito: - The real Queen!
- The real Queen!?- iskreno se zapanjio. - Vi ni-
ste dobro!
- Nisam! - odbrusio je veleposlanik. - Tristo!
Pepolenov se sustav nezaustavljivo raspadao. Oigledno
2 3 6
MISIJA. LONDON
nije bio projektiran za ovakvo optereenje. Mehanizam
emocionalne pree je zaribao; brojke su letjele uokolo,
ulje je prskalo. Svakog trenutka se mogao u potpuno-
sti raspasti i zgnjeiti ga pod svojim ostacima. Morao je
spaavati svoj mozak
Ziebling ga je zadubljeno promatrao, kao da se muio
pokuavajui odgonetnuti to se tono dogaa u dui
njegova klijenta.
- Zato ne dovedete i Lady Dianu - zajedljivo je
prosiktao veleposlanik - pa da ou bude potpun.
Ovaj je odmah podigao obrve.
- Niste traili!
- Ma, da! - prekinuo ga je Varadin. Ostavio je
brojke da se prosipaju u nekom opustjelom kutu svoga
mozga i nastavio: - Umiljate si da me moete vui za
nos? Znam sve o vaoj agenciji!
- Mi nita ne krijemo, sir - Ziebling je mirno
odvratio. - Mislio sam da ste otpoetka upoznati s ka-
rakterom naih djelatnosti. Vi ste nas potraili, ako se
sjeate.
- Dean Carver vas je preporuio i j a sam mu po-
vjerovao ~ rekao je s gorinom veleposlanik i ironino
dodao: Pretpostavljam da je imao koristi od toga...
- Ne udi me to je govorio dobro o nama - ree
Ziebling. - Mi se zaista razumijemo u posao. Uvjera-
vam vas da e vam se ou dopasti!
- Nee biti nikakvog oua - odbrusio je Varadin.
- Otkazat ete u posljednjem trenutku? - od-
mah se uznemirio. - Ali zato?
- f e r mi namjeravate podvaliti lanu kraljicu,
2 3 7
ALEK POPOV
zato! - planuo je veleposlanik. - Zar nas stvarno sma-
trate toliko glupima?!
Ziebling je odjednom pocrvenio i skoio sa svoga mje-
sta.
- Sir, ni jednog trenutka nisam pretpostavio da
vi oekujete od nas da vani dovedemo Njezino Velian-
stvo! To je apsurdno! Kako vam je uope mogla pasti na
pamet takva ideja?
Veleposlanik je zatreptao.
- Smislit emo neto - proapnuo je, vie sebi u
bradu. - Da se razboljela ili su iskrsnuli vani dravni-
ki poslovi. Ne znam. Moramo neto smisliti!
- A ostali? - slubeno je upitao Ziebling.
- Ostali?! - Varadin je glupavo zinuo.
Pred oima mu se stvorio popis s imenima i titulama
vanih gostiju.
- elim vas upozoriti da su oni samo statisti -
rekao je Ziebling. - Na njih ne moete previe raunati.
Varadin je zgrabio vrh nosa i poeo ga trljati s dva prsta,
dok nije osjetio bol u sinusima.
- Kako se nisam toga sjetio - prostenjao je. - Za
sve ste se pobrinuli!
- Naravno - kimnuo je Ziebling. - Nije nam bilo
nimalo lako. Obino si ljudi biraju komornije prie. Ali
vi ste toliko drali do tog koncerta! Sigurno imate neki
vaan razlog. Ne znam. Moj posao nije komentirati e-
lje klijenata, nego ih ispunjavati. Ah ne mogu dopustiti
da se vanjska lica mijeaju s trupom. To je neprofesio-
nalno.
2 3 8
MISIJA. LONDON
- Ali oni su kupili karte, zaboga!
- Pretpostavili smo da e vam to predstavljati za-
dovoljstvo. Ukljuili smo to u zavrni raun. Nemojte se
brinuti.
Veleposlanik je otro digao glavu:
-I vi oekujete da platim ovu maskaradu?
- Izmeu ostalog, ovdje sam i zbog toga - bodro
je uzvratio Ziebling - da vam napomenem kako se blii
datum dospijea. Pripremio sam vam detaljan izvjetaj
trokova, do posljednjeg penija.
- Vi mene, izgleda, niste shvatili - otkazujem
vae usluge!
- Nemojte biti toliko nervozni, Ekselencijo - na-
stavio je Ziebling, ne dopustivi da ga novost uini vid-
ljivo skruenim. - Investicije su ve uloene, kaparu ste
nam u svakom sluaju duni. Osim toga, mi svi imamo
karte, ukljuujui i mene, evo - gurnuo je ruku u gornji
dep sakoa i razmahao se kartoniem s peatom vele-
poslanstva - i nemamo nikakvu namjera odustati od
gledanja i klopanja. Znani da se pripremate za ovaj do-
gaaj pola godine. Stigli su trubaduri i akrobati iz vae
domovine! To vrijedi vidjeti, zar ne?
- Vratit u vam novac za karte - mrano je od-
vratio veleposlanik. - Neu vas ostaviti da se zezate.
- Nemojte se samo ubiti! - prekinuo ga je Zie-
bling. - Brinem se za vas, znate? Gdje ete si nai druge
goste? - Pogledao je na sat. - Do koncerta je ostalo ma-
nje od tri sata. Pretpostavljam da e se neki ljudi jako
ljutiti ako dvorana bude prazna. Osobito ako shvate
239
ALEK POPOV
zato i tko je zasluan za fijasko? Neete moi svaliti kri-
vicu na sitne ribe. Pomislite na svoju karijeru.
Varadin mu je uputio prazan pogled. Kakve veze to sad
ima? Njegova karijera ve je propala.
- Ne, Sir, nita nije izgubljeno! - uskliknuo je Zieb-
ling, kao da mu je proitao misli. - Ne smijete oajavati!
Nakon to ste napravili jednu greku, nemojte i drugu.
Prepustite nam da odigramo ou i sve e biti u redu.
To su savreni profesionalci, osobito naa kraljica.
Dogaalo se da je zaustavljaju djeca u parku i pitaju:
"Oprostite, jeste li vi Elizabeta II?" Moete li zamisliti?
A kostimi su za umrijeti!
- Predlaete mi prevaru?
- Predlaem vam izlaz - Ziebling je snizio glas.
- Jedini za ovjeka u vaoj situaciji! Ja u vas spasiti, a
vi se jednostavno pridravajte ugovora. Skandala nee
biti. Materijal nee izai u novinama. Netko e misliti da
je veerao s engleskom kraljicom i bit e sretan. Vi ete
biti heroj. A poslije, ako poelite princezu, samo mi daj-
te znak. Padate na nju, ha? Za redovite klijente imamo
veliki popust.
Neprimjetno se pribliio Varadinu, zakrivajui osku-
dnu popodnevnu svjetlost koja je strujala od prozora.
Njegova silueta odjednom je porasla, a sjena se proirila
po neurednom radnom stolu. Usne su mu gotovo do-
dirivale veleposlanikovo uho, kao da mu je namjeravao
ispiti preostali sadraj mozga. Zapuhnula ga je odbojna
toplina.
- Vi ste moj vrag! - proaptao je Varadin.
2 4 0
MISIJA LONDON
36.
Tono u 18,45 jedan ruiasti eir u obliku gigantskog
eklera trijumfalno je proao kroz vrata veleposlanstva.
Iza njega u stopu sitnim su korakom urili Varadin i
dvije pratilje. Predvorje je bljetalo kao da je polizano.
Kristalni luster praznino je svjetlucao. Na pragu ih je
doekao gospodin Kiev, uz ulizivako klanjanje. Jo su
se dvojica diplomata s izgledom posluge motala uokolo.
Nitko od njih nije imao ast prisustvovati koncertu. Nji-
hova zadaa bila je posluivanje prednje linije svjetskog
fronta. Tehniko osoblje bilo je povueno duboko u po-
zadinu zbog "taktike nesuglasnosti."
Devorina Seljanova ak nije primijetila uslunog diplo-
mata; nehajno je skinula svoj egzotini koni ogrta i
ostavila ga u njegovim rukama. Njezina haljina bila
je opivena sitnim ukrasima, koji su odmah zablistali
poput novogodinjih lampica. Preko ramena joj je bila
prebaena iroka plava lenta s tekim medaljonom
u donjem kraju - trofej s gostovanja u nekoj dalekoj
zemlji. Smatrala je da joj ta dekoracija pridaje dosto-
janstvo i nije proputala staviti je pri osobito sveanim
prilikama.
Gigantski ekler krenuo je s pratnjom prema paradnom
stubitu. Penjali su se lagano, kao ljudi koji se uznose na
nebo. S cr venog tepiha dopirao je miris jorgovana. Vra-
ta dvorane za prijeme bila su irom otvorena; medu sto-
lovima etali su ureeni studenti s bijelim rukavicama,
kupljenim upravo za tu priliku. Na usnama Seljanove
2 4 1
A L E K POPOV
zatreperio je osmijeh odobravanja. Potom je odjednom
nestao.
- Kakav je ovo tand? - progovorila je iznervira-
no.
Pogled joj je bio usmjeren prema stolu lijevo od vrata.
Varadin je slegnuo ramenima. Na stolu su bili poredani
razliiti predmeti - na svakom se nalazila etiketa s ci-
jenom. Nije imao pojma odakle se stvorio taj prokleti
tand; prije samo sat vremena, kad je poao u posljed-
nju kontrolu, nije mu bilo ni traga. Roba je bila suve-
nirskog karaktera: katalog s ikonama objavljen daleke
1971. godine (7 funti), hrpa diskova s narodnom muzi-
kom (po 5 funti), nekoliko pari vunenih arapa (5 fun-
ti), dekorativni opanci (15 funti), marame s narodnim
motivima (6 funti), arena pletena torba (10 lira), kao
i jo nekoliko ivopisnih sitnica. Medu njima je strala
mala skulptura jazavara s impozantnom cijenom -
150 funti.
Iz hodnika koji je vodio prema pomonim prosto-
rijama pojavila se figura kustosa. Njegova duga kosa
bila je vezana u rep. Nosio je crno vuneno odijelo i de-
belu koulju bez ovratnika, koja mu je pruala izgled
sjemenitarca.
- Jeste li vi poredali ove stvari ovdje? - presrela
gaj e Seljanova negodujuim glasom.
- Pa glumci su me zamolili - promrmljao je
pogledavi poput krivca prema starinskoj drvenoj
eagiji koju je drao u rukama (cijena 4 funte).
- Ne svia mi se ovo - odmahnula je glavom. -
2 4 2
MISIJA. LONDON
Raistite to odmah!
Ah kustos se nije ni pomaknuo. Tako plah na institu-
cionalnoj razini, bio je spreman braniti interese na-
rodnoga stvaralatva do smrti. Gospoda Seljanova nije
imala naviku plaati honorare. Njezine specijalnosti bili
su duhovni stimulansi. Znao je, ako ne uspije prodati
jazavara, vratit e se kui praznih ruku. A zimski rau-
ni za grijanje neumoljivo su nakupljali kamate.
- Stavi i ove kasete, molim te - zapjevuio je me-
lodian glas. - Ostale su nam od turneje po Argenitini.
To je bio glas jedne od pjevaica. Isplivala je poput
utvare iz tamnoga hodnika, drndajui svim ogrlicama
i ukrasima po sebi. Na njezinim blijedim obrazima isti-
cale su se dvije nestane rupice.
- ekali smo vas, gospodo - osmjehnula se pri-
rodno. - Je li tako da nemate nita protiv da prodajemo
neke nae sitnice? Ljudima se dopadaju, a jo neki do-
datni lev dobro e nam doi.
Tono u tom trenutku jedan od diplomata dotrao je
stepenicama i razmahao se rukama.
- Dolaze! - patetino je povikao i odjurio natrag.
- Drite paleve! - uskliknula je pjevaica i mu-
gnula niz hodnik prema improviziranoj garderobi.
Kustos je nabacio slubeni izraz. Seljanova je bacila
oajniki pogled prema Varadinu, ali on je samo podi-
gao obrve kao znak filozofskog primirenja. Pratilje su se
pourile povui u pozadinu.
Nastupila je zagonetna tiina. "Poinje", ree si Vara-
din i eludac mu se skupi. Kruti avovi fraka zlobno su
2 4 3
ALEK POPOV
mu se upijali pod pazuha; "govedo Miladin sigurno je
pogrijeio broj." to mu bi da ba njega poalje da mu
iznajmi odijelo! Pod obodom eira oi Seljanove samo
to nisu prsnule od iekivanja. "Uz malo vie sree,
moi emo joj podmetnuti ak i krokodila!" pomislio je.
- Zato jo nitko ne dolazi? - Seljanova je nestrplji-
vo promrmljala gledajui na pusto stubite.
- Evo ih! - uskliknula je Milka iza njezinih lea.
Po crvenome tepihu krenuo je jedan osamljeni par.
Mukarac je bio ogroman, s istaknutim trbuhom i bra-
dom u obliku lokota, koja ga je inila jo starijim nego
to je zapravo bio. Bio je odjeven sav u crno i, ako je
bilo suditi po kravati i maramici u gornjem dijelu de-
pa sakoa, imao je naviku zagledati se u izloge Oxford
Streeta. Do njega je koraalo nekakvo udno stvorenje s
dranjem pauna i gotovo istim perjem.
- Halvadievi - procijedila je Seljanova. - Da ne
bi sluajno zakasnili!
im se par popeo, njezino lice poprimilo je najblai
mogui izraz.
- Veselim se to vas vidim, gospodine Halvadi-
e v- nasmijeila se.
- Hvala, takoer - zarzala je mukaraina ru-
kujui se s njom i veleposlanikom. Potom se okrenuo
prema svojoj polovici; - Ivonne, upoznaj se s gospoom
Seljanovom. Ovo je Ivonne - dodao je s ponosom.
- Drago mi je - procvjetalo je stvorenje. - Jako
lijepa zabava - Njezin tanki vrat bio je blindiran s neko-
liko niski bisera.
2 4 4
MI SI J* LONDON
- Hajde, doi! - povukao ju je k sebi.
Dva studenta potrala su da im pokau mjesta. Selja-
nova je priekala da se dovoljno udalje i zajedljivo do-
bacila:
- Sponzori, to da im radi?
Halvadiev je svoj uspjeh dugovao jednom malom di-
jelu narodnog gospodarstva koji je besprimjerno lutao
negdje izmeu Istoka i Zapada nakon raspada socija-
listike ekonomije. Uzeo ga je i portvovno odlepao
do tihog ua Temze. U rijetkim sluajevima kad je go-
vorio o tome, Halvadiev je volio koristiti glagole kao
"spaavati" i "uvati" Ali malo je ljudi dijelilo njegovu
logiku. Tim povodom u Bugarskoj su se koristili sasvim
drugi glagoli, obojeni silno negativnim znaenjem.
Zato mu se esto nalagalo da sponzorira kulturne do-
gaaje, osobito kad ih organiziraju ljudi s vrha. Tiskara
za indulgencije radila je punom parom.
U 19 sati ispred veleposlanstva zaustavio se veliki tu-
ristiki autobus. Vrata su se uz prigueni zvuk lagano
otvarala i pred oaranim pogledom diplomata nagrnu-
la je glasna gomila ljudi u slubenim veernjim odijeli-
ma. Predvodio ih je Robert Ziebling.
- Evo i nas! - bodro je uzviknuo i izgurao se na-
prijed.
Seljanova je spremno zastala.
Gosti su krenuli stubitem. Poele su pljutati titule i
osmijesi: baronesa Remulada, dukesa Halfbrain, sir Jay,
lady Marx, sir Gallfan. Osjetila je kako se topi usred tog
svjetskog vrtloga, Rep se razvukao ak do donjeg dije-
2 4 5
ALEK POPOV
la crvenoga tepiha. Prije ulaska u dvoranu vane osobe
zaustavljale su se kraj tanda, dodirivale su misteriozne
predmete i postavljale pitanja. Ali kustos nije znao en-
gleski i nije bio u stanju zadovoljiti njihovu radoznalost.
Samo ih je promatrao i sve mu je vie postajalo neu-
godno. Nitko se nije sjetio izvaditi svoj novanik.
- Proklete krtice!
Posljednji su se dovukli diplomati koji su vukli inva-
lidska kolica sir Daffyja Atwooda. Glava mu se klatila
tamo-amo, a medalje su zvonko drndale na njegovu
mundiru. Pokraj njih je trkarala Lady Gossip i uporno
dovikivala:
- Za Boga dragoga, pazite!
Potom je opet uslijedilo zatije.
- A to ako ne dode? - zabrinula se Seljanova.
- Nema anse - rekao je Varadin, pogledavi na
sat.
U tom se trenutku pojavio Ziebling,
- to radite ovdje? Zato niste pred ulazom?!
- naljutio se. - Zar niste proitali scenarij? Nije vam to
dukesa Halfbrain!
- Oh, Boe! - uskliknula je Seljanova. - Sasvim
sam zaboravila!
Zgrabila je veleposlanika i njih dvoje se spustie stepe-
nicama. Ziebling je prijekorno odmahnuo glavom.
Barry Longfellow mu se pribliio i leerno se oslonio
na ogradu, Sada je on bio vikont Balthazar de Mullen.
- Izgleda da e biti teka veer, ha, sir? - dobacio
je Barry.
246
MISIJA. LONDON
- Ne isputaj iz vida ovu pasminu! - opomenuo
gaje Ziebling.
- Znam svoj posao! - odbrusio je.
Urednik ili je zadubljeno promatrao svojim malim sjaj-
nim oima. Ziebling mu je prijateljski mahnuo:
- Bok, doli smo s mirom!
Nije shvatio to su mu rekli i sumnjiavo je skupio obrve.
- Jebene krtice!
Rolls se tiho zaustavio pred ulazom veleposlanstva. Ne-
dostajala su sva obiljeja raspoznavanja: grbovi, zastave,
krune. Ogromno crno vozilo bilo je obavljeno velom
tajnosti, kao da se nije kretalo po ljudskim stazama, ve
je letjelo po nevidljivim magistralama meu svjetovima.
Iz automobila je izaao stasit mukarac u svijetlom
mantilu, otvorio je stranja vrata i pruio ruku jednoj
starijoj dami.
"Boe, stopostotna je!", protrnuo je Varadin.
- Your Majesty\ - zacviljela je gospoda Seljanova
i bacila se na staricu poput jastreba koji je spazio zeca u
polju.
- Oh, my dear! - uskliknula je Mrs. Cunnigham.
- Vaa dobrotvorna ideja dirnula me do suza! Evo, po-
novno se sreemo, Ekselencijo - okrenula se prema
Varadinu: - Nastavite sluiti svojoj domovini u istom
duhu i Bog e vas nagraditi!
"Vjetica!", procijedio je u sebi, uzimajui joj ruku.
Diplomati su poeli kruiti naokolo poput uzbuenih
osa; jedino ih je strogi Varadinov pogled drao na pri-
stojnoj udaljenosti.
2 4 7
ALEK POPOV
Grupa je krenula prema dvorani. Kraljica se oslanjala
na gospou Seljanovu i neumorno ponavljala:
- Oh, my dear\
Tjelohranitelj ih je pratio u stopu.
Krv joj udarila u glavu. Boe, kakva ast! Kakva ast!
Kad bi barem mogle nekako vidjeti Balvanova i Mu-
stakova! Pojma one nemaju! Jadne provincijalke! Eto,
ONA hoda kraj mene, oslanja se o moju ruku, govori
sa mnom - engleska kraljica glavom i bradom! ujete
li? Vidite li? Shvaate li? Ali nitko ne mari ni piljiva
boba. Uasan narod, nita ne zasluuje. Oh, my dearl
Evo, opet je to ponovila. To su signali! Dopadam joj se!
Staza pod njezinim nogama je nestala; imala je osjeaj
da koraa po zraku. Ispunjavao ju je udan sjaj. Gonite
se u materinu, prokleti prostaci! Ja sam prela na drugu
stranu. Vie nisam jedna od vas. Nisam ista. Ja sam dru-
ga. Ne poznajem vas!
Ali, kako je lijepo!
- Gle, to je ovo? - uskliknula je Mrs. Cunnig-
ham.
"Oh, ne, opet taj prokleti tand", opsova u sebi Seljanova.
Magija je nestala. Kraljica se zalijepila za stol i poela raz-
gledati stvari. Osobito su je se dojmili opanci od svinjske
koe.
- Kakve zanimljive mokasine! - ree, podignuv-
i ih za vezice.
Ovaj put kustos se osjetio dunim neto rei.
- Opanci - ozbiljno je zaustio, sav u znoju od ne-
ugode. - Nacionalna nonja.
2 4 8
MISIJA. LONDON
- Oh, tzarvuli! - Oito poaena, odgovorila je
kraljica. - Prekrasno, zaista! Opantsi!
- Opantsi, opantsi - svi su ushieno kimnuli.
- Izgledaju tako slatko - umiljato ree Mrs. Cu-
nnigham. - Mogu li ih probati?
Urednik glupavo kimnu.
- eli ih probati - prevela je Seljanova ledenim
glasom.
Varadin je uputio ubojit pogled prema Zieblingu, koji je
pratio situaciju s nezdravim zanimanjem, koje je grani-
ilo sa zadovoljstvom. Diplomati su se rastrali i donijeli
stolac.
Sjela je i izula sandale. Urednik joj je pomogao zavezati
vezice.
- Oh, tako su udobni ti opanci - rekla je kraljica
etkajui tamo-amo: - Uzet u ih.
"Boe, kakvu nam je lekciju zapravo oitala!" sinulo je
u svijesti Seljanove. Samo prava kraljica moe postupiti
tako diplomatski. To joj je u krvi.
- Your Majesty! - raznjeeno je uskliknula. - Iz-
gledate fantastino!
- Oh, my dear! - mahnula je rukom Mrs. Cun-
nigham.
Ne skidajui opanke, odljapkala je prema dvorani. Svi
su se gosti digli na noge i poeli pljeskati. Potom su se
vrata zatvorila. Lica diplomata su se objesila. Mavrodiev
je zapalio cigaretu i gurnuo ruke duboko u dep. Kiev
je digao kraljevske sandale s poda, razgledao ih sa stra-
hopotovanj em i postavio ih na stol.
2 4 9
AUK POPOV
- Hej, a tko e platiti opanke?! - kustos se odjed-
nom dosjetio.
Njegovo pitanje ostalo je visijeti u zraku. Danailov se
etkao poput lava pred vratima i ljutito mumljao. Iz
dvorane su dopirali sveani zvui. Kiev, koji je slovio
kao poznavatelj klasine glazbe, tugaljivo je primijetio:
- Oda radosti.
"Odu radosti" izvodili su bugarski studenti koji su stu-
dirali na Kraljevskom glazbenom koledu. Gosti su ih
sluali u ekstazi. Osoblje se neujno kretalo izmeu
stolova i punilo ae vinom. Nakon to je svojevrsni in-
termedij zavrio i pljesak utihnuo, gospoa Seljanova je
ustala i duboko udahnula zrak ispunjen aurom visoko-
ga drutva. Oamutio ju je poput rajskoga mirisa, ona
samo to nije pala, no ipak se svladala.
- Your Majesty! Dear Ladies and Gentlmen! - za-
poela je monumentalnom intonacijom predsjednika
razreda koji raportira pred logorskom vatrom. - Za
mene je velika ast i veliko zadovoljstvo poeljeti vam
dobrodolicu. Prisutnost toliko vanih osoba u ovoj
dvorani jasan je znak podrke naoj dobrotvornoj akci-
ji. elim vam zahvaliti u ime cijelog bugarskog naroda i
uvjeriti vas da e se ovaj povijesni znak dostojanstveno
shvatiti i cijeniti. Veeras ete imati jedinstvenu priliku
dodirnuti neprolazne vrijednosti bugarskoga genija.
Dopustite mi da pred vama otvorim ovu dragocjenu ri-
znicu duha, iz koje struji svjetlost najviih ljudskih ide-
ala, kako biste se uvjerili da pripadamo jednoj te istoj
kulturnoj domovini, zvanoj Europa. Your Majesty! La-
2 5 0
MISIJA. LONDON
dies and Gentlemen! Ponos i uzbuenje obuzimaju mi
srce pri pomisli da sam upravo ja pozvana pruiti vam
ovaj civilizacijski klju za moju zemlju. Najpokornije
vas molim da ga primite!
Nastupila je kratka stanka. Ziebling je poeo sugestivno
pljeskati, pa su ga i ostali slijedili. "Yes!" - uzviknula je
u sebi. "Znala sam da u ih poslati u oblake!" Njezin
govor sastavio je jedan iskusan knjievni laskavac, koji
je preao u slubu njezina mua izravno iz jasli prethod-
nih gospodara. Ilo mu je od ruke, moralo se priznati.
~ A sada, dopustite mi da dam rije Her Majesty,
Elizabeti II, kraljici Velike Britanije - patetino je naja-
vila Seljanova.
- Hvala - Mrs. Cunnigham slubeno je kimnu-
la. - Sluaj smeih medvjeda uvijek mi je bio na srcu.
Zato smatramo da ova inicijativa predstavlja vaan pri-
nos ekolokoj ravnotei kontinentalne Europe.
Sjena nedoumice prola je licem Seljanove.
- Kvragu, to ova lupeta! - prosiktao je Varadin
Zieblingu na uho. - Koncert je u korist siromaha. To
pie ak i na pozivnicama.
- je li uope vano? - doapnuo je. ~ Sve su to
ugroene vrste, zar ne?
Ali iza njegove "bamebriga" maske izronio je straan
roj psovki: taj kreten Munroe! Da sve uprska! Srezat u
honorar tom idiotskom govnu.
- Smei medvjedi su nai prijatelji - vano je za-
kljuila Mrs. Cunnigham. - U skladu s time prijatelji
smeih medvjeda nai su prijatelji.
2 5 1
ALEK POPOV
Podigla je au:
- Za zdravlje svih medvjeda u svijetu!
"Jebi se, Munroe!" uzdahnuo je Ziebling. Odjeknuo je
frenetian pljesak.
- Platit e mi za ovo! - procijedio je veleposlanik.
- Ljudski je grijeiti - slegnuo je ramenima Zie-
bling.
"Pa to sad" mislila je gospoda Seljanova, dok je aplau-
dirala na kraljiin govor. "Kraj toliko obaveza, ovjek
se malo pogubi". Znala je to iz vlastita iskustva. Rijei
odlaze, injenice ostaju. Vanije je to da ona sjedi za
mojim stolom, mudro je zakljuila.
Program je otvorila narodna pjevaica Ratka Mandu-
rova. Bilo je poslueno i predjelo: pirjana jetrica u bije-
lom vinu i salata od svjeih rotkvica a la Gibanicharoff.
- Mmm, delicious! - usliknula je Mrs. Cunnig-
ham, ali njezin kompliment nitko nije uo.
Ratka Mandurova bila je prirodni fenomen koji su fizi-
ari vie puta istraivali. Njezin glas posjedovao je mo-
nu, prodornu snagu. Kako bi jasno dokazali tu neospo-
rivu injenicu, pred publikom je obavljen eksperiment.
Postavili su kristalnu au otprilike metar od usta pje-
vaice i nakon nekoliko monih tonova aa je prsnu-
la u komadie. Seljanova je pobjedonosno prostrijelila
pogledom kraljicu, koja je protrnula od uasa:
"Imate li vi takvih udesa?", kao da su govorile njezine oi.
Intenzivna istoa zvuka, izgleda, poremetila je neka-
kav ureaj u sobi za deurstva koji je zabrinuto poeo
pitati. General je ustao i iskljuio ga.
2 5 2
MISIJA. LONDON
- to se to tamo dogada? - promrsio je.
- Vesele se - zajedljivo je dobacio Danailov, va-
ui nekakvu prepeenu koicu.
Vojni atae bio je deuran. Motao se okolo u trenirci i
tenisicama i osjeao se puno komfornije od diploma-
ta, mobiliziranih da obavljaju portirske funkcije. Po-
vrh svega, bio je dobro opskrbljen: u napadu neobine
irokogrudosti (skladine solidarnosti?) kuhar mu je
poslao ogroman pladanj koji se prelijevao od pajeg
mesa i gibanice. Jo je k tome nabavio dvije boce vina
Asenovgradski Mavrud i est limenki piva Becks. Ge-
neral nije bio krtac, a nije ni mogao sam izai na kraj
s takvim izobiljem, pa je pourio to podijeliti sa svojim
tunim kolegama. Mukarci su sjedili pogrbljeni za ni-
skim stolom, derali mrvice i pijuckali, uvrijeeni ivo-
tom. S vremena na vrijeme rastreseno su bacali pogled
na televizijski ekran. Oko osam pojavili su se Puranov
i umjetnik, natovareni zapaljivim materijalima i poeli
pripremati predvorje za vatromet.
- Pogledajte, prikazuju kraljicu! - uskliknuo je
konzul Mavrodiev.
Ostali su automatski okrenuli glavu prema televizoru.
Na programu BBC 1 tekla je reportaa o posjetu bri-
tanske kraljice dravi Mogambi. "Danas poslijepodne
Njezino Velianstvo Elizabeta U. sastala se s Pred-
sjednikom dr. Michaelom Seseto Lokom", tvrdili su
u reportai. "Taj posjet organiziran je povodom tree
godinjice provedbe demokratskih izbora u bivoj bri-
tanskoj koloniji. Kraljica e sutra posjetiti nacionalni
2 5 3
ALEK POPOV
park Tete i razgovarat e s poglavarom anglikanske
crkve, biskupom Mega-to-Bongom." Do kraljice je va-
no koraala crna ljudina u raskonoj odjei protkanoj
zlatom; u pozadini su se vidjele palme, bosonoga djeca,
vojne i paradne odore.
- Ma vidi ti to! - zabuljio se general. - Ali, zar
ona nije ovdje?!
Nitko nita nije rekao; televizor je nizao podatke o eko-
nomskom razvoju Mogambe tijekom posljednjega de-
setljea, u kojem nije bilo nieg veselog usprkos uspje-
sima demokracije.
- Hajde sad, to se pravite kao da ne znate! -
odjednom je rekao Danailov. - ena si ima dvojnicu!
Kao Brenjev, kao Jeljcin! Svi su imali dvojnike, pa ak i
Too! Da ona nije neto manje vana od njih?!
- Znai, ti misli da je to dvojnica! - Mavrodiev
je pokazao s nepovjerenjem prema ekranu.
- A to ti misli? - planuo je Danailov, koji je bio
estoki pristalica teorije zavjere. - Da e kraljicu poslati
kod onih majmuna? Ne budi smijean! A zato misli
da se ona dovukla ovdje u tolikoj tajnosti: bez osigu-
ranja, bez koije? Ne doputaju fotografiranje. Jer ona
je slubeno u Mogambi. Ako se sad, naprimjer, javi u
palau i upita gdje je kraljica, nikad ti ne bi rekli da je
ovdje. Odmah e te ismijati ako im kae tu nau novost.
- AT su se zeznuli, pa mi smo je vidjeli! - general
progovori zlurado.
- Boli njih briga! - odmahnuo je rukom Danai-
lov.
2 5 4
MISIJA. LONDON
Bacio je pogled prema pladnju i namrtio se; meso je
nestalo.
- A kad je Clinton bio u Bugarskoj - javio se Ki-
ev, briui skrueno masne prste salvetom. - Je li to bio
on?
- Evo sad tebe - odmahnuo je glavom Danailov.
- Njega tad uope nisu putali iz zemlje jer je bio pod
istragom zbog one Monice.
Nastupila je neugodna utnja.
- Hoete li gledati utakmicu Leeds - Manche-
ster? - oprezno je upitao general.
Svi su kimnuli s olakanjem.
Glavno jelo bilo je praeno kratkom glazbenom stan-
kom. Simpatini duo flaute i gitare ozvuavao je proza-
ino zveckanje pribora za jelo trubadurskim melodija-
ma iz 14. stoljea.
- Htjela bih vam rei, my dear, da imate stranog
kuhara! - doapnula je Mrs. Cunnigham Seljanovoj. -
Divlja je naprosto fantastina.
Seljanova se zarumenjela od zadovoljstva i poslala je
Varadinu odobravajui pogled. Ona sama nije kuala
gotovo nita. Osjeti su joj utrnuli od brige; inilo joj se
kao da vae karton. Nije imala potrebu za tom grubom
materijalnom supstancom! Bilo joj je dovoljno upijati
profinjene aristokratske vibracije koje su ispunjavale
atmosferu u dvorani. Varadin je upijao njezine vibracije
i takoer se osjeao sitim. To, pak nije vailo za Zieb-
linga, kao ni za ostale goste. Tko je rekao da profinjeni
ljudi jedu malo?
2 5 5
MEK POPOV
Za susjednim stolom gospodin Halvadiev grdio je
svoju suprugu na bugarskom:
- Ivonne, ta eprka ko koko, jedi!
- Progutala sam neto, nekakvu koticu. Kao da
mi jo stoji - ree, zabivi nos u tanjur.
- Ma, neugodno ti je da se ne udeblja, znam ja
- r asr di o ju je on.
- Nosi se!
- Nikad nee postati debela - odmahnuo je gla-
vom s izvjesnim saaljenjem. - Paetina je super, gle ba-
ronesu kako dere! Ona se ne boji da e postati debela.
- Zato to je baronesa, balvane!
uvi svoju titulu, baronesa Remulada digla je glavu i
vano se osmjehnula. Cijele veeri strogo se drala in-
strukcija Barryja Longfellowa i izbjegavala je otvarati
usta, osim da ubaci unutra poneki ukusni zalogaj. Ali
dobar dojam kvario je opat od Neverburyja. On, kao
i nekolicina drugih, tjerali su Barryja da ih strijelja po-
gledom.
"Kakav blesavi pop!", pomislio je Halvadiev s neja-
snom uzbuenou dok je opat koketirao s Ivonne.
U tom je trenutku sir Daffy Atwood ponovno izrazio
elju za toaletom. Ve trei put. To je bila poteka ope-
racija jer su se toaleti nalazili ak u prizemlju. etiri
studenta uhvatila su kolica i snijela ih niz stepenice uz
uzdahe i psovke, koji su izbijali iz njihovih crvenih lica.
Taj je put portvovna Lady Gossip pokazala zauujuu
okrutnost.
- Aaa, ne! Dosta je bilo! - zlobno je prosiktala.
2 5 6
MISIJA. LONDON
- elim vidjeti sljedea toku. Snai se sam, klaune je-
dan!
Sir Daffy Atwood se, meutim, nije mogao snai sam,
to je povuklo za sobom niz drugih komplikacija.
Sammuel Fogg se zabavljao kao lud.
U meuvremenu je svjetlo u dvorani prigueno i gla-
zba je prestala. Izalo je jo glazbenika, meu kojima i
jedan dojmljiv tapandija
30
sa zasukanim brkovima iz
lokalne bugarske zajednice. Na prostoru izmeu sto-
lova predvienom za scenu pojavila se nekakva udna
osoba, nalik nekom aktivistu iz kultumo-umjetnikog
drutva, i nadahnuto izrecitirala:
- Your Majesty! Ladies and Gentlemen! Sada ete
vidjeti jedan drevni ritual nazvan "Molitva za kiu".
Originalni ritual potjee iz sela Kundurli u jugoistonoj
Bugarskoj, a umjetnika interpretacija djelo je istaknute
glumice Larise Mandeve.
Napravila je kratku stanku i nastavila je dirljivom into-
nacijom:
- Ljeto je, nad Trakom dolinom, ispucalom
od sue, nema ni sjene od oblaka. Po kamenitim kori-
tima rijeka skau guteri i abe. Seljaci zabrinuto ko-
raaju po poutjelim njivama. ak su i ptice utihnu-
le. Seoske starjeine se sastaju i odluuju okrenuti se
prastarim obiajima, naslijeenim od svojih djedova,
i pokuati umilostiviti prirodne stihije. Najljepa moma
u selu, Rajna, izvest e ritualni ples prizivanja kie kraj
rijeke.
30
Svira' na tapanu, vrsti narodnog instrumenta, bubnja
2 5 7
AL EK POPOV
Njezine posljednje rijei utonule su u ritam tapana.
U dvoranu je uletjela mrava bosonoga djevojka, od-
jevena u dugu bijelu haljinu. Zastraujue maui nad
glavom nekakvim starim okvirom za sliku, poela je
plesati oko stolova. "Dum, dum, dum!", zagrmio je
tapan, budei poganske treptaje u duama prisutnih.
Zapitao je kaval,
31
javila se gajda, potom su se ukljuili
i ostali instrumenti. Gosti su prestali jesti, u oima su
im zaislcrili plamici i ubrzo su jedan za drugim poeli
mahati glavama u ritmu tapana: dum, du, dum.
- The call of die wild! - proaputala je Mrs. Cun-
nigham sa strahopotovanjem.
S vremena na vrijeme djevojka je dizala lice prema stro-
pu i snano uzvikivala "Uuuuuh! Uuuuh!" kao da rada.
U napadu atavizma gospodin Halvadiev spustio je
ruku na Ivonnino koljeno. (Njegova mala Ivonne!) Po-
tom ju je kratko prostrijelio pogledom, ali nije mogao
ustanoviti efekt svoga postupka. Njegova ruka krenula
je navie, ak do podvezice njezinih arapa, zatim je
spuznula niz unutranju stranu bedra i odjednom se
sledila. "Dum, dum, dum!" nastavljao je tapan. Ivon-
nino lice ostalo je nepromijenjeno.
Druga ruka nala se tamo oito dosta prije njegove.
Bila je topla i oputena, utonula u blaenstvo i zaborav.
vrsto ju je zgrabio, prije nego to je uspjela pobjei.
- Ivonne, zato se pravi kao da si umrla? - tiho
je proaptao.
Ona nije reagirala. Ali s druge strane preasni opat od
" Vrsti bugarskog narodnog instrumenta slinog fruli
2 5 8
MISIJA. LONDON
Neverburyja uasnuto je okrenuo glavu. Na njegovu
licu ispisao se patniki izraz. Halvadiev je imao elini
stisak. Opatove koice ivahno su pucketale u njegovoj
ogromnoj api, ah u oima mu nije bilo radosti. "Kamo
ide ovaj svijet?', pitala se ogoreno mukarina.
"Uuuuuh! Uuuuh!" napinjala se djevojka, mahala okvi-
rom i prizivala stihije.
"Aaaaahh! Aaaaah!" pratio ju je opat od Neverburyja, a
sa ela mu je kapao znoj.
Ivonne se i dalje nije dala zbuniti dramom koja se odvi-
jala medu njezinim bedrima te je zabila liicu u desert
- "The Fire Lady", kako li zvui? - upitao je
umjetnik.
- Moe - kimnuo je Puranov. - Zato da ne?
- Znai, kad kaem na kraju: "Here the Fire Lady
comes!" pali fitilje, jasno? - rekao je Spas Nemirov.
- Ok, nema problema - sloio se pripravnik.
Osjeao je uzbuenje pri svakom dodiru s modernom
umjetnou i vrlo je ozbiljno prihvatio zadau. Plesa s
vatrom otrao je stepenicama i bacio posljednji ispiti-
vaki pogled prema svojoj tvorevini. Na mramornome
podu bile su poredane tono dvjestopedesettri metalne
ae, pune razliitih zapaljivih smjesa, prepletene bi-
kfordovim kablovima. Bila je potrebna bogata mata da
se ulove konture enskog lica usred tog minskog polja,
ali umjetnik je zadovoljno trljao rukama. Konano je
ptica sree sletjela na njegovo rame. ekao je taj trenu-
tak godinama: godine vatre i samoe, nepriznavanja i
podsmijeha! Ali sada - kraj ponienja! Sama britanska
2 5 9
AL EK POPOV
kraljica udostojit e ga svojom panjom. To je bio klju-
ni trenutak u njegovoj karijeri. Ako im se demonstracija
dopadne, ne bi se zaudio da ga zatrpaju ponudama za
nove vatrene spektakle. Poet e ga pozivati po raznim
dvorcima. Oblizao je ispucale usne. Nije bilo anse da
im se ne svidi. Uloio je svoj maksimum u ovu ilumi-
naciju. Brojao je i eksperimentirao tjednima. To e biti
pravo umjetniko djelo.
- Jesi li spreman, Puranov? - doviknuo je Spas
Nemirov.
Pripravnik je umjesto odgovora samo nakratko kljoc-
nuo upaljaem.
Na sporednim vratima pojavili su se diplomati, siti i ve-
seli. General ih je otpratio do praga. Odjednom se na
njegovu licu ispisao silni nemir.
- Ej, kakvi su to eksplozivi? - odjeknuo je njegov
glas.
- Polako, starjeina! - javio se Plesa s vatrom. -
Situacija je pod kontrolom.
- Vatromet! - dopunio je Puranov sav sretan.
- Kakav vatromet?! Zna li veleposlanik? - po-
gled mu je uplaeno arao po kablovima i zdjelicama
punim sumnjivoga praka.
- Osobno je sve naredio - nadmeno je uzvratio
umjetnik.
Trojica diplomata paljivo su zaobila instalaciju,
coktajui jezikom. General je i dalje stajao na vratima.
Nije mu se dopadala ova stvar, ma nikako! Karijeru
je zapoeo u inenjeriji i iako svoju specijalnost nije
prakticirao ve godinama, osjeao se nekako osobno
2 6 0
MISIJA L O M
uvrijeen tim zapostavljanjem. "Kako moe dopustiti
subverzivnu djelatnost, a da ne pita specijalista?!", ne-
godovao je.
- Puranov! - prosiktao je vojni. - Daj ovamo
upalja!
Pripravnik se zbunio.
- Stoj tamo! - zaprijetio mu je umjetnik prstom.
- Da se nisi usudio zapaliti!
- Da se nisi ti usudio neto napraviti!
U tom trenutku zauo se zvuk otvaranja vrata dvorane i
gosti su poeli izlaziti.
- Luster, luster! - dramatino je poeo vikati
Spas Nemirov.
Danailov je usluno pritisnuo prekida iza svojih lea i
ogromni kristalni luster se ugasio.
Uskoro se iroko stubite ispunilo ljudima. Na elu su
vano koraali Seljanova i Mrs. Cunnigham u pratnji
Varadina i Zieblinga. Iza njih se nazirao problijedjeli lik
preasnog opata od Neverburyja, a sir Daffy Atwood
opet se ljuljukao u kolicima poput kineskog manda-
rina.
- Prekrasna veer! - primijetio je Ziebling.
- H m - promrmljao je veleposlanik i rekao:
"Tako krasna da me pomalo brine."
Plesa s vatrom visoko je cijenio sustav znakova Divljeg
Zapada. Posebno za ovaj sluaj odabrao je najbolje iz
svoga ormara: novu traper koulju sa ivopisnim apli-
kacijama na depovima i kragni u stilu Willyja Nelsona,
nezamjenjive kone hlae i crvenkaste izme sa zakovi-
cama na vrhu. Na struku mu se sjajila ogromna kopa.
2 6 1
AL EK POPOV
Umjetnik je, utke stojei uspravljen na sredini pred-
vorja, s rasputenom kosom i glavom nagnutom po-
put amana, zadubljen u tajne due, ekao da se okupi
publika. Koncentrirao se na rijei koje je morao rei
na engleskom. Proklete rijei. Plaio se da mu ne po-
bjegnu u posljednjem trenutku, iako ih je ukucavao u
svoju memoriju cijelo jutro. Jezici nisu bili njegova jaa
strana. Kako je ono iao poetak: "Respectable guests?",
kvragu! Bubnjar se pojavio na vrhu stepenica i poeo je
pozivati, udarajui u bubanj.
"Respectable guests, dear Queen?", ne, ne kae se tako,
kvragu! Nego kako? Uskoro ete postati svjedoci jedne
neviene demonstracije, zaete u njedrima najprimar-
nije stihije - vatre! A sad na engleskom. Kako se ono
kae "najprimarnije stihije"? A "zaete u njedrima"? Je-
bem ti mozak glupi, gdje sam to samo skupio! E, jebiga!
Pa nisam ja orator, ja sam umjetnik, zakljuio je; neka
moje djelo govori umjesto mene.
Plesa s vatrom podigao je glavu i izgovorio polako i
razgovijetno:
- Here, the Pire Lady comes!
Kroz grudi prisutnih prola je udna hladnoa, kao da
je upravo najavljen Strani sud. Pripravnik, koji nije
oekivao tako otar start, nervozno je poeo prekapati
po svojim depovima. Plesa s vatrom oslukivao je
poznato pucketanje fitilja, ali nita slino nije uslije-
dilo.
- Here the Fire Lady comes! - sugestivno je ponovio.
U tom trenutku Puranov je proizveo oekivani plamen.
2 6 2
MISIJA. LONDON
General se instinktivno povukao, zatvorio vrata za so-
bom i pobjegao u sobu za deurstva.
Plamen se rasprio na male treperave jezike koji su se
razmiljeli fitiljima uz zlurado pucketanje. Potom su od-
jednom nestali, a nad posudicama su se izvijale tanke
struje dima. Zamirisalo je na sumpor. Lica gostiju su se
izobliila. Varadin i Seljanova zabrinuto su se pogledali.
Zaustila je da neto kae, ali rijei su joj se osuile na
rubovima usana poput ljuskica suhe koe. Sastrugala
ih je zubima. Odjednom je prema stropu iknuo snop
crvenkastih iskri. Uslijedila je prava baldjada. Izmeu
plamenova izronile su razmazane konture nekakvog
lica, koje je gotovo odmah progutao dim. Protupoarni
automatski senzori reagirali su munjevitom brzinom.
Zvonjava alarma izvukla je prisutne iz stanja ukoenosti.
Nastupila je panika. Sa stropa je poela curiti voda.
Kao da je pakao otvorio vrata - prisjeala se stara Mrs.
Cunnigham sve do kraja svoga ivota, osobito pos-
ljednjih dana, kada je jedan poboni sveenik esto
navraao kod nje kako bi je tjeio: "Da, ja sam vidjela
pakao. Shvatila sam to me eka, zbog naina moga
ivota, zbog toga to sam se drznula utjeloviti Njezino
Velianstvo. (Stanka) Kad je vatra planula, pred nama se
ocrtao uasni lik demona koji je vikao iz tartara. Ali naj-
gore je bilo to to su njegove crte maglovito podsjeale
na crte pokojne Lady Diane. Svemogui Boe, jo
uvijek to vidim! Umjesto oiju iskrile su osljepljujue
plaviaste vatre. Odjednom je iz usta zvijeri zapalucao
jezik adaje koji je gotovo oblizao luster. Potom je poeo
263
AL EK POPOV
izlaziti gusti, ljutkasti dim. Ispunio je cijeli foaje. (Stan-
ka). Uguili bismo se da se nije aktivirao protupoarni
sistem. Sa stropa su iknuli potoci vode, kao da je Gos-
pod uo molitvu za kiu, Ziebling me zgrabio za ruku
i povukao van. Automobil je ekao pred veleposlan-
stvom. Uskoili smo unutra i spraili. (Stanka) Od tada
se nisam preruavala u kraljicu. Uplaila sam se. Osje-
am da je zvijer blizu i vreba da sklopim oi. to e biti
sa mnom, oe..."
- Gdje su svi?! - promuklo je povikala Seljanova,
trljajui zbunjeno suzne oi. - Your Majesty!!!
eir - ekler bio je natopljen poput tulumbe. Gusta u-
kasta izmaglica vukla se nisko nad podom. Sa stropa
su i dalje curili sitni mlazovi vode. Varadin je kaljao,
pokrivi usta rukom. Muio se da sakrije likovanje koje
se prokradalo duboko u njegovoj dui: Sama si kriva,
glupao!
Plesa s vatrom zbrisao je kao prerijski duh, Priprav-
nik Puranov glupavo je opipavao svoje spaljene obrve.
Devorina Seljanova obruila se na njega i zgrabila ga za
revere.
- Ti! Ti, nitkove gadni, platit e mi za ovo! - vi-
kala je sva u deliriju.
- Milka je pala u nesvijest! - doletio je glas druge
pratilje, ali nitko joj nije obraao pozornost.
Mavrodiev i Danailov motah su se zbunjeno po pred-
vorju, gazei nasumice po posudicama. Kiev je pipaju-
i puzio prema zahodu i alosno stenjao:
- Oh, moje oi! Nita ne vidim...
2 6 4
MISIJA. LONDON
- Gdje je moj jazavar? - zabrinuto je vrisnuo
urednik kad su se i posljednji tragovi dima povukli sa
tanda.
Mjesto na kojemu je stajala mala skultpura bilo je praz-
no. Pogled mu je pao na kraljiine sandale, od kojih
se dugo nije odvajao. "Otkud su se dovraga stvorile
ove glupe sandale?" muio se da se sjeti. Potom mu
je pogled ponovno skliznuo prema praznom mjestu
na kojem je stajao jazavar. Majka mu stara! Kakav
lopovski narod, eeej! Ponovno je vratio pogled na
sandale i odj ednom ga je ispunio otar socijalni pro-
test: "ak ni opanke nisu platili, mamicu im njiho-
vu!"
Odjednom je ustanovio da on nije jedini koji gleda
prema kraljevskim sandalama. Gospodin Halvadiev
takoer je uperio svoje male okice u uzvieni objekt.
- Daj mi ih! - prosiktao je.
Na licu su mu se sjajile sitne kapljice. Ivonne je slinila
i mrcala kraj njega, a iz nosa joj je curio tanki potok
lavi.
- A-a-a! - urednik je isntinktivno privukao san-
dale k sebi.
- Dat u ti 20 funti - ree Halvadiev i brzo sti-
sne oi.
"To su kraljevske sandale, jednog dana e Kostati tisu-
e...", radio mu je mozak,
- Paaa.., - poeao se urednik. - Kraljevske su to
sandale...
- 50 funti - prekinuo gaje Halvadiev.
2 6 5
AL EK POPOV
"Oooooh! - pomislio je urednik. - S manje od
dvjesto nee proi."
S ulice je dopiralo zavijanje sirena. Tri crvena kamio-
na zaustavila su se ispred ulaza veleposlanstva, odakle
je i dalje sukljao dim. Nitko nije saznao tko je pozvao
vatrogasce. General je uporno odbijao priznati da je
to bio on, iako su tragovi vodili upravo prema sobi za
deurstva. Usprkos kasnom satu, iz hotela je izalo ne-
koliko radoznalih ljudi.
- Dvjesto i ni penija vie! - zareao je pocrve-
njeti Halvadiev.
- Tvoje su - pristao je urednik.
Instinktivno se osvrnuo i gurnuo ih u vreicu sa simbo-
lom "Bugarska rua" Halvadievljev novanik naliko-
vao je boinom prasetu.
- Idemo, Ivonne - ree izbrojivi deset novih
dvadesetld.
Po foajeu su se motali razni tipovi s kacigama i gas ma-
skama. Seljanova je sjedila na stolcu s nogama potoplje-
nim u dim i cvilila. Oko nje se motao neki tip u utoj
kabanici i neto mumljao kroz masku. Druga dvojica
pokuavala su Milku dovesti svijesti. Varadin je rasprav-
ljao s nekakvim entuzijastom naoruanim crijevom koji
je pokuavao prodrijeti u unutranjost velepo-slanstva,
- C, c, c - odmahivao je glavom Halvadiev. -
Opet smo usrali, ah nema veze.
2 6 6
MISIJA LONDON
36.
Telefon ga je probudio jutros tono u 6,35. U to bi vri-
jeme Dale Rutherford ve bio na nogama, pio kavu i gle-
dao reprizu emisije Iz ptije perspektive Animal Planeta.
Ali otkako se dogodila ona nesrea s patkama, koja je
postala poznata kao Richmondska katastrofa, duh mu
je posrnuo, obuzele su ga apatija i melankolija. Vie nije
urio posjetiti pitomce sa depom punim dvopeka, ve
se trudio izleavati se do posljednjeg trenutka, s gla-
vom zavuenom pod jastuk. Iao je na posao pospan
i neobrijan, ponekad je ak i kasnio. Kolege su iskreno
suosjeali s njim. Za tjedan dana trebala je stii nova
poiljka pataka koja je trebala zamijeniti one nestale.
Nadali su se da e ga to ohrabriti. Ali Dale Rutherford je
znao da nikada nee biti isto!
Glas je odzvanjao u slualici poput zvuka mia u kon-
zervi:
- Dobro jutro, Dale, ovdje Nat Coleway. Da mo-
da jo ne spava?
- Vie ne - promrmljao je Dale.
Nije bilo razloga da simpatizira Nata Colewaya: bilo je
oigledno da na cijeli sluaj gleda nemarno, a za sud-
binu pataka savreno mu je bilo svejedno. Nita udno
da je istraga stigla do slijepe ulice.
- Deveti se javio - ree Coleway.
- Molim?! - trznuo se uvar parka.
- Jo nismo sto posto sigurni - nastavio je detek-
tiv. - Signal je dosta deformiran. Trenutano ga uspo-
2 6 7
AL EK POPOV
reujemo sa snimkama ostalih. Ali neto mi govori da
smo otkrili upravo tvoju ptiicu.
- Mislio sam da ste odustali? - dobacio je Dale,
ne krijui svoje uzbuenje.
- Mi jesmo, ali ne i Astrino raunalo: sluaj, Da-
le, ti poznaje sustav bolje od nas. Moe li doi?
- Naravno! Kada? - poskoio je Dale.
- ekaj nas na gornjem kraju High Streeta. Za
dvadeset minuta - ree Dale.
Minibus se pojavio oko sedam. Dale Rutherford ve se
ushodao lijevo-desno po ploniku, ogrnut zelenkastom
jaknom. Ugledavi rotirajuu antenu na krovu, neto je
u njemu zatreperilo. Deveti se javio, to god to znailo.
- Penji se, Dale! - Nat je otvorio vrata.
Obavilo ga je poznato zujanje aparature. Suhi zrak bio
je ispunjen elektricitetom.
- Sir - javio se ovjek sa slualicama. - Opet smo
ga izgubili.
Poeo je vrtjeti razne gumbe, ali je uskoro odmahnuo
glavom:
- Nestao je!
- Kvragu! - opsovao je Nat.
- to se dogaa? - zabrinuo se Dale.
-1 ja bih to htio znati - uzdahnuo je detektiv.
Signal se iznenada pojavio na radaru satelita jutros
rano, neto prije pet. Ta vijest je ispalila Nata Colewaya
iz kreveta i gotovo cijela ekipa bila je na nogama. Ali u
5,32 ip je misteriozno zamuknuo i proveli su vie od
pola sata ekajui u podruju Chatham. U 6,20 signal
se opet javio.
2 6 8
MI SU LONDON
- to emo sad? - upitao je Dale?
- ekat emo - zakripao je zubima Nat.
Na poetku mu je bilo teko shvatiti gnjev i bol uvara
parica. inio mu se pomalo puknut. Na kraju krajeva, to
su bile samo glupe patke! Ali vie nije tako mislio. Sluaj
Hide Park uao je u zlatnu arhivu policijskog folklora.
Nat se i sam osjeao oteenim. "Hajde, hajde, javi se!",
nervozno je proaputao.
Umjesto toga, iz njegova depa zaula se popularna
melodija pjesme Six little ducks. Dale ga je prostrijelio
hladnim pogledom. Detektiv se nasmijao u sebi i izva-
dio mobitel. Promijenio je melodiju mobitela dok su
kibicirali u Chathamu i razmiljali to da rade. Nadao
se tajno da e mu donijeti sreu. To je bio Salinski iz la-
boratorija operativno-tehnikog centra. Nat gaje sluao
paljivo, ne prekidajui ga.
- Signal je identian onim prethodnim - ree,
vraajui telefon natrag u dep. - Barem to ve znamo...
Vidi ti, magija je djelovala!
- Al i zato se pojavljuje tek sada? - Dale je
ivahno upitao.
- Nemam pojma - slegnuo je ramenima Nat. -
Moda ga je neto blokiralo. to kae?
Dale se zamislio. Za vrijeme ispitivanja ispostavilo se da
neki ipovi blokiraju pri temperaturi od - 20 stupnjeva.
Zadrhtao je od te pretpostavke.
- Ako su ih duboko smrznuli... - tiho je rekao.
- Naravno, kako se toga nisam sjetio? - uskli-
knuo je Coleway. - Nitko ne moe pojesti 40 patki od-
2 6 9
AL EK POPOV
jednom, zar ne? Zaboravili su ga izvaditi, a poslije su ih
zamrznuli.
uvar parka je suho. Nat je poloio ruku na njegovo rame.
- Mislim da sam se sjetio to ga je ponovno akti-
viralo...
- Onda moramo pouriti, Nat! - planuo je Da-
le. - Prije nego to ga otkrijemo u kanalizaciji.
Sljedei sat protekao je u odgonetavanju i mranim
sumnjama. Antena je uprazno opipavala eter, muei
se da iskopa signal iz svemirskog stoga sijena. ip nije
davao znake ivota. Dale je objesio nos.
- Ima li ideju kako na njega djeluju eluani so-
kovi? - Nat je pokuavao razvedriti atmosferu.
9,15. Operator koji je drijemao sa slualicama na uima
odjednom se stresao.
- Vidi ti njih! Ptiica se probudila - konstatirao
je sa zadovoljstvom.
10,30. Kombi se spustio po High Kensingtonu i parki-
rao pred trgovinom Marks and Spencer.
- Izgubio se - referirao je snimatelj.
- Opet e se pojaviti! - ree Nat.
- Niste li steldi dojam da svi tragovi vode prema
ovom dijelu grada? - javio se Dale.
- Da, jesmo - odvratio je detektiv.
Posljednjih sat vremena signal se pojavljivao periodino
u intervalima od deset minuta. Oito je ureaj bio
oteen zbog nepovoljne sredine, ali je herojski nastav-
ljao ispunjavati svoj dug, "Hajde, mali! Jo pola sata!",
molio se Nat.
2 7 0
MISIJA. LONDON
U kombiju je vladalo muno iekivanje. Svaki put je
mogao biti posljednji - mala ekipa dobro je to znala.
Nitko nije urio s veseljem. Od preciznog instrumenta
za kontrolu nad sluajnostima ip se transformirao u
kocku sudbine.
- Ooops! Eto nas ponovno! - uskliknuo je sni-
matelj.
Kombi se kolebljivo slio s ulinim potokom.
- Blizu smo! - protrljao je ruke Nat Coleway.
Mukarac pred ekranom je kimnuo. Odjednom se na
njegovu licu ispisala briga.
- Gospodine! Bojim se da se izvor kree, gospo-
dine! - rekao je zagledan u pulsirajuu svjetlost.
-Kako?! - planuo je Nat. - Kako, da i oni ne-
maju antiradar?! Jebem ti, high tech kokoi, kako su se
namnoile.
11,25 am. Udaljenost 300 jardi. Kr eemo se po M25, smjer
zapad. Na di oni ci Chiswick j e zastoj koji blokira kretanj e.
Na sreu, ne samo nae... I mamo sve razl oge smatrati da
se i p nalazi u el ucu osobe koj a put uj e u aut u i spred nas.
Pretpostavlja se da j e do konzumaci j e dolo: minus 11 sati.
Oeki vani izlaz: plus 4 sata. Do t ada ga mor amo uhvati ti .
Kraj.
Nat je iskljuio diktafon i vratio ga u dep.
- Zato si to napravio? - upitao je Dale s odree-
ni m gaenjem.
- Dokument i ram posljednju fazu operacije -
glasio je namrteni odgovor.
2 7 1
U K POPOV
Iz auspuha automobila strujale su blijede pare. Po osta-
kljenoj fasadi SEGA-e, imperiju virtualne realnosti, pu-
zali su odrazi raskidanih oblaka.
- Razmiljam kako li izgleda taj pokvarenjak!? -
procijedio je Dale.
- Ne znam - ree Nat. - Moda nije imao pojma
to jede?
- Nije imao... - skupio je ake uvar parka.
- U svakom sluaju oekujem da nam kae gdje
je veerao - dodao je Nat Coleway.
- A ja bih ga rado opalio akom po prodrljivoj
njuci! - dodao je Dale.
- Pitanje prioriteta - detektiv je slegnuo rame-
nima.
11,43 am. Kr eemo se odmah iza masl i nastozel enog rove-
ra 80, di pl omatski h t abl i ca 123DOOOI. Pretpostavl j amo, uz
veliku dozu sigurnosti, da osoba koj a j e pr ogut al a izvor pu-
tuj e istim vozilom. To uvelike ot eava situaciju. Ne smijemo
prenagl i ti . Mogue su pot ekoe admi ni st rat i vno-pravnog
karaktera. Oekuj em dodat ne instrukcije iz Cent ral e. U
meuvr emenu j e aut omobi l krenuo u smjeru Heat hrowa.
Kr eemo se iza njih. Mr. Rutherford pokazuj e znake velike
uznemirenosti. Plaim se da svakog t renut ka moe izgubi-
ti kontrol u i ugroziti uspjeh operaci j e. Naredi o sam da ga
veu. Samo pri vremeno. Sorry, Dal e. Kraj.
12,00 am. Nema signala. Ulazimo u podr uj e zrane luke.
Upravo sam r azgovar ao s asni kom Trumbl eom. Situacija
j e oi t o vrlo del i katna; t r enut ano t eku konzultacije s Fore-
2 7 2
MISIJA LOM DON
i gn Of f i ceom. Instrukcije su magl ovi t e: da se istraga nasta-
vi, nita vie... Kr eemo se kroz tunel koji vodi pr ema termi -
nal i ma 1, 2, 3. Ograni enj e brzine 30 milja. Kraj.
12,11 pm. Iz aut omobi l a izlaze mukarac i tri ene. Muka-
r ac j e vj eroj at no bugarski veleposlanik. Kreu pr ema VIP
sektoru. Mr. Rutherford e morat i ostati u kombi j u usprkos
nj egovu ener gi nom protivljenju, Sa mnom i de Mr. Finch i z
t ehni kog odj el a, opreml j en mi ni -l okatorom. Pitam se tko
j e od njih et ver o domai n i pa. Dokle seu gr ani ce di -
pl omat skog i muni t el a? Ponovno smo u eteru. Za pet ama
smo im. ali oni ili nita ne pri mj euj u ili ih boli bri ga. Voa
grupe j e ena u cr venom konom manti l u. Ne vj eruj em da
su j oj Dal eove pat ke bile osobi t probl em; i zgl eda kao okor-
j el a Ij udoderka. Govor e neto na svom jeziku i smiju se...
- Detektiv Coleway... - zaustavio gaj e mekan, ali
odluan glas.
Pred njim je stajao krupan mukarac u smedem odije-
lu, s crnom pogrebnom kravatom. Na reveru mu je bio
bed s oznakom VIP kontrola. Njegove plave oi bile su
poput jezeraca od tekueg metana.
- Potporunik Ruppert Everidge - mukarina
se predstavila. - Molim, krenite za mnom.
- Ali mi smo upravo... - pokuao je progovoriti
Nat.
- Znam! - prekinuo ga je autoritativno potpo-
runik. - U toku sam. Nareeno mi je da preuzmem
daljnju kontrolu nad operacijom. Objasnit u vam sve.
Zaboga! - nervozno je dodao. - Recite svojim Ijudi-
2 7 3
AL E K POPOV
ma da sakriju ovaj glupi ureaj! Privlai pozornost.
Nat se pokolebao. Nije imao osobit izbor. Pratio je tes-
lom pogledom grupu koja se udaljavala.
- Hajde - pourivao ili je Ruppert Everidge, kao
da se plaio da e se Dale baciti za njima.
Poveo ih je labirintom hodnika i vrata s automatskim
bravama, koje su kripale im bi ubacio karticu u njih.
Nat je imao nezdrav osjeaj, kao da se kree iza kulisa
ogromne pozornice. Nali su se u zatvorenom prostoru
s niskim stropom, natrpanom monitorima. Na sredini
je sjedio mukarac u svijedom mantilu i s licem ravnim
kao daska. Neonske lampe bacale su indigo odbljeske
po njegovim cipelama.
"MI-6?.." pomislio je Nat.
- Bok, dentlmeni - obratio se Natu i Finchu ne
ustajui. - Neugodna situacija, ha? Moramo odluiti
kako emo postupiti.
- ini mi se da je odluka ve donesena, sir... -
kiselo je promrmljao Nat.
Ime agenta bilo je Bibbit. Michael Bibbit.
- Znam koliko ste truda i ivaca do sada uloili
- poeo je zijevai. - Ne elim da mislite da se radi iza
vaih leda,
"Bolje ti je ubiti se", rekao je Nat u sebi.
- Moj mozak to ne moe prokljuviti! Zato? -
uzdahnuo je Bibitt, okreui stolac prema monitorima.
- Izgledaju kao normalna bia, gotovo kao mi...
Varadin i Seljanova razgovarali su u etiri oka, stojei
kraj staklene stijene koja je gledala na pistu. Pratilje su
2 7 4
MISIJA LOUDON
sjedile u mekanim foteljama presvuenim zlatnom svi-
lom i radoznalo ih promatrale. Milka je pila blijedi aj
s limunom, koji je bio u tonu s njezinim licem. Njezina
suputnica grickala je vonu tortu, obilno ju zalijevajui
kavom. Izgledala je svjea i rumena, spremna prijei
zemljinu kuglu po svim smjerovima.
- Ma i taj auto! Kako je moglo tako smrdjeti!? -
uzdahnula je Milka. - Umalo je opet ispala frka.
- i ti si mi neka mimoza! - nasmijala se ova druga.
- Ja taj smrad dobro poznajem. Nekad smo imali traban-
ta kojim je moj mu vozio ribu. I, znai, kad zaboravi ribu
u prtljaniku, pa kad ugrije sunce, ma ta tla ti priam...
Sav tapecirung je upio smrad, poslije smo ga jedva
prodali. I)a, godine e proi dok ne ishlapi taj smrad.
- Kao maja piaka! - kimnula je Milka.
- Aha, ne moe se rijeiti.
- Pa to ide u ribu s tako skupim autom! - prote-
stirala je Milka.
- Pa, nije njihov! - promrmljala je druga pratilja
nabadajui komadi torte.
Iza stakla je proao gigantski jumbo jet brazilske avi-
okompanije. Uplaeni njegovom blizinom, Varadin i
Seljanova instinktivno su zautjeli u iekivanju tutnja
njegova motora. Ali kroz debela stakla dopirala je samo
priguena buka.
- Jo ne mogu vjerovati da mi se javila poslije
svega - uzdahnula je Seljanova. - to misli, je li iskre-
na?
- Ona zna da ti nisi kriva - rekao je Varadin.
2 7 5
A I E K POPOV
- Naravno da nisam! - odmahnula je glavom
Seljanova i nastavila zabrinuto: - ak mi se ispriala
to je otila tako iznenada. I da je inae bila oduevljena
koncertom. I veerom, takoer. Rekla je da pozdravim
kuhara.
- Pozdravit u ga - kimnuo je Varadin.
- alosno je da jedan takav incident baca sjenu
na cijeli dogaaj - odmahnula je glavom i nastavila
tiim glasom: - Ne mislim da je bilo sluajno. Ima ljudi
koji mi pokuavaju stati na put. Smetaju im moji us-
pjesi. isti pokuaj sabotae, ako mene pita. Moramo
saznati tko stoji iza toga.
- Pobrinut u se - obeao je.
-1 pazite s medijima! - upozorila ga je. - Bez
suvinih informacija. Oni e ionako jo puno toga iz-
misliti.
- A ti se pokuaj sjetiti tko ti je podvalio tog
piljivog umjetnika - zlurado je dobacio Varadin.
- Sjetila sam se - procijedila je Seljanova - upra-
vo se zato urim vratiti. Za tjedan dana otvaram Dane
bugarske kulture u Berlinu, a progr am priprema jedan
tip kojeg su mi preporuili po istoj liniji. Ako se opet
provalim, neu to moi preivjeti.
- Sretno - ree Varadin, stisnuvi joj lagano
ruku.
- Hvala ti, ipak, za sve to si napravio za mene.
Neu to zaboraviti - rekla je, nesvjesno odvraajui istom
gestom. - Gledat u opet navratiti, ako uhvatim vreme-
na, ali bez ovih grdoba - prostrijelila je otrim pogledom
2 7 6
MISIJA. LONDON
svoje pratilje. - Halvadievi e snositi trokove, tako da se
nebrine. Duni su nam.kvragu! - slubeno je zakljuila.
"Ti stranci!" odmahnuo je glavom Ruppert Everige. -
Ve petnaest godina radim na ovom aerodromu i nika-
ko, ali nikako ih ne mogu shvatiti.
- Tko je od njih domain izvora? - pitao se Bibitt
s izrazom gaenja, kao da je bila rije o smrtonosnom
virusu,
- Jo uvijek ne znamo, gospodine - raportirao
je vodnik Finch. - Morat e jedan po jedan proi kroz
skener. Ali ako pitate mene: ena s konim mantilom je
ovjek kojeg traimo.
- Ne - odmahnuo je glavom porunik Everige.
- Ona koja izgleda kao bolesna, ona je!
- Ja se kladim s deset funti na debelu - ree Bi-
bitt. - A vi, Coleway? to vi velite na Njegovu Ekselen-
ciju?
- Ne padam na kocku - odmahnuo je detektiv.
- Ali sam spreman prihvatiti okladu, pod uvjetom da
mi dopustite ustanovili tko je tono nositelj.
-1 onda, hoete li ga uhititi? - ivahno je upitao
Mike Bibitt.
- Teko da e do toga doi - odvratio je Nat.
- Ali emo saznati kako je izvor dospio u njegov elu-
dac, To se moralo sino dogoditi. Saznat emo gdje i to
su tono jeli...
- Ja u vam rei - prekinuo ih je agent. - Veerah
su u veleposlanstvu. Tamo j e bio nekakav udan prijem.
Bili su prisutni i glumci. Naalost, ne znam nita vie.
2 7 7
AL EK POPOV
- U tom sluaju ispitat emo kuhara - uporno je
nastavio Nat. - Da nam kae odakle je nabavio patke.
Siguran sam da emo na kraju stii do direktnih poini-
telja!
Zapalio se. Ba kao Dale. To nije vodilo niemu do-
brom.
- Ne sumnjam u tvoju logiku, Coleway - slo-
io se Mike Bibitt. - Ti si dobar detektiv. I lo strateg,
za to, naravno, nisi ti kriv. Takav ti je posao. Sagleda
sluaj, ali isputa njegov politiki okvir. Jesi li svjestan
kakav potencijalni skandal se tu krije? Situacija na Bal-
kanu je komplicirana, vjerojatno e se naloiti vojna
intervencija. Treba nam pomo lokalnih lidera vie
nego ikada. I upravo u ovom trenutku ti predlae da
dovedemo ove ljude u neugodnu situaciju predstav-
ljajui ih u jednom, blago reeno, divljakom svjetlu.
Chaplin, kiobran, papa, a sada i ovo! Zna li koli-
ko ulau napora da postignu lcoliko-toliko europski
imid. Razbole se zbog svakog negativnog lanka. A
kakav bi samo pljusak poslije ovoga nastao! Trebat e
nam mjeseci da se smiri javno mnijenje. U meuvre-
menu e tei najosjetljiviji pregovori. Ne, ne mogu ti
dopustiti da stavi na kocku nacionalne interese zbog
jata divljih pataka!
- Znai, nita od oklade? - upitao je Nat Co-
leway.
- Da! - odbrusio je agent. - Vrlo dobro razumi-
jem kako se osjea. Ja takoer volim hraniti ptice u par -
ku i ne smatram da ih treba tretirati kao divlja. Ali u
2 7 8
MISIJA LOMOOH
ovom trenutku imamo druge prioritete. Patke definti-
vno nisu meu njima!
- Mr. Finch - Nat se obratio vodniku - mislim
da je operacija ve gotova. Idemo odavde. Dovienja,
gospoo.
- Raunamo na vau diskreciju - sustigao ga je
glas Mikea Bibitta.
01,35 pm. Upravo sam naredio da puste Mr. Rutherforda.
Bojim se da je dosta ljut na mene. Izvor naputa krug ae-
rodroma i kree prema kontinentu. Oekuje se da izae iz
dohvata radara nakon pet minuta. U svijetu u kojem domi-
nira politika istina nikad nee trijumfirati. Kraj.
Ovaj put Balkan je letio boeingom. Varadin je ispratio
goste do kraja tunela, priekao je da se vrata aviona za-
tvore i vratio se u dvoranu. Bio je zadovoljan to nema
drugih pratitelja. Seljanova je sumnjala da diplomati
imaju prste u nesretnom incidentu, U svakom sluaju,
bila je sigurna da tajno likuju i nije htjela da joj izlaze na
oi. Varadin ih je oslobodio sa zadovoljstvom.
Nikud mu se nije urilo. Perspektiva da se ponovno
ugura u smrdljivi rover uope ga nije veselila. Podi-
gao je pogled prema moni t oru i ustanovio da je avion
za Sofiju ve uzletio. Val olakanja oblio mu je grudi,
a srce mu je poskoilo od radosti poput make koja je
nanjuila valerijan. Smjestio se za ank i naruio malo
svijetio pivo Grolch. Dok se pjena slijegala, umei mu
pod nosom, a strojevi jedrili pistama poput stada bijelih
slonova, u njegovoj svijesti pojavie se vrata. Ali mnjesto
2 7 9
AL EK POPOV
brojki, kroz vrata je ula svjetlost. I on je sagledao cijeli
svoj etvorogodinji mandat, rasut pred njim kao rola
zlatne svile koja se kotrljala kroz blato ivota. "Kupit u
si novi auto," prolo mu je kroz glavu. Moda saab ili
mercedes?... Jo nije odluio.
Odjednom je, iz mraka jednog od depova, zapitao
mobitel. Nevoljko gaje izvadio.
- Gospodine poslanie! - zauo se zabrinuti glas.
- asnik Ludov je tu, zajedno sa itavim kamionom
medicinskih lopata. eli ih istovarit i u dvoritu velepos-
lanstva. Tvrdi da ste mu obeali da ete ih isporuiti u
Bugarsku. to da radimo? Vie i udara osoblje. Bojim se
da nije pri sebi...
- Molim? - namrtio se Varadin.
- Uhvatila ga je histerija kad smo mu rekli da to
nemamo gdje usldadititi...
- Molim? - ponovio je Varadin, - Ne ujem vas
dobro... Tko je to?
- Udario je Puranova lopatom po glavi samo
zato to mu je rekao da je zahrala! Prijeti da e se aliti
premijeru ako ih ne primimo. Lud ovjek! ujete li ga
kako se dere?
- Nita ne ujem - Varadin je zakripao zubima.
- Veza je jako loa. Na aerodromu sam...
- to da radimo?!...
U tom je trenutku netko zgrabio slualicu.
- Ekselencijo! Ekselencijo! - odjeknuo je otar
pisak. - Ovo je neuveni bezobrazluk! Nemate pravo
odbijati nam pomo! - to je bio sam asnik Ulav. - Inzi-
280
MISIJA. LONDON
stiram da osobno razgovaram s vaim premijerom. Ovo
se pitanje mora rijeiti jednom zauvijek. ujete li?...
Varadin je instinktivno odmaknuo slualicu od uha.
Uinilo mu se da niz nju curi pljuvaka. Potom je is-
kljuio mobitel.
Obuzela ga je silna elja da ga tresne u ploice, ali sje-
tio se da bi mu to bio drugi u tjedan dana. Ispio je pivo
naiskap i naruio drugo. Ostao je jedno vrijeme oslu-
kajui apat pjene, ali nije uspio nita shvatiti. "Preivjet
u! - pomislio je. - Sto god bilo..."
38.
24. prosinca Emerald Spark, biuter iz Regent Streeta,
pripremio se doivjeti kulminaciju svog XX. stoljea.
Tjednima unaprijed birao je ukrase, odlaui poslove
od ivotne vanosti do posljednjeg trenudca, kako bi si
osigurao sav postojei sjaj u boinoj noi. Lady Diana
se pojavila tono u jedanaest, ogrnuta dugom bundom,
s neprozirnim velom, u pratnji svoga vozaa. Dao mu
je pet lira i poslao ga natrag u auto. Popeli su se u ured
iznad draguljarnice. Rolete na prozorima bile su spu-
tene. Dok se svlaila. Emerald je otvorio sef iza svoga
radnog stola i poeo vaditi igrake. Bacale su odsjaj po
stropu... Princeza je bljetala pred njim, savreno gola,
a grudi su joj se dizale od uzbuenja. Drhtavim prsti-
ma uzeo je jednu dijamantnu ogrlicu iz kadifene loe
i okitio njezin vrat. Ovaj put igraaka je bilo vie i bile
281
AL EK POPOV
su raskonije nego ikad. Nastavio ju je ukraavati, sve
dok vie nije bilo slobodnog kuta na njezinu tijelu. ak
su joj i po nonim prstima svjestlucale burme posute
briljantima! Srce mu se popelo u grlo, a jabuica mu je
poela pulsirati kao kod iguane.
Bilo je vrijeme za fotografiranje.
Stavio je novi film visoke kvalitete u fotoaparat i radosno
zavirio u objektiv. Ali njegova radost potrajala je samo
trenutak. Princeza je odjednom obukla svoj kaput.
U ruci joj je bljetao komadi nakita koji definitivno
nije pripadao u njegovu kolekciju - profinjeni Smith
& Wesson, kalibra 37. Uperila ga je prema zbunjenom
zlataru i natjerala ga da se povue prema prozoru. Pose-
gnula je rukom u sef i izvukla kutiju s fotografijama koje
su zapeatile Emeralovu sreu i uzbuenje.
Oprotaj je bio suh i sluben.
Desmond Cook je ekao u autu s ukljuenim motorom.
Katja je uskoila do njega i duboko udahnula.
- Stiglo je boino drvce - rekla je.
Dodao je otro gas i ubacio se na cestu. Auto je zabru-
jao prema osvijetljenoj Regent Street, zatim je skrenuo
u jednu sporednu ulicu i izgubio se u labirintu grada.
Vozili su se utke. Grijanje je radilo punom parom,
razlijevajui valove topline pod njezinom bundom.
Kamenii su se lijepili po njezinoj koi kao ljuske. Po-
toci znoja strujali su pod njezinim pazusima. "Uinila
sam to, Boe, uinila sam to!"
Desmond je ukljuio radio: PM Jazz. Umirujue. Pre-
sjekli su Marylebone Road i produili na istok. Puste
2 8 2
MISIJA. LONDON
ulice, bez imena, osvijetljene rijetkom utom svjetlou.
Desmonovo lice i dalje je bilo nedokuivo. Svih tih
mjeseci tvrdio je da seks i posao ne treba mijeati. To
ju je tjeralo da se osjea nesigurnom. Dosad su se samo
seksali (i to jako puno). Ah sad je shvatila to je imao
na umu. Stisnula je revolver u depu: "Samo me probaj
zajebati, gade!"
Neoekivano se okrenuo prema njoj i osmjehnuo, kao
da joj je proitao misli. Lijepi zubi, vjet jezik. Poku-
ala je misliti o neemu ljepem. Nakon manje od 24
sata nalazit e se 10 km iznad oceana. Njezina nova
paragvajska putovnica bila je izdana na ime Esmeral-
da Corason. Htjela je otvoriti vlastiti fitness centar u
Nassau. Ve je znala i kako e se zvati: Oniksovo oko
ili neto slino. Pitala se koliko da alje svojim roditelji-
ma. Moda e 500 dolara mjeseno biti dovoljno. Ili je
previe? Gume su se teko kotrljale po nekakvim starim
tranicama izmeu kocki. S obje strane su bila nani-
zana beskrajna sldadita. Vlani svodovi od opeke bili
su prekriveni zelenkastom plijesni. Veina lampi bila je
polomljena. S vremena na vrijeme pod gumama se ulo
krckanje stakla. Dno ulice bilo je zatvoreno ogromnom
cisternom. Na pocrnjelom zidu vidio se poluobrisani
natpis Pooper-scooper. Na dnu su se nalazila metalna
vrata, oslikana jarkim apokaliptinim grafitima.
- Stigli smo - rekao je Desmond i stisnuo konicu.
- Kakvo je ovo mjesto? - namrtila je nos.
- Ne mislim da ba veeras moramo odsjedati u
Ritzu - odvratio je kroz smijeh.
2 8 3
ALEK POPOV
Vrata su se otvorila uz muklo struganje. Desmond je
parkirao auto u tamnom grlu i ugasio farove.
Zapahnuo ju je ustajali zrak.
- Doi! - nareivaki je doletio njegov glas.
Napipala je njegovu ruku. Kamo ju je vodio? Ubijale
su ju burme nanizane na nonim prstima. Naslonio ju
je na nekakav zid i lagano raskopao kaput. Usnama je
njeno sisao naunicu.
- Ej, to radi? - proaptala je, uzbuena.
- elim ih vidjeli - promrmljao je Desmond.
- Ha, dobro, vidi ih...
Bunda je skliznula na pod. Napravio je korak unatrag.
Skupocjeno kamenje svjeducalo je u mraku jasnom du-
bokom svjetlou.
- Lijepi su - izustio je neto kasnije.
- I povrh svega skupi - cinino je dodao drugi
glas (nije bio njezin!).
- Desmond!!! - Katja je povikala uplaeno i po-
traila svoju bundu.
U metalnome trbuhu odjeknuo je zvuk sputanja sklop-
ke. Zasvijetlile su prljavobijele lampe. Zalijepila se za zid
poput prepariranog leptira.
Dva automata uperena u njezina prsa - prvo je, nara-
vno, njih primijetila. Zatim hca: izduena, s izraajnim
jabuicama i sjajnim pogledima. Bilo ih je estero: troje
crnaca, dvije ene i jedan uti. ene su drale auto-
mate. Na elu jedne bila je svezana crvena traka. Imali
su izmeu sedamnaest i dvadesetipet godina. Nosili su
martensice, hlae s depovima i crne jakne. U sredini
2S4
MISIJA. LONDON
grupe strao je, poput Johnyja Westa, sam Desmond, s
rukama u depovima svog konog mantila.
- Desmond?! - ponovila je Katja.
Odmahnuo je glavom.
- Ja nisam Desmond. ao mi je to ti to tek sad
kaem. Moje pravo ime je Moke-le-Ono. Jastrebovo
oko. Ja sam ratnik.
"Ma, kakav si ti ratnik, mater ti jebem!", opsovala je u
sebi Katja i spustila ruku u dep.
- Ne pravi gluposti, Kate! - upozorio ju je i kre-
nuo prema njoj. - Mirno! Ovi se ne ale, daj to.
Izvukao je revolver iz njezine ruke i stavio ga u svoj
dep. Zatim ju je, gotovo brino, zagrnuo bundom.
- Gade! - prosiktalaje.
- Drugovi, ostavite nas same! - okrenuo se Mo-
ke-le-Ono prema ostalima.
Sjene su im beumno nestale iza sanduka razbacanih
uokolo bez ikakava reda.
- Sluaj, Kate - rekao je, sputajui ruke na nje-
zina ramena - paljivo me sluaj: napravila si straan
posao za revoluciju i moe se ponositi.
- Nosi se! - zavikala je. - Jebe mi se za tvoju re-
voluciju,
- Znam - kimnuo je. - Ti dolazi iz Istone Eu-
rope. Tamo ste jebali mater socijalizmu. Nita sveto
nije ostalo. Kompromitirali ste cijelu ideju! Ali vidi to
se dogodilo. Pretvorili ste se u sluge Zapada. Pomono
osoblje. Bez obzira da li se vrtite na tangi ili pred komp-
jutorom. Daj dolar, pokazat u ti picu - i time zavrava
285
AL E K POPOV
sva vaa filozofija. A svia li ti se da pokazuje picu sva-
kome tko naie? Da ti guraju razne stvari u dupe, a ti
stie zube?
- To je moja stvar - obruila mu je.
- Naravno. Ali ti se ne dopada. Inae ne bi bila
ovdje s pola milijuna funti po sebi. Jer doe trenutak
kad ti sve dopizdi. I odlui to promijeniti, je li tako?
- Upravo tako! - energino se sloila. - Zato,
molim te, daj mi moju polovicu, a ti sa svojom radi to
god eli. Investiraj je u revoluciju, nemani nita protiv.
Ali ja imam druge planove.
- Sirota mala Kate! - uzdahnuo je Moke-le-
-Ono, - Ona vjeruje da se moe izvui. Gledala je puno
amerikih filmova. Misli da moe nestati tek tako sa
250 000, da si sredi mali raj na obali oceana i ivi ivot.
Fantazije srednje klase. Redovni prihodi, redovna eva.
etnje po plai. Ako si moe i stari Desmond kiseliti
dupe u blizini, jo bolje. Sorry, babe, ivot je drugi film!
Tipovi kao tvoj zlatar ne mire se tako lako s gubitkom
ovih razmjera... Moda si ga ipak trebala upucati.
- Imamo fotke - odvratila je poslije izvjesnog
kolebanja. - One e ga unititi ako izau u javnost...
- Izgleda da nisi ba sasvim sigurna - dobacio je.
- Tako je. On je ve financijski uniten. A kad si uniten,
reputacija je zadnja stvar do koje ti je stalo. Barem u
ovom svijetu je tako. Ne moe se izvui, Kate. Stjerat
e te u rupu. I zna to? epat e te upravo u tvom raju.
Dok se ljulja u svojoj gumenoj fotelji nasred bazena i
sre pina colau iz kokosove ae. Jer
-
su i oni gledali
2 8 6
MISIJA. LONDON
amerike filmove, ak vie nego ti! I znaju odlino gdje
e te nai. I ako se dogodi da si tamo... nasred bazena, u
onoj prozirnoj fotelji na napuhavanje, ne mislim da e
buljiti u tvoje sise, ma koliko bile dobre. Ako si tamo,
naravno. Ali! - podigao je prst ispred njezina lica. - Ti
nee biti tamo! Obeavam ti! Mi emo se pobrinuti za
to. Nikada te nee nai!
- Koknut e me? - zlobno je procijedila poput
lasice priklijetene u kutu.
- Predlaem ti izlaz - odbljesci dijamanata iskrili
su u njegovim oima. - Ne elim da se pria kako sam
pregazio jedno bespravno ljudsko bie, a da mu nisam
dao mogunost da se ukljui u borbu. Revolucija se
nastavlja, Kate. Neemo odustati od zabave samo zato
to je banda otpadnika obrisala dupe naom zasta-
vom. Ideja, Kate - nju ne mogu dodirnuti. Gle, osvrni
se i vidi to se dogada! Imperijalisti pokuavaju uguiti
svaki ostatak slobode u svijetu. Narodi se pretvaraju u
stada. Individue - u grla i guzice. Hrpe uredskih ro-
bova preplavili su gradove poput takora. Banke go-
milaju planine dosjea... Ali revolucija se nastavlja. 1
treba joj goriva. A mi ga imamo vie nego dovoljno!
Sutra kreemo u Kolumbiju. Ot amo emo se prebaciti
u Peru, gdje emo se sliti s redovima nae brae po
oruju. Hoe s nama?
- Imam li izbor? - upitala je zajedljivo.
- Samo izlaz, ao mi je... - odmahnuo je glavom.
- Mali, uski put koji e te odvesti do sjajnih vrhova
borbe. Ja u biti pokraj tebe. Bit emo drugovi.
2 8 7
AL EK POPOV
- A hoe li me eviti ponekad? - upitala je Katja
oblizujui usne.
Njegova ruka zvonko se zalijepila na njezin obraz. Na-
unica se otkotrljala na zemlju i zavrtjela poput igre,
rasipajui zasljepljujue iskre.
- Kuko cinina - procijedio je i tuno zakljuio: -
Istoni Europljani...
288
MISIJA. LONDON
Zavrne napomene
Varadin Dimitrov dogurao je do kraj a mandata
bez naroitih incidenata. Nakon kraeg prekida
ponovno je poeo pr akt i ci r at i brojevnu t erapi j u
doktora Pepolena. Njegovoj du evnoj ravnotei do-
prinio je i redoviti seks s Doroteom Totomanovom.
Kad su mu nakon et i ri godine predl oi l i ispra-
njeno veleposlaniko mjesto u sunanoj Nigeriji
prihvatio ga je bez suvi nog dramatiziranja.
Sobert Ziebling i dalje uspjeno vodi Famous
Connections, a l i uz pojaani oprez. Tri mjeseca
nakon Katerinina nestanka posjetio ga je nepo-
znat i mukarac koji se silno htio uvj eri t i da
dio br i l i j anat a nije kod njega.. Tijekom i st rage
Zieblingu je bio slomljen vrat. pa je dugo hodao
sa ancovim ovratnikom, otada agencija strogo
pazi da ne zapo l j ava djevojke iz Istone Europe.
Gibaniarov je bio iznenada opozvan et i ri mje-
seca nakon nezaboravne veere. Trenutano je
gl avni kuhar u hotelu Astoria s etiri zvjezdice,
podno Vitoe. Njegov speci j al i t et zove se "Keltska
hladetina". Mnogi i st aknut i predstavnici el i t e
navraaju zbog nje u restoran.
Netom nakon povratka u domovinu vezist Rao
poslan je u Narodnu Republiku Kinu. Nastavlja
i vj et i u tajnom sektoru i ut edj et i gotovu svu
svoju plau.
2 8 9
ALEK POPOV
avo Tolomanov preivio je teku f i nanci j sku
krizu, i j i je r ezul t at vrat i o nekadanju elegan-
ciju njegovoj f i gur i . Ostao je u Londonu i trenu-
tano zarauje za kruh kao ul i ni glumac. Moe
se vi dj et i na Covent Garden Marketu, gdje i gr a
Zelenog ovjeka. Spektakl djelomino sponzorira i
kompani j a Granny Apple Juice.
Plesa s vatrom si l no se dopao visokopozicioni-
ranim osobama na demonstracijama u Q Gardensu,
Trenutano r adi za Sultana od Bruneija i odgova-
ra za vatromete na dvora Zarauje i st i h 100.000
dol ara na godinu i razmilja o mogunosti pre-
l aska na muhamedansku vjeroispovijest, ime bi
utedio na nekim porezima.
Devorina Sel janova nast avi l a ;je intenzivno ra-
di t i na svome svjetskom imidu i anje uspjehe
diljem Ujedinjene Europe. Trenutano organi zi ra
Asembleju bugarskih t al enat a na kojoj se oekuju
gost i i z cijeloga svijeta.
Emerald Spark nikada se ni j e poalio policiji.
Ve neko vrijeme pregovara s graaninom Drave
Izrael, Vjaeslavom Levinom, koji mu obeava vra-
t i t i oduzeto uz proviziju od 30%. Ono to Emerald
ne s l ut i j est da graani n Levin nikad ne r adi za
manje od 70%. Ostalih 30% obino anonimno daruje
udovicama svojih klijenata, a ako nema takve -
Istonoeuropskoj djejoj zakl adi
iz terenskog dnevnika Esmeralde Corason:
12.12. 200... Kota 1200. Klisura rijeke Ungaja. Danas
2 9 0
MISIJA. LONDON
u podne s t r i j el j al i su Jastrebovo Oko. Prije neko-
l i ko mjeseci moda bili se i radovala, a l i i s t i na
je da druenje u borbi zbliava ljude ak i vie
od seksa... Pokopali smo ga u bl at u i maskira-
li grob s papr at i Jednog dana. kad revolucija
pobijedi, sigurno e mu dii spomenik, a l i zasad
e ekati Strani. Bud. Majku mu, jo imam krvi na
jakni! Faisti su u zasjedi na oba kraj a kl i sur e i
svaki puni s at nas gaaju kasetnim bombama e.ke
proizvodnje. Ve t r i dana pada. Sve se raspada,
osim Chieove bi ografi j e s limenim koricama - .Ki.de-
lov dar za godinjicu revolucije. Visoko cijenim
njegovu gestu, a l i sl i ka s odrezanim akama na
posljednjoj st r ani ci nekako me ivcira.. Hranimo
se bubama. Ali ja sam uhvat i l a jednu abu i pojest
u je kad me nitko ne bude gledao. Izvui u se iz
ovih govana. to god da bude! Sve ono to nas ne
ubije, uini nas jaima. Dabogda crk'o onaj tko je
to rekao!
2 9 1