OSNOVE CVIJEARSTVA

Koordinator modula i autor teksta: prof.dr.sc. Nada Paraikovi

Predavanja za:
Sveuilini preddiplomski studij na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni
fakultetet u Osijeku, smjer: Hortikultura
Modul: Povrarstvo i cvjearstvo (IV. semestar-obvezni modul)
Modul: Uzgoj u zatienim prostorima (VI. semestar-izborni modul)
Sveuilini diplomski studij Bilinogojstvo, smjer: Biljna proizvodnja
Modul: Modeli uzgoja povra i cvijea (II. semestar-obvezni modul)
Sveuilini preddiplomski studij na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni
fakultetet u Osijeku, smjer: Bilinogojstvo
Modul: Povrarstvo i cvjearstvo (VI. semestar-izborni modul)
Sveuilini preddiplomski studij na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku, Odjel za
biologiju
Modul: Povrarstvo i cvjearstvo (VI. semestar-izborni modul)
Cvijee je od davnina bogatstvom svojih oblika, mirisa i boja privlailo panju ovjeka.
Svojom je ljepotom poticalo njegovu matu i na razne mu naine upotpunjavalo ivot. Mnoge
su legende vezane uz cvijee i kroz povijest pripisivana su mu svakojaka znaenja i
simbolika. Jezik cvijea, nazivan jo i floriografija, u viktorijansko je doba smatran idealnim
sredstvom komunikacije za diskretno izraavanje osjeaja. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee u
nekim se zemljama poznavanje jezika cvijea smatralo dijelom ope naobrazbe.
Iako nema vrstih pravila, a ona koja postoje razlikuju se od podneblja do podneblja, cvijee i
cvjetne boje jo i danas nose poruke i uz njih veemo odreene osjeaje. Pravi ljubitelji
prirode i njezine ljepote rijetko e ostati ravnoduni na ljepotu kojom odie svaki cvijet. Tih
nekoliko latica i pranika, priroda vjeto oblikuje na bezbroj naina i time nam prua veliko
zadovoljstvo. Najbolje to znaju brojni ljubitelji cvijea koji umiju traiti i promatrati ljepotu u
njihovoj grai, boji ili mirisu i samo jedan cvijet u vazi ili na prozorskoj dasci moe uljepat
ivotni prostor i dati mu toplinu( Mirjana Jakin Ivani).

vedski botaniar osamnaestog stoljea, Carla Linneausa (1707-1778.) je utemeljio
binominalni sustav. U djelima Geneva plantarum i Species plantarum, Linnaeus je razvrstao
svaku biljku koristei dvije rijei u latinskom jeziku. Prva rije bila je naziv roda (npr. Ilex), a
druga pridjev (npr. aquifolium). Zajedno su osigurale naziv po kojem se mogla prepoznati
biljka (Ilex aquifolium, boikovina). Ostalim vrstama istoga roda dani su razliiti pridjevi Ilex
crenata, Ilex pernyi, Ilex serrata itd. Biljke su grupirane u odreene porodice prema
strukturi cvjetova, plodova i ostalih organa.To znai da se porodica moe sastojati od izrazito
srodnih i specijaliziranih biljaka kao to su orhideje (porodica Orchidaceae) i bromelije
(Bromeliaceae) ili obuhvaa biljke prema razliitosti (prema onome to nude vrtlaru) kao to
su one iz porodice Rosaceae: Alchemilla, Cotoneaster, Crataegus, Geum, Malus, Prunus,
Pyracantha, Sorbus i Spiraea.
Naziv moe odavati poasti: naziv Fuchsia je u ast Leonharta Fuchsa, njemakog lijenika i
herbalista. Moe nam govoriti odakle biljka dolazi, kao vrsta Parrotia persica (iz Perzije,
dananjeg Irana). Biljka moe nositi naziv prema skuplau koji ju je uveo: vrstu Primula
forrestii u uzgoj je doveo George Forrest. Ili, naziv nam moe govoriti neto o fizikim
znaajkama: Pelargonium izvedeno je od grke rijei pelargos (roda) - to je prikladan opis
plodova te biljke, koji nalikuju kljunovima roda; quinquefolia, pridjev vrste Parthenocissus
quinquefolia znai da se listovi sastoje od pet liski, od latinske rijei quinque (pet) i folium
(list).(Coombes, A., 2006.).

Carl Linneausa (1707-1778.) Ilex aquifolium - boikovina
Cvijet je generativni biljni organ biljke i slui za razmnoavanje i produetak vrste, a koji se
sastoji od cvjetne stapke, cvjetita, ocvijea, tuka i pranika (Hazler-Prilepi, 2005.).
Veina cvjetova oprauje se kukcima koji, skupljajui pelud, raznose njegova zrnca od cvijeta
do cvijeta. Na taj nain omoguavaju oplodnju biljaka. Nakon oplodnje, plodnica cvijeta
zadebljava i stvara plod sa sjemenkama, a tijekom njezina debljanja sa cvijeta otpadaju svi
dijelovi kojih je uloga ve zavrena. Zreli plod sadrava zrele i klijave sjemenke, od kojih e
nakon sjetve nastati nove biljke iste vrste.
Ocvijee moe biti:
1 - jednostavno ocvijee, perigon, je graeno od istovrsnih elemenata, listova ocvjea -tepala.
Listovi ocvijea esto se oblikom i bojom razlikuju od pravih listova, mogu biti nalik laticama
te se ocvijee naziva korolinino (corola - vjeni), ili lapovima te se naziva kalicinino
(calyx - aka).
2 - dvostruko ocvijee, periant, graeno je od dvaju razliitih tipova listova, lapova koji tvore
aku i latica koje tvore vjeni. Latice mogu stajati slobodno na cvjetitu - horipetalno
ocvijee ili latice mogu meusobno srasti - simpetalno ocvijee. Srasti meusobno mogu i
lapovi. Tuak se sastoji od plodnice, vrata i njuke. Plodnica je nastala sratavanjem jednog ili
vie plodnikih listova. Svi plodniki listovi jednog cvijeta ine ginecej. Apokarpna plodnica
nastala je sratavanjem samo jednog plodnikog lista, a cenokarpna sratavanjem dva ili vie
plodnikih listova, stvaranjem pregrada (sinkarpna) ili bez pregrada (parakarpna). U odnosu
na cvjetite, plodnica moe biti nadrasla (simbol u cvijetnoj formuli G(n), n je broj
plodnikih listova) - smjetena je na vrhu cvjetita, podrasla (G(n)) - plodnica je smjetena u
udubljenom cvjetitu i s njime je srasla, obrasla (G -(n)-) - plodnica je smjetena u
udubljenom cvjetitu, no nije s njime srasla. U plodnici se nalazi jedan ili vie sjemenih
zametaka, u svakom je embrionska vree sa 8 stanica. Pranici su graeni od pranike niti
koja nosi pranicu sastavljenu od dviju polupranica povezanih konektivom. Svaka
polupranica ima dvije polenovnice u kojimase stvara polen (sa 3 stanice polenove njeinice).
U nekih vrsta pranici mogu meusobno srasti pranicama ili pranikim nitima, ili mogu
srasti s ostalim dijelovima cvijeta, najee vjeniem. U cvijetu je skrivena reducirana
spolna generacija, gametofit. U embrionskoj vrei (makrospori) 3 stanice jajnog aparata od
kojih je jedna jajna stanica, 2 sinergide i 3 antipode predstavljaju enski gametofit, dok je
muki gametofit 9 skriven u peludnim zrncima (mikrosporama) a graen je od vegetativne i
generativne stanice (generativna se stanica tijekom klijanja polenove mjeinice podijeli u 2
spermalne stanice).
Plod
Plod je organ za rasprostiranje koji se razvija nakon dvostruke oplodnje, a sastoji se od
usploa i sjemenke. Sjemenka se sastoji od klice, endosperma i sjemene lupine. Klica nastaje
oplodnjom jajne stanice, a hranjivo stanije, endosperm oplodnjom sekundarnih jezgara. Klica
i endosperm obavijeni su zatitnom sjemenom lupinom koja nastaje od integumenata.
Usploe se sastoji od eksokarpa, mezokarpa i endokarpa. Ako se usploe razvija iz plodnice -
plod je pravi. Kod nepravog se ploda usploe razvija i od drugih dijelova cvijeta (npr.
cvjetita). Plodove dijelimo na osnovi nekoliko kriterija.
Pododjeljak Magnoliophytina, kritosjemenjae, dijelimo u 2 razreda
1-Magnoliatae - dvosupnice
2-Liliatae -jednosupnice
Svaki se razred dijeli u podrazrede, ovi u nadredove, nadredovi u redove, a ovi u porodice.
1. razred Magnoliatae, dvosupnice
Biljke ovog razreda imaju najee 2 supke, razvijen dugovjeni glavni korijen iz kojeg izbija
slabije razvijeno bono korijenje. Provodne ile su na presjeku stabljike poredane u krug i one
su, osim u jednogodinjica, otvorenog tipa to omoguuje sekundarni rast u debljinu. Listovi
su razliitog oblika, esto razdijeljeni, peraste ili mreaste nervature. Ocvijee je dvostruko, a
cvjetovi su graeni na osnovi broja 5 ili 4 (pentamerni ili tetramerni), no broj plodnikih
listova je esto manji (1 ili 2), a esto odstupa i broj pranika (redukcija ili sekundarna
poliandrija).
2. razred Liliatae, jednosupnice
U biljaka ovog razreda postoji jedna supka. Glavni korijen vrlo brzo prestaje s rastom, a iz
njega izbija adventivno korijenje. Provodne ile stabljike su zatvorenog tipa, a na presjeku
nisu poredane u krug. Listovi su najee sjedei, paralelne nervature. Ocvijee je perigon, a
cvjetovi su graeni na osnovi broja 3 (trimeran cvijet).
MAGNOLIATAE, dvosupnice
Magnoliaceae, Ranunculaceae, Papaveraceae, Rosaceae, Fabacea, Rutaceae, Rhamnaceae,
Apiaceae, Brassicaceae, Malvaceae, Primulaceae, Caprifoliaceae, Asteraceae, Lamiaceae,
Apocynaceae,Valerianaceae,Boraginaceae,Scrophulariaceae, Caryophyllaceae,
LILIATAE, jednosupnice
Liliaceae, Iridaceae, Poaceae, Orchidaceae
Sistematika jednogodinjeg i dvogodinjeg cvijea
Cvjetite ili cvjetna loa je proireni dio na samoj bazi cvijeta, na kojoj se nalaze svi ostali
dijelovi cvijeta. Na cvjetite se s donje strane nastavlja peteljka cvijeta. S gornje je strane, na
sredini tuak, koji je okruen pranicima, a oni vjeniem latica. S vanjske strane latica nalaze
se lapovi, sitni zeleni listii koji su titili cvjetni pup prije njegova otvaranja.
PODRAZRED LISTOVI CVIJET ANDRECEJ GINECEJ
ASTERIDAE
jednostavni
rijetko
sastavljeni
Simpetalni, elementi
rasporeeni u 4
ciklusa,radijalna
simetrija
1 krug od 5, 4 ili 2
pranika, sekundarne
poliandrije nikada
nema
najvie 5 plodnih
listova, plodnica
nadrasla do podrasla
DILLENIIDAE
preteito
cjeloviti
preteito dvospolni,
radijalna simetrija
sekundarno
poliandrini s
centrifugalnim
smjerom razvoja
apokarpan
sinkarpan, plodnica
nadrasla
ROSIDAE
jednostavni i
perasto
sastavljeni
preteito dvospolni,
cikliki s razliito
grae-nim cvjetitem
(udubljeno, ploa-sto,
izdubljeno)
pranici sekundarno
poliandrini s
centripetalnim
smjerom razvoja
apokarpan, s veim
brojem plodnih
listova i sinkarpan
CARYOPHY-
LLIDAE
jednostavni
nerazdije-ljeni
preteito dvospo-lni
radijalno sime-trini,
ciklini s 3 ili 5
elemenata ocvijeja
pranici grade
diplostemon
preobrazba od
sinkarpnih pre-ma
parakarpnim, jedan
bazalni sjemeni
zametak
Tuak je enski spolni organ cvijeta i ima krukolik oblik. Na vrhu je njuka, proireni i ljepljivi
dio, za koji se hvata polenovo zrnce drugog cvijeta. lspod njuke je vrat tuka, sueni dio, a
ispod vrata je plodnica, koja je zadebljala i u unutranjosti nosi enske spolne stanice. Muka
spolna stanica je polenovo zrnce.
Pranici su muki spolni organi cvijeta, a sastavljeni su od dugih draka na vrhovima kojih se
nalaze polenovnice. Polenovnice su ispunjene polenovim zrncima. Obino su ute boje, ali
mogu biti i smee, crne, crvene. Pranici su veinom brojni i okruuju tuak, a esto su
upadljivi i dekorativni.
Latice su uvijek najljepi dio cvijeta. Broj im je razliit, veliina i oblik takoer, a mogu biti u
nebrojeno mnogo boja i nijansi, kombinacija razliitih boja; mogu biti bijele, a danas nije
rijetkost vidjeti i cvijet gotovo crnih latica. Uloga latica cvijeta je privui kukce opraivae.
Zato i jesu toliko lijepe. Latice nekih vrsta cvjetova izgledom podsjeaju na pojedine kukce,
kako bi privukle druge kukce, njihove neprijatelje.
Ali, nisu samo latice zaduene za mamljenje kukaca. Istu zadau imaju i mirisne tvari, koje
nastaju u malim lijezdama u unutranjosti cvijeta. Kod nekih vrsta te lijezde lue vrlo
neugodne mirise, a oni privlae muhe i druge insekte koji obino obilaze strvine. Kod biljaka
je poznata prilagodba na uvjete sredine u kojoj rastu - privlae one kukce koji ive u njihovoj
blizini. Pronali su naine da ih privuku izgledom latica i mirisima koje kukci najvie vole. Ti
mirisi mogu biti neugodni za ljude. Kod nekih biljaka ulogu latica imaju pricvjetni listovi, koji
imaju izgled latice, primjerice, kod kale ili flamingovca.
Sistematika jednogodinjeg cvijea
Carstvo: Plantae
Odjeljak: Magnoliophytina
Razred: Magnoliopsida
Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae (Compositae) - Glavoike
Rod: Aster
Predstavnici:
Callistephus chinensis - Ljetni zvjezdan
Herzoginaster
Straussenfederastern
Prinzessaster
Pompon - Astern
Liliput - Aster

Rod: Centaurea
Predstavnici:
Centaurea cyanus - Razliak
Blauer junge
Florence Pink
Florence white
C. americana
C. cineraria
Rod: Calendula
Predstavnici:
Calendula officinalis, Neven
Fiesta gitana
Bonbon-Mischung
Rod: Cosmos - Kosmeja - Vresnica
Predstavnici:
C. bippinatus
C. sulphureus
Rod: Chrysanthemum - Krizantema, Jesenja rua
Predstavnici:
C. coronarium
C. x
C. segetum
C. carinatum
C. sinennse L.
C. coronarium L.
Rod: Gaillardia
Predstavnici:
Gaillardia pulchella
G. aristata
G. x grandiflora
Rod: Helichrysum - Suhe rue
Predstavnici:
Helichrysum bractatum
H. petiolare
H. italicum
H. bracteatum
H. splendidum
Rod: Layia
Predstavnici:
L. platiglossa
Rod: Tagetes - Kadifice
Predstavnici:
T. patula
T. erecta
T. teunifolia

Rod: Zinnia - Cinija
Predstavnici:
Z. Elegans Jacp.
Z. angustifolia
Z. x
Z. haageana

Red: Campanulales
Porodica: Campanulaceae
Rod: Lobelia
Predstavnici:
L. erinus
Lobelia x speciosa
Laurentia
L. axillaris
L. flumatilis
Red: Dipsacales
Porodica: Dipsacaceae
Rod: Scabiosa - Udoviica
Predstavnici:
Scabiosa x
S. atropurpurea
Red: Solanales
Porodica: Solanaceae - Pomonice
Rod: Datura
Predstavnici:
D. innoxia
D. metel
D. stramonium
Rod: Nicotiana
Predstavnici:
N. alata- Ukrasni duhan
N. langsdorffii
Nicotiana x sanderae
Rod: Petunia - Petunija, Trubiica
Predstavnici:
P. Juss
P. Hybrida
P. Surfinia
Rod: Polemonium
Predstavnici:
P. gilliatricolor
P. leptantha
Rod: Physalis
Predstavnici:
P. ixocarpa
Rod: Salpiglossa
Predstavnici:
Salpiglossis sinuata- Salpiglosa
Rod: Solanum
Predstavnici:
S. melongena
Porodica: Hydrophyllaceae
Rod: Phacelia
Predstavnici:
P. campanularia
Red: Lamiales
Porodica: Boraginaceae
Rod: Heliotropium - Sunac
Predstavnici:
H. arborescens - Bradavka
Porodica: Lamiaceae
Rod: Lavandula
Predstavnici:
L. stoechas
L. stoechas ssp. pedunculata
Rod: Salvia - Kadulja
Predstavnici:
S. involucrata
S. coccinea
S. leucantha
Rod: Scutellaria
Predstavnici:
S. costaricana
Rod: Lamium
Predstavnici:
L. aplexicaule
Red: Scrophulariales
Porodica: Scrophulariaceae - Zjevalice
Rod: Nemesia
Predstavnici:
Nemesia strumosa - Nemezija
Rod: Antirrhinum
Predstavnici:
Antirrhinum majus - Zjevalica
Rod: Mimulus
Predstavnici:
Mimulus luteus, Mimulus tigrinus- Krabuljaa, Moak
M. Aurantiacus
Podrazred: Caryiophyllidae
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryophyllaceae
Rod: Dianthus - Klini, Karanfil
Predstavnici:
D. barbatus x chinensis
D. plumarius
D. caryophyllus L.
D. ruber
D. chinensis
Rod: Gypsophila
Predstavnici:
Gypsophila elegans - Sadarka
G. muralis
G. paniculata
Rod: Stellaria
Predstavnici:
S. media
Porodica: Portulacaceae
Rod: Portulaca
Predstavnici:
P. grandiflora
P. oleraca
Red: Polygonales
Porodica: Polygonaceae
Rod: Polygonum
Predstavnici:
P. fagopyrum
P. orientale
P. pensilvanicum
Podrazred: Dilleniidae
Red: Capparales
Porodica: Brassicaceae, Cruciferae, Kupusnjae
Rod: Iberis - Ognjica, Snjeguljak
Predstavnici:
I. amara

Rod: Matthiola, Ljubiina
Predstavnici:
Mathiolla incana
Red: Malvales
Porodica: Malvaceae
Rod: Lavatera
Predstavnici:
L. trimestris
Lavatera x
Rod: Hibiscus
Predstavnici:
H. mocheutos
H. acetosella
Red: Violales
Porodica: Begoniaceae
Rod: Begonia
Predstavnici:
B. coccinea hybrids
B. Semperflorens Link et Otto
B. Sutherlandii
B. gracilis
(Begonia gracilis)
Podrazred: Magnoliidae
Red: Papaverales
Porodica: Papaveraceae, Makovke
Rod: Papaver
Predstavnici:
Papaver rhoeas - divlji mak, mak turinak
P. Somniferum - vrtni mak, var. Glaveum
P. somniferum var. Paeoniflorum
Red: Ranunculales
Porodica: Ranunculaceae, abnjaci
Rod: Nigella - Crnjika
Predstavnici:
N. damascena
N. Hispanica

Rod: Consolida - Kokoti
Predstavnici:
Consolida ambigua
Podrazred: Rosidae
Red: Geraniales
Porodica: Geraniaceae
Rod: Geranium
Predstavnici:
G. robertianum
Rod: Pelargonium
Predstavnici:
Pelargonium x fragrans
Porodica: Balsaminaceae
Rod: Impatiens - Nedirak, Lijepi deko
Predstavnici:
I. balsamina
I. glandulifera
I. balfourii
Porodica: Tropaeolaceae
Rod: Tropaeolum - Dragoljub
Predstavnici:
T. majus
T. minus
Red: Myrtales
Porodica: Onagraceae
Rod: Clarkia
Predstavnici:
C. pulchella
C. bottae
C. amoena
Rod: Fuchsia
Predstavnici:
F. magelanica
F. corymbiflora
Sistematika dvogodinjeg cvijea
Podrazred: Rosidae
Red: Apiales
Porodica: Apiaceae
Rod: Angelica
Predstavnici:
A. gigas
A. archangelica
Podrazred: Asteridae
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae, Compositae
Rod: Bellis
Predstavnici:
B. perennis L.
(ljepotica, pusliica, krasuljak)
Red: Lamiales
Porodica: Boraginaceae
Rod: Myosotis
Predstavnici:
Myosotis L.
M. alpestris Schmidt - Spomenak, Nezaboravak
M. scorpioides
Red: Campanulales
Porodica: Campanulaceae
Rod: Campanula
Predstavnici:
C. medium
Red: Scropulariales
Porodica: Scropulariaceae
Rod: Verbascum
Predstavnici:
V. chaixii
V. thapsus
V. blattaria
V. x hibrydium
V. bomyciferum
Podrazred: Caryophyllidae
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryiophyllaceae
Rod: Dianthus
Predstavnici:
D. barbatus L. - Turski karanfil
D. chinensis
Podrazred: Dilleniidae
Red: Violales
Porodica: Violaceae
Rod: Viola
Predstavnici:
V. tricolor L.
V. x vittrockiana - mauhica, sirotica
V. cornuta
V. odorata
Podjela cvijea
Cvjetne vrste su podijeljene u nekoliko skupina, ovisno o duini ivotnog vijeka, mjestu
uzgoja i nainu ishrane. Kod nas je u uporabi sljedea podjela cvijea:
jednogodinje,dvogodinje,lukoviasto, gomoljasto, rizomno, lonanice, trajnice.
U ovu podjelu nisu ukljuene grmolike cvjetne vrste, niti stabla ukrasnog cvijeta. Stabla i
grmovi, unato tome to mogu imati lijepe cvjetove, ine zasebnu skupinu biljaka
drvenaste vrste (dendroloko bilje).
Jednogodinje cvijee
Cvijee iz ove skupine traje samo jednu godinu, od proljea do jesen. Rano u proljee
uzgojimo ga iz sjemena, u istoj godini ono stvara korijen i nadzemni dio izboje s
listovima, cvjetove i plodove. Nakon to plodovi i sjemenke u njima sazore, biljka
propada. To je ve kasna jesen. Ovu skupinu cvijea zovemo i ljetno cvijee, jer se
njihova cvatnja odvija tijekom ljeta. Cvatu obilno od svibnja pa sve do studenog, do prvih
mrazeva i zbog toga su jako omiljene za sadnju u vrtove, u cvjetne posude za prozore i
balkone. Mnoge se od njih koriste i kao rezani cvijet, za vazu. U ovu skupinu cvijea
spadaju dobro nam znane - begonije( Begonia semperflorens Link. et Otto) porodica
Begoniacea, Cinija -(Zinnia elegans Jacp.) porodica Compositae, Dragoljub
(Tropaeolum majus L.) porodica Tropaeolaceae Kadifica (Tagetes patulus L.) -porodica
Compositae Karanfil (Dianthus L.), porodica Cariophilaceae, Krizantema -jesenja rua
(Chrysanthemum sinennse L., C. coronarium L.) porodica Compositae, Petunija
(trubiica) -(Petunia Juss.), porodica Solanaceae, ali i slamnate vrste cvijea koje nakon
suenja koristimo u trajnim aranmanima smilje i drugo slamnato i papirno cvijee, te
statice.
Dvogodinje cvijee
Dvogodinje vrste predstavljaju ( Viola tricolor L.), porodica Violaceae mauhice,
Krasuljak (ljepotica, pusliica) Bellis perenis L., porodica Compositae i Myosotis L. -
porodica Boraginaceae potonice, zatim vrtni sljez, pustikare, eboji, Dianthus barbatus
L., porodica Caryiphyllaceae turski karanfili, Zvoni Campanula L., porodica
Campanulaceae. Najznaajnije vrste su C. medium L., C. nobilis L., C. sibirica L.
zvonii. Prve tri imaju niski i grmoliki rast i este su u naim parkovima i vrtovima, gdje
posaene u masi tvore cvjetne sagove. Sijemo ih tijekom ljetnih mjeseci, a jo iste zime
imaju vegetativne organe i pokoji cvijet. Glavna im je cvatnja u proljee sljedee godine.
U svibnju njihov je ivotni vijek pri kraju, pa ih uklanjamo s gredica i zamjenjujemo
ljetnim cvijeem. Moe ovo cvijee ivjeti i vie od dvije godine, ali im je svake godine
cvatnja sve slabija, pa se ne preporua uzgoj dui od dvije godine.
Trajnice
Ova skupina biljaka traje dugo godina i uz pravilnu njegu i gnojidbu, sve te godine obilno
cvatu. Ove vrste mogu biti zimzelene i cijele zime zadravati lie, a neke od njih ujesen
gube Iistove i prezimljuju u obliku korijena. On svako proljee iznova stvara nove
nadzemne organe. Prema vremenu cvatnje trajnice dijelimo na proljetne, ljetne i jesenske,
a prema uvjetima uzgoja na trajnice za sunana ili sjenovita stanita, pokrivae tla, trajnice
za sadnju u vodu, trajnice za sadnju uz vodu, solitarne trajnice (visoke, koje sadimo
usamljene), jastuaste trajnice (za kamenjare i suhozidove), trajne trave i paprati. Brojne
se trajnice koriste kao rezano cvijee, a meu najljepe ubrajamo pupavicu, ivanicu,
vujak, djevojako oko, zvjezdane, bour, kokoti, jaglace, srdace, lopoe, perunike,
plavi jastuac, kamenitu travu i druge. Trajnice se razlikuju i po visini rasta, te su
prikladne i za mijeane cvjetne gredice. Pri tome trebamo paziti da se najvie vrste i sorte
sade otraga, a najnie sprijeda, naprijed. Paljivim odabirom vrsta na jednoj cvjetnoj
gredici moemo postii cvatnju od najranijeg proljea pa sve do jeseni.
Lukoviasto cvijee
Ova grupa cvijea odlikuje se vegetativnim razmnoavanjem lukovicama i
generativno sjemenom. Razmnoavanje lukovicama je jednostavno. Odlikuje se i fazom
mirovanja, tj. da mu se prekine vegetacija. Tada ugibaju nadzemni dijelovi biljaka, prije
suenja listova, sva je nakupljena hrana prela u podzemne dijelove, lukovice (Vrek,2004.).
Prave cvjetne lukovice su: Krin (ljiljan) Lilium L., rod iz porodice Liliaceae,
Visibaba- (Galanthus nivalis L.), trajnica iz porodice Amaryllidaceae.visibaba, Zumbul
(Hyachinthus Tourn) pripada porodici Liliaceae. Nizozemski zumbul (H. orientalis L.),
(Tulipa gesneriana L.), biljka iz porodice Liliaceae tulipan,(Colchicum L) trajnica iz porodice
Liliaceae mrazovac, (Crocus Tourn.) trajnica iz porodice Iridacea afran, Narcis ili sunovrat
(Narcissus L.) - pripada porodici Amaryllidaceae. i dr. U lukovici se nalazi pupoljak cvijeta,
koji se razvija slijedee godine, a zatien je debelom lisnom ljuskom. Lukovice su osjetljive
na suvinu vlagu. Prema vrsti cvijea, uz glavnu lukovicu, stvaraju se 1-2 ili vie malih
lukovica (keri), kojima se vrsta odrava i stvara nove biljke.
Gomoljasto i rizomno cvijee
Razred: Magnoliopsida. Red: Ranunculales. Porodica: Ranunculaceae. Rod: Anemona, vrsta
(Anemone coronaria L.), urica - (Convallaria majalis L.) dugogodinja biljka iz porodice
Liliaceae, Frezija (Freesia refracta Klatt.) jednogodinja biljka iz porodice Iridace.,
Dalija pripada porodici glavoika (Asteraceae) Gladiola (Gladiolus gandavensis van
Houtte) hibridna vrsta iz roda gladiola, porodice Iridaceae. Kana (Canna indica L.)-
viegodinja biljka iz porodice Cannaceae.
RAZMNOAVANJE CVJETNIH VRSTA
Cvjetne vrste se razmnoavaju na dva naina, meutim, prije svega, potrebno je poznavati
naine razmnoavanja. Razmnoavanje je bioloka potreba svakog ivog organizma i vri se
na dva naina: generativnim putem (sjemenom) i vegetativnim putem (proizvodnja novih
biljaka reznicama ili dijelovima biljke). Biljke iz cvjetnog asortimana razmnoavaju se na oba
naina, iako se jednogodinje i dvogodinje vrste razmnoavaju uglavnom sjemenom, a
viegodinje (trajnice) najee vegetativnim putem. Za uspjeh generativnog razmnoavanja
vrlo su vana kvalitetna svojstva sjemena: klijavost, energija klijanja, apsolutna teina,
istoa, izgled i porijeklo sjemena (sortno, hibridno, nesortno).
Veliina sjemena varira od biljke do biljke, tako npr. 1 g sjemena Petunia hybrida ima 6 000 -
10 000 sjemenki, a 1 g sjemena Begonia semperflorens ima 30 000-40 000 sjemenki. Sjeme
najee ima primjese u sebi pa je zato potrebno odrediti tonu koliinu istog sjemena koja
se rauna pomou sjetvene norme.
Pod vegetativnim razmnoavanjem podrazumjeva se dobivanje novih biljaka oiljavanjem
njenih pojedinih dijelova, to se vri reznicama stabla, lista, korijena, lukovicama,
kalemljenjem, specifinim nainom razmnoavanja meristemom (mikropropagacijom) i
margotiranjem. Reznice stabla mogu biti: zelene, zrele i poluzrele.

Razmnoavanje korijen-reznicama se obavlja preko ljeta odnosno poslije cvjetanja.
Razmnoavanje polijeganjem karakteristino je za puzavice.
Podzemnim djelovima razmnoavaju se biljke koje imaju podzemno stablo: lukovice, gomolje
ili rizome.
Izdancima se razmnoavaju biljke koje imaju sposobnost rasta korjenovih izdanaka na
odreenoj udaljenosti od matine biljke. Djeljenjem izboja razmnoavaju se biljke koje imaju
zadebljao korijen.
Margotiranje je poseban nain vegetativnog razmnoavanja, a koristi se kod fikusa u
zatvorenim prostorima. Dio biljke koji elimo odvojiti ne smije biti ni previe star ni previe
mlad, najpogodnije vrijeme za margotiranje je rano proljee, u poetku kretanja vegetacije.
Postupak margotiranja
Granicu moramo obraditi tako to napravimo prsten i na tom mjestu ogulimo koru ili samo
napravimo kosi rez noem. Zatim omotamo mahovinu oko mjesta kojeg smo obradili teo
motamo foliju (neprozirnu) oko mahovine. Umjesto folije moemo upotrijebiti i plastinu
vazu koju razreemo i stavimo na mahovinu, sve to uvrstimo sa icom.
Redovno moramo pratiti da li je mahovina dovoljno vlana. Nakon odreenoga vremena
pojavi se korijen. Kada je korijen dovoljno razvijen, biljku odreemo. Odrezanu biljku sadimo
u posudu i prekrivamo sa folijom da bi novopresaena biljka imala to vie vlage.
Mikrorazmnoavanje
Mikrorazmnoavanje (kultura meristema) je metoda vegetativne propagacije u cilju dobijanja
zdravih presadnica, odnosno bezvirusnog sadnog materijala.
Jedan od naina vegetativnog razmnoavanja je mikrorazmnoavanje kojim se
dobivaju genetski identine biljke. Na poetku se dobiju vrlo sitni izdanci, tj. biljke koji se
presauju u tlo. Izdanci se mogu razvijati iz ve postojeih pupova ili iz novozametnutih
pupova (adventivni izbojci).
Biljke za presaivanje
(A. Markulj, foto)
U novije se vrijeme za vegetativno razmnoavanje biljaka (kloniranje) primjenjuje metoda
kulture biljnih stanica i tkiva u uvjetima in vitro (kulture se uzgajaju u staklenim ili plastinim
posudama). Ova se metoda temelji na injenici da je u strogo kontroliranim uvjetima iz malih
komadia tkiva izrezanih iz roditeljske biljke (eksplantati) ili ak i iz pojedinanih stanica pa i
protoplasta mogue regenerirati itavu biljku.
Eksplantati se uzgajaju na krutim ili tekuim hranjivim podlogama koje sadravaju
mineralne soli, organske dodatke (ugljikohidrate, vitamine, aminokiseline i biljne hormone).
Danas je ta metoda postala sastavnim dijelom oplemenjivanja poljoprivrednih, hortikulturnih i
drvenastih biljaka. Ona omoguuje dobivanje biljka osloboenih od patogenih klica, posebice
virusa, a slui i za dobivanje nekih sekundarnih biljnih produkata.
Razmnoavanjem meristemskog tkiva na hormonskoj, hranjivoj podlozi moe se
dobiti puno vei broj biljaka nego to bi se dobilo dijeljenjem biljke. Ovaj nain
razmnoavanja je poprilino skup i radi se u ustanovama koje su za to specijalizirane. Ovim
nainom se dobivaju identine biljke koje se teko razmnoavaju ili su sklone bolestima.
Orhideje, gerberi, karanfili su samo neke od biljaka koje se uspjeno razmnoavaju na ovaj
nain. Koliko je praktino ovako razmnoavati biljke, najbolje se moe vidjeti na primjeru
gerbera gdje se dijeljenjem moe dobiti dvanaest biljaka, a razmnoavanjem meristemskog
tkiva se dobiju milijuni sadnica.
Od postojeih tehnika kulture biljnog tkiva i stanica, kloniranje biljaka postiglo je do
danas najiru primjenu.
PREDNOSTI
Danas se mikrorazmnoavanju mnogih biljnih vrsta daje prednost u odnosu na klasino
vegetativno razmnoavanje, i to zbog ovih injenica:
1.) Razmnoavanje in vitro je puno bre od razmnoavanja in vivo.
2.) Razmnoavanje in vitro omoguava zakorjenjivanje reznica pa je cijepljenje pupova
na podloge nepotrebno ime se tedi vrijeme i izbjegavaju problemi inkompatibilnosti.
To je posebno vano za vrste kao to su rododendron, rue ili jorgovan.
3.) Mogue je razmnoavati i one biljne vrste koje u uvjetima in vivo nije mogue.
4.) Razmnoavanje in vitro moe utedjeti znatna sredstva koja se inae troe za grijanje
staklenika, prostora itd.
5.) Zahvaljujui optimalnim uvjetima omogueno je precizno vremensko planiranje
proizvodnje presadnica, ime se ponitava sezonski utjecaj i postie proizvodnja kroz
itavu godinu.
6.) Mikroklonirane biljke esto rastu bolje i snanije od biljaka kloniranih in vivo. To
moe biti uvjetovano rejuvenilizacijom i/ili injenicom da su one zdrave i osloboene
patogenih klica.
7.) U kulturi in vitro razmnoavaju se samo zdrave biljke, bilo da je to ujedinjeno sa
strogom selekcijom poetnog materijala ili pak da biljke ozdravljaju primjenom
kulture in vitro.
8.) Za profesionalne proizvoae kultura in vitro ima jo ove, dodatne prednosti:
- nove sorte mogu se komercijalno brzo razmnoiti i tako ponuditi tritu u
mnogo kraem vremenu,
- mogu se bre postaviti mali roditeljski klonovi za stvaranje F1 hibrida,
- oplemenjivai mogu bre postii solidne mutante poticanjem adventivnih
pupova i izdanaka,
- kultura in vitro posebno je korisna za osnivanje banke gena koja uva zdrav
od virusa slobodni biljni materijal, na niskoj temperaturi i malom prostoru,
- neke biljke potrebno je ustaliti i razmnoavati vegetativno jer su spolno
sterilne, a potrebne su u stvaranju krianaca.
9.) Glavna prednost mikrorazmnoavanja je proizvodnja velikog broja klonova.
10.) Mikrorazmnoavanjem se esto proizvedu robusnije biljke, to dovodi do ubzanog
rasta u odnosu na sline biljke koje se proizvedu komercijalnim metodama; sjemenom ili
reznicama.

NEDOSTACI
1.) Genetika stabilnost u nekim je sustavima razmnoavanja in vitro vrlo niska.
2.) Biljke iz kulture mogu, nakon prijenosa u uvjete in vivo, pokazati odreene loe
znaajke kao npr. grmoliki rast ili potpuni povrat na juvenilne karakteristike.
3.) Prijenos biljaka iz uvjeta in vitro u uvjete in vivo kod nekih je vrsta posebno zahtjevan
i teak.
4.) Kod drvenastih vrsta vrlo je teko potaknuti zakorjenjivanje reznica in vitro.
5.) Mikroklonirani genotip biljaka, koji e se na kraju uzgajati u polju na otvorenom,
moe biti osjetljiv na bolest i uniten od patogenog organizma koji ga je napao. Kod
tropskog drvea kao to su uljne palme (ali i druge drvenaste kulture) plantaira se
izmjeano vie klonova, kako bi se izbjegao ovaj problem.
6.) Regenerativna sposobnost se moe izugubiti nakon odreenog broja supkultura
kalusnog tkiva ili stanica.
7.) Jedna os znaajki kloniranja in vitro opsean je rad koji uvjetuje relativno visoku
cijenu nastalih biljaka in vitro.
8.) Kod uzgoja in vitro razina etilena i ugljinog dioksida se moe poveati na
neprihvatljivu razinu, rezultirajui biljkama loe kvalitete.
9.) Tijekom prinosa biljaka iz epruvete u tlo, dolazi do gubitka velikog broja biljaka
tijekom aklimatizacije. (R. L. M. Pierik)
Presadnice (propagule) u uvijetima in vitro mogu se stvarati na tri naina:
1) poticanjem rasta aksilarnih pupova,
2) stvaranjem adventivnih izdanaka i
3) somatskom embriogenezom.
Metode za kloniranje biljaka in vitro jesu:
1) pojedinani nodijski segmenti (reznice),
2) aksilarno granjanje i
3) regeneracija adventivnih organa (korijenja i izdanaka) na eksplantatima.
UTJECAJ RAZVOJA STADIJA BILJKE
Uspjenost mikrorazmnoavanja izrazito ovisi o razvojnom stadiju biljke od koje se
uzima poetni materijal za postavljanje kulture in vitro. Mlade (juvenilne) biljke imaju vei
regeneracijski potencijal od odraslih biljaka. esto, tek odrasla biljka pokazuje svojstva zbog
kojih je elimo vegetativno razmnoiti, to vrijedi za drvenaste kulture. U tom sluaju
matinu biljku moramo pokuati to prije pomladiti (rejuvenilizirati). Pomlaivanje se moe
postii kulturom meristema, metodom reznica, cijepljenjem meristema ili vegetacijskog vrka
na mladu podlogu. Iako je rejuvenilizacija metodom kulture meristema povezana sa znatnim
potekoma, zasad je najsigurnija metoda jer osigurava genetiku stabilnost, iskljuuje
bakterijska i gljivina oneienja, a katkada jo moe dodatno osigurati dobivanje materijala
slobodnog od virusa
POSTUPCI MIKRORAZMNOAVANJA MERISTEMOM IN VITRO
Sam postupak vegetativnog razmnoavanja moe se ralaniti na vie faza ili drugim
rijeima, sastoji se od nekoliko meusobno razliitih postupaka.
1. NULTA FAZA: Postupci prije kulture
Ova faza ukljuuje sve postupke prije poetka kulture in vitro; pravilan postupak s
poetnim materijalom, njegovo uvanje u zdravu stanju (staklenik bez kukaca, iste posude,
zalijevanje samo vodom, uvanje biljaka u relativno suhim uvjetima, dobra zdravstvena
zatita itd.) (slika 4.)
Izvorno biljno tkivo od kojega e biti uzeti eksplantati i postupak koji e se
primjeniti imaju kritinu ulogu u uspjenom postavljanju mikrokloniranja. Ako genetska
stabilnost tkiva varira, tako e i tipovi tkiva eksplanata koji se upoterbljavaju za kulturu
utjecati na varijabilnost reprodukcije. Vrni se meristem preporuuje u tome smislu jer prua
odreenu sigurnost u odstranjivanju mikroorganizama, koji su izvor zaraze.
2. FAZA I: Uvoenje u kulturu
Ova faza pokriva sterilnu izolaciju meristema, vegetacijskog vrka, eksplanta i dr.
Najvanije u ovoj fazi je dobivanje sterilnog rasta eksplantata. Dio postavljenih kultura,
ovisno o njihovoj uporabi i vrijednosti poetnog genotipa, moe se uvati kao majinski
blok i sluiti za presadnice ili kao izvor kline plazme za buduu uporabu.
3. FAZA II: Umnoavnje ili reprodukcija
To je faza razmnoavanja (multiplikacije). Glavna je svrha ove faze postii
razmnoavanje bez gubitka genetske stabilnosti. Umnoavanje se obavlja na razliite naine.
Koji e nain biti upotrebljen ovisit e o svakom specifinom sluaju, o biolokim
ogranienjima vrste, o faktoru umnoavanja potrebnom za dobivanje eljenog broja biljaka i
posebnih znaajki ili potrebe odreenog klona uvjetovanih genotipom.
4. FAZA III: Priprema kultura za prijenos biljaka u tlo
Ukljuuje pripremu izdanaka ili biljaka dobivenih u II. fazi za prijenos u tlo. To
moe ukljuivati: zaustavljanje stvaranja aksilarnih izdanaka i/ili poetak izduivanja
izdanaka. Treba potaknuti stvaranje korijenja, bilo in vitro ili in vivo. Oblikovani se izdanci
fiziki odvajaju i pojedinano prenose na podlogu za zakorjenjivanje. Podloge za indukciju
korijenja izrazito variraju i ovise o biljnoj vrsti za koju se upotrebljavaju. Izdanci vrsta koje se
lako zakorjenjuju mogu se izravno prenijeti u supstrat/tlo i tako iskljuiti III. fazu.
5. FAZA IV: Prijenos biljaka u tlo
Biljke se prenose iz epruvete u tlo i prilagoavaju na rast u vanjskim uvjetima.
Biljke iz epruvete esto imaju slabo razvijenu kutikulu (i njezin votani sloj), to je
uzrokovano visokom atmosferskom vlagom u posudama za kultiviranje (esto oko 90-100%).
Taj nedostatak uzrokuje velik gubitak vode isparavanjem kroz kutikulu kada se biljke jednom
prenesu u tlo, tj. u uvjetima gdje je atmosferska vlaga mnogo nia. Listovi biljaka uzgojenih
in vitro esto su vrlo tanki i njeni te se ne mogu dovoljno fotosintetizirati. Ustanovljeno je da
biljke iz epruvete imaju manje (i brojano i po jedinici povrine) palisadnih stanica kojima se
mogu koristiti svjetlou te vee meustanine prostore u mezofilnom tkivu ispunjenom
zrakom. Pui ne funkcioniraju normalno; najee su otvorene, to jo pospjeuje velik
gubitak vode u prvim satima aklimatizacije. U biljkama raslim in vitro utvrena je slabija
vaskularna povezanost izmeu izdanka i korijena, to takoer moe umanjiti pravilnu
regulaciju vode. Biljke in vitro jo su heterotrofne i moraju prijei na fotoautotrofni nain
ivota nakon prijenosa u tlo to je za njih odreeni stres. Biljke nastale in vitro moraju se
pripremiti na prijenos u vanjske uvjete, to moe poeti ve u uvjetima in vitro; ovi postupci
se opisuju kao jaanje biljaka ili aklimatizacija. Aklimatizacijom se biljke postupno
privikavaju na smanjenje relativne atmosferske vlanosti.
KULTURA MERISTEMA: DOBIVANJE ZDRAVIH BILJAKA
Cilj je dobiti bezvirusna biljka. To podrazumijeva da je biljka osloboena odreenog
virusa koji se testiranjem nije mogao utvrditi u biljci.
Poznato je pet naina dobivanja bezvirusnih biljaka:
1. toplinski postupak (termoterapija),
2. kultura meristema,
3. kombinacija toplinskog postupka i kulture meristema,
4. stvaranje adventivnih izdanaka i dobivanje iz njih kulture meristema i
5. cijepljenje meristema na bezvirusne podloge (klijance) in vitro, poznato pod
nazivom mikrocijepljenje.
TOPLINSKI POSTUPAK
Toplinski postupak u nekim sluajevima moe djelotvorno inaktivirati odreene
viruse. Nee biti djelotvoran ako su same biljke osjetljive na povienje temperature ili pak
virusi i mikoplazme, zbog nekih razloga, ne reagiraju na povienu temperaturu. Temperatura i
trajanje postupka ovisit e o izboru biljnog materijala (izdanak, grana) i o njegovu
preivljavanju u vrijeme postupka. Toplinski je postupak iskljuivo djelotvoran u sluaju
virusa i mikoplazma koji su pronaeni u drvenastim vokama, eernoj trsci i kasavi. Ovaj je
postupak vaan kod drvenastih voaka kod kojih se kultura meristema vrlo teko ostvaruje.
Kod drvenastih vrsta samo se aksilarni pupovi mogu osloboditi virusa toplinskom obradom.
Kod tih biljaka grane se cijepe na mlade podloge i dre 20 do 40 dana, ili jo bolje nekoliko
mjeseci na temperaturi od 37 do 38 C. Nakon toga se pup, potencijalno bez virusa, izolira i
cijepi na bezvirusnu podlogu. Ovaj postupak daje relativno visok postotak biljaka osloboenih
od virusa.
KULTURA MERISTEMA
Postupak kojim se sustavno zaraena biljka oslobaa virusa, bakterija i drugih
mikroorganaizama osniva se na metodi kulture vegetacijskog vrka najmanjih moguih
dimenzija koje jo mogu rasti u kulturi in vitro i stvarati izdanak.
Izolacija eksplantata
Kod izolacije eksplantata meristema radi dobivanja zdrave biljke preporuuje se
njegova izolacija iz izdanka koji su u fazi aktivna rasta. Izdanci se prije toga moraju dobro
oistiti. Odstranjuju se svi listovi koji se mogu ukloniti i tada se izdanak uranja kratko vrijeme
u 70%-tni etanol radi osloboenja zraka na povrini. Nakon toga slijedi sterilizacija koja se
obavlja nekim kloridnim preparatom te se eksplantati viestruko ispiru sterilnom destiliranom
vodom. Nekoliko sljedeih listia nakon toga se odstrani pod stereomikroskopom. Ponovo se
sterilizira sa razrijeenim dezinfekcijskim sredstvom i ispere sterilnom vodom. Preostali
listii se odstane jedan po jedan. Izolacija se obavlja iglicama ili britvicom koja mora biti
sterilizirana. Kada je meristem osloboen od svih okolnih listia, on se zajedno s 1-2
najmlaa primordijalna lista odsjeca i stavlja na hranidbenu podlogu.

U tablici 1. prikazuje se postupak dobivanja kulture osloboene od virusa, gdje
kultura poinje s vegetacijskim vrkom s jednim ili dva para primordijalnih listia.
Tablica 1. Postupak za dobivanje ozdravljenih biljaka u kulturi meristema
1. POPULACIJA VIRUSOM ZARAENIH BILJAKA
-identifikacija virusa (ako je mogue)
2. IZBOR RODITELJSKOG KLONA
-ukljuiti termoterapiju (ako je potrebno)
3. IZOLIRANJE VRNOG MERISTEMA
4. KULTIVIRANJE NA POGODNOM MEDIJU
-potrebno je ispitati pogodan medij; mogue je dodati termoterapiju i
kemoterapiju kulture
5. REGENERIRANE BILJKE
6. USTALJEN RAST BILJAKA U ZEMLJI
-intenzivno indeksiranje na viruse: biljkama indikatorima, elektronskim
mikroskopom, cijepljenjem, seroloki.
7. BILJKA OZDRAVLJENA OD VIRUSA
-razmnoavanje: a) u bezvirusnom prostoru,
b) uvanje na niskim temperaturama;
-razmnoavanje matinjaka: a) konvencionalnim vegetativnim metodama,
b) mikropropagacijom.
8. OZDRAVLJENE BILJKE RAZMNOAVANE ZA TRITE
-praenje pojave ponovnog zaraavanja
TOPLINSKI POSTUPAK I KULTURA MERISTEMA
Da bi se poveala mogunost dobivanja bezvirusnih biljaka onda kada su posrijedi
smjese infekcije, toplinski se postupak esto prakticira na poetku kulture meristemom; time
se koncentracija virusa smanjuje, a zona tkiva bez virusa poveava. Trajanje toplinskog
postupka (35-38 C) moe varirati od 5 do 10 tjedana. Taj je postupak uspjeno primijenjuje
na krumpiru, krizantemi, karanfilu i jagodi.
STVARANJE ADVENTIVNIH IZDANAKA I KULTURA MERISTEMA
Ova je metoda primjenjena za dobivanje zdravih biljaka, vrsta kao to su petunije,
duhan i kupus. Kod navedenih biljaka uoeno je da su odreena mjesta na listu bez virusa,
iako je, u cjelosti gledano, biljka sustavno zaraena virusom. Izolacijom zdrava tkiva lista i
njegovo uvoenje u kulturu in vitro te poticanje adventivnih izdanaka dovodi na kraju do
dobivanja zdravih izdanaka.
MIKROCIJEPLJENJE: CIJEPLJENJE MERISTEMA NA ZDRAV KLIJANAC IN
VITRO
Ako nije mogue potaknuti meristem da izraste u izdanak ili se pak izdanak nee
sam zakorijeniti, mogue ih je cijepiti na zdravu mladu podlogu kaja se moe razviti i rasti u
uvjetima in vitro. Mikrocijepljenje je vano za drvenaste vrste kod kojih je kultura meristema
vrlo teka i esto neuspjena.

lisnim reznicama: Begonia rex, Saintpaulia, Sanseveria, sukulente
korijen-reznicama: Primula, Anemone
polijeganjem: puzavice Hedera
djeljenjem izboja: Saintpaulia, Sanseveria, orhideja
podzemnim djelovima: Tulipa, Narcissus, Hyacinthus, Begonia tuberthybrida, Anemone,
iris, Convalaria, Canna.
mladicama: Bilbergia, Aspidistra
margotiranjem: fikusi
mikrorazmnoavanjem (meristemom): karanfili
Biljka koja cvjeta najee se u prirodi razmnoava sjemenom. To je spolni nain
razmnoavanja i uvijek su mogue razne genetske kombinacije, tako da nastanu razliiti
oblici. Ovim nainom biljke se prilagoavaju uvijetima vanjske sredine i mogue je stvaranje
vrsta sa novim kombinacijama poeljnih osobina. Unutar jedne cvjetne vrste vladaju velike
razlike. U cvjearstvu biljke se uzgajaju zbog odreenih osobina i ovakva razliitost je
nepoeljna, ali je prednost kada do izraaja dou neke poboljane osobine.
Biljke su veinom hermafroditi to znai da svaki cvijet nosi i muke i enske dijelove.
Graa hermafroditnog cvijeta
Sazrijevanjem cvijeta polen se prenosi na tuak istog cvijeta (samoopraivanje) ili na cvijet
druge biljke iste vrste (stranoopraivanje). Stranoopraivanje vri se pomou kukaca, ptica,
vode ili vjetra. Polenova zrnca stvaraju polenovu cjevicu, koja raste prema jajacima u
plodnici i kada se spoje muka i enska jezgra, dolazi do oplodnje. iz toga se razvijaju embriji
koji mogu dati sasvim nove biljke.
Biljni hormoni
Sve biljke prirodno sadre kemijske supstance koje pozitivno utjeu na njihov rast i razvoj.
Ove prirodne supstance zahvaljujui razvoju novih tehnologija, posljednjih godina se
proizvode i umjetnim postupcima. Njihovim dodavanjem se izazivaju procesi rizogeneze-
ukorjenjavanja. U regulatore rasta, koji su odgovorni za procese rasta i razvitka, ubrajaju se
auksini, citokinini i giberelini, te apscisinska kiselina (ABA) i etilen. Biljke koje se
razmnoavaju mikropropagacijom (in vitro kulture) u toku svog rasta i razvoja zahtijevaju
odreenu koliinu hormona-regulatora rasta i razvoja.
Auksini
Meu biljnim hormonima prvi su otkriveni auksini. Najee koriteni auksini su indol-3-
octena kiselina (IAA), koja se nalazi kao prirodni produkt metabolizma biljaka. Vrlo esto su
u upotrebi i umjetno stvoreni auksini: indol-maslana kiselina (IBA), 1-naftiloctena kiselina
(NAA) i 2,4-diklorfenoksioctena kiselina (2,4-D), koje se primjenjuju u koncentracijama od
0,01-10 mg/l. U usporedbi sa prirodnim hormonom (IAA), sintetski auksini pokazuju sporiji
efekat.
Auksini utjeu na izduivanje i diobu stanica, rizogenezu (stvaranje korijena) i na stvaranje
adventivnih pupova. U veim koncentracijama u kulturi in vitro mogu izazvati veu
proliferaciju kalusnog tkiva. Efekat auksina je i u apikalnoj (vrnoj) dominaciji stabla i
njegovom izduivanju, opadanju listova i plodova, aktivnosti nekih enzima i sintezi
nukleinskih kiselina. Takoer ometaju i nastanak pazunih i adventivnih izdanaka.
Citokinini
Od prirodnih citokinina najee se u kulturi in vitro koristi zeatin, koji je izoliran iz klica
kukuruza. Od sintetskih citokinina koriste se: 6 furfurilaminopurin (kinetin-KIN), 6-
benzilaminopurin (BAP) i izopentilaminopurin (2iP). Njihove koncentracije od 1 do 10 mg/l
utjeu na stvaranje adventivnih i pazunih izdanaka, no pri istim koliinama, oni negativno
utjeu na stvaranje adventivnog korjenja. Njihova osnovna funkcija je stimulacija dijeljenja
stanica, odnosno stimulacija rasta. Balansiranjem povoljnog odnosa hormona auksina i
citokinina u kulturi in vitro moe se odrediti smjer razvoja u pravcu nadzemnog izdanka
(poveanjem koncentracije citokinina) i korijena (jaajui sadraj auksina). Pored stimulacije
stanine diobe, citokinini utjeu i na sintezu proteina i RNK, smanjuju brzinu starenja biljaka
i ukidaju mirovanje (dormantnost) sjemena.
1. CITOKININI
Otkriveni su 1955. godine (kinetin) u Americi od strane znanstvenika Scooga i Millera.
Scoog je uzgajao stanice srike duhana na sintetikoj podlozi koja je sadravala mineralne
soli, eere, vitamine i auksin. Stanice su rasle, ali nije bilo diobe. Kada je u podlogu dodano
kokosovo mlijeko, stanice su se poele dijeliti i umnoavati, stvarajui masu rastresitog tkiva
koje se naziva kalus. Kokosovo mlijeko je, u stvari, tekui endosperm kokosovog oraha,
ogromnog sjemena kokosove palme, a slui za ishranu embrija. Hormoni su dobili naziv
prema svojstvu da potiu stanine diobe (citokineza-stanina dioba).
1963. Letham je uspio izolirati prvi citokinin u kristalnom obliku iz biljke kukuruza. Iz
nezrelog sjemena kukuruza (Zea mays) u fazi mlijene zriobe izolirana je tvar sa istim
efektom na diobu stanica i nazvana je zeatin. Utvreno je da su te tvari po kemijskoj strukturi
derivati adenina. Promatrajuci kemijski sastav citokinina moe se zakljuiti da citokinini
predstavljaju derivate purina.
Glavno mjesto nastanka citokinina je vrni meristem korijena, ali se mogu sintetizirati i u
embrijima i plodovima. Citokinini se mogu sintetizirati iz adenina (najee) ili iz
aminokiselina (serin i tirozin).
Najei put nastajanja citokinina je kondenzacija adenina sa odgovarajuim davateljem N6
supstituenta, pri emu dolazi do modifikacije na tom estom ugljikovom atomu. Citokinini
imaju sposobnost stvaranja neaktivnih konjugata sa eerima (riboza).
Citokinine, osim biljaka, sintetiziraju i modrozelene bakterije, bakterije biljni patogeni (poput
Agrobacterium tumefaciens), kao i ameba Dictyostelium discoideum
Odvija se pomou specifinog enzima koji djeluje kao oksidaza (citokinin oksidaza) koji
razgrauje citokinine u adenin i njegove derivate.Sintetski proizvedene citokinine oksidaza ne
moe razgraditi, te primjena takvih hormona ima dugotrajnije djelovanje. Izvor:
http://fiziologija.ppf.unsa.ba/biljni%20hormoni.pdf
Za razliku od veine fitohormona gdje je prijenos bazipetalan, kod citokinina je prisutan
akropetalan prijenos (ksilemom).
Utjeu na kretanje organskih tvari iz drugih dijelova biljke prema mladim listovima i
plodovima, hormoni koji sprjeavaju starenje lista. Stimuliraju diobu stanica,
Stimuliranje dotoka hranjivih tvari iz drugih dijelova biljke u listove, te sprijeavanje gubitka
klorofila djelujui na usporavanje razgradnje klorofila, te regulirajui dotok hraniva u biljci,
citokinini odgaaju starenje biljke. Ova funkcija citokinina temelji se na njihovoj sposobnosti
da na neki nain privlae aminokiseline, te time odloe razgradnju proteina u kloroplastima.
Citokinini i auksini su neophodni hormonski sastojci u hranljivim podlogama za uzgoj
izoliranih biljnih stanica i tkiva u kulturi in vitro. Ova metoda prua mogunost da se ispita
rast i diferencijacija stanica i sazna neto vie o hormonalnoj regulaciji ovih procesa.
Utjecaj citokinina i auksina na organogenezu moe se pokazati sljedeim primjerom. Ako se
izolira dio tkiva stabljike duhana i uzgaja na hranljivoj podlozi koja sadri potrebne nuritivne
sastojke, a od hormona auksin (indol-octenu kiselinu) i citokinin (kinetin) u istim
koncentracijama, doi e do diobe stanica i njihovog uveavanja. Na ovakvom mediju stvara
se kalus koji se sastoji od mase nediferenciranih stanica.
Ako se kalusno tkivo prenese na hranljivu podlogu koja sadri veu koncentraciju auksina
nego citokinina, pojavit e se korijen. Ako je koncentracija citokinina vea od koncentracije
auksina, pojavit e se pupoljci.
U kulturi in vitro iz ovakvih pupoljaka moe se njihovim izoliranjem i oivljavanjem pomou
indol-maslane kiseline regenerirati cijela biljka. Neke biljke mogu u kulturi i cvjetati.
Ova metoda se danas primjenjuje za vegetativno razmnoavanje razliitih biljnih vrsta:
cvijea, voa ili umskog drvea.
Citokinini se sintetiziraju u vrhovima korijena i preko ksilema se prenose do drugih dijelova
biljke, nakupljajui se osobito u mladom liu, sjemenu i plodovima. Glavna uloga citokinina
je u promociji diobe stanice. Postoje brojni izvetaji o sudjelovanju ovih hormona u
premjetanju hranjivih tvari u biljkama koje rastu. Bez obzira kako bili primjenjeni, preko
sjemena, lista ili potapanjem korijena, citokinini stimuliraju rast biljaka.
Endogeno primjenjeni auksini i citokinini izazivaju kod biljaka razliite reakcije koje se
gotovo mogu opisati kao suprotne, poto auksini uglavnom stimuliraju razvoj adventivnih
korijenova i apikalnu dominaciju dok citokinini stimuliraju razvoj bonih pupoljaka i
ekspanziju lista, a inhibiraju razvoj korijenovog sistema. Pored ovoga, auksini mogu
poboljati razvoj cvjetova, zametanje plodova i ekspanziju stanica, dok citokinini mogu
uzrokovati otvaranje stoma i promjene u veliini i obliku plodova.
2. PRIMJENA CITOKININA U POVRARSTVU I CVJEARSTVU
Uloga citokinina i giberelina u kontroli razvoja cvjeta rajice
Sa odgovarajuom manipulacijom svjetlosnih uvjeta mogue je izazvati opadanje cvjetova
rajice u razliitim stadijima razvoja. Egzogena aplikacija citokinina i giberelina moe
sprijeiti propadanje cvati, ali uinkovitost regulatora rasta ovisi o stadiju razvoja
abortirajuih cvjetova. Kada se propadanje dogodi u kasnoj fazi, giberelini su uinkovitiji od
citokinina u promicanju razvoja cvjetova. Abortacija u ranoj fazi je djelomino suzbijena
samo citokininima, ali cjelokupan razvoj do otvaranja cvijeta zahtjeva aktiviranje giberelina
nakon citokinina. Cvjetovi koji abortiraju ranije pate od ozbiljnog nedostatka citokinina dok je
sadraj giberelina u njima jako visok u usporedbi sa razinama giberelina u cvjetovima koji se
normalno razviju. Ovi rezultati sugeriraju da citokinini imaju glavnu ulogu u kontroli ranog
reproduktivnog razvoja rajice i da su giberelini ukljueni u kasnije faze razvoja cvjetova
rajice. (J.M. Kinet, M. Lonard)
Hiperprodukcija citokinina u cvjetovima petunije transformiranim sa PSAG12-IPT usporava
starenje cvijeta i smanjuje osjetljivost na etilen
Starenje biljke regulirano je koordiniranim genetikim programom dijelom posredovanim
promjenama u sadraju etilena, apscisinske kiseline (ABA) I citokinina. Transgenetine biljke
sa svojstvom usporenog starenja su korisne za prouavanje meudjelovanja izmeu ovih
signalnih mehanizama. Ekspresija IPT-a, citokininskog biosintetskog gena iz Agrobacterium
tumefaciens, pod kontrolom pokretaa iz gena povezanog sa starenjem (SAG12) bio je pristup
koriten u usporavanju starenja.
Transformirali smo petuniju (Petunia x hybrida cv V26) sa P-SAG12-IPT (gen povezan sa
starenjem iz Arabidopsisa thaliana). Dvije neovisno transformirane linije sa produenom
dugovjenou cvijeta (I-1-7-22 i I-3-18-34) koritene su za prouavanje utjecaja poviene
razine citokinina na sintezu i osjetljivost etilena i akumulaciju ABA u cvjetovima petunije.
Starenje cvijeta u tim linijama je usporeno za 6 do 10 dana u odnosu na divlje tipove (WT)
cvijea.
Transkripcija IPT-a viestruko se poveala nakon opraivanja I bila je popraena poveanom
akumulacijom citkinina.
Endogena produkcija etilena izazvana je opraivanjem u IPT I WT cvjetovima, ali je u IPT
cvjetovima bila usporena.
Akumulacija ABA, jo jednog hormona koji regulira starenje cvijeta, bila je znaajno vea u
WT cvjetovima, potvrujui da je starenje cvijeta usporeno u IPT biljkama. Ovi rezultati su
proirili nae razumijevanje hormonske interakcije koja regulira starenje cvijeta i omoguili
sredstva poveanja dugovjenosti cvijeta. (Hsiang C., M. L. Jones, G. M. Banowetz, and D.
G. Clark, 2003.)
Uloga citokinina u starenju cvijeta karanfila
ini se da tkivo stabljike i lista biljaka karanfila (Dianthus caryophyllus) sadri prirodne
faktore protiv starenja jer je uklanjanje veine ovih tkiva sa rezanih karanfila ubrzalo njihovo
starenje.
Ipak, kinetin (5-10 g/ml) znaajno usporava starenje cvjetova uz uklanjanje tkiva stabljike i
lista. Dodatno, ivotni vijek rezanog cvijea sa 30 cm neoteene stabljike je povean sa
tretmanom kinetina.
Vrhunac proizvodnje etilena prestarih cvjetova smanjen je za 55% i vie sa tretmanom
kinetina i usporen je za 1 dan. Cvjetovi tretirani kinetinom su bili manje osjetljivi na aplicirani
etilen (100 l/l na 3 sata) nego netretirani cvjetovi. (William Eisinger, 1976.)
Varijeteti rua sa produenom trajnou u vazi sadre vie citokinina nego oni sa kraom
trajnou. (Mayak and Halevy, 1970).
Giberelini
Aktivni hormon, giberelinsku kiselinu, iz ekstrakta gljiva (Sheld.) izolirali su znanstvenici
1954. godine. Kod viih biljaka pronaeno je i izolirano oko 56 slobodnih i 18 vezanih
spojeva giberelinskog tipa. Kod gljive Fusarium moniliforme, izolirano je 26 razliitih
supstanci giberelinskog sadraja, ali meu njima je najpoznatija, s najjaim fiziolokim
efektima, GA3 (otkrivena trea po redu). U kulturi in vitro najee se koristi hormon GA3 sa
koncentracijom od 1,0 do 10 mg/l. Pored uinka na izduivanje, giberelini djeluju na razvoj
cvjetova, mirovanje sjemena i pupoljaka, partenokarpiju, aktiviranje nekih gena i stimulaciju
klijanja sjemena. GA3 utjee na izduivanje internodija, pa se stoga ovaj hormon primjenjuje
za bri rast i izduivanje izdanka, prije njegovog zakorjenjivanja. Negativno utjee na
stvaranje adventivnih izdanaka i korijena.
Apsicinska kiselina
Apsicisnska kiselina (ABA) izolirana je iz pupoljaka, listova, korijena, plodova i sjemena.
Njena uloga je izuzetno znaajna kod opadanja listova i plodova, zatvaranja stoma u stresnim
uvijetima (visoka temperatura i nizak sadraj vode u supstratu), kao i sprjeavanju klijanja
sjemena u nepovoljnim uvijetima. Primjenom ABA-e u kulturi in vitro postie se skladan
odnos stimulatora i inhibitora rasta, i pravilan razvoj mladih biljaka.
Apscisinska kiselina (ABA) je biljni hormon koji inhibicijski djeluje na procese rasta biljaka.
Znanstvenici Bennet-Clark i Kefford otkrili su je u biljci 1963. godine. Iz plodova pamuka
izolirali su tvar koja je ubrzavala otpadanje listova, a iste godine je i iz breze izolirana tvar
koja produuje period mirovanja. Analizom tih dvaju spojeva utvreno je da se radi o istoj
tvari koja je nazvana apscisinska kiselina. Kemijska struktura apscisinske kiseline je C
15
H
20
O
4
. Biosinteza apscisinske kiseline odvija se u kloroplastima lista na dva naina: direktno iz
mevalonske kiseline ili raspadom karotenoida. Prijenos ABA-e obavlja se u inaktivnom
obliku od mjesta sinteze (list, meristem) do mjesta djelovanja. Prijenos se odvija bazipetalnim
putem najee kroz floem zajedno sa asimilatima. ABA koja se sintezira u korijenu prenosi
se akropetalnim putem kroz ksilem prema vrhu izdnaka. Oksidacijom ABA-e nastaje
fazeolinska kiselina pri emu se ABA inaktivira. Svi daljnji produkti razgradnje ABA-e mogu
se vezati u estere sa glukozom (konjugacija). Produkti vezanja derivata ABA-e sa eerima su
takoer fizioloki neaktivni.
Fizioloka uloga ABA:
1. ubrzava otpadanje plodova i listova (abscisija),
2. inducira i produava mirovanje gomolja i izdanka,
3. inhibira klijanje produenim mirovanjem sjemena,
4. inhibira cvjetanje dugodnevnih biljka u uvjetima kratkog dana,
5. sinteza ABA poboljava vodni reim biljke sniavanjem transpiracije i poveanjem
propustljivosti korijena za vodu,
6. poveana razina ABA dovodi do ubrzavanja starenja lia i do zakrljalosti mladog
ploda i pupoljka,
7. mirovanje nekih embriona kao posljedica inhibirajue koliine ABA.
PRODUENJE DORMANTNOSTI PUPOVA
ABA posreduje u pretvorbi apikalnog meristema u dormantni pup. Novonastalo lie koje
raste iznad meristema pretvara se u vrste pupove koji obavijaju meristem kako bi ga zatitili
od mehanikih oteenja te isuivanja tijekom zime. ABA u pupovima produuje
dormantnost, tako i ako se pojavi topli period prije zavretka zime, pupoljci nee bujati.
Dormantnost se prekida nakon hladnog perioda i prilikom produivanja dana u proljee
(fotoperiodizam).
DOZRJEVANJE SJEMENA I DORMANTNOST
ABA utjee na dozrijevanje sjemena, barem u nekih vrsta, te produuje njegovu dormantnost.
Kao i kod pupoljaka vrlo je bitno da sjeme ne proklija prerano tijekom netipino blagih
perioda koji se ponekad znaju javiti zimi. Tek nakon perioda niskih temperatura te dovoljno
koliine vode za klijanje, dormantnost se prekida.
UBRZAVANJE OPADANJA PLODOVA I LIA
ABA inicira propadanje plodova i lia (abscisija), po emu je kiselina i dobila ime. Opadanje
lia u jesen je prirodni odgovor na pojavu zime, kada voda u tlu izmrzava te ju biljka ne
moe u dovoljnim koliinam primiti kako bi nadoknadile vodu izgubljenu transpiracijom.
APIKALNA DOMINACIJA
ABA se kree od korijena do stabljike u sinergiji s auksinom, koji se kree od vrnog
meristema prema stabljici, zaustavljajui razvoj postranih pupova. Rezultat je inhibicija
grananja ili apikalne dominacije.
ZATVARANJE PUI
Oko 90% primljene vode u biljku, izgubljeno je transpiracijom. Veinom kroz pore u liu
koje se nazivaju pui. Svaka pu ima par stanica zapornica. Kada doe do povienja turgora u
stanicama zapornicama pu se otvara, a pri opadanju turgora pui se zatvaraju. ABA je
hormon koji izaziva zatvaranje pui kada je nedovoljno vode u tlu da bi pratilo transpiraciju.
Etilen
Etilen je plin koji utjee na bre sazrijevanje plodova, inhibira (zaustavlja) izduivanje
izdanaka i korijena, sprjeava kretanje auksina, potie bre opadanje listova i plodova, razvoj
cvijeta i poveava broj korjenovih dlaica. Kao plinovit hormon, u zatvorenim uvijetima
kulture in vitro, nakuplja se u biljci i tako ubrzava procese starenja. Drugi negativni efekat
etilena u kulturi in vitro je ubrzanje efekta ostakljenja (vitrifikacije) izdanka. To je pojava
sinteze abnormalnog mezofila listova ije su stanice jako uveane, a intercelulari ispunjeni
vodom.
Cousins je 1910 godine uoio da biljka stvara neki spoj koji djeluje na brzo sazrijevanje
okolnih plodova. U blizini etilenskih svjetiljki drvee bi bre gubilo lie.
1934 godine taj materijal je identificirana kao plinoviti spoj etilen, kao prirodni produkt
biljnog metabolizma i uvrten je u regulatore rasta.
Danas se koriste spojevi koji polako oslobaaju etilen.
Najpoznatiji je 2-kloroetilfosfonska kiselina (komercijalni naziv etefon ili etrel).
Etilen u proizvodnji povra i cvijea
Biljni hormoni ili regulatori rasta su spojevi koji imaju neobino vanu ulogu u kontroli
rasta pojedinih organa i itave biljke.
Prema specifinim funkcijama koje obavljaju, kao i prema kemijskoj grai biljni hormoni se
dijele u 5 grupa: auksini, giberelini, citokinini, apcizinska kiselina (ABA) i etilen.
Etilen je, za razliku od ostalih biljnih hormona, jednostavna organska molekula
(H2C=CH2) i jedini plinoviti biljni hormon.
Etilen, s obzirom na djelovanje, moe se svrstati i u stimulatore i inhibitore rasta.
Produkt je biljnog metabolizma i svoje djelovanje iskazuje unutar same biljke u kojoj se
sintetizirao, ali i izvan nje, na susjedne biljke istih ili razliitih vrsta.
Stvara se u veini biljnih organa, stara tkiva i plodovi koji dozrijevaju stvaraju vie etilena
nego mlada tkiva.
Proizvodnja etilena se poveava tijekom otpadanja listova, starenja cvjetova i dozrijevanja
plodova.
Polazna tvar za sintezu etilena je aminokiselina metionin.
Prva reakcija u sintezi etilena je fosforilacija metionina i njegovo vezanje sa adeninom u spoj
AdoMet (S-adenozil-metionin), djelovanjem ACC-sintetaze izdvaja se metiltio adenozin i 1-
aminociklopropan-1-karboksilna kiselina, posljednja reakcija u sintezi etilena je pretvaranje
1-aminociklopropan-1-karboksilne kiseline u etilen.
Stopa sinteze etilena je najvea u meristemskim tkivima i u mladim listovima.
Etilen se u biljnim tkivima moe prenositi intercelularno, a vjerojatno i provodnim tkivima.
Dozrijevanjem plodova poveava se stopa sinteze etilena.
Oksidativnim putem biljke mogu razloiti etilen do ugljikova dioksida, etilen oksida i etilen
glikola koji se moe vezati sa glukozom.
Mehanizam djelovanja etilena:
Etilen se vee na receptor koji se nalazi na plazmatskoj membrani.
Aktivira se jedan ili vie putova provoenja signala koji dovode do staninog odgovora.
Etilen regulira transkripciju djelujui na ekspresiju gena koji kodiraju enzime ukljuene u
razgradnju stanine stjenke.
Poveava razinu transkripcije brojnih gena, ukljuujui gene koji kodiraju enzime celulazu,
hitinazu, -1,3-glukanazu i peroksidazu.
Najvaniji fizioloki efekti etilena su: inhibiranje izduivanja, stimuliranje debljanja stabljike,
ubrzavanje procesa dozrijevanja cvjetova i plodova, poticanje otpadanja listova, stimulira rast
korjenovih dlaica.
Stimulira sazrijevanje plodova

Slika prikazuje plodove koji su normalno dozrijevali i one plodove koji su bili pod utjecajem
etilena i koji su bre dozreli.
Etilen stimulira otpadanje listova
Uinak etilena na otpadanje listova boikovine. Dvije granice istovremeno su stavljene u
posudu s vodom i pokrivene staklenom aom. S granice uz koju je jabuka (etilen) otpali su
listovi.
Kod veine vrsta etilen inhibira cvjetanje
Etilen potie cvjetanje u vrste Billbergia pyramidalis (A). kontrolne biljke ne cvjetaju (B).
Etilen stimulira rast korjenovih dlaica u klijanaca
Etilen stimulira rast korjenovih dlaica u klijanaca salate. Klijanci stari dva dana tretirani su
zrakom (lijevo) ili etilenom (desno). Nakon 24 sata korjenove dlaice na klijancima tretiranim
etilenom bile su mnogo brojnije.
Biljke koje imaju odvojene muke i enske cvjetove, etilen moe promijeniti spol cvjetova
koji se razvijaju, npr. u krastavca etilen moe potaknuti pojaan razvoj enskih cvjetova.
Etilen prekida dormantnost sjemenki itarica i potie njihovo klijanje.
U relativno visokim koncentracijama (10 L/L) etilen moe potaknuti razvoj adventivnog
korijenja na listovima, stabljici, cvjetnim stapkama i drugom korijenju.
Etilen negativno utjee na cvjearsku proizvodnju. Izloen je u poticanju cvatnje i posrednik
je nekih kemikalija u cvjearskom uzgoju.
Neke biljke su daleko vie osjetljive na etilen od drugih. Orhideje, karanfili i ciklame su
ekstremno osjetljive, dok su se rue i krizemteme pokazale vie tolerantne na utjecaj etilena
(David Flood, Ethylene Injury in Floriculture).
Nepravilnosti funkcijskog zagrijavanja jedinica najvei su i svakodnevni izvori kontaminacije
etilena u staklenicima.
Drugi izvori koji sadre etilen su: dim cigareta, zrelo voe, ozlijeeno biljno tkivo, mrtvi i
strunuti biljni materijal.( Dr. Michelle Jones, Ethylene Contamination: Symptoms and Sources
in the Greenhouse).
Uinak etilena u staklenikom razvoju usjeva nije nita vei. Drugi zagaivai uzrokuju
velike raspone teta, nego plinoviti etilen (J.L. Gibson, B.E. Whipker, S. Blankenship, M.
Boyette, T. Creswell, J. Miles, and M. Peet;Ethylene: Sources, Symptoms, and
Prevention for Greenhouse Crops).
Sinkronizacija izmeu auksina i etilena
Auksin s jedne strane inducira stvaranje etilena (poveava disanje stanica), a etilen koi
transport auksina to govori o regulacijskom mehanizmu unutar biljke i sinkronizaciji izmeu
ova dva fitohormona.
Generativno razmnoavanje
Sjeme svake biljne vrste odlikuje se fizikim, biokemijskim i genetskim svojstvima.
Fizike osobine sjemena ogledaju se u njegovoj veliini, obliku, boji i sjaju te mirisu i istoi.
Biokemijske osobine pokazuju njegovu energiju klijanja ili nemogunost klijanja. Genetski
faktori ukazuju na to da li je sjeme sortno, hibridno ili nesortno.
Skupljanje i skladitenje sjemena
Sjemenje treba skupljati im dozriju i do upotrebe uvati ih na hladnom, suhom,
tamnom i prozranom mjestu (hladna soba).
Sjemena nekih vrsta klijava su kratko vrijeme (to prije posijati), a neka se mogu vrlo dugo
uvati na niskim temperaturama i ne gube klijavost. Mesnate plodove potrebno je namoiti i
razmekati u vodi, odvojiti sjemenke od mesa i osuiti ih na zraku na 10-20C. Kvaliteta
sjemena ovisi o klijavosti, energiji klijanja, apsolutnoj teini, istoi i autentinosti sorte.
Vanjski izgled sjemena takoer je jedan od pokazatelja njegovog kvaliteta, ako je sjeme
krupno i sjajno, ono je i kvalitetnije i ima veu klijavost te se iz takvog sjemena razvijaju i
kvalitetne biljke.
Apsolutna teina sjemena je teina 1.000 sjemenki u suhom stanju. Broj sjemenki u 1 gramu
sjemena treba poznavati radi uspjenog planiranja koliine sjemena potrebnog za sjetvu, jer je
on razliit za svaku vrstu. Npr. 1g Begonia semperflorens ima 30.000-40.000
sjemenkiPetunia hibrida 6.000-10.000, Bellis perennis 6.000-6.500, Tagetes erecta 250-400.
istoa sjemena - ako se sjeme sije neisto, ne moe se pravilno odrediti sjetvena norma, pa
se moe dogoditi da se biljke zasiju prerijetko ili pregusto. Sjeme moe biti zaraeno i nekim
korovom. Teoretski, isto sjeme je ono sjeme koje je bez ikakvih ivih ili mrtvih primjesa,
kao i bez mehanikih oteenja.
Sjeme sadri vie ili manje primjesa koje mogu biti od sjemena korova drugih vrsta i sorata ili
dijelovi sjemena bez klica. Pod istoom sjemena podrazumjeva se odnos izmeu istog
sjemena odreene vrste ili sorte i prisutnosti sjemena drugih vrsta, sorata, korova i ostalih
primjesa.
istoa sjemena se izraava slijedeom formulom:

teina istog sjemena x 100
istoa % =

teina uzorka
istou sjemena mora jamiti njegov proizvoa i uvoznik.
Pod klijavou podrazumjevamo klijanje sjemenki u odreenim uvijetima temperature,
svjetlosti i vlanosti.
Klijavost sjemena se izraava slijedeom formulom:
n x 100
klijavost % =

N
(n - broj proklijalih sjemenki)
(N - ukupan broj zasijanih sjemenki)
Klijavost se moe ispitati na taj nain to se 100 zrna istog sjemena stavi na upijajui papir,
pokrije istim papirom i ostavi na toplom mjestu na temperaturi 18-25 C. Papir se po potrebi
vlai jer sjeme ne smije biti suho. Poslije 8-10 dana sjeme nie, isklijale sjemenke se prebroje
i taj broj predstavlja postotak klijavosti.
Klijavost sjemena zavisi od njegovog naina uvanja i stupnja sazrijevanja. U vrijeme uvanja
sjemena ne smije se izgubiti njegova sposobnost klijanja nego se odgovarajuim postupcima
ona mora ouvati (npr. sjeme etinara u zatvorenim bocama s niskim postotkom vlanosti na
temperaturi od -5 do -17 C svoje ivotne sposobnosti mogu odrati vie godina). Sjeme treba
uvati u suhim i provjetrenim prostorijama sa ravnomjernom temperaturom 5-7 C. Duina
perioda klijanja sjemena predstavlja vrijeme pri kojem sjeme zadrava mo klijanja. Kod
cvjetnih vrsta kree se od nekoliko mjeseci (ili krae) pa do 1-4 godine.
Priprema sjemena i sjetva
Priprema sjemena za sjetvu je potrebna u sluaju nemogunosti klijanja sjemena tj. njegovog
stanja mirovanja (dormantnosti), koje moe biti izazvano ili unutranjim faktorima u samoj
biljci ili vanjskim faktorima. Da bi se otklonilo mirovanje sjemena, neophodno ga je tretirati
raznim nainima kako bi se to prije dovelo do klijanja.
U cvjearskoj proizvodnji najee se koriste slijedei naini tretiranja sjemena:
a) tretiranje toplom vodom
b) primjenom solne kiseline
c) mehaniko oteenje sjemena
d) stratifikacija
Tretiranje toplom vodom
Tretira se krupnije sjeme sa vrstom sjemenjaom. Potapanje sjemena u vodu 1-2 dana prije
sjetve. Kuhanje sjemena u kljualoj vodi u vremenu od 1 do 3 minute. Ovaj nain tretmana je
riskantan postupak, jer izlaganje sjemena visokoj temperaturi moe izazvati tetne posljedice.
Primjena solne kiseline
Tvrdu sjemenu opnu moemo omekati solnom ili sumpornom kiselinom. Solna kiselina se
koristi u koncentraciji 2%, a sumporna kiselina u koncentraciji 3%. Ovim nainom ubrzava
se nicanje i poveava postotak klijavosti starog sjemena.
Mehaniko oteenje sjemena
Mehaniko oteenje sjemena moe se vriti pomou bubnja u kome se nalazi kvarcni pijesak
ili komadi eljeza. Okretanjem bubnja sjeme se oteuje. Drugi nain je trljanje, a koristi se
kod krupnijeg sjemena. Trljanjem sjemenki o tvrdi predmet ili brusni papir, pri emu se mora
voditi rauna da se ne oteti sjemeni zametak.
Stratifikacija
Nicanja sjemena sa tvrdom opnom (Viola, Helleborous, Berberis) ubrzat e se ako se sjeme
prethodno dri u vlanom pjesku sa temperaturom nekoliko stupnjeva iznad nule.
Mjeanje sjemena s pjeskom moe se izvesti na dva naina:
1) sjeme i pjesak se slau u slojevima iste debljine (1-5 cm), najprije se stavlja sloj
sjemena i zavrava se slojem pjeska
2) sjeme i pjesak se izmjetaju u odnosu 1:1,1:2 ili 1:3; ovo je bolji nain jer, u sluaju
zaraze, nee doi do zahvatanja itavog sloja, masa se moe izvaditi, promijeati i odstraniti
eventualno oteena zrna.
Prije stratifikacije treba pripremiti kvarcni pjesak, odstraniti pljesniva zrna i sjeme potopiti u
vodu 1-2 dana; kada se sjeme i pjesak naslau, potrebno ih je zaliti vodom vodei rauna da
pjesak bude umjereno vlaan.
Dezinfekcija sjemena
esto je sjeme zaraeno raznim bolestima koje se razvijaju paralelno sa klijanjem sjemena, da
bi se sprijeile tetne posljedice, koje mogu nastati prilikom razvoja mlade biljke, potrebno je
prije sjetve dezinficirati sjeme i to pomou:
a) poviene temperature-nekoliko sati potopiti sjeme u vodu sa temperaturom 50-55 C
b) kemijskim putem - sjeme upakirano u platnene vree potopi se 4-10 min. u pripremljenu
otopinu formalina ili sublimata, a nakon toga 2 sata dre se pokrivene krpom natopljenom
istom otopinom.
Sjetva sjemena
Sjetva sjemena se moe vriti na razliite naine:
a) omake - najei nain; sjeme se uzima u desnu ruku i sije trljajui palcem i
kaiprstom, ime se prati njegov ravnomjeran raspored po zemlji; sjeme se moe mjeati s
pjeskom radi ravnomjernog razbacivanja
b) u brazde - vri se posebnim ili malim motiicama; udaljenost izmeu redova zavisi
od vrste biljke, krupnoe sjemena i agrotehnike
c) u kuice - koristi se za vrste krupnijeg sjemena i razne lukovice; na mjestu sjetve
motiicom se napravi udubljenje u koja stavljamo 3-20 sjemenki
Zavisno od zahtjeva vrsta u pogledu svjetlosti, temperature, vlage i sastava supstrata sjetva
sjemena moe se vriti:
a) u posudama u staklenicima
b) u toplim lijehama
c) na otvorenom polju
Sjetva sjemena u staklenicima
Za neke vrste (Begonia semperfolerens, Petunia hybrida, Salvia splendens) koje trae
posebne uvjete (sporo rastu, trae povienu temperaturu) sjetva se obavlja u staklenicima. U
tom sluaju moraju se pripremiti posude u kojima e se obaviti sjetva, tako to se na dno
posude stavlja drenaa, a preko supstrat. Potrebno je zalijevanje i ocjeivanje supstrata, a tek
nakon toga ide sjetva i pokrivanje; poslije nicanja skida se pokriva - staklo ili plastika.
Sjetva sjemena u toplim lijehama
Vrste koje su vie prilagoene naim uvijetima mogu se sijati vani, u tople lijehe, to je
obino poetkom oujka. To su cvjetne vrste koje ne zahtjevaju visoku temperaturu i nemaju
dug period nicanja i formiranja presadnica (Lychnis). Mjeavina zemlje i zrelog
(humificiranog) stajnjaka u sloju 15-20 cm postavi se preko izvora topline, blago sabije,
izravna i izvri se sjetva sjemena. Nakon sjetve pa do nicanja topla lijeha mora biti zatvorena.
Povremeno treba vriti provjetravanje i oroavanje.
Sjetva sjemena na otvorenom
Vrste koje potiu iz krajeva sa slinom klimom kao kod nas siju se direktno na otvoreno polje,
npr. 1-god. Tagetes, Zinnia; 2-god. Bellis, Viola tricolor; trajnice otporne na mraz Lupinus.
Nakon nicanja sjemena potrebno je voditi rauna o mladim biljkama - rasadu, tj. obavezne su
slijedee mjere njege:
pikiranje
proreivanje ili presaivanje
zalijevanje
oroavanje
ostale agrotehnike mjere
Pikiranje
Kad postane oigledno da je rasadu potrebno vie prostora za njegov dalji razvoj, treba izvriti
pikiranje ili presaivanje. Presaene biljice postaju bujnije, razvijenije i otpornije na
tetoine i bolesti. Pikiranje se vri u sanducima promjera 40x30 cm; u sanduke se postavlja
drenani sloj, a zatim sloj odgovarajue zemlje koja se poravna i zbije. Prije vaenja mlade
biljice se dobro zaliju. Pikiranje se vri na taj nain to se biljka hvata drvenom tipaljkom i
lijevom rukom, a desnom se sadilicom pomae vaenje biljke i postavljaju se na prethodno
oznaeno mjesto. Biljka se sadi do poetka listova, zemlja se oko nje lagano zbije, a potom
dobro zalije.

Presaivanje
Presaivanje biljaka vri se u cilju stvaranja veeg prostora za njihov nesmetan razvoj. Lisno-
dekorativne vrste presauju se najee u proljee, a cvjetno-dekorativne nakon cvjetanja.
Prije presaivanja potrebno je pripremiti novu posudu u ije dno se stavlja drenaa, a iznad je
zemljina smjesa. Biljka se prije presaivanja zalije i noem lagano odvoji zemlja od lonca
zatim se biljka izvadi, drei je vrsto pri dnu stabljike i pridravajui njezin gornji dio,
drvenim tapiem skine se staro zemljite s korijena kao i oteeni dijelovi. Pripremljena
biljka postavi se u novi lonac, uvrsti se posipanjem zemlje i blagim potiskivanjem, a zatim i
zalije. Kod biljaka koje ne podnose promjenu uvjeta vri se prorjeivanje.
Zalijevanje i oroavanje
Zalijevanje i oroavanje su naini kojima se dovodi voda do samog korijena biljke. Prskanjem
se biljka hladi, to utjee na smanjenje isparavanja. Zalijevanje se vri u toku dana, tako da
biljka prosuena ulazi u nono razdoblje. Bolje je zalijevati rjee a obilnije nego ee, ali
nedovoljno. Temperatura vode kojom se vri zalijevanje treba biti za 2-3C via od
temperature zraka prostora gdje se biljka uzgaja. Zimi je najbolje zalijevati ujutro, a ljeti
uveer. Zalijevanje sjemena poslije sjetve vri se finim rasprivaem za vodu. Novopresaene
i pikirane biljke zalijevaju se u manjem obimu.
Ostale agrotehnike mjere
Ostale agrotehnike mjere u toku rasta i razvoja rasada su:
okopavanje
uklanjanje - zakidanje vrnih pupoljaka
pinciranje
podupiranje i vezivanje cvjetova
Okopavanjem se razbija pokorica povrinskog sloja zemlje, a vri se poslije zalijevanja ili
kie. Uklanjanjem ili zakidanjem vrnog pupoljka omoguava se razvoj vie bonih grana,
ime se dobija bogatije cvjetanje.
Pinciranjem se uklanjaju boni izdanci, to dovodi do nakupljanja hranjivih tvari u stablu i
stvaranja malog broja krupnijih i dekorativnijih cvjetova. Podupiranje i vezivanje cvjetova je
vano za puzavice, biljke s krupnim i tekim cvjetovima, te vrste s lomljivom stabljikom.
Podupiranje se vri pomou ice, konopca ili drvenih koleva.
Vegetativno razmnoavanje
Pod vegetativnim razmnoavanjem podrazumijeva se dobivanje novih biljaka oiljavanjem
njenih pojedinih dijelova. Postoji vie naina vegetativnog razmnoavanja: reznicama lista,
stabla, korijena; polijeganjem; izdancima; dijeljenjem korijena; lukovicama; gomoljima;
kalemljenjem; mikropropagacijom i margotiranjem.
Reznice sa stabla
Mogu biti zelene, zrele i poluzrele. Donji rez treba da bude 2-3 mm ispod nodija, a same
reznice trebaju imati 2-3 lista. Kod zelenih reznica listovi se skrauju na polovicu, zbog
smanjenja transpiracije. Ako je u pazuhu lista formiran cvjetni pupoljak treba ga ukloniti.
Za ukorjenjavanje se koristi supstrat - najee pjesak ili kombinacija treseta i pjeska, uz
dodavanje stumulatora za oiljavanje. U sluaju kada se radi o reznicama koje u tkivu sadre
mlijeni sok, kao Ficus, rez se posipa ugljenom prainom da se sprijei isticanje soka.
Reznice sukulenti treba ostaviti 1-2 dana da se prosue.
U samoj vodi lako se ukorjenjuju neke cvjetne vrste kao to su npr. Impatiens, Tradescantia,
Oleander.
Lisne reznice
Lisnim reznicama se dobro razmnoavaju: Begonia rex, Saintpaulia, Sanseveria, sukulente.
Lisne reznice se uzimaju od dijela lista, cijelog lista ili lista sa peteljkom. Ako se uzima cijeli
list sa peteljkom, okreemo ga na nalije, zareemo ile i taj dio postavimo na vlaan pjesak i
privrstimo kameniima. Novo korijenje se najprije formira oko lisne peteljke, a zatim na
lisnim ilama.
Korijen reznice
Ovim nainom se razmnoavaju vrste sa zadebljalim korijenom kao to su: Lupinus, Primula,
Anemone, Delphinium, TroIIius.
Da bi se dobile korijen reznice, matine biljke se vade, iste od zemlje a zatim se najdeblji
korjenovi (2-3 mm) isjeku na reznice duine 5-6 cm, koje se potom stavljaju u supstrat na
razmaku 2-3 cm i dobro zaliju. Na mjestu presjeka razvit e se adventivni korjenovi.
Razmnoavanje polijeganjem
Karakteristino je za puzavice: Hedera, Phylodendron

Kod ovog naina razmnoavanja djelovi biljaka se povijaju u iskopane rupe dubine 10 cm i
zatrpavaju zemljom do ukorjenjavanja, stim da vrh viri iznad zemlje.
Razmnoavanje izdancima
Ovim nainom se razmnoavaju biljke koje imaju sposobnost razvoja korjenovih izdanaka na
odreenoj udaljenosti od matine biljke, kao to je sluaj kod Nephrolepsis-a.
Razmnoavanje djeljenjem korijena
Ovim nainom razmnoavaju se biljke koje imaju zadebljao korijen. Biljke se vade iz zemlje
u jesenjem ili zimskom razdoblju, da bi se vidjelo kako je najbolje podjeliti korijen. Svaki dio
se postavi u pjesak, vodei rauna da gornji dio stoji uspravno jer se inae nee formirati novi
korijen.
Razmnoavanje djeljenjem busena
Koristi se za cvjetne vrste koje imaju jako razvijen busen (npr. Saintpaulia, Sanseveria,
Orchidea). Prilikom djeljenja biljke svaki odvojeni dio treba imati tri ili vie izdanaka i dio
korijena. Ovaj nain razmnoavanja ima najvie uspjeha ako se obavlja u periodu mirovanja.
Razmnoavanje podzemnim djelovima
Podzemnim djelovima razmnoavaju se biljke koje imaju podzemno stablo: lukovice, gomolje
ili rizome. Lukovicama se razmnoavaju vrste iz rodova Tulipa, Narcissus, Hyacinthus.
Gomoljem Begonia tuberhybrida, Anemone. Rizomom Iris, Convalaria, Canna.

Razmnoavanje lukovicama
1. U proljee, prije poetka rasta, izvaditi gomilu lukovica, otresti suvinu zemlju
2. Odabrati krupnu lukovicu s nekoliko dobro razvijenih bonih lukovica. Oistiti zemlju
i odvojiti ih od matine lukovice, pazei da se ne oteti korijen
3. U vlanu smjesu komposta i pjeska posaditi svaku bonu lukovicu zasebno, a potom
zaliti
4. Kad su ljuske razvile male bazne lukovice, odstraniti osuene ljuspaste listie, a
mesnate i svjee ostaviti privrene uz bazne lukovice
5. Posaditi bazne lukovice pojedinano u male posude ili grupno u vee. Povrinu
prekriti slojem finog ljunka i ostaviti na toplom svijetlom mjestu
6. Slijedeeg proljea staviti mlade lukovice u klijalite da ovrsnu. U jesen, kad su
lukovice narasle, izvaditi ih iz posude i odvojiti. Zatim ih presaditi pojedinano u nove
posude ili direktno na otvoreno
Razmnoavanje gomoljima
1. Na kraju cvjetnja kada lie poinje venuti, izvaditi gomoljasti korijen i spremiti ga
preko zime na hladno i suho mjesto
2. U kasnu zimu ili rano proljee odvojiti gomoljie
3. Plitku posudu do polovine napuniti pjeskovitim kompostom i poredati gomoljie
okrenutim prema gore u redove na razmak od 2,5 cm. Zatim dopuniti posudu
kompostom i poravnati.
LITERATURA
Jelaska, Sibila (1994.): Kultura biljnih stanica i tkiva
J.M. Kinet, M. Lonard (): The role of cytokinins and gibberellins in controlling
inflorescence development in tomato, ISHS Acta Horticulturae 134: Regulation of Growth
and Endogenous Hormones, XXI IHC
Hsiang Chang, Michelle L. Jones, Gary M. Banowetz, and David G. Clark, (2003):
Overproduction of cytokinins in Petunia flowers transformed with PSAG12-IPT delays
corolla senescence and decreases sensitivity to ethylene, Plant Physiology, August 2003, Vol.
132, pp. 21742183, www.plantphysiol.org 2003 American Society of Plant Biologists
William Eisinger (1976): Role of Cytokinins in Carnation Flower Senescence, Plant Physiol.
(1977) 59, 707-709
Antonela Markulj, seminarski rad Kultura tkiva, 2009.
T. Tekli, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Interna skripta iz fiziologije bilja, 2006./2007.
Svjetlana Zeljkovi, Poljoprivredni fakultet Banja Luka, prezentacije za vjebe.
R. L. M. Pierik: Handicaps for the large scale commercial application of micropropagation;
ISHS Acta Horticulturae 230: Symposium on High Tehnology in Protected Cultivation
J. Horvati, Fiziologija bilja, Odjel za biologiju
http://www.znanje.org/i/i25/05iv02/05iv0211fll/index4.htm,
http://sr.wikipedia.org/sr-el/
http://www.mineralpro.co.rs/kelp/morskealge.html
http://fiziologija.ppf.unsa.ba/biljni%20hormoni.pdf
http://fiziologija.ppf.unsa.ba/VII%20Vjezba3.pdf
http://www.plant-hormones.info/cytokinins.htm
http://www.bio.unc.edu/Faculty/kieber/lab/Cytokinin%20page.htm
http://www.tissuecon.com/Plant%20Tissue%20Culture%202.htm
http://dictionary.reference.com/browse/Micropropagation.
http://micropropagation-DefinitionsfromDictionary.com
http://www.tissuecon.com/NEW%20PERSPECTIVE%20net.htm
http://flowerpower.blogmarley.net/Flora-b1/Feb2009-b1-m200902.htm
http://flowerpower.blogmarley.net/Flora-b1/Meristemsko-razmnozavanje-biljaka-b1
http://209.85.129.132/search?q=cache:3b2TzDZxZi8J
http://www.cvijet.biz/vrtovi/uzgoj/gerber-gerbera/
www.znanje.org
www.fiziologija.ppf
www.sjemenarna.com
http://www.ces.ncsu.edu/floriculture/
http://abe.osu.edu/FLORICULTURAL/RESOURCE/index.html
http://www.agf.gov.bc.ca/ornamentals/floriculture/ethylene.htm
http://www.abscisicacid.com/
MODELI UZGOJA I SUPSTRATI U HORTIKULTURI
Cvjetne vrste, kao i veina drugih biljaka najbolje uspjevaju na vrtnim zemljitima, a to je
zemljite koje sadri 3 - 5 % humusa bez visokih podzemnih voda. Najbolja su srednje laka i
laka tla, koja sadre pored organske tvari i bogat mikrobioloki svijet i imaju povoljne fizike
i kemijske osobine. Veina biljaka trai neutralnu do blago kiselu reakciju tla, iako ima vrsta
koje na otvorenom uspjevaju na kiselijim ili na alkalnijim zemljitima.
pH vea od 7,2 = slamnato cvijee, karanfil.
pH 6,6-7,2 = tulipan, zumbul, rue, begonija, karanfil
pH 5,6-6,5 = perunika, ljiljan, pelargonija, filodendron
pH manja od 5,6 = magnolija, kamelija, plava hortenzija
Supstrati za cvjetne kulture zavise prije svega od namjene, a zatim od vrste. U zavisnosti od
namjene razlikujemo slijedee supstrate:
a) za naklijavanje sjemena i proizvodnju rasada iz sjemena
b) za ukorjenjavanje i proizvodnju rasada reznicama
c) za uzgoj u loncima
d) za uzgoj u staklenicima i plastenicima
e) za uzgoj na otvorenom prostoru
Pod supstratima prvenstveno se misli na supstrate za proizvodnju sadnog materijala i za uzgoj
cvijea u loncima i u zatvorenim prostorima. Na otvorenom polju (vrtovi) cvijee se uzgaja na
postojeem zemljitu, koje je uglavnom vrtno, nastalo kao rezultat dugogodinje obrade i
dodavanja organskog gnojiva, obogaeno razliitim supstratima i hranivima. Za proizvodnju
cvijea u loncima koristi se zemljina smjesa, napravljena specifino za vrste, ali najea
smjesa sastavljena je od 3 dijela komposta, 2 dijela vrtne zemlje i 1 dijela istog rjenog
pjeska ili treseta. Pri proizvodnji sadnica iz sjemena (rasada) treba voditi rauna o sorti,
ekolokom stanitu i o kvaliteti sjemena.
Prema zatienosti ila (korjenovog sustava) u trenutku sadnje sadnica na odreeno stanite
razlikujemo:
a) sadnice sa golim - nezatienim korjenovim sustavom (klasine sadnice)
b) sadnice sa zatienim korjenovim sustavom (sadnice sa tlom) tj. sadnice proizvedene u
raznim vrstama lonia (plastine ili glinene), briketi treseta ili jo nazvane "kontejnerske
sadnice" ili "pot sadnice"
c) sadnice proizvedene kombiniranim metodama
Danas se u proizvodnji rasada prednost daje kontejnerskoj proizvodnji. U usporedbi sa
"klasinim sadnicama" (sadnice bez zatienog korjenovog sustava u trenutku sadnje) sadnice
sa zatienim korjenovim sistemom, proizvedene u tresetnim ili kombiniranim supstratima i
loniima, imaju niz prednosti. Kontejnerske sadnice omoguuju jednostavnu runu
manipulaciju i dozvoljavaju uzgajivau premjetanje biljaka bez kontakta korjenovog sistema
i zemljita.
Biljke koje rastu u kontejneru znatno manje su izloene stresu prilikom sadnje jer ne dolazi do
oteenja korjenovog sustava. Zbog toga brzina i stalni rast su znatno vei nego kod klasine
sadnje.
Prednosti kontejnerskih sadnica
1. proizvodnja sadnica je sigurnija jer se razvijaju u optimalnim uvijetima;
2. skrauje se vrijeme proizvodnje ime se umanjuje utroak ljudskog rada;
3. rasadnike povrine se smanjuju u odnosu na klasinu proizvodnju;
4. kvaliteta (fizikalno-kemijska svojstva) tla za rasadnik nije presudna kao to je sluaj
kod klasine proizvodnje;
5. razdoblje sadnje je kontinuirano i nije vezano za kratak jesenski i proljetni period;
6. transport i uvanje sadnica do trenutka sadnje je lake i sigurnije;
7. lonii od treseta i papira raspadaju se u zemljitu ime ne zagauju okolinu i nisu,
kao nepovratna ambalaa, izvor prenoenja moguih zaraza
IZBOR SUSTAVA UZGOJA
Najei izbor sustava (vrsta lonia) za proizvodnju sadnica u kontejnerskoj proizvodnji su
tresetni ili papirnati lonii, a za kratku proizvodnju u staklenicima i plastenicima mogu se
koristiti i tresetni briketi. Za kontejnersku proizvodnju sadnica koriste se:
- tresetni lonii oplemenjeni celulozom i organskim gnojem (jiffy pot);
- fertil pot
- tresetni oplemenjeni briketi
- papirnati lonii (paper pot)
U rasadnikoj proizvodnji koriste se razliiti tipovi kontejnera. Svaki od njih ima odreene
prednosti i nedostatke kao to su: cijena, trajnost, dostupnost, pogodnost skladitenja,
jednostavnost transporta, veliina i oblik. Kontejneri mogu biti izraeni od: drveta, treseta,
papirnatih traka, blokova zemljita, impregniranog papira. Kontejneri (lonii) mogu biti
pravljeni od plastike, gline i treseta. Danas se vie koriste kontejnerski lonii pravljeni od
organskih materijala. Organski lonii, poput onih koje su izgraene od treseta i papira, imaju
vie prednosti jer minimiziraju oteenja korjenovog sustava prilikom sadnje.

Jiffy pot lonii
Ova skupina ima nekoliko vrsta specifinih oblika: Jiffy-pot, Jiffy-strip i Jiffy-7, tzv.
peletirane forme. Sve su napravljene od treseta, Sphagnum porjekla. Mogu biti okrugle ili
etvrtaste, pojedinane ili povezane u cjelinu (povezanih 6-12 etvrtastih lonia - jiffy strip).
Sphagnum mahovina

Jiffy-pot Jiffy-7 Jiffy strip
Osnovne karakteristike jiffy pot lonia
1. iroka primjena i jeftinije su;
2. visoka poroznost zidova, to omoguuje korjenovom sustavu punu aeraciju i bolju
opskrbu kisikom;
3. zidovi lonia su izraeni od treseta koji je obogaen sa osnovnim biogenim
elementima, to omoguava ujednaeno snabdijevanje sa vodom i hranivima putem
korijena;
4. bioloki su razgradljive - ekoloki posebno znaajne;
5. lagane su teine te pogodne za manipulaciju i skladitenje;
6. potpuno su sterilne i slobodne od svih patogena u fazi pakovanja;
7. lonii se pri izradi tretiraju ionskim hidro agensima koji omoguuju brzu apsorpciju
vode, pa tako ne dolazi do uvijanja ila i njihovih deformacija
Da bi se pojaao utjecaj na rast i razvoj mladih biljaka, zidovi jiffy-pot lonia se obogauju
odreenim koliinama makro i mikro elemenata (1-2 %). Zahvaljujui svojstvima dobre
poroznosti, propustljivosti i hranjivosti, ilice biljaka vrlo lako prerastaju zidove ovakvih
saksija i ne izazivaju pojavu uvijanja i trajne deformacije mladih ila. Zahvaljujui ovim
osobinama, tresetni lonii imaju bioloku prednost u odnosu na lonie koji su napravljeni
od vrstih materijala (vrsta i savitljiva plastika, glineni lonii i dr).
Jiffy pot - 7 (peletirani tresetni lonii)
Jedan od znaajnijih oblika tresetnih lonia je jiffy-7 peletirani loni. Predstavljaju
kombinaciju lonia i supstrata. Tehnolokim postupkom preane su na 1/7 od svoje normalne
veliine koju imaju kad se normalno zasite vodom. Imaju oblik ploice - kolaa i omotane su
tankom raspadljivom i rastezljivom mreicom koja titi raspadanje mase nakon apsorpcije
vode i omoguuje slobodno prorastanje korjenskih ilica u svim pravcima. Kada se doda voda
preanoj tresetnoj ploici, ona bubri i iri se. Ploica dobija promjer od 4,5 cm i visinu od 5,0
cm. Nakon apsorpcije vode i dobijanja potpune veliine, moe se obavljati sjetva ili pikiranje
mladih sadnica. Jiffy-7 lonii su vrlo jednostavni i racionalni. Razvoj korijena i nadzemnog
dijela je vrlo brz. Primjenom ovih briketa dobija se zdrav i kondicijski jak reprodukcijski
materijal.
Supstrati za jiffy lonie
Za uspjean uzgoj biljaka u ovim loniima, poseban znaaj imaju mjeavine - supstrati. Oni
osiguravaju stabilno snabdijevanje biljaka sa vodom i hranivima i izmjenu plinova u cilju
dobrog razvoja korijenovog sustava. Kvalitetan supstrat mora posjedovati laganu
konzistenciju koja e omoguiti dobru aeraciju, drenau, te dobar puferni kapacitet sa kojim
se osigurava uredno i konstantno snabdijevanje sa hranivima.
Jiffy mix supstrat
Jiffy mix je specijalno kombinirani supstrat, dobijen u SAD-u, koji se uspjeno koristi zadnjih
godina. Jiffy mix je poseban i nema nita zajednikog sa mjeavinama koje u sebi sadre
prirodno zemljite, stajnjak i kompost. Ovi supstrati su slobodni od tetnih mikroorganizama,
insekata, korova i toksinih supstanci, to oslobaa proizvoae od sterilizacije i zdravstvenih
problema. Jiffy - mix je supstrat sastavljen od 1/2 isjeckanog treseta - tipa Sphagnum i 1/2
sitnih granulacija vermikulita. Ovaj supstrat obogaen je osnovnim makro i mikro biogenim
hranivima koji su potrebni za poetni rast i razvoj biljaka. Zbog toga svako dodavanje
stajnjaka Jiffy - mix supstratu u trenutku sadnje dovelo bi do porasta koncentracije soli,
poremeaja odnosa hraniva, a to bi imalo tetne efekte na dalji razvoj biljaka. U kasnijim
fazama dobijanje zdravih i odraslih biljaka ovisiti e od izbalansiranosti i redovnog dodavanja
vode i hraniva. Prihranjivanje se obavlja sa otopinama mineralnih gnojiva.
Fertil pot lonii
Ovi lonii su proizvedeni iz treseta, celuloze i NPK stajnjaka sa sterilnim materijalom i
posebnim tehnolokim postupkom. Propusni su za vodu, zrak, lako su savitljivi, hranjivi i
lako probojni za korijenov sustav sadnice te potpuno razgradivi u zemljitu to je vano jer ne
zagauju sredinu. Pored navedenih, fertil pot lonii imaju i druge prednosti:
pozitivan odnos korijenovog sustava prema zidovima lonca koji u sebi sadri sve
hranjive supstance;
mnogo bujniji rast korjenovog sustava koji je spremniji da se adaptira u zemljitu im
se presadi;
uspjeh prijema je potpun (skoro 100%);
prirast je vei i bri
Fertil pot - lonii napravljeni su tako da zadre svoju postojanost tokom cijelog uzgojnog
ciklusa. Nakon sadnje dolazi do postupne razgradnje (zavri se za nekoliko mjeseci). Tijekom
manipulacije ne dolazi do oteenja, a prilikom premjetanja i slaganja ne pritiskaju se zidovi.
Konzistenciji posuda doprinosi i dobro razvijen korjenov sistem koji potpuno prerasta
supstrat. Fertil pot lonii sagraeni su od tri osnovna elementa i to: treset-70% teinski,
celuloza - 28 %, stajnjak - oko 2 %. Ovisno od vrste biljake veliina lonia je razliita. Mogu
biti okrugli i etvrtasti. U hortikulturi najea veliina je 4x5; 5x9; 6x6 i 8x8 cm.
Papirnati lonii
Ovaj sustav je novijeg datuma i predstavlja racionalan nain uzgoja mladih biljaka. Sutina
sustava sastoji se u tome da se u posebnim papirnim kutijama, koje su u obliku pelinjeg saa
i popunjene supstratom, odgajaju mlade biljke bilo direktnom sjetvom ili oiljavanjem. Biljke
se sade zajedno sa kontejnerima od papira koji se za ogranieno vrijeme raspadnu. Zbog toga
imaju ekoloki znaaj. Za izradu paper pot kontejnera koriste se tri kvalitetna papira sa
razliitim razdobljem trajanja:
B kvaliteta: raspada se u roku 4-6 tjedana;
V kvaliteta: raspada se u roku 7-9 tjedana;
F kvaliteta: raspada se u roku 3-12 mjeseci

Tresetni oplemenjeni briketi
Izrada tresetnih briketa (kockica) je vrlo rairena u plastenikoj i staklenikoj proizvodnji
cvijea. Ovaj nain pripreme uzgojnih supstrata posebno se rairio posljednjih godina. Ovi
tresetni briketi izraeni su od humusno tresetnog supstrata (HTS) i crnog treseta. Mora se
voditi rauna da tresetni briketi (kockice) osiguravaju dobru aeraciju i propustljivost vode uz
visoku konzistentnost i hranjivost. Prema fiziolokim zahtjevima vrste koja se uzgaja, ove
tresetne smjese se u toku pripreme obogauju makro i mikro elementima.
Lonii od plastike
Dijele se na:
a) lonii od tanke elastine plastike
- neperforirane
- perforirane
b) lonii od tvrde plastike
a) lonii od tanke elastine plastike
Plastine vreice, proizvode se u razliitim promjerima i dimenzijama. Pune se supstratom od
treseta, komposta, zemlje, pjeska ili kombinacijom ovih elemenata. Plastine vreice mogu
biti napravljene od cijele folije ili perforirane. Uglavnom se prave od crne folije. U njima se
sadnice razvijaju, ali korijen ne moe probiti foliju. Manipulacija elastinim - tankim
plastinim loniima (vreicama) oteana je i sporija. Kod sadnje sa ovako proizvedenim
sadnicama potrebno je plastini omot razderati (eventualno odstraniti) i na taj nain omoguiti
u zemljitu slobodan razvoj korijena. Prerezivanje omota i oslobaanje sadnice od vreica
usporava i poskupljuje faze rada i istovremeno zagauje okolinu ako se nekontrolirano
razbacuju i ostavljaju na terenu.

b) lonii od tvrde plastike
To su plastini kontejneri ili kasete koje se pune tresetnim supstratom u koje se zasijava sjeme
ili sade sadnice. Kasete se koriste vie puta, vraaju se sa terena, iste, peru i dezinficiraju to
proizvodnju i manipulaciju oteava uz rizik infekcije novih sadnica. Razvoj korijena u tvrdim
plastinim kontejnerima nije optimalan jer dolazi do uvijanja ila sadnica, naroito onih koje
se uzgajaju due vrijeme.
Kombinirani sustav proizvodnje sadnica
Sjeme se prethodno zasijava na tresetnoj ili kompostnoj podlozi i proizvedu se klijanci.
Klijanci se presauju u rastresit tresetni supstrat koji je na plastinoj foliji pa se ova folija sa
poloenim klijancima i tresetom uvija u rolu, zavee i ispravi. Dalje se sadnice uzgajaju u
rolama u plastenicima ili na otvorenom prostoru. Neposredno pred sadnju rola se razvee -
rasjee, sadnice se vade i sade kao sadnice proizvedene na klasian nain (bez zatienog
korijenovog sistema). Ovaj sistem je poboljani klasini nain proizvodnje sadnica i on je bri
i sigurniji od klasinog. Ovaj sustav je pogodan za manje rasadnike.
SUPSTRATI
Upotreba odreenog supstrata mora biti prilagoena zahtjevima uzgajanih kultura. Da bi se u
procesu mjeanja mogle odrediti osobine novog supstrata, potrebno je poznavati:
1. karakteristike ulaznih susptanci;
2. zakonitosti mjeanja kojim e se odrediti promjene kvantitativno - kvalitativnih svojstava
svake supstance.
Koriste se dva modela mogunosti mjeanja poroznih materijala sa tzv. punim materijalima i
to: 1) model dodavanja ili adicije. Ovaj model ne omoguava jednostavno mjeanje, ve
samo stavljanje jednog do drugog materijala koji su ovisni jedni od drugih (mjeanje bez
interakcije).
2) model popunjavanja i zamjene. Ovaj model se koristi npr. kada se mjeaju
materijali velike poroznosti sa materijalima fine strukture. U tom sluaju dolazi do
popunjavanja pora kod poroznih materijala sa finim strukturama.
Osnovne karakteristike supstrata
Uspjean uzgoj razliitih biljaka u kontejnerima, briketima ili loniima zavisi od kvalitete
supstrata, hraniva i navodnjavanja - fertirigacije. Uzgajivai rasada poznavaju dva osnovna
oblika supstrata:
a) koristi se za sjetvu i razvoj rasada (seed - sowing medium),
b) koristi se za pikiranje rasada pa do faze sadnje (plant growing medium)
Supstrati kao specifini mediji za rast i razvoj razliitih biljnih vrsta imaju sljedea svojstva:
- napravljeni su od prirodnih i umjetnih supstanci;
- prirodno su sterilizirani;
- posjeduju optimalna vodena i zrana svojstva;
- mogue je kontrolirati mineralnu ishranu;
- omoguuju dobar porast kultura.
Supstrati imaju i odreenih nedostataka.
- obino sadre vrlo malo hranjivih elemenata
- kapacitet izmjene iona nije veliki i obino se mora vriti korekcija pH vrijednosti.
Biljke zahtjevaju razliite supstrate, ovisno od biofizikalnih svojstava i faze njihovog razvoja.
Treset
Treset predstavlja odumrli biljni materijal, manje ili vie izmijenjen mikrobiolokim
procesima i transformiran u humus. Boja je smea ili svijetlosmea i podsjea samo na
osueni biljni materijal. U odumrlom biljnom materijalu odvijaju se i mikrobioloki procesi,
organska tvar je slabije ili jae transformirana u humus, odakle potjee vie ili manje izraena
crna boja te se prvi oblik naziva bijeli, a drugi crni treset.
a) bijeli treset
Bijeli treset (visinski) nastaje u uvijetima vlane i hladne klime, pri emu se formira biljni
pokriva, sastavljen preteno od bijele mahovine - Sphagnum odakle potie i ime: bijeli ili
sfangumski treset. Ovaj treset je svijetle boje, slabo razloen i humificirani sa dosta grubom
strukturom. Vrlo je kisele pH vrijednosti od 3,5 do 4,5.
b) crni treset
Crni treset nastaje pod djelovanjem kompleksa faktora koji doprinose odvijanju
mikrobiolokih procesa i transformaciji organske tvari u humus. Tijekom ljetnih mjeseci u
rjenim dolinama dolazi do povlaenja vode, pa i do potpunog isuivanja povrine, ime je
omogueno prodiranje zraka i intenzivniji rad mikroorganizama. U sastavu biljnog pokrivaa
sudjeluju i vie biljke, koje svojim korjenovim sustavom koriste hranjive tvari iz zemljita. U
ovakvim uvijetima vei dio organske tvari je transformiran u humus.
Ovaj oblik treseta sadri 70-80% organske tvari, a ostali dio ini mineralna komponenta koja
potjee od podzemnih i poplavnih voda. Mineralna komponenta je, zahvaljujui
mikrobiolokim procesima, potpuno povezana sa organskim supstancama. Izrazito crnu boju
ovom tresetu daje humuficirana tvar. pH vrijednost crnih treseta je u vea nego kod bijelih.
Crni treseti imaju blago kiselu reakciju pH od 5,8 do 5,9.
c) smei blago humificirani treset HTS
HTS su znaajno bogatiji organskom tvari od crnih treseta. Sadraj organske tvari kree se
izmeu 80 i 90%, a u nekim sluajevima i iznad 95%. pH vrijednost ovog oblika treseta je
neto nia u odnosu na crni i varira od 5,2 do 5,6. Ovaj oblik treseta je znatno manje
humificiran od crnog treseta. Oko 20-40% od ukupnog ugljenika nalazi se u obliku humusnih
tvari. Zbog toga blago smei treset, pored povoljnih fizikih ima dobre i biokemijske osobine.
Pakira se u polietilenske vree.
Kompost
Kompost nastaje mikrobiolokom razgradnjom razliitih organskih tvari i koristi se kao
organsko hranivo u koliini 0,5 - 6 kg/m ili kao dio zemljinih smjesa. Kompost se moe
pripremiti u svakom vrtu, a najbolje da se spravlja u hladu, na zemljitu ili u drvenim ili
ianim sanducima, korpama ili u pripremljenoj kompostari. Mogu se korisititi ostaci povra,
trava, lie, slama, pepeo, ivotinjski izmet, komina, i dr. Od ovih organskih materija napravi
se humka visine 50 - 150 cm i irine do 150 cm. Na povrinu za kompostiranje prvo se stavlja
drenani sloj (oko 10 cm visine) od granica, stabljika kukuruza i sl., a zatim se naizmjenino
reda sloj svjeih ili suhih organskih otpadaka i zemlje, a na 2-3 mjesta sloj svjeeg stajnjaka
(za bri proces kompostiranja) ili preparati za kompostiranje (Humofiks). Humka se zavri
zemljom. Cijela masa mora biti umjereno vlana i neutralne reakcije (zato se izmeu slojeva
dodaje ivo vapno). Visoke humke se prelopataju svaka 2-3 mjeseca i kompost je gotov za 3 -
12 mjeseci, zavisno od veliine humke. Ako se tokom kompostiranja javi neugodan miris
komposta problem je u nedostatku kisika i masu treba prekopati. Ako je gomila za
kompostiranje suha, pri prevrtanju je treba zaliti. Ako je gomila topla, a vlana samo u sredini
onda je treba poveati. Ako je gomila vlana, a slatkastog mirisa i hladna, problem je u
nedostatku duika i treba dodati materijal bogat duikom (svjea pokoena trava, ostaci voa,
riba).
Glistenjak
Glistenjak je organsko gnojivo bogato humusom (do 25%), siromano mineralnim duikom (1
- 1,7%), ali sadri dosta fosfora (oko 240 mg/100 g) i kalija (oko 1400 mg/100 g) kao i
korisne mikrolemente. On se koristi u smjesi sa zemljom u odnosu 1: 2 do 1:6.
Perlit
Perlit je vulkanski silikatni pjesak koji se dobija industrijskim tretiranjem na visokim
temperaturama od 1 200 C. Ima oko 74% Si, oko 10% Al, oko 3% Ca, oko 2% Mg i oko 2%
K. pH je oko 7.

Koristi se za uzgoj kultura na umjetnim supstratima u istom stanju ili u mjeavini. Moe se
koristiti za jednu ili eventualno dvije kulture. Vremenom se pretvara u prah i onda je podloan
zbijanju. Termiki je inertan, ali kada se navlai tu osobinu gubi. Perlit je kvalitetan materijal
koji utjee na poboljanje fizikih osobina supstrata.
Vermikulit
Vermikulit je silikat aluminija ili eljeza, a dobija se zagrijavanjem na temp. od 850-1000 C.
Ima oko 39% Si, 12% Al, 24% Mg i 5 - 8% K. Koristi se za jednu do dvije kulture. Pored toga
to poboljava fizike osobine supstrata, on ima i odreenu hranjivu vrijednost zbog sadraja
K i Mg.
Kamena vuna (rock wool)
Sastoji se od 60% dijabaza, 20% koksa i oko 20% krenjaka. To je industrijski proizvod koji
se dobija grijanjem na 1500 - 1600 C, a zatim se izvlae vlakna. pH je 7 - 9,5. Koristi se u
plastinim kockama za proizvodnju sadnog materijala. Postojan je i moe se koristiti za 1 - 6
kultura.
Ekspandirane gline
Nastaju tretiranjem istih glina visokim temp. na 1100 C i tada se formiraju zaobljene forme
u vidu granula. pH 5 7. One su lagane, kemljski inertne sa visokom propustljivou za zrak i
vodu. U prodaji se nalaze u formi raznih granulacija. Sitne forme, granulacije 3-4 mm
pogodne su za naklijavanje i ukorjenjavanje. Za odrasle biljke i za presad koriste se vee
granulacije, 5-8 mm.
Higromul
Higromul je sintetiki materijal specifinih osobina u odnosu na perlit. Jako dobro upija vodu,
a lagano je i ravnomjerno otputa pa je pogodan za podruja deficitarna vodom. Bijele je boje,
jednostavan za manipualciju.U supstratu se lagano razgrauje i zato djeluje nekoliko godina.
Nakon dehidratacije vrlo lako ponovo usvaja vodu.
Agrogel
Agrogel je neutralni, granulirani bezbojni akrilni polimer koji jako dobro upija vodu, a slabo
je vee, tako da je biljke lako koriste. On smanjuje potrebu za zalijevanjem. Pripremljen je u
razliitim granulacijama. U vodi stvara gustu pastu koja korijenu izvaenih biljaka stvara
vlaan medij i tako spreava suenje. Naroito je pogodan za dui transport sadnica ili due
skladitenje.
Terra Cottem
Terra Cottem je proizvod sa dobro izbalansiranom mjeavinom vie od 20 razliitih supstanci
koji poboljavaju retenciju vode i hraniva. Ovo je noviji proizvod koji se primjenjuje kao
dodatak za supstrate. Ima stimulativnu mikrobioloku aktivnost, a sadri i stimulatore rasta.
Nosiva tvar je siliciji dioksid.
Dezinfekcija supstrata
Materijali koji se koriste za pripremu supstrata su prirodnog ili umjetnog porijekla te zato
mogu ili ne moraju biti zaraeni. Neki supstrati (treseti sa velikih dubina, perlit, kamena vuna)
ne mogu biti inficirani na mjestu postanka, ali mogu biti inficirani ako se mjeaju sa ranije
koritenim supstratima (nematode, liinke insekata, bakterije, tetne gljive, sjeme korova) i
zato moraju biti sterilizirani. Postoje dva naina sterilizacije: hladni i topli postupak.
1. Topli postupak podrazumijeva dezinfekciju vodenom parom: supstrat se podvrgava
zagrijanoj vodenoj pari, koja putem perforiranih cijevi prekrivenih folijom prolazi kroz
sredinu supstrata. Sloj supstrata ne treba biti iri od 1 m, visine do 20 cm i duine do 40 m.
2. Hladni posptupak podrazumijeva kemijske metode deizinfekcije: obino se primjenjuje
kada nije mogue primjeniti vodenu paru, sa razliitim sredstvima. Ti proizvodi su oznaeni
kao: nematocidi, fungicidi i insekticidi. Mogu biti fumiganti (Dozamet) ili kontaktni
fungicidi.
Fumiganti se primjenjuju za duboku dezinfekciju, za biljne bolesti, tetoine i sjeme korova
na koje djeluju pare. Za efikasno djelovanje potrebno je temeljito izvriti pripremu koja
podrazumijeva:
- duboku obradu;
- sitnjenje zemlje;
- odravanje odreene vlanosti;
- kontrola propisane temperature.
Kontaktni fungicidi djeluju na tetne mikroorganizme svojim kontaktom. Koriste se za
povrinsku dezinfekciju i djeluju na gljive koje se nalaze u povrinskom sloju. Preparati se
ravnomjerno rasporeuju po povrini zemlje 2-3 dana prije sjetve, plitko se unose u zemlju na
dubinu 8-10 cm.
JEDNOGODINJE CVIJEE
Tijekom jedne godine zavre svoj ciklus produetak vrste omoguuje sjeme razmnoavaju se
sjemenom-generativno i reznicama-vegetativno odlikuju se ljepotom cvijeta, bojom, oblikom
i ugodnim mirisom vrtni mak, begonija, salvia, kadifica, cinija, petunija, dragoljub, karanfil,
krizantema, lijepa kata i dr.
Orijentalni mak Papaver orientale
podrazred: MAGNOLIIDAE
red: Papaverales
porodica: Papaveraceae makovi
- 41 rod s oko 760 vrsta- 3 podporodice.
- uglavnom sjeverna umjerena podruja, J. Amerika, J. Afrika
- u hrvatskoj flori 19 vrsta i podvrsta unutar 6 rodova: Chelidonium- rosopas,
Dicentra dicentra
Glaucium primorska makovica
Hypoceum
Papaver mak
Roemeria

Jednogodinja biljka
sjetva: oujak
vrijeme cvatnje od 5.- 8. mjeseca
boja: bijela, ruiasta, crvena
osueni mlijeni sok od narezanih tobolaca, daje opijum
KORIJEN je vlaknasti, plitak i nalazi se u sustavu cjevastog korijenja, vei broj korijenja
iste veliine, stvaraju manje bono korijenje.
STABLJIKA
Visina do 80 cm, uspravna, razgranata, obrasla dlaicama,na vrhu nosi jednu cvjetnu glavicu
- sadri bijeli mlijeni sok
- vaskularno tkivo (ksilem, floem) pravilno rasporeeno, kambij izmeu
- epiderma pokrivena kutikulom

LIST
- izdueno-jajasti oblik sa nepravilnim zupastim rubom
- veliki sivo zeleni list, stanice epiderme prekrivene dlakama
- prizemni listovi dugaki,srednji krai
- izraena mreasta lisna nervatura, vidljiva sredinja lisna ila
- naizmjenini list jedan list u nodiju

CVIJET
- pravilan aktinomorfan, dvospolan
- cvjetna formula - K
2
C
2
+
2
A
G2
- dva kruga latica ine vjeni, brojni
pranici (andrecej)
- dva ili vie plodnih listova srasli u nadrasli
ginecej (tuak)
- jednogradna plodnica sa umetnutim
placentama

PLOD
- tobolac- okrugao ili konusan,pregraen nastao od sraslih plodnica
- na stigmi brojne rupice, u jednoj glavici 3ooo sjemenki
- sjemenka okruglog oblika,sitna, plavosiva
- graa: dvije supke,izvana lupina, uljeviti
endosperm i embrion
- zrele sjemenke nisu otrovne
Turski mak (Papaver orientale) pravi je ranoranilac meu visokim lijepim grmovima. Dugo
mu je trebalo da postane poznat poput ostalog vrtnog grmlja posljednjih 40 godina. Mak je
cijenjena vrtna biljka koja se uzgaja u europskim vrtovima od 19. stoljea.
Jednogodinji mak poznata je korovska biljka koja raste uz putove i na polju, a trajnica te
vrste odlikuje se velikim, arko crvenim cvjetovima promjera 10-15 cm, s tamnom mrljom na
dnu latica i brojnim, tamno obojenim pranicima kojim privlai panju na gredici u rano ljeto.
Te velike elegantno presavijene cvjetove koji skrivaju mnogo pranika koje obilaze kukci,
svatko e htjeti pogledati izbliza. Mak se pojavljuje u razliitim nijansama crvene boje,
naranaste i ruiaste, ali i plavkastim i njeno utim bojama.
Mnoge sorte 60-ih godina nisu bile dovoljno izdrljive, imale su kratak vijek cvjetanja,
njihovi preci uspijevali su na vapnenastim tlima koja su ljeti presuila.
Neobino je njihovo ljetno mirovanje, to se tie rasta, a ovisi o klimi podruja na kojem
uspijevaju.
Biljka naraste 60-90 cm, visokog snanog rasta, to zahtjeva sadnju na udaljenost 50-60 cm.
Raste na dubokom, ne pretekom tlu, koje je dobro gnojeno i vlano tijekom ljeta.
Bogato cvate na poloaju zatienom od vjetra, u istonom dijelu vrta gdje je obilje jutarnjeg
sunca, a u podne i tijekom poslije podneva je u sjeni. Mak cijeni sunevu svjetlost, ali i
razmak izmeu drugih biljaka. Blizina grmlja ili crnogorice moe potaknuti cvjetanje, ali te
biljke moraju biti zasaene na dovoljnom razmaku od makova. Ako se sade biljke koje se
jako razrastu, mak to nee podnijeti, tu i tamo treba to mjesto kontrolirati jer e ispod stranih
izdanaka mak istrunuti.
Nakon cvatnje, poetkom srpnja, listovi poinju utjeti i suiti se, osobito ako je ljeto vrlo
vrue ili izrazito kino. Svi se listovi posue, tek u jesen e biljka ponovo potjerati, te
prezimiti sa liem. To je prirodan ritam rasta ove vrste i ne treba se brinuti jer e ona
potjerati listove ponovo krajem ljeta i cvasti idue ljeto, zato je dobro u cvjetnu gredicu uz
njega posaditi neku drugu trajnicu koja cvate tijekom cijelog ljeta kako bi prekrila prazno
mjesto kad mak ocvate.
Preporuuje se uz mak staviti na gredicu biljne vrste koje kasno cvatu kao to su kadulja,
crvena rubekija, iris i sline biljke.
Ova vrsta razmnoava se sjemenom koje sijemo ljeti u sanduie, nikne brzo za 7-14 dana pri
temperaturi 18-24C.
Mogu se razmnoavati i korijenovim reznicama u vrijeme mirovanja, znai u kasnu jesen ili
zimi. Korijen maka je mesnat i zadebljao, s dovoljno rezervnih hranjiva da se iz pupova na
korijenu razvije ova biljka, zato se korijen naree na komade dugake 5-7 cm, poslae u
propustan supstrat (npr. pijesak), pokrije sa oko 1 cm supstrata i dri na oko 10C. Nakon 4-
10 tjedana iz svakog se komada korijena razviju nove biljke.
Najjednostavniji nain razmnoavanja je dijeljenje nakon cvatnje.
Mak ne podnosi presaivanje, kad ga jednom posadimo na gredicu ne trebamo ga presaivati
dok mu cvatnja ne pone slabiti, tada ga moemo razmnoiti jednim od navedenih naina.
Poznato je da je ovu crvenkasto naranastu biljku teko udomiti u svibnju i lipnju na cvjetnim
gredicama. Nakon to razvije prve listove, presauje se na vei razmak, a u jesen ih sadimo na
gredicu gdje prezime i idue ljeto procvatu.
Mak je vrlo osjetljiv na prekomjernu vlagu u jesen i zimi, pa je potrebno izabrati dobro
drenirano zemljite.
Svojim dugakim korijenom dosegnuti e vodu iz velike dubine, pa je za makove viak vode
propast.
Kao najbolji susjed u cvjetnoj gredici maku su irisi, njihovi zahtjevi za stanite su isti, a
isprobavajui razliite sorte dobije se harmonija boja. Nabolje e odgovarati plavi, svijetlo
smei i svjetlo uti irisi, a uz ruiasti mak i svijetlo plavi irisi.
Osim njih dobri susjedi su margarete, vujak, a vrlo je elegantna kombinacija ukrasna zob i
mak.
Postoji nekoliko sorti makova koje se razlikuju po boji, vremenu cvatnje i visini biljke.
Mak Turkenlouis naraste 80 cm, cvijeta rano, poetkom lipnja, ima karakteristine crvene
cvijetove s resama. Tri tjedna kasnije zapoinje cvatnja makova sa svijetlo crvenim i
naranastim cvjetovima, sorti poput Aladina i Suleike ljubav prema maku kod poetnika
moe potaknuti sorte poput Printz Eugen sa zguvanim cvijetovima svijetlo crvene boje.
Neto posebno predstavljaju dvobojni makovi; veinom bijeli sa crvenim ili ruiastim rubom
poput Lambade ili Fatima.
Turski mak dominantni je grm i teko ga je uzgojiti u drutvu drugog cvijea. Ljeti se potpuno
povlai i ostavlja golo tlo.
Zato ureujui gredicu sa trajnicama moramo dobro paziti na raspored biljaka, tako da u
svako doba godine cvate po jedna vrsta tako da se na gredici stalno neto dogaa.
Osim po vremenu cvatnje, trajnice sadimo po visini; nie sadimo na prednji dio gredice, a vie
odostraga.
Za dobar dojam vrlo je vaan sklad boja. Vrlo lijepa kombinacija biljaka iste sorte u
nijansama boje od ute do naranasta i crvene, elimo li jai kontrast koristimo ljubiasto
plavu kadulju, utu boju zlatnice, plavu boju kokotia i naravno crvenu boju makova.
Mogunosti su bezbrojne, samo treba poznavati vrste i matovito ih slagati na gredici, pazei
na visinu, oblik i boju cvjetova, te vrijeme cvatnje pojedinih vrsta.
Begonija
podrazred: Dillenidae

red: Begoniales
porodica: Begoniaceae
- zemlja podrijetla: Azija, Afrika, J.Amerika
- veliina: 900 vrsta i podvrsta
Porodica BEGONIACEAE pripada carstvu BILJKE, koljenu MAGNOLIOPHYTA, razredu
MAGNOLIOPSIDA, redu CUCURBITALES i rodu BEGONIA.
Begonije se ubrajaju meu najljepe i najmnogobrojnije biljke. Ime su dobile po Michelu
Begonu, guverneru Kanade i zatitniku botanike. Porijeklom su iz vlanih tropskih krajeva,
izuzev Australije. S oko 1400 vrsta rod begonija je deseti po veliini. Begonije mogu biti
zeljaste, trajnice ili grmovi a u tropskim praumama i subtropima javljaju se i kao epifiti. S
obzirom na korijen razlikuju se begonije s vlaknastim korijenom i begonije s gomoljastim
korijenom.Osnovne znaajke begonija su asimetrian list, sone peteljke, plitko korijenje a
takoer znaajno je i to to vole sjenu i bolje uspjevaju u zasjenjenim podrujima. Cvjetovi su
raskoni, veliki, bijele, ruiaste, grimizne ili ute boje. Za razliku od veine biljaka begonije
umjesto dvospolnih cvijetova imaju zasebne muke i enske cvjetove na istoj biljci. Muki
cvijet sadri brojne pranike, enski ima veliku plodnicu i dvije do etiri razgranate njuke.
enski cvjetovi se obino uklanjaju jer nisu osobito zanimljivi. Kod veine vrsta plod je
krilasta ahurica koja sadri mnogo sitnih sjemenki. Sjeme je fino poput praine i prilikom
sijanja ga ne treba pokrivati zemljom. Listovi su veliki, jajasti ili okrugli, razliito proarani i
asimetrini.
Sistematika begonija
Vrlo je teko klasificirati begonije u iste skupine. Uobiajeno je da se klasificiraju po tipu
korijena lukovice ; rizomi ; gomoljae . No tijekom godina, uzgajivai su razvili klasifikaciju
koja se i danas upotrebljava . Biljke su grupirane po njihovom izgledu i nainu uzgoja.
Begonia Rex - sam naziv im znai kralj. Poznate su po
proaranosti lia , obrubljenosti i tokastim uzorcima na liu .
Takoer cvjetaju ,ali im je cvijee obino zasjenjeno
upadljivou lia .
Cane Begonia- Postoje u raznim visinama , poznate su po svom
bambus izgledu , jer imaju jake i vrste stabljike .


Begonia Semperflora- Jedan je od najrairenijih oblika i jo se esto javlja naziv votani tip
.Taj naziv su dobile po votanom izgledu lia .Imaju zaobljeno lie , cvatu u svim nijansama
crvene , bijele i roze .

Tuberous Begonia- (gomoljaste begonije)-Takoer vrlo rairena vrsta , najee se uzgajaju
zbog svojih cvjetova iako postoji i par vrsta koje imaju zanimljivo lie i rast .


Trailing Begonias-(puzajue begonije)-karakteristine su po svom nainu rasta , iako imaju i
jako zanimljive cvjetove koji cvatu u proljee . Postoje vrste koje cvatu due ili pak cijele
sezone .

Thich-stemmed Begonias-(begonije sa tankim stabljikama)-Karakterizira ih vrlo tanka
stabljika , raste u zrak .Ne granaju se nego ponovno tjeraju iz zemlje .

Osim te podjele moe se naii i na podjelu po izgledu listova : Begonije sa golim listovima ,
sa dlakavim listovima , i one ije se lie ne moe svrstati u ove dvije grupe .
Begonija Begonia semperflorens
- zeljasta jednogodinja
biljka
- zemlja podrijetla Brazil
boja: bijela, roza, crvena
- razmnoavanje sjemenom i reznicama
KORIJEN
- plitak, vlaknast
veliki broj malog bonog korijenja
nema prvog korijena
STABLJIKA
- zeljasta stabljika
- visina 15- 20 cm
- vaskularno tkivo pravilno rasporeeno
- sono tkivo,velika potreba za vlagom
LIST
sjajan,cjelovit,mesnat
srcolik oblik, zupasti krajevi
zeleni ili crvenkasti list
izraena mreasta nervatura
naizmjenini raspored,jedan list u nodiju
CVIJET
prosotlatini vjeni sa 4 latice, formiraju grozdove
cvijet disimetrian (dvije ravnine simetrije)
plodnica (ginecej) nadrasla
veliki broj pranika (andrecej)
monoecijska biljka-na istoj biljci nalazi se odvojeno muki cvijet s pranicima i enski cvijet
bez pranika
PLOD I SJEME
tobolac (capsula),nastao je od sraslih plodnica.
vidljiva je linija sraslih plodnih listova, stapka ploda,dva plodna lista,na vrhu vidljiv ostatak
vrata i njuka tuka.
sjeme sitno okruglo
1 g ima 5o ooo sjemenki
dvije supke, izvana lupina, izvana endosperm i embrion
Sjeme je vrlo sitno, za 4000 biljaka potrebno je samo g

UZGOJ BEGONIJA
Begonije vlaknastog korijena (Begonia semperflorens) obino se dobivaju iz sjemena koje se
sije u staklenicima ili plastenicima od prosinca do veljae na temperaturi 16 C stupnjeva.
Nakon 6 tjedana pikira se na razmak 3 x 3 cm, a temperatura u prostoru treba biti od 18 20
C.
Takoer, mogue je zakorijeniti izbojke izrasle iz baze biljaka. Oblici trajnih polugrmova
mogu se lako uzgojiti iz obinih reznica. Gomoljaste begonije se uzgajaju iz gomolja koji se
najprije posade u sanduie s tresetom ili listincem.
Begonije za svoj uzgoj zahtjevaju slabo kisela do neutralna tla uz pH 5,5 7. Tlo treba
sadravati jednake dijelove crnice, treseta i pijeska.
Jedan od poznatijih i kvalitetnijih supstrata je terraBRILL koji je pogodan za begoniju, ali i
razne druge vrste cvijea.
to se vlanosti tie tlo treba biti dovoljno vlano, ali nipoto prevlano.
Prilikom gnojidbe begonija kod veine vrsta koristi se formulacija N:P:K 5 10 5. Mlade
biljke trebaju vie fosfora kako bi se osigurao dobar korijenov razvoj. Kod odraslih biljaka
treba izbjegavati gnojidbu kasno u sezoni jer aplikacija u to vijeme moe izazvati bujan
vegetativan porast i biljka nee stii ojaati prije poetka hladnog vremena. Kunim
lonanicama treba osigurati pauzu, s gnojidbom treba stati u studenom i ponovno poeti s
prihranom u veljai.
Najee prihranjivanje je sa Poly-feed GG.
Poly-feed GG je linija obogaenih gnojiva sa uravnoteenim formulama za plasteniku
proizvodnju pogodnih za koritenje sa vodom razliite kvalitete .
Sve formule obogaene su sa magnezijem i sadre visoku koncentraciju hranjivih elemenata .
Poly-feed GG se koristi za standardu gnojidbu ili preko lista za biljke koje se uzgajaju u
zemlji ili bez zemlje .
Formule za standardno gnojenje i prskanje preko lista
Stanje rasta Formula %N-NH2 %N-NO3 %N-NH4
Klijanje 11-44-11+ME - 3.0 8.0
15-30-15+ME 5.3 4.0 5.7
Vegetacija 19-19-19+ME 10.0 5.5 3.5
22-11-22+ME 14.0 6.0 2.0
Plod 18-9-27+ME 9.0 7.5 1.5
16-8-32+ME - 11.7 4.3
14-10-34+ME - 11.0 3.0
Specifine formule za kritine stadije rasta(u ppm)
Fe Mg Zn Cu Mo B
Vegetativni rast 21-21-21 1300 660 200 140 90 200
Vrijeme cvjetanja 8-52-17 500 250 75 55 35 100
bijeli treset crni treset humus
Supstrat Struktura Prihrana gr/m pH
Tip 1 srednje gruba 50% 50%
1500 g NPK +
mikroelementi 5,5-6,0
Tip 2 srednje fina 50% 50%
1000 g NPK +
mikroelementi 5,5-6,0
Tip 6 srednje gruba 50% 25% 25%
1200 g NPK +
300 g NP +
mikroelementi 5,8-6,2
Tip 7 gruba 50% 50%
1500 g NPK +
mikroelementi 5,0-5,5
Tip 8 gruba 80% 20%
500 g NPK +
mikroelementi 4,0-4,5
Terra
BRILL
Univerzalna
mjeavina srednja 60% 40%
1500 g NPK +
mikroelementi
Od naih domaih preparata ,koristimo Fertinu C (Petrokemija).
Sadri : N 4 % Cu 0.002 %
P2O5 6% Fe 0,02 %
K 8% Zn 0.002 %
B 0,01 %
Preparat se nalazi u vodotopljivom obliku ,moe se primjenjivati putem lista ili tla , a koristi
se za prihranjivanje svog cvijea .
Prskanje listova otopinom ili zalijevanje tla oko biljke 1x tjedno u koncentraciji od 0,5 %.
Ako su uoljivi nedostaci na biljci , u koncentraciji od 1-2 % .
Prilikom uzgoja treba voditi rauna o tetnicima. est problem je Rhizochtonia tj. gljivica
koja u biljku ulazi kroz korijen ili stabljiku. Ako je biljka zaraena treba smanjiti zalijevanje
ili primijeniti odgovarajui fungicid. Takoer, begonije napadaju i tripsi. Najvee tete prave
liinke koje se hrane mladim liem i cvijeem te prenose viruse. Mogu se unitavati pomou
prirodnih neprijatelja a ponekad se mogu i isprati mlazom vode. Od tetnika treba jo
spomenuti i pueve koji ostavljaju rupe na liu, mogu ogoliti stabljike a njenije biljke mogu
ak i u potpunosti unititi. Puevi se suzbijaju limacidima a takoer mogu se od proljea do
jeseni postavljati i zamke s pivom. Znaajniji tetnici su i lisne ui koje uzrokuju otvrdnjenja a
prenose i viruse i proizvode mednu rosu koja privai mrave koji su tetni na svoj
nain.Suzbijanje se vri primjenom organskih i anorganskih sredstava a moe i primjenom
prirodnih neprijatelja ( buba mare i stjenice se hrane lisnim uima) a mogu se i isprati pod
mlazom vode.
BEGONIA X TUBERHYBRIDA
To je skupina koja obuhvaa begonije velikih dvostrukih cvjetova koje se uzgajaju i kao
lonanice i na vrtnim gredicama.
Ima mnogo podvrsta, meu kojima su i jednostruke i dvostruke. Pendula puzaice su za
visee koare i Multiflora begonije s obiljem jednostrukih , poludvostrukih i dvostrukih
cvjetova.
Boje ukjljuuju mnoge nijanse crvene, naranaste, ruiast i ute.
Sve cvijetaju tijekom mnogih ljetnih mjeseci.

Begonia x Tuberhybrida
Non-stop Scarlet
Izvor: http://www.elishout.be/dynamic/
Begonia x Tuberhybrida
Non-stop Pink stiffend petticoat
Izvor: http://www.elishout.be/dynamic/
Begonia x Tuberhybrida
Non-stop Apple blossom
Izvor:http:// www.domed.cz/clanky/
Zahtjevi begonije tuberhybride:
Potrebna
temperatura
Zimi: oko 18 *C
Ljeti: 16-21*C
Vlaga 80% (u plastenicima)
Vrijeme klijanja 8-10 dana
Potrebe za
svijetlom
1000-2000 lux-a/dan
ph tla 5.0 6.0
Sadraj soli u tlu 1-2 g/l
Sadraj N u tlu 80-150 mg/l
Sadraj P u tlu 150-300 mg/l
Sadraj K u tlu 200-400 mg/l
Ph vode za
zaljevanje
4.5-5
Bolesti Pepelnica i gnjiloa cvijetnih stapki
Formule
preporuenih
gnojiva
20-10-20
13-2-13
Vijek trajanja 3-4 godine
Vrijeme cvjetanja ~ 16 tjedana
Visina 30-50 cm
Raspon 30-38 cm
Postojbina hibrid
Razmnoavanje: Nakon cvatnje postupno smanjiti koliinu vode kako se gomolji nebi
smeurali a tijekom zime gomolji su u oskudno vlanom tresetu na 7*C.
Veliki gomolji mogu se prerezati napola prije sadnje u proljee, ali tako da svaki komadi ima
najmanje jedan zdrav izbojak.
Drugi nain je da krajem proljea ili poetkom ljeta koristite ranije izboje kao reznice, duge
7.5 cm. Utaknite ih u jednake dijelove vlanog tereseta i otrog pijeska i smjestite ih na 18-
21*C
podrazred: Asteridae

red: Solanales
porodica: Solanaceae pomonice
obuhvaa 1700 vrsta
alkaloidi- ( ornitinska skupina npr. topinski i nikotinski tip )
drvenaste i zeljaste biljke
znaajne kulture: duhan, krumpir, rajica,paprika
Petunija Petunia hybrida
zemlja podrijetla Brazil
petun (duhan)-cvijet slian duhanu
u listopadu se razmnoava sjemenom
cvate od lipnja do rujna
oprez! Otrovna biljka
3000 vrsta


STABLJIKA
- visina 20-70 cm
uspravna,razgranata obrasla dlaicama
vaskularno tkivo pravilno rasporeeno

LIST
okrugli, izduenog oblika,glatki rub
stanice epiderme prekrivene rijetkim dlakama
naizmjenino poredani, jedan list u nodiju

KORIJEN
- vlaknast,veliki broj bonog korijenja
- plitki korijen
- vea potreba za vodom

CVIJET
jednostruki ili dvostruki,ljevkasti
boja: bijela,uta, ruiasta, ljubiasta, crvena,dvobojna
dorzoventralni cvijet (kosi poloaj cvjetnih listova
aka od 5 sinsepalnih lapova u jednom prljenu
vjeni od 5 sinpetalnih latica smjetenih u jednom prljenu
- 5 pranika (andrecej) srasli sa ocvijeem (epipetalno na cijev vjenia)
nadrasla plodnica sa dva plodna lista- sinkarpni ginecej

PLOD
tobolac,sjemeni zameci na debelim placentama,sitna okrugla sjemenka
Ime dolazi od indijanske rijei petun to je u dijalektu janoamerikih Indijanaca naziv za
duhan, a govori nam o bliskoj srodnosti duhana i petunije. Oba roda pripadaju porodici
Solanaceae, a jo im je zajedniko da listovi imaju narkotizirajue djelovanje.
Rod Petunia obuhvaa oko 40 vrsta jednogodinji, dvogodinjih i trajnih zeljastih biljki iz
toplih podruija June Amerike, a kod nas se uzgaja kao jednogodinje sezonsko cvijee.
Kontinuirano oplemenjivanje prije tri do etiri desetljea rezultiralo je bezbrojnim kultivarima
grmolikog ili padajueg (viseeg) rasta, u svim moguim bojama jednostavnih i ispunjenih
cvjetova.
Petunija se sije od konca sijenja do polovice oujka u turnusima, a najee u prvoj polovici
veljae.
Za 1000 biljaka potrebno je 0,25 g sjemena.
Sije se u obine sanduie 20 x 30 cm, obino ili u redove.
Pri optimalnoj temperaturi od 20 22 C sjemenke e proklijati za desetak dana, a za daljnih
tjedan do dva pri temperaturi od 20 C razvit e se do faze pikiranja.
Nakon pikiranja temperatura se sniava na 15 18 C.
Prije same prodaje biljke se dre neko vrijeme na temeraturi od 10 C.
Cvatnja zapoinje dva do dva i pol mjeseca nakon sjetve.
Podjela je na krupnocvjetne (grandiflora) i mnogocvjetne (multiflora), te na floribunde,
milliflore i visee petunije.
KRUPNOCVJETNE (Grandiflora) PETUNIJE
Kultivari iz ove skupine narastu 20 50 cm visoko
Ove vrste imaju promjer cvjetova preko 10 cm
Rub latica moe biti resast, ljebast ili kovrav
U novije vrijeme dobiveni su kultivari sa istaknutom nervaturom latica u drugoj boji
Dynamo Pink Ice Corso Rot Sugar Ice
VISEE (PUZAJUE) PETUNIJE
Wave odlikuju se bujnom cvatnjom i izbojima, dugima do 1 m pa stvaraju prave cvijetne
slapove od svibnja do jeseni.
Cvjetovi su srednje veliine.
Sade se u balkonske ili visee posude.
MILLIFLORA PETUNIJE
To su petunije miniaturnog rasta nastale iz P. Hybrida i to sluajnom genetskom mutacijom.
Imaju kompaktan patuljast rast.
Malene cvjetove svih boja.
Sade se u male visee koare i posude.
Postoje i varijeteti, kao to su Surfinija ( puzava petunija ).
Uveli cvjetovi se redovito uklanjaju kako bi se produilo vrijeme cvatnje.
Ako se petunija izdui i pri dnu stabljike ostane gola, moe se prikratiti i ona e se vrlo brzo
obnoviti.
Petunije su najzahvalnije ljetno cvijee za velike povrine, i izgledaju jednako dobro i u
loncima i visei sa balkona.
Postoje sve boje cvijeta osim narandaste.
Mogu se koristiti i kao rezano cvijee, ali vrlo rijetko, ipak najbolje izgledaju u vrtu.
Izrasli vrhovi se pootkidaju da bi se izbjegao grmoliki rast biljke.
Zaljeva se redovno dok se ne ustali, a nakon toga samo kada je tlo suho na dodir.
Ako se previe zaljeva, na liu se mogu pojaviti ute mrlje i biljka s vremenom odumire.
Kada se biljka previe tretira gnojivom, to moe uzrokavati obilje lia sa po par cvjetova.
Treba limitirati dohranjivanje na jedno ili dva tijekom vegetacije.
Nakon prve cvatnje biljka se podsjee da bi se potaknula sekundarna cvatnja.
podrazred: Asteridae
red: Asterales
porodica:Asteraceae - glavoike(Compositae)
- ima oko 15000 rodova, s oko 25000 vrsta
- dijeli se u dvije potporodice: Asteroideae i Cichorioideae
- Asteroideae: u cvatu u glavici imaju cjevaste sredinje cvjetove, a rubni mogu biti jeziasti
ili postoje cvjetovi koji u cvatu imaju samo cjevaste cvjetove
Cichorideae: u cvatu u glavici imaju samo jeziaste cvjetove, a u kanaliima imaju mlijeni
sok
preteno su jednogodinje zeljaste biljke, rjee dvogodinje
- cvat glavicu obavija involcrum izgraen od ljuskastih listia ovojnih ljusaka.
rasprostranjenost kozmopolitska
Kadifica Tagetes patula
porodica:Asteraceae
zemlja podrijetla Meksiko ime je dobila po etrurskom bogu Tagesu
jednogodinja, zeljasta biljka uspravnog grmolikog rasta
otporna, opor miris
sjetva u rano proljee, cvate do prvih mrazeva
primjena i znaaj u u zatiti kultura od tetoina u ekolokom uzgoju
razmnoavanje sjemenom i rasadom

KORIJEN
vlaknasti korijen koji se sastoji od velikog broja korijenova iste veliine koji stvaraju malo
bono korijenje
moe biti i do 20 cm dubine u povrinskom sloju


STABLJIKA
- uspravni rast,razgranata,na
krajevima cvijet
visina 10-60 cm, ovisno o varijetetu
na donjem dijelu stabljike kratki lanci iz kojih izlaze listovi

LIST
tamnozelene boje, podsjea
na paprat
neparno perasti, liske ili pera poredani su u nasuprotnim listovima
liske su na rubovima nazubljene, izraena lisna ila

CVIJET
jednostruki,dvostruki, boja: uta,naranasta, tamnocrvena
cvijet se nalazi u cvatu (glavici-capitulum), koju ine cjevasti i jeziasti cvjetovi. Cvatna os
(dno glavice)je skraena, cvjetovi sjedei,simpetalni pentamerni vjeni. Cvat je zatien
ovojem ljuskastih listia, koji izgledaju kao lapovi.
dvospolni cvijet, pranika cijev od 5 pranika. Jednogradna plodnica sa 2 plodna lista i pri
dnu 1 sjemeni zametak.Vidljiva dvokrpasta bradaviasta njuka tuka za prihvat peluda.

PLOD
nastao je iz sjemenog zametka roka.
jednosjemeni nepucavac ima dlaice (papus) na vrhu koje
omoguavaju raznoenje plodova vjetrom
sjemenku ini sjemena lupina i usploe. Embrio je bogat bjelanevinama i uljem
1 g sadri 300 sjemenki
To je otporna jednogodinja biljka koja potjee iz Meksika.
Podijeljena je u tri osnovne skupine zavisno od veliine cvjetova.
Afriki tagetes ima najvee cvjetne glave s mnogo latica koji nalikuju lopticama. Jednobojni
su i u svim tonovima ute i naranaste boje. Postoje varieteti razliitih visina od 25 cm
(Golden age) pa do 90 centimetara (Doubloon).
Francuski tagetes ima manje cvjetne glavice, ali je tu raspon boja vei. Od raznih nijansi ute,
naranaste, crvenkaste i raznoraznih kombinacija naranaste i smee. Visina je od 15-50
centimetara.
Postoji i trea skupina iji su cvjetovi jednostruki, sitni, a visina im je od 15-30 centimetara.
Kombinacije boja su razne isto kao i kod francuskog tagetesa.
Moe se saditi u vrt, kamenjar, uz rub staza, cvjetne sanduie i lonce. Cvate od svibnja pa do
kasne jeseni. Obavezo mora biti na sunanom polaaju, a uspjeva i na krtom, siromanom
tlu.
Razmnoava se sjemenom, najbolje je sjeme zasijati u klijalite pa kad proe opasnost od
mraza presadite na mjesto koje elite ili ako ste u kraju s blaom klimom moe se posijati
direktno na mjesto, a bome esto se i sama zasije.
Kad cvjetovi ocvatu obavezno otkinite glavice kako bi se potaknula daljnja cvatnja i biljka se
to vie irila.
Za sjetvu 1 000 biljaka potrebno je 5 10 g sjemena.
Klijanje sjemena traje 1 2 tjedna na temperaturi 18 C.
Sjetva je mogua ve od 2. do 4. mjeseca (zatieni prostori), a cvate od 6. mjeseca pa sve do
jeseni.
Porodica se dijeli na vie podrodova: T. erecta, T. patula, T.
tenuifolia, T. signata, i dr.
Tagetes erecta
Ova lijepa jednogodinja biljka moe narasti i do 1 m visine.
Uspravnog je rasta s razgranatim granicama, a na kraju cvijetne stapke stvaraju se veliki
loptasti cvjetovi ute i naranaste boje te njihovih nijansi.
Podjela T. erecte je na visoke, poluvisoke i niske sorte.
Bianca je prvi bijeli hibrid kadifice.
To je visoka sorta koja u vrtu naraste i do 60 cm.
Cvijet je veliine 7 8 cm.
Vrlo je kompaktna u ardinjeri.
Discovery niska sorta sa svega 10 15 cm visine
Tagetes patula
Niska biljka sa cvjetovima sjajnih boja od ute do naranaste sa smeim nijansama.
Rano cvjeta te ukraava gredice, balkone i terase do kasne jeseni.
Obilno cvate i na siromanim tlima

Hero je sorta sa vrlo velikm brojem cvijetova. Narastu do 20 25 cm visine.
Cvjetovi su veliki i krupni.
Tagetes tenuifolia
Ova mala niska kadifica ima pune cvijetove u naranastoj,
utoj i crveno utoj boji.
Lijepih cvijetova i skromnih zahtjeva naraste do 20 cm u
visinu (Lemon Gem, Golden Gem sorte jednostavnih cvijetova.

AGROTEHNIKI UVIJETI I SADNJA
Kadifa se sadi u tlo bez nametnika dobro opskrbljeno vodom i prozrano tlo, te gnojeno tlo da
pH bude od 5.8-6.5
Produkcijski podatci:bubrenje sjemena traje 3-4 dana
Klijanje:3-4 dana
Temparatura: Razvoj kotiledona: 18-22 Celzijeva stupanja
Sadnja: 21-22 Celzijeva stupnja
Razvitak prvih listova biljke: 18-21 Celzijeva stupnja
Mlada biljka 1-3 lista: 18-20 Celzijevih stupnjeva
Temparatura odrasle biljke:
Dan: 18-20 Celzijevih stupnjeva
No:15-17 Celzijevih stupnjeva
Svijetlo:Polijeganje sjemena u tlo (nabubrenog) nije potrebna svijetlost
Nakon nicanja potrebno je svijetlo jaine 10 000-20 000 Lux-a
Nakon razvitka 1-3 lista potrebno je 30 000 Lux-a
Vlanost zraka bi trebala biti 95%ili vie do razvitka kotiledona
Vlanost tla prilikom sadnje treba biti vrlo visoka, a nakon klijanja djelomino smanjiti
vlanost tla ali ne potpono da biljka ne presui.
Kad se biljka u potpunosti razvije manje zahtijeva vodu (rijee zalijevati) .
Gnojidba: Nakon nicanja (formiranja korijena) 50-75 mg N/l s nitratom.
Nakon to je biljka razvila 3 lista gnojenje treba poveati na 100-150 N/l .
Salinitet tla ne smije prijei EC 1,0 i 1,5 mS/cm
Porodica ASTERACAE (COMPOSITAE) ili glavoike
Porodica obuhvaa oko 20 000 vrsta, jedno ili viegodinje zeljaste biljke (ponekad i polu
grmovi ) koje sadre mlijeni sok, smolu ili ulje.
Naziv ove porodice potjee od latinske rijei composite to znai sloen.
Svaki cvijet sloen je od mnogo sitnih cvjetova koji zajedno ine cvat.
Unutar ove porodice nalaze se i neke samonikle zainske i aromatine biljke
Morfoloka obiljeja porodice:
Listovi su najee izmjenini, ponekad nasuprotni, cjeloviti ili razdijeljeni i esto ine rozetu,
to je uvjetovano kratkim lancima na donjem djelu stabljike. Mnoge vrste imaju posebnu
vrstu nadzemne stabljike batvo ( scapus ), zeljasti lanak bez listova koji izbija iz podzemnih
organa.
Cvjetovi se nalaze u cvatu koji se naziva glavica ( capitulum ), kod koje je cvatna os skraena,
a cvjetovi su sjedei, pentamerni i dvospolni.
Cvat je zatien ovojem ljuskastih listia ( involucrum ) koji izgledaju kao lapovi. Glavica
moe biti sastavljena od jednog ili dva tipa cvjeta, cjevastih i/ili jeziastih cvjetova.
S obzirom na grau vjenia, razlikujemo dvije pod porodice:
1. Asteroidae kod kojih je glavica sastavljena samo od cjevastih ili
cjevastih i jeziastih cvjetova.
2. Cichorioideae kod kojih je glavica sastavljena samo od
jeziastih cvjetova.
Plodnica je podrasla, jednogradna s jednim sjemenim zametkom.
Plod je roka, jednosjemeni nepucavac koji ima ljuice ili dlaice ( pappus ) na vrhu, koje
omoguavaju raznoenje plodova vjetrom.
Cinija Zinnia elegans
- zemlja podrijetla: Meksiko
- ime je dobola po njem botan. Johanu Gotfrideu Zinnu
- razmnoava se sjemenom
- sjeme se sije u oujku, cvate od srpnja do listopada
- boja cvijeta: bijela, crvena,naranasta, uta i ljubiasta

KORIJEN
- plitak, razgranat, vlaknast korijen, izraeno bono korijenje
- ne voli veu vlagu (poinje gnjiliti)
STABLJIKA
- visina od 30-100cm (ovisno o sorti)
uspravna,razgranata,na kraju cvjetna glavica
epiderm obrastao jaim dlaicama
LIST
- duguljast, hrapav, otar, na krajevima malo zaobljen
nasuprotan raspored na stabljici
vidljive 3-5 paralelne ile
CVIJET
na vrhu odebljale cvjetne stapke nalazi se cvat- glavica, promjera oko 10 cm
- aka je preobraena u ljuskice
sredinji uti cvjetovi su cjevasti
obodni cvjetovi su lijepi, veliki jeziasti u bojama
jednogradna plodnica s 2 plodna lista na dnu jedan sjemeni zametak
PLOD
osuene ljuskice ake slue u rasprostranjenju ploda
plod je roka (ahenij),ima sraslu sjemenu lupinu i usploe
embrio je bogat uljem i bjelanevinama
u 1g nalazi se 120 sjemenki, vrijeme klijanja je 5-10 dana.
sposobnost klijanja sjemenke je 3-5 godina

To je jednogodinja biljka koja potjee iz Meksika i uzgaja se u mnogim sortama.
Ima razgranatu stabljku koja naraste i preko 1 m.
Listovi i stabljika su prekriveni dlaicama. Na kraju cvijetne stapke stvaraju se pojedinani
cvjetovi sa zrakastim laticama raznih boja i veliina.
U vrtlarstvu se koristi nekoliko skupina: pumila, praecox, liliput, kalifornijska skupina, dalija
i grandiflora
Za 1000 biljaka je potrebno 20 g sjemena.
Razmnoava se iskljuivo preko sjemena. Sije se krajem oujka u polu topla klijalita koja se
u poetku dre zatvoreno i u tami uz temperaturu oko 18 C. Kada sjeme proklije klijalita se
otkrije i snizi se temperatura na oko 15 C.
Kada se sjemenice razviju rasauju se na gredice u redove ili u hladna klijalita na vei
razmak do 30 cm, ovisno o kojoj se vrsti radi i koliko joj je potrebno prostora za slobodni
razvitak.
Uspijeva na sunanom, toplom i zatienom poloaju. Ako zahladi cvjetanje e oslabjeti.
Neophodno joj je minimalno 6 sati svjetla dnevno i to direktno na suncu.
Tlo mora biti bogato hranjivima.
Potrebne su joj priline koliine vode pogotovo u sunim razdobljima.
Deset dana prije sadnje potrebno je u tlo dodati neto zrelog stajnjaka ili komposta kako bi se
obogatila struktura tla.
Uzgaja se za rezanje cvjetova. U javnim nasadima se rijetko koristi. Prikladna je za kune
vrtove.
Prilino ju napadaju bolesti i tetnici. Potrebno je izbjegavati uzastopnu sadnju na istim
povrinama.
Bolesti koje se javljaju: gnilenje podnoja stapke, pjegavost listova, siva pljesnivost te neki
paraziti i gljivice.
Radi preventive uklanjaju se zaraene biljke, ne zaljeva se po liu, kontrolira se unos
duikovih gnojiva u tlo.
VRSTE:
Zinnia angustifolia, syn. Zinnia haageana
Potjee takoer iz Meksika.
Jednogodinja biljka visoka do 40 cm.
Listovi su iljasti i obrasli dlaicama kao i sama stabljika.
Cvijetovi su u raznim bojama, ali mnogo sitnij.
Ova se cinija ubraja meu najzahvalnije jednogodinje cvijee jer neumorno cvate.
Sadi se s drugim vrstama ljetnog cvijea na gredice u skupini ili uz rubnjake.
Zinnia Linearis
Jednoljetnica, potoe iz Meksika.
Naraste od 20 do 30 cm.
Listovi su joj uski (oko 1 cm) i dugi (oko 7 cm). Cvjetovi su zagasito-ute boje do 5 cm u
promjeru.
Uzgoj i razmnoavanje je identino kao i kod Z. elengans.
Sadi se uz druge vrste jednoljetnog cvijea u vrtovima i parkovima.
Cvjeta od srpnja od kolovoza.
Mini zinnie
Rijetke ekstra patuljaste biljke koje svojim izgledom podsjeaju na patuljaste tratinice.
Kompaktne su i grmovite.
Najbolje izgledaju u viseim koarama.
Salvija Salvia splendens
podrazred: Asteridae
nadred:Laminae
red: Lamiales
porodica: Lamiaceae Labiate (usnae)
-ime potjee zbog specifine grae vjenia, oblik gornje i donje usne.Dvousnat cvijet
na pranicima se nalazi privjesak u obliku poluge,kad insekt ulazi u cvijet pritisne polugu,
pranici se savijaju i istresaju polen na njegova lea - stranopraivanje
-350 vrsta unutar 210 rodova
-u Hrvatskoj flori 37 rodova s 226 vrsta i podvrsta
-kozmopolitska rasprostranjenost
-najee zeljasto bilje, ponekad grmlje s eterinim uljima (zainsko, ljekovito bilje)
-jednodomne, dvodomne biljke
-ime u narodu: plamena kadulja, vraji jezik
-zemlja podrijetla: Brazil
-jednodomna biljka (muki i enski cvjetovi na jednoj biljci), dvospolan cvijet
-razmnoava se sjemenom i reznicama
-sjeme se sije u veljai, cvate cijelo ljeto

KORIJEN
- jak, vlaknast i razgranat korijen
- nema glavnog korijena,razvijeno bono korijenje za upijanje vee koliine vode iz tla
-10 cm ispod povrine zemlje
STABLJIKA
- visoka 15-30 cm, zauzima prostor od 30-40 cm
- etverouglasta, razgranata
- formira grmie

LIST je tamnozelen, srcolik, krupno nazubljen, nasuprotan, izraena srednja lisna ila i
razvijena lisna rozeta
CVIJET
dvousnati cvjetovi skupljeni u klas. Na svakom koljenu u skupinama su 2 6 cvjetova
boja cvjeta:crvena, bijela, ljubiasta, ruiasta
znaajno je da su osim vjenia, ake cvijeta i peteljke i pricvjetni listovi su intezivne boje
dvousnata aka graena je od 5 lapova,obavija vjeni s dugom cijevi i s gornjom i donjom
usnom
prvu usnu ine dvije srasle latice a drugu tri, pa je trodijelna
dva fertilna pranika srasla s vjeniem
vrat je duboko usaen izmeu plodnih listova
nadrasla plodnica, etverodijelna, graena od dva plodna lista


PLOD
-kalavac-plod koji se kala i izbacuje sitno sjeme sive boje
-broj meriokarpa je 4, iz svakog se razvija jedna sjemenka
-1g sjemenki sadri 350 sjemenki
- sposobnost klijanja 1 godina
Ova ukrasna jednogodinja biljka potjee iz Brazila i nema ljekovitih tvari kao njena srodnica
Salvia officinlis i aromatina Salvia sclarea koje moemo nai samonikle du nae obale.
Salvia splendes je visoka oko 30 cm i svojim crvenim (ili nekim drugim bojama) klasovima
privlai panju.
Ima tamnozelene srcolike listove i redovitim pinciranjem biljke dok je mlada i otkidanjem
ocvalih klasova narasti e u gusti grmi.
Treba je posaditi na sunano mjesto u vrtu.
Moemo ju kombinirati s ageratumom, jer trae podjednake uvjete, a ujedno je lijepa
kombinacija plave i crvene boje cvjetova te tamnijih i svijetlijih listova.
Trai dosta vlage i dobro humusno tlo. Treba je saditi na razmak od 30 centimetara.
Postoji mnogo kultivara, neki su visoki ak do metar.
Najea boja klasova je crvena no ima vrsta i s bijelim, ruiastim i ljubiastim klasovima
Sortiment
SALVIA FARINACEA

SALVIA COCCINEA
Zjevalica Antrrhinum majus
podrazred: Asteridae
red:Scrophulariales
porodica:Scrophulariaceae zjevalice
-nalazi se oko 300 vrsta unutar 280 rodova
-rasprostranjenost je kozmopolitska (od hladnog do tropskog podruja)
-veinom je zastupljeno zeljasto bilje, grmlje i drvee
-cvjetovi su dvospolni
-u hrvatskoj flori 198 vrsta
- podrijetlo: sjev. Amerika, juna Europa
- sjetva u oujak, cvate od lipnja do rujna
- boja cvijeta: bijela, ruiasta, crvena, purpurna,uta
- razmnoavanje sjemenom i reznicama
KORIJEN
- vlaknast, razgranat izraeno bono korijenje
- plitko usaen u tlu

STABLJIKA
visina od 20-60 cm, ovisno od sorti
vrsta, uspravna, na vrhu cvjetni klas
tvori razgranato stablo
epiderma glatka
LIST
- tamnozeleni, glatki, duguljasti
- ovalno lancetasti
- izraena glavna lisna ila
- nasuporotno poredani u donjem djelu stabljike
- u gornjem djelu stabljike naizmjenini raspored listova
CVIJET
- grozdasti cvat-cvjetovi na peteljkama, nasuprotno poloeni
- dorzoventralni cvijet, dvousnat. Donju usnu ine tri srasle donje latice sa izboenim nepcem
- gornju usnu ine dvije srasle latice
- cvjetna kruna je cilindrina, aka peterolana
- cijev vjenia (maska- persona- Personate) je kratka, vreasta izboina
- dva pranika
- plodnica se sastoji od dva plodna lista,etiri meriokarpa

PLOD
- tobolac-capsula- ima pore za povremeno poricidno otvaranje
- sjeme sitno, ovalno
- u jednom gramu ima 6000 sjemenki, sposobnost klijanja tri godine. Vrijeme klijanja 20 dana

Na uspravnoj, vrstoj stabljici nalaze se nasuprotno poredani jeziasti listovi, a na vrhu je
cvjetni klas sa zanimljivim cvjetovima
Za sadnju u vrtu postoje visoke vrste (80-120 cm) koje se najee sade kao rezano cvijee za
vaze, srednje (30-60 cm) za kombinaciju s drugim biljkama na vrtnim gredicama te niske,
patuljaste vrste (15-20 cm) koje su pogodne za sadnju u kamenjaru ili na rubu gredice
Cvijetovi mogu biti jednostruki ili dupli, a raspon boja je doista velik: od bijelih, utih,
naranastih, lila, svih nijansi crvene

Siju se od 11. 3. mjeseca, a cvatu od sredine 6. pa do mraza.
U hladnijim podrujima gdje je period mraza dug mora se sijati svake godine u kasno proljee
direktno na gredicu ili ranije u toplom prostoru pa se presadi van na otvoreno poetkom
svibnja.
Mlade biljke kad dosegnu visinu od otprilike 6-8 cm potrebno je pincirati kako bi biljka
dobila lijep grmolik oblik sa puno izdanaka.
Floral niska sorta zijevalica, visine do 15 20 cm
Neutralna na duinu dana, pa moe cvjetati i tijekom zime
Cvjeta vrlo rano, ve od sredine travnja

Karanfili
red: Caryophyllales
porodica: Caryophyllaceae- karanfili
porodica ima 86 rodova i 2200 vrsta
-rasprostranjenost je kozmopolitska
-jednogodinje biljke ili trajnice, uglavnom zeljaste
-cvijet moe biti dvostruki ili jednostruki,dvospolni rjee jednospolni. Najee u cvatovima
(dihazijama), rijee pojedinano
-umjesto antocijana, pigmenti su betalanini (bogati duikom)
Rod: Dianthus
Vrste: D. barbatus turski karanfil
D. chinensis jednogodinji niski karanfil
D. caryophyllus hibridni karanfil
Hibridni karanfil potjee od pravrsta koje su kao samonikle vrste rasle na podruju zapadnog
Sredozemlja, jer karanfili najbolje uspijevaju u umjerenom klimatu.
Karanfili pripadaju rodu Dianthus. Imaju privlane, esto mirisne cvijetove i sivozelene
vazdazelene listove. Svrstani su u skupine prema nainu rasta, obiljejima cvijetova i
otpornostima na hladnou. Tako su otporni i jednako produktivni, npr. uspravni grmoliki
karanfili za gredice i niski prostrti karanfili. Karanfili su biljke dugog dana.
Moderni karanfili uestalije cvatu i snanijeg su rasta od tradicionalnih kultivara.
Karanfili za gredice tijekom tri do etiri godine sve obilnije raaju cvjetove. Karanfili
obnavljajui te razgranate cvatnje mnogo su vieg rasta od onog za gredice, nisu otporni na
hladnou, a mogu cvasti skoro cijele godine. Tradicionalne Malmaison karanfile, koji imaju
velike, dvostruke i vrlo mirisne cvjetove, treba uzgajati u hladnom stakleniku. Oni
povremeno cvatu cijele godine. Jednogodinji i dvogodinji karanfili (Dianthus chinensis i
njegovi hibridi, kao i Dianthus barbatus) uzgajaju se kao i ostale otporne ili poluosjetljive
jednogodinje biljke.
Cvjetovi karanfila mogu biti jednobojni, zatim u dvije boje ili obrubljeni kontrastom
boja, zatim sa sreditem ili oznaeni drugom bojom. Ta se druga boja obino nalazi na
unutranjem rubu latica te u sreditu cvijeta. Svi karanfili poznati su kao dugotrajno rezano
cvijee.
KORIJEN
plitak, razgranat, vlaknast korijen
nema glavnog korijena
vei broj manjeg bonog korijenja
STABLJIKA
- visina 20-40 cm
zeljasta uspravna stabljika koja se pri vrhu grana. Na svakom kraju stabljike nalazi se po
jedan cvijet. Vaskularno tkivo pravilno rasporeeno, a epiderma glatka.
LIST
uzak lancetast sivozeleni list
nerazdijeljen, glatkog ruba
nasuprotan smjetaj u jednom nodiju dva lista
CVIJET
dvospolan cvijet,radijalno simetrian peterolano ocvjee,jednostavno, latice imaju nazubljen
rub
boja: bijela,ruiasta,crvena,naranasta
zelena aka sa 5 lapova, imaju 7-11 ila
nadrasla plodnica ima vie sjemenih zametaka
jedan krug pranika ima ih ukupno 5
Veina Dianthus vrsta je stranooplodna, zato to njuka tuka nije receptivna za polen dok ne
proe tjedan dana od poetka praenja. Kultivirani karanfili zahtijevaju runo opraivanje.
Kako karanfili ne proizvode puno polena, produkcija sjemena je niska. Kvaliteta i kvantiteta
polena varira zavisno od kultivara. Polen je teak i ljepljiv i ima nisku varijabilnost. Vjetar
ima malu ulogu u opraivanju. Optimalna temperatura za produkciju polena u stakleniku je
priblino 23C. Ta temperatura rezultira manjim cvijetovima u usporedbi sa onim
proizvedenim na 10C. Nema poznatih podataka o kukcima kao opraivaima. Polinacija je
najee mogua od strane Lepidoptera.

PLOD
Plod karanfila je tobolac koji sazrije oko pet tjedana nakon polinacije. U pojedinanom plodu
moe se razviti do 100 sjemenki, ali u prosjeku plod sadri oko 40 sjemenki. Zrelo sjeme
nalazi se u kapsuli s jednom pregradom, koja se otvara sa gornje strane. Vjetar uzrokuje
pokretanje kapsule ili tobolca naprijed i nazad i tako olakava otvaranje.
Sjeme ima perisperm, endosperm je reduciran,svinuti embrio obavijen je branjavim
perispermom
Karanfil je uobiajeno ili narodno ime za razliite vrste roda Dianthus koje pripadaju porodici
Caryophyllaceae, te redu Caryophyllales. Porodicu ini 80 rodova i 2000 vrsta koje su
jednogodinje ili viegodinje, a identificirano je 300 vrsta od kojih veina prebiva na
sjevernoj hemisferi.
Vrste roda Dianthus prilagoene su hladnijim, planinskim krajevima Europe i Azije,
no naene su i u mediteranskim obalnim podrujima. Rod Dianthus sadri nekoliko vrsta koje
su bile uzgajane stotinama godina za dekoraciju. Karanfil uzgajan je u Srednjem vijeku za
proizvodnju parfema, no koriteni su i kao ukrasne biljke u vrtovima te u industriji rezanog
cvijea. Novi varijeteti karanfila za rezani cvijet selekcionirani su na veliinu cvijeta, broja
latica, duljini stabljike i otpornosti na bolesti. U 19.stoljeu komercijalni uzgoj bio je proiren
u Francuskoj, a ukljuivao je uzgoj na otvorenom i uzgoj u staklenicima. Nakon to je sjeme
preneseno u SAD, uzgoj karanfila, osobito uzgoj za trite rezanog cvijea postao je
popularan.
Karanfil je koriten stoljeima u uzgoju, tako da postoje mnogi kultivirani varijeteti i
hibridi. Karanfil je, izmeu ostalog, najraireniji uzgajani cvijet diljem svijeta. Samo primjera
radi, rezani karanfili, rue i krizanteme ine oko 50% svjetskog trita rezanog cvijea dok su
samo karanfili 1995. godine inili oko 15% svjetskog trita rezanog cvijea.
UVJETI UZGOJA
KLIJANJE, NICANJE I RAST
Karanfil je jednogodinja dikotiledona vrsta. Uzgajivai su selekcionirali viegodinje
forme. Varijeteti za rezano cvijee mogu biti uzgajani od 1 3 godine. Dianthus vrste mogu
biti razmnoene sjemenom u proljee i rezanjem u kasno ljeto. U stakleniku to moe biti
produeno kroz cijelu godinu. Sjeme karanfila bolje klije u mraku, dok izlaganje niskim
temperaturama isto tako ubrzava klijanje. Na temperaturi 21C klijanje traje 7-10 dana. Kod
uzgoja iz sjemena ne daje dobar prinos.
UPOTREBA HORMONA
Kako bi se poboljala kvaliteta cvijeta i sprijeilo pucanje cvjetnih aki biljke se tretiraju
hormonom rasta CIKOCEL ( CCC ). Upotrebljava se u koncentraciji od 0.25%.
Taj hormon skrauje internodije i ojaava stabljiku. Tretiranje poinje istovremeno sa
poetkom umjetnog osvjetljavanja.
SUPSTRAT ( u plasteniku uzgoj iz presadnica )
Najprije je potrebno izabrati najpovoljniji supstrat. Zatim se supstrat razgrne na stol za
sadnju u debljini od 5 do 8 cm da napravimo glatku i ravnu povrinu. Mlade biljice sade se
na razmak 4 4 cm. Sklop je 625 biljaka/m
2
povrine. Takav mladi nasad mora se zatiti od
izravnog sunca i to sve dok se ne ukorijeni. Ako je temperatura stalna (20 do 22C) i relativna
vlaga visoka, ukorjenjivanje traje 3 do 4 dana. Nakon 10 dana temperatura se snizuje na 17 do
18C. Prije presaivanja moraju se pripremiti za vanjske uvjete tako to ih postepeno
prilagoavamo na niu temperaturu (15C). Takve biljice puno lake e podnijeti i transport.
Nasad se treba i zaliti prije presaivanja. Stavljaju se po deset biljica zajedno u celofanske
vreice da oko korijena ostane to vie supstrata tj. da ne ostane goli korijen.
Neki supstrati na tritu:
Bloomy Sopram, Italija:
pH = 6-8.5
ST = 20,91%
H
2
O = 79.09%
E.C ( ms/cm ) = 1.136
Organska tvar = 86%
C ( organski ) = 46%
N ukupan na ST = 1.14%
N ostali oblici = 0.98%
NH
3
N = 0.16%
P
2
O
5
( ukupan na ST ) = 0.28%
K
2
O ( ukupan na ST ) = 0.81%
Cu = 22.61 mg/kg
Zn = 15.40 mg/kg
STALNO STANITE
Tla mogu biti pjeskovita do ilovasta, vano je da su propusna i humusna. Za
poboljanje strukture zaorava se i stajski gnoj. Za poboljanje reakcije tla tj. za snienje
kiselosti upotrebljava se 3-5 kg/100m
2
mljevenog vapnenca. No ta koliina je ovisna o pH tla.
Najpovoljniji pH je izmeu 6.5 i 7. Duik se upotrebljava za prihranu, a ne gnoji se na zalihu.
Glavna gnojidba obavlja se u toku vegetacije. Najbolje je da se gnojidba odreuje na osnovu
analize tla.
SADNJA
Presadnice je potrebno odmah presaditi, svako odlaganje moe utjecati negativno. Ako
je supstrat oko korijena presadnica suh, potrebno ga je navlaiti. Sadi se plitko i rahlo. Vrhovi
stabljika se naslone na postavljenu mreu visine 8 do 10 cm. Sadi se na udaljenost 2020 cm
do 3030 cm, pa se tako posadi 16 do 22 biljaka/m
2
. Ako je uzgoj kratak tj. samo godinu
dana, sadi se na manju udaljenost, od 12.512.5 cm. Kod postavljanja mrea, postavlja se vie
slojeva ovisno koliko dugo se planira trajanje nasada. Visina mrea ovisi o starosti nasada,
uzgojne metode i vrste karanfila koja se uzgaja. Mree se diu po potrebi, prva etaa je 10 cm
iznad tla, sljedee etae su u razmaku od 20 do 30 cm.
VRIJEME SADNJE
Karanfil se moe saditi preko cijele godine, no prednost se daje sadnji u sijenju i
lipnju. to se kasnije sadi, loiji su rezultati jer je dan sve krai. Ako se eli dobiti cvijet po
zimi, kada je i najskuplji, sadnja se obavlja krajem veljae do sredine oujka ili krajem
svibnja pa do srpnja. Ako se sadi krajem oujka ili poetkom svibnja, karanfil cvate u srpnju i
kolovozu kada je trite zasieno.
Vrijeme sadnje Vrijeme cvatnje
1. cvijet
Vrijeme cvatnje
2. cvijet
Broj pinciranja
sijeanj lipanj rujan, listopad jedno pinciranje
veljaa srpanj listopad, studeni jedno pinciranje
oujak kolovoz i dalje Na proljee jedno pinciranje i
jedno djelomino
travanj, svibanj,
lipanj
rujan, listopad srpanj jedno pinciranje
srpanj veljaa, oujak srpanj jedno pinciranje
Tablica : Termini sadnje ( po Fischeru )
Oekivano vrijeme cvijetanja karanfila u zavisnosti od vremena sadnje
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI
s x y
s x y
s x
s x yy y
s y
s x y
s x y
s y
s x y
s x y
s x y
1 s s x y
s=sadnja
x=prvo cvjetanje
y=drugo cvjetanje
KOLIINA VODE
Koliina vode ovisi o zelenoj masi, godinjem dobu i vremenskim prilikama. Preko
ljeta je prosjena potronja vode 140L/m
2
na mjesec. Koliina vode ovisi i o isparavanju iz tla
tj. evaporaciji, pa je tako ovisna i o zasienosti zraka vlagom. Ako je vlanost velika,
transpiracija je manja. Mladi rasad treba manje vode, pa je potrebno paziti kod zalijevanja da
ne doe do zaostajanja vode na povrini to omoguuje nastanak i irenje bolesti.
Mjeseni zahtjevi za vodom karanfila u cvatu
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Mesec
l/m 2 3 8 14 23 26 25 23 15 6 3 2
VLAGA ZRAKA
Transpiracija ovisi o stupnju zasienosti zraka vlagom, a o njoj ovisi usvajanje vode i
hraniva. Pretjerana zasienost vlagom tetna je jer spreava normalno usvajanje hraniva. Ako
se relativna vlaga zraka povea iznad 90% , pada vrijednost transpiracije, a to uzrokuje
povienje temperature u listovima. Na listovima dolazi do oegotina i nekroze na rubovima.
Povoljna vlanost zraka je 70%. Ako je vlaga manja od 60% potrebno je biljke oroavati.
Presuh zrak pogoduje razvoju grinja, posebno crvenog pauka. Najveu relativnu vlanost
zraka zahtjevaju mlade biljke (rasad), (90% u trajanju 8-10 dana neposredno poslije sadnje).
PRIHRANA
Obavlja se jednom na tjedan, a upotrebljavaju se mineralna NPK gnojiva koja su
topiva u vodi. Koncentracija ne smije biti vea od 0.2 % . Ako se gnojiva dodaju pomou
ureaja za navodnjavanje potrebna koncentracija je manja, 0.1 0.05, da ne bi dolo do
zaslanjivanja tla. Kod upotrebe granuliranih mineralnih gnojiva esto dolazi do zaslanjivanja
tla. Nakon presaivanja ne vri se prihrana jer je u tlu dovoljno hranjiva.
Tekue gnojivo proizvoa: Scotts Celaflor, Austrija
7 ml gnojiva na 1l vode
svjee presaene biljke prvi puta prihranjivati tek nakon 3 tjedna
od veljae do listopada jedanput tjedno
od studenog do sijenja dva puta mjeseno
Sadri: - 6% ukupnog N
2.3% NO
3
2.7% NH
3
3.0% P
2
O
5
6.0% K
2
O topivog u vodi
Mikroelementi: - 0.01% B topivog u vodi
- 0.005% Cu topivog u vodi
- 0.03% Fe kelatiranog s EDTA
- 0.01% Mn kelatiranog s EDTA
- 0.001% Mo topivog u vodi
- 0.002% Zn topivog u vodi i kelatirnaog s EDTA
Karanfil zahtjeva dosta hraniva. Potreba za hranivima raste kontinuirano poslje rasaivanja.
Primjer ishrane karanfila
Vrijeme
Hranjiva
otopina, tjedno
Ferticare I
Kalij
nitrat
Kalcij
nitrat
Mlade biljke 2x2 l/m 0,6 g/m
Poslje sadnje i
ukorjenjivanja
3x2 l/m 0,7 g/m 0,3 g/m
Intenzivni
porast
3x3 l/m 1,0 g/m 0,3 g/m 0,3 g/m
Nedostatak ili viak hraniva manifestira se kod karanfila sljedeim pojavama.
- Kod nedostatka duika: nema porasta, listovi bljedi, uski, i tanki, oskudno grananje i sitni
cvjetovi a na termalnim pupoljcima mladi listovi se ne otvaraju;
- Suvie duika: produava cvjetanje, slabo odrveni, aice cvjeta pucaju i pojavljuje se
kloroza;
- Nedostatak fosfora rezultira: tamnijom bojom lista, slabijim izdancima i laganim i sporijim
rastom;
- Suvie fosfora: simptomi se slabo uoavaju i u pojedinim supstratima ispoljava se
nedostatak Ca ako je prevelik sadraj fosfora;
- Nedostatak kalija: u toku zime rezultira svjetlom bojom lista, mali nedostatak uzrokuje
izumiranje tkiva lista, pupoljka i vrhova biljke, cvjet je mali, bljed, opada prinos i
smanjuje kvalitet cvjeta i njegovu izdrivost;
- Suvie kalija utjee na spor rast, usporen razvoj pogotovo ako je visok sadraj soli;
- Nedostatak magnezija dovodi do: slabog porasta, utila listova, kloroze izmeu
nervature a zimski pupoljci se ne razvijaju u potpunosti;
- Prevelika koliina magnezija dovodi do odumiranja bonih grana;
- Nedostatak kalcija rezultira: malim svjetlim listovima, praznim cvjetovima, crvenilom
na vrhu listova, svjetlim i tankim bonim granama, a vrni djelovi biljke odumiru i daju
vrlo mali prinos;
- Nedostatkom eljeza nastaje utilo mladih listova i pupoljaka;
- Pri nedostatku mangana boja cvjeta je bljeda, a cvjetovi se sue;
- Suviak mangana produava vrijeme cvjetanja i izaziva bujanje bonih izdanaka;
- Pri nedostatku bora: pucaju cvjetne aice, listovi su krupni, hrapavi sa izduenim iz-
dancima a cvjetanje kasni;
- Visok sadraj duika a toku proljea izaziva nedostatak bora, a visok pH ukazuje na
nedostatak bora;
- Nedostatak cinka rijetko se javlja a obino su izdanci slabi i tanki;
- U nedostatku molibdena cvjetovi su bljedi.

FOLIJARNA GNOJIDBA
Folijarna gnojidba upotrebljava se posebno ako je potrebno dodati duina gnojiva.
esto se upotrebljava urea ili specijalna gnojiva, kao to su foliar ili bayfolan.
Specijalna folijarna gnojiva sadre sve potrebne makro- i mikroelemente. Trebaju sadravati
135 mg/l N, 80 mg/l P, 230 mg/l K i 120 mg/l Ca. Od mikroelemenata: 30 mg/l Mg i 1.50
mg/l Fe.
Folijarna gnojiva sadre: kalij nitrat, amonij nitrat, monokalijev fosfat, kalij sulfat, boraks,
gorka sol, modra galica, cink sulfat i natrij molibdat. Folijarna gnojidba obavlja se preko ljeta
kada je koliina svjetlosti najvea.
Tijekom jeseni i zime smanjuju se obroci i koncentracija. Tijekom proljea i ljeta vanija je
vea koncentracija duika, a preko jeseni i zime vea koncentracija kalija.
TEMPERATURA
Temperatura, intenzitet svijetla i duljina dana imaju velik utjecaj na karanfile uzgajane
u staklenicima. Niske temperature potiu stvaranje cvijetova, dok poveanje temperature
rezultira ubrzanim vegetacijskim rastom to rezultira nastajanjem vie para listova prije
nastanka cvijetova, skraivanjem internodija, slabljenjem stabljike, smanjenom veliinom
cvijeta, skraenom trajnosti cvijeta nakon rezanja ( svjeinom ).
ak i niske temperature, kao to je 5C, jo uvijek imaju povoljan utjecaj, no nie od 5C nisu
povoljne.
Razdjeljivanje ake je problem u proizvodnji karanfila. Razdijeljena aka je nepoeljna i
umanjuje vrijednost rezanog cvijeta. Uzrok tome je stvaranje velikog broja latica ili postranih
pupova unutar ake na niskim temperaturama. Pup je najosjetljiviji na razdjeljivanje ake na
niskim temperaturama kad je promjera 3-6 mm.
Zbog indukcije biljke se dre na nioj temperaturi 3-4 tjedna, onda se temperatura vrati na 10-
15C, dok je po noi dovoljno 8-10C. Ako se nie temperature odravaju due od 4 tjedna
cvatnja se ne poveava ve kasni.
Najbolje je ''vegetacijsko grijanje'' kod kojeg su cijevi u visini prve mrene etae. Tako biljke
bolje iskoritavaju toplinu. U prosincu i sijenju je dovoljna neto nia temperatura, preko
dana 10C, a preko noi 8C. Vegetacijsko zagrijavanje omoguava strujanje zraka meu
biljkama.
Temperature ispod +4C dovode do odumiranja pupoljka, dok na temperaturi od
-2C odumire cjela biljka. Kod zasnivanja novog nasada iz rasada (oiljene reznice karanfila)
u svim godinjim dobima temperatura treba da je oko 16C, u trajanju od 10 dana.
Optimalna temperatura u proizvodnji karanfila
Mjesec Oblaan dan, C Sunan dan,C No,C
Sijeanj 10 13 8
Veljaa 11 15 8-10
Oujak 12 15 10-12
Travanj 14 18 12-14
Svibanj 15 24 16
Lipanj 15 24 16
Srpanj 15 24 16
Kolovoz 15 24 16
Rujan 15 18 12
Listopad 12 15 10
Studeni 10 13 7
Prosinac 10 13 7
S obzirom da je zagrijavanje objekta najvei troak u proizvodnji karanfila, neophodno je
primjeniti sve raspoloive mjere za utedu energije (postavljanjem cjevi za grijanje iznad
zemlje, supstrata; postavljanjem PVC cjevi izmeu biljaka sa protokom vode, ija je
temperatura 40-50C; nonim prekrivanjem nasada folijom; postavljanjem duple folije).
SVJETLOST
Karanfil je biljka dugog dana te daje cvijet posebno kada se dan produuje. Ako se biljke
tretiraju umjetnim svjetlom potrebno je za uzgoj malo svijetla ( 20W/m
2
).
arulje objesimo na 1.20m iznad biljaka. Pomou umjetnog svijetla biljke procvatu ranije.
Umjetno osvjetljenje potrebno je provoditi na proljee i jesen u trajanju od 5 tjedana, a preko
zime 6 tjedana. Preko ljeta nije potrebno umjetno osvjetljavanje.
Potrebno dopunsko osvetljenje u toku dana zavisnosti od temperature pri uzgoju karanfila
Intezitet osveteljnosti, 1luks Temperatura, C
0-5.000 10
0-10.000 12
10-20.000 14
20-30.000 16
iznad 30.000 20
PINCIRANJE
Pinciranje se obavlja zato da se povea broj cvijetova. Na svakoj biljci ostavljamo 5 pari
listova. Pinciranje se obavlja brzo nakon sadnje kada je biljka dovoljno velika. Tako se
pinciranjem moe odrediti i vrijeme cvatnje. Ako karanfil sadimo u 4. mjesecu, cvate u srpnju
kada je cijena najnia. Takav rasad ne pincira se u cijelosti ve samo djelomino, tako da
dobijemo u 7. mjesecu malo cvijetova, ali mnogo vie u listopadu kada su cijene vie, pa se
tako pinciraju samo 2-3 izdanka na 4-5 para listova.
Svako pinciranje produuje cvatnju za nekoliko tjedana. Tako se pinciranjem moe odrediti
vrijeme cvatnje, no samo ako je pravovremeno i paljivo napravljeno.
REZANJE CVIJETOVA BERBA
Cvijetove reemo kada je pupoljak na pola otvoren. Vano je da se cvijet ree, a ne
lomi, jer se kod lomljenja oteuje stabljika. Kod rezanja je vano paziti da ne bude
preduboko jer onda slijedei cvijet kasni.
Prva cvatnja je najkvalitetnija. Tako narezani karanfil mora se odmah staviti u vodu. Iz
staklenika se ne smije odmah prenijeti u hladnjak ve ga je potrebno postepeno ohladiti te
dovesti na temperaturu od 8C.
Sortiramo ih u tri razreda:
I. razred stabljika mora biti duine najmanje 50cm, vrsta i ravna, cvijet velik i dobro
razvijen, aka ne smije biti puknuta. Promjer cvjeta treba biti preko 8 cm
II. razred - stabljika duine najmanje 38cm, puknuti cvijetovi mogu se povezati sa
prstenovima. Promjer cvjeta treba biti 6-8 cm
III. razred stabljika duine najmanje 28cm, cvijet je manji, do 10% smije biti puknutih, a
njih poveemo prstenovima koji su plastini i bezbojni pa se u cvijetu ne vide. Promjer cvjeta
je 5-6 cm.
Karanfil se pakira u vezice po 20 komada.
uvanje ubranih karanfila vri se na temperaturi od 4C u toku 7 dana, na temperaturi 2C 14
dana i na temperaturi od 0C 28 dana.
Ukoliko se karanfil ubere u jakom pupoljku (kada pupoljak pokae boju sorte u irini 1,5 cm)
dalje rascvjetavanje vri se na temperaturi od 20C, pri relativnoj vlanosti zraka od 20C, pri
relativnoj vlanosti zraka od 70% i osvjetljenju od 100 luksa. Rascvjetavanje se moe ubrzati
primjenom kemijskih sredstava. Najee se koriste sredstva koja u svom sastavu imaju :
- eer,100 g/l,
- 8-oxikinolin citrat, 200 mg/l,
- Ag NO3,25 mg/l i
- AlSO4, 50 mg/l.
VRSTE KARANFILA
KAMENJARSKE VRSTE
Dianthus Grationopolitanus Raste u busenu do 15 cm visine, sa mnogo zbijenih roza
cvijetova. Zahtijevaju vrlo dobro propusno, lunato tlo i mnogo sunca.
Dianthus Arenarius Visine je oko 15 cm, ima bijele cvijetove proarane crvenom ili
ljubiastom bojom. Voli pjeskovito tlo.
Dianthus Superbus Biljka raste u Europskim planinama i umjerenim podrujima
Azije. Visine je od 22-30cm, te ima veliki broj velikih, samostalnih, mirisnih bijelih ili
rozastih cvijetova. Nekad moe dostii visinu od ak 1m.
Dianthus Alpinus - Patuljasta je viegodinja biljka, visine oko 20cm. Ova vrsta stvara
zbijen bus finih tamno zelenih stabljika, na kojima se nalaze veliki tamno roza cvijetovi.
Obino imaju nazubljene listove. Prirodno joj je stanite u jugoistonim Alpama.
Dianthus Deltoides - Idealna je za kamenjarske uvjete. Naraste do 15 cm visine te je
otporna na hladnou.
Dianthus Erinaceus - Ova atraktivna jastuasta vrsta porijeklom je iz Turske.
Prekrasna je kamenjarska biljka koja raste na veim kamenim povrinama. Rijetko kad
naraste vilja od 5cm, no u irinu moe narasti i do 60cm, a njen zeleni pokrov je
iznenaujue bodljikav. Ima male roza cvijetove.
OSTALE VRSTE
Dianthus Barbatus - Sporo rastua biljka, otporna je na hladnou, visine oko 45cm.
Zbijeni cvijetovi imaju raspon boja od bijele, roza, karmin do ljubiaste. Patuljasti kultivari su
obino visoki oko 10cm i obino su jednogodinji.
Dianthus Carthusionarum - Ova vrsta porijeklom je iz june i srednje Europe.
Viegodinja je biljka visine oko 20cm. Ima blijedo zeleni, travoliki bunj. Cvijetovi su
tamno-roza do ljubiaste boje, ponekad i bijele.
Dianthus Chinensis - Ova jednogodinja biljka porijeklom je iz Kine. Ima slatke,
mirisne cvijetove u nijansama roza, crvene, ljubiaste i bijele. Spororastua je biljka, a naraste
do visine od 15-30cm te je otporna na hladnou.
Dianthus Armeria - Jednogodinja je ili dvogodinja biljka, porijeklom iz zapadna
Azije i Europe. Ova vrsta ima bazalnu rozetu dlakavih tamno zelenih listova duine 5cm. U
ljeto daje terminalne zbojeve malih cvijetova sa uskim roza peteljkama. Ova biljka naraste
oko 40 cm.
Dianthus Giganteus Kao to joj samo ime kae, ova vrsta moe narasti veoma
visoko, ak i 1m. Porijeklom je sa Balkanskog poluotoka, a u ljeto daje ljubiasto-roza
cvijetove.
Dianthus Caryophyllus - Porijeklom je iz Mediterana, a podaci o njenom uzgoju
datiraju jo od davne povijesti. Ima roza-ljubiaste cvijetove, roza ili bijele cvijetove u ljeto sa
izraenim mirisom. Naraste do visine od 75cm, a uzgaja se za rezano cvijee.
OPLEMENJIVANJE
Uzgoj karanfila usmjeren je na rezultate kao to su:
Kvalitetniji, bolji produkt
Poboljana produkcija, vie i bre cvjetanje, te vea distribucija prinosa
Novi varijeteti, poveanje raznolikosti i zadovoljenje zahtijeva trita.
Uzgojni proces prilino je sadran, od hibridizacije, samooplodnje i selekcije.
KOMERCIJALNO IRENJE
Veina varijeteta karanfila, trino vanih, su sterilni i zato se ire vegetativno. Budui
da je veina kultivara visoko heterozigotna, vegetativno razmnoavanje koristi se da se zadre
selektirane karakteristike.
Regeneracija iz stabljike se preferira zato to biljka bre raste, izgleda zdravije i ne cvate
prerano. Karanfili su veinom diploidne biljke sa 2n= 30 kromosoma, no pronaene su i
tetraploidne vrste sa 4n= 60 kromosoma. Triploidni karanfili bili su prozvedeni za
komercijalne svrhe, no dobivene biljke bile su veinom aneuploidi.
RAZMNOAVANJE
Svi se karanfili mogu uzgojiti iz reznica, no karanfili za gredice dat e najbolje rezultate kad
se razmnoavaju grebenianjem. Osim toga svi se mogu uzgojiti iz sjemena. Mnogi karanfili
ne cvjetaju prve godine. Uobiajeno je da se biljke koje se uzgajaju za izlobe odbacuju
nakon jedne godine. Ipak prije odbacivanja od najuspjenije uzgojenih biljaka uzimaju se
reznice ili, ako je mogue, razmnoe se grebenianjem.
Hibridni karanfili se dobivaju iz kulture tkiva; meristema.
PROIZVODNJA SADNICA KARANFILA METODOM MERISTEMA
S obzirom na to da je metoda meristemske proizvodnje sadnica ipak via razina biljne
reprodukcuje, ona zahtjeva odreene tehnike uvijete. Metodom meristema dobivaju se
sadnice slobodne od virusa putem vegetativnog vrha. Dodatna mjera je tretman visokom
temperaturom na nain da se matine biljke iz kojih se uzimaju vegetativne reznice za
meristem izlau temperaturi od 38C kroz 2 mjeseca. Meutim, nisu sve sorte jednako
tolerantne na ovu temperaturu pa je potrebno izvriti korekciju vremena i temperature za
pojedine sorte. Da bi se utvrdilo da li su biljke slobodne od virusa vre se seroloka testiranja
pomou antiseruma koja se ponavljaju vie puta radi sigurnosti. Na taj se nain dobivaju
biljke slobodne od virusa i ostalih patogena bakterijskog i gljivinog podrijetla. Dio stabljike
koji se primjenjuje da se dobije zdrav materijal je vrh izboja obino od 1. do 2. nodija. Ovaj
vrh od 0,25mm duine uokviren je listiem koji ga titi od zaraze. On se skida sa izboja i brzo
se prenosi u epruvetu , koja sadri sterilnu hranjivu podlogu sastavljenu od organske
komponente vitamina, oksina i citokinina te mikroelemenata. Vrh raste u epruveti do
formiranja ilica i duine izboja 1,5 cm a zatim se prenosi u staklenik i presauje se u sterilan
supstrat koji se sastoji od 70% treseta i 30% perlita, gdje se razvija u matinu biljku. Mlade
zdrave biljke kao matino stablo postaju numerirani klon koji se dalje vegetativno
razmnoava do komercijalnog bloka. Klonovi se ostave na ocvjetavanju u trajanju od jedne
godine da se ispita produktivnost i karakteristike sorte da bi se odabrali najbolji klonovi.
Izabrani klonovi se uzgajanjem in vitro dalje umnoavaju vezivanjem na koljencu tako da
se od jedne biljke dobiju 3 do 4 nove i proces se ponavlja dok se ne dobije eljeni broj biljaka
kada se presauju u prvi blok umnoavanja. Ove se biljke dalje vegetativno umnaaju i daju
drugi blok koji proizvodi najprije reznice, a nakon oiljavanja sadnice za komercijalni nasad.
Svaki klon u poetnom nukleus bloku moe dati na tisue biljaka komercijalnog ranga kroz
period razmnoavanja koji obino traje tri godine.
REZNICE
Reznice se uzimaju tijekom ljeta. Odaberemo zdrave izbojke sa etiri do pet pari listova i
uzmemo ih od matine biljke. Odreemo najdonji par listova odmah ispod nodija. Zatim
utaknemo reznice, na razmaku od 4 cm, u posude ispunjenje istim otrim pijeskom ili
mjeavinom jednakih dijelova standardnog komposta. Pazimo da na listovima nema smjese u
koju je biljka postavljena. Biljke prekrijemo plastinom vreicom ili ih stavimo u klijalite.
Reznice bi se trebale okorijeniti nakon dva do tri tjedna. Zatim svaku posebno presadimo u
posude promjera 7cm sa kompostom za reznice, te ih smjestimo u hladno klijalite ili
staklenik.
Reznice karanfila obnavljajue i razgranate cvatnje mogu se uzeti u bilo koje doba godine,
ako im je omogueno grijanje na temperaturi od 20C. Odaberemo snane pazune izbojke,
koji su se razvili nakon to su cvjetovi ubrani. Umoimo bazu svake reznice najprije u vodu a
zatim u hormonski praak za okorjenjivanje, te nakon toga postupamo kao da je rije o
kliniima.
GREBENIANJE
Nakon to su karanfili za gredice zavrili cvatnju, razmnoavamo biljke stare godinu dana
grebenianjem. Na dubinu od 7cm ukopavamo smjesu od jednakih dijelova otroga pijeska i
mokroga komposta za reznice ili prosijanoga vrtnog komposta ili nadomjeska za treset, a
zatim uvrstimo zemlju. Odaberemo nekoliko dobro razvijenih postranih izbojaka bez
cvjetova i na svakom od njih ostavimo etiri do pet vrnih parova listova. Neposredno ispod
nodija s najniim listovima zareemo stabljiku prema dolje sve do sljedeeg nodija, oblikujui
jezik. Privrstimo izbojak tako da jezik bude poloen na pripremljenu zemlju. Kad se
grebnice ukorijene, odvojimo ih od matine biljke i presadimo na otvoreno mjesto gdje e
cvjetati sljedee godine.
Kad razmnoavamo biljke koje se uzgajaju za izlobe, odstranimo oko biljke povrinski sloj
komposta irine oko 2,5 cm i dubine od 7 cm. Nadomjestimo ga slojem napravljenim od
jednakih dijelova standardnoga komposta za reznice i otroga pijeska, a zatim polegnemo
biljke uz rubove posude. Kad se nakon est tjedana grebenice ukorijene, presadimo ih
pojedinano u posude promjera 7 cm, ispunjene standardnim kompostom za lonanice.
Kad korijenje izae na povrinu komposta, presadimo biljke u posude promjera 15 cm, tako
da im je baza u razini s povrinom komposta. Uvrstimo kompost da bude oko 2,5 cm ispod
ruba posude. U posudu promjera 21 centimetar mogu se posaditi i dvije biljke. Podupremo ih
tapovima visokima 1m i obilno zalijevamo. Nakon toga zalijevamo samo kad se kompost
pone suiti.
KOROVI
Budui da su karanfili openito niskog habitusa, mogu vrlo brzo zarasti korovima, te
uzrokuju probleme u proizvodnji. Komercijalna proizvodnja karanfila je za rezano cvijee.
Proizvoai uzgajaju karanfil u staklenicima upotrebljavajui sterilno tlo. To omoguava
uspjeno savladavanje problema korova i bolesti.
Kod karanfila uzgajanih na otvorenom, potrebno je fiziki ukloniti uobiajene korove. Trava
takoer moe rasti meu karanfilima i u svom ranom stadiju rasta proi neprimjeeno.
TETNICI
Tripsi ( Frankliniella occidentalis ) su opasni tetnici na karanfilima. Bijele tokice na
laticama, osobito na crvenim varijetetima, indikator su prisutnosti tripsa. Tripsi mogu prijei
na karanfil sa oblinjeg bilja ( trava, grmlje ). Suzbijaju se kemijski dozvoljenim sredstvima.
Ui su rijetko viene na dobro odravanim povrinama pod karanfilima. Kemijska
sredstva upotrebljavana za suzbijanje tripsa takoer djeluju i na ui.
Grinje ( Acarina ) se mogu nastaniti u zasebnim grupicama, relativno neprimjeene.
Prvi simptom napada grinja na biljci je srebrna prevlaka na listu. uti varijeteti osobito su
privlani grinjama. Prve rane spoznaje mogu biti utvrene ispod skovranog lista. Grinje se
suzbijaju kemijskim putem.
Helicoverpa caterpillars moe prouzroiti oteenja na otvorenom pupu osobito u
kasno proljee i u ljetnom periodu.
Mravi i injaci takoer mogu otetiti karanfile. Puevi ( Arion distinctus ) zabiljeeni
su takoer kao tetnici koji uzrokuju probleme u vrtovima na karanfilima.
UZRONICI BOLESTI
BAKTERIJE
Pseudomonas andropogonis - bakterijska pjegavost lista.
Simptomi: pjege sline kao kod gljivinog oboljenja, pjege su prozrane
Pseudomonas caryophylli - bakterijsko venue
Simptomi: iznenadno venue vrhova ili cijelih grana. Bazalna stabljika puca, provodno tkivo
puca i postaje smee. Epiderma se lagano odvaja od stabljike koja je na dodir ljepljiva.
Erwinia chrysanthemi - bakterijsko venue
Simptomi: venue, uvrtanje, kovranje i prestanak rasta donjih listova i odumiranje listova.
Oboljele biljka ima zeleno-ute listove. Potrebno je nekoliko tjedana od infekcije do pojave
prvih simptoma ( inkubacijski period ). Tkivo mekani i postaje sluzavo.
Agrobacterium tumefaciens '' Crow gall''
Simptomi: tumori poput oteklina, gale koje se pojavljuju na nadzemnim dijelovima
neposredno iznad tla. Iako umanjuje trinu vrijednost, obino ne nanosi vee tete starijim
biljkama.
Corinebacterium fascians prorastanje
Simptomi: na nodiju glavne stabljike razvija se grupa kratkih, vretenastih, mesnatih izdanaka.
Ti izdanci su patuljasti bez listova i mogu biti ispod ili neposredno blizu povrine tla. Oboljela
stabljika moe rasti normalno, ali moe i propasti. Korijenje je poneked skraeno sa
nabreklim podrujima.
GLJIVE
Alternaria dianthicola pjegavost lista
Simptomi: sivo-smee pjege na listu ili laticama sa ljubiastim rubom. Unutar pjega je
masovna pojava crnih spora. irenje pjega poinje od nodija i okruuje stabljiku.
Uromyces dianthi - hra karanfila
Simptomi: mali mjehurii sa hravo-crvenim sporama formiraju se na listovima
Peronospora dianthicola
Simptomi: micelij se pojavljuje kao bijela do siva meka prevlaka ispod lista kada biljka
sporulira.
Cladosporium echinulatum prstenasta pjegavost lista
Simptomi: lako uoljive uto-smee pjege sa koncentriim krugovima. Rub pjege moe biti
crven, tamne spore formiraju se u pjegama.
Fusarium tricinctum fuzarioza pupa
Simptomi: Pupovi posmee i propadaju iznutra, latice unutar pupa prve propadaju. Grinje su
prenosioci spora do pupova.
Fusarium graminearum fuzarioza stabljike
Simptomi: stabljika propada, odnosno, trune najprije pri dnu, zatim prema gore. Korijen i
baza stabljike trunu.
Fusarium oxysporum fuzarijska pale
Simptomi: pojava utih grana, boja sprovodnog tkiva je tamno smea. Korijenov sustav
obino ostaje netaknut. U kasnijim stadijima stabljika razvija suhu trule, inficirani dio umire.
Botrytis cinerea siva plijesan
Simptomi: meka siva prevlaka od spora formira se na smeem oteenom cvijetu. Spore
mogu ui u biljku kada doe zaraeni dio u doticaj sa biljkom.
Rhizoctonia solani crna trule
Simptomi: stabljika na prizemnom dijelu ima lezije ( ozljede, rane ) sa smeim obrubom.
Trule se iri izvana, unutranjost biljke vene i odumire. Vidljive su tamne sklerocije.
Sclerotinia sclerotiorum trule cvijeta
Simptomi: vataste, bijele prevlake micelija na povrini biljke. Stvara tamne sklerocije.
Septoria dianthi pjegavost lista
Simptomi: na listovima uto-smee isuene pjege okruene ljubiastim rubom.
Napredovanjem bolesi listovi i stabljika nekrotiziraju.
Phytophtora parasitica trule stabljike
Simptomi: stabljika trune u prizemnom dijelu, esto moe biti zamijenjena sa rizoktonijom.
NEMATODE
Heterodera trifolii to su ciste koje uzrokujui viestruke infekcije mogu dovesti do
propadanja korijena.
Hoplolaimus spp. - hrane se na povrini korijena, ali i u unutranjosti pomou stileta.
Korijen je tamnije boje i zaostaje u razvoju. Na nadzemnom dijelu uoava se uenje i na
kraju propadanje biljke.
Pratylenchus spp. uzrokuju rane, a simptomi su kao kod nedostatka vode i hraniva
Meloydogine spp. simptomi na nadzemnim dijelovima mogu biti zamijenjeni sa
simptomima nedostatka vode i hraniva. Na korijenu se pojavljuju gale.
VIRUSI
Canliovirus Carnation etched ving virus ( CERV ) - virus prstenavosti karanfila
Uzrokuje mnoge simptome kao to su: uenje lista, smee toke i prsteni na listovima te crte
na stabljici. Smanjena je kvaliteta cvijeta. Virus prenose ui.
Carlavirus Carnation latent virus ( CLV )
Nema posebnih simptoma, no naruava kvaliteu cvijeta.Virus takoer prenose ui.
Carmovirus Carnation mattle virus ( CarMV )
To je uti mozaik na listovima, najuobiajeni i najraireniji virus meu karanfilima. Smanjena
je kvaliteta cvijeta. Virus je visoko infektivan i brzo se iri s biljke na biljku folijarnim
kontaktom.
Dianthovirus Carnation higspot virus ( CRSV )
Simptomi su male, prstenaste, ponekad koncentrine pjege na listovima. Izaziva klorozu i
mozaik.
Ageratum
(Ageratum houstonianum, por. Compositae)
Nazivaju ga jo plava zvijezdica
To je jednogodinja biljka koja ima srcolike svjetlozelene listove, lagano prekrivene
dlaicama i upave male cvjetove koji mogu biti bijeli, plavi, ruiasti, ljubiasti i dr.
Cvjeta od svibnja pa do jeseni.
Obavezno treba uklanjati uvele cvjetove kako bi se produila cvatnja.
Grmolikog je rasta i naraste do 30 centimetarta, ali ima i sorti koje izrastu do 50 centimetara.
Moe se saditi u vrt, na gredice ili u cvjetne lonce. Zemlja neka bude dobra i humusna
Za 1 000 biljaka je potrebno oko 0,5 g sjemena.
Klijanje traje 2 tjedna na temperaturi 20 C .
Treba ga saditi na sunano mjesto ili u laganu polusjenu, na mjesta zatiena od vjetra
Trai dosta vlage tako da se po ljeti mora svakodnevno zalijevati.
Sije se u klijalite od sijenja do oujka, a mlade biljice presade van tek kad proe opasnost
od mraza.
Grke rijei a-ne, i geras-star, upuuje na to da cvijetovi te biljke ne venu.
To je poluotporna, kompaktna, jednogodinja biljka iz Meksika, prikladna za ljetne sheme
gredica, vrtne sagove, obrubljivanje vrtova i prozorske lonce s cvijeem.
Ime dobro opisuje cvijetove u obliku svilenkatih niti sljezovo-plave u pahuljastim glavicama
koje se dugo dre svjeim.
Uzgajanje:
Argeretumi vole sunce i treba ih saditi na razmacima manjim od 15 cm da bi bili efektni.
Razmnoavaju se sjemenom koje se sije od sijenja-oujka u plitice, na temperaturi od 13*C.
Kada mladice izbiju treba ih pikirati, a nakon desetak dana prstima otkinuti vrke mladica da
bi se dobila razgranata i otporna biljka.
Kada mladice ojaaju, presade se potkraj svibnja ili poetkom lipnja na otvoreno.
Razdoblje cvatnje moe se produljiti ako se od vremena do vremena otkinu suhe cvijetne
glavice.
Kada se postigne doista lijepa boja, u proljee se mogu uzeti reznice od biljke koja je u kasno
ljeto presaena u lonac i koje su skinuti pupoljci.
Reznice se zasade u lonac i, kada puste korjenje i ojaaju , u svibnju se presade na otvoreno.
Hawaii je serija Ageratuma u varijetetu bijele, plave i tamnoljubiaste boje (koja najranije
cvjeta)
Visina biljke je do 20 centimetara
Impatiens, por. Balsaminaceae
Ova njena brzorastua biljka porijeklom je iz brdskih uma istone Afrike i Zanzibara.
Impatiens znai nestrpliv, a to se odnosi na eksplozivno otvaranje zrelih plodova koji izbacuju
sjemenke na sve strane.
Postoji mnogo hidrida, a svi imaju sukulentne stabljike i plosnate cvjetove sa po 5 latica koji
mogu biti u velikom rasponu boja: bijela, roza, naranasta, razne nijanse crvene, ljubiaste te
proarane.
Moe se drati u loncima, sanduiima ili na gredici u vrtu u laganoj polusjeni.
Trai dosta vlage.
Mogu cvasti tokom cijele zime ako temperatura ne padne ispod 15 stupnjeva celzijevih.
Impatiens bolje cvjeta kada ima sputano korijenje pa je netreba saditi u prevelike lonce.
IMPATIENS WALLERIANA
To su jednogodinje vodenike koje se najee sade u vrtu.
Za 1 000 biljaka je potrebno oko 1 g sjemena.
Sjetva se obavlja od sijenja do travnja u klijalite (zatieni uvijeti), a mlade biljke tek u
svibnju presadimo na eljno mjesto u vrtu. Klijanje traje 2 3 tjedan na optimalnoj
temperaturi 20 C. Ako se biljka izdui slobodno joj moemo pincirati vrhove izboja
kako bi se potaknuo grmoliki rast.

IMPATIENS HAWKERII

Java hibrid tipa "Nova Gvineja" koji ima duguljaste listove koji mogu biti zeleni ili
bronani, a cvjetovi su vei nego kod obine vrste.
Dosee visinu 25 35 cm. Sije se od 1. 3. mjeseca
DVOGODINJE CVIJEE
vegetacijski period traje dvije godine
u prvoj godini sije se sjeme nie,biljka razvija, a u drugoj godini cvate, donosi sjeme i
propada
kod nekih cvjetnica cvatnja poinje u proljee a ponekad ve iste jeseni
produetak vrste omoguuje sjeme
sadi se u parkove, vrtove a i kao rezano cvijee
ukrasna tratinica, mauhica, turski karanfil, zvoni, potonica
Tratinica- Bellis perennis
podrazred: Asteridae
red: Asterales
porodica: Asteraceae
ime u narodu:krasuljak, margaretica,ovica..
u prirodi je samonikla trajnica
kultivari su raznih boja
KORIJEN
vlaknast, plitak korijen
razgranat, razvijeno bono korijenje

STABLJIKA
visina 15-20 cm
uspravna, na kraju nosi cvat- batvo
kratki lanci u donjem dijelu stabljike
LIST
obrnuto jajolik, izduen
neki listovi su glatki a neki malo dlakavi
smjeteni su obliku rozete
vidljiva glavna lisna ila sa mreastom nervaturom lista
CVIJET
dvospolan, jednostavni ili puni cvat
varijeteti: bijeli, ruiasti, crveni cvat
u cvatu su rasporeeni u sredini uti cjevasti cvjetovi a obodni su jeziasti cvjetovi iste
veliine
pet pranika, jednogradna plodnica sastoji se od dva plodna lista, pri dnu je jedan sjemeni
zametak
PLOD
roka suhi jednosjemeni pucavac
pri vrhu ima tvorbu pappus u obliku dlaica koja slui za irenje sjemena
sjeme sa sraslom sjemenom lupinom i usploem

Poznato je oko 10 vrsta ukrasne tratinice.
Listovi su joj smjeteni u rozeti, duguljasti, na kraju zaobljeni, glatki ili malo dlakavi.
Cvjetovi su jednostavni ili puni, te se uzdiu na cvjetnim stapkama do 10 cm visoko
Cijela biljka ne dosegne vie od 15 do 20 cm.
Za uspjean rast krasuljaka potrebno je glinasto tlo, te zatieno sunano ili malo sjenovito
mjesto.
Teko podnosi preveliku vlagu ili jaku suu.
Za 1000 biljaka je potrebno 0,5 1 g sjemena.
Klija 1 do 2 tjedna na temperaturi od 18 C.
Siju se u 6. i 7. mjesecu, a cvjetaju od 3. 6. mjeseca idue godine.

Habanera krupnocvjetna pusliica sa kratkom cvjetnom stapkom, naraste do max. 20 cm
visine
Za zimsku proizvodnju u zatienim prostorima
Robella takoer krupnocvjetna sorta, rano cvjeta
Visina biljke je 12 18 cm
Ima velike i atraktivne cvjetove njene boje
Mauhica -Viola wittrockiana
Mauhica (Viola wittrockiana, por. Violaceae, rod. Viola L), je dvogodinja cvjetnica (ivotni
vijek ima kroz dvije godine) koja ima posebno hortikulturno znaenje.
Mauhice dolaze u velikom broju boja, a osnovne su: bijela, uta, naranasta, roza, crvena,
plava i purpurna. Neke imaju tamne mrlje na laticama, a neke nemaju. Mogu biti jako
upadljive kada se sade u jednoj boji i na paljivo odabranim mjestima u okunici ili kada se
sade u veoj koliini na velikim povrinama (gradski perivoji). Treba odabrati mauhice koje
najbolje uspijevaju na podruju na kojem e se uzgajati, odnosno biti tolerantnije na toplinu u
junim krajevima i obrnuto.
Zbog rastue popularnosti mauhica pojavljuje se sve vie zainteresiranih uzgajivaa.
Uzgoj mauhica moe biti direktno iz sjemena i uzgojem presadnica (presadnice su sadnice
zeljastih biljaka proizvedene iz sjemena u kontroliranim uvjetima).
Uzgoj presadnica zahtjeva veu investiciju koja je bazirana na zahtjevima trita,
raspolaganju radnom snagom i znanjem, brojem biljaka, cijeni kotanja sadnice i potrebnoj
opremi. Ova investicija nije ekonomina ukoliko se proizvodnja obavlja ispod 20.000
presadnica. Za veinu malih i srednjih proizvoaa ili za one koji tek poinju isplativije je da
kupe sadnice od specijaliziranih uzgajivaa.
Rad je obavljen u Vrtnom centru Jug u Osijeku u jesen 2006.
Porijeklo i rasprostranjenost
Mauhica (Viola wittrockiana) ime je dobila po vedskom botaniaru Vietu B.
Wittrocku.
Prva su krianja na mauhicama zapoela 1860 godine. Viola wittrockiana je nastala
krianjem divljih vrsta Viola tricolor, Viola cornuta, Viola lutea i Viola altaica (Kuko
2005.).
Smatra se da je porijeklom s podruja Europe, Sredozemlja i Azije. Ima iroki areal
rasprostranjenosti kao korov (vinogradi, panjaci i oranice), te kao kulturna vrsta.
Upotreba
Mauhice se upotrebljavaju za dekoraciju u hortikulturi, te divlje (poljske) kao ljekovito bilje.
Mauhice (Viola wittrockiana) koje se uzgajaju u zatienom prostoru upotrebljavaju se
hortikulturi za dekoraciju parkova, trgova, terasa, balkona i slino. Koriste se u mijeanoj
sadnji uz grmove, trajnice i lukovice dajui time areni "tepih". U mijeanoj sadnji se
mauhice sade uz rubove. Karakteristika mijeane sadnje je ta da se u mijeanoj sadnji sade
samo vrste koje trebaju iste ili sline ekoloke uvjete uzgoja. Za cvatnju u proljee uz
mauhice (Viola wittrockiana) sade se eboj (Erysimum), potonica (Myosotis), tratinica
(Bellis), ljubice (Viola), te rani jaglac (Primula vulgaris). Zbog otpornosti prema zimi,
"jesenske" mauhice (Viola wittrickiana) koriste se kao cvjetni tepih u zimskom razdoblju
mauhica se moe saditi u kompoziciji sa ostalim vrtnim cvjetnicama u vrtu ili na kamenjaru.
Neke vrste mauhica kao Viola corizuta "minor" i Viola jooi uzgajaju se na kamenitim
obroncima, dok se Viola cazorlensis i Viola delphinantha uzgajaju u/na sedri (tip kamena,
mekane i porozne grae).
Za razliku od kulturnih, divlje mauhice (Viola tricolor) imaju ljekovito djelovanje.
Divlje ili poljske mauhice imaju sitne cvjetove, promjera 8 14 mm, ute do blijedo-ute
boje s jaom ili slabijom ljubiastom nijansom. Za lijek se koristi cijela biljka za vrijeme
cvatnje. Upotrebljava se za lijeenje konih, nekih krvnih te nervnih bolesti, iscrpljenosti i
slino.
Sistematika
Red: Violales
Porodica: Violaceae
Rod: Viola L.
Engleski naziv: Wild pansy
Hrvatski naziv: Mauhica
Latinski naziv: Viola tricolor ( divlja ), Viola wittrockiana ( mauhica )
Rod Viola ima oko 500 vrsta trajnica (sorti i hibrida).
Morfologija
Mauhica je dvogodinja zeljasta biljka koja ima vlaknast korijen. Stabljika je mekana i
uplja, na presjeku uglasta, razgranata, nepravilnog poloaja, 15-25 cm visine to ovisi o vrsti.
Listovi se kod mauhica nalaze na dugakoj peteljci, srcolikog su do jajastog oblika, iri nego
dui na obodu nazubljeni, te nepravilno rasporeeni na stabljici. Cvijet izrasta iz pazuha
listova pojedinano smjeten na dugakoj peteljci. Cvijet karakterizira 5 latica koje se
meusobno preklapaju, barunaste su, te mogu biti jednobojne ili viebojne to ovisi o vrsti.
Miris cvijeta je ugodan, neizraajan. Plod je ahura u kojoj se nalazi sjeme koje je vrlo sitno,
svijetlo-sive ili ukaste boje.
Agroekoloki uvjeti pri proizvodnji presadnica
Prilikom uzgoja mora se obratiti panju na nekoliko faktora kod pripreme klijalita. Vana je
kontrola temperature, svjetla, vode i tla stoga mora biti paljivo planirana.
Temperatura
Mauhica sa biljnim dijelovima (www.dsr.kvl.dk)
Veina e sjemenki klijati u irokom rasponu temperatura. Preporua se temperatura klijanja
izmeu 17.7 i 18.3 C za optimalan postotak klijanja i razvoj. Temperature iznad 25 C
smanjuju postotak klijavosti i do 50 %.
Svjetlost
Radi pristupa svjetlosti sjemenke pokrivamo tankim slojem vermikulita jer se time zadrava
vlaga oko sjemenke i proputa svjetlo. Nakon pojave kotiledona svjetlo je od izuzetne
vanosti jer pojavom kotiledona u biljci zapoinje proces fotosinteze.
Voda
Da bi sjeme moglo klijati potrebno je da upije odreenu koliinu vode. U prvih 4-12 h sjeme
upija svu vodu koja mu je potrebna za klijanje. Osim koliine vana je i kvaliteta vode. Voda
bi trebala imati pH 5.5 sa manje od 1.0 mmphs/cm topivih soli. Koncentracija bikarbonata bi
se trebala kretati izmeu 60-80 ppm. Viak karbonata moe se smanjiti dodavanjem kiseline u
vodu (nitratna, sulfatna i fosfatna).
Osnovni parametri za ocjenu kvalitete vode
Fizikalni Kemijski Bioloki
Temperatura Reakcija ( pH )
Broj kolifornih
organizama
Suspendirane
estice
Ukupne otopljene soli Broj patogenih klica
Boja / zamuenost
Vrsta i koncentracija
aniona
Bioloka potreba za
kisikom
Vrsta i koncentracija kationa
Mikroelementi
Toksini metali
Teki metali
Izbor supstrata
Voda i tlo omoguuju, odnosno pruaju medij za klijanje. Loa kvaliteta supstrata
dovodi do pojave bolesti korijena, a i istraivanja su pokazala da supstrat utjee i na broj
listova, cvjetnih pupova i cvjetova.
U Klasmann supstratu biljke su bile 58.11 % vie, 76,82 % veeg promjera, imale 115.34 %
vie listova, 68.83 % vie pupova i 160 % vie cvjetova. (I. Vrek, 2003.).
Vlaga 60 - 75%
Organska tvar 80 - 90%
Skupljanje < 30%
Pore > 70%
Zrana poroznost 16 - 25%
Lako dostupna voda 25 - 35%
pH
(CaCl
2
)
Sol
g/l
N
mg/l
P
2
O
5
mg/l
K
2
O
mg/l
EE 0 6,0 0,8 50 80 80
VM 6,0 1,3 110 130 160
P 6,0 1,5 180 200 250
T 6,0 3,0 320 320 450
ED 73 6,0 2,0 250 300 400
Ciklame 6,2 2,0 200 230 300
Jaglac 6,0 2,0 200 230 300
Plava hortenzia 4,5 3,0 200 100 200
Crvena
hortenzia
5,3 3,0 320 320 450
GS 90 6,0 2,0 160 190 230
Prilikom odabira supstrata treba paziti na njegova fizikalna (zrani i vodni kapacitet) i
kemijska svojstva (pH). Na kemijska svojstva moe se utjecati pravilnom gnojidbom dok se
na fizikalna ne moe. Supstrat treba biti povoljne strukture da bi se zadrala vlaga, a isto tako
dovoljno grub ili krupan da bi drenaa bila zadovoljavajua.
Sjemenke su mauhice osjetljive na visoku razinu amonijaka u supstratu, pH supstrata treba
biti 5.5 - 6, a odravanje pH sprijeiti e rast gljiva koje napadaju korijenje.
Gnojidba (fertilizacija)
Za svoj rast i razvoj biljka treba elemente biljne ishrane, odnosno biljna hranjiva.
Podjela hranjivih elemenata (Dennis, 1971; Vukadinovi 1997)
Organski Glavni Sekundarni Mikro Funkcionalni
C N Mg B, Mn Na, Si
O P Ca Cu, Mo V, Cl
N K S Fe, Zn Co
Prije primjene gnojiva provodi se analiza topivih soli u supstratu. Prilikom gnojidbe treba
znati da razliita hranjiva sadre razliitu koliinu odreenog elementa to je prikazano u
tablici 5.
Ishrana sadnica mauhica bi se trebala bazirati na Ca i K nitratima jer amonijski nitrat moe
dovesti do bujnog porasta u prvim fazama rasta.
U ranim fazama razvoja, kada sadnice stvaraju prave listove, preporua se niska ujednaena
ishrana s vie duika i kalija (NPK 14:0:14), a nakon razvoja korijena, gnojidba se bazira na
kombinaciji hranjiva koja potiu rast listova (NPK 20:10:20). Kada su se listovi razvili
gnojidba se postepeno smanjuje, da ne bi dolo do njihovog izduivanja.

Elementi ishrane u supstratu Einheitserde Typ P Pikiererde
Kalcijev - nitrat, Ca(NO
3
)
2
Kalcijev - nitrat Ca(NO
3
)
2
je bijelo granulirano vodotopivo gnojivo koje se primjenjuje kod
uzgoja mauhica. Sastav kalcijevog-nitrata (granula): 15.5% duika, od toga u nitratnom
obliku 14.4% i amonijskom 1.1%, te 19% kalcija koji je 100% vodotopiv.
Prednost kalcijevog nitrata u odnosu na

amonijski nitrat je u tome to biljka lake usvaja
nitratni oblik duika, a uz to nitrati se ne veu za estice tla pa su uvijek dostupni biljkama.
Osim toga, ovo gnojivo sadri i kalcij koji biljci osigurava uravnoteen i pravilan razvoj.
Kalcij je konstitucijski element odnosno gradi membrane i stanine stjenke, te je neophodan
za nastanak polena. Nedostatak kalcija moe uzrokovati odumiranje cvjetnih izdanaka.
Gnojiva s makroelementima i mikroelementima
Naziv Formula Sastav
Gnojiva s makroelementima
Kalcijev nitrat Ca(NO
3
)
2
Ca 19 %, N 15,5%
Am.nitrat 18% tekui NH
4
NO
3
N 18%
Kalij nitrat KNO
3
N 13%
Kalij fosfat KHPO
4
K 28,2%, P 22,3%
Magnezij sulfat MgSO
4
Mg 9,7%, S 13%
Kalij sulfat K
2
SO
4
K 44,8%, S 17%
Gnojiva s mikroelementima
Mangan sulfat MnSO
4
Mn 32,5%
Cink sulfat ZnSO
4
Zn 22,7%
Bakreni sulfat CuSO
4
Cu 25,5%
Bor Na
2
B
4
O
7
B 11,3%
Natrij molibdat Na
2
Mo O
4
Mo 39,6%
Fe - EDDHA 6% eljezni kelat Fe 6%
Problemi sa ishranom u proizvodnji mauhica
U proizvodnji mauhica mogu se javiti problemi sa ishranom. Bitno je uzeti u obzir koliinu
topivih soli u supstratu za rast, u vodi i u gnojivu koje se primjenjuje. U razdoblju visokih
temperatura biljke e se morati vie zalijevati. ea zalijevanja dovode do ispiranja topivih
soli to moe prouzroiti manjak bora i magnezija.
Nedostatak bora
Nedostatak bora je veliki problem u proizvodnji mauhica. Za toplog vremena smanjuje se
gnojidba da bi se izbjegao nagli rast biljke. Visoka razina kalcija i niska razina magnezija
mogu blokirati bor, inei ga biljci nepristupanim.
Nedostatak bora se manifestira prestankom rasta biljke, naboranim i krhkim listovima, te
odumiranje izdanaka. Nedostatak bora moe biti znak da je pH iznad 6. Smanjena gnojidba
kalcijem, te nadopunjena borom smanjit e probleme vezane uz nedostatak bora.
Nedostatak bora kod mauhica utvruje se laboratorijskom analizom lista, no njegov
nedostatak nije veliki problem, ukoliko se za toplog vremena primijeni redovita gnojidba
borom u koliini 7.5 g Solubora na 400 L vode.
Nedostatak magnezija
Kada se biljka uzgaja na temperaturi veoj od optimalne moe doi do nedostatka magnezija.
Nedostatak magnezija se manifestira purpurnom bojom donjih listova u podruju ila. Analiza
lista je jedini nain utvrivanja nedostatka magnezija. Za borbu protiv njegovog nedostatka
koristi se magnezijev-sulfat, a najbolje ga je primijeniti neovisno o drugim gnojivima. Do
primjene druge doze treba proi dva tjedna. Nakon primjene simptomi uglavnom nestaju.
Regulatori rasta
Za tople jeseni potrebni su regulatori rasta da bi se proizvela kvalitetna i ujednaena biljka.
Prenaglo izrasle biljke ne mogu preivjeti loije uvjete i postati vrste i kompaktne biljke.
Primjena regulatora rasta smanjit e nagli rast.
Mogunosti regulacije rasta:
izbor genetskog materijala (sorta),
kemijska sredstva za regulaciju rasta ,
prosjena temperatura rasta,
odnos koliine vode, hranjiva i rasta biljke, te
svjetlo;
Kemijska sredstva za regulaciju rasta
Danas se u upotrebi nalazi puno vrsta regulatora rasta od kojih se izdvajaju
chlorcholinchlorid, ancymidol, paclobutrazol i drugi. Iskljuivo se koriste u koncentracijama
koje preporuuju oplemenjivai.
Uvjeti kemijske regulacije kod mauhica:
ovisi o vremenskim uvjetima,
temperatura najmanje 10 - 15 C,
primjena rano ujutro ili na kraju dana, nikako tijekom dana,
biljka treba biti zdrava, te
prestati kad se pojave cvjetni pupovi;
Odnos temperature i rasta
Brzina rasta (razvoj; dioba stanica) ovisi o prosjenoj temperaturi u 24 sata, a izduivanje
stanica vie ovisi o razlici izmeu dnevnih i nonih temperatura.
Odnos koliine vode, hraniva i rasta biljke
Ukoliko je koliina vode u supstratu visoka u odnosu na koliinu hranjiva, biljci je
omogueno da lako uzme vodu to rezultira bujnim rastom i velikim stanicama, odnosno
nastaje slaba biljka.
Smanjena koliina vode u supstratu uz vie hraniva, dovodi do polaganog rasta, te manjih i
jaih stanica, odnosno nastaje kompaktna biljka.
Izduena cvjetna stapka uslijed naglog rasta biljke (foto org.)
Vrste i izbor vrsta sjemena
Sjeme mauhica dolazi u nekoliko oblika.
Sjemenke su oiene od primjesa te su svrstane u kategorije, ali nisu tretirane za poboljanje
klijavosti. Sjeme prve kategorije bi trebalo imati klijavost najmanje 85%, ali odreeni gubici
su oekivani za vrijeme proizvodnje. Alternativa je poboljano tretirano sjeme. To je sjeme
visoke kvalitete koje je fizioloki tretirano za poboljanje klijavosti.
Neke od prednosti koritenja tretiranog sjemena nad netretiranim jesu da tretirano sjeme ima
bolji postotak klijavosti, bre klija i u veem rasponu temperatura. Mane tretiranog sjemena
su visoka cijena, manji izbor vrsta i krai vijek skladitenja.
Mauhice dolaze u velikom broju boja. Izbor vrsta ovisi o zahtjevima trita. Vrste mauhica
mogu biti podijeljene prema:
boji cvijeta na jednobojne i viebojne;
veliini cvijeta na velike 8.8 11.4 cm u promjeru, srednje 6.3 8.8 cm i multiflora 3.8 6.3
cm.
Vrste unutar serije imaju sline karakteristike kao to su veliina cvijeta i tolerancija na
toplinu, ali imaju drugaiju boju cvijeta ili uzorak boje. (Paraikovi, N; 2006.)
TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE MAUHICA IZ SJEMENA
Proizvodnja presadnica iz sjemena u multipot ploama
Presadnice su sadnice zeljastih biljaka proizvedene iz sjemena u kontroliranim uvjetima.
Proizvodnja presadnica u multipot ploama od sjetve do presaivanja u lonie traje oko 35
dana. Odvija se kroz etiri faze koje se razlikuju po razvoju korijena i nadzemnog dijela.
Svaka faza uvjetovana je odreenim faktorima koji utjeu na rast i razvoj biljke.
Tehnologija proizvodnje mauhica kroz faze:
Prva faza - zapoinje sjetvom i odvija se do izbijanja klice na povrinu tla; traje 2 - 3 dana.
Korijenje je duine 0.6 do 1.3 cm. Kritina toka ove faze je klijavost. Sjemenke se siju u
supstrat, zatim se prekrivaju slojem vermikulita. Temperatura ove faze je 20 C, uz visoki
postotak vlage od 90 - 95 %.
Druga faza - zapoinje izbijanjem klice na povrinu tla; traje 7 dana. Korijenje je duine 1.3
do 2.5 cm, kotiledoni (primarni listovi) su se potpuno razvili. Za ovu fazu je bitno odrati
kotiledone zdravim i kvalitetnim, radi pravilnog poetnog porasta. Optimalna temperatura je
20 do 21 C. U ovoj fazi biljkama je potrebno svjetlo jer u protivnom moe doi do etiolacije
(izduivanje biljke). Dodavanje vode se smanjuje jer se time postie dublji prodor korijena u
supstrat. Supstrat treba biti umjereno vlaan, ne prezasien. Poveane su potrebe za
hranivima, pa je potrebno prihranjivanje 0.01 % -tnom otopinom tekueg mineralnog gnojiva
koje se dodaje prilikom svakog zalijevanja.
Trea faza - traje 15 dana. Cilj je dobiti zdravo korijenje koje moe podupirati ve razvijajue
izdanke. Potreba za svjetlosti se poveava, a temperatura se smanjuje na 18 19 C. Prihrana
duikom je poveana; 0.02 %-tna otopina tekueg mineralnog gnojiva koje se primjenjuje
prilikom svakog zalijevanja. U ovoj fazi se mogu primijeniti regulatori rasta.
etvrta faza - je zavrna faza koja traje 10 do 12 dana. Korijen aktivno raste, a izdanci su 3
do 4 cm visine, te nose tri do etiri para listova. U ovoj fazi je bitno odrati korijen i izdanke
kvalitetnim i zdravim. Nonu temperaturu smanjiti na 16 C, a dnevna ostaje kao u treoj
fazi. Da bi nasad bio ujednaen, prije gnojidbe primjenjuju se regulatori rasta. Supstrat bi
trebao kroz vrijeme od 24 h prolaziti kroz suho vlano razdoblje, s tim da se ne smije
dopustiti da biljka ostane bez vode potrebne za rast i razvoj. Prihrana se obavlja 0.02 % -tnom
otopinom tekueg mineralnog gnojiva.

Presaivanje i odravanje mauhica u loniima
Priprema mauhica za presaivanje u lonie
Prije presaivanja mauhica u lonie trebale bi se lagano sasuiti, smanjiti intenzitet svjetla,
temperaturu, razinu hraniva i upotrebu regulatora rasta.
Kod mauhica koja se nisu dobro aklimatizirale pojavljuju se smei listovi i smei vrhovi.
Odravanje mauhica u loniima do isporuke
Mauhice se presauju u vee lonie sa supstratom za uzgoj koji treba imati ista kemijska i
fizikalna svojstva kao supstrat u kojem je biljka klijala, osim to bi trebao imati grublju
teksturu. Danas su to industrijski supstrati pripremljeni tako da ispunjavaju uvjete.
Pravilna temperatura je najvaniji i najtee dostian efekt u zavrnoj proizvodnji mauhica.
Od iznimne vanosti su nie temperature, nakon presaivanja, nona temperatura treba biti
ispod 17, a dnevna oko 19 C. Vie temperature daju visoku, slabo razgranatu biljku.
Openito, mauhice trebaju puno svjetla, iako je 20 - 40 % sjene esto neophodno u ranoj
jesenskoj proizvodnji.
Mauhice bi se izmeu zalijevanja trebale lagano sasuiti, ali ne presuiti. Ne smiju se
pretjerano zalijevati.
Mauhice u multipot ploama (foto org.)

TRITE I TROKOVI UZGOJA MAUHICA
Trite mauhicama
Postoje dva razdoblja kada se mauhice plasiraju na trite; jesensko i proljetno. Jesenske
mauhice se na tritu pojavljuju u listopadu, a proljetne u oujku.
Sa proizvodnog, a time i prodajnog aspekta ne postoje znaajne razlike u jesenskim i
proljetnim mauhicama, ve samo bioloke. Jesenske mauhice su prilagoene jesensko
zimskim, a proljetne proljetnim ekolokim uvjetima uzgoja na otvorenom.
Za uzgoj 20. 000 presadnica mauhica je potrebno:
(za proraun su koriteni osnovni parametri)
Multipot ploe
Za 20. 000 mjesta treba minimalno 84 multipot ploe.
84 komada multipot ploa po cijeni od 4,50 kn kotaju 378 kn.
Lonii
Za 20. 000 presadnica treba 20 000 komada lonia.
20. 000 komada lonia po cijeni 0,14 kn kotaju 2. 800 kn.
Supstrat za m. ploe
Za 84 multipot ploe potrebna je jedna vrea supstrata od 70 l po cijeni od 63 kn.
Supstrat za lonie
Za 20. 000 lonia potrebno je 100 vrea od 70l.
100 vrea koliko je potrebno za 20. 000 lonia po cijeni 63 kn kotaju 6. 300 kn.
Sjeme mauhica
Mauhice u loniima (foto org.)
Sjeme nikad nema 100% - tnu klijavost, stoga se za 20. 000 presadnica uzima oko 24. 000
sjemenki, to iznosi 6. 720 kn.
Gnojivo
Za cijelu proizvodnju je potrebno 25 kg gnojiva po ukupnoj cijeni 300 kn.
Zatitna sredstva
Troak za zatitna sredstva u cijeloj proizvodnji iznosi 200 kn.
Retedenti rasta
Troak za retedente rasta iznosi 50 kn.
Trokovi grijanja
Za hladnije jesensko zimske noi ili zimsko proljetne potrebno je 50l goriva po noi, po
cijeni 4,50 kn/l, odnosno 225 kn po noi. U proizvodnji mauhica moe se oekivati do 15
takvih noi. Troak grijanja za 15 noi iznosi 3. 375 kn, s tim da moramo uzeti u obzir da taj
troak nije fiksni ve ovisi o broju i jaini hladnih dana. U izraunu je uzet ovogodinji
prosjek od 5. 000 kn.
Trokovi rada
Nisu uraunati.
Pregled trokova proizvodnje 20 000 presadnica /220m
2
(Vrtni centar Jug)
Red.
br.
Opis Jed. mjere Koliina
Cijena
(kn)
Vrijednost
(kn)
TROKOVI
1 Multupot ploe komad 84 4,50 378,00
2 Lonii komad 20. 000 0,14 2. 800,00
3 Supstrat vrea 70 l 101 63,00 6. 363,00
4 Sjeme 1 000 24 280,00 6. 720,00
5 Gnojivo 25kg 1 300,00 300,00
6 Zatitna sredstva 1 200,00 200,00
7 Retedenti rasta 1 50,00 50,00
8 Trokovi energije 5. 000,00
UKUPNO TROKOVI 21. 811,00
Potonica: Myosotis alpestris
podrazred: Asteridae
red:Polemoniales
porodica:Boraganiaceae otrolisti
porodica ima 2000 vrsta u 120 rodova
rasprostranjenost kozmopolitska, izraena mediteranska
drvee, grmlje,preteno zeljasto bilje
listovi prekriveni otrim, ekinjastim dlakama
cvjetovi pentamerni, dvospolni, cvjetovi uvijek u cvatovima rjee pojedinano
nadrasla plodnica od dva plodnika lista
- ime u narodu: spomenak, nezaboravak
podrijetlo Europa
sije se u lipnju, srpnju a cvate sljedee godine od travnja do svibnja
cvjetovi su sitni u cvatu od bijele, ruiaste do plave boje
KORIJEN
plitak, vlaknast korijen, izraeno bono korijenje sa korjenovim dlaicama
STABLJIKA
visina 30 cm
uspravna stabljika koja se grana u donjem prizemnom djelu biljke i daje grmolik gust izgled
epiderma prekrivena dlaicama
LIST
uzak, duguljast list prekriven dlaicama
raspored listova izmjenian, jedan list u nodiju
izraena sredinja lisna ila
CVIJET
sitan, u poetku ljubiast, a kasnije plav ini cvat
cvat je jednostruka i dvostruka kovrica. Cvijet je radijalni dvospolan, pentamerni
pentamerna sinsepalna aka
vjeni od pet latica,suen ulaz u cijev cvjetastog vjenia. Pet vidljivih pranika
nadrasla plodnica od dva plodnika lista

PLOD
plod je suhi kalavac koji se raspada u etiri plodia
sjeme je glatko, sjajno i malo izdueno
biljka se razmnoava sjemenom i vrnim reznicama

To je njena biljka koja se sadi na rubu gredice ili izmeu tulipana ili nekih drugih visokih
biljaka kako bi pokrila tlo izmeu njih.
Ima jeziaste listove poslagane u rozetu iz koje izviruje cvjetna stapka sa sitnim cvjetiima
koji mogu biti u bijeloj, rozoj ili plavoj boji.
Cvate tokom cijelog proljea, dok ne ponu velike vruine.
Najbolje uspjeva na na sunanom mjestu ili laganoj sjeni.
Ona je dvogodinja biljka pa ju je najbolje posijati u svibnju ili lipnju i na jesen presaditi na
mjesto gdje elimo, na razmak od otprilike dvadesetak centimetara.
Za 1000 biljaka je potrebno 2 g sjemena.
Klijanje traje 3 4 tjedna na temperaturi od 16 C.
Ocvale cvjetove treba kidati kako bi to due produili period cvatnje.
Rosylva Musik
Rosylva ima umjeren i kompaktan rast
Vrlo je dobra za klasino proljetno cvjetanje zajedno sa ukrasnom tratinicom (B. Perenis) i
ljubiicom
Musik naraste do visine 25 cm
Najbolje ju je saditi zajedno sa ljubiicom na otvorenom
Marijin zvoni- Campanula medium
red:Campanulales
porodica: Campanulaceae zvonike
veliina oko 2000 vrsta u 90 rodova
u hrvatskoj flori zastupljeno 87 vrsta, brojni endemi
rasprostranjenost kozmopolitska (osim tropske Afrike)
zeljaste biljke esto s mlijenim sokom
raspored listova izmjenian, rijetko nasuprotan.
cvijet dvospolan pjedinaan na vrhu stabljike ili u grozdastim, klasastim, metliastim ili
glaviastim cvatovima
pentamerni cvijet
podrasla plodnica
podrijetlo juna Afrika
sjeme se sije u svibnju i lipnju prve godine a cvate od lipnja do srpnja druge godine
cvjetovi zvonastog oblika u plavoj, ljubiastoj ili bijeloj boji

KORIJEN
dubok, vretenast oblik korijena s razvijenim bonim korijenjem s korjenovim dlaicama
STABLJIKA
visina 80 cm, uspravna, na vrhu se nalaze ovjeeni zvonoliki cvjetovi
epiderma pokrivena dlaicama
LIST
cjelovit, duguljast, na krajevima blago zaobljen
donji listovi smjeteni su u obliku rozete, gornji listovi su nasuprotni i smjeteni tik uz
stabljiku.
epiderma pokrivena dlaicama
CVIJET
zvonoliki cvijet dug je 4-5cm, objeen,puni ili jednostavni, dvospolni
aka ima pet zelenih lapova
vjeni pet latica koje su potpuno ili djelomino srasle
pet pranika priraslo je za cvjetite
tuak ima podraslu plodnicu s vie pretinaca i mnogo sjemenih zametaka

PLOD
plod je tobolac, septicidan, nepravilnog otvaranja
smee sjeme ovalnog oblika u velikom broju
biljka se razmnoava sjemenom

Vrtni sljez Althea rosea
podrazred: Dillenidae
red: Malvale
porodica: Malvaceae sljezovke
ova porodica obuhvaa 1000 vrsta u 75- 100 rodova
kozmopolitska rasprostranjenost
zeljaste biljke, rjee grmovi
nadrasli pranici u velikom broju, grade cijev koja obavija vrat tuka
pentamerni, dvospolan prostolatian cvijet
sadre sluzaste stanice
u hrvatskoj flori zastupljene 22 vrste
podrijetlo istono Sredozemlje
visoka uspravna biljka bogatih cvjetova koji mogu biti jednostavni ili puni, jednobojni.
bijele, ute , ruiaste, crvene boje
cvate od lipnja do kolovoza cvijet je bez mirisa, okus gorak, sluzav
list i korijen sadre sluz
razmnoava se sjemenom

KORIJEN
vretenast, jak osnovni korijen sa razgranatim bonim korijenjem i korjenovim dlaicama
sredinji dio korijena je bijele boje kora blijedouta
duina korijena do 50 cm
STABLJIKA
visina do 2 m, uspravna, razgranata, pri dnu odrvenjela
epiderma obrasla dlaicama
LIST
sivozelene boje, veliki, okruglasto srcoliki, naborani, trokrpasti ili peterokrpasti, debeli, s obje
strane obrastao dlakama
dlanasti, vidljivo pet lisnih ila
pri dnu stabljike razvijena bogata rozeta a na stabljici vie na dugim peteljkama spiralno
poredani listovi koji se smanjuju
CVIJET
veliki dvospolni cvijet, jednostavni ili puni irine 3-5 cm. 2-4 cvijeta na kratkim stapkama u
pazucima listova.
pet lapova pri dnu je sraslo i opkoljeno vanjskom akomizgraenoj od ovrnih listova
pravilan cvijet pentameran, vjeni od pet latica koje su dvostruko due od ake
veliki broj sraslih pranika gradi cijev koja obavija nadraslu (sinkarpnu) plodnicu.Cijev je
srasla za latice, pranici izgledaju kao podignuti
nadrasla plodnica sastoji se od pet djelova sraslih za sredinji stupi
tuak ima jedan vrat i pet ogranaka koliko ima plodnih dijelova

PLOD
kalavac koji se raspada na 10 jednosjemenih suhih plodia
sjeme je dugo 2 mm,sivoplave boje
u 1 gramu ima 300-600 sjemenki
RUE
SISTEMATIKA SISTEMATIKA
Carstvo: Carstvo: Plantae Plantae
Razred: Razred: Magnoliopsida Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Rosa
Jo od davnih vremena rua je omiljena biljka u vrtu. Danas, pogotovo u gradovima,
gdje ljudi ive okrueni betonom i visokim graevinama pronalaze mjesto za sadnju poneke
rue. Cvijet rue svojom elegantnom formom i prekrasnim bojama uvijek dominira u dvoritu
ili vrtu. Ljudi uzgajaju rue stoljeima, ali ona je postojala daleko prije nego to se ovjek
pojavio na Zemlji. Pronaeni su fosili ostataka listova rua za koje se smatra da su stariji od
40. milijuna godina. Vjeruje se da je rua nastala u Aziji, odakle se proirila po cijelom
svijetu. Moe se slobodno rei da je rua kraljica cvijea i zauzima poasno mjesto meu
mnogobrojnim ukrasnim biljkama. Na alost, novije vrste rua ne posjeduju miris. Izuzetak
su sorte rua koje slue za dobivanje parfema. U selekciji se teilo dobivanju krupnog cvijeta,
ali se gubila osobina miriljavosti, tako da danas rijetko imamo priliku da nas rue zanesu
svojim blagim mirisom. Ovisno o klasi kojoj pripada, grm rue moe biti nizak i irok, uzak i
uspravnog rasta, moe se penjati ili se pruati po tlu, grane mogu biti uspravne ili objeene.
Od drevnih vremena rije rua postoji u svakom jeziku. Na naem jeziku rua
oznaava biljnu vrstu, odnosno grm, a ujedno se odnosi i na cvijet i na ensko ime. Malo tko u
obinom razgovoru kae grm rue, dovoljna je svega jedna rije rua. Na njemakom jeziku
to je rije Rose, na engleskome rose, na turskome ul. Rije rua u jezicima svih naroda ima
priblino jednak broj slova i lako je prepoznatljiva na bilo kojem jeziku. Rua je hibrid od
divlje Rose canine ili bilo koje druge samonikle biljke koja raste uglavnom na sjevernoj
zemljinoj polukugli, dok na junoj polutki rue ne rastu samoniklo. Samonikle rue rastu od
zemalja Sredozemlja pa sve do najsjevernijih dijelove Europe gdje zimi temperatura pada i do
minus 30C.
POVIJEST RUA
Tijekom povijesti rua je imala svojih oboavatelja, ali i ogorenih protivnika. Rua je postala
simbol senzualne i duhovne ljubavi, bogatstva, patnje, vjere i enje. Spominje se u brojnim
mitovima i legendama, u usmenoj i pismenoj predaji. Prvi se put spominje kao ukrasna biljka
u 7. st. pr. Kr. Rue su cvale i u Semiramidinim vrtovima u drevnom Babilonu. Rua je u
literaturi i umjetnosti stare Perzije uglavnom prikazivana simboliki. U starom Egiptu
vjerovalo se da je rua cvijet due dostupna samo faraonima, jedino su sveenici bili upueni
u njen uzgoj. U grkoj mitologiji bila je cvijet Afrodite, boginje ljubavi. Kod Rimljana je
tovanje rue bilo jo izraenije nego u Grkoj. U srednjem vijeku rue su uzgajali redovnici,
u medicinske svrhe. U renesansi rua je sve vie ulazila u svakodnevni ivot. U dvorcu
Malmaison blizu Pariza, poetkom 19. stoljea, carica Josphine osnovala je ruinjak i
nastojala je uzgojiti sve do tada poznate vrste rua. Napoleon je takoer bio ljubitelj rua i
naredio je svojim vojnicima da donesu sa sobom svaku novu ruu koju pronau u stranoj
zemlji. Rue nalazimo i u svakodnevnoj uporabi, kod pribora za jelo, posteljine, raznih kutija
za domainstvo, ali i u umjetnosti kod Michelangela, Dalija, Goye. Od pamtivijeka su pjesnici
pisali o ruama, a ona je viestruki simbol koji u sebi ujedinjuje sklad i nesklad istovremeno.
Rue su oduvijek vjerni pratilac ovjeka i umjetnici e se uvijek baviti ruama jer je rua
ujedno i simbol novog ivota. Pravi procvat rua, meutim, poinje tek krajem 17. i u 18.
stoljeu, kada su pomorci poeli donositi rue iz Kine, Indije i Japana. Ove dalekoistone rue
podosta su se razlikovale od do tada poznatih u Europi i na Bliskom istoku, ali zbog njihove
genetske srodnosti mogle su se kriati sa domaim sortama. Rue su zatim stizale i iz
Sjeverne Amerike pa su i one ponijele neka svoja pozitivna svojstva novokreiranim sortama.
Tako je nastalo vie od deset tisua sorti ili hibrida, od kojih su neke bile ljepe i otpornije od
tada poznatih rua. Dodue, mnoge od tih sorata tijekom vremena su nestale, ali one najljepe
i najprilagoenije su ostale te ih mi danas uzgajamo i u naim vrtovima. One nam, ovisno o
sorti ili grupi sorata obrubljuju staze, uokviruju vrata, rastu poput visokih tunela, zaklanjaju
visoke sjenice i terase ili, uzgojene poput visokih grmova ili malih stabala, zauzimaju
najvidljivije poasno mjesto u naem vrtu.
MORFOLOGIJA
Rue se javljaju kao grmovi uspravnog rasta, ili pak svijenog u luk, nepravilnog oblika ili
rjee kao penjaica. Iz razgranatog i snanog sustava korijena, koji prodire duboko u tlo i
velike upojne moi, die se stabljika, via ili nia od koje se odvajaju grane. Mjesto spajanja
korijena i stabljike zove se ovratnik. Grane su esto prekrivene trnjem ili ekinjama, drvenaste
su i slabo lomljive, prekrivene zelenom ili crvenkastom korom koja je kod nekih vrsta glatka
a kod drugih ima dlaice. Trnje moe biti ravno ili zavinuto (poput udica), a zadatak im je
zatita biljke od ivotinja, ali pomae i biljkama da se penju ako pripadaju penjaicama.
Lie je rasporeeno du grana na izmjenian nain i nikad obrnuto. Sastoji se od vie
segmenata, skoro duguljastih, nazubljenih rubova i skoro uvijek neparnog broja, obino pet ili
sedam jedinki. Rue Alba i mnoge botanike rue imaju ljupke listove od svjtlosivozelenih
do intenzivno sjajnih modrozelenih boja, pa su privlane ak i kada grm ne cvate. Listovi
nekih vrsta zagasito su grimizne boje (npr.Rosa glauca), dok listovi nekih (npr.Rosa
virginiana) u jesen mijenjaju boju u nijanse zalaska sunca.Iznad lia se formira pupoljak
rasta (koji se zove i oko) iz kojeg izlaze nove grane. Svaka cvjetna grana na vrhu ima cvijet
koji e prvi procvjetati, ali ispod kojeg se nalazi listi koji se zove brakteja na ijem se vrhu
javljaju izolirani cvjetovi i druge manje cvjetonosne grane. Svaki cvijet je dvospolan.
Cvjetite je potpuno glatko ili pomalo dlakavo, aka se sastoji od pet listia s nazubljenim
vrhovima. Kod samoniklih rua latice koje esto na gornjem rubu imaju zarez, te su u istom
broju kao listii s kojima se izmjenjuju inei tako jedinstvenu krunu. Cvjetovi mogu biti
jednostruki (4 do 7 latica), djelomino dvostruki (8 do 14 latica), dvostruki (15 do 20 latica)
ili posve ispunjeni (vie od 30 latica). Boja latica moe biti bijela, uta, ruiasta, krem,
naranasta, ljubiasta ili crvena. Pranici, ija je uloga vrlo vana u privlanosti cvijeta, su
brojni (ima ih oko 200 ili vie kruno rasporeenih u vie redova).Plod zvan ipak u stvari je
laan plod, jer se sastoji od mesnatog i obojenog cvjetita u obliku boce ili kugle, koja sadri
prave plodove, zvane pucavci ili aheniji, svaki samo s jednim sjemenom.
PRIPREMANJE TLA
Rue su prilagodljive biljke koje rastu u gotovo svim dijelovima svijeta. Najbujnije su u
toplim, umjerenim podrujima, iako se dobro prilagoavaju i u suptropskim ili hladnim
krajevima. Svim ruama potrebno je mjesto koje je otvoreno prema suncu, a zatieno od
hladnih vjetrova, s dobrim kruenjem zraka i dobra struktura tla. Minimalna temperatura koju
rua podnosi je do -18 C. Veina rua ne voli ni pretjerane vruine ni pretjeranu
hladnou.Vano je da se osigura dobar protok zraka i pogotovo da nema puno vlage jer ona
pogoduje razvoju bolesti. Rue slabo uspijevaju u dubokoj sjeni, ispod drvea, ako rastu u
gustom nasadu s ostalim biljem ili u vodom natopljenom tlu. Veina mjesta moe zadovoljiti
te potrebe, npr. da se podigne zatita od vjetra ili drenaom mokrih, tekih tala. Problem
nepogodnog tla moe se rijeiti sadnjom rua u odgovarajui kompost u poviene gredice ili
posude. Veina modernih rua ne cvate na karbonatnom tlu, ali gotovo sve starinske rue
dobro rastu u alkalnim uvjetima ako im se prilikom sadnje i maliranja daju velike koliine
organskog materijala. Ruu saditi na runjiak gdje prethodno nisu bile rue.
Najbolje tlo za sadnju rua bila bi ilovaa sa to debljim slojem, koji jo zovu "mekota"
(povrinski sloj koji dopire sve do granice tzv. zdravice). Kvalitetu tla odreuje prisutnost
humusa kao regulatora vodnog i zranog reima jer tlo mora biti propusno za zrak i vodu, a
podzemna voda gdje elimo uzgajati rue trebala bi biti dublja od 70 do 100 cm. Rue najbolje
uspijevaju na slabo kiselom tlu do neutralne reakcije, a to bi bila vrijednost od 5,5 do 6,5 pH.
Vrlo kisela tla treba obogatiti vapnom. Svako tlo treba popravljati unosei u njega prije svega
humus, ili u istom obliku ili stajski gnoj i treset. Pripremanje tla poinje nekoliko mjeseci prije
nego to se odlui posaditi rua.Zemlju treba oistiti od raznih otpadaka, ostataka gradnje i
drugog. Kad se tlo prekopa, kroz mjesec dana bi tlo trebalo prekopati jo jednom, ali neto
dublje da bi gnojivo doprlo na dubinu od 35 do 40 cm. Tlo je idealno sve dok u njega unosimo
hranjive tvari, no ono se svejedno na neki nain troi, bez obzira na to dali na njemu neto raste
ili ne. Zato rue najbolje rastu u vrtovima gdje se godinama unose minerali radi uzgoja povra i
takvo tlo je gotovo idealno za sadnju rua.
SADNJA
1.) JESENJSKA SADNJA- vri se od listopada do prosinca, a smatra se povoljnijom od
proljetne. Rue preko zime se aklimatiziraju i do proljea ve puste korijenje, a time poinje i
ranija vegetacija. One rue koje sadimo u kasnu jesen u prvoj godini imaju bolji i bujniji rast,
jer na poetku vegetacije imaju ve stvoreno korijenje, koje uvjetuje raniju cvatnju, bujnost i
bogatiju lisnu masu.

2.) PROLJETNA SADNJA- poinje ve u rano proljee, kada se tlo posui. Sadnice koje su
ve potjerale mlade lisne pupove prije sadnje se podreu na tri pupa, bez obzira na to to su
potjerali izbojci.
Biljka za sadnju se priprema tako da:
odreemo sve listove, ipkove ili pupove ( ako postoje )
odreemo trule ili tanke stabljike
ako su stabljike smeurane, sve grmove na nekoliko sati treba staviti u vodu
ako korijenje izgleda suho, treba ga zaroniti u posudu s vodom i prije sadnje se ne
smije dopustiti da se osui
treba podrezati sve oteene i duge korijene na oko 30 cm
Razmaci sadnje kod rua ovise o tipu rasta. Manji razmak meu ruama uzrokuje tanje izboje
s malim brojem cvjetova. Hibridne ajavke, polijante i floribunde sade se na razmak 60 - 90
cm, penjaice 200 - 300 cm, mini rue 30 - 40 cm, a kod pokrivaica tla treba raunati na
irenje.
Uzgoj sadnica rua ( Paraikovi, 1996.)
GNOJIDBA
Za gnojidbu rua prije sadnje koristi se 5-7 kg/m
2
zrelog stajskog gnojiva i 40 g/m
2
NPK
7-20-30 jer je vrlo vano to prije nakon sadnje potaknuti razvoj korijenova sistema na to
vrlo povoljno djeluje fosfor potiui razvoj korijenovih dlaica. Pri ogrtanju ili u prihrani
dodaje se 15 g/m
2
KAN-a.
U proljee ve posaene rue treba orezati, prihraniti s NPK 15-15-15 u koliini 25 g/m
2
i
plitko okopati. Rue e se zadovoljiti jednokratnim prihranjivanjem u proljee.
Tijekom vegetacije njega se sastoji od uklanjanja ocvalih cvjetova da bi potaknuli cvatnju
i u prihranjivanju tekuim gnojivima jer su rue veliki potroai hranjiva, naroito fosfora,
magnezija i bora
Simptomi nedostataka hraniva
Nedostatak duika
Mladi listovi su
maleni, nekad se
razvijaju crvene
pjege. Blijedo
zelene boje.
Nedostatak fosfora
Mladi listovi su
maleni, nalije s
ljubiastim
nijansama.
Nedostatak kalija
Smei rubovi listova
,mlado
lie crvenkaste
boje. esti sluaj na
pjeskovitim tlima.
Nedostatak
magnezija
Listovi su prema
sredini blijedi,
javlja se odumiranje
oko srednje ile.
Nedostatak eljeza
Listovi su skoro
posve uti,
najtee su pogoeni
mladi listovi.
Nedostatak
mangana
Javlja se uta boja
izmeu ila.
Kod saenja: potopimo korijenje mladih biljaka u otopinu ALGAREN-a 2 ml/l + MAGIC P-
star 3 ml/l (10-15 sekundi je dovoljno). Na taj nain uinkovito utjeemo na razvoj korijenja.
Algaren ekstrat morskih algi, sadri auksine, betine, citokinine, vitamine iz B skupine i
mikroelemente. Stimuliraju rast i razvoj korijena, poboljavaju iskoristivost hranjiva iz tla,
raniji poetak vegetacije, vei prinos, manja osjetljivost na bolesti. Moe se kombinitati s
ostalim gnojivima.
Ako elimo razvoj izbojka u donjem dijelu biljke koristimo putem fertirigacije:- DRIN (0,5-1
kg/1000 m
2
).
Drin aktivira biokemijske i enzimatske procese u biljci i poboljava metabolizam i procese
sinteze. Sadri visoko koncentrirane L aminokiseline kao to su: alanin, arginin,
asparaginska kiselina, cistein, glutaminska kiselina, glicin koji su potrebni za sintezu proteina.
Stimuliraju razvoj i metabolizam, poboljavaju fotosintezu, respiraciju, stimuliraju klijanje i
cvjetanje.
Za kvalitetni rezani cvijet duge i jake stabljike potrebno je svakih 7 dana prskati sa
kombinacijom DRIN-a (75 ml/100 l vode) i fertigacijom ( zajedno sa vodom aplicira se
lako topivo gnojivo) ljetni kristalon - 24:6:16 i 24:4:21 te zimski kristalon -16:6:24 i
21:4:24, ako je uzgoj rua za rezani cvijet u zatienom prostoru (150 ml/100 l vode)
tijekom cijele godine.

TIP BILJNOG HRANJIVA
BILJNO
HRANJIVO
DJELOVANJE
Makroelementi
( potrebna su u velikim
koliinama )
DUIK (N)
FOSFOR (P
2
O
5
)
KALIJ (K
2
O)
- potie rast listova i biljke
- potie rast korijena
- potie stvaranje cvjetova i
poboljava otpornost na suu i
bolesti
Sekundarni elementi
( potrebna su u umjerenim
koliinama )
KALCIJ (Ca)
MAGNEZIJ (Mg)
- kalcij, magnezij, eljezo, bor i
mangan odravaju normalnu
zelenu boju lista
Mikroelementi
( potrebna su u
tragovima )
ELJEZO (Fe)
BOR (B)
MANGAN (Mn)
- bor spreava deformacije liski,
a kalcij smanjuje odumiranje
mladica
- elementi u tragovima
pridonose zdravlju biljke
RAZMNOAVANJE
Rue se mogu razmnoavati generativno i vegetativno. Generativno razmnoavanje je
sijanjem sjemena, cijepljenjem u svim tehnikama, a vegetativno razmnoavanje (danas se u
svijetu manje primjenjuje ) je razmnoavanje dijelovima biljke.
GENERATIVNO RAZMNOAVANJE
SIJANJEM SJEMENA- Sjemenom razmnoavamo divlje oblike rua, grmolike rue
kao i podloge za dobivanje plemenitih rua i kada elimo dobiti novu sortu. Podloga za rue
je zapravo ipak- Rosa canina. U desetom mjesecu se ipak bere kada je poluzreo i iz njega se
vade kotice koje se nakon toga posade u gredice. ipak se ne bere potpuno zreo, sjemenke ne
bi nikle jer takva kotica dobiva tvrdu koru koju klica ne bi mogla probiti. To znai da se
sjeme pomijeano s pijeskom ostavlja preko zime i umjereno navlai da bi kora na kotici
omekala.
VEGETATIVNO RAZMNOAVANJE
Vegetativno razmnoavanje je postupak kojim granicu rue posadimo u ve
pripremljenu vrtnu zemlju bogatu humusom i stvorimo joj uvijete da na sebi stvori novi
korijen. Najee to radimo kada elimo brzo dobiti to je mogue vie okca ili ako u
stakleniku uzgajamo rue za rezanje cvijeta. Naini vegetativnog razmnoavanja su:
kalemljenje ( cijepljenje )
razmnoavanje reznicama
razmnoavanje izdancima
grebenianje
nagrtanje
KALEMLJENJE- je presaivanje mladica (pupa) na podlogu. Mladica se zove
plemka, a biljka na koju presaujemo zove se podloga ( divljaka ). Neke najvanije podloge
rua: Rosa sempervirens, Rosa arvensis, Rosa canina, Rosa gallica, Rosa glauca, Rosa
rubiginosa, Rosa multiflora, Rosa rugosa, Rosa laxa, Rosa inermis ( posebno znaajne za
uzgoj rua za rezani cvijet u zatienim prostorima).
Kalemljenje se provodi na vie naina, ali rad mora biti vrlo precizan i vjet. Dijelovi plemke
ne smiju se uzimati ruka da ne bi prouzroili propadanje plemke. Postoje dva naina
kalemljenja: okulacija i cijepanje.

OKULACIJA - najprije treba nasjei plemke i drati ih zamotane u mokroj krpi na dohvat
ruke. Potreban nam je no za okuliranje i jedna ista krpa koja se omota oko ruke da bi se na
nju brisao no prilikom okulacije. Okulacija se izvodi tako da se na vratu napravi rez u obliku
slova T i kora odvoji od drveta. Zatim se izrezuje okce s plemke i umee se u otvor nainjen
na vratu korijena. Plemka treba dobro prilegnuti uz drvo, zatim mjesto cijepljenja treba vezati
gumicom ili prekriti gumenom kopom. Nakon 2 do 3 tjedna gumica se skida da se zbog rasta
podloge ne bi urezala u koru.
Cjepljenje rue metodom spajanja plemke i podloge i Zimski cijep ( Paraikovi, 2002.)
Okulacija rua ( J. Rogin )
2. CIJEPANJE- vri se u zatvorenom prostoru. Cijepiti znai staviti jedan dio biljke,
pup ili granicu plemke na podlogu koja ima zadatak da hrani plemku. Postoji vie naina
cijepanja: spajanje, cijepanje u procijep, klinasto cijepanje, cijepanje pod koru i prostorno
cijepanje.
Osim ovih naina postoji jo i grebenienje ( za grmolike rue i penjaice), te uzimanje
reznica ( mogu se razmnoavati sve rue ).
PODJELA RUA
Hibridne ajevke
Najomiljenija skupina rua. Neki ih nazivaju i mjesearke. Cvjetne stapke su duge s
pojedinanim cvjetovima, to ih ini pogodnima za rezani cvijet.
To su rue to ih kupujemo u cvjearnici. ajevke su nastale krianjem "starih rua" s
kineskim. Smatra se da je prva hibridna ajevka bila "La France", koju je sasvim sluajno
otkrio PierreGiullot, 1867.
ajevke mogu, kao i ostale rue, biti svih boja osim plave i crne, takoer mogu biti i
dvobojne.Uzgoj moe biti: grmolik, stablaica ili za rezani cvijet.
Sadnice i metode uzgoja rua ( Paraikovi, 2005.)
Floribunde
Ove rue su potomci ajevki i polijanti. Prva krianja je napravio Poulsen (1911.Danska).
Prijevod imana floribunda je "obilje cvjetova", to ove rue i potvruju, jer daju nekoliko
cvjetova po stapci.
Floribunde cvatu neprekidno, otpornije su na hladnou te se lake njeguju nego hibridne
ajevke.
Mogu se saditi u gredice, kao ivice (samo bujnije sorte) ili na obrube, a kao i ajevka, moe
biti grm ili stablaica.
Rue patio
To je skupina koja se pojavila 80-ih godina 20 st. i danas sadri mnoge omiljene varijetete.
Nekada su se svrstavale s floribundama. Naraste u visinu 45 do 55 cm, to je ini izvrsnom
biljkom za korita, kao i za gredice. Tu spadaju: "Gentle Touch", "Sweet Dream".
Minijaturne rue
Mini rue su sve popularnije kod nas i u svijetu. Imaju male cvijetove i lie, neke nisu vie
od 15cm. Koriste se za obrubljivanje gredica, uzgoj u koritima i kamenjarama ili u kui kao
privremene lonanice. Maksimalna visina ne prelazi 45 cm. Najbolje vrijeme za sadnju na
otvoreno je proljee i rano ljeto.
Pokrivai tla
Poput rua patio ova skupina uvedena je 80-ih godina 20 st. Cvatu viekratno i imaju dobru
otpornost na bolesti. Koriste se za prekrivanje obronaka ili za sadnju izmeu viih grmova.
Mogu narasti od 20 cm do 2 m visine. Varijeteti su: "Kent", "Flower Carpet" itd.
Penjaice i puzavice
Postoje dva tipa: puzavice s dugim
savitljivim stabljikama na kojima nose
brojne cvjetove i cvatu samo jedanput na
godinu, te penjaice krutih stabljika sa
velikim cvjetovima i cvatu dva puta na
godinu.

Grmolike rue
Tipian grm je vii od rua za gredice i to
je varijetet botanikih rua, staromodnih
rua ili suvremenih grmolikih rua.
O GERBERU (Gerbera jamesonii L.)
Gerberi potjeu iz june Afrike i Azije, a 1737. godine otkriveni su u junoj Africi. Pronaao
ih je Nizozemac Jan Frederik Gronovius. Rod je dobio ime Gerbera u ast njemakom
prirodoslovcu Traugott Gerberu, a vrsta je nazvana po Robertu Jamesonu koji je skupljao ive
primjerke tijekom ekspedicije 1884. godine u okrugu Barberton. Prva ilustracija u boji
pojavila se u Botanical Magazineu 1889., a vrstu je opisao J.D. Hooker. Nedavno je otkriveno
da je ak godinu dana ranije vrstu opisao R.W. Adlam pa je naknadno izmijenjeno ime autora.
Krianje gerbera zapoelo je u 19. stoljeu u Cambridgeu u Engleskoj, kada je Richard Lynch
kriao G. jamesonii sa G. viridifolia (slika 1). Najei komercijalno uzgojeni varijeteti
potjeu od ovog krianca. Ovaj prelijepi cvijet iz Barberton podruja u Northern Provinceu
danas je popularna vrtna biljka u cijelom svijetu i jedan je od roditelja mnogih divnih hibrida
gerbera koje moemo nai u cvjearnicama. Cvatnja je intenzivna u uzgoju u zatienim
prostorima. Imaju popularne i lijepe cvjetove koji se uzgajaju za rezanje ili se za ukras
uzgajaju cijele biljke u loncima. Biljka gerbera prema botanikoj podjeli pripada u :
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae (Compositae)
Glavoike
Rod: Gerbera

Ilustracija gerbera Gerbera asplenifolia i Gerbera jamesonii (Rudolf Marloth)
MORFOLOKA SVOJSTVA GERBERA
Gerber je jednogodinja ili viegodinja zeljasta biljka ije je lie pokriveno svilenim
dlaicama. U prirodi raste kao polugrm ili grm, a postoji vie od 20 000 vrsta u cijelom
svijetu. Rezani cvijet gerbera je nastao kao selekcija i danas se koristi za uzgoj preko 250
hibrida razliitih boja i kombinacija.

Raznolikost boja cvata hibridnih gerbera
KORIJEN
iliast, vretenast i upalj.
STABLJIKA
Cvijet se nalazi na dugoj stabljici, koja moe biti uspravna, puzava, kod nekih i podzemna.
LISTOVI
Mogu biti cijeli ili razdjeljeni, nemaju palistie, pri dnu se esto proiruju u obliku uki i esto
imaju razvijenu prizemnu rozetu. Mogu biti smjeteni spiralno, izmjenino, rjee nasuprotno.
Mogu biti goli ili prekriveni dlaicama, neki imaju i trnje, grube kukaste dlake i dr.
CVJETOVI
Skupljeni su u cvat-glavicu, a pri osnovi glavice je zajednika aka-involukrum, sredite
cvijeta je svijetle ili tamne boje, a to zavisi o hibridu ili sorti. Cvjetovi su tetramerni,
petolani, kod nekih su svi isti u glavici, a kod drugih se razlikuju cvjetovi iz sredine glavice i
sa oboda (slika 4).
Ray floret jeziasti cvjetovi
Trans floret prijelazni cvjetovi
Disc floret cjevasti cvjetovi

Cvat gerbera
CJEVASTI CVJETOVI Krunica (zigomorfan cvijet sastavljen od sraslih latica, 3 5) je
srasla u cvijet, aktinomorfne je simetrije.
JEZIASTI CVJETOVI - Pri dnu je kraa krunina cijev, a dalje se nastavlja jeziasta
krunica od 5 uzduno sraslih listia, a zavrava sa 5 sitnih zubaca.

Carpel plodniki list
Dorsal petals lena latica
Lateral petals bona latica
Ventral petal trbuna latica
Graa cvijeta

PRANICI - Ima ih 5, antere (pranice) su sljepljene u 1 cijev, a filamenti (pranike niti) su
slobodni.

PLODNICA - graena je od dva plodnika lista sa 1 sjemenim zametkom. Plodnica tuka se
nalazi u plodnikim listovima.
PLOD - jednosjemena roka (achenium) je glatka, obrnuto jajolika.
.


UZGOJ GERBERA
Gerbere moemo uzgajati na nekoliko naina: uzgojem u tlu, loncima i hidroponima. Uzgoj
gerbera u tlu je rijedak i taj nain uzgoja je omiljen kod kolekcionara gerbera, ali i pogodan za
parkovni uzgoj u gredicama (slika 6). Uzgoj lonanica je vrlo popularan i traen proizvod
(slika 5), ali uzgoj gerbera za rezani cvijet uglavnom se proizvodi u loncima i to u
hidroponima tehnologija ( Paraikovi, 1998.). (slika 7).
Gerber kao lonanica

Uzgoj u tlu
Uzgoj gerbera u hidroponu u Magadenovcu
Intenzivan uzgoj gerbera u hidroponu mogu je samo u stakleniku ili plasteniku, a uzgoj je
najei u plastinim loncima volumena 2,5 l. To zahtijeva regulaciju mikroklimatskih uvjeta
i njihovo odravanje unutar granica optimuma. Vlanost u supstratu i prihrana znatno utjeu
na prinos i kvalitetu cvijeta gerbera.
Mjeavina supstrata mora biti najpogodnijih fizikalnih, kemiskih i biolokih karakteristika.
Treba biti srednje do lake teksture, propustljiva i dobrog kapaciteta za vodu i zrak (kamena
vuna, treset, riina ljuska, kokosova ljuska, mjeavina kokosove i riine ljuske i dr.) (slike 8 i
9). Zona korijena mora biti redovito snabdjevena hranivima. Korisna je i drenaa za
odravanje optimalnog vodno-zranog reima.
Preana kokosova vlakna Mjeavina supstrata i kokosa
Za rast i razvoj biljka gerbera treba dosta svjetla (dnevna minimalna potreba je 350 J/cm
2
). Do
2007. godine veina proizvoaa gerbera je tijekom zimskog razdoblja kada je radijacija vrlo
niska koristila dodatno osvjetljenje (HID lampe sa natrijevom cijevi 400 600 W, 10 12 h
dnevno). Kako je cijena energenata u porastu, ovaj nain dodatnog osvjetljenja koristi se samo
kod proizvodnje sadnog materijala (slika 10).
Tijekom ljetnog razdoblja treba
zatieni prostor zasjeniti jer se na taj
nain smanjuje temperatura zraka, koja
kada je sunani dan (2400 J/cm
2
) u
zatienom prostoru moe biti i 38 C.


HID lampe, Staklenik Magadenovac
Biljka gerbera zahtijeva kontinuiranu prihranu, a o intenzitetu svjetla i temperaturi zavisi
koliki e biti broj tretmana hranjivom otopinom. Tijekom zime, kada je ukupna radijacija nia
od 150 J/cm
2
, zalijevanje se smanjuje na dva do tri puta dnevno. Mjerenjem odnosa hraniva te
njihove koncentracije u hranjivoj otopini, mogu se na vrijeme otkriti problemi u ishrani. Kod
gerbera je esti problem nepravilan odnos pojedinih hraniva. Uzrok tome je provoenje
ishrane prema vizulnim opaanjima. Proizvoa treba odravati pH otopine na 5,5 te ukupnu
vodljivost od oko 1,1-1,3 mS/cm. Meutim, ta dva parametra nisu dovoljna da bi se odredila
optimalna opskrbljenost biljke hranivima za postizanje visoke produktivnosti. Kemijske
analize s ciljem redovitog praenja sastava i koncentracije iona u hranivoj otopini, pomau da
se osigura optimalan odnos makro- i mikrohraniva, to direktno utjee na poveanje
produktivnosti u proizvodnji cvjetova gerbera.
Minimalna drenaa tj. perkolat iz lonca treba biti 30%. Vaan je pH vode i treba biti izmeu
5,5 i 5,8, a EC izmeu 1,0 i 1,5 ovisno o kvaliteti poetne vode, starosti biljke i godinjem
dobu. Dnevna temperatura za rast gerbera je 20 - 25
o
C, a nona od 14 16
o
C. Biljka se uzgaja
tijekom cijele godine, a uzgoj u zatienom prostoru moe trajati i tri godine.
Gerber se sadi tijekom polovice mjeseca lipnja, a prva berba je poetkom kolovoza. Gerberi
se uobiajeno uzgajaju u loncima na inertnom supstratu (mjeavina kokosa, riine pljevice i
perlita), a kao drenaa slui ekspandirana glina uz kompjutorsko doziranje hranjive otopine
ovisno o intenzitetu suneve radijacije.

Sadnja gerbera u Magedenovcu Presadnice gerbera starosti 25 dana
Nakon sadnje potrebna je visoka temperatura za stimulaciju korijena i poetni rast. Tijekom
dana 25 - 30C, a preko noi 20 - 22C . Takve temperature potrebno je zadrati tri do etiri
tjedna. Temperatura supstrata treba biti 18 - 20C. Tijekom ljeta krov zatienog prostora se
zasjenjuje (bojanjem stakla ili automatskim pokretnim sjenilima). Tijekom zime potrebna je
nona temperatura od 12C i dnevna najmanje 17 - 19C da bi se prozvodnja nastavila. Ako
su dani sunani tada su i dnevne temperature vie. To je potrebno kako bi biljka mogla bolje
rasti i cvjetati.
Relativna vlanost zraka u uzgoju gerbera tijekom zime treba se odravati od 70 85%. Viak
vlage regulira se otvaranjem krovne ili bone ventilacije. Ako se povea i dostigne 90% moe
doi do pojave bolesti. Tada se preporuuje zagrijavanje uz otvorenu ventilaciju za smanjenje
vlanosti zraka. U suvremenim staklenicima postoji poseban sustav za regulaciju vlanosti
zraka u svrhu utede energije, koja je visoka stavka kod uzgoja gerbera. Tijekom popodneva
temperatura se postupno sniava na nonu, da se izbjegnu vee temperaturne razlike.
Za zalijevanje nasada gerbera treba upotrebljavati sustave kap po kap koji slue za
dodavanje vode i hraniva te za ispiranje tla ukoliko je u tlu visoka koncentracija soli, tj.
visoka EC vrijednost. Dnevna koliina vode za navodnjavanje je od 4-6 m / 1000 m ili se
dozira prema oitanim vrijednostima na tenziometru ili prema trenutnoj radijaciji W/m
2
.
Tijekom jednog dana navodnjavanje moe biti od 5 15 puta, a intenzitet navodnjavanja
moe biti od 50 100 ml hranjive otopine po loncu, a to zavisi o starosti biljke i sortimentu.
Prihrana se obavlja pomou upravljake jedinice kompjutora. Kompjutorsko doziranje
hranjive otopine ovisno je o intenzitetu suneve radijacije.

Kompjutorska jedinica, Staklenici Magadenovac
Omjer gnojidbe kod gerbera je razliit za ljetni i zimski uzgoj. Tako je potreban omjer za ljeto
duik:kalij (N:K) = 2:1, a za zimsko razdoblje 1,5:1.
Potrebne koncentracije hraniva u hranjivoj otopini po fazama uzgoja gerbera su:
Vegetativna faza
mM dm
-3
M dm
-3
E
C
p
H
NH
4
+
K Ca Mg NO
3
-
Cl SO
4
2-
H
2
PO
4
-
Fe M
n
Zn B Cu M
o
1,
8
5,
7
1,5 5 4,7 1,8 10,
5
1,
7
2 1,8 40 5 5 35 1 1
Generativna faza
mM dm
-3
M dm
-3
E
C
p
H
NH
4
+
K Ca Mg NO
3
-
Cl SO
4
2-
H
2
PO
4
-
Fe M
n
Zn B Cu M
o
2 5,
7
1,8 5,
4
5,3 2 9,5 2,
7
3 1,8 40 5 5 35 1 1
Navedene vrijednosti su promjenjive. Svaki mjesec tijekom uzgoja kontrolira se i analizira
perkolatna tekuina, ali i osnovna voda sa kojom se zalijeva nasad pa se prema tome priprema
uputa za daljnju fertirigaciju.
REZIDBA I PAKOVANJE CVIJETA GERBERA
Gerber prve cvjetove daje ve 7 - 9 tjedana nakon sadnje. Cvijet se bere runo i vrlo paljivo
(slika 14). Ako se bere ranije, cvijet nee dugo trajati u vazi (vase life).
Trajnost za krupni cvijet gerbera je 7 - 12 dana na temperaturi od 22
o
C, a kod 18
o
C trajnost
moe biti i dua, do 16 dana.
Ubrani cvijet gerbera prvo se stavlja u vodu i tek 24 sata kasnije ocijedi i pakira u posebne
kutije. Cvijet se ulae u specijalne kartonske podmetae koji uvaju cvijet od loma tijekom
transporta. esto se cvijet otprema i u kontejnerima s vodom u specijalnim auto-hladnjaama
do kupca, pri emu temperatura hladnjae treba biti 6 8
o
C.

Berba gerbera u Magadenovcu
Hlaenje i skladitenje rezanog cvijeta gerbera
Diplomski rad: Dario Iljki UTJECAJ SVJETLOSNOG REIMA I SUPSTRATA NA SADRAJ FOTOSINTETSKIH
PIGMENATA I SLOBODNOG PROLINA TE KVALITETU CVIJETA KOD DVIJE SORTE GERBERA (GERBERA JAMESONII L.)
izvor internet: http://www.inmagine.com/00161/00161004-photo#desc
www.plantzafrica.com/plantefg/gerberajames.htm
www.imvubugerbera.com/history.html
www.gerbera.org
www.potgerbera.com
www.florist.hr
KRIZANTEMA
Porijeklo i povijest uzgoja i razvoj krizantema
Krizantema ( Chrysanthemum Indicum ), porodica Compositace potjee iz istone Kine, u
kojoj je poznata dulje od 2.000 godina. Iz Kine je prenesena u Japan u 4. stoljeu. U ovim
zemljama krizantema predstavlja nacionalni cvijet i simbol je dugog ivota. U Japanu
krizantemu smatraju cvijetom nad cvijetom, kraljevskim cvijetom, simbolom sunca i ivota
kod nas je simbol mrtvih, no simbolika ivota i smrti esto je nedjeljiva.
Tek krajem 17. stoljea krizantema je prenesena u Europu, a od polovice 19. stoljea poinje
oplemenjivaki rad na ovoj kulturi i njezin znaajniji uzgoj. Danas je tipian oblik gotovo
nepoznat. Uzgoj krizantema kod nas svodi se uglavnom na proizvodnju rezanog cvijeta, a
posljednjih godina i lonanice krizantema postale su vrlo traene. Danas je ona jedna od
najee uzgajanih cvjetova na svijetu. Kinezima i Japancima jo uvijek pripada prvenstvo
najuspjenijih uzgajivaa. Uzgaja se najee na otvorenim povrinama, a plastenika je
proizvodnja neznatna.

Krizantema u lonanici ( fot. org. )
AGROEKOLOKI UVJETI PRI UZGOJU KRIZANTEMA
Na razvoj krizanteme djeluje niz agroekolokih uvjeta, vidljivo na slici 1.

Uvjeti potrebni za razvoj biljke
Toplinski uvjeti
Svi kultivari prema odnosu na temperature uzgoja mogu se podijeliti na tri grupe:
grupa 13-14, 15 i 16-17 C (minimalna temperatura uzgoja). Kod krizantema za razliku od
nekih drugih kultura, mora se odravati optimalna temperatura, a ona je dosta visoka.
Svjetlosni uvjeti

Kod krizantema treba razlikovati dva odnosa prema svjetlosti: odnos prema
fotoperiodizmu (duljini dana) i odnos prema intenzitetu svjetlosti. Krizantema je biljka
kratkog dana i za razvoj cvijeta potreban joj je kratak dan. Za prvu fazu razvoja cvijeta
(induciranje cvjetnih organa) potrebno je 3-5 kratkih dana, za drugu fazu (razvoj cvjetnog
pupa) do 24 dana, a za treu (razvoj cvijeta do vidljivosti boje) 40 kratkih dana.
Cvatnja krizanteme posljedica je tvorbe fitohormona koji se sintetizira nou u listovima
biljaka. to je tamno razdoblje dulje, sinteza hormona je bra. Kod veine kultivira sinteza
hormona poinje nakon 5-6 sati tame, a prestane ako doe do prekida tame.
Kod zimskog uzgoja obino nema problema sa TKD (tretmanom kratkog dana), jer je zimi
prirodno kratak dan, ali zato moramo provoditi tretman dugog dana TDD, kako bi se biljke
odreeni period vegetativno razvijale. TDD je potrebno provoditi ne samo u nasadima rezanih
krizantema ve i u nasadima matinih biljaka i u periodu oivljavanja mladica. Ukoliko se taj
tretman ne provodi, dolazi do formiranja cvjetnog pupa ve na mladici, biljke se nepravilno
razvijaju i daju cvjetove loijeg kvaliteta (nepravilno formiran cvijet).
Potrebno je 6-10 tjedana dugih dana, nakon ega se moe zapoeti sa TKD i induciranjem
cvjetova. Dugi dan je potreban da biljka vegetativno raste i da dostigne odreenu duinu
cvjetne stapke. Rauna se da biljka nakon poetka TKD naraste jo za 50-65 cm. Upravo u
skraivanju duine TDD u zimskom uzgoju postoji odreena mogunost skraivanja
cjelokupne duine proizvodnje, a time i postizanja vee rentabilnosti proizvodnje. Bez obzira
to je biljka kratkog dana, za normalan rast i razvoj krizantema trai obilje svjetlosti. U
slabijim svjetlosnim uvjetima razvoj biljaka je usporen, cvjetne stapke su slabije, cvijet
nedovoljno razvijen i lisna masa nedovoljna. Potrebno je pobrinuti se za stvaranje optimalnih
svjetlosnih uvjeta (odgovarajui sklop sadnje prema sortama). Uzgoj krizanteme u dugom
danu u opsegu razliitih vlanosti ( 0.9-1.0, 0.5-0.6 i 0.1-0.2 kPa ), dolazi do pojave
produenja duine stabljike. Mortensen je zakljuio da je to korisan efekt na poveanju suhe
tvari i razviju cvjeta. ( Motrensen, 1986. )

Uvjeti vlage
Krizantema razvija plitko korijenje pa je stoga vano da se voda osigura u gornjem sloju tla.
Potrebe za vodom vee su kod biljaka koje se uzgajaju u zatienim prostorima, jer u kraem
razdoblju biljke razviju puno nadzemne mase i pupova pa trae i veu koliinu vode.
Posljedica prevelike vlage je uenje listova i trule korijenja. Vlanost zraka takoer mora
biti optimalna pa se povremeno mora vlaiti listove. Zbok gubitka tlaka isparavanjem izmeu
1.0 i 2.0 kPa pokazalo se da taj tlak ima odreeni efekt na fiziologiju razvoja biljaka, ti gubici
mogu izazvati poremeaj rasta i razvoja. ( Grange and Hand, 1987. ) Visoka vlanost moe se
javiti u staklenicima pri tlaku 0.2 kPa ako se due vrijeme ne prozrauje, tijekom noi kada su
pokrovi zatvoreni ili po danu tjekom zimskog razdoblja kad je reducirana ventilacija.
Da bi se to izbjeglo potrebna je dobra ventilacija mjeanja okolnog zraka staklenika sa
vanjskim. U budunosti e krizanteme stei vei prag tolerancije prema vlagi. ( Helyer,1992 )
Danas se pri uzgoju krizantema u loncima provodi navodnjavanje kap po kap , tako da se
vlai svaka lonanica posebno.




Navodnjavanja kap po kap, vrtni centar "Jug", Osijek (Paraikovi,2004.)
Izbor tla
Krizanteme zahtijevaju tlo bogato hranivima. Najpogodnija tla za uzgoj su srednje
teka ilovasta tla, slabo kisele do slabo alkalne reakcije s 5 % humusa. Prije sadnje tlo mora
biti slobodno od klica bolesti i od tetnika. Poboljanje fizikalnih svojstava tla postie se
dodavanjem organske tvari, a najee se dodaje 1-1,5 m
2
/ 100 m
2
stajskog gnojiva. Teka se
tla mogu poboljati unoenjem pijeska u gornji sloj. Danas postoje razliiti proizvoai
supstrata za uzgoj cvijea.
Stender supstrati
Stender supstrat dolazi iz Njemake, jako je cijenjen meu proizvoaima. Za amatere se
koristi supstrat Vermehrungssubstrat, a za profesionalan uzgoj Topfsubstrat koji moe biti
srednje i krupne strukture. Unutar svakog proizvoda postoje mnogobrojne vrste sa razliitim
omjerima za razliite uzgoje biljaka.


Vrste supstrata Stender
Naziv Sastav
A 400 85% bijeli treset, 15% crni treset
A 400 s
cocoporom
73% bijeli treset, 15% crni treset, 12%
kokosova vlakna
B 400 80% bijeli treset, 15% crni treset, 5 % glina
B 400 s
cocoporom
68% bijeli treset, 15% crni treset, 12%
kokosova vlakna, 5% glina
B 410 95% bijeli treset, 5% glina
B 430 95% bijeli treset, 5% glina
B 420 80% bijeli treset, 15% perlit, 5% glina
C 400 75% bijeli treset, 15% crni treset, 10% glina
D 400 70% bijeli treset, 15% crni treset, 15% glina
C 400 s
cocoporom
63% bijeli treset, 15% crni treset, 12%
kokosova vlakna, 10% glina
D 400 s
cocoporom
58% bijeli treset, 15% crni treset, 15%
kokosova vlakna, 12% glina
C 410 90% bijeli treset, 10% glina
C 410 s
cocoporom
78% bijeli treset, cocopor, glina
E 400 65% bijeli treset, 15% crni treset, 20% glina
E 400 s
cocoporom
73% bijeli treset, cocopor, glina
F 500 75% bijeli treset, 25% glina
F 500 s
cocoporom
63% bijeli treset, cocopor, glina
E 500 65% bijeli treset, 15% crni treset, 20% glina

Florabella supstrati
Florabellini supstrati za cvijee jedinstvene su kvalitete, tajna tog uspjeha ini
izuzetno svojstvo crnog treseta, izbalansiranost i koliina hraniva koja omoguuje bogatu i
stalnu cvatnju kao i intenzitet boje cvijea i lia. Hobi supstrati koriste se za cvjetnice,
pelargonije, sobno cvijee, paprati, palme, kaktuse, orhideje, rasadnu biljaka i drugo.
Florabella komposti
Najnovije na naem tritu, Florabella komposti su bez premca na europskom tritu,
crni treset kao osnova komposta obogaen hranivima.
Koristi se za: - sjetvu i uzgoj cvjetnica,
- uzgoj pelargonija, fikusa,
- rododendrona i azelea,
- sobnog cvijea, palmi i paprati,
- kaktusa,
- vodenog bilja.

Florabellini supstrati
Klasmann supstrati
Od Klasmann supstrata za krizanteme koriste se Supatrat 1, Clay supstrat, KTS 2 i
Potgrond H.
KTS-2 Je visokovrijedan bijeli treset srednje strukture, visoke poroznosti i visokog sadraja
hraniva sa svim potrebnim mikroelementima. Preporuuje se za uzgoj brzorastuih biljaka,
pogodan je za vee lonce i stolove.
Klasmann Supstrat 2 je supstrat za lonanice, pogodan za brzorastue kulture. Sadri
mjeavinu visokovrijednog bijelog treseta s visokim zranim kapacitetom i
sjevernonjemakog promrznutog crnog treseta s visokim sadrajem humusa i izvrsnim
puferskim efektom. Crni treset balansira pH vrijednost i razinu soli. Srednje je strukture sa
optimumom zranog i vodenog omjera. Sadri visoku razinu hraniva sa svim potrebnim
mikroelementima, duika (N) 320mg/l, fosfor (P) 370 mg/l, kalija (K) 410mg/l i magnezija
(Mg) 85mg/l. Sadri dodatak koji omoguuje brzo i ujednaeno upijanje i olakano otputanje
vode prema potrebama biljke.
- crni treset
Sastav Supstrata 2 - bijeli treset
Potgrond H supstrat za kocke, sadri posebno selekcioniranu mjeavinu visokovrijednog
bijelog i sjevernonjemakog promrznutog crnog treseta osigurava visoku stabilnost pri
oblikovanju kocki. Ima ujednaenu vrlo finu strukturu sa malim postotkom vlakana, posebno
pogodan za oblikovanje kocki bez mrvljenja prilikom oblikovanja. Sadri srednju razinu
hraniva sa svim potrebnim mikroelementima, duika (N) 210mg/l, fosfor (P) 240 mg/l, kalija
(K) 270 mg/l i magnezija 85mg/l. Sadri potreban dodatak koji omoguuje jednolino
upijanje i otputanje vode prema potrebama biljke.
- bijeli treset
Sastav supstrata Potgrond H - crni treset

KARAKTERISTIKE UZGOJA SORTE KRIZANTEMA U LONCIMA
Postoje mnogobrojne vrste krizantema prilagoene uzgoju u loncu, u zemlji, u
vrtovima s kamenitim tlom, te na terasama. Krizanteme se klasificiraju s obzirom na oblik
cvijeta, a taj je nain u svim zemljama gotovo razliit. Meu ostalim postoje krizanteme s
jednostavnim i polupunim cvijetom, one iji cvijet nalikuje cvijetu anomene, te loptaste ,
poluloptaste, zrakaste, savinutih latica, zvjezdaste i ostale.
Krizanteme se moe podijeliti po veliini cvijeta i to velikocvatne i sitnocvatne. Sitnocvatne
su pogodnije za gredice i lonanice. Krizanteme u loncima poznate su jo kao i margarite.
Danas se krizanteme u loncima uzgajaju da imaju visinu ispod 30 cm, mada ima i sorti koje se
putaju na veu visinu radi dobivanja veih lopti, koje obilno cvatu u svim bojama osim
plave. Nude se na tritu u punoj cvatnji cijele godine. Zdrava lonanica ako se pravilno
njeguje moe cvasti 6 do 8 tjedana. Prednost sitnocvatnih lonanica je u tome to ih se ne
moramo tempirati za tono odreeni datum, ali i u trajanju cvatnje, jer u povoljnim uvjetima
dugo cvatu, a mogu se sauvati i za sljedeu godinu. Osim na grobljima sve su ei ukras na
balkonima i u vrtovima. Ako se nalaze na osunanom mjestu i uz redovitu prihrani mogu
cvasti sve do kasne jeseni kada veina cvijea je uvenulo. Nalazi ih se u bezbroj boja od
bijele, ute, crvene, ruiaste i naraaste preko zagasito crvene, bronane i druge. Postoje i
viebojne sorte. Krizantema ima veoma dobro izraena sva svojstva rezanog cvijea, a to su
prije svega irok izbor boja i oblika cvjetova, dobra postojanost, transportabilnost, te vrlo
dobre mogunosti programiranja cvatnje za razdoblje poveane potranje i povoljnih trnih
cijena. Osim toga, moe se uspjeno proizvoditi tijekom cijele godine, a proizvodnja se moe
organizirati na otvorenim povrinama, u plastenicima, staklenicima ili natkrivenim
prostorima. Proizvodnja sadnog materijala jeftinija je nego kod mnogih drugih vrsta rezanog
cvijea.
Sorte krizantema u loncima ( Chrysanthemen Stecklinge 2005 ) katalog

Sepia Agena Lazca
Tosca Clea Solea

Volta Sympa Stigma

Zora Xena Caliba
Hraniva
Krizanteme imaju najvee potrebe za hranivima u vrijeme glavnog rasta, koji traje od
sadnje ukorijenjenih reznica do poetka razdoblja kratkog dana. Da bi biljke imale na
raspolaganju dosta hraniva u svim razvojnim fazama, potrebno je gnojidbu podijeliti na
osnovnu i dopunsku. Vrlo vana je zadovoljavajua opskrbljenost mikroelementima, naroito
elementom bora, jer u nedostatku ovog elementa dolazi do deformacije cvjetnih glavica, a
samim tim smanjuje se i kvalitet cvjetova. Povremeno prihranjivanje tekuim gnojivom
pridonosi razvoju.
Lako topiva hraniva
Imaju veliku vanost u ishrani krizantema, jer samo pravilno ishranjena krizantema
moe normalno rasti, razvijati se i donijeti cvjetove. Biljna hraniva dijele se na makro hraniva
ili makroelemente i mikro hraniva ili mikroelemente. Makroelemente biljke trebaju u veim
koliinama a to su duik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg) i sumpor (S).
Nedostatak, ovih hraniva ima velike posljedice na rast i razvoj biljke.
Mikroelementi su biljna hraniva koje biljke trebaju u manjim koliinama, ali su takoer
neophodni za rast i razvoj biljaka, a najznaajniji su bor (B), bakar (Cu), eljezo (Fe), mangan
(Mg) i cink (Zn). Svaki od mikroelemenata u biljci ima svoj nain djelovanja, a neposredno
utiu na fizioloko-biokemijske procese u biljkama. Tekua mineralna gnojiva sadre vei
broj makro i mikro hraniva, a namijenjeni su dopunskoj prihrani biljaka. Primjenjuju se putem
lista, ali se mogu unositi u tlo putem zalijevanja.
Kalcijev nitrat
Kalcijev nitrat je bijelo granulirano vodotopivo gnojivo veoma vano pri uzgoju
krizantema. Sastoji se od jedinstvene kombinacije nitratnog duika i 100% vodotopivog
kalcija. Svaka granula kalcijevog nitrata sadri 15.5% duika (N) od toga 14.4% u nitratnom
obliku i 1.1% u amoniskom obliku, te 19% vodotopivog kalcija. Kod kultura koje se
navodnjavaju, te imaju kratko i intenzivno razdoblje rasta i odreen volumen korijena opskrba
sa tako dostupnim nitratnim oblikom izrazito je vana. Nitrati se ne veu na estice tla, te su
zato biljkama dostupni u trenutku kad ih biljke trebaju. Kalciji (Ca) osigurava uravnoteen i
pravilan razvoj mladog biljnog tkiva. Isto tako kalcij je graevni element biljnih membrana i
staninoj stjenci. Neophodan je za nastajanje cvjetnog polena. Jako pomanjkanje kalcija lako
uzrokuje odumiranje cvjetnih izdanaka te opadanje cvjetnih pupova.


Oblici duika u tlu
Profert proizvodi kompletna biljna hraniva
Profert proizvodi imaju balansirana hraniva, sa svim osnovnim elementima. Proizvodi
sadre najveu moguu koncentraciju hraniva u kompleksnoj molekularnoj strukturi. Sadre
kalcij (Ca) u tekuem obliku a zajedno sa svim ostalim elementima, mogu se koristiti i na
otvorenim i u zatvorenim prostorima. Primjenjuju se vrlo jednostavno i nije potrebno nikakvo
tehniko znanje.
a) PROFERT
TM
FOLIJAR - za folijarnu prihranu
Upotreba: poprskat i ravnomjerno po gornjoj i donjoj strani listova biljaka. Prskanje ponoviti
po potrebi. Sastav elemenata (mg/lit) duik (N) 570, fosfor (P) 139, kalij (K) 239, kalcij (Ca)
142, magnezij (Mg) 18, sumpor (S) 60, eljezo (Fe) 0.90, bakar (Cu) 0.85, mangan (Mn) 0.52,
i cink (Zn) 0.21.


b) PROFERT
TM
A za zalijevanje
Upotreba: 0.5% koncentracija, odnosno 5 ml na jednu litru vode ( 0.5 litara na 100 litara
vode). Po jednom hektaru preporua se 8.000 litara rastvora ( 40 litara Proferta sa 10.000
litara vode). Tijekom vegetacije dostatne su etiri do pet aplikacija.
c) PROFERT
TM
MARA kompletna biljna hrana za folijarnu prihranu.
Upotreba: 1% koncentracija, odnosno 10 ml na jednu litru vode ( 1 litra na 100 litara vode ).
Po jednom hektaru preporua se 400 litara rastvora ( 4 litre Profert Mara sa 400 litara vode ).
Tijekom vegetacije dostatne su etiri do est aplikacija.
d) PROFERT
TM
PLUS s mikroelementima
Sadri pojaan sastav mikroelemenata i prirodne biljne ekstrakte koji tite biljku od bolesti i
tetnika. Upotreba: prskanjem 1%- tnu otopinu: 1 litru Profert plus pomijeati sa 100 litara
vode. Ista koliina i za zalijevanje.
Herbos proizvodi za folijarnu primjenu
Greenplant 13-8-24 koristi se navodnjavanjem ( nii tlak mikroprskalice ili
navodnjavanje kap po kap), koristei razrijeenu dozu od 250 g/100 lit vode. Aplikacija je u
intervalu 8-10 dana. U sluaju aplikacije mikroprskalicom a, nakon nanoenja Greenplanta
13-8-24 potrebno je navodnjavati 10-15 minuta istom vodom. Mogue je koristiti Greenplant
13-8-24 putem folijarnog prskanja. Doza je 200-250g/100 lit vode interval 8-10 dana.
Florabella proizvodi
a) Florabella gnojivo sa dodatkom guana
za sobno i vrtno cvijee NPK 7+5+6
jagode NPK 6+6+6+2
rododendrone i azeleje NPK 5+6+6+2
rue NPK 7+5+6+2
crnogorice i ukrasno bilje NPK 7+4+5+2
b) Florabella tekue gnojivo
Tjedno zalijevanje cvijea u loncima
sadnicama
lijehama
hidrokulturi
povru
Haifa proizvodi prihrana krizantema
Prihrane su kroz sustav kap po kap, sedam dana nakon sadnje i to 4-5 puta Polyfeed 20-20-20
i 4-5 kg/1.000m
2
u razmaku od 5-7 dana izmeu dvije prihrane. Ukoliko su krizanteme
prebujne rjee se prihranjuju i prije poetka treba koristiti drugu formulaciju.
U drugoj fazi kada je bitan razvoj cvijeta prihranjuje se sa Polyfeed 16-8-32 i to 4-5 kg i to
svakih 5-6 dana. Broj prihrani ovisi o stanju krizanteme te o duljini vegetacije.
Za koritenje ovakve vrste prihrane potrebno je imati sustav kap po kap te injektor pomou
kojeg se vodotopiva gnojiva ubacuju u sustav. Nain primjene Poly feed: u posudi od 20-30
litara otopi se 4-5 kg gnojiva. U tu posudu uroni se usisnu cijev od injektora te s pomou
ventila regulira koliina gnojiva koja se ubacuje u sustav. Poeljno je da se sva koliina
gnojiva potroi za 25-35 minuta navodnjavanja. Folijarno tretiranje poeljno je sa istim
formulacijama gnojiva ( 20-20-20 u prvoj i 16-8-32 u drugoj fazi ) i to 1 puta tjedno.
Preporuena koncentracija je 0.2% s tim da se ne tretira sa hladnom vodom i ne po visokim
dnevnim temperaturama. Ne preporua se mijeati sa drugim sredstvima.
Fertina C za sobno bilje i krizanteme
Sadri NPK 3-6+B i Fe, od toga duika ( N ) 3%, fosfora (P
2
O
5
) 6%, kalija ( K
2
O )
8%, bora ( B ) 0.1 % i eljeza ( Fe ) 0.2 %. Sva su hraniva u vodotopivom obliku i sadre
helate. Ova je fertina namijenjena prihrani sobnog cvijea koje se ne smije prihranjivati
gnojivima koja sadre vee koliine duika. Vie koliine duika kod takvih biljaka uzrokuje
gubitak dekorativnosti i arenila lista. Osim sobnog cvijea ova je fertina namijenjena prihrani
krizantema u plastenicima i staklenicima. Krizantema za svoj rast i razvoj cvijeta treba od
biljnih hraniva posebno bor, jer nedostatkom bora moe doi do deformacije cvijeta. Radi
toga krizanteme treba prihranjivati prskanjem ili zalijevanjem 1% otopinom jednom tjedno do
otvaranja cvjeta. Prihranjivati se ne smije na jakom suncu.
Kod uzgoja u lonanicama, najbolje je posaditi jednu jedinu biljku u lonac promjera 18 20
25 cm, ve s obzirom na broj cvjetova koji se eli uzgojiti, potrebno je tri puta presaditi iz
manjih u vee lonce. Da bi se dobilo 1 5 12 cvjetova promjera 10 15 cm otkida se 4 do 6
pari listova kao i vrak biljke prije nego to se na njemu razvio pupoljak i to u razdoblju kada
je biljka razvila oko 10 pari listova ( u svibnju ). Nakon toga u pazuku preostalih listova
razvit e se postrani izbroji od kojih e neki s obzirom na vrstou i duinu i broj eljenih
cvjetova biti odabrani za cvatnju. Svaka os postranih grana formirat e na svom vrhu
pupoljak. Svi se oni (osim sredinjeg vrnog pupoljka) odstranjuju kako bi se stvorile nove
postrane grane i na njima poveani broj cvjetova. Poneki uzgojitelji ne ostavljaju sredinji
vrni pupoljak, ve onaj odmah ispod njega jer je on obino podloan iskrivljavanju oblika
zbog estog zaepljenja pri pritjecanju biljnog soka.

Kombinirani uzgoj, vrtni centar "Jug", Osijek ( foto Paraikovi )
Proizvodnja sadnica
Dananji proizvoai najee nabavljaju mlade sadnice u fazi 4 lista iz inozemstva.
Obitelj Bai nabavlja ih iz Francuske u 4. mjesecu jer domai sadni materijal jo ne
zadovoljava kvalitetom. Mlade sadnice mogu se proizvoditi iz sjemena. Sjeme krizanteme
posije se u sandui u steriliziranu klijalinu zemlju ( za sjetvu cvijea i povra ). Zemlju
prethodno treba dobro zaliti i pustiti da se suviak vode iscijedi kroz rupicu u dnu sanduia.
Sjeme se posijte u redove razmaknute 5 cm jedan od drugog, a zatim se prekrije tankim
slojem rahle zemlje. Najbolje bi bilo da se sandui prekrije staklom kako se ne bi isparilo
suvie vlage odnosno kako bi vlanost zemlje i zraka u klijalitu bila stalna. Isprva se staklo
prekrije kartonom ili nekim drugim materijalom, a kada mladice prokliju sjenilo se makne.
Mlade biljke tada moraju biti dovoljno osvijetljene, ali ne direktnim sunanim svjetlom. Kad
mlade biljke narastu oko jedan cm iznad tla moe se skinuti staklo a kad biljkama narastu prvi
pravi listovi tada ih se moe paljivo presaditi u male lonie ili kontejnere promjera oko 7
cm. Kada sadnice narastu do desetak cm mogu se presaditi u plastenik ili na otvoreno.
Razmnoavanje
Nakon to krizantema ocvate, nikako je ne treba baciti. Sauvati se moe za sljedeu godinu
prikaivanjem na 10 15 cm nakon cvatnje i presadnjom u neku veu posudu te je drati u
hladnoj ( 5 stupnjeva ), ali svijetloj prostoriji. U proljee u 3 i 4 mjesecu potjerat e brojne
izbojke od kojih se uzimaju izrasle reznice veliine 5 6 cm te se posade u mjeavinu treseta
i pijeska. Nakon to se ukorijene, presauju se u pojedinane posude.
Nekoliko puta tijekom rasta pinciraju se ( zakidaju im se vrhovi ) kako bi se postigao grmolik
oblik rasta. Biljke treba prihraniti tekuim gnojivom. Matina biljka, kao i biljke uzgojene od
nje, vjerojatno e biti neto vie od biljke od one od prethodne godine. Danas proizvoai
biljke tretiraju raznim preparatima ( retardantima rasta hormonima ) kojima se postie zbijen
i grmolik izgled.
Razvoj krizantema za vrijeme 4 stadija

Sklop biljaka
Krizanteme u lonanicama zahtijevaju odreeni prostor kako bi se potpuno razvile.
Ako nemaju dovoljno prostora doi e do nepravilnog razvoja i oblika grma. Zavisno o
veliini grma oko lonanice mora biti slobodnog prostora . Ako su lonanice poslagane na
manji razmak moe doi do razvoja jedne polovine grma bolje gdje ima vie mjesta a druga
polovica e ostati manja zbog skruenog prostora. S time dolazi do iskretanja lonanice na
onu stranu gdje je vea masa.
.
Dobar sklop, vrtni centar "Jug", Osijek ( fot. org. )

Lo sklop, vrtni centar "Jug", Osijek ( fot. org. )

Uzgoj u zatienom prostoru
Biljke se od hladnoe mogu zatiti na vie naina. Neke vrste cvijee koje nije
osjetljivo na hladnou, dovoljno je prekriti niskim plastinim folijama da ga zatite od vjetra i
mraza. Cvijee koje je osjetljivo na hladnou i mraz mora se uvati u veim plastenicima a
najbolje u staklenicima. Staklo ne doputa da se ni nou prostor unutar staklenika suvie
rashladi, a staklo uvijek zadrava prozirnost i biljke imaju dovoljno svjetla za rast. No,
staklenik ima i svojih mana. Staklo lako puca pa ako se koja staklena ploa razbije, a to na
vrijeme se ne primijeti, moe nam sav trud oko cvijea biti uniten. Osim toga, ljeti osobito u
toplijim krajevima u stakleniku zna biti suvie vrue.
Konstrukcija staklenika moe biti izgraena od razliitog materijala, a pokrivena od
fiberglasa, stakla, plastike i folije, koji iskoritavaju dio solarne energije da bi se podigla
dnevna temperatura. To nije dovoljno u svim vremenskim uvjetima ili nou, pa se ukazuje
potreba za drugim izvorom energije kao dodatnog izvora topline kojeg se moe regulirati.

Staklenik, vrtni centar "Jug", Osijek ( fot. org. )
Fiziki parametri koji se kontroliraju u procesu rasta biljaka u staklenicima su:
svjetlost,
temperatura,
koncentracija CO
2
,
kretanje zraka,
protjecanje vode, navodnjavanje,
instalacija za grijanje,
instalacija za hlaenje.
Faktori koji utjeu na odabir rjeenja za grijanje staklenika su:
vrste koje se uzgoj u staklenicima (kontrolirana klima po mjesecima ili cijelu godinu);
uloga instalacije grijanja ( da li dopunsko ogrijavanje ili totalno zagrijavanje staklenika);
o tipu buotine ( da li proizvodi eruptivno ili je podizanje crpkom );
kemijska karakteristika termalnog fluida;
ogranienja koja su postavljena od drugih korisnika geotermalne vodi.

Unutranjost plastenika, vrtni centar "Jug", Osijek ( fot. org. )
Plastenik treba napraviti tako da mu se ljeti bone stranice mogu potpuno podii, a krov
zasjeniti posebnim mreama tako da on titi cvijee od suvie jakog sunca ili tue, a ne
sprjeava cirkulaciju zraka. Ovo pogoduje dobrom zdravstvenom stanju cvijea. Meutim,
ako se cvijee u njemu eli uzgajati i zimi, tada se mora voditi rauna o vrsti plastine folije
kojom ga se prekriva. Polietilenska folija najjeftinija je i prua zatitu od vjetra, no
nedovoljno titi od niskih nonih temperatura. Osim toga, ona nije osobito trajna. Brzo postaje
kruta i lako se trga pa se moe upotrebljavati najvie jednu godinu. Stoga bi bilo bolje
nabaviti troslojnu polivinilsku foliju, UV stabiliziranu, ija je trajnost etiri godine i koja bolje
uva toplinu u hladnim zimskim uvjetima. Ova folija kako tvrde njezini proizvoai zimi
povisuje temperaturu za oko 5 stupnjeva, to mnoge cvjetne kulture spaava od smrzavanja.
Stoga se nabava ovakve folije iako je neto skuplja ipak isplati. Uzgoj krizantema u
zatvorenom prostoru neophodan je jer jedino tako se moe regulirati duina dana, temperatura
i vlaga. Krizanteme se najee uzgajaju u plastenicima. Tek se u posljednje vrijeme
poveava broj staklenika to poskupljuje proizvodnju ali daje bolju kvalitetu cvijeta i
smanjuje udjel tetnika i bolesti.
U staklenike i plastenike ugrauju se klizni stolovi na kojima se dre biljke. Radi boljeg
iskoritenja prostora stolove se mogu pomicati, da bi se doo do eljenog mjesta. Ovaj nain
je vrlo efikasan. Na stolove se trebaju postavljati upijajui filevi, koji slue za upijanje vode
ispod cvjetnjaka. Fileve bi trebalo svake godine mijenjati, jer oni s vremenom istrunu i
pogodni su za razvoj razliitih bakterija.

Navodnjavanje
Dananji uzgoj krizantema u staklenicima, plastenicima ili na otvorenom zahtijeva
stalni dotok vode. Kompost mora biti stalno vlaan, zato se provodimo navodnjavanje kap po
kap. Uzdu redova lonanica provedene su plastine T- tipa ili gumene cijevi promjera 3 od 4
cm iz kojih izbijaju tanje gumene cjevice koje se postavljaju u svaku lonanicu posebno.
Tako se vri navodnjavanje kad god to biljka zahtijeva. Glavne cijevi su spojene na cepku
koja crpi vodu s odreenog izvora, a moe se regulirati protok vode odnosno potrebna
koliina u zoni korijena biljke.

Primjer sklopa navodnjavanja , vrtni centar "Jug", Osijek ( fot. org. )
KRIZANTEME ZA REZANJE
Podjela krizantema
Velika raznolikost krizantema pokazuje da je u njihovu postanku sudjelovalo vie vrsta. Od
njih je najvanija Chrisanthemum indicum koja je poetkom 90-tih godina dobila novo ime
Dendranthema indicum. Novi rod Dendranthema obuhvaa oko 40 vrsta zeljastih trajnica s
odrvenjelim donjim dijelom stabljike.
Razvijen je itav niz tipova cvijeta, koji su svrstani u skupine prema obliku i rasporedu
cvjetova i latica unutar cvjetnih glavica te prema razdoblju cvatnje.
Prema vremenu cvatnje razlikuju se (Pagliarini, 1997) :
rani kultivari za cvatnju od srpnja do rujna
srednji kultivari za cvatnju od listopada do poetka studenog i
kasni kultivari za cvatnju u studenom i prosincu
Dananja podjela obuhvaa samo veliko-cvjetne i sitno-cvjetne krizanteme.
Oblik cvijeta krizanteme
Cvijet krizanteme se sastoji od bezbroj cvjetia, a to su zapravo minijaturni cvjetovi sa
spojenim laticama, a oblik i tip latica se razlikuju. Mogu biti mali, klasasti na sredinjem
disku (disk-cvjeti) ili na slinome mjestu, ali vei i cjevasti (cjevasti cvjetii). Tzv. latice
zapravo su zrakasti cvjetii (Hessagon 2001). Na dvostrukom cvijetu samo zrakasti cvjetii se
i mogu vidjeti, a smjer u kojem se ovi cvjetii savijaju da bi stvorili cvijet vaan je za
razlikovanje.
Tipovi cvjetnih glavica krizantema
Veliko-cvjetne krizanteme:
uvijene cvjetii su okrenuti prema sredini i cvjetovi tvore vrstu loptu
mjeovite cvjetii su labavo i nepravilno okrenuti prema sredini ili djelomino izvijeni
izvijene cvjetii su okrenuti prema van i prema dolje od sredine
Sitno-cvjetne krizanteme:
jednostrane ne vie od 5 prstenova zrakastih cvjetia. Sredite od disk-cvjetia
anemonaste ne vie od 5 prstenova zrakastih cvjetia. Sredite od cjevastih cvjetia
pomponaste (kuglaste) cvjetii su gusto sloeni (nisu uvijeni), oblikujui malen kuglast
cvijet
pauinaste cvjetii su nitasti ili liasti
VANJSKI IMBENICI PRI UZGOJU KRIZANTEMA
Tlo
Krizanteme imaju velike potrebe za hranjivima i tlo mora biti sposobno odrati potrebnu
koliinu hranjiva pristupanu biljci. Najpogodnija tla za uzgoj su srednje teka ilovasta tla,
slabo kisele do slabo alkalne reakcije (pH 6-7,2) s 5% humusa. Prije sadnje tlo se mora
dezinficirati.
2.1.1. Klasmann supstrati
Od klasmannovih supstrata za krizanteme se koriste:
Supstrat 1
Potgrond H light
Supstrat 2
Clag Supstrat
KTS 2
Sve su to mjeavine bijelog i crnog treseta, fine strukture, te sadre vapno i kompleksna
vodotopiva gnojiva sa svim potrebnim mikroelementima. Crni treset balansira pH vrijednost i
razinu soli i sadri dodatak koji omoguuje brzo i ujednaeno upijanje i olakano otputanje
vode prema potrebama biljke. Bijeli treset ima visoku poroznost i veliki zrani kapacitet.
Klima
Podruje rasprostranjenosti krizantema nalazi se na oko 30 sjeverne geografske irine i
odgovara suptropskoj zoni. Glavne odlike klime su: topla, vlana ljeta i suhe, blage zime.
Godinja koliina oborina iznosi od 1000 do 1500 mm, a visoka relativna vlaga zraka je
posljedica blizine mora i voda. Srednja godinja kolebanja temperature iznose od 20 do 30C.
Duljina dana ne prelazi etrnaest sati. Za svako klimatsko podruje odabire se odgovarajui
kultivar.
Svjetlost
Kod krizantema treba razlikovati dva odnosa prema svjetlosti. Odnos prema fotoperiodizmu
(duljini dana) i odnos prema intenzitetu svjetlosti. Krizantema je biljka kratkog dana i za
razvoj cvijeta potreban joj je kratak dan. Cvatnja krizantema je posljedica tvorbe cvjetnog
hormona (fitohormona) koji se sintetizira nou u listovima, nakon 5-6 sati tame. Da se moe
tonije odrediti poetak cvatnje moramo poznavati granicu izmeu dugog i kratkog dana, a
kod krizantema varira od 13 do 15 sati. Krizanteme rastu vegetativno ako je dan dulji od 13
sati, a cvatu ako je dan krai od 13 sati. Veina kultivara za uzgoj u rokovima najbre zamee
pupove pri duljini dana od 11 sati (no 13 sati). U slabijim svjetlosnim uvjetima razvoj biljaka
je usporen, cvjetne stapke su slabije, cvijet je nedovoljno razvijen, a takoer i lisna masa.
Toplina
Toplina ima znaajan utjecaj na rast u visinu, na zametanje i razvoj pupova. Krizanteme rastu
vegetativno u dugom danu pri temperaturi izmeu 15 i 18C. Ljeti podnose i do 25C uz
intenzivnu svjetlost i dosta vlage. Zimi je rast krizantema usporen zbog niskog intenziteta
svjetlosti pa je i temperatura nia (12 do 15C). Niska temperatura u jesen (mraz) ini tete na
pupovima i glavicama.
Voda
Krizantema razvija plitko korijenje i zato je vano da se voda osigura u gornjem sloju tla.
Dobra opskrba vodom je potrebna u razdoblju vegetativnog rasta i razvoja pupova. U
pogodnim uvjetima svjetlosti i topline transpiracija je velika i iznosi 5 L vode po m
2
, tj. 5mm
po danu. Vlanost tla s vie glinastih estica se mora kretati izmeu 10 do 20% PVK, a na
pjeskovitim tlima 30-40.
Regulatori rasta
Osobito se primjenjuju u zimskom uzgoju rezanih krizantema radi dobivanja vrste stabljike,
poboljanja razgranatosti, smanjenja proraivanja te spreavanja pojave dugog vrata nekih
veliko-cvjetnih kultivara. Za rast krizantema se koriste prakasta sredstva Alvar 85 i Cycocel
(Pagliarini, 1997).
Hraniva
Krizanteme imaju najvee potrebe za hranjivima u vrijeme glavnog porasta, koji traje od
sadnje ukorijenjenih reznica do poetka formiranja cvjetne glavice. Kako bi se biljke pravilno
razvijale potrebno ih je kontinuirano prihranjivati hranjivom otopinom. Nedostatak mikro- i
makroelemenata tijekom uzgoja krizantema uzrokuje smanjenu kvalitetu cvijeta pa i
ujednaenost cvatnje.
Gnojidba se dijeli na osnovnu i dopunsku. Osnovna gnojidba prije sadnje obavlja se samo
jednom i to u jesen, a svake godine nakon cvatnje treba ga dohraniti.
Primjer gnojidbe Petrokemije, d.d. Kutina (2000.): u jesen prije sadnje primijeniti 80-100g/m
2
Florina 1 (NPK 5-20-305) i plitko unijeti u tlo. Svake godine nakon cvatnje dodati 30g/m
2
NPK 15-15-15. Tijekom razvoja kroz godinu moe se prije cvatnje po potrebi prskati s 1%
otopinom Fertine C, ili zalijevati s 3% otopinom Fertine C.
Fertina proizvodi
To su tekua mineralna gnojiva koja sadre makro i mikro elemente i njihova je namjena
dopunska ishrana bilja. Fertina C za sobno cvijee i krizanteme sadri NPK 3-6-8+Be i Fe.
Sastav: duik(N) 3%, fosfor(P
2
O
5
) 6%, kalij(K
2
O) 8%, bor(B) 0.1%, eljezo(Fe) 0.2%. Osim
sobnog cvijea, ova je Fertina namijenjena prihrani krizantema u staklenicima i plastenicima.
Za rast i razvoj cvijeta od mikroelemenata najvaniji je bor, jer njegovim nedostatkom moe
doi do deformacije cvijeta. Radi toga krizanteme treba prihranjivati prskanjem ili
zalijevanjem 1% otopinom jednom tjedno do otvaranja cvjetova. Prihranjivati se ne smije po
jakom suncu.
Haifa proizvodi Poly-Feed
Za prihranu krizantema kroz navodnjavanje (kap po kap). PolyFeed je suho, kristalno,
potpuno, vodotopivo NPK gnojivo.
Dostupne formulacije PolyFeeda prikazane su u slijedeoj tablici:
Faza rasta N:P
2
O
5
:K
2
O Formulacija
1 4 1 11 44 11 Razvoj
korijena
1 3 1 15 36 13
1 1 1 20 20 20
2 1 2 21 11 21
Razvoj
vegetativnog
dijela biljke
2 1 1 26 12 12
2 1 - 4 16 8 32 Formiranje i
Razvoj
plodova
1 1 4 9 12 36
Tablica 1. Formulacije PolyFeeda
U prvoj fazi za ukorjenjivanje biljke koristimo Poly-Feed 20-20-20 jer fosfor utjee na
ukorjenjivanje, te na razvoj cvjetova. U drugoj fazi koristimo Poly-Feed 16-28-32 kada se
intenzivno razvijaju vegetativni dijelovi biljke. Prihrane su kroz sustav kap po kap. Sustav
mora imati injektor pomou kojeg se vodotopiva gnojiva ubacuju u sustav. Folijarnu prihranu
vrimo Poly-Feed Foliarom s istom formulacijom gnojiva i to jedanput tjedno. Preporuena
koncentracija je 0.2%.
Kronin proizvodi
Kristalon start univerzalno vodotopivo NPK gnojivo sa mikroelementima u kristalinom
obliku za zalijevanje na poetku rasta, te u razdoblju intenzivna porasta. Sastav Kristalona
start: duik(N) 19%, fosfor(P
2
O
5
) 6%, kalij(K
2
O) 20%, magnezij(MgO) 3% i sadraj mikro
elemenata: B0.025%, Mo0.004%. Fe0.07%, Cu0.01%, Mn0.04%, Zn0.025%. Gnojiti
1 puta tjedno. Kristalon plod i cvijet univerzalno vodotopivo NPK gnojivo s mikro
elementima u kristalinom obliku za zalijevanje u razdoblju cvatnje i tvorbe ploda.
Sastav Kristalona plod i cvijet: duik(N) 15%, fosfor(P
2
O
5
) 5%, kalij(K
2
O) 30%,
magnezij(MgO) 3% i sadraj mikro elemenata: B0.025%, Mo-0.004%, Fe-0.07%, Cu-0.01%
, Mn-0.04%, Zn-0.025%. Isto gnojiti 1 put tjedno.
Profert proizvodi
Profert proizvodi imaju balansirana, hranjiva, sa svim osnovnim elementima. Sadre kalcij u
tekuem obliku, a zajedno sa svim ostalim elementima mogu se koristiti i na otvorenim i u
zatvorenim prostorima.
PROFERT
TM
PLUS MARA kompletna biljna hrana za folijarnu prihranu
PROFERT
TM
PLUS kompletna biljna hrana s naglaenim mikro elementima
PROFERT
TM
FOLIJAR kompletna biljna hrana za folijarnu prihranu kunog i vrtnog
cvijea
PROFERT
TM
A kompletna biljna hrana za zalijevanje
Rezane krizanteme
Slijedee slike pokazuju neke od sorti krizantema za rezani cvijet (koriten Brandkamp
katalog 2006/2007; Njemaka ):
a) Krupne jedno-cvjetne krizanteme

Denis Barber Fairweather Amyshoes

Chedar Beacon mitovka
b) Sitne vie-cvjetne krizanteme

Paladisze yelow Yellow annecy White annecy

Dublin red Lady Royalcaptivat
Sitne - jedno cvjetne krizanteme

Boris Becker Orange Boris Becker White Boris Becker Yellow

Vrijeme sadnje
Presadnice veliko-cvjetnih kultivara, za obini uzgoj, sade se od polovice svibnja do polovice
kolovoza. Na otvorenom se sade do poetka srpnja, a u stakleniku u srpnju do polovice
kolovoza. Vrijeme sadnje za uzgoj u rokovima dobiva se ako se od eljenog vremena cvatnje
oduzme najprije broj tjedana vremenske reakcije kultivara, a zatim jo tri do sedam tjedana za
vegetativni rast.
Sadnja i gustoa sklopa
Sadnja presadnica krizantema izvodi se runo. Na otvorenom se pripreme gredice irine
1,20m, a u stakleniku 1,25m. Presadnice se sade plitko jer se korijenje krizantema razvija
blizu povrine tla. Prije sadnje na otvorenom izvlai se uzdu gredice nekoliko redova (5-6).
Zatim se u redovima u odreenim razmacima naprave male rupe u koje se stavljaju
presadnice. Razmaci meu biljkama veliko cvjetnih kultivara iznose 2525cm ili 1520cm
tako da je gustoa sklopa 16-30 biljaka po m
2
. Za sitno cvjetne kultivare gustoa sklopa je 20-
44 biljaka po m
2
(Capan, 2006).
U stakleniku se na gredice prije sadnje postavi mrea s rupama veliine 12,5x12,5cm.
Stavljanjem biljaka u svaku ili svaku drugu rupu odreuje se broj redova na gredici i razmak
meu biljkama u redu. Veliko cvjetni kultivari sade se u sklopu gustoe od 38 do 48 biljaka
po m
2
, a sitno-cvjetni od 44 do 56 biljaka po m
2
. U zimskom uzgoju gustoa sklopa iznosi 40-
48 biljaka po m
2
, a u ljetnom 48-64 biljke po m
2
. Na slici 1. se vidi gua sadnja sorte
margarete od 55 komada po m
2
.
Nasad sorte margareta ( foto org.)
Uzgojne mjere
Zalijevanje se provodi odmah nakon sadnje tako da se presadnice dobro zaliju. Sve dok biljke
ne stvore novo korijenje redovito se zalijeva. Najbolje je prskati odozgo ureajima za kienje.
U proljetnom i ljetnom razdoblju prska se nekoliko puta dnevno. U razdoblju cvatnje zalijeva
se odozdo.
Prihranjivanjem se biljkama osigurava potrebno hranjivo za rast, a koriste se otopine NPK
gnojiva koncentracije 0,1-0,4%.. Pri uzgoju na otvorenom koriste se otopine koncentrata 0,3-
0,4% (Pagliarini, 1997). Otopinom gnojiva slabije koncentracije 0,1% prihranjuju se biljke pri
uzgoju u rokovima. Do kraja uzgoja biljke se prihranjuju jedanput tjedno.
Reguliranje temperature provodi se zavisno od utjecaja topline na vegetativni rast i razvoj
pupova. Za vegetativni je rast potrebna temperatura od 16C. U proljee se odrava
temperatura od 17C, a danju 16C. Za zametanje pupova veine dananjih kultivara potrebna
je nona temperatura od 16C, a osobito u razdoblju koje traje jedan tjedan prije i tri tjedna
poslije poetka kratkog dana. Nia ili znatno via temperatura u tijeku duljeg razdoblja
uvjetuje kasniju cvatnju, a vii intenzitet svjetlosti dovodi do preraivanja.
Visina biljaka do poetka zamraivanja
Za postizanje eljene visine biljaka do poetka zamraivanja kultivari krizantema trebaju
razliito dugo razdoblje zavisno od godinjeg doba, a ono iznosi tri do est tjedana dugih
dana. Samo za kultivare brzog rasta i one koji su skloni proraivanju dosta je 10-14 dugih
dana prije zamraivanja. Zimi je visina biljaka na poetku zamraivanja 35-40cm, a ljeti 20-
25cm.
Zamraivanje:
krizantema je biljka kratkog dana, to znai da se u vrijeme dugog dana nalazi u vegetativnoj
fazi kad joj se formira i raste korijen, list i stabljika, a u kratkom danu prelazi u generativnu
fazu gdje joj se formira cvijet. Zbog te osobine krizanteme, vrijeme cvatnje nije uvjetovano
vremenom sadnje, ve poetkom zamraivanja, odnosno osvjetljavanjem krizanteme to ovisi
o vremenu uzgoja i sorti krizanteme. Prilikom sadnje krizantema se mora nalaziti u fazi dugog
dana i iz te faze ui u fazu kratkog dana kako bi na vrijeme formirala cvijet. Ako se pak
krizantema sadi u dugom danu zamraivanje treba zapoeti tri tjedna nakon sadnje i traje dok
se na pupovima ne pokae boja. Ako se krizantema sadi u kratkom danu 2-3 prva tjedna treba
osvjetljavati tako da ima minimalno 13 sati dnevnoga svjetla. Prilikom te proizvodnje
obvezno treba osigurati i temperaturu uzgoja od 16C. Ako se krizantema proizvodi odnosno
tempira za odreeni datum tj. za 1. studeni, tada sa zamraivanjem treba zapoeti u vremenu
od 8.20. kolovoza, ovisno o sorti.
ORJENTACIONI PLAN MRAENJA KRIZANTEMA
Berba planirana krupno-cvjetne 25.10., a sitno-cvjetne oko 10.10.
SCHMIT BIJELI 10.08. 15.09.
SCHMIT UTI 08.08. 15.09.
VILA CAMPANA (lila) 12.08. 15.09.
CITRONKA 18.08. 15.09.
LILA 18.08. 15.09.
VHITE SPIDER (bijela pina) 15.08. 15.09.
YELLOW SPIDER (uta pina) 15.08. 15.09.
(lila pina) 17.08. 15.09.
(liona pina) 12.08. 15.09.
REUFOR BIJELI (margareta bijela) 20.08. 15.09.
YELLOW CAPPA (margareta uta) 18.08. 15.09.
YELLOW STAFOUR (margareta uta) 18.08. 15.09.
ROYAL MUNDIAL (margareta lila) 22.08. 15.09.
HARLEKIJH (margareta lila s bijelim rubom) 15.08. 15.09.
PINK POMPON (margareta roza) 15.08. 15.09.
FUNSNINE (gumbii svjetlo roza) 18.08. 15.09.
TARGET (gumbii tamno roza) 20.08. 15.09.
Mraenje treba trajati minimalno 13 sati npr. ako zamraimo predveer u 19,00 sati crnu
foliju skidamo ujutro u 8,00 sati.
mraenje se moe vriti preko cijelog plastenika ili gredicu po gredicu unutar plastenika
bitno je da se poinje na vrijeme sa zamraivanjem i da se vri sa kvalitetnom folijom koja
ne proputa svjetlost.
preskakanje jednog dana tjedno, nee imati velike posljedice, meutim preskakanje
zamraivanja tri dana za redom, moe u cijelosti ponititi dotadanji efekt zamraivanja.
Na slikama 2. i 3. se vidi razliita visina biljki koje su poete zamraivati. Biljke na slici 2. su
imale optimalnu veliinu, dok su one na slici 3. zbog kasne sadnje premalene. Poto
zamraivanjem izazivamo pupanje, biljke na slici 3. nee postii optimalnu visinu.

Optimalna visina biljke u fazi Neoptimalna visina biljke u
zamraivanja (foto org.) fazi zamraivanja (foto org.)
Zametanje pupova
U tijeku zametanja pupova moe doi do smetnji ranijim prekidom razdoblja kratkog dana ili
niskim intenzitetom svjetlosti. Zametanje moe takoer usporiti via temperatura (>21 stupanj
C) ili nia nona temperatura (>14C)
Prerano zametanje pupova:
u obinom uzgoju pupovi se zameu ranije zbog preranog ili predubokog otkidanja vrha
ogranka. Nepogodni uvjeti u kasno ljeto ili jesen, kao to su via temperatura, slabiji intenzitet
svjetlosti te nedostatak vode i hranjiva, uzrokuje ranije zametanje pupova. Ako se biljke
kultivara za uzgoj u rokovima ne osvjetljavaju u razdoblju kratkog dana tada prerano zameu
pupove.
Kasno zametanje pupova:
pri uzgoju u zatienom prostoru dolazi do kasnog zametanja pupova zbog nedostatnog
trajanja ili nepotpunog zamraivanja. Previsoka ili preniska nona temperatura takoer
usporava zametanje. Kasnije zametanje pupova, kod uzgoja na otvorenom, uvjetuju oblano
vrijeme i oborine.
Pinciranje
Pinciranje je jedna vrlo vana mjera njege kako bismo dobili to ljepi i kvalitetniji cvijet.
Nain pinciranja ovisi o sorti i vremenu sadnje:
Pinciranje krupno-cvjetnih krizantema (becker, mit) ukoliko sadimo krizanteme ranije i iz
jedne presadnice elimo dobiti dva ili vie cvjetova tada 15-25 dana nakon sadnje
dekaptiramo vrh. Kada iz presadnice izrastu novi izboji ostavimo ih onoliko koliko elimo
cvjetova gdje tada sve vrne pupove ostavljamo, a pinciramo sve postrane izboje. U tom
sluaju krizanteme se sadi na rjei sklop. Ako pak sadimo krizanteme kasnije (u srpnju) tada
je sadimo na gui sklop i iz svake presadnice dobivamo jedan cvijet iz vrnog pupa, a sve
postrane skidamo.
Pinciranje sitno-cvjetnih (pina margareta) krizantema se vri tako da se kod tih krizantema
kada poinju bacati postrane grane dekaptira se vrni pup. Kada se na postranim granama
razviju pupovi opet se dekaptira srednji i na svakoj toj postranoj grani ostaju 3-4 cvijeta.
Dugi vrat
Problem dugog vrata javlja se kod veliko-cvjetnih krizantema. To je zapravo predugi dio
stabljike od najgornjeg lista do glavice. Uzroci mogu biti: neravnomjerno zametanje pupova
zbog nepravilnog ili nedostatnog osvjetljavanja za vrijeme vegetativnog rasta, starost matine
biljke i prekasno prskanje ili preniska koncentracija flora. Na slici 4. se vide biljke koje su
prerasle i premalo su propupale. Biljke su visoke od 1,80 do 2 metra, i dolo je do polijeganja.
Izgled biljaka kod preraslog nasada (foto org)
Rez krizantema i postupak s odrezanim stabljikama
Krizanteme se u nas reu runo, a i ienje donjih listova se obavlja takoer runo (slika 5.),
dok se u svijetu primjenjuju strojevi za rezanje i strojevi za zavrnu pripremu rezanih
krizantema radi otpreme na trite. Odrezane se stabljike stavljaju na ravnu plohu na kolica ili
se objese donjom stranom na icu. U trenutku reza veliko-cvjetne krizanteme imaju potpuno
otvorene, a sitno-cvjetne poluotvorene glavice. Nakon rezidbe krizanteme se slau u kante sa
vodom. U tim kantama se transportiraju i prodaju (slika 6.).
Kod veliko-cvjetnih krizantema ocjenjuje se veliina glavice, vrstoa vrata, duina i teina
stabljike, a kod sitno-cvjetnih osim duine stabljike i stupanj razgrananosti. Nakon
razvrstavanja, odstrane se sa stabljike donji listovi. Donji listovi stabljike ureu se ili zgnjee.
Ako su glavice malo uvele, stabljika se uroni do 10cm u kipuu vodu na 30 sekundi. Prije
postupka glavice i listovi se omotaju papirom da bi se zatitili od pare. Rezane stabljike dre
se u vodi preko noi pri temperaturi od 3 do 6C, a danju temperatura ne smije biti via od
15C. Zrak ne smije biti presuh. Izdrljivost rezanih stabljika nekih kultivara iznosi 20-25
dana. Prinos cvijeta sitno-cvjetnih kultivara je 33-40 kom./m
2
, a veliko-cvjetnih kultivara 22-
28 kom./m
2
.

Razmnoavanje
Nakon to krizantema ocvate, nikako je ne treba baciti. Sauvati se moe za sljedeu godinu
prikraivanjem na 10 15 cm nakon cvatnje i berbe. Slika 7. prikazuje krizanteme nakon
berbe, koje su ve poele putati nove izboje. Nakon berbe upa se korijen i presauje u neku
veu posudu te dri u hladnoj ( 5C ), ali svijetloj prostoriji. Slika 8. prikazuje korijenje u
gajbi spremne za zimovanje. U proljee u 3. i 4. mjesecu potjerat e brojne izboje od kojih se
uzimaju izrasle reznice veliine 5 6 cm te se posade u mjeavinu treseta i pijeska. Nakon
to se ukorijene, presauju se u pojedinane posude. Nekoliko puta tijekom rasta se pinciraju
(zakidaju im se vrhovi) kako bi se postigao grmolik oblik rasta. Biljke valja prihraniti tekuim
gnojivom. Matina biljka, kao i biljke uzgojene od nje, vjerojatno e biti neto vie od biljke
od prethodne godine. Danas proizvoai biljke tretiraju raznim preparatima (tzv. retardantima
rasta) kojima se postie zbijen i grmolik izgled.

Slika 7. Krizanteme nakon berbe Slika 8. Korijenje spremljeno za zimu
(foto org) (foto org)
Navodnjavanje
Dananji uzgoj krizantema u staklenicima, plastenicima ili na otvorenom zahtjeva stalni dotok
vode. Kompost mora biti stalno vlaan, zato provodimo navodnjavanje kap po kap. Ureaj za
kapanje se sastoji od:crpke sa motorom, regultora i mjeraa protoka vode (ventili i vodomjer),
regulatora i mjeraa tlaka vode, proistaa za vodu i fertilizatora. . Radni tlak vode je 0.8-1.5
bara, a odrava se regulatorom tlaka. Glavni cjevovod (promjer 2 do 5 cm) i razvodne
(promjera 1,5 do 2 cm) ili lateralne cijevi od polietilena, a postavljaju se na povrini tla uz
biljke. Kapaljke su male naprave sa sitnim rupicama(izrauju se od plastinih materijala i
raznih su konstrukcija), koje se postavljaju po redu, na povrini tla uz biljke, u kojima voda
pri prolasku gubi tlak i kapa uslijed sile gravitacije na tlo uz biljku. Intenzitet kapanja se
razlikuje od kulture do kulture, ali uglavnom moe iznositi 1-10 litara na sat. U praksi je
najei intenzitet kapaljki 3-4 litre na sat uz tlak od 1-1.5 bara. Na slici 9. se vidi sustav
navodnjavanja kap po kap, sa etiri crijeva u svakoj gredici.
Prednosti natapanja kapanjem:(Zimmer, 1997.)
tedi se voda i energija
uz dodavanje vode mogu se dodavati i otopljene hranjive tvari
sustav kapanja automatski radi i mogue je efikasna kontrola
vlai se samo dio povrine uz biljke, pa meuredni prostor ostaje suh za kretanje.

Navodnjavanje krizanteme (foto org)
ORHIDEJE
Orhidejama se naziva ukupnost biljki Orchidaceae. Cijela porodica je dobila ime po
dva gomoljasta korijena. Nakon Asteraceae, orhideje su druga po veliini porodica
Anthophyta. Smatra ih se posebno lijepim, i za mnoge je orhideja kraljica cvijea. Botaniari
priznaju oko 1.000 rodova s 15.000 do 30.000 vrsta.
Obitelj orhideja obuhvaa oko 750 biljnih rodova, blizu 25 000 vrsta i vie od 100 000
hibridnih kultura. U Hrvatskoj ima 129 vrsta.
Egzotini cvjetovi neobino arenilo boja i intrigantni habitus ine ih vrlo traenim,
veinom za zatvorene prostore, iako su neke terestrike vrste otporne na vanjske uvjete.
Prirodno stanite orhideja su tropske praume Amerike, Afrike, Azije i Australije, gdje
rastu u zemlji to su terestrike orhideje i na granama drvea epifitske orhideje. Nisu parazitne
vrste, jer ne oduzimaju hranu drveu nego su podstanari.
Epifitne orhideje rastu na dva naina: simpodijalno i monopodijalno.
Englez su ih prvi uvezli u Europu.
Danas se uzgajaju posudama, viseim koarama, na kori drveta, u hidrokulturama i za
rezani cvijet, i vrlo su traene. Interesantne su ljubiteljima cvijea i posebice cvjearima zbog
cvata. Divljenje koje ljudi iskazuju prema tom cvijetu neprekidno raste.
Zahtjevne su u pogledu temperature, relativne vlanosti zraka, prihrane, prozraivanja,
svjetla... Ti zahtjevi su se smanjili kod hibrida zahvaljujui radu strunjaka, stoga se
uspjenije biljka moe uzgajati kod kue.
Sistematika
Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Liliopsida
Red: Asparagales
Porodica: Orchidaceae
Juss.
podporodice
Apostasioideae
Cypripedioideae
Epidendroideae
Orchidoideae
Vanilloideae
POVIJEST ORHIDEJA
Englez su ih prvi uvezli u Europu. U vrijeme vladavine Georgea trei, osnovan je
Kraljevski botaniki vrt u Kewu. Mjesto savjetnika vrtova u Kewu postavljen nje Sir Joseph
Banks neokrunjeni kralj britanske hortikulture i svetac zatitnik istraivaa biljaka, iako ga
takvim nisu svi smatrali. Poslao je skupljae biljaka na sve strane svijeta tako i u Junu
Ameriku, Australiju... Velika koliina biljaka i sjemenja je dolazila, od 1771 god. pa nadalje,
meu njima i orhideje. Putem je mnogo vie bilja propalo ili je izgubljeno u moru, otkrie
Vardove kutije 1834 god. poveala je uspjenost prenoenje biljaka na velike udaljenosti.
U 19 stoljeu postaju vrlo atraktivne tropske biljke u uzgoju u domovima. Orhideja je
bila najvei zgoditak, a kako je prirodno stanite tog cvjeta visoko u grani stabla, itave su
ume stabala posjeene za novim podvrstama. Oduevljenje orhidejom donosila je veliko
bogatstvo istraivaima, botaniarima i trgovcima. Krajem 19 stoljea orhideje zauzimaju
glavno mjesto prema Gardners Chronicalu. Zatim nestaje zanimanje zbog dva rata i krize.
Danas je botaniari priznaju oko 1.000 rodova s 15.000 do 30.000 vrsta. Doseu vrlo
visoke cijene. Hrvatskoj lonanica vrste O. Phaleonepsis 69,99 kn/kom. (bauMax-x, sijeanj
2007).Engleskoj Paph concolar 85.00.$, Catt dormanianum 225.00.$, ...
Asortiman Orchidaceae Phaleonepsis, BauMax-x Osijek .
FOTO: M. Saka
MORFOLOGIJA
Sve sorte orhideja su viegodinje biljke.
Ima ih sa stablom ili bez stabla. Kod nekih lie je tvrdo i konato, a kod drugih debelo,
mesnato, duguljasto i prosto.
Cvjetovi orhideja su nalaze u grozdu ili klasu, nekih sorata su pojedinano na
jednostavnoj stabljici.
Neke sorte orhideja rastu na trulom drvetu ili mahovini kao epifiti, a druge rastu na
zemlji. U prirodi orhideje uzimaju hranu i vodu iz zraka, koje u vlanoj tropskoj klimi ima u
izobilju, dok sorte koje se uzgajaju u stanu ili u staklenicima moraju struno hraniti i mora im
se stvoriti dovoljna vlanost zraka.
Habitus
Zeljasto bilje, "normalno" razvijeno ili "switch"-biljke ili biljke vrlo neobinih oblika, npr.
sa samo jednim listom, aklorofilne, dvije svojte potpuno podzemne i dr.
Ponekada su osnovne fotosintetske funkcije prenesene na nesukulentnu stabljiku ili je
biljka "kaktusoidna". Veinom su trajnice. Orhideje su ponekada samostojee
(Apostasioideae, Cypripedioideae), veinom epifitske (Orchidoideae) biljke ili rjee
penjaice. Prema ivotnom obliku su helofiti, mesofiti ili kserofiti.

Cvijetovi su kod veine orhideja smjeteni u cvatu ili pojedinano na cvjetnoj stapci.
Veliina cvijeta je od 1 mm (npi. Lepanthes caiodictyon) do 20 cm i vie (npr.Paphiopedilum
hangianum).
Boja cvijetova je paleta od bijele preko zelene, plave, crvene ,ljubiaste, do ute... mnoge
su viebojne.
Oblici cvijetova, broj latica i lapova, postoje u razliitim varijacijama.
Cvjetanju u toplom dijelu godine to ovisi od vrsta, veina vrsta orhideja cvate jednom
godinje, najvei broj u proljee mogu i u zimi.
*bract-brakteja
*petal-latica
*sepals-listi askr
*flower stalk-stabljika
*sepal-lap
*petal-latica
*column-
(in center)
*labellum-usna
(lip-like petal)
*basal leaf- list
(obostrani)

Cvatovi:

Onidium flexuosum Grammangis ellisii
Burragear Epidendrum fulgens Samatran Runforast

Cattleya guttata Rodriguezia venusa Disa cardinalis
www.wikipedia.org.
*Sepala dorzal-Gornji
listi ake
*Petala-latica
*Sepala laterale listi
ake sa strane
*Labelo (usna)
1 Coluna
2 usnice lateralis (sa
strane
3 usna centralna
4 garras
5 calo
Korijen
Orhideje stvaraju samo sekundarno korijenje. On osim to ima funkcije uzimanja vode i
hranjivih tvari otopljenih u vodi, biljci osigurava vrstou i poloaj(kod liofita i epifita). Oblik
ovisi prije svega o stanitu orhideje. Kod vrsta koje rastu na zemlji najee je cilindrinog
oblika (terestirike), koje rastu u na drvetu je plosnatog oblika (epifitske). Kod nekih vrsta se
u korijenu nalaze klorofit, izgleda vie na list. U ovoj porodici postoje i vrste koje tvore
rizome.
Korijen ima sposobnost da crpi vodu iz zraka (epifitske).
Korijen O. Phaleonepsis
List
Veina orhideja posjeduje paralelne listove, sa jedva vidljivim lisnim ilama. U pravilu
su obostrani. Veina orhideja stvaraju samo jedan pravi list. Postoje razlike u obliku vrha,
rubova, debljine, jaine, boje lista. Pojedinih vrsta otpadaju u vrijeme mirovanja. U pravilu ne
posjeduju puno listova, ali im i korijen i stabljika posjeduju kloroplaste.
Oblik lista: okrugao, eliptian, jajolik,
obrnuto jajolik, bubrenog oblika,
lopatastog, duguljasti, etkastog oblika;
Oblik vrha lista: zaobljen, tup, picasti,
trovran, nazubljenog, nepravilnog;
Jaina lista: varira do tankog do
sukulentnih listova.
Boja lista: pravilu zeleni, razliitih nijansa
od svijetle do tamno zelene, postoje i od
crvenkastih do crveno-smeih, te sa
djelomino ili potpuno svijetlih do bijelih. www.wikipedia.de.org

Opraivanje
Veinom entomofilija, ali su kao opraivai prisutni i mnoge druge ivotinje, ptice,
imii, vodozemci i puevi. Opraivaki mehanizmi su izuzetno specijalizirani i
najdodvedeniji u biljnom svijetu.
Razvojni orhideja kroz godinu
Hladnom djelu godine orhideje miruju nekima otpadne lie, nemaju potrebe za vlagom,
hranjivima, temperaturom...
Proljee veina vrsta orhideja poinje bujati uveava im se potrebe za hranjivima, poinje
se prihranjivati tekuim gnojivom, do proljea. To vrijeme cvatu, kod nekih vrsta cvijet se
moe zadrati do 2 i vie mjeseci.
Oblici rasta
Terestirike orhideje
Orhideje koje rastu u zemlji u razliitim podnebljima. Veina vrsta koje nastaju umjerenim
do hladnim podrujima, nadzemni im dio odumire nakon cvatnje, biljka nastavlja ivjeti u
obliku gomolja (npr. kaana (Corydalis)) ili slino. Ove vrste orhideja imaju esto sitnije
cvijetove, smjetene u guste i upadljive cvatove. Prikladne su za kamenjar ili alpinume. Neke
vrste nalazimo i u tropima npr. Papuica (Paphiopedilum), raste u podnoju stabala, itave
godine je zelena.
Epifitske orhideje
(gr. epi na i phyton biljka)
Nastanjuju se na granama drvea. One nisu paraziti, jer ne oduzimaju hranu drveu, nego
podstanari: hrane se tvarima otopljenim u kinici i organskim nakupinama oko korijena.
Hladnim krajevima epifiti se uzgajaju u staklenicima.
Orguidea Pseudobulbs
Epifitske orhideje rastu na drvetu
www.wikipedia.org.
Liofite
Nekoliko orhideja poznatih kao liofite, ive u slinim uvjetima na stijenama.
Rast orhideja
Rast epifickih orhideja
Rastu na dva naina: simpodijalno i monopodijalno.
Simpodijalne orhideje, npr. Cattleya i Odontoglossum vrste i hibridi, imaju puzavi
podanake. Svake se godine iz pupova na podanku se razvija zadebljala stabljika,
pseudolukovice. Cvjetovi raznih vrsta zamjetno se razlikuju i mogu se pojaviti na vrhu, pri
bazi ili postrano na pseudolukovici.
Monopodijalne orhideje rastu nepravilno. Stabljika se nejasno izduuje, rastui sve vie dok
se novi listovi pojavljuju na vrhu. Tu spadaju rodovi Dendrobium i Vanda. Prirodno rastu u
toplim predjelima zemaljske kugle. Cvijet raste iz savijenih izbojaka, iz kojih raste zrani
korijen
RAZMNOAVANJE
Orhideje se razmnoavaju sjemenjem, dijeljenjem korijena, reznicama stabljike,
dijeljenjem...

Uzgoj iz sjemena i meristemom
Potrebno je veliko znanje, odreeni uvjeti i strunost, te to provode samo strunjaci.
Da bi sjeme niklo, izrasla biljka i procvjetala treba proi 8-10 godina.
Klijanje se vri u laboratorijskim uvjetima, u staklenkama ispunjenim hranjivom,
elatinoznom podlogom.
Uzgoj preko meristema: mikroskopski malim komadiima tkiva uzgajaju se u
laboratorijskim uvjetima radi masovne proizvodnje identinih replika majinske biljke.
Rezultat je ovakve tehnologije da se prvorazredni kultivari mogu danas kupiti po vrlo
povoljnom cijenama.

Smjetaj sjemenki Plodovi orhideja
www.wikipedia.org.
Uzgoj iz korijena
Najlake razmnoavanje je dijeljenje iz korijena. Kada biljka procvjeta, korijen treba
izrezati otrim noem na onoliko dijelova koliko ima zdravih okaca.
Za uzgoj potrebno je dobro raspodijeliti razdoblje mirovanja i rasta, sto je karakteristika
svake pojedine sorte uz potrebnu vlagu, toplinu i svjetlo. Vlagu u stanu odravamo
oroavanjem biljke dva do tri puta dnevno, na taj nain odravamo relativnu vlanost
mikroklimu oko biljke . Zimi se biljka ostavlja da miruje
Laka prozrana i propustljiva zemlja: Dio grubog treseta u kojem ima dosta ila, dvije
polovine barske mahovine koju treba preliti vruom vodom, isprati, osuiti i sasjeckati na
sitne komade. Promijeati i dodati jednu etvrtinu suhog drvea od vrbe, javora lipe ili topole
i nekoliko komadia drvenog ulja, dio piljevine moe se zamijeniti suhim bukvinim liem
Visee orhideje sade se u koarice koje se oblau mahovinom, stavlja se mjeavina zemlje.
Korijen orhideje oien od stare zemlje zasadimo do grla, ile se raire, grlo od ila treba biti
neto iznad rubnog djela koarice. Zemlju pokrivamo barskom mahovinom.
itavu koaricu uranjamo u mlaku vodu, nakon 5 min. Izvadimo iz vode i ocijedimo.
Postupak se ponavlja dva do tri puta. Biljka se smjetamo u tamniju prostoriju bez propuha,
ostaje 6 mjeseci i due ovisno o sorti uz svakodnevno prskanje ustaljenom mlakom vodom
radi vlage u zraku.
Dijeljenje
Nain razmnoavanja simpodijalnih orhideja, kao to su Cattleya, Cymbidium i
Odontoglossu. Provodi se tako da se preree podanak izmeu pseudolukovice i svaki komad
zasebno posadi. Svaki komad minimalno mora imati tri zdrave pseudolukovice i zdrave
spajajue pupove iz kojih e niknuti novi rast.
Mogu se razmnoavati i starijim lukovicama npr. Cymobidiuma. Lukovice se odvoje od
biljke ili se preree podanak neposredno ispod njih. Lukovica se stavlja uzgojnu posudu
ispunjenu ljunkom, otrijim pijeskom ili standardnim kompostom za orhideje. Posuda se
postavi na prozrano i tamno mjesto, uz svakodnevno odravanje vlage.
Za dva do tri mjeseca pojavi e se mladi izdanak. Presauje se kada se razvije korijen.
UVJETI UZGOJ
Supstrat
Orhideje ne podnose teki supstrat. Kompost za orhideje u prvom redu mora biti propustan
za vodu; ostane li due mokra, korijen e trunuti.
Sastoji se od sjeckane kore bora ili jele mora se postii da bude rahli i da se sprijei
Kiselost komposta. Kompost: 3 dijela srednje velikih komadia kore, 1 dijela grubog pijeska
ili perlita, 1 dijela komadia drvenog ugljena i 1 dijela izmrvljenih suhih listova ili treseta.
Alternativa kori drvea je kamena vuna.
U zoni korijena za normalan rast potreban je zrak. Posebne mjeavine mogu se kupiti u
rasadnicima orhideja.
Terestrine orhideje zahtijevaju propusniji supstrat od veine ostalog sobnog bilja.
Kompost: 3 dijela treseta, 3 dijela grubog ljunka i 1 dijela perlita, 0,5 dijela drvenog ugljena.
Na tritu nalazimo gotove supstrate od razliitih proizvoaa, cijena, sastava i priblino
isti.



COMPO-SANA supstrat za orhideje.

Sadnja
Kada korijen biljke ispuni uzgojnu posudu, presauje se u 1 ili 2 broja veu posudu.
Posuda treba osigurati dovoljno mjesta za razvoj korijena slijedeih godina. Svake 3 ili 4
godine, nakon to procvjetaju ona se presauje
Na dno se stavlja krupno kamenje ili slino, to osigurava cijeenje vode i ini plastinu
teglu stabilnijom. Postavi se biljka u teglu i zasipa se kompostom. Kompost je suhi, a zalije
nakon sadnje. Treba se paziti ne povrede korijena.
COMPO-SANA supstrat za orhideje
-pH vrijednost(CaCl2) 5,5-6,5
-sadraj soli (g/l) 0,5-1,5
-sadraj hranjiva:
-50-200 mg/l N;
-80-250 mg/l P2O5;
-80-350 mg/l K2O.
-organske tvari 75%
-sirovine: -bijeli treset (H5-H7) 25%;
-kora drveta 50%;
-stiropora 25%
-kalcij i hranjiva za razdoblje do 6
Epifitne orhideje dobro uspijevaju u kontejnerima jer im je osiguran zrak u zoni korijena,
npr. u viseim koaricama od ice ili drvenih letvica. Vrste roda Stanhopea, njihovi cvijetovi
probijaju kompost da bi izbili s donje strane kontejnera.
Potpora
Koristi se drvena ili metalna potpora, samo kod nekih vrsta. Stavlja se prije rasta biljke i
cvatnje, jer su mnogi cvatovi preteki za stabljiku. Po njoj se stabljika moe bez oteenija
penjati i na kraju procvati.
Uzgoj na podlozi od kore
Takav uzgoj zahtjeva konstantnu vlagu u atmosferi oko biljke. Orhideja se privrsti za
pripremljenu podlogu, najbolje najlonskim koncem. Novo korijenje priljubi e se uz podlogu i
tako uvrstit biljku. Pogodna za taj uzgoj je vrsta Dendrobium Happines.
Uzgoj u stanu
Na jednostavniji uzgoj na prozorskoj dasci, uz dovoljno svjetla, bez propuha, gdje se
najlake odravaju. Orhideju osvjeava toplo i vlano.
Ljeti se orhideja iznosi van ispod kronje drveta, zaklanja se od jakog sunca, vjetra i kie.
Povoljna je istona terasa gdje biljku zagrijava jutarnje sunce.
Da bi biljka cvala, mora imati barem 3 odrasle pseudobulbe zajedno. Zahtjeva dosta
svjetla i sunca, no ne direktnog podnevnog sunca. Voda: Od proljea do jeseni redovito
odravati supstrat vlanim, ali ne mokrim. Vlaga: voli zranu vlagu i jutarnje roenje. Dobro
je povremeno obrisati listove krpom ( sizifov posao, ali djeluje protiv nametnika).
Uzgoj za amatere ljubitelja cvijea dosta je teko i sloeno. Tropske sorte zahtijevaju
paljivu njegu i specifine uvjete vlage, temperature i svjetla ovisno o vrsti orhideje. Novije
sorte uz veu panju mogu se uzgajati u stanu.
NJEGA ORHIDEJA
Potrebe za vodom i temperaturom
Zalijevanje ovisi o veliini orhideje, temperaturi i svijetlosti.
Zahtjevi za vodom su veliki u vrijeme intenzivnog rasta, dok su u vrijeme mirovanja
minimalni. Osim to vodu prima preko supstrata uzima ga i iz zraka pa relativna vlanost
zraka treba biti visoka u vrijeme rasta, dok je u mirovanju neznatno manja, na temperaturi od
15% treba biti 80% i vie. Vlaga u zraku osigurava se ovlaivaima zraka, to je skupo ili
oroavanjem mikroklime oko biljke.
Najbolja voda je kinica pH 5,5-6,5. Pri nedostatku vode biljka vene i otpadaju cvijetovi.
Temperatura u vrijeme mirovanja kree se od 7- 16 C, to ovisi o vrsti orhideje. Za vrijeme
rasta treba biti od 18-27 C i vie uz to treba se i odravati visoka vlaga zraka (minimum 80%
.ne podnose razlike izmeu dana i noi vee od 5-10 C.
Prihranjivanje
Prihranu zahtijevaju sve orhideje, u obliku tekueg gnojiva, kojeg biljka dobiva sa
mekom vodom pri zalijevanju. Vrijeme cvatnje i intenzivnog rasta zahtjeva jednom do
sedam dana tjedno, ovisi o vrsti orhideje. Vrijeme mirovanja svaka dva tjedna ili jo rjee. Na
tritu se nalaze razliita tekua gnojiva, razliitih proizvoaa, cijena, gotova sva
zadovoljavaju potrebe za NPK 3:4:5, S, Ca, Fe, Mn, Mo, Zn.


Prozraivanje
Zahtijevaju slobodnu cirkulaciju zraka, ali smeta im propuh koji usporava rast, ako je
razdoblje cvatnje otpadaju cvijetovi. Prozraivanjem se gubi zrana vlaga koju treba ee
nadoknaditi. Cirkulaciju zraka osiguravamo malim elektrinim ventilatorom, pri emu se ne
gubi vlaga i ne stvara hladan propuh.
Zasjenjivanje
Svako vrsti odgovara razliita svjetlost, niti jedna ne podnosi direktno sunce, posebice ne
odgovara mladim dijelovima biljke. Biljke su prauma do njih dopire mala koliina svijetlosti,
koja je ostala ista kod hibridnih vrsta 1000-1500 lux-a, na u vrijeme mirovanja ispod 1000
lux-a.
Staklenicima se osigurava uz pomo staklenikih sjenila bijele boje ili bolje lamelasta
sjenila rune ili automacke regulacije.
U stanu odgovaraju im prozore gdje e imati jutarnje i kasno poslijepodnevno sunce ili na
udaljenost od prozora 1-1,5 m.
Gnojivo za orhideje
Proizvoa: COMPO, Njemaka
Osnovica mineralnog gnojiva: NPK 3:4:5,
mikro-elementi i guanom
Sastav: 3% N -0,4% N u obliku nitrata,
-1,2% N u obliku amonijaka (NH3),
-1,1% N u karbonatnom obliku,
-0,3% N u organskom obliku;
4% P topiv u vodi P2O5;
5% K topiv u vodi K2O;
0,9% sumpor (S);
0,01% bor (B);
0,002% bakr (Cu) kelatiran s EDTA;
0,02% eljezo (Fe) kelatiran s EDTA;
0,01% mangani (Mg) kelatiran s EDTA;
0,001% molibden (Mo) kelatiran s EDTA;
0,002% cink (Zn) kelatiran s EDTA;
45% organskih supstancija.
Upotrebljive sirovine: voda, otopljene soli i guanom.
Upotreba jedan ep na 1 litru vode za zalijevanje.
Od oujka do listopada jedan do 2 puta tjedno,
Od studenog do veljae jednom u 2 tjedna.
(Cijena: 250 ml 26,89 kn, sijeanj 2007)
Mirovanje
Za cvat orhideji je potrebno mirovanje ovisi o vrsti, od tjedna od par mjeseci. To je od jeseni
do proljea, biljka ima manje zahtjeve u pogledu vlage i hranjiva to ovisi o vrsti. One biljke
koje izgube lie gotovo i ne trebaju vlagu samo oraavanje. Zahtjevi za temperaturom su nii
i do 7 C. Integralni i nezaobilazni dio ivotnog ciklusa. Biljka obustavlja rast.
Gorske orhideje June Amerike
Cattleya Amethystima
Porijeklo ove vrste je Brazil. Na svakoj stabljici su obino dva cvata. Cvate ovisno o uvjetima
od prosinca do oujka. Cvjetovi su prelijepi. U praniku su irine 10 -12 cm.
Osnovna boja je bijela sa ljubiastim ili plavim preljevom, purpurnim ili crvenim arama.
Cattleya A Mossiae
Raste po drveu u praumama Venezuele. Cvate od veljae do travnja. Cvjetovi su neobino
lijepi. Na jednoj stabljici 10-12 cvjetova irine 15 do 18 cm. Latice i lapovi su otvoreno
crvene ili ljubiasto-roza, sa oko 10 cm dugakom i 5 cm irokom usnicom, koji je na vrhu
uti, poprskan purpurnim tokicama, a po sredini presvuen istom bojom.

Cattleya Elegan
Krupnim roza cvjetovima i krvavo crvenim usnicama.
Cattleya Labiata
Cvijet je vrlo krupan oko 20 cm, boje je njeno roza, usna mu je purpurna, spiralne i 10 cm
dugaka.
Cattleya e gorske orhideje uzgajaju se jako dobro i u saksijama, najbolje napreduju na
temperaturi od 12 do 15 C, kada se pojavljuju pup temperatura se poveava za 5 C.
Odontoglossum
Porijeklom planinske tropske ume Meksika, gdje rastu na drveu. Sobnim uvjetima dobro
uspijevaju.
Odontoglossum Membranaceum
Lie joj raste svako za sebe. Tamno- zeleno je, Kopljasto-zailjeno, pri dnu neto sueno.
Stabla su visoka 30 cm sa 3-5 cvjetova. Cvjetovi su iroki do 5 cm, boje ljubiasto roza
latice, usne ljubiaste ili bijele. Cvjeta u proljee. Njeni cvat se kod pravilne njege moe
odrati 4 do 5 tjedana.
Odontoglossum Rossi-Majus
Svako stablo ima tri do pet cvjetova, stablo je iroka 5 cm. Cvjetne latice su bijele, a pri
dnu su neto iarane tamnijim prugama. Cvate zimu u sijenju i veljai. Cvijet dugo traje.
Tropskim praumama ih ima u vie varijanata.
Odontoglossum Macrathum i O. Varicosu Rogersi
Biljke koje zahtijevaju svjetlost, tada dobro uspijevaju i lako se odravaju. Pri pravilnoj
njezi izdano cvatu. Boje su najee ute ili roza, posute tamnim ili purpurnim tokicama.
Odontoglossum Macrathum- e cvjetovi su vrlo mirisni, iroki 7 cm. Stabljika je dugaka 12
do 16 cm da dva kopljasta tamno ili svjetlozelena lista koji su presvueni utim prugama.
Cvatu ljeti u kolovozu i u studenom.
Stanhopeae
Prirodno stanite tople i vlane praume Meksika, gdje rastu u bunovima.
Stanhopeae Tigrina
Najjednostavnija je za uzgoj. Stabljika raste direktno iz ila, listovi su mali ovalno
zaokrueni. Na svakoj stabljici moe biti najvie tri cvjeta, krupni, lijepi i jakog mirisa. iroki
15 -20 cm, dvije spojene latice su neto due i ire dok su unutranje due i uspravne bijelo
ute i osute tamno crvenim mrljama. Usnica je bijela i osuta krvavo crvenim, sitnim
tokicama.
Terestirike (prizemne) orhideje
Cypripendium
Ova porodica rasprostranjena je po itavom svijetu ima je i u Hrvatskoj. Interesantna zbog
sklopa njihovih cvjetova: Usna je poveana i lii na papuicu, dvije donje latice rastu iz grla
papuice izgledaju kao dva reketa. Bolje uspijevaju zimi na hladnom od 12 C. Boje su
razliite. Cvijet je u unutranjosti esto zelen, a okolo drugih boja.
Cypripendium Acaule
Preporuuje se za uzgoj u stanu, porijeklom je iz June Amerike. Ima esto po dva visea
stabla, iroka, ovalna, sa jakim ilama, na stablu se nalazi samo jedan cvijet. Usna cvjeta je
izraena, dugaka do 5 cm, Bijelo ljubiasta, Protkana tamnim ilicama, cvate u oujku i
travnju.
Raste kod nas po vlanim umama. Ima uspravnu 20- 25 cm visoku stabljiku koja nosi jedan
ili dva cvijeta. Cvijet se sastoji od 4 tamne latice i jedne vee malo spljotene ute usne. Lie
obavija stabljiku, ovalno i na brazdana. Cvjeta u martu i aprilu
Cypripendium Guttatum
Ova vrsta rasprostranjena je u Sjevernoj Americi. Ima istu bijelu cvjetove sa crvenim
tokicama. Usna joj je neto dua od donje latice, sa pomalo pljosnatim otvorenim grliem.
Stabljika je visoka. Pogodna za uzgoj u stanu.
Cypripendium Lowii
Raste u gustim umama na zemlji i na drveu Bornea. Ova ja biljka stvorena za uzgoj u
hladnim sobama na temperaturi od 10 C. Stabljika je dugako 50 do 100 cm ima 3 do 5
zeleno utih cvjetova, proarani purpurnim pjegama i poprenim prugama. Lie je dugako
30 do 35 cm i tamno-zeleno. Moe se uzgajati preko zime i u hladnijoj sobi do 10 C.
Laeliae
Laeliae Majelis
U srodstvu je sa Cattleya-ma. Imaju vrlo krupne izvanredno lijepe cvjetove. Ove vrste su
stvorene za stan i obino uspijevaju u sobama sa 15 do 20 C. Zimi cvjetaju.
Laeliae Cinnabarima
Raste na drvu u planinama Brazila. Stablo moe biti uspravna ili povijena dugaka 30 do 35
cm sa 4 do 7 naranastih cvjetova. Cvijet se moe odrati 5 do 6 tjedana. Lie je kopljasto,
dugako 10 do 15 cm.
Laeliae Albin
Sa bijelim cvjetovima i Crvenkasto ruiasta usna.
Laeliae Harpophylla
Cvijet je naranast.
Zygopetatum
Z. Tigeina i Z. Naxillare
Cvatu zimi, rastu na zemlji dolinama Brazila. Stabljika je dugaka 25 cm , cvjetovi su u
grozdu. Latice i lapovi su zelene boje, usna je bijela ili ljubiasta, pri dnu iarana crvenim
pjegama, na stabljici ima 8 do 15 listova.
8.3. CALANTHE VESTITA ( Kalanta)
Listopadna malezijska vrsta, ima od listopada do veljae 90 cm dugake cvat sa 25
cvjetova, iste bijele boje, sa ruiastim ili crvenim usnama.
Biljka se zasjenjuje od jakog sunca od aprila do rujna, ne smje biti na temperaturi ispod
13 C. Zaljeva se dva puta dnevno dok biljka buja, nakon toga vie ne zahtjeva vlagu. Za
vrijeme cvatnje zaljeva se jednom dnevno.
Dok listovi dopola izrastu poinje se sa prihranom, razrjeenim tekuim gnojivom svaka
dva tjedna, nastavlja se sve dok se listovi u potpunosti ne razviju.
Nakon cvatnje presauju se u novu posudu, gdje se dodaje ilovaa. U isto vrijeme vri se
razmnoavanje sa odvajanjem izbojaka.
COELOGYNE CRISTATA (Celogina)
Izuzetno otporna orhideja, porijeklom iz Nepala. Uglavnom ina sedam, a nekada i vie
viseih mirisnih cvjetova u bijeloj boji sa utom sredinom, koji se postepeno otvaraju do
prosinca do oujka.
Osim bijele postoje i druge varijacije, ali su one znatno rjee. Najbolje uspijevaju u korpi
za orhideje na sjenovitom mjestu.
Zimi temperatura ne smije pasti ispod 13 C. Od travnja do listopada potrebno joj je puno
svjeeg zraka, esto prskanje vodom (2 do 3 puta dnevno) i obilno odravati vlagu( najbolje
kinicom).
U jesen se smanjuje vlanost komposta. Prihranjuju se sa tekuim gnojivom svaka tri
tjedna do maja do septembra. Presauje se u proljee svake dvije do tri godine.

Cymbidium Rosanna
Klasini hibrid stabljika je uspravna 45 do 60 cm, cvijetovi su bijeli, ruiasto proarani,
otvaraju se u proljee. Zahtjeva hladnu i prozranu prostoriju. Zimska temperatura 7 do 13 C.
Ne odgovara joj jako ljetno sunca, poeljno je izloiti jesenskom i zimskom. Ljeti se obilno
zaljeva, zimi oskudno. Od travnja do kolovoza redovito se prska do 3 puta dnevno, prihranjuje
svakih 14 dana razrjeenim tekuim hranjivom. Presauje se svake 3 godine nakon cvatnje i
to u ilovau i treset. Razmnoava se dijeljenjem prilikom presaivanja.
Dendrobium nobile ( dendrobijum)
Cvijeta zimi, potjee iz Indije i june Kine. Svaki cvijet sastoji se od bijelih latica sa
nijansom ruiastu ili ljubiastu boju, usne su zaobljene bijele ili ute sa tamno-ljubiastom
mrljom pri otvoru. Zahtijeva direktnu svijetlost od rujna do oujka, a u ostalo vrijeme se
zasjeni. Zimi zahtjeva svje zrak, temperaturu 7 do 16 C tada se kompost odrava suhim. Od
travnja do listopada zahtjeva mokro i prihranjuje tekuim gnojivom. Svake dvije do tri godine
nakon cvatnje treba ju presaivati u malu teglu. Razmnoava se dijeljenjem kada se na
mladim izbojcima pojave korjenii.

Epidendrum prismatocarpum (epidendrum)
Epifitna je orhideja porijeklom srednje Amerike ima dva lista zelene boje i 38 cm duge
cvatove sa 10 do 20 cvijetova kao od voska, koji se pojavljuju od svibnja do kolovoza. Latice
su uto-zelene sa smeim pjegama. Usne su iljaste ruiasto-ljubiaste sa utim vrhom i
bijelim rubom.
To je biljka koja se lako uzgaja, zimi minimalna temperatura 13 C, Smeta joj sunce od
travanja do listopada. Obilna vlaga joj je potrebna od travnja do rujna, ostalo vrijeme
skromno. Cvatnji prihranjuje se svaka dva do tri tjedna tekuim hranjivom.
Presauje se od oujka do svibnja i pri tome razmnoava dijeljenjem izbojaka.
Laelie pumila (Lelja patuljasta)
Potjee iz Gvajane i cvate u jesen, idealna je za poetnike. Peteljka je dugaka 15 cm sa
jednim do dva cvijeta, jarke ruiasto-ljubiaste boje. Usne je zagasita, crveno-ljubiaste boje
sa uzdignutom utom prugom. Ne podnosi jako sunce, zimi pri 13 C i tada je treba prozraiti
za vrijeme toplog vremena. Do travnja do maja zahtjeva puno vlage, minimalno od studenog
do oujka.
Presauje se i razmnoava kada nova kora poinje djelovati pri staroj biljci.
Laelie pumila (Lelja patuljasta)
Meksika vrsta, cvate zimi i u proljee cvijetovima jakog mirisa. Cvjetna je stabljika dugaka
15 cm, raste iz brazdate, plosnate paluice. Cvijetovi imaju bijele latice i lapove boje nefita sa
zagasito crvenom arama. U svibnju poinje zahtjeva sunce. Minimalna zimska temperatura je
13 C, koda je temperatura via zahtjeva svjei zrak. Kompost treba biti vlaan od svibnja do
rujna.
Presauje se u proljee u kompost ilovae i treseta. Razmnoava se dijeljenjem.
Miltonia vexillaria (miltonija)
Porijeklom iz Kolumbije, procvjeta u travnju i svibnju. Cvijet se nalazi na tankoj peteljki,
ruiasto-bijele boje sa utim ilama na usni. Ne podnosi ljetno sunce, od studenog do veljae
zahtjeva punu svijetlost. Zimi na 13 C. Ljeti se prska dva do tri puta dnevno uz svjei zrak.
Kompost djelomino vlaan uz prihranjuje se tekuim gnojivom za vrijeme cvatnje. Zahtjeva
presaivanje svake godine u svibnju u manju posudu. Svake 2 do 3 godine se razmnoava
dijeljenjem u proljee ili kasnu jesen.

Odontoglossum grande ( odontuglozum)
Porijeklom je iz Gvantamala. Cvate kolovozu i novembru, stabljika je visine 30 cm, sa 7
velikih, jakih, utih cvijetova sa prugom boje cimeta. Zimi zahtjeva puno svijetla i
temperaturu iznad 7 C. Ljeti ne podnosi jako sunce, ali zahtjeva puno svjeeg zraka.
Kompost treba biti vlaan sve nakon cvatnje tada ne zahtjeva vlagu sve dok se ne razvije
gomolj. U to razdoblju prska se tri puta dnevno. Presauje se svake 3 ili 4 godine.
Razmnoava se dijeljenjem.
Oncidium viaricosum ( ohicidijum)
Naraste do 90 cm, listovi su kopljasti zeleni. Stabljika je razgranata na njoj se od oujka
do studenog razvija mnotvo cvijetova. Svaki cvijet ima sitne zelenkasto-ute i smee latice i
lapove, usna je velika tamnoute boje sa crvenim mrljama. Ljeti zahtjeva vlanu atmosferu i
ne podnosi sunce. Od svibnja do rujna zahtjeva pojaanu prihranjuje se jednom mjeseno.
Zimi na 7 do 10 C, sa jedva vlanim supstratom. Presauje se u proljee svake 2 ili 3 godine.
Razmnoava se dijeljenjem.
Paphiopedilum venustum (lijepa papuica)
Nepalska orhideja, sa pojedinanim cvijetovima na stabljici 25 cm. Cvijeta od listopada
do sijenja, cvijet je od bijelih lapova i latica sa zelenom prugom i nijansama ruiaste boje,
papuica je arena. Zimska temperatura iznad 7 C. Od oujka do listopada zahtjeva pojaanu
vlagu i prozranost i ne podnosi jako sunce. Kompost vlaan, ali ne mokar sa
jednomjesenom prihranjuje se od svibnja do rujna. Presauje se u proljee svake 2 ili 3
godine i tada se razmnoava dijeljenjem.
Pleione formosana
Porijeklom je iz Tibeta, obilno cvate sitnim cvijetovima izmeu sijenja i svibnja.
Boja latica je od bijele do tamnoljubiasto-ruiaste; usne su bijele posute ciglastim mrljama,
grimizno ljubiaste ili ute. Zimi minimum 4 C. Ljeti ne podnosi direktno sunce, prihranjuje
se jednom mjeseno. Zahtjeva vlagu koja prestaje kada listovi poinju utjeti. Nakon cvatnje
svake druge godine zahtijevaju presaivanje i razmnoavaju se izbojcima.
Vanda tricolor ( venda trobojna)
Indonezijska orhideja, ilava je , naraste do 210 cm. Listovi su debeli poput traka. Cvate
sa 20 blijedih, uto-ruiastih, ruiasto-ljubiastih cvijetova sa smeom mrljom. Raste u
velikoj viseoj korpi, minimalna zimska temperatura je 13 C. Ljeti ne podnosi jako sunce,
prska se 2 puta dnevno mlakom vodom ili kinicom. Kompost je vlaan od oujka do
listopada, ostali dio je suh. Prihranjuje se od svibnja do rujna. Presauje se i razmnoava
svake 3 godine.
Paphiopedilum insigne (Venerina papuica)
Ova orhideja nastala je krianjem istono-aziskih vrsta. Moe si zimi kupiti kao
lonanica.

KRIZANTEME
Diplomski rad Marijana Degijacinto: Uzgoj krizantema za rezani cvijet u Vrtlariji Mimoza
Nova Gradika, 2006.
www.medijimurje.com
www.medijimurje.com/%3FV%3D2468po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl=
hr
www.medijimurje.com/%3FV%3D2431po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl=
hr
www.medijimurje.com/nametnici krizantema
www.pavetic.hr
www.sjemenara.hr
www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/zatita/fungicid.asp.
www.novilist.hr
www.petrokemija.hr
Pinus Agro d.o.o. Osijek Pinusov klju
AC Agro Croatia Profert proizvod katalog
Glasnik zatite bilja, Zagreb, 1997, broj 3.
Grange, R. I. and Hand, D. W. ( 1987 ). A review of the effects of atmospheric humidity on
the growth of horticultural crops. Journal of Horticultural Science, 113-27.
Helyer, N. ( 1992 ). Elevated humidities for control of chrizanthemum pests with Verticillum
lecanil. Pesticide Science, 36, 373-8.
Mortensen, L.M: ( 1986 ). Effect of relative humidity on growth and flowering of some
greenhouse plants. Scientia Horticulturae, 29, 301-7.
Guido Moggi i Luciano Giugnolini, grafiki zavod Hrvatska, ( 1983 ), Cvijee u mom vrtu
asopis: Moj Cvijet, rujan-listopaad ( 2004.), broj 3.
asopis: Flora, listopad-studeni ( 2003.), broj 10.
asopis: Moj lijepi vrt, listopad ( 2004. ), broj 10.
Kalcijev nitrat Hydro katalog
Florabella katalog
Klsmsnn - katalog
D.G. Hessagon: Cvijee u vrtu, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2001
Pagliarini Neda i dr. : Sve o krizantemi, Hrvatsko agronomsko drutvo, Zagreb, 1997
Pagliarini Neda: Zamraivanje krizantema, Veernji list prilog VRT, Zagreb 25.07.2002
Stanley Gosling: The Pocket Encyclopedia of Chrysanthemums, Blandford press, London,
1988
Stoji Biserka: Gnojidba povra i cvijea, Zagreb, 2002
Zimmer Robert i dr: Mehanizacija u ratarstvu, Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek, 1997
Grupa autora: Enciklopedija VRT, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2005
Glas Slavonije - Agroglas ( poseban prilog ), Paraikovi, 2006
Gospodarski list ( poseban prilog ), ubi, 2005
Petrokemija d.d. Kutina, Fertina katalog
AC-Agro Croatia, Profert prozivodi katalog
Haifa Chemicals Ltd Izrael, Poly Feed katalog
Biobest - katalog
Klasmann - katalog
Brandkamp - katalog
www.medimurje.com
www.pavetic.hr
www.novilist.hr
GERBERI
Maceljski, M. (2002.): Poljoprivredna entomologija, akovec
Paraikovi, N.: Interna skripta Cvjearstvo
Izvor internet: http://www.inmagine.com/00161/00161004-photo#desc
http://zipcodezoo.com/Plants/G/Gerbera_jamesonii.asp
www.plantzafrica.com/plantefg/gerberajames.htm
www.imvubugerbera.com/history.html
www.gerbera.org
www.gerberaisrael.com
www.potgerbera.com
www.florist.hr
www.krs.hr
RUE
1. http : // www. cvijee. tripod. com / kalendar. html
2. http : // www.gospodarski-list.hr /clanak.aspx? Cid =190& refid= 15102004
3. http : // www.hic.hr /rrt 06. html
4. http : // www. pavin. hr. / rua. Html
5. 20 savjeta za bolju njegu rua, Moj lijepi vrt, lipanj 2004.
ORHIDEJE
http://baumax.hr.
hirc.botanic.hr/kormofita/kormofita-20/sld29
www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori37.htm)
www.cvecara-neven.com
www.wikipedia.org.
*Ehrendorfer, F. Mgdefrau, K. (1984): Botanika. Sistematika, evolucija i geobotanika.
kolska knjiga, Zagreb.
*Velika ilustrirana enciklopedija vrt naslovni izvori: Encyclopedia of Gardening, Copyright
1992, 2002 Dorling Kindersley, Limited, London (prvo izdanje u V. Britaniji 1992)
Mozajik Knjiga, Zagreb, 2005.
Literatura:
Josip Rogin, Rua kraljica cvijea , Stvarnost, 1989.
D.G. Hessayon, Rue , Mozaik knjiga, 1997.
Odjela za biologiju u Osijeku, Irena Antinac i Iva Andrai, Seminarski rad Rue
1. http : // www. cvijee. tripod. com / kalendar. html
2. http : // www.gospodarski-list.hr /clanak.aspx? Cid =190& refid= 15102004
3. http : // www.hic.hr /rrt 06. html
4. http : // www. pavin. hr. / rua. Html
5. 20 savjeta za bolju njegu rua, Moj lijepi vrt, lipanj 2004.
www.medijimurje.com
www.medijimurje.com/%3FV%3D2468po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl=
hr
www.medijimurje.com/%3FV%3D2431po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl=
hr
www.medijimurje.com/nametnici krizantema
www.pavetic.hr
www.sjemenara.hr
www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/zatita/fungicid.asp.
www.novilist.hr
www.petrokemija.hr
Pinus Agro d.o.o. Osijek Pinusov klju
AC Agro Croatia Profert proizvod katalog
Glasnik zatite bilja, Zagreb, 1997, broj 3.
Grange, R. I. and Hand, D. W. ( 1987 ). A review of the effects of atmospheric humidity on
the growth of horticultural crops. Journal of Horticultural Science, 113-27.
Helyer, N. ( 1992 ). Elevated humidities for control of chrizanthemum pests with Verticillum
lecanil. Pesticide Science, 36, 373-8.
Mortensen, L.M: ( 1986 ). Effect of relative humidity on growth and flowering of some
greenhouse plants. Scientia Horticulturae, 29, 301-7.
Guido Moggi i Luciano Giugnolini, grafiki zavod Hrvatska, ( 1983 ), Cvijee u mom vrtu
asopis: Moj Cvijet, rujan-listopaad ( 2004.), broj 3.
asopis: Flora, listopad-studeni ( 2003.), broj 10.
asopis: Moj lijepi vrt, listopad ( 2004. ), broj 10.
Kalcijev nitrat Hydro katalog
Florabella katalog
Klsmsnn - katalog
D.G. Hessagon: Cvijee u vrtu, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2001
Pagliarini Neda i dr. : Sve o krizantemi, Hrvatsko agronomsko drutvo, Zagreb, 1997
Pagliarini Neda: Zamraivanje krizantema, Veernji list prilog VRT, Zagreb 25.07.2002
Stanley Gosling: The Pocket Encyclopedia of Chrysanthemums, Blandford press, London,
1988
Stoji Biserka: Gnojidba povra i cvijea, Zagreb, 2002
Zimmer Robert i dr: Mehanizacija u ratarstvu, Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek, 1997
Grupa autora: Enciklopedija VRT, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2005
Glas Slavonije - Agroglas ( poseban prilog ), Paraikovi, 2006
Gospodarski list ( poseban prilog ), ubi, 2005
Petrokemija d.d. Kutina, Fertina katalog
AC-Agro Croatia, Profert prozivodi katalog
Haifa Chemicals Ltd Izrael, Poly Feed katalog
Biobest - katalog
Klasmann - katalog
Brandkamp - katalog
www.medimurje.com
www.pavetic.hr
www.novilist.hr
GERBERI
Maceljski, M. (2002.): Poljoprivredna entomologija, akovec
Paraikovi, N.: Interna skripta Cvjearstvo
Izvor internet: http://www.inmagine.com/00161/00161004-photo#desc
http://zipcodezoo.com/Plants/G/Gerbera_jamesonii.asp
www.plantzafrica.com/plantefg/gerberajames.htm
www.imvubugerbera.com/history.html
www.gerbera.org
www.gerberaisrael.com
www.potgerbera.com
www.florist.hr
www.krs.hr
RUE
1. http : // www. cvijee. tripod. com / kalendar. html
2. http : // www.gospodarski-list.hr /clanak.aspx? Cid =190& refid= 15102004
3. http : // www.hic.hr /rrt 06. html
4. http : // www. pavin. hr. / rua. Html
5. 20 savjeta za bolju njegu rua, Moj lijepi vrt, lipanj 2004.
ORHIDEJE
http://baumax.hr.
hirc.botanic.hr/kormofita/kormofita-20/sld29
www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori37.htm)
www.cvecara-neven.com
www.wikipedia.org.
*Ehrendorfer, F. Mgdefrau, K. (1984): Botanika. Sistematika, evolucija i geobotanika.
kolska knjiga, Zagreb.
*Velika ilustrirana enciklopedija vrt naslovni izvori: Encyclopedia of Gardening, Copyright
1992, 2002 Dorling Kindersley, Limited, London (prvo izdanje u V. Britaniji 1992)
Mozajik Knjiga, Zagreb, 2005.
Magdefrau, Ehrendorfer.(1978).Sistematika, evolucija i geobotanika, Sveuilite u Zagrebu
Nevenka Plavi-Gojkovi.(1985).Sistematika viih biljaka,Sveuilite u Zagrebu
Dubravka Augutin.(1999).Cvjearstvo 1, kolska knjiga, Zagreb
http://croatica.botanic.hr/toni/kormofita_16.pdf
http://www.botanical.com/botanical/mgmh/s/snapdr58_I.jpg._
http://www.weloening.de/pic/B16Gr.jpeg
http://cratica.botanic.hr/~toni/kormofita-PDF/kormofita-15.pdf
http://www.agr/cro/nastava/bs/moduli/doc/ag1011morfologija.pdf
http://croatica.botanic.hr/~toni/korm-klasDilleniidae.htm
http://croatica.botanic.hr/~toni/kormofita-PDF/kormofita-12.pdf
http://croatica.botanic.hr/~toni/kormofita-pdf-/kormofita-17.pdf
Fotografije nisu autorsko djelo- izvor je www.google.com- lat. ime biljke
MAK
Literatura:
1.Gospodarski list, 15. lipnja, 1977.
2.Gospodarski list, 15. svibnja, 2002.
BEGONIJE
Njega sobnog bilja;Maja Kotur Ivezi;Marjan tisak;Zagreb;2004.
Kune biljke;Purchai Geza;Nova knjiga;Zagreb;2004.
http//:www.dibleys.com
http//:www.begonias.org
http//:www.hortipm.tamu.edu
http//:www.extension.uiuc.edu
http//:www.trc.ucdavis.edu
http//:www.granum.ba
http//:www.fermi.hr
Vrtna enciklopedija
Dubravka Augutin, Cvijearstvo 2
Sve u cvijeu, Mladinska knjiga
www.backarygardener.com
www.begonias.org
CINIJE
- CVIJEE U VRTU 1 dipl. ing. Truda Fura (Mladost- 1971. god.)
- VRT veliki prirunik za cijelu godinu Veble commerce p.o. ( Zagreb 1995. god.)
- www.agr.hr
- www.narodnizdravstvenilist.htm
- www.seeds-by-size.co.uk
- www.redbudfarms.com
- www.gardenguides.com
- www.backyardagardener.com
- www.webindia123.com
- free-du.t-com/cvijetni-kutak/vrt/sadnice.htm
KARANFIL
The Biology and Ecology of Dianthus Caryophyllus L. ( Carnation ); Australian Government;
Department of Health and Ageing Office of the Gene Technology Regulator; November
2006. www.ogtr.gov.au ;
CD Botanica plus v1.1; Fast Trak software publishing; 1997.
Rezano cvetje; France Vardjan; Kmeki glas; Ljubljana 1989.
www.davesgarden.com;
www.d.barbatus.com;
velika ilustrirana enciklopedija VRT 196.-197., Mozaik knjiga, Zagreb, 2005.
www.barberet.com
www.thompson-morgan.com
www.p.kooij&zonenb.v.
www.hornet.co
MAUHICA
osi J. (2003.): Fitopatologija. Poljoprivredni fakultet, Osijek.
Grupa autora (2005.): Encyklopedia of gardening. Mozaik knjiga, Zagreb
Ivezi M. (2003.): Entomologija. Poljoprivredni fakultet, Osijek.
Maceljski M. (2002.): Poljoprivredna entomologija. Zrinski, akovec.
Paraikovi N. (2006.): Agroglas - poseban prilog. Glas Slavonije, Osijek
Tolui Z. (2003.): Trite. Poljoprivredni fakultet, Osijek.
Vukadinovi, V.; Lonari, Z. (1998.): Ishrana bilja. Poljoprivredni fakultet, Osijek.
Diplomski rad Matilda Juki:UZGOJ MAUHICA (Viola wittrockiana) U ZATIENOM PROSTORU U VRTNOM
CENTRU " JUG " U OSIJEKU
www.pfos.hr
www.agr.hr
www.syngenta.com
www.euro-brod.hr
katalozi: S&F flowers i Klasmann
koriteni podaci Vrtnog centra Jug Osijek i Poljo-sjeme d.o.o. Zagreb
Kroata Hazler Pilepi, Zavod za farmaceutsku botaniku,Farmaceutsko biokemijskog
fakulteta,Sveuilita u Zagrebu
Mirjana Jakin Ivani, www.avia.croadria.com/.../cvijece.htm