137 UVOD Pojava benzodiazepina 60-tih godina prologa stoljea omoguila je njihovu iroku neuropsihijatrijsku upo- trebu, a time prije svega prekid uporabe potencijalno letalnih barbiturata koji su izazivali ovisnost. Benzo- diazepini su se dokazali kao miorelaksansi i antikon- vulzivi u neurologiji, kao anksiolitici i uz hipnotiko djelovanje u terapiji izbora za insomniju i anksiozne poremeaje, a takoer i u odvikavanju od alkohola, te u anesteziji i drugim klinikim primjenama. Meutim, poznato je da su se uskoro nakon prvog benzodiazepi- na, Libriuma (klordiazepoksid), koji je uveden 1960.g., pojavila pitanja navikavanja i razvoja ovisnosti. Vali- um (diazepam), uveden 1963., bio je mnogo potentniji od svog pretee i 70-tih godina postao najpropisivani- ji lijek u Americi. Ali i njegova mogunost zloporabe i porast tolerancije (potreba za poveavanjem doze) po- krenula je brojne rasprave i u strunoj literaturi i u me- dijima tako da je 80-tih postao motiv nekih bestselera i lmova. Tad su se pojavile kontroverze glede propi- sivanja benzodiazepina (1). Te kontroverze pokrenula je mogunost zloporabe, tetnog djelovanja, intoksika- cija, te razvoja ovisnosti u smislu gubitka kontrole pri uzimanju lijeka ili kompulzivnog uzimanja lijeka una- to tetnom djelovanju, ili pak psiholoke ovisnosti u svrhu postizanja osjeaja zadovoljstva (2). Kasnije se opaalo i sve ono to karakterizira ovisnost - fenome- ni udnje za lijekom, opadanje tolerancije, apstinencij- ski simptomi, te zika ovisnost - zioloka adaptacija koja zahtijeva nastavak uzimanja oitovana znakovi- ma tolerancije, te simptomima apstinencije kod preki- da uzimanja. ZATO SU BENZODIAZEPINI JO UVIJEK U IROKOJ PRIMJENI? MIRELA VLASTELICA i MARIN JELASKA 1 Privatna psihijatrijska ordinacija Split, Medicinski fakultet Sveuilita u Splitu i 1 Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske upanije, Split, Hrvatska Pojava benzodiazepina 60-tih godina prolog stoljea omoguila je njihovu iroku upotrebu u neurologiji i psihijatriji. Benzodia- zepini su se u povijesti dokazali kao miorelaksansi i antikonvulzivi u neurologiji, kao anksiolitici u psihijatriji, uz hipnotiko djelo- vanje u terapiji izbora za insomniju, a takoer i u odvikavanju od alkoholne ovisnosti. Takoer su opravdali svoju iroku primjenu u anesteziologiji i drugim klinikim granama. Vremenom su se u psihijatrijskoj primjeni benzodiazepina pojavile kontroverze koje je pokrenula mogunost zloporabe, tetnog djelovanja, intoksikacija, te ovisnosti. S druge strane revolucionarna pojava selektiv- nih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS) benzodiazepine je pomaknula u sjenu. Uz to su se pojavile preporuke raznih znanstvenih i strunih institucija kojima je uporaba benzodiazepina ili iskljuena ili reducirana ili svedena na kratkotrajnu mjeru lijeenja. Klinika nam iskustva meutim pokazuju da se benzodiazepini i dalje esto rabe u dugotrajnom tretmanu i to iz vie razloga: zbog same tradicije propisivanja; zbog toga to ih sami pacijenti preferiraju; zbog potekoa koje se javljaju kod prekida uzimanja ak i onda kad su uzimane niske doze; zbog brzog djelovanja i dobre uinkovitosti a s vrlo malo poetnih nuspojava. Drugi lijekovi, odnosno alternativa benzodijazepinima - SIPPS, nemaju brzo oekivani odgovor, a nuspojave su im puno neugod- nije. Stoga neki autori smatraju da je razlog prelaska s benzodiazepina na SIPPS u mnogim preporuenim sluajevima esto ne- dostatno opravdan. Kljune rijei: benzodiazepini, ovisnost, dugotrajna uporaba Adresa za dopisivanje: Prof. dr. sc. Mirela Vlastelica, dr. med. Privatna psihijatrijska ordinacija Vukasovieva 10 21000 Split, Hrvatska E-pota: mirela.vlastelica@yahoo.com Acta 2_2012 KB.indd 137 10/24/12 10:40 AM M. Vlastelica, M. Jelaska Zato su benzodiazepini jo uvijek u irokoj primjeni? Acta Med. Croatica, 66 (2012) 137-140 138 Zbog djelovanja benzodiazepina (dugotrajnog, sred- njeg, kratkotrajnog) sporo-apsorbirajue i sporo-eli- minirajue molekule primjerenije su za terapiju odre- enih poremeaja iz kruga anksioznosti, dok su oni brze apsorpcije i spore eliminacije primjereniji za lije- enje odreenih tipova insomnije. BENZODIAZEPINI I ANKSIOZNI POREMEAJI Smjernice lijeenja anksioznih poremeaja bitno su se promijenile u zadnjih 20-tak godina. Prije toga oni su bili lijek izbora za panine poremeaje, generalizirane anksiozne poremeaje, fobije, poremeaje prilagodbe. Beta-blokatori su se esto rabili kod socijalnih fobija, a tricikliki antidepresivi kod agorafobija i opsesivno- kompulzivnih poremeaja (4). Godine 1997. preporuke su se obrnule u korist SIPPS, koji od tada openito postaju prva linija lijeenja, lijek izbora, dok benzodiazepini dolaze u drugi plan. Dalj- nje preporuke ograniavaju njihovo uzimanje na dva- etiri tjedna, i to uglavnom kod paninog i generali- ziranog anksioznog poremeaja (7), a dulje uzimanje benzodiazepina moe se razmatrati samo kod pacije- nata koji se lijee i drugim farmacima, te su benzodia- zepini adjuvantna terapija. Nadalje za anksiozni, obu- zeto-prisilni poremeaj (OPP) i posttraumatski stresni poremeaj (PTSP) benzodiazepini se preporuuju samo u rezistentnim sluajevima i to kod pacijenata koji nemaju sklonost zloporabi (8). Ipak, klinika iskustva su malo drugaija. Mnogi pa- cijenti nastavljaju sa stabilnom dozom benzodiazepi- na, bez povienja doza. Povremena poveana doza kod dugotrajne upotrebe propisuje se u stanjima akutnog stresa ( npr. let avionom, dentalna fobija), ali povre- meno poveanje doze ipak treba izbjegavati zbog uk- tuacije koncentracija u krvi, a to moe vremenom po- goravati stanje anksioznosti i reducirati anksiolitiki uinak. tovie, takvo povremeno uzimanje esto u ko- nanici vodi k svakodnevnoj konzumaciji (4). Stoga se preferira redovito vremenski ogranieno uzimanje s ciljem redukcije simptoma kada su se oni ve jednom pojavili. Preporua ih se izbjegavati kod PTSP-a jer su ini se neuinkoviti i mogu pogoravati bolest, a i pre- malo je dokaza njihove uinkovitosti kod OPP-a. Openito, benzodiazepini se esto rabe u dugotrajnom tretmanu i to iz vie razloga: zbog, rekli bismo, tradi- cije propisivanja; zbog toga to ih pacijenti preferira- ju; zbog potekoa koje se javljaju kod prekida uzima- nja ak i onda kad su uzimane niske doze; zbog brzog djelovanja i dobre uinkovitosti a s vrlo malo poetnih nuspojava. Unato uvaavanju nuspojava kod benzodi- azepina (9), znamo da drugi lijekovi, odnosno alterna- SIMPTOMI BENZODIAZEPINSKE OVISNOSTI Rebound fenomeni kao povratna anksioznost ili po- vratna insomnija sastoje se u pogoranju prvotnih simptoma (simptoma prije poetka medikacije) i e- sto se zapaaju kod naglog prekida uzimanja benzo- diazepina (3). Iako ti rebound fenomeni mogu biti uzrokom razvoja zike ovisnosti, oni su neovisni, vre- menski ogranieni fenomeni koji se esto javljaju u od- sustvu drugih simptoma benzodiazepinske ovisnosti ili tolerancije (4). Simptomi se pojavljuju ee kod benzodiazepina s kratkoronijim djelovanjem, to vodi do brzog ponov- nog posezanja za lijekom, a to posljedino onda vodi dugotrajnom uzimanju benzodiazepina. Znaajni se apstinencijski simptomi mogu razviti kod uzimanja te- rapijskih doza ako je tretman naglo prekinut, stoga se preporua uzimanje snienih doza. Po nekim autorima preporua se sljedei niz kriterija za dijagnosticiranje benzodiazepinske ovisnosti (5): - strategija nabave: uestali zahtjevi za receptima; si- muliranje simptoma da bi se dobilo lijek; propisiva- nje lijeka od strane nekoliko lijenika istodobno; pri- kupljanje benzodiazepina od rodbine, prijatelja ili na crno; - zloporaba: uzimanje veih doza od uobiajenih; ek- stra doziranje; elja i pokuaji da se prekine; tenja po- veavanju doza (porast tolerancije); uzimanje da bi se izazvala euforija. Rebound i apstinencijski simptomi kao pojmovi iza- zivaju daljnje psihofarmakoloke polemike - konfuzija perzistira zbog postojeeg dijagnosticiranja zloporabe i ovisnosti u DSM-IV i sada pojednostavljene dijagno- ze u DSM-V koja e glasiti sedative, hypnotic or anxi- olytic-use disorder (4). Ve znamo da je y-aminobutyric acid (GABA) ili ga- ma-aminomaslana kiselina opepoznati inhibitorni neurotransmiter u CNS-u. Benzodiazepini facilitira- ju GABA-ergiku neurotransmisiju specinim vezi- vanjem za GABA(A) receptor, koju ne mogu izravno aktivirati, za razliku od barbiturata, to objanjava si- gurnost benzodiazepina kod predoziranja (6). Rela- tivno vie doze i produljeni tretman mogu korelirati s veim rizikom benzodiazepinske zloporabe i ovisno- sti. Rizik razvoja ovisnosti moe biti povean snanim anitetom molekule za receptor. Drugi znaajni faktor koji poveava rizik ovisnosti jest poetak djelovanja, odnosno brzina postizanja maksimalne koncentracije u plazmi - bra apsorpcija ima vei rizik. Dalje, traja- nje djelovanja, odnosno poluvrijeme raspada molekule - brza eliminacija proizvodi vie rebound i apstinen- cijskih simptoma. Acta 2_2012 KB.indd 138 10/24/12 10:40 AM M. Vlastelica, M. Jelaska Zato su benzodiazepini jo uvijek u irokoj primjeni? Acta Med. Croatica, 66 (2012) 137-140 139 L I T E R A T U R A 1. Rosenbaum JF. Attitudes toward benzodiazepines over the years. J Clin Psychiatry 2005;66: 4-8. 2. Salzan C. Addiction to benzodiazepines. Psychiatr Q 1998; 69: 251-61. 3. Kales A, Soldatos CR, Bixler EO, Kales JD. Rebound inso- mnia and rebound anxiety: a review. Pharmacology 1983; 26: 121-37. 4. Cloos JM. Benzodiazepines and addiction: myths and realities. Psychiatric Times 2010; www.CMELLC.com 5. Linsen SM, Zitma FG, Breteler MH. Dening benzodia- zepine dependence: the confusion persist. Eur Psychiatry 1995; 10: 306-11. 6. Atack JR. Te benzodiazepine binding site of GABA(A) receptors as a target for the development of novel anxiolytics. Expert Opin Invest Drugs 2005; 14: 601-18. 7. British Association for Psychopharmacology. Evidence- based guidelines for the pharmacological treatment of anxiety disorder. J Psychopharmacol 2005; 19: 567-96. 8. World Federation of Societies of Biological Psychiatry (WFSBP). Guidelines for the pharmacological treatment of anxiety, obsessive-compulsive and post-traumatic stress disor- ders: rst revision. World J Biol Psychiatry 2008; 9: 248-312. 9. Uzun S, Kozumplik O, Jakovljevi M, Sedi B. Side eects of treatment with benzodiazepines. Psychiatr Danub 2010; 22: 90-3. 10. Berney P, Halperin D, Tango R i sur. A major change of prescribing pattern in absence of adequate evidence: benzo- diazepine versus newer antidepressants in anxiety disorders. Psychopharmacol Bull 2008; 41. 39-47. tiva benzodiazepinima - SIPPS nemaju tako promptni odgovor, a nuspojave su im puno neugodnije (npr. jo nepoznate posljedice kod trudnoe, seksualne disfunk- cije, poremeaj spavanja, rizik pojave ekstrapiramidnih simptoma, kardiovaskularni problemi, pa i suicidnost). Stoga neki autori smatraju da je loginost prelaska s benzodiazepina na SIPPS jo nedostatna i neopravda- na (10). ZAKLJUAK Benzodiazepini su u uporabi vie od pola stoljea. Unato tome, istraivanja dugotrajnog ishoda lijeenja (outcome) su i dalje oskudna. Ovisnost o velikim doza- ma benzodiazepina je rijetka, ali mnogi pacijenti razvi- jaju zioloku ovisnost i o tzv. terapijskim, pa i niim dozama. Potrebno je poznavanje prola odreenog benzodiazepina, identikacija rizine populacije, jasne indikacije, te odrjeitost da se prekine lijeenje ako vie nije korisno, kako bi se reducirali problemi ovisnosti, ali to nije jednostavno, iako se tako ini. Benzodiazepi- ni su jo uvijek u irokoj i dugotrajnoj primjeni i zbog toga to ih pacijenti preferiraju, i zbog potekoa koje se javljaju kod prekida uzimanja ak i onda kad su uzi- mane niske doze, i zbog brzog djelovanja i dobre uin- kovitosti, a s vrlo malo poetnih nuspojava za razliku od njihove alternative, SIPPS. Acta 2_2012 KB.indd 139 10/24/12 10:40 AM M. Vlastelica, M. Jelaska Zato su benzodiazepini jo uvijek u irokoj primjeni? Acta Med. Croatica, 66 (2012) 137-140 140 S U M M A R Y WHY BENZODIAZEPINES ARE STILL IN WIDE USE? M. VLASTELICA and M. JELASKA 1 Private Psychiatric Oce, Split, School of Medicine, University of Split, and 1 Health Center of Split-Dalmatia County, Split, Croatia The advent of benzodiazepines in the 1960s provided their wide use in neurology and psychiatry. They proved to be myorelax- ant and anticonvulsive therapy in neurology; their anxiolytic and hypnotic properties have made them the treatment of choice for insomnia and anxiety problems; they have also been used in alcohol withdrawal and in anesthesia, and for a wide range of treatments in other clinical branches. However, reports giving rise to a prescription controversy including abuse, harmful effects, intoxication and dependence toward addiction appeared soon. On the other hand, the revolutionary appearance of selective serotonin reuptake inhibitors (SSRIs) overshadowed benzodiazepines. According to recommendations of many scientiic and professional institutions, the use of benzodiazepines has been gradually excluded or reduced or limited to short-term use. How- ever, clinical experience showed that benzodiazepines are frequently used for long-term treatment, and there are many reasons for this, e.g., prescribing tradition, patient preference, dificulties associated with benzodiazepine withdrawal (even in patients taking low doses) because they have a rapid clinical onset of action, and good eficacy with few initial adverse effects. Moreover, SSRIs as alternative drugs are associated with incomplete therapeutic response and more uncomfortable adverse effects. Some authors therefore point out that the rationale for the shift from benzodiazepines to SSRIs is inappropriate. Key words: benzodiazepines, dependence, long-term use Acta 2_2012 KB.indd 140 10/24/12 10:40 AM