Stabilnost Kosina - Szavits - Zagreb

3.
Stabilnost kosina
3.1. Primjeri i elementi klizanja kosina
Primjeri klizanja kosina
Utvrivanje stabilnosti kosina je vana i izazovna aktivnost u
graevinarstvu. Utvrivanje uzroka klizanja jedan je od najvanijih
pokretaa napretka u razumijevanju sloenosti mehanikog ponaanja tla.
Opseni istraivaki napori u zadnjih osamdesetak godina doveli su do
racionalno utemeljenih spoznaja koje nam slue za rjeavanje praktinih
problema stabilnosti kosina. Usprkos tim naporima, odreivanje stupnja
stabilnosti kosina i njihovo ekonomino projektiranje i dalje ostaje izazov
geotehnikoj struci. Tomu svjedoe povremene pojave nestabilnosti, bilo
prirodnih kosina bilo kosina koje su rezultat graevinskih zahvata, usprkos
primjeni suvremenih spoznaja struke. Iz tog razloga istraivanja ne prestaju,
a istraivanja uzroka nastalih klizanja daju jedinstvenu priliku za provjeru i
unapreenje postojeeg znanja. U nastavku e se prikazati nekoliko znanih i
neznanih klizita i pojava nestabilnosti kosina.
Izgradnja Panamskog kanala, koji presijeca ameriki kontinent i spaja
Atlantski s Tihim oceanom, predstavljala je poetkom dvadesetog stoljea
jedan od najveih graevinskih poduhvata. Ve tijekom njegove izgradnje
pojavila su se velika klizanja tla koja su dovela do velikih zastoja i bitnog
poskupljenja radova.
2 3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-1 prikazuje klizanje bokova usjeka pri iskopu Panamskog kanala
iz 1913. godine, kada je pokrenut volumen tla od vei od 13 milijuna
kubinih metara. Tijekom itavog trajanja kanala pojavljivala su se brojna
klizanja tla koja su bitno oteavala gradnju, usporavala i poskupljivala
radove. Jo i danas, mnogo desetljea nakon dovretka njegove gradnje,
javljaju se povremeno klizanja bokova kanala to je konano primoralo
njegovu upravu da postavi trajnu slubu strunjaka za praenje i sanaciju
klizita.
Manjih razmjera, ali ne manje spektakularna, su posljedica klizanja tla u
naseljenim mjestima koje prikazuje Slika 3-2. Jedno klizite u Kaliforniji,
izazvano potresom, prikazuje Slika 3-3. Nestabilnosti na usjecima prikazuje
Slika 3-4.
U listopadu 1963. velika katastrofa praktiki je izbrisala naselje
Langaronne u talijanskim Dolomitima (oko 100 km sjeverno od Venecije).
Tristo tisua kubnih metara stijene i tla kliznulo je u akumulacijsko jezero
netom zavrene lune betonske brane Vajont (Slika 3-5). Vodni val preko sto

Slika 3-1 Panamski kanal: klizanje 13 milijuna kubinih metara tla pri iskopu
bokova kanala (1913. godina)

Slika 3-2 Posljedice klizanja u naseljenom mjestu

3.1 PRIMJERI I ELEMENTI KLIZANJA KOSINA 3
metara visine zapljusnuo je preko brane (koja je ostala gotovo itava!), te
praktiki izbrisao nizvodno naselje usmrtivi preko dvije tisue mjetana. Jo
se danas u strunoj literaturi analiziraju mogui uzroci ove tragedije.
Klizanje velike mase rudarske jalovine, nasipane iznad mjesta Aberfan
u Velikoj Britaniji, usmrtio je 1966. godine nekoliko desetaka mjetana (Slika
3-6).
Posebno su poznata klizanja obalnih konstrukcija, usjeka i eljeznikih
nasipa u vedskoj. Nakon jednog posebno katastrofalnog ruenja 1913.
godine, kada je 185 m eljeznikog nasipa otklizalo u oblinje jezero,
osnovana je Geotehnika komisija dravnih eljeznica (tu je prvi put uveden
naziv geotehnika) da istrai uzroke brojnih klizanja i predloi rjeenja.
Njihov izvjetaj, zavren 1922. godine, smatra se prvim sveobuhvatnim
geotehnikim izvjetajem. U njemu se predloene nove metode vaenja i
ispitivanja uzoraka tla kao i metode prorauna stabilnosti kosina. U ovim
istraivanjima zapaenu je ulogu imao profesor W. Fellenius, koji je
predloio i prvu racionalnu metodu prorauna stabilnosti kosina, i pod kojim
imenom je ta metoda ula u kasniju praksu. Ovi rani radovi u vedskoj prvi

Slika 3-3 Klizite u Kaliforniji izazvano potresom

Slika 3-4 Klizanja tla na kosinama usjeka

su znaajni koraci geotehnikog inenjerstva koje se time razvija u zasebnu
granu graevinarstva.
Ni graevinska praksa u Hrvatskoj nije bila poteena klizita i
nestabilnosti kosina. Posebno je poznato klizite Zalesina u Gorskom Kotaru
na eljeznikoj pruzi Zagreb-Rijeka, kao i mnoga klizita na podsljemenskim
obroncima Medvednice kod Zagreba. Sustavno se tim problemom u
Hrvatskoj poeo baviti profesor E. Nonveiller, koja je svoja brojna praktina

prije klizanja poslije klizanja
Slika 3-5 Klizanje tristo milijuna kubinih metara stijene i tla u akumulacijsko
jezero netom zavrene lune brane Vajont u talijanskim Dolomitima
(oko 100 km sjeverno od Venecije) prouzroilo je u listopadu 1963.
godine vodni val visine preko 100 m, koji je nakon prelijevanja brane
(koja je ostala gotovo neoteena!) doslovce izbrisao nizvodni gradi
Langaronne i usmrtio preko 2000 njegovih itelja.

Slika 3-6 Veliko klizite na nasipu rudarske jalovine u Aberfanu (Velika
Britanija) 1966. godine koje je usmrtilo nekoliko desetaka ljudi
3.1 PRIMJERI I ELEMENTI KLIZANJA KOSINA 5
iskustva saeo u posebnoj knjizi (Nonveiller 1987), prvoj takvoj na
hrvatskom jeziku.
Posebno poticaj prouavanju uzroka klizanju ine nasute brane, vrlo
zahtjevne i skupe graevine. Ekonomska potreba za koritenjem lokalno
raspoloivog tla kao i za to veom utedom koliina ugraenog tla, trae
njihovo racionalno projektiranje. Brojne uspjeno izgraene brane, ponekad
i impresivnih dimenzija, dokazuju praktinu uporabivost naeg znanja o
problemima stabilnosti kosina, ali rijetka i posljedicama esto zastraujua
ruenja upuuju da to znanje nije savreno. Istraivanja koja su slijede nakon
takvih havarija i dalje unapreuju struku.
Klizno tijelo, klizna ploha, klizite i oblici klizanja
Iskustvo i opaanja ukazuju da se nestabilnost kosina u veini sluajeva
oituje kao klizanje mase tla, kliznog tijela, po ravnoj ili zakrivljenoj kliznoj
plohi (Slika 3-7). Pri tome se u donjem dijelu kliznog tijela (pri noici) tlo
naguravanjem zbija, dok se u gornjem dijelu (pri vrhu) ono razrahljuje. Zbog
vlanih naprezanja u vrhu i zanemarive vlane vrstoe tla obino se,
posebno u sluaju sitnozrnih tla, otvara vlana pukotina koja se, zbog smjera
gibanja, moe pri povrini otkriti kao karpa. Pojava takve pukotine jasan je
znak nestabilnosti kosine ve u ranoj fazi njenog nastanka. Pojava vlane
pukotine upuuje da se ona moe nastaviti u novu kliznu plohu. Podruje
samog kliznog tijela kao i neposredna okolina oko njega naziva se klizitem.

Slika 3-7 Elementi nestabilnosti na kosini

Slika 3-7 prikazuje primjer jednostavnog klizita u kojem se pojavljuje
jedno klizno tijelo i jedna, relativno pravilna klizna ploha. U drugim
prilikama i za druge vrste tla mogui su i brojni drugi oblici klizanja (Slika
3-8).
Klizanje se kosine moe pojaviti naglo s pojavom velikih pomaka koji se
ostvare u kratkom vremenskom razdoblju, nakon ega se klizna masa smiri u
novom ravnotenom poloaju. Ali, klizanje kosina moe biti i dugotrajan i
sloen proces, kojim se ponekad i geometrijski odnosi na klizitu mijenjaju.
Klizanja koja se odvijaju vrlo sporo, a pri tome ne mijenjaju bitno geometriju
klizanja, ponekad se nazivaju puzanjem tla.

translacijsko klizanje plitko rotacijsko klizanje

duboko rotacijsko klizanje podnoino rotacijsko klizanje

sloeno klizanje

Slika 3-8 Primjeri razliitih oblika klizanja kosina u tlu

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA 7
3.2. Mehanizam klizanja
Analiza optereenja i uvjeti globalne ravnotee
U traenju uzroka nastalih klizanja ili u traenju uvjeta koji moraju biti
ispunjeni da bi dolo do klizanja, uobiajeno je krenuti od analize
optereenja koja djeluju na ve pokrenuto ili potencijalno klizno tijelo. Pri
tome se gotovo redovito problem pojednostavljuje, pa se stvarno
trodimenzionalna geometrija klizita zamjenjuje dvodimenzionalnom u
vertikalnom presjeku kroz kosinu u smjeru klizanja (Slika 3-9).
Rasprostiranje klizita u takvom dvodimenzionalnom modelu je u smjeru
tree dimenzije, okomite na vertikalni presjek, beskonano, a kako se
klizanje odvija u ravninama vertikalnog presjeka, model ukljuuje uvjet
ravninskog stanja deformacija. O pogreci koju takvo pojednostavljenje
donosi govorit e se kasnije.

Slika 3-9 Optereenja na klizno tijelo

Na klizno tijelo s jedne strane djeluje akcija (strelica iznad simbola
oznaava vektor), koju ini prvenstveno teina samog kliznog tijela zajedno s
ostalim moguim optereenjem pri povrini kosine, kao to su primjerice
graevine, zatim mogue inercijalno optereenjem od potresa
1
, a s druge
strane sila otpora (reakcija) kao rezultanta naprezanja koje djeluje du
klizne plohe. U nekim sluajevima mogu se ovim silama pridruiti i sile od
razliitih graevinskih elemenata koje pridravaju kosinu, kao to su sidra,
potporne konstrukcije, piloti i slino. Prema zakonu mehanike, akcija i
reakcija su jednake, ali suprotnog smjera (izraene kao vektori)
(3.1)
odnosno, po svojim veliinama (apsolutnim iznosima), kako ih koristi
Eurokod 7, moraju biti jednake
(3.2)
Ponekad je povoljno silu reakcije rastaviti na dvije komponente: rezultantu
normalnih naprezanja i rezultantu posminih naprezanja
(3.3)
U sluaju da je raspodjela normalnih, , i posminih naprezanja,
poznata, mogue je izraunati te komponente, na primjer rezultantu kao
(3.4)
je koordinata (skalar) du klizne plohe, a duina luka klizne plohe. Poloaj
rezultante moe se dobiti standardno iz uvjeta mehanike da moment
komponenti mora biti jednak momentu rezultante, odnosno
(3.5)

1
Ako u nekom trenutku gibanje tla izazvano potresom izaziva ubrzanje kliznog
tijela, inercijalna sila na klizno tijelo jednaka je umnoku mase kliznog tijela i tog
ubrzanja
gdje je udaljenost rezultante , a udaljenost vektora posminog
naprezanja u toci A' od neke proizvoljne toke A. Na slian se nain moe
izraunati veliina i poloaj rezultante normalnih naprezanja .
Dok je u svakom konkretnom sluaju akciju mogue odrediti iz
poznate geometrije i jedinine teine tla , raspodjelu i veliine normalnih i
posminih naprezanja du klizne plohe mogue je odrediti tek na temelju
poznate krutosti materijala u kliznom tijelu i u nepokrenutom dijelu tla jer
je, prema terminologiji statike neodreenih sustava, klizno tijelo na
nepokrenutom tlu statiki neizmjerno neodreen sustav. Neodreenost se
oituje u tome to bez uvaavanja krutosti kliznog tijela i podloge postoji
beskonaan broj razliitih raspodjela normalnih i posminih naprezanja du
klizne plohe od kojih je svaka u ravnotei s istom akcijom prema uvjetu
ravnotee iz jednadbe (3.3). Ili drugim rijeima, rjeenje problema
raspodjele naprezanja du klizne plohe bez uvaavanja krutosti kliznog tijela
i krutosti podloge nema jednoznano rjeenje. Upravo nain rjeavanja
problema odreivanja raspodjele naprezanja u kliznoj plohi u ovakvom
statiki neodreenom sustavu razlikuje razliite metode analize stabilnosti.
Ove se metode mogu podijeliti u dvije odvojene grupe: prvu, fizikalno
egzaktnu, ali danas praktiki vrlo zahtjevnu pa s time i malo koritenu, i
drugu, fizikalno ogranienu, ali danas preteno koritenu u praksi. U prvu
grupu spadaju analize koje koriste mehaniku neprekidnih i deformabilnih
tijela, a u drugu spadaju metode granine ravnotee koje koriste mehaniku
potpuno krutih tijela uz uvoenje vie ili manje proizvoljnih pretpostavki
kojima se uklanja statika neodreenost sustava. U ovom poglavlju opisat e
se i raspraviti samo ove druge metode.
Klizna ploha, deformacije i naprezanja u zoni smicanja
Pojava klizanja predoenog kao klizanje krutog tijela po kliznoj plohi, kako je
naznaeno na slikama 3-7, 3-8 i 3-9, samo je gruba aproksimacija stvarnih
deformacija u zoni neposredno oko klizne plohe. Detaljnijim promatranjem
deformacija u zoni oko klizne plohe tijekom nastajanja klizita moglo bi se
uoiti da je ono to se naziva kliznom plohom ustvari vie ili manje uska zona
intenzivnog smicanja tla s velikim posminim deformacijama. Mjerenjima
posebnim instrumentima-inklinometrima ugraenim u zoni klizita,
utvreno je savijanja uspravnih upljih cijevi slino onima kako prikazuje
Slika 3-10. Savijanja tih cijevi ukazuju prije na zonu smicanja nego na
postojanje idealne klizne plohe. Debljina klizne zone moe biti znatno
razliita od sluaja do sluaja, obino deblja u mekim glinama, a tanja u
krutim pre-konsolidiranim glinama te u krupnozrnim tlima. Prava klizna
ploha, koja podsjea na povrinu krute podloge po kojoj klie kruto tijelo,
uoava se obino tek kod vrlo velikih pomaka kliznog tijela kod kojih
enormno smicanje izaziva u glinama potpuno preusmjeravanje ploastih
estica gline u meusobno usporedni razmjetaj kod kojeg je trenje pri
klizanju najmanje.
Ovo razmatranje o karakteru klizne plohe vano je zbog ocjene
primjenjivosti standardnih laboratorijskih ispitivanja tla. Iz detaljnog
prikaza stanja naprezanja i deformacija na elementu tla iz zone smicanja sa
slike 3-10 proizlazi da bi se u idealnim uvjetima ispitivanja odnosa
naprezanja i deformacija u zoni smicanja mogla oponaati u troosnim
pokusima na uzorcima tla koji su izrezani tako da im je os uzorka usmjerena
u pravcu veeg glavnog naprezanja koje je otklonjeno od pravca tangente na
kliznu plohu. Meutim, zbog praktinih potekoa u praksi se takvo to
rijetko radi, ve se koriste uzorci koji su izrezani s vertikalnom osi. Rezultati
iz takvih uzoraka mogu biti reprezentativni za prilike u tlu samo odnosi
naprezanja i deformacija ne ovise bitno o smjeru osi uzorka, to za realna tla
nije uvijek ispunjeno. Detaljnija rasprava o ovom problemu nadilazi,
meutim, opseg ovog teksta.

Slika 3-10 Deformacije i naprezanja u zoni oko klizne plohe: savijanje
inklinometarskih cijevi ukazuje na postojanje zone intenzivnog
smicanja konane debljine dok je klizna ploha samo aproksimacija
stvarne kinematike klizanja

Deformacije, efektivna naprezanja, relativna vodo-
propusnost: drenirano i nedrenirano stanje
Zbog promjene optereenja ili nekog drugog uzroka, o kojima e kasnije biti
vie rijei, dio kosine, klizno tijelo, se pokree, a u tlu se razvijaju
deformacije. U sluaju potpuno vodom zasienog tla, a takvo u velikoj mjeri
prevladava u naem podneblju, razvoj deformacija tla, prvenstveno, ali ne i
jedino posminih, prati istovremeni razvoj efektivnih naprezanja prema
poznatom Terzaghievom principu efektivnih naprezanja. Porastom
posminih deformacija poveava se otpor klizanju sve do trenutka kad se ili
uspostavlja ravnotea i deformacije zamiru ili do trenutka kad u svim
tokama klizne plohe posmina naprezanja dosegnu posminu vrstou tla
pa ravnoteu nije mogue postii, a daljnje se klizanje ubrzava dok god
klizno tijelo ne nae ravnoteni poloaj. Ovaj drugi sluaj kosinu pretvara u
klizite koje se u praksi svakako eli izbjei odgovarajuim projektnim
rjeenjima.
Na mogue deformacije tla bitan utjecaj ima voda u porama kao i vodo-
propusnost tla. Ako je vodo-propusnost relativno u odnosu na brzinu
odvijanja deformacija mala, voda nee moi u znaajnijoj mjeri niti ulaziti
niti izlaziti iz pora. Kako voda ne mijenja volumen bez obzira na pritisak u
njoj
2
, a promjena volumena tla mogua samo na raun promjene volumena
pora, nepromjenjivost volumena vode u porama imat e za posljedicu da e
se smicanje odigravati pri konstantnom volumenu. S druge strane, ako je
vodo-propusnost relativno velika u odnosu na brzinu deformacija, voda e se
slobodno gibati meu porama tla. To znai da e relativna vodo-propusnost
tla imati bitan utjecaj na karakter deformacija u kliznoj zoni, a time i na
razvoj efektivnih naprezanja. U ovom razmatranju bitno je naglasiti da je
utjecaj vodo-propusnosti relativan u odnosu na brzinu smicanja. Tako e
obino za krupnozrna tla vodo-propusnost biti relativno velika u odnosu na
brzinu deformacija koje odgovaraju brzini uobiajenih graevinskih zahvata.
Za te uobiajene brzine, sitnozrna tla e uglavnom imati relativno malu
vodo-propusnost. Ali, krupnozrno tlo, ija je relativna vodo-propusnost pri
uobiajenim graevinskim zahvatima velika, pri kratkotrajnom dinamikom
optereenju potresa imat e malu relativnu vodo-propusnost mada mu je u
oba sluaja apsolutna vodo-propusnost, jasno, jednaka. Nadalje, u
stacionarnim uvjetima, u kojima sve miruje ukljuivo deformacije i tlakovi

2
To nije potpuno tono; krutost vode na promjenu volumena reda je veliine onoj
obinog betona. Meutim, i to je u velikoj veini sluajeva mnogo vee od krutosti
skeleta tla pa je pretpostavka o potpuno krutoj vodi prihvatljiva priblinost.
vode u porama, svaka je, pa i vrlo mala, apsolutna vodo-propusnost relativno
velika jer je brzina deformacija jednaka nuli
3
. Vezano na relativnu vodo-
propusnost potpuno vodom zasienog tla u praksi se pojavljuju dva granina
sluaja: drenirano stanje i nedrenirano stanje tla.
Drenirano stanje se odnosi na stacionarno ili gotovo stacionarno stanje
deformacija i teenja vode. U tom se sluaju volumen vode s vremenom ne
mijenja ni u kojem mjestu u tlu pa su zadovoljeni uvjeti stacionarnog teenja.
Iz mehanike tla je poznato da se u tim uvjetima procjeivanje vode u porama
odvija prema Laplaceovoj diferencijalnoj jednadbi s nepoznatom funkcijom
potencijala h ije rjeenje ne ovisi deformacijama tla. To znai da se porni
tlakovi mogu izraunati neovisno o optereenju kosine i oni u analizu
stabilnosti kosine ulaze kao poznati. Uz poznata ukupna naprezanja i porne
tlakove, efektivna naprezanja izraunavaju se kao njihova razlika:
. U dreniranom stanju obino se nalaze sva krupnozrna tla s malo sitnih
estica i pri uobiajenim brzinama gradnje i koritenja graevina, te
sitnozrna tla nakon dugotrajnog stalnog optereenja.
Nedrenirano stanje tla je pak ono u kojem je relativna vodo-propusnost
mala ili zanemariva pa se deformacije odvijaju pri konstantnom ili priblino
konstantnom volumenu u svim dijelovima tla. Takvo stanje praktiki
odgovara onom koje se susree u sitnozrnim vodom potpuno zasienim
tlima, prvenstveno glinama, pri uobiajenoj brzini izgradnje graevine.
Obzirom da su u tim uvjetima deformacije nametnute (zadane), a time i
efektivna naprezanja, veliina pornog tlaka vie ne proizlazi iz zakona
stacionarnog procjeivanja, ve nju odreuje razlika ukupnog i efektivnog
naprezanja: . Takvo stanje je obino prisutno kod sitnozrnih tala
tijekom izgradnje graevinskog zahvata te kod krupnozrnih tla kod
kratkotrajnog optereenja kao to su potresi. Razlike u tlakovima porne vode
izmeu dreniranog i nedreniranog stanja mogu u praktinim sluajevima biti
znaajne.
Pri razmatranju problema deformacija vodom potpuno zasienog tla
ponekad je korisno podijeliti veliinu tlaka vode u porama u dvije
komponente: komponentu koja potjee od stacionarnog procjeivanja, te
komponentu koja predstavlja razliku od stacionarne
komponente do trenutane veliine pronog tlaka. Ako se zamisli da je nekim
uzrokom pokrenuto brzo klizanje kosine iza kojeg slijedi dovoljno dugi
period bez promjene optereenja, tijekom brzog klizanja porni tlak
4
e

3
Pojam relativne vodo-propusnosti ovdje treba shvatiti samo kao kvalitativan pojam
uveden radi lakeg razumijevanja, dok se za njegovu kvantitativnu definiciju ne vidi
puno smisla.
4
porni tlak = tlak vode u porama
narasti ne neku vrijednost . Veliina pornog tlaka dobije se iz
razmatranja stacionarnog procjeivanja, a iz uvjeta nedreniranog
smicanja. Nakon toga, za vrijeme bez promjena vanjskog optereenja
nedrenirani uvjeti nisu vie ostvareni (relativna vodo-propusnost vie nije
mala jer promjena prvotnog optereenja poinje due djelovati), ve poinje
djelovati proces konsolidacije. Tijekom konsolidacije komponenta pornog
tlaka se smanjuje da bi na koncu pala na nulu. Konsolidacija je tada
gotova, a uvjeti postaju stacionarni. Ovaj opisani proces moe se danas
numeriki modelirati uz uvjet da su poznati svi poetni i rubni uvjeti kao i
mehaniko ponaanje tla u obliku poznatog odnosa efektivnih naprezanja i
deformacija kao i vodo-propusnosti. Detaljni prikaz tog postupka izvan je
okvira ovog teksta. Osim toga, to je vrlo zahtjevan zadatak za ije rjeenje
esto u praksi nedostaju odgovarajua ispitivanja za dovoljno precizno
opisivanje odnosa efektivnih naprezanja i deformacija. Iz tog se razloga
danas u analizama stabilnosti, a i openitije, u analizama naprezanja i
deformacija, preteno analiziraju samo granini sluajevi nedreniranog i
dreniranog stanja uz prihvatljivu pretpostavku da e se stvarni procesi
odvijati negdje izmeu ovih krajnjih sluajeva.
Odreivanje veliine pornog tlaka pri analizi stabilnosti kosina vano je
iz razloga to stabilnost prvenstveno ovisi o posminoj vrstoi tla, a ova pak
o veliini pornog tlaka kako proizlazi iz poznatog Mohr-Coulombovog
zakona vrstoe
(3.6)
gdje je posmina vrstoa tla, i su efektivna kohezija i efektivni kut
trenja, Mohr-Coulombovi parametri vrstoe izraeni u efektivnim
naprezanjima, a i su normalno naprezanje i porni tlak. Veliina u zagradi
u gornjem izrazu je efektivno normalno naprezanje .
Pitanje odreivanja vrstoe za nedrenirane i drenirane uvjete smicanja
sadraj je slijedeeg poglavlja.
Drenirana i nedrenirana vrstoa tla
Pod vrstoom tla obino se podrazumijeva vrijednost posminog
naprezanja na ravnini sloma pri kojem je u procesu smicanja ,
gdje je posmina deformacija. Ravnina sloma je usko vezana uz Mohr-
Coulombov zakon vrstoe, izraz (3.6), i predstavlja zamiljenu ravninu kroz
promatranu toku tla na kojoj posmino naprezanje najprije zadovolji taj
zakon
5
. Ovako definirana vrstoa tla, osim to ovisi o efektivnom
normalnom naprezanju , ovisi o zbijenosti tla, ali i o karakteru
deformacijskog procesa koji joj prethodi. Tako se u svjetlu prethodnog
poglavlja razlikuje vrstoa koja se ostvaruje u dreniranim uvjetima od
vrstoe koja se ostvaruje nedreniranim uvjetima. Bitne razlike tih dviju
vrsta vrstoa objasnit e se pozivom na sliku 3-11.
Zbijena krupnozrna tla ili pre-konsolidirana sitnozrna tla imaju
relativno zbijeni meusobni razmjetaj estica. Na slici 3-11 to je
predstavljeno pojednostavljenim modelom u kojem su estice tla opisane
kao redovi pravilno poslaganih kuglica. U takvim tlima, prilikom dreniranog
smicanja pod stalnim normalnim naprezanjem i pornim tlakom, estice se
penju jedna po drugoj te se razmiu pa tlo postaje rahlije ukoliko to
razmicanje nije ogranieno nemogunou gibanja vode meu porama.
Nasuprot tome, kod rahlih krupnozrnih tla ili normalno konsolidiranih
sitnozrnih tla meusobni razmjetaj estica tla relativno je rahli. Pri
smicanju estice upadaju u prostore meu drugim esticama i struktura se
zbija, jasno opet ako nema ogranienja zbog nemogunosti gibanja vode
meu porama. Oito je da klizanje meusobno zbijenih estica pri smicanju
poveava volumen tla, dok klizanje meusobno rahlih estica smanjuje
volumen tla. To svojstvo rahljenja ili zbijanja tla pri smicanju naziva s
dilatancijom, a opisuje se kutom dilatancije , definiranim kao
gdje je normalna deformacija, a posmina deformacija (vidi
sliku 3-11). Prema toj definiciji kut dilatancije za zbijena ili za pre-
konsolidirana tla je pozitivan, dok je za rahla ili za normalno konsolidirana
tla negativan. Jasno, kao to je ve naglaeno, zbijanje ili rahljenje se moe
odvijati tijekom smicanja samo ako nije ogranieno nemogunou
slobodnog gibanja vode meu porama u vodom potpuno zasienom tlu.
U sluaju relativno male vodo-propusnosti tla u odnosu na brzinu
smicanja, promjena volumena pora pri smicanju e biti onemoguena. Ovo
kinematiko ogranienje izazvat e promjenu efektivnog normalnog
naprezanje ' na nain da se odri stalan volumen pora bilo njegovim
porastom ako tlo ima tendenciju poveanja volumena, bilo padom ako to ima
tendenciju smanjenja volumen. Ako je normalno naprezanje tijekom
smicanja stalno, promjena efektivnih naprezanja izazvat e isto takvu, ali
suprotnu, promjenu pornog tlaka zbog uvaavanja principa efektivnih
naprezanja.

5
Koriste se i druge definicije posmine vrstoe tla, ali diskusija o tome prelazi
okvire ovog teksta.
Posljedica ovog opisnog mehanizma na trag efektivnih naprezanja
(putanju to ju toka s vremenski promjenjivim koordinatama i opisuje)
kao i na odnos posminog naprezanja i posmine deformacije prikazana
je na gornjem dijelu slike 3-11. Punim je crtama oznaen sluaj dreniranog
smicanja s konstantnim vertikalnim naprezanjem uz porni tlak jednak nuli, a
isprekidanim crtama sluaj nedreniranog smicanja u kojem je na poetku
porni tlak jednak nuli da bi se tijekom smicanja do sloma promijenio za
veliinu .
Veliina u nedreniranom smicanju bit e negativna za sluaj
zbijenog ili pre-konsolidiranog tla, a pozitivna za sluaj rahlog ili normalno
konsolidiranog tla. Opisani mehanizam temeljni je mehanizam utjecaja
dreniranja na vrstou tla i bitan je za razumijevanje mnogih problema
stabilnosti i deformacija u tlu, ne smo onih koji se javljaju u kosinama.
vrstoa tla koja se ostvaruje u nedreniranim uvjetima naziva se
nedreniranom vrstoom i oznaava s . U praksi je obino nepraktino pa
esto i nepouzdano odreivanje veliine dodatnog pornog tlaka koji se

Slika 3-11 Mogunost dreniranja podzemne vode tijekom smicanja utjee na
mehaniko ponaanje tla: razlika drenirane ( ) i nedrenirane vrstoe
( ) izmeu zbijenih (ili pre-konsolidiranih) i rahlih (ili normalno
konsolidiranih) tla tijekom smicanja; zbijenost tla utjee na kut
dilatancije .

razvija tijekom nedreniranog smicanja pri slom pa se stoga pribjegava
neposrednom mjerenju nedrenirane vrstoe. Kako nedrenirana vrstoa ne
ovisi o promjeni ukupnog normalnog naprezanja , jer e zbog krutosti vode
svaka promjena normalnog naprezanja izazvati jednaku promjenu pornog
tlaka
6
, u Mohr-Coulombovom zakonu za nedreniranu vrstou, izraenom
preko ukupnih naprezanja , kut
7
pa slijedi

(3.7)
U nije uvijek jednostavno odrediti koji e uvjeti, nedrenirani ili
drenirani, biti u nekom sluaju mjerodavni, to jest da li e neka novo
izgraena kosina doivjeti prije nestabilnost u dreniranim ili u nedreniranim
uvjetima. Mogue je da e brzina izgradnje kosine biti takva da se ona u
poetku nae u nedreniranim (ili priblino nedreniranim) uvjetima da bi
nakon odreenog vremena mirovanja prela kroz proces konsolidacije u
drenirane uvjete. Iz tog je razloga u sluaju nedoumice, obavezno je
provjeriti oba sluaja pa se time neposredno uvjeriti koji sluaj je kritiniji, a
time i mjerodavan za procjenu njene stabilnosti. Kako je za zbijena ili pre-
konsolidirana tla nedrenirana vrstoa vea od drenirane (za isto poetno
normalno efektivno naprezanje), dok je za rahla ili normalno konsolidirana
tla situacija obratna, moe se zakljuiti da e u sluajevima neposredno
tijekom i nakon gradnje nedrenirano stanje biti kritinije od dreniranog za
normalno konsolidirana tla, dok e za dugotrajno optereenje (nakon
dovoljno proteklog vremena) kritinije biti drenirano stanje za pre-
konsolidirana tla. Takav zakljuak nije uvijek jasno donijeti za sluajeve
slabo pre-konsolidiranog tla tada treba provjeravati oba granina sluaja
dreniranja. Zbog uvijek relativno velike vodo-propusnosti u statikim
uvjetima, mjerodavan sluaj za kosine od krupnozrnog tla bit e drenirano
stanje.
Grubu procjenu potrebnog vremena za potpuno ostvarivanje
dreniranog stanja tla mogue je izvesti koristei Terzaghijevu teoriju
jednodimenzionalne konsolidacije. Kao to je poznato iz mehanike tla,
konsolidacija je proces nestacionarnog teenja podzemne vode koji se odvija
izmeu nedreniranog i dreniranog stanja vodom zasienog tla. Stupanj

6
ili, na drugi nain objanjeno: tijekom nedreniranog smicanja tlo prolazi istim
tragom deformacija neovisno o veliini vertikalnog naprezanja pa e i trag
efektivnih naprezanja biti neovisan od ; iz tog razloga svaka promjena ukupnog
naprezanja izaziva u nedreniranim uvjetima jednaku promjenu pornog tlaka .
7
indeks u dolazi od engleske rijei undrained = nedrenirano
konsolidacije, , mjera je napretka tog procesa pa tako oznaava
nedrenirano stanje kao poetak procesa, a drenirano stanje kao kraj
procesa konsolidacije. Prema teoriji jednodimenzionalne konsolidacije,
vrijeme, , potrebno za postizanje odreenog stupnja konsolidacije, ,
odreuje se iz izraza

(3.8)
gdje je vremenski faktor ovisan o , je duljina najkraeg puta dreniranja
najudaljenije estice vode do propusne granice
8
, a je koeficijent
konsolidacije koji je funkcija koeficijent propusnosti, , edometarskog
modula, , i jedinine teine vode, , izraena preko izraza
(
9
). Mada teoretski proces konsolidacije traje beskonano, visoki stupnjevi
konsolidacije postiu se za konanog trajanja procesa, pa je tako za ,
, iz ega slijedi da je vrijeme potrebno za postizanje 99% konsolidacije:
. Kako se koeficijent konsolidacije za gline kree tipino u
granicama od 0.1 do 10 m
2
/dan, za praine je oko 100 puta vei od onog za
gline, a za pijesak oko 100 puta vei od onog za praine, izraz (3.8) moe
posluiti za grubu procjenu koliko je vremena potrebno da bi se u nekoj zoni
tla ostvarili drenirani uvjeti, a time i porni tlakovi koji slijede iz jednadbe
stacionarnog teenja. Nadalje, kako je koeficijent konsolidacije upravo
razmjeran koeficijentu vodo-propusnosti i edometarskom modulu, pri emu
se za razna vrste tla koeficijent propusnosti razlikuje mnogo vie nego
edometarski modula, slijedi da je veliina vodo-propusnosti odluujui
parametar koji utjee na to da li e ponaanje tla biti drenirano ili
nedrenirano
10
.
Pri odreivanju efektivnih parametara vrstoe i za drenirane
uvjete odnosno nedrenirane vrstoe za nedrenirane uvjete treba se
drati preporuka o izboru prihvatljivih laboratorijskih i terenskih pokusa i
postupaka kako preporua Eurokod 7 i kako je naznaeno u poglavlju 2. U

8
na primjer, najkraa udaljenost od promatranog mjesta do granice
konsolidirajueg sloja sa slojem bitno vee vodo propusnosti.
9
Iz izraza (3.8) slijedi korisno znaenje koeficijenta konsolidacije, , kao reciprona
vrijednost vremena sloja jedinine duina puta dreniranja za vrijednost vremenskog
faktora , koji odgovara stupnju konsolidacije od ili priblino
.
10
Kako su razlike u krutosti i dreniranim parametrima vrstoe izmeu krupnozrnih
i sitnozrnih tla relativno male u odnosu na razlike u njihovim vodo-propusnostima,
slijedi da je glavna razlika u ponaanju meu tim vrstama tla upravo vodo-
propusnost.
prvom sluaju to su prvenstveno pokusi direktnog smicanja ili troosni
pokusi na neporemeenim uzorcima sitnozrnih tla te korelacije iz
penetracijskih pokusa SPT ili CPT i CPTU za krupnozrna tla, odnosno u
drugom sluaju nedrenirani nekonsolidirani troosni pokusi na
neporemeenim uzorcima te korelacije iz krilne sonde ili CPT i CPTU za
sitnozrna tla (za krupnozrna tla nedrenirana vrstoa u statikim uvjetima
rijetko je znaajna). Ti pokusi trebaju biti izvedeni u dovoljnom broju i na
dovoljno mjesta kako bi se mogao utvrditi pouzdani geotehniki model tla, a
kao pomo pri tome mogu posluiti preporuke Eurokoda 7. Kao podloga za
izradu programa ispitivanja kao i podloga za izradu geotehnikog modela
treba posluiti geoloki model tla.
Precizno odreivanje koeficijenta vodo-propusnosti tla za analize
stabilnosti kosina u praksi nije uobiajeno osim u sluajevima kad se pojavi
potreba za analizom konsolidacije i razvojem pornih tlakova u vremenu.
esto za potrebe odreivanja pornih tlakova u stacionarnim uvjetima
procjeivanja zadovoljava priblino odreivanje vodo-propusnosti na
temelju iskustvenih korelacija iz osnovnih, klasifikacijskih parametara tla.
Nadalje, u praksi je pouzdanije odreivanje stvarnih pornih tlakova u tlu koji
se odreuju neposrednim mjerenjima u nizu povoljno razmjetenih
piezometara. I ovdje se treba pridravati preporuka Eurokoda 7 o njihovom
izboru. U krupnozrnim, dobro propusnim tlima to mogu biti jednostavni
piezometri otvorenog sustava (obine perforirane uspravne cijevi s
perforacijama na mjestu gdje se eli mjeriti pritisak vode), dok u slabo
propusnim, sitnozrnim tlima, to moraju biti piezometri zatvorenog tipa koji
mjere tlak vode neposredno i za koje mjerenje je potreban mali volumen
vode koji ulazi u instrument. To su obino hidrauliki ili elektrini
piezometri.
Vrna i rezidualna vrstoa, krtost i duktilnost,
osjetljivost, raspucanost tla, anizotropija vrstoe i
puzanje
Ranije izreena definicija i opis vrstoe tla esto je pojednostavljena slika
stvarnog mehanikog ponaanja pri smicanju. Naime, kod nekih vrsta tla
opaa se pad vrstoe nakon produenog monotonog smicanja (Slika 3-12).
To se primjeuje kako u dreniranim tako i u nedreniranim uvjetima.
Znaajniji pad vrstoe pri veim deformacijama smicanja opaa se
prvenstveno kod gotovo svih pre-konsolidiranih sitnozrnih tla u dreniranim
i nedreniranim uvjetima, te kod osjetljivih normalno konsolidiranih tla u
nedreniranim uvjetima. Pad vrstoe oituje se kao pad posminog
naprezanja pri produenom smicanju. Nakon vrlo velikih posminih
deformacija taj se pad zaustavlja na veliini koja se naziva rezidualnom
vrstoom i oznaava s . Za rezidualnu vrstou takoer je uobiajeno
definirati odgovarajui Mohr-Coulombov zakon koji tada glasi
(3.9)
Iskustvo pokazuje da je rezidualna kohezija zanemariva, dok je rezidualni
kut trenja sitnozrnih tla znatno manji od vrnog . To se objanjava
preusmjeravanjem ploastih estica gline u smjeru smicanja kad se ostvaruje
minimalno trenje meu esticama. Maksimalna postignuta vrstoa pri
manjim deformacijama se tada naziva vrnom. Odnos vrne i rezidualne
vrstoe u nedreniranim uvjetima kod osjetljivih normalno konsolidiranih
glina naziva se osjetljivou . Visoko plastine gline obino imaju
veu osjetljivost od nisko plastinih, a pre-konsolidirane od normalno
konsolidiranih. Vrlo rahli pijesci u nedreniranim uvjetima takoer pokazuju
vrlo veliku osjetljivost, ali je ta pojava u statikim uvjetima obino manje
znaajna
11
.

11
To ne mora uvijek biti tako. Poznat je sluaj katastrofalnog ruenja visoke nasute
brane Fort Peck 1936. godine u SAD koja je bila izgraena iz refuliranog, vodom
nanoenog vrlo rahlog pijeska. To je ruenje dovelo Casagrandea do otkria
likvefakcije pijeska koja se pokazala vrlo znaajnom i opasnom takoer pri pojavi
potresa. Iz tog razloga se takav nain izgradnje bez dodatnog zbijanja pijeska danas
napustio.

Slika 3-12 Krto i duktilno ponaanje tla, vrna i rezidualna vrstoa;
osjetljivost

Velika razlika izmeu vrne i rezidualne vrstoe moe u praksi biti
vrlo neugodna. U sluajevi klizanja u takvim tlima obino su katastrofalni jer
klizno tijelo mora prei veliki put da bi nalo ravnoteu s tako malom
vrstoom. U mehanici materijala takvo ponaanje materijala naziva se krtim
za razliku od duktilnog ponaanja u kojem pada vrstoe pri velikom
smicanju nema. Kod krtih materijala slom se dogaa pri malim posminim
deformacijama i uglavnom izostaje pravodobna pojava pokazatelja ili najava
loma. Lom se kod duktilnih materijala javlja pri veim deformacijama koje ga
vidljivo i esto pravodobno najavljuju, pa su katastrofalne posljedice rjee
jer obino ima dovoljno vremena za primjenu odgovarajuih mjera sanacije.
Slika 3-2 lijevo prikazuje posljedice krtog loma i klizanja tla u vrlo osjetljivim
glinama u Norvekoj.
Neke pre-konsolidirane krte gline u svojoj su geolokoj prolosti bile
izvrgnute procesima koji izazivaju lokalna smicanja. Priroda tog smicanja ne
mora biti homogena pa se u takvim glini javljaju obino sustavi vrlo tankih
meusobno paralelnih pukotina du kojih je vrstoa znatno manja nego u
intaktnom dijelu materijala. Na izgled se takve gline doimlju raspucanima.
Posljedica takve pojave oitovat e se u ovisnosti mjerene vrstoe u
laboratoriju o veliini uzorka gline koji se ispituje. U takvim glinama mjerena
vrstoa bit e vea to su ispitni uzorci manji. Time se ponekad mogu
objasniti pojave klizanja u tlu ija je vrstoa dobivena mjerenjima na
uzorcima standardne veliine pre velika da bi objasnila to klizanje.
U odreenim uvjetima pojedine vrste, posebno sitnozrna tla pokazuju
pojavu anizotropije vrstoe. Anizotropija, za razliku od izotropije vrstoe,
je pojava ovisnosti veliine vrstoe o pravcu smicanja. U laboratorijskom
ispitivanju vrstoe to se oituje u ovisnosti vrstoe o orijentaciji osi uzorka
u odnosu na pravac smicanja. Mnogi faktori utjeu na veliinu te
anizotropije. Anizotropija vrstoe posebno je izraena u nedreniranim
uvjetima normalno konsolidiranih glina i praina te u dreniranim uvjetima
raspucanih pre-konsolidiranih glina. Ispitivanje anizotropije zahtjeva obino
brojna i sloena ispitivanja koja se u praksi rijetko provode.
Pitanje izbora mjerodavne vrstoe tla dodatno oteava i pojava
puzanja povezana s viskoznim efektima skeleta tla. Naime, laboratorijska
istraivanja ukazuju da je vrna vrstoa tla ovisna i o brzini smicanja. Za
vrlo spora smicanja vrna vrstoa je manje od one kad se smicanje odigrava
pri velikoj brzini. Ova je pojava najvie izraena kod glina, i to vie to je
indeks plastinosti gline vei, dok je kod nisko plastinih glina, praina i
krupnozrnih tla gotovo zanemariva.
Sloenost opisanih pojava u ponaanju tla, posebno razliitih utjecaja
na njegovu vrstou, ozbiljan je problem u praksi kad su sredstva i vrijeme
potrebni za detaljna ispitivanja prilino ogranieni. Detaljno razmatranje
moguih putova za rjeavanje ovih problema u pojedinim sluajevima
prelazi okvire ovog teksta, ali se openito moe rei da ih treba traiti kroz
optimalni izbor opsega i vrste ispitivanja tla, iskustva na slinim tlima te u
mjerama konzervativnog projektiranja.
Uzroci klizanja
Temeljni uvjet stabilnosti kosina je vea vrstoa tla od posminog
naprezanja potrebnog za odranje ravnotee kliznog tijela. Iz toga slijedi da
je temeljni uzrok nastanka nestabilnosti kosina nedovoljna posmina
vrstoa tla koja je iz nekog razloga manja od posminog naprezanja
potrebnog za odranje ravnotee kliznog tijela. To se moe dogoditi zbog
jednog od slijedeih dva razloga ili njihovom kombinacijom: ili je vrstoa
pala iz nekog razloga ili je iz nekog razloga poraslo posmino naprezanje.

Slika 3-13 Porast pornog tlaka i pada vrstoe u kosini uslijed oborina

Kako je vrstoa funkcija normalnog efektivnog naprezanja, a ovo pak razlika
normalnog naprezanja i pornog tlaka, mogue su mnogobrojne kombinacije
uzroka koje dovode do nestabilnosti kosina. Neke znaajnije opisat e se u
nastavku.
Pad vrstoe moe biti izazvan brojnim uzrocima. Ako se zadrimo
samo na onima koji se dogaaju u kraim vremenskim razdobljima, pa time
iz razmatranja iskljuimo dugotrajne geoloke procese kao to su troenje i
tektonska gibanja, najvaniji uzroci pada vrstoe su porast pornog tlaka i
razvoj posminih deformacija.
Slika 3-13 prikazuje kosinu izloenu oborinama koje poetnu razinu
vodnog lica, a time i porne tlakove u kosini, diu na viu razinu. Ova se
pojava dogaa i u kosinama od dobro propusnih tla u kojima je konsolidacija
vrlo brza pa se promjena pornih tlakova dogaa u dreniranim uvjetima. Kako
normalno naprezanje u tokama potencijalne klizne plohe ostaje priblino
nepromijenjeno, porast pornih tlakova izaziva pad efektivnih normalnih
naprezanja, a time i vrstoe.

Slika 3-14 Odgoeno klizanje kosine graevne jame zbog postupnog rasta
pornog tlaka nakon poetnog pada nastalog rastereenjem od iskopa tla

Slika 3-14 Prikazuje mehanizam odgoene pojave nestabilnosti kosina
u slabo propusnim tlima na primjernu brzo iskopane graevne jame, u kojoj
nakon naglog pada pornog tlaka, nastalog u gotovo nedreniranim uvjetima
uslijed rastereenja tla iskopom, dolazi do njegova postupnog poveanja,
kako napreduje proces konsolidacije, sve do konane uspostave
stacionarnog stanja. Kako nakon iskopa posmino i normalno naprezanje
ostaju gotovo nepromijenjeni, stabilnost ovisi jedino o pornom tlaku. Ako
posmina vrstoa padne na veliinu posminog naprezanja, klizna masa
postaje nestabilna i poinje kliziti u jamu.
Slika 3-15 prikazuje mehanizam progresivnog sloma koji nastaje
postupnim padom vrstoe u pre-konsolidiranim krtim glinama zbog
nametnute deformacije relaksacije tla izazvane iskopom jame. Nametnute
deformacije relaksacije izazvane su postupnom konsolidacijom gline zbog
promijenjenih rubnih uvjeta optereenja i pornih tlakova. Relaksacijom, koja
prvo poinje pri dnu povrine kosine pa se postupno iri u unutranjost
bono i u dubinu, postupno se poveavaju posmine deformacije. U
pojedinim tokama potencijalne klizne plohe posmino naprezanje prelazi
preko vrne vrstoe i daljnjom deformacijom postupno pada od te
vrijednosti. Zbog manjka otpornosti u tokama u kojima posmino
naprezanje jo nije doseglo vrnu vrstou, posmino se naprezanje
poveava do dosezanja vrne vrstoe. To izaziva daljnji porast posminih
deformacija i proces se nastavlja pa sve vie toaka na kliznoj plohi u dnu

Slika 3-15 Mehanizam nastanka progresivnog sloma u pre-konsolidiranim
krtim glinama;

kosine prelazi preko vrne vrstoe iza ega otpornost pada. Na taj se nain
slom tla sve vie iri kliznom plohom od dna kosine prema vrhu. U trenutku
kad ukupna otpornost padne ispod ukupnog nametnutog optereenja
poinje globalni slom i klizno tijelo poinje ubrzano kliziti u jamu. Detaljna
istraivanja ove pojave (Duncan i Dunlop 1969) dosta su sloena i
zahtijevaju neuobiajene istrane radove pa se u praksi rijetko provode.
Praktina obrana od ove pojave obino je projektiranje dovoljno sigurnih
kosina tako da se sigurno izbjegne dosezanje vrne vrstoe tla u bilo kojoj
toci kosine.
Drugi faktor koji dovodi do nestabilnosti kosina je poveanje posminih
naprezanja na potencijalnoj kliznoj plohi. Slika 3-16 prikazuje nekoliko
takvih tipinih sluajeva. To su zakoenje kosine (a), zasijecanje u njenoj
noici (b), optereenje gornjeg dijela kosine (c) i poveanje sile strujanja
podzemne vode izazvane nepovoljnom promjenom strujanja podzemne vode
od, na primjer, utjecaja kie (d). Primjeri (e) i (f) iz razmatrane slike
predstavljaju druge mogue sluajeve poveanja posminih naprezanja
uslijed promjene reima teenja podzemne vode. Primjer (e) prikazuje sluaj
postupnog snienja razine vode u kanalu ili jezeru. Dok na povrini tla u
kanalu postupno pada hidrauliki potencijal vode uslijed snienja razine
vode u kanalu, u iroj okolini kanala zadrava se ranija razina podzemne
vode i pripadnog potencijala. Ovaj pad potencijala prema kanalu izaziva
teenje vode i pripadnu strujnu silu u kliznom tijelu. Ako je snienje u
kanalu sporo, strujanje podzemne vode odgovara stacionarnom stanju za
trenutane rubne uvjete potencijala. Ako je snienje vode naglo i brzo, javlja
se sluaj sa slike (f) koji je nepovoljniji od sluaja postupnog snienja vode
(e). U sluaju naglog snienja vodno lice u tlu ne moe odmah pasti na
stacionarni oblik iz slike (e) jer za to treba odreena koliina vode istei iz
tla u kanal. To e se s vremenom ostvariti pa e geometrija strujanja prei u
onu sa slike (e). Dok se to ne ostvari, najnepovoljniji trenutak za stabilnost
kosine je onaj neposredno nakon naglog snienja vode u kanalu kad
raspored potencijala daje najnepovoljniju raspodjelu pornih tlakova i izaziva
najveu strujnu silu . Opisani sluajevi postupnog ili naglog snienja vode u
kanalu dogaaju se u dobro propusnim tlima u kojima je konsolidacija
mnogo bra od promjene optereenja. U slabo propusnim tlima na opisane
procese dodaje se proces odgoenog klizanja uslijed konsolidacije opisan
ranije uz sliku 3-14.
Jasno, opisani se uzroci poveanja posminih naprezanja na
potencijalnim kliznim plohama mogu u pojedinim sluajevima zbrojiti s
utjecajima koji izazivaju smanjene vrstoe tla, kao to je sluaj (d) na
navedenoj slici (usporedi sa slikom 3-13), to dodatno ugroava stabilnost
kosine.
Mogue je zamisliti i niz drugih primjera kombinacija utjecaja na
smanjenje vrstoe i poveanje posminih naprezanja koji izazivaju klizanja.
Svi ti utjecaji proizlaze izvorno iz ranije opisanog ponaanja tla pri smicanju i
promjena rubnih uvjeta optereenja i tlakova porne vode. Jedan takav
primjer, koji se javlja u praksi, je i puzanje kosina koje je povezano s ranije
opisanom pojavom puzanja tla. Ono se manifestira u vrlo sporim i ljudskim
osjetilima nezamjetnim pomacima kliznog tijela niz kosinu u sluajevima
glinovitih tla i posminih naprezanja na kliznoj plohi bliskim vrstoi tla. Ako

Slika 3-16 Utjecaji koji poveavaju posmina naprezanja u zoni potencijalne
klizne plohe na kosini: (a) zakoenje kosine, (b) zasijecanje u noici
koine, (c) nasipavanje i optereenje u gornjem dijelu kosine, (d)
oborine ili drugi uzrok koji izaziva dodatno teenje u tlu niz kosinu zbog
ega raste sila strujnog tlaka , (e) pojava strujne sile uslijed strujanja
podzemne vode prema kanalu od postupnog snienja vode u kanalu, (f)
pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode od naglog snienja
vode u kanalu (nepovoljnije strujanje i vea strujna sila od one iz
sluaja (e).

se jo k tome radi o krtim tlima, takva pojava moe izazvati nenadani brzi
slom bez jasne vanjske pobude.
Ovo kratko razmatranje upuuje na svu sloenost uzroka koji dovode
do nestabilnosti ili klizanja kosina i koje u praksi bez detaljnih, savjesnih i
opsenih istraivanja esto nije mogue jasno i precizno utvrditi.
3.3. Analiza stabilnosti metodama granine
ravnotee
Metoda granine ravnotee i pretpostavke
Analize stabilnosti zemljanih graevina najstariji su numeriki postupci u
geotehnikom inenjerstvu
12
. Poeci se naziru poetkom 20. stoljea u
proraunu stabilnosti jednog keja u vedskoj (Petterson, 1955). Klizna masa
s krunom kliznom plohom razdijeljena je u vertikalne lamele, a proraun
stabilnosti je proveden metodom granine ravnotee uz znatna
pojednostavljenja. Od onda se metoda znatno razvila, ula u iroku praktinu
promjenu, a kako se pokazala vrlo uspjenom, i danas se gotovo iskljuivo
koristi za provjeru stabilnosti kosina i drugih zemljanih graevina.
Metodom granine ravnotee analizira se stabilnost zamiljenog ili
stvarnog kliznog tijela koje je u suelju s okolnim tlom preko klizne plohe.
Klizno se tijelo razdijeli na niz od vertikalnih lamela (Slika 3-17). Sustav je
takvih lamela, bez uvoenja pretpostavki o njihovoj krutosti, statiki
neodreen. Analizom uvjeta ravnotee sila koje djeluju na svaku od lamela te
uvoenjem pretpostavki radi uklanjanja statike neodreenosti sustava,
utvruje se veliina posminog i normalnog naprezanja na kliznoj plohi u
dnu svake lamele. Pretpostavke koje se u metodu unose radi uklanjanja
statike neodreenosti ne odnose se na krutost tla pa su stoga vie ili manje
proizvoljne. Kako su se u praksi pokazale relativno uspjenima, zanemarena
krutost tla ini se praktino prihvatljivom. To, meutim, nije uvijek sluaj,

12
Ovaj pregled metoda granine ravnotee velikim se dijelom oslanja na izvrstan
pregled prikazan u priruniku moda jednog od danas najboljih i najsvestranijih
raunarskih programa SLOPE/W za analizu stabilnosti kosina tvrtke GeoSlope iz
Calgarya u Kanadi (GeoSlope/W, 2007). Prirunik se moe skinuti u sklopu
besplatne studentske verzije programa za Windows operacijski sustav s web
stranice www.geo-slope.com. Vidi takoer: Krahn (2003).
3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE 27
posebno kad se radi o ranije opisanom mehanizmu progresivnog sloma pa
suvremena istraivanja stabilnosti kosina idu u smjeru potpunih analiza u
okvirima mehanike deformabilnih tijela.
Stupanj stabilnosti u metodama se granine ravnotee utvruje
usporedbom posmine vrstoe i posminog naprezanja du klizne plohe. Za
mjeru stupnja stabilnosti uobiajeno se uvodi pojam faktora sigurnosti,
koji se definira kao odnos posmine (vrne) vrstoe, , i posminog
naprezanja,
(3.10)
Iz ove definicije faktora sigurnosti slijedi da na kliznoj plohi u dnu
promatrane lamele nije dolo do sloma tla ako je , a slom nastupa za
sluaj . Iz analiza ponekad moe slijediti i vrijednost , ali taj
rezultat, zbog injenice da je najvea mogua vrijednost posminog
naprezanja upravo posmina vrstoa, ukazuje da na promatranoj lameli
nisu uspostavljeni ravnoteni uvjeti. Dakle, openito se moe pisati
(3.11)
Jedna od spomenutih pretpostavki koje slue za uklanjanje statike
neodreenosti sustava lamela, a koja je zajednika svim varijantama metode
granine ravnotee, je pretpostavka o konstantnosti faktora sigurnosti, ,
du klizne plohe kliznog tijela. Ova je pretpostavka realna samo ako je

Slika 3-17 Klizno tijelo podijeljeno u vertikalne lamele za primjenu metode
granine ravnotee

ponaanje tla duktilno, a slom je nastupio du itave klizne plohe. U tom je
sluaju klizno tijelo u pokretu i stabilnost kosine je naruena.
Pretpostavka o konstantnom faktoru sigurnosti du klizne plohe nije
nuno realna ako je . Meutim, za duktilno tlo i uz tu pretpostavku
vrijede opisi stanja iz izraza (3.11). Nasuprot tome, za krto tlo faktor
sigurnosti u odnosu na vrnu vrstou vie ne mora biti mjera stanja
stabilnosti kliznog tijela. Za ta je tla mogu sluaj da je , a klizno tijelo je
nestabilno. O tome treba voditi rauna u sluajevima nestabilnosti u pre-
konsolidiranim glinama kao i u osjetljivim glinama koje pokazuju krto
ponaanje i u kojima je mogu mehanizam progresivnog sloma
13
.
Odreivanjem faktora sigurnosti utvruje se stabilnost jednog
zamiljenog ili stvarnog kliznog tijela. U sluaju projektiranja kosina, mogue
klizno tijelo nije unaprijed odreeno, ve treba traiti ono s najmanjim
faktorom sigurnosti. Tek je to klizno tijelo mjerodavno za ocjenu stabilnosti
itave kosine jer je ono najblie nestabilnom stanju ili slomu. Faktor
sigurnosti tog kliznog tijela moe se definirati kao faktor sigurnosti itave
kosine. Iz ovog razmatranja slijedi da se praktina primjena metode granine
ravnotee sastoji u pronalaenju kliznog tijela s najmanjim faktorom
sigurnosti. Klizna ploha koja pripada kliznom tijelu s najmanjim faktorom
sigurnosti obino se naziva kritinom kliznom plohom.
Opa metoda granine ravnotee
STATIKA NEODREENOST I PRETPOSTAVKE
Kao to je ve istaknuto, sustav lamela kliznog tijela po sebi je statiki
neodreen ako lamelama nisu pridodane odgovarajue krutosti. Metode
granine ravnotee zanemaruju krutost lamela pa moraju uvesti odreeni
broj pretpostavki da bi sustav postao statiki odreen. Opu formulaciju
metode granine ravnotee prvi su razvili Fredlund i Krahn (1977) i ona e
se prikazati u ovom poglavlju. Opa metoda obuhvaa gotovo sve do sada
razvijene varijante koje se meusobno razlikuju po uvedenim
pretpostavkama da bi sustav lamela pretvorili u statiki odreeni sustav.

13
Fraze treba voditi rauna ili treba uzeti u obzir esta su u geotehnikoj
literaturi, posebno u normama, kad se eli istaknuti problem, a ne eli se ui u
detaljni opis na koji nain da se to provede. Obino oekivana provedba te
preporuke nije jednoznana pa se moe kretati u rasponu pragmatinog puta
pomou iskustveno procijenjenog konzervativnog rjeenja problema, pa sve do
upuivanja na neki mnogo stroi pristup pretraivanjem literature i traenjem
najnovijih znanstvenih dostignua.
Slika 3-18 prikazuje jednu opu kliznu plohu i klizno tijelo s istaknutim
silama koje djeluju na jednu od lamela. Sile koje djeluju na lamelu su
teina, , i vodoravna sila na lamelu, (na primjer inercijalna sila potresa),
vanjsko optereenje na lamelu, , rezultante normalnih naprezanja na lijevi
odnosno desni bok lamele, odnosno , rezultante posminih naprezanja
na lijevi odnosno desni bok lamele, odnosno , te rezultanta posminog
odnosno normalnog naprezanja, odnosno , na kliznoj plohi u dnu lamele,
odnosno .
Klizno je tijelo s donje strane uronjeno u vodu. Dio vode od lijevog kraja
klizne plohe prema kosini smatra se dijelom kliznog tijela. Na taj dio vode s
lijeve strane djeluje vodoravna sila, rezultanta hidrostatikog tlaka, oznaena
s . Na desnom kraju klizna ploha blizu izlaza na povrinu terena prolazi
kroz zonu vlanih pukotina. Uz pretpostavku da su vlane pukotine barem
djelomino ispunjene vodom, na klizno tijelo u njihovoj zoni djeluje
rezultanta hidrostatikog tlaka vode oznaena s . Na slici 3-18 oznaeni su

Slika 3-18 Opa klizna ploha i sile koje djeluju na tipinu lamelu

i krakovi navedenih sila u odnosu na proizvoljnu toku obzirom na koju e
se provjeravati ravnotea momenata sila.
Tablica 3-1 popisuje broj nepoznatih veliina sila i njihovih hvatita u
kliznom tijelu razdijeljenom na uspravnih lamela. Tablica 3-2 popisuje broj
jednadbi ravnotee u sustavu s n lamela. Usporedbom ukupnog broja
nepoznanica i broja jednadbi ravnotee slijedi da sustav od n lamela ima
nepoznanica vie od broja raspoloivih jednadbi pa
kaemo da je sustav puta statiki neodreen. Upravo je toliko novih
pretpostavki potrebno da bi se sustav pretvorio u statiki odreeni.
Tablica 3-1 Nepoznanice u kliznom tijelu s n lamela
Opis nepoznanice oznaka broj
Normala sila na osnovici lamele (rezultanta
normalnog naprezanja )
N n
Hvatite sile N - n
Tangencijalna sila na osnovici lamele (rezultanta
posminog naprezanja )

S

n
Normalna sila izmeu dviju lamela X
Tangencijalna sila izmeu dviju lamela Y
Hvatite sile X -
Ukupno nepoznanica

Tablica 3-2 Broj jednadbi ravnotee sustava od n lamela
Jednadbe ravnotee lamela broj
Zbroj sila u vodoravnom smjeru n
Zbroj sila u uspravnom smjeru n
Zbroj momenata sila obzirom a toku C n
Ukupno jednadbi ravnotee 3n

Pretpostavka o jednakom faktoru sigurnosti, , du klizne plohe uvodi
preko Mohr-Coulombovog zakona, , jednadbi oblika
(3.12)
gdje je , , , , ali i jednu novu nepoznanicu, faktor
sigurnosti . Osim toga uobiajeno se uvodi pretpostavka da je hvatite sile
na sredini lamele, pretpostavka od malog znaenja pogotovo ako su lamele
tanke. Nadalje, opa metoda granine ravnotee uvodi pretpostavku o nagibu
meulamelarnih sila u obliku (Morgenstern i Price, 1965)
(3.13)
pri emu je nova nepoznanica, a neka izabrana, dakle poznata funkcija
vodoravne udaljenosti bokova lamele od poetka klizne plohe. Kao to
pokazuje Tablica 3-3, ovim pretpostavkama izjednauje se broj nepoznanica
i raspoloivih jednadbi u opoj metodi granine ravnotee pa sustav od n
lamela postaje statiki odreen i moe se rijeiti.

Tablica 3-3 Provjera statike odreenosti sustava od n lamela u opoj metodi
granine ravnotee
Opis nepoznanice ili dodatne pretpostavke oznaka broj
Preostali viak nepoznanica u odnosu na broj
jednadbi iz tablica 3-1 i 3-2

-

Faktor sigurnosti F 1
Faktor 1
Mohr-Coulombov zakon vrstoe, izraz (3.12) -
Funkcija nagiba meulamelarnih sila
Hvatite sila na sredini dna lamele -
Ukupno viak nepoznanica nad brojem
jednadbi

0

JEDNADBE RAVNOTEE I NJIHOVO RJEENJE
Za svaku lamelu sa slike 3-18 mogu se postaviti tri jednadbe ravnotee:
vektorski zbrojevi svih sila u vodoravnom smjeru, vektorski zbrojevi svih
sila u uspravnom smjeru i zbroj svih momenata sila obzirom na neku
proizvoljnu toku (na primjer toku C) moraju biti jednaki nuli. Vektorski
zbroj u vodoravnom smjeru daje
(3.14)
gdje je
(3.15)
Zbroj sila u vertikalnom smjeru daje
(3.16)
gdje je
(3.17)
a zbroj momenata sila obzirom na toku C daje
(3.18)
pri emu krakovi meulamelarnih sila nisu naznaeni na slici 3-18.
Uvrtavanjem izraza (3.12) za tangencijalnu silu u izraz (3.16) za ravnoteu
u uspravnom smjeru te sreivanjem slijedi izraz za normalnu silu na dnu
lamele

(3.19)
uz
(3.20)
U posebnom sluaju, koji e se kasnije koristiti, kad su i , izraz
za normalnu silu na dnu lamele moe se dobiti iz jednadbe ravnotee u
smjeru sile , koja daje
(3.21)
Istorodne jednadbe ravnotee svih lamela, znai jednadbe ravnotee u
vodoravnom smjeru ili jednadbe ravnotee u uspravnom smjeru ili
jednadbe ravnotee momenata sila, mogu se zbrojiti, a zbroj tih jednadbi
daje jednadbu globalne ravnotee kliznog tijela u vodoravnom ili
uspravnom smjeru ili globalnu jednadbu ravnotee momenata sila. Tako se
za jednadbu globalne ravnotee kliznog tijela u vodoravnom smjeru dobije
(3.22)
Oznaka zbroja, , oznaava da se zbrajaju veliine iza oznake preko svih
lamela (oznaka indeksa lamele, njegove poetne i krajnje vrijednosti je radi
pojednostavljenja prikaza je izostavljena). Zbog principa jednakosti akcije i
reakcije, meulamelarne vodoravne odnosno tangencijalne sile susjednih
lamela moraju biti jednake pa iz toga slijedi da prvi lan u izrazu (3.22) mora
biti , pri emu su odnosno desna meulamelarna sila
zadnje desne lamele, odnosno lijeva meulamelarna sila prve lijeve lamele.
Uvrtavanjem izraza (3.12) za Mohr-Coulombov zakon vrstoe u izraz
(3.22), rjeenjem za faktor sigurnosti daje
(3.23)
gdje indeks x uz oznaku faktora sigurnosti naznauje da je on rijeen iz
globalne jednadbe ravnotee u vodoravnom (x) smjeru.
Na slian nain, zbrajanjem odgovarajuih jednadbi (3.18) za sve
lamele, dobije se globalna jednadba ravnotee momenata sila
(3.24)
pri emu su zbrojevi momenata meulamelarnih sila ponitavaju zbog
njihove jednakosti na suelju dviju susjednih lamela. Uvrtavanjem Mohr-
Coulombovog izraza (3.12) za tangencijalnu silu na dnu lamele te
rjeenjem za faktor sigurnosti slijedi
(3.25)
gdje, slino kao u izrazu (3.23), ineks muz oznaku faktora sigurnosti
naznauje da je on rijeen iz globalne jednadbe momenata sila.
U opem sluaju, uz neku zadanu funkciju nagiba meulamelarnih sila
, postupak rjeavanja nepoznanica navedenih jednadbi provodi se
iterativno u tri razine:
1. U prvoj razini odredi se poetna vrijednost faktora sigurnosti
zanemarivi meulamelarne sile, dakle uz i . Za
to moe posluiti izraz (3.25) za faktor sigurnosti iz momentne
ravnotee u koji se za normalne sile na dnu lamela koristi
izraz (3.21) koji je izveden ba zanemarenjem meulamelarnih
sila. Ova poetna vrijednost faktora sigurnosti koristit e se za
izraunavanje izraza u slijedeoj vioj razini iteracije.
2. U drugoj razini iteracije izabere se neka proizvoljna vrijednost
varijable iz izraza (3.13), obino u prvom koraku . Za tu
se vrijednost kao i za vrijednost faktora sigurnosti iz
prethodne iteracije izraunaju nove vrijednosti faktora
sigurnosti i iz izraza (3.23) i (3.25) uz koritenje izraza
(3.19) za normalnu silu na dnu lamela. U tom izrazu nepoznata
je veliina razlike vertikalnih meulamelarnih sila koje se
preuzimaju iz prethodne iteracije (u prvoj iteraciji su one
jednake nuli). Nove veliine meulamelarnih sila za narednu
iteraciju izraunavaju se koritenjem izraza (3.14) iz kojeg
slijedi
, a iz izraza (3.13) izraunaju se
odgovarajue vertikalne meulamelarne sile . Nakon nekoliko
koraka iteracije, veliine faktora sigurnosti i dviju
uzastopnih iteracija bit e gotovo jednake kad je rjeenje
naeno i iteracija zavrena.
3. U treoj razini iteracije mijenja se veliina varijable tako dugo
dok se ne postigne (Slika 3-19). Tada su, u granicama
izabrane tolerancije pogreke u iteracijskom postupku,
odreene sve nepoznanice prikazanog sustava jednadbi.
Provedba prikazanog opeg iteracijskog postupka rjeavanja sustava
nelinernih jednadbi praktiki je neizvediva bez pomoi raunala. Postupak
je i razvijen kad je dostupnost raunala omoguila njegovu primjenu. Prije

Slika 3-19 Trea razina iteracije u proraunu faktora sigurnosti po opoj
metodi granine ravnotee u kojoj se mijenja faktor tako dugo, dok se
faktori sigurnosti odreeni iz ravnotee momenata ( ) i iz ravnotee
sila u vodoravnom smjeru ( ) ne izjednae; za ove jednadbe
daju faktore sigurnosti nekih pojednostavljenih metoda

pojave raunala koristile su se pojednostavljene varijante postupka koje e
kasnije biti prikazane.
OBLIK KLIZNE PLOHE I PROBLEMI KONVERGENCIJE S M-ALFA
U prikazanom iteracijskom postupku traenja rjeenja sustava nelinearnih
jednadbi metode granine ravnotee javlja se izraz (3.19) za proraun
normalne sile na dnu svake lamele. U nazivniku tog izraza pojavljuje se
veliina koja po svojoj veliini moe postati jednaka nuli. Iz izraza (3.20)
slijedi da se to dogaa kad
(3.26)
to zbog negativne vrijednosti kuta odgovara dijelu klizne plohe u noici
klizanja kad ona izlazi prema povrini terena. Kad tei k nuli, veliina sile
tei u beskonanost kao i tangencijalna sila pa se dobiju nerealno veliki
faktori sigurnosti ili iteracijski postupak ne konvergira. Slian problem
nastaje ad veliina poprima negativne vrijednosti. To se dogaa za
(ili ). Ovaj se problem moe rijeiti ako se pazi da
izlazni nagib klizne plohe ne premai kut . S druge strane, realniju
procjenu nagiba klizne plohe na vrhu i u noici kliznog tijela moe se dobiti
uvaavajui rjeenja teorije plastinosti (Slika 3-20). U noici kliznog tijela
izlazni kut klizne plohe treba odgovarati nagibu ravnine na kojoj se dogaa
pasivno stanje sloma, a na vrhu kliznog tijela ulazni kut klizne plohe treba
odgovarati nagibu ravnine na kojoj se dogaa aktivno stanje sloma.
Alternativno rjeenje je uvoenje vlane pukotine na vrhu kliznog tijela.

Slika 3-20 Realniji nagibi klizne plohe na vrhu kliznog tijela i u noici (lijevo)
ili uvoenje vlane pukotine (desno) kao rjeenje problema
nepovoljnog sluaja za koji je

Dubina vlane pukotine odgovara dubini na kojoj je u tlu boni aktivni tlak
jednak nuli.
KRITINA KLIZNA PLOHA
U prethodnom poglavlju opisan je postupak odreivanja faktora sigurnosti
za neko pretpostavljeno klizno tijelo u kosini. Pri dimenzioniranju kosine
potrebno je odrediti njen oblik, posebno nagib, koji pri izvedbi i koritenju
nee izazvati nestabilnost kosine. Kosina e biti stabilna ako ne postoji klizno
tijelo za koje je faktor sigurnosti . To znai da je za stabilnost kosine
mjerodavno ono klizno tijelo koje ima najmanji faktor sigurnosti. To je
kritino klizno tijelo, a klizna ploha koja mu pripada naziva se kritinom
kliznom plohom. Mjera stabilnosti kosine se moe iskazati upravo faktorom
sigurnosti koji odgovara kritinoj kliznoj plohi.
U praksi se potraga za kritinom kliznom plohom provodi
odreivanjem faktora sigurnosti veeg broja probnih kliznih tijela te
izborom onog koje daje najmanji faktor sigurnosti. Ovaj postupak ne
osigurava automatski da e se pronaena klizna ploha s najmanjim faktorom

Slika 3-21 Primjer priblinog pronalaenja kritine klizne plohe: kosina s
nizom probnih krunih kliznih ploha te istaknutom kliznom plohom
koja meu probnima ima najmanji faktor sigurnosti; istaknuto je
sredite kritine krunice s vrijednou pripadnog faktora sigurnosti
(prikaz rezultata iz programa Slope/W tvrtke GeoSlope, Kanada)

sigurnosti uvijek barem priblino odgovarati kritinoj kliznoj plohi. U naelu
je mogue zamisliti beskonaan broj kliznih ploha u svakom promatranom
sluaju kosine pa bi, opet u naelu, za pronalaenje kritine trebalo odrediti i
beskonana broj faktora sigurnosti. Kako je to praktiki nemogue, izabire se
konaan broj probnih kliznih ploha, a iskustvo znaajno pomae da se s
velikom vjerojatnou barem priblino pronae ona kritina. U tome uvelike
pomau razni razraeni algoritmi koji se mogu nai u komercijalnim
raunarskim programima pa problem pronalaenja kritine klizne plohe
danas u praksi ne predstavlja posebno sloen problem
14
.
TLAKOVI VODE U PORAMA TLA, PIEZOMETARSKA LINIJA I KOEFICIJENT
PORNOG TLAKA r
u

Stabilnost kliznog tijela znaajno ovisi o raspodjeli pornih tlakova du klizne
plohe jer o toj raspodjeli ovisi raspodjela vrstoe tla. To znai da svakom
proraunu faktora sigurnosti i traenju kritine klizne plohe prethodi
utvrivanje raspodjele pornih tlakova u kosini. Za drenirane uvjete tomu
moe posluiti rjeenje problema procjeivanja podzemne vode mjerodavno
za razmatranu proraunsku situaciju. U nedreniranim uvjetima odreivanje
pornog tlaka je sloeno i u praksi ne uvijek pouzdano pa se analize
stabilnosti radije provode u ukupnim naprezanjima uz koritenje
nedrenirane vrstoe, u kom sluaju poznavanje veliine tlaka porne ode nije
nuno.
Veliina pornog tlaka moe se izraziti i preko piezometarske visine
. Ova je visina jednaka visini vode u zamiljenom piezometru,
uspravnoj cijevi, otvorenoj s obje strane i ugraenoj u tlo, kojoj se donji otvor
poklapa s tokom u kojoj djeluje porni tlak . Ako se spoje sve toke gornje
razine vode u zamiljenim piezometrima ija su dna razmjetena du klizne
plohe, dobije se linija koja se naziva piezometarskom (Slika 3-22). Svakoj
kliznoj plohi pripada druga piezometarska linija koja je po svom poloaju
obino neto ispod slobodnog vodnog lica. Meutim, bez obzira na injenicu
da svakoj kliznoj plohi odgovara druga piezometarska linija, u praksi se
esto, iz praktinih razloga, koristi ista piezometarska linija za vie kliznih
ploha. Jedan takav primjer prikazuje Slika 3-21 na kojoj je prikazana
jedinstvena piezometarska linija (crtkano) za itav niz ispitanih kliznih
ploha. ak to vie, esto se kao piezometarska linija koristi slobodno vodno

14
Detaljnije o nainima rjeavanja problema pronalaenja kritine klizne plohe u
razliitim sluajevima koji se javljaju u praksi vidi vie u GeoSlope/W (2007).
lice. U mnogim sluajevima pogreka takve aproksimacije nije velika i na
strani je sigurnosti (daje vei porni tlak od stvarnoga).
U sluaju da se slobodno vodno lice koristi u procjeni piezometarske
linije, bolje je korigirati proraun pornog tlaka na nain da se on izraunava
prema izrazu koji proizlazi iz geometrijskih uvjeta (Slika 3-22)
(3.27)
gdje je visinska udaljenost slobodnog vodnog lica od klizne plohe, a je
kut nagiba slobodnog vodnog lica. Meutim, s tom aproksimacijom treba biti
oprezan jer u pojedinim sluajevima ona ne mora biti na strani sigurnosti
(na primjer ako klizno tijelo u kojem postoji procjeivanje podzemne vode
svojom noicom ulazi pod mirnu vodu kao to se dogaa uz obale jezera ili
vodotokova).
Drugi nain zadavanja pornog tlaka u analizama granine ravnotee
mogu je preko koeficijenta pornog tlaka koji se definira kao

Slika 3-22 Piezometarska linija u proraunu stabilnosti kosina: openito
svakoj kliznoj plohi odgovara druga piezometarska linija koja je po
svom poloaju obino neto nia od slobodnog vodnog lica


(3.28)
gdje je ukupno vertikalno naprezanje u toci u kojoj djeluje porni tlak . U
sluaju homogene kosine veliina vertikalnog naprezanja iznosi priblino
gdje je jedinina teina tla, a je dubina promatrane toke na
kliznoj plohi s pornim tlakom mjerenom od povrine kosine. Obzirom da je
specifina teina vode oko dva puta manja od jedinine teine tla, moe se
grubo procijeniti u kojim se granicama koeficijent pornog tlaka u praksi
moe kretati. Za vodoravno homogeno tlo s podzemnom vodom u mirnom,
hidrostatikom, stanju i sa slobodnim vodnim licem na vodoravnoj povrini
tla veliina koeficijnta pornog tlaka iznosi oko 0.5. Za kosinu sa slobodnim
vodnim licem na njenoj povrini, veliina koeficijenta pornog tlaka je neto
manja i ovisi o nagibu kosine. Za suhu kosinu on je jednak nuli. To znai da e
se za drenirane uvjete u kosinama on u prski kretati negdje izmeu nule i
0.4.
Posebne varijante metode granine ravnotee
NEKE POZNATIJE VARIJANTE
Gotovo sve do sada razvijene varijante metode granine ravnotee mogu se
izvesti iz opisane ope metode. Tablica 3-4 prikazuje karakteristike nekih
poznatijih varijanti. Najrairenije u strunoj praksi su kroz razna razdoblja
razvoja metode bile Obina ili vedska metoda (Fellenius, 1936), Jnabuova
pojednostavljena (Janbu, 1954), Bishopova pojednostavljena (Bishop, 1955),
Morgenstern-Priceova (Morgenstern i Price, 1965) i Spencerova (Spencer,
1967). Od navedenih, prve tri su jo u praksi bile prihvatljive za neposredan
raun bez koritenja raunskog stroja. Za ostale je praktino nuna uporaba
raunskog stroja. Osim navedenih varijanti predloen i koriten je i niz
drugih s manjim ili veim uspjehom. Dananji suvremeni raunarski
programi obino nude korisniku na izbor mnoge od ovih varijanti.
Nekad vrlo ustre rasprave o prihvatljivosti i spretnosti pojedine
varijante danas su uglavnom utihnule jer su dosegnute gotovo krajnje
mogunosti metode, a njeno koritenje uz pomo suvremenih raunarskih
programa krajnje je pojednostavljeno i poopeno. U slijedeim poglavljima
prikazat e se neke od navedenih varijanti kao i neki posebni sluajevi
detaljnije radi korisnih komentara.

Tablica 3-4 Karakteristike nekih povijesnih varijanti metode granine
ravnotee
Naziv varijante klizna
ploha
jednadbe
ravnotee
sile meu
lamelama
funkcija nagiba
sila meu
lamelama
Obina ili
Felleniusova
(Fellenius, 1936)

kruna

Ne

Da

Janbuova
pojednostavljena
(Janbu, 1954)

opa

Da

Ne

Bishopova
pojednostavljena
(Bishop, 1955)

kruna

Ne

Da

Morgenstern-
Priceova
(Morgenstern i
Price, 1965)

opa

Da

Da

zadaje korisnik
Spencerova
(Spencer, 1967)

opa

Da

Da

Sarmina (Sarma,
1973)

opa

Da

Da

Napomene: jednadba ravnotee u vodoravnom smjeru
jednadba ravnotee momenata sila

VERTIKALNI ZASJEK I VLANA PUKOTINA
U tlu s kohezijom mogue je izvesti stabilnu kosinu kojoj je nagib uspravan.
U odgovoru na pitanje kolika je najvia visina takve stabilne kosine moe,
osim neke od metoda granine ravnotee, posluiti i razmatranje stanja
plastine ravnotee u tlu iza uspravnog zida kako je objanjava mehanika tla
(Slika 3-23). U takvoj kosini oito su omoguene vodoravne vlane
deformacije, pa je stanje sloma u tlu opisano aktivnim stanjem. Prema teoriji
plastinosti, vodoravni pritisak na uspravnim ravninama u tlu iznosi
(3.29)
gdje su i vodoravno i uspravno efektivno naprezanje u tlu
15
, je
aktivni tlak, je koeficijent aktivnog tlaka, , a i su
kohezija i kut trenja Mohr-Coulombovog zakona vrstoe. Kako vertikalno
efektivno naprezanje raste linearno s dubinom prema izrazu , to
slijedi da e vodoravni pritisak u tlu biti negativan, dakle vlaan, od povrine
terena do dubine na kojoj je Uvrtavajui u ovu jednadbu izraz
(3.29) dobije se, nakon sreivanja izraz za dubinu gdje vodoravni aktivni tlak
iezava,

(3.30)
Ispod dubine aktivni tlak poprima pozitivnu vrijednost. Kako tlo ima vrlo
malu vlanu vrstou, i kako ju nije ni jednostavno pouzdano izmjeriti,
uputno ju je u praksi zanemariti. To znai da e se u tlu u sluaju aktivnog
stanja sloma javiti pukotina do dubine kad aktivni tlak prelazi u tlano
naprezanje. Uvjeti aktivnog stanja sloma zadovoljeni su pri vrhu kliznog
tijela pa je pojavu vlane pukotine uputno uzeti u obzir u proraunima
stabilnosti kosina. Takoer treba pretpostaviti da se vlana pukotina kod
prve jae kie napuni vodom koja svojim hidrostatikim tlakom dodatno
optereuje klizno tijelo.

15
to su ujedno i glavna naprezanja

Slika 3-23 Aktivno stanje sloma i raspodjela aktivnog tlaka na vertikalnom
presjeku kroz tlo i kritina dubina

Ovo razmatranje objanjava i razloge zato je u sitnozrnim tlima s
kohezijom mogue izvesti stabilni zasjek s uspravnim bokovima
16
. Tu treba,
meutim, znati da su kohezije pri malim efektivnim normalnim
naprezanjima redovito relativno male pa e u dreniranim uvjetima i dubine
biti relativno male.
U sluaju nedreniranog tla (sluaj zasienog tla uz brzu promjenu
optereenja), u gornjim izrazima efektivne veliine treba zamijeniti
ukupnima, posebno koheziju s nedreniranom vrstoom , kut trenja ,
i efektivnu jedininu teinu s ukupnom jedininom teinom tla pa
slijedi
17

(3.31)

RAVNA HOMOGENA KOSINA
Ravna homogena kosina pojednostavljeni je model plitkog translacijskog
klizanja (Slika 3-24). Uz razumnu pretpostavku da se meulamelarne sile
koje djeluju na jednu lamelu meusobno ponitavaju, slijedi iz uvjeta
ravnotee u vertikalnom smjeru da je normalno naprezanje na kliznoj plohi
(3.32)
gdje je jedinina teina tla, dok za posmino naprezanje slijedi
(3.33)
Iz prikazane strujne mree, koja prikazuje kosi izlazak vode na povrinu
kosine, slijedi za tlak porne vode

16
Ponekad se susreu, naoko paradoksalno, uspravne kosine i u pijescima kojima je
kohezija jednaka nuli. Meutim, paradoksa nema, takve su kosine stabilne dok
kapilarni tlak izaziva normalna efektivna naprezanja koja pijesku daju prividnu
vrstou. Kad kapilarnog tlaka nestane, na primjer pojavom kie, nestaje i providne
vrstoe pijeska.
17
Ponekad se u literaturi umjesto broja dva u slijedeem izrazu nalazi broj 4. To je
mogue samo ako se ne zanemari dovoljna vlana vrstoa tla. Izbjegavajui
polemiku oko veliine vlane vrstoe tla, na strani je sigurnosti koristiti izraz kakav
je ovdje naveden.
(3.34)
Za sluaj usporednog strujanja vode s povrinom terena ( ), slijedi iz
(3.34) da je . Uvrtavanjem ovih izraza u izraz za Mohr-
Coulombov zakon vrstoe (3.6), a ovaj pak u izraz (3.10) za faktor
sigurnosti, slijedi za ovaj posljednji za sluaj
(3.35)
gdje je uronjena jedinina teina tla. Ovaj je pouno usporediti s
kosinom u kojoj nema teenja podzemne vode i u kojoj je porni tlak jednak
nuli. U tom sluaju dobije se za faktor sigurnosti
(3.36)
Iz ovih izraza slijedi da strujanje podzemne vode niz kosinu bitno smanjuje
faktor sigurnosti u odnosu na suhu kosinu. Za sluaj da je slobodno vodno
lice (ploha na kojoj je porni tlak ) paralelno s povrinom ravne kosine,

Slika 3-24 Strujanje vode i sile na lameli za beskonanu kosinu s ravnom
kliznom plohom usporednom s povrinom terena

ali na dubini (mjereno u uspravnom smjeru), slijedi na slian nain izraz
za faktor sigurnosti za kliznu plohu na dubi
(3.37)

Iz izraza (3.37) je oito da e za u sitnozrnim tlima s efektivnom
kohezijom faktor sigurnosti biti to manji to je dublja klizna ploha, dok e za
krupnozrna tla, koja imaju zanemarivu koheziju, sve plohe paralelne s
povrinom terena imati isti faktor sigurnosti neovisan o dubini. Kako kosine
imaju konanu duljinu pa se plie klizne plohe mogu bolje aproksimirati
ravnim kosinama, slijedi da e u krupnozrnim tlima kritine klizne plohe biti
plitke i ravne, dok e u sitnozrnim tlima one biti dublje i zakrivljene. Isto
tako proizlazi iz izraza (3.37) da procjeivanje podzemne vode niz kosinu to
vie smanjuje faktor sigurnosti to je slobodno vodno lice blie povrini
kosine.
OBINA METODA (METODA FELLENIUSA ILI VEDSKA METODA)
Ovo jedna od prvotno razvijenih metoda prorauna stabilnosti kosina
(Fellenius, 1936). Metoda je razvijena za krune klizne plohe polumjera uz
pretpostavku da je rezultanta meulamelarnih sila jednaka nuli ( ,
). U tom sluaju iz uvjeta ravnotee momenata, izraz (3.25), slijedi
neposredni
18
izraz za faktor sigurnosti za drenirano stanje

(3.38)
pri emu je uzeto u obzir da je , i . Uvjet ravnotee u
vodoravnom smjeru, izraz (3.23), se zanemaruje. Za nedrenirano stanje,
uvrtavanjem u izraz (3.38) slijedi jo jednostavniji izraz
(3.39)
U sluaju da je klizno tijelo u homogenom tlu (u svim tokama klizne plohe
ista vrstoa), izraz (3.39) se jo pojednostavljuje u

18
bez potrebe za iteracijskim postupkom
(3.40)
gdje je duina krunog luka klizne plohe, W je teina kliznog tijela, a je
krak teine u odnosu na sredite krunice krune klizne plohe. U gornjim
izrazima zbog jednostavnosti su zanemarene vodoravne i vanjske sile na
klizno tijelo kao i krajnje meulamelarne sile .
BISHOPOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA
Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop, 1955) zadnja je od metoda u
povijesnom razvoju metoda granine ravnotee jo primjerena proraunima
bez koritenja raunala. U izvornom obliku razvijena je za krune klizne
plohe ( , ). U toj metodi kree se od izraza za globalnu ravnoteu
momenata sila, izraz (3.25), zanemaruje se ravnotea u vodoravnom smjeru,
izraz (3.23), te se zanemaruje razlika vertikalnih komponenti
meulamelarnih sila koje djeluju na jednu lamelu ( ), pa izraz (3.19)
za normalnu silu u dnu lamele, , poprima oblik

(3.41)
Uvrtavajui izraz (3.41) u izraz (3.25) za faktor sigurnosti izraunat iz
uvjete ravnotee momenata sila, slijedi nakon sreivanja, uvaavajui da je
, a irina lamele ,

(3.42)
Za izraunavanje faktora sigurnosti iz ovog izraza potreban je iteracijski
postupak jer je izraz implicitna jednadba za faktor sigurnosti oblika
zbog ovisnosti o faktoru sigurnosti . Iteracijski postupak se
provodi na nain da se krene od neke poetne vrijednosti , na primjer 1,
izrauna se i time se dobije nova vrijednost za te se postupak
ponavlja puta: dok se ne postigne . U tom
postupku indeks oznaava redni broj iteracije.
Bishopova metoda moe se primijeniti i na klizne plohe opeg oblika u
kom sluaju vie ne vrijedi izraz (3.42) jer krak sila na kliznoj plohi ( ) vie
nije konstantan, a ni krak normalnih sila ( ) vie nije jednak nuli.
JANBUOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA
Janbuova pojednostavljena metoda (Janbu, 1954, 1973), za razliku od
Bishopove, kree od zadovoljenja jednadbe ravnotee u vodoravnom
smjeru, izraz (3.23), dok zanemaruje globalnu ravnoteu momenata sila,
izraz (3.25). Kao i kod pojednostavljene Bishopove metode, zanemaruje se
vertikalna komponenta rezultante meulamelarnih sila koje djeluju na
lamelu ( ). Postupak izraunavanja faktora sigurnosti jo mogue
praktino provesti bez pomoi raunala.
OSTALE VARIJANTE METODE GRANINE RAVNOTEE
Danas, kad su iroko dostupna raunala i odgovarajui raunarski programi,
nema ni jedan razlog koji bi opravdao koritenje neke od varijanti metode
granine ravnotee koje ne zadovoljavaju sve uvjete ravnotee (vidi tablicu
3-4 i sliku 3-19). U mnogim je sluajevima proraunati je faktor sigurnosti po
nekoj od metoda koje zadovoljavaju sve uvjete ravnotee manji od faktora
izraunatog po nekoj od priblinih metoda.
Izbor neke od metoda granine ravnotee koje zadovoljavaju sve uvjete
ravnotee svodi se na izbor funkcije iz izraza (3.13), kojim se utvruje
raspodjela nagiba meulamelarnih sila du kliznog tijela. Izbor je naelno
proizvoljan kad bi klizno tijelo stvarno bilo idealno kruto. U praksi, meutim,
klizno tijelo nije kruto i neke raspodjele meulamelarnih sila nisu
prihvatljive. To se posebno odnosi na sluaj ako hvatiete meulamelarnih
sila pobjegne izvan lamele ili pak nagib bude prestrm obzirom na
posminu vrstou tla meu lamelama. Zato je u praksi uobiajeno
pretpostaviti neki jednostavni oblik funkcije , a u sluaju sumnjivih ili
neprihvatljivih rezultata provjeriti raspodjelu meulamelarnih sila i u
danom sluaju izabrati neku pogodniju funkciju .
Suvremeni raunarski programi za proraun stabilnosti kosina
omoguuju i traenje kritine klizne plohe. Do nedavno to se provodilo
postavljanjem mree moguih sredita krunih kliznih ploha i raspona
moguih polumjera. Proraunom faktora sigurnosti za sve kombinacije
sredita i polumjera odreivala se klizna ploha koja daje najmanji faktor
sigurnosti. Od nedavno je mogue varijacijom oblika pronaene kritine
krune plohe pronai priblino i kritinu plohu opeg oblika (GeoSlope/W
3.4 PROJEKTIRANJE KOSINA 47
2007). Time su gotovo u potpunosti uklonjene i posljednja ogranienja
efikasnoj i racionalnoj primjeni metode granine ravnotee u praksi.
UTJECAJ TREDE DIMENZIJE KLIZNOG TIJELA NA FAKTOR SIGURNOSTI
Sve do sada opisane metode granine ravnotee ograniavaju se na ravninski
ili dvodimenzionalni problem u kojem se pretpostavlja da je irina kliznog
tijela beskonana u smjeru okomitom na vertikalni presjek kroz kosinu. To
jasno u prirodi nije sluaj. Mada su razvijene metode granine ravnotee i za
trodimenzionalne sluajeve klizanja, problem u opem sluaju postaje dosta
sloen, a potrebne pretpostavke da bi se pretvorio u statiki odreeni sluaj
brojne. Do danas takve metode nisu iroko prihvaene u praksi, pogotovo to
je pogreka zanemarivanja tree dimenzije u praksi obino na strani
sigurnosti.
Za grubu procjenu utjecaja tree dimenzije na raunski faktor
sigurnosti moe posluiti priblini i jednostavni izraz koji je izveo Skempton
(1985) koristei znatna pojednostavljenja:
(3.43)
gdje su odnosno prosjena dubina odnosno irina (u treu dimenziju)
kliznog tijela, je koeficijent bonog tlaka koji se moe pretpostaviti s
vrijednou 0.5, a i su faktori sigurnosti za trodimenzionalno
odnosno dvodimenzionalno stanje. Ovo je, jasno, vrlo priblini izraz, ali ipak
daje neki uvid u utjecaj tree dimenzije kliznog tijela. U praksi ga ne treba pri
projektiranju stabilnih kosina koristiti za projektiranje, ali moe posluiti pri
interpretaciji mehanizama i okolnosti postojeih klizita.
3.4. Projektiranje kosina
Stabilnost kosina i Eurokod 7
Projektiranje graevina sa stabilnim kosinama, slino kao i projektiranje bilo
koje druge graevine, provodi se iterativno i postupno. Pretpostave se
osnovne karakteristike konstrukcije, pa tako i kosina, a zatim se procjenjuje
kroz koje kritine proraunske situacije e graevina tijekom izgradnje i
njenog koritenja proi. Za te se proraunske situacije provjeravaj
zadovoljenje bitnih zahtjeva na graevinu. U dijelu koji se odnosi na
stabilnost i uporabivost, provjerava se da graevina ne prijee bilo koje od
graninih stanja. Za kosine to su prvenstveno granina stanja nosivosti GEO.
Ako se pokae da je neko od graninih stanja prijeeno ili, s druge strane, da
je konstrukcija neracionalne jer je dosezanje graninih stanja daleko,
prilagoava se oblik i karakteristike konstrukcije. Taj se postupak nastavlja
dok se ne postigne ekonomina, ali stabilna i uporabiva konstrukcija.
Iskusnom projektantu e u tom postupku trebati manji broj pokuaja i
promaaja (iteracija) od neiskusnog.
Tradicionalno se u geotehnici rizik od dosezanja nekog graninog stanja
ograniavao nekim najmanjim dozvoljenim faktorom sigurnosti (na primjer
od 1.2 do 1.5). Sustav eurokodova uveo je pojam parcijalnih koeficijenata pa
se i dosadanja geotehnika praksa tome treba prilagoditi. Provjera
dosezanja graninog stanja nosivosti GEO u Eurokodu 7 provjerava se
izrazom
(3.44)
gdje je proraunski uinak djelovanja u promatranoj toci razmatranog
mehanizma sloma konstrukcije za neku projektnu situaciju, a je
proraunska otpornost konstrukcije tom djelovanju. U sluaju problema
stabilnosti kosina, djelovanje moe biti posmino naprezanje, a otpornost
posmina vrstoa tla na mjestu djelovanja posminog naprezanja, znai na
kliznoj plohi. U tom sluaju se izraz (3.44) moe pisati u obliku

(3.45)
gdje je karakteristina vrijednost djelovanja, proraunata temeljem
karakteristinih vrijednosti jedinine teine tla i karakteristinih vrijednosti
ostalih djelovanja (sile od tlakova porne vode, povrinsko optereenje itd.),
je posmina vrstoa tla, a i su parcijalni koeficijenti djelovanja i
otpornosti materijala. Kako je gotovo u svim sluajevima stabilnosti kosina
dominantno djelovanje ono od vlastite teine tla i djelovanja podzemne vode,
a na ta djelovanja su u Eurokodu 7 parcijalni koeficijenti uvijek jednaki 1, to
e u sva tri projektna pristupa, koja dozvoljava ova norma, kritina biti
kombinacija parcijalnih koeficijenata u kojoj je , a za treba
uvrstiti odgovarajue parcijalne koeficijente u odnosu na drenirano ili
nedrenirano stanje smicanja. U prvom sluaju dreniranog smicanja e biti
, dok e u drugom sluaju, sluaju nedreniranog
smicanja biti .
Iz ovog razmatranja slijedi da e pri provjeri dosezanja nekog od
graninih stanja nosivosti pri projektiranju kosina izraz (3.45) poprimiti
oblik

(3.46)
to se moe pisati i obliku

(3.47)
gdje je poznati faktor sigurnosti tradicijskog pristupa provjeri stabilnosti
kosina. U sluaju bez vanjskog djelovanja na klizno tijelo (od optereenja
neke zgrade ili slino), Eurokod 7 trai da faktor sigurnosti kritine klizne
plohe bude jednak ili vei od parcijalnog koeficijenta za vrstou tla, 1.25 za
drenirano stanje ili 1.40 za nedrenirano stanje.
U sluaju da na klizno tijelo djeluje neko vanjsko trajno ili prolazno
optereenje, kao to je teina neke graevine temeljene na kliznom tijelu, u
proraunu faktora sigurnosti to optereenje treba pomnoiti s
odgovarajuim parcijalnim koeficijentom prema primijenjenom
proraunskom pristupu. Za proraunski pristup 1 u sluaju preteitog
utjecaja vlastite teine kliznog tijela, trajno djelovanje treba mnoiti
parcijalnim koeficijentom , a prolazno s
Zadovoljenje stabilnosti kosine u odnosu na granina stanja treba
provjeriti za sve nepovoljne proraunske situacije. Posebnu panju treba
posvetiti izboru nepovoljnih proraunskih situacija kroz koje kosina moe
proi tijekom svog izvoenja i koritenja na nain da se pokae da su
izabrane proraunske situacije barem jednako ili vie nepovoljne od bilo
koje druge koja moe nastupiti za razmatrano granino stanje. U pojedinim
sluajevima za kosine mogu biti nepovoljne, osim graninog stanja GEO, i
neka druga granina stanja. Na primjer, ako kroz temeljno tlo slabije
propusne nasute brane dolazi do procjeivanja podzemne vode s
mogunou pojave hidraulikog sloma blizu noice brane, treba provjeriti i
granino stanje HYD. Mogui su i drugi sluajevi, koje je nemogue sve
nabrojiti, pa je oito da dovoljnoj iscrpnosti proraunskih situacija na za sva
mogua granina stanja treba posvetiti krajnju panju. Ono to projektant
propusti, prirodni zakoni nee pa su neugodna iznenaenja uvijek mogua.
Proraunske situacije
STABILNOST U DUGOTRAJNIM (STACIONARNIM) UVJETIMA
Stabilnost u dugotrajnim stacionarnim uvjetima najea je proraunska
situacija u praksi. U tom sluaju rauna se obino s vrnom vrstoom tla za
drenirane uvjete kao karakteristinom veliinom. Znaajan je problem u
praksi odreivanje najnepovoljnijeg sluaja raspodjele pornih tlakova od
stacionarnog strujanja jer rubne uvjete nije uvijek mogue sa sigurnou
odrediti. esto se kod prirodnih kosina pribjegava ugradnji odgovarajuih
piezometara na vie tlocrtnih i dubinskih lokacija na kosini te se provode
dugotrajna mjerenja kako bi se utvrdili mogui rasponi i raspodjele pornih
tlakova.
STABILNOST TIJEKOM I NEPOSREDNO NAKON IZGRADNJE
Osim na geometriju i mogua optereenja kosine, na stabilnost kosine
tijekom izgradnje igra ulogu relativni odnos brzine izgradnje i
vodopropusnosti tla kao to je ranije ve opisano. Ako je ta relativna
vodopropusnost mala, to je esto sluaj kod glinovitih i prainastih tla,
mogui su nedrenirani ili gotovo nedrenirani uvjeti pri smicanju u tlu
tijekom ili neposredno nakon izgradnje. Ako se radi o nedreniranim
uvjetima, raun stabilnosti treba provoditi u ukupnim naprezanjima i s
nedreniranom vrstoom tla. Pri tome treba voditi rauna da e kod mekih,
normalno konsolidiranih ili slabo prekonsoilidiranih tla nedrenirana
vrstoa biti manja od drenirane, dok e za kruta, prekonsolidirana tla biti
obratno. To znai da e faktor sigurnosti kod mekih sitnozrnih tla rasti s
vremenom, dok e kod krutih sitnozrnih tla opadati u vremenu. Detaljno je te
vremenske procese u praksi dosta teko precizno utvrditi, ali se u
projektantskoj praksi mogu provjeriti granini sluajevi provoenjem
analiza i za potpuno drenirane i za idealno nedrenirane uvjete.
NAGLO SNIENJE PODZEMNE VODE
Ova proraunska situacija javlja se esto pri projektiranju nasutih brana kao
i raznih otvorenih kanala. Upravljanje tim graevinama ponekad zahtijeva
naglo snienje vode u akumulaciji brane ili u kanalu to izaziva vrlo
nepovoljno optereenje nasute graevine ili kosine kanala. U sitnozrnim
tlima mogua je pojava i dreniranih i nedreniranih stanja pri smicanju, dok je
kod krupnozrnih tla mjerodavno drenirano stanje. U dreniranim uvjetima
javlja se obino nestacionarno teenje zbog promjene rubnih uvjeta
procjeivanja u vremenu. Obino su najnepovoljniji uvjeti neposredno nakon
naglog snienja vode u kanalu ili jezeru akumulacije pa se oni i najee
ispituju na stabilnost.
DJELOMINO POTOPLJENA KOSINA
Stabilnost kliznih tijela stalno ili prolazno djelomino potopljenih ispod vode
na kosinama nasutih brana i obala vodotokova, jezera ili mora poeljno je
provjeriti jer u odreenim sluajevima odgovarajui faktor sigurnosti moe
biti nii i od sluaja suhe kosine i od sluaja potpuno potopljene kosine. Za
stanje djelomino potopljenih kosina obino je mjerodavno drenirano stanje
u tlu.
STABILNOST PRIRODNIH KLIZITA NAKON VELIKIH POMAKA
REZIDUALNA VRSTODA
Ova je proraunska situacija znaajna pri analizi stabilnosti i mjera sanacije
klizita u prirodi gdje su ostvareni velika smicanja na kliznoj plohi. U tom je
sluaju u analizama mjerodavna rezidualna posmina vrstoa tla, koja u
nekim sitnozrnim tlima moe biti znatno nia od vrnih vrstoa.
STABILNOST VISOKIH USJEKA U KRUTIM GLINAMA
U takvim sluajevima moe se oekivati slabo istraena pojava progresivnog
loma koja je ranije detaljnije opisana. Neka iskustva upuuju da bi pri
projektiranju takvih usjeka trebalo za karakteristine parametre vrstoe
uzimati vrijednosti negdje izmeu vrne i rezidualne jer su zbog
progresivnog loma mogue pojave nestabilnosti mnogo godina nakon to su
usjeci izgraeni (Skempton, 1985).
POTRESI
Poznate su pojave brojnih klizita i odrona nakon pojave jaeg potresa. Bez
obzira na mnogobrojna istraivanja, analiza stabilnost kosina tijekom i
poslije potresa danas je jo dobrim dijelom u istraivakoj fazi. Za manje
znaajne i jednostavnije graevine, stabilnost u uvjetima potresa analizira se
dodavanjem nekog iskustvenog kvazistatikog vodoravnog optereenja
izraenog kao postotak teine kliznog tijela.
3.5. Metode stabiliziranja kosina
O METODAMA STABILIZACIJE KOSINA
Nove kosine treba projektirati tako da tijekom njihove izgradnje i kasnijeg
koritenja imaju dovoljnu sigurnost da neko od graninih stanja ne bi bilo
premaeno. No ako se klizanje iz nekog razloga ipak pojavi, ili je ono
prisutno u prirodi i smeta novoj izgradnji, treba pristupiti mjerama
stabilizacije. U ovom kratkom pregledu naznait e se samo glavne metode te
navesti njihovu naelnu primjenjivost bez ulaenja u dublje analize. itatelj
se za detalje upuuje na brojnu literaturu, na primjer Nonveiller (1987),
Abramson i dr. (2002), Duncan i Wright (2005) i drugu.
Prije primjene neke od mjera stabilizacija prvenstveno je potrebno
odrediti uzroke klizanja. Bez utvrivanja tih uzroka ne moe se oekivati
racionalno rjeenje problema nestabilnosti. Za utvrivanje tih uzroka
potrebno je provesti odgovarajue geotehnike, a za klizita u prirodnim
tlima i geoloke istrane radove. esto ni to nije dovoljno pa treba pristupiti
praenju klizanja na terenu, prvenstveno radi odreivanja poloaja klizne
plohe i razdiobe pornih tlakova u podzemnoj vodi. U tu svrhu mogu posluiti
razliiti instrumenti koji omoguuju dugotrajna opaanja i mjerenja. Meu
tim instrumentima i postupcima najee se koriste snimanja pomaka
geodetskih repera na povrini klizita i njegovoj okolini, te ve ranije
spomenuti inklinometri za mjerenje vodoravnih pomaka u vertikalnim
cijevima ugraenim u tlo te odgovarajui piezometri za mjerenje tlakova
vode u porama tla.
Izboru primjerenog piezometra treba posvetiti naroitu panju. Takav
mjerni ureaj mora biti u stanju pouzdano mjeriti stvarne tlakove vode u tlu.
U pravilu se za mjerenje tlakova vode u slabo propisnim tlima (gline, praine,
zaglinjeni pijesci i ljunci) koriste piezometri sa zatvorenim sustavom
(hidrauliki ili elektrini). Takvi piezometri zahtijevaju ulazak ili izlazak vrlo
malog volumena okolne vode potrebnog za mjerenje tlaka. U dobro
propusnim tlima (isti ljunci i pijesci) mogua je uporaba i piezometara
otvorenog sustava (na primjer mjerenjem razine vode u upljoj cijevi s
otvorom u zoni mjerenja), koji su od onih prethodnih znatno jeftiniji. Takvi
piezometri zahtijevaju velike volumene vode koji u njih trebaju ui ili izai da
bi izmjerili tlak okolne vode u porama tla. Ako je tlo dobro propusno,
dotjecanje tih velikih volumena u piezometar nee naruiti veliinu tlaka
vode u njegovoj okolini.
3.5 METODE STABILIZIRANJA KOSINA 53
Sve prikupljene podatke iz istranih radova, opaanja i dugotrajnih
opaanja i mjerenja te drugih dostupnih podataka treba paljivo analizirati
kako bi se utvrdili uzroci i mehanizam klizanja te odgovarajui parametri
vrstoe i vodopropusnosti tla.
Pri izboru mjerodavnih parametara vrstoe, u sluaju postojeih
klizita, vrlo korisno mogu posluiti povratne analize. To su analize kojima se
utvruje jedan od moguih nepoznatih parametara, obino vrstoa tla, iz
analiza stabilnosti uz poznati oblik klizne plohe i poznati faktor sigurnosti
koji je u sluaju klizanja jednak jedinici. Da bi takve analize bile pouzdane i
realistine, potrebno je poznavanje raspodjele pornih tlakova u tlu u
trenutku klizanja. To nije uvijek mogue pa se u takvim analizama pribjegava
procjenama koje, meutim, ne moraju uvijek biti pouzdane. S druge strane,
ako je raspodjela pornih tlakova u trenutku klizanja pouzdano utvrena,
povratne analize e u pravilu dati vrlo pouzdane parametre vrstoe tla,
esto pouzdanije od parametara dobivenih bilo kojim od geotehnikih
istranih radova.
Kad su utvreni uzroci, mehanizam klizanja i potrebni parametri za
analize stabilnosti, moe se pristupiti izboru optimalne metode stabilizacije.
Meu tim metodama najee se koristi preraspodjela masa, povrinsko i
dubinsko dreniranje te izrada neke od mnogobrojnih moguih potpornih
konstrukcija.
PRERASPODJELA MASA
Preraspodjelom masa, uklanjanjem tla s vrha kliznog tijela i nasipavanjem u
noici, kod rotacijskog se klizanja smanjuje moment teine kliznog tijela
obzirom na sredite rotacije (Slika 3-25) i time, prema izrazu (3.40)
poveava faktor sigurnosti. Preraspodjelom masa treba postii da za kritinu
kliznu plohu faktor sigurnosti bude zadovoljavajue veliine kako trai
Eurokod 7. Kod translacijskog klizanja preraspodjela masa praktiki nema
uinka.
POVRINSKO I DUBINSKO DRENIRANJE
Jedan od najeih uroka klizanja je utjecaj podzemne vode koja smanjuje
efektivna normalna naprezanja, a ova opet svojim smanjenjem smanjuju
vrstou tla. Mjere koje smanjuju porni tlak u kosini u zoni klizne plohe
jedne su od najeih i najekonominijih mjera sanacije. Meu te mjere
spada povrinsko dreniranje i ureenje kosina te kopani i bueni drenovi
(Slika 3-26).

Slika 3-25 Preraspodjela masa pri stabilizaciji rotacijskog klizanja

Povrinsko dreniranje ne smanjuje porne tlakove u zoni klizne plohe
neposredno, ali ponekad moe u odreenim sluajevima smanjiti dotok vode
u kosinu. Ovim mjerama treba onemoguiti svako zadravanje vode tijekom
oborina i otapanja snijega na povrini te omoguiti uredno otjecanje voe
kanalima izvan problematinih zona. Tu spada i zatvaranje moguih vlanih
pukotina ije punjenje vodom dodatno nepovoljno optereuje klizno tijelo.
Kopani drenovi su rovovi iskopani u kosini te ispunjeni propusnim
materijalom koji omoguuje slobodno otjecanje prikupljene vode. Obino se
izvode u smjeru niz kosinu na razmacima koji omoguuju zahtijevano
prosjeno snienje tlakova podzemne vode. Danas se obino izvode strojno
odgovarajuim bagerima u irini koja je odreena tehnolokim
mogunostima izvedbe, obino 0.6 do 1 m. Problem je njihova ograniena
dubina zbog ograniene dubine iskopa bez odgovarajue zatite bokova rova
od uruavanja. Uobiajene dubine rovova su do 5 m. Izrada rovova do veih
dubina postaje neekonomina zbog sloenog sustava zatite bokova. Rov se
kopa u segmentima (kampadama), a nakon izvedbe segmenta obino se na
pripremljeno dno polae drenana cijev nakon ega se puni drenanim
materijalom (pijesak ili ljunak). Ponekad se iskopani rov, prije punjenja
drenanim materijalom, oblae geotekstilom, propusnim materijalom koji
spreava unoenje sitnih estica u propusnu ispunu drena i njegovo
postupno zaepljenje. Povrinski dio rova se epi slabo propusnim
materijalom, na primjer glinom, kako bi se sprijeio nekontrolirani ulazak
oborinskih voda u tlo i time poluili suprotni uinci od eljenih.
Zbog ograniene dubine, mogunost dreniranja kosina kopanim
drenovima je ograniena. Cilj svakog dreniranja je smanjenje pornih tlakova
u zoni kritine klizne plohe. Zato kopani drenovi obino slue za dreniranje
tanjih povrinskih slojeva tla u kojima mogu smanjiti porne tlakove na

(a) (b)
Slika 3-26 Kopani dren (drenani rov), (a), i bueni cjevasti dren, (b)

manjim dubinama. Za slojeve dubina veih od dubine drena praktiki su
neuinkoviti jer im je utjecaj na porne tlakove u tim dubinama zanemariv.
Slika 3-27 prikazuje sluaj usporednih kopanih drenova na ijem dnu se
nalazi nepropusni sloja, a na povrini je osiguran stalni dotok vode, na
primjer kie, uz veliinu tlaka vode . Problem je rijeen numeriki kao
ravninski problem procjeivanja u uspravnoj ravnini okomitoj na smjer pada
kosine. Pretpostavi li se da se usporedni drenani rovovi stalne dubine

(a)

(b)
Slika 3-27 Strujna mrea oko usporednih kopanih drenova za sluaj kad je tlak
vode na povrini terena (kia) i u drenu (a); uinkovitost
usporednih kopanih drenova za prethodni sluaj rubnih uvjeta,
izraena preko normalizirane vrijednosti srednjeg piezometarskog
potencijala, u ovisnosti o relativnom razmaku drenova

sputaju niz homogenu ravnu kosinu i da je u svim uspravnim presjecima,
okomitim na smjer pada kosine, hidrauliki potencijal procjedne vode
izraen kao (Slika 3-26). Kako pri procjeivanju vrijedi
Laplaceova diferencijalna jednadba za hidraulike potencijale, ,
uvrstivi pretpostavljenu funkciju u tu jednadbu slijedi da je
pa mora biti i . To znai da pretpostavljena funkcija potencijala moe
biti rjeenje, a to rjeenje u ravnini odgovara ravninskom rjeenju
procjeivanja u uspravnoj ravnini
19
. Slika 3-27 upuuje da e potrebni
razmak drenanih rovova biti relativno malen ako se eli znaajnije snienje
pornih tlakova na kliznoj plohi koja se nalazi na dnu drenova.
Za dublje klizne plohe mogu posluiti bueni drenovi. To su posebne
cijevi, perforirane radi mogunosti primanja vode te obloene posebnim
filtrima radi spreavanja unosa sitnih estica i postupnog zaepljenja drena.
Izvode se na razliite naine. Tradicionalan je buenje buotine i naknadno
ubacivanje cjevastog drena. U novije vrijeme na tritu se pojavljuju i
samobuivi drenovi koji na glavi imaju buau krunu i ostaju u buotini
nakon buenja. Na izlazu drena na povrini kosine potrebno je prihvatiti
vodu koja iz njega izlazi i uredno je odvesti izvan ugroenog podruja. Bueni
drenovi, a pogotovo samobuivi, relativno su skupi. Pri rjeavanju problema
stabilizacije kosina s buenim drenovima treba paljivo odabrati njihov
razmak jer im utjecaj na snienje pornih tlakova naglo pda s udaljenou od
drena, slino kao kod kopanih drenova.
POTPORNE KONSTRUKCIJE
Potporne konstrukcije takoer mogu posluiti stabilizaciji klizanja. Tim se
konstrukcijama namee kliznom tijelu dodatna uglavnom vodoravna sila

19
Ove pretpostavke vrijede samo priblino za male kutove

Slika 3-28 Primjer sidrene potporne konstrukcije

koja poveava faktor sigurnosti. Tu, meutim, treba obratiti panju na
injenicu da su kod veih klizita mase kliznih tijela vrlo velike u odnosu na
sile koje se mogu nametnuti razumnim potpornim konstrukcijama. Tako e
kod veih klizita uinak potpornih konstrukcija biti neznatan ili bi njihovi
razmjeri morali biti golemi, a konstrukcija neekonomina. Iz tog se razloga
potporne konstrukcije koriste samo na strmijim padinama gdje su mase
kliznih tijela obino znatno manje nego kod blagih kosina. Slika 3-28
prikazuje primjer jedne potporne konstrukcije koja se sastoji iz tri reda
geotehnikih sidara. Detalji o potpornim konstrukcijama predmet su jednog
drugog poglavlja.
Reference
Abramson, L. W., Lee, T. S., Sharma, S., Boyce, G. M. (2002). Slope Stability and
Stabilization Methods, Second Edition, John Wiley, Hoboken, New Jersey.
Bishop, A. W. (1955). Te use of the slip circle in stability analysis of slopes.
Geotechnique, Vol. 5, No. 1, 7-17.
Duncan, J. M., Dunlop, P. (1969). Slopes in stiff-fissured clays and shales. ASCE,
Journal of Soil Mechanics and Foundation Division, 95(2), 467-492.
Duncan, J. M., Wright, S. G. (2005). Soil Strength and Slope Stability. John Wiley,
Hoboken, New Jersey.
Fellenius, W. (1936). Calculation of the stability of Earth Dams. Proceedings of the
Second Congress of Large Dams., Vol. 4, 445-463.
Fredlund, D. G., Krahn, J. (1977). Comparison of slope stability methods of analysis.
Canadian Geotechnical Journal, Vol 14, No 3, 429-439.
GeoSlope/W (2007). Stability Modeling with SLOPE/W 2007 An Engineering
Methodology. Second Edition. GEO-SLOPE/W International, Calgary, Alberta,
Canada.
Janbu, N. (1954). Application of composite slip surfaes for stability analysis.
Proceedings of the European Conference on Stability of Earth Slopes, Stocholm,
Vol. 3, 39-43.
Janbu, N. (1973). Slope stability computations. U: Embankment Dam Engineering.,
Casagrande Memorial Volume, ur.: Hirschfield, E., Poulos, S., John Wiley, New
York, 47-86.
Krahn, J. (2003). The 2001 R.M. Hardy Lecture: The limits of limit equilibrium
analyses. Canadian Geotechnical Journal, Vol. 40, No. 3, 643-660.
Morgenstern, N. R., Price, V. E. (1965). The analysis of the stability of general slip
surfaces. Geotechnique, Vol. 15, 79-93.
Nonveiller, E. (1987). Klienje i stabilizacija kosina. kolska knjiga, Zagreb.
Petterson, K. E. (1955). The early history of circular sliding surfaces. Geotechnique,
Vol. 5, 275-296.
Sarma, S. K. (1973). Stability Analysis of embankments and slopes. Geotechnique. Vol.
23, No. 3, 423-433.
Skempton, A.W. (1985). Residual strength of clays in landslides, folded strata and the
laboratory. Geotechnique 25, 425-427.
Spencer, E. (1967). A method of analysis of embankments assuming parallel
interslice forces. Geotechnique, Vol. 17, No. 1, 11-26.

Stabilnost Kosina - Szavits - Zagreb

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stabilnost Kosina - Szavits - Zagreb

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

3.

You might also like