3.

TUMAENJE ZNAKOVA NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

3.1. Facijalna ekspresija (pokreti i izrazi lica i oiju)
Lice predstavlja veoma vaan kanal neverbalne komunikacije. Mi izraze lica koristimo u
irokom spektru socijalnih situacija i to kada elimo pokazati svoje emocije, osobine nae
linosti, inteligenciju, narav i slino (Slika 1)14.
Na osmijeh govori ljudima da nam je drago to ih vidimo, mrgoenje ih odbija, pogled
uperen u pod im daje do znanja da nismo ba najsreniji, a podignuta glava i izvijene
usne ukazuju da smo raspoloeni za alu. Mnogo toga moemo rei licem. Moemo da
koristimo izraze lica onda kada su rijei nepodobne, a kada neko kae neto to i nije ba
u redu mi licem moemo da mu pokaemo da je napravio greku. Iz ovoga postaje jasno
da je glavna uloga lica u naem koritenju govora tijela izraavanje emocija. Lice daje
veliki doprinos u samom izraavanju intenziteta neke emocije koju osjeamo. Govor lica
se ne ograniava samo na izraze lica. Ovdje je vano istai i ulogu pojedinih njegovih
dijelova, a to su usne, oi, obrve, ljepota, pa i boja lica koja ovisi od stepena uzbuenosti
naeg organizma ili naeg zdravstvenog stanja. Jo u 19 i 20 vijeku postojale su dvije
grane, nazovimo ih preteama moderne misli, frenologija i fiziognomija koje su davale
karakteristine upute i dokaze za tumaenje osobina ljudi na osnovu izgleda njihove
glave. Tanije, frenologija, iji je osniva bio Franz Joseph Gall, zagovara stanovite po
kojem svako podruje na ljudskoj
glavi odgovara odreenim osobinama linosti i sposobnostima, pa prema tome oblici
(udubljenja ili ispupenja) koja su karakteristina za neku osobu i koja se nalaze na tako
odreenim podrujima govore neto o linosti te osobe. Termin fiziognomija (ili
fiziognomika) se odnosi na svojstva lica koja se pokuavaju povezati sa nekim
karakteristikama ili temperamentom pojedinca. Ta svojstva ukljuuju oblike i pozicije
glavnih podruja lobanje i obiljeja lica, kao to su elo, obrve, nos, obrazi i usta. Druge
oznake nisu direktno povezane sa lubanjom, kao to su boja i tekstura koe, tjelesna
dlakavost, kao i detaljne osobine ostalih dijelova tijela (npr. mesnati obrazi, punije usne i
sl.), a svi se ovi dijelovi pomalo mijenjaju tokom vremena tako nosei fiziognomske
14

Slika 1, izvor: Morris, D.: Otkrivanje ovjeka kroz gestove i ponaanje. Izdavaki zavod Jugoslavija,
Beograd, 1979, str. 28.

34

poruke. Pretpostavljanje povezanosti izmeu ovih facijalnih karakteristika i drugih

aspekata osobe, ukljuujui linost, karakter, medicinske tretmane, ljubavni ivot ili
sudbinu osobe, jeste fiziognomski pristup.
Takoer, jo jedan vaan aspekt izraavanja govora tijela putem facijalne ekspresije i
lica jesu artifakti. U njih spadaju brkovi, brade, naoare, minue, frizura i upotreba
minke. Poto takve stvari utiu na nau pojavu i govore puno o nama, treba da uzmemo
u obzir i nain na koji oni utiu. Na primjer, brkovi i brada e esto ukazivati na veu
starost nego obrijana gornja usna, to moe biti razlog tedencije nekih mladih ljudi da je
putaju. Naoare esto doprinose da se osobama pripisuje vea inteligencija od one koju
posjeduju. Postoje jo razne varijacije na temu artifakata i njihovog znaenja, a o njima
emo opirnije govoriti u nastavku teksta.
Istraivanje izraza lica nije samo otkrilo njihovu ulogu u izraavanju emocija, ve nam je
pruilo uvid i u njihovu ulogu u otkrivanju tipova linosti, stavova prema drugima,
seksualnoj privlanosti, elju za komunikacijom i stepen izraajnosti tokom
komunikacije. Takoer, kada prvi put sretnemo nekoga i pogledamo ga u lice vjerovatno
je prvi sud koji donesemo da li nam se dopada ili ne, da li nas privlai ili ne, ljepota lica
druge osobe. I prilikom pozdravljanja pokret koji se skoro univerzalno pojavljuje svugdje
u svijetu jeste podizanje obrva.
Znakovima koje odaje lice i njegovi dijelovi, odnosno facijalnom ekspresijom, mi
ljudima koji nas okruuju moemo u interakciji pruati razliite signale, a ovo su neki
znakovi:15
Izraavanje emocija. Osnovni kanal izraanja emocija jesu facijalne ekspresije kojima
se izraavaju razliite emocije. Dva amerika istraivaa, Ekman i Friesen, otkrili su da
postoji est glavnih izraza lica koji se koriste da pokau sreu, tugu, ljutnju, strah,
gaenje i iznenaenje (slike dolje) (Ekman, 1997)16:
15

Znaenja znakova i tumaenja poglavlja 3. ove diplomske radnje su najveim dijelom preuzeti iz dva
izvora: Givens B. David: The Nonverbal dictionary of gestures, signs & body language cues From AdamsApple Jump to Zygomatic Smile, na internet stranicama http://members.aol.com/nonverbal2/diction.html
(a u nastavku teksta The Nonverbal Dictionary...)
Morris. D.: Otkrivanje ovjeka kroz gestove i ponaanje, Izdavaki zavod Jugoslavija, Beograd, 1979.
(u nastavku Morris D. Otkrivanje ovjeka...)
16

Ilustracije izaavanja emocija preuzete sa internet stranice:

http://face-and-emotion.com/dataface/emotion/expression.jsp

35

Slika 2

Slika 3

Slika 4

Slika 5

Slika 6

Slika 7

Srea. Izraavanje sree je univerzalno i lako prepoznatljivo, a interpretira se preko

poruka koje se povezuju sa uivanjem, zadovoljstvom, pozitivnim osjeanjima i
prijateljstvom. Osmijeh se lako moe upotrijebiti u manipulatorske svrhe i esto smo u
prilici da kod ljudi vidimo lano osmjehivanje koje je esto u funkciji maskiranja nekih
pravih osjeanja. Tako je lani osmijeh mogue prepoznati po krajevima usana
zakrivljenim nadole i prema oima koje ostaju u pozi pravog osjeanja, odnosno rubovi
oiju se ne zateu nagore zajedno sa krajevima usana i licem u smijeh itavog lica. Slika
gore pokazuje iskreni osmijeh koji karakterie podizanje uglova usna i podizanje uglova
oiju tako da se itavo lice smije(Slika 2).
Tuga. Miljenje koje dijeli veina psihologa je da emocije tuge predstavljaju formu lica
koje plae, ali umanjenog intenziteta. Premda su i suze zajednika pojava svim tunim
stanjima one nisu indikator neke posebne emocije jer mogu biti viene i u stanjima velike
sree (Slika 3).
Ljutnja. Znakovi ljutnje ukljuuju ukrueno tijelo, namrtene obrve, stisnuta usta,
rairene nozdrve i oi koje sijevaju. Ljutnja se jasno vidi u donjem dijelu lica i
podruju obrva (Ekman, Friesen i Tomkins, 1971; prema Givens, 2005). Ova facijalna
ekspresija se javlja kod dojenadi izmeu tri i etiri mjeseca (Burgoon i sur., 1989; prema
Givens 2005) (Slika 4).
Strah. Emocija straha se kod nekoga moe prepoznati po poveanoj ugaonoj udaljenosti,
po pojaanom znojenju, ubrzanom disanju, plakanju, po eem treptanju oima,
reakcijama ukoenosti, po znojnim dlanovima, po suenju usta, nakostrijeenim dlakama,
proiavanju grla, po proirenim zjenicama i zaprepatenom izrazu oiju. Strah se jasno
vidi u podruju oiju (Ekman, Friesen i Tomkins, 1971; prema Givens, 2005) (Slika 5).

36

Gaenje je ekpresija koja prati tjelesni odgovor na objekte koji nam se gade, koji nas
tjeraju na povraanje i koji nas veoma uznemiruju. Karakterie ga iskrivljeni izraz lica
kao to je prikazano na slici (Slika 6).
Iznenaenje. Izraz koji se skoro uvijek javlja u situacijama kada se desi neto
neoekivano. Iznenaenje karakteriu otvorena usta, raskolaene oi, trenutna ukoenost
lica i tijela, ubrzan puls i gubitak daha (Slika 7).

LJEPOTA jeste kvalitet izgleda ljudskog lica koji izaziva estetsko divljenje, poudu i
privlanost. Iako se moemo drati izreke da je ljepota u oima posmatraa
postoje neke kvalitete i proporcije za koje se smatra da su obiljeje univerzalne
ljepote.
Istraivai su 1930 godine izolirali posebne karakteristike koje neko lice
karakteriu kao slatko, a koje su prihvaene od strane svih drutava. To su tzv.
mladalake odlike i proporcije odnosno popularno nazvani baby face (engl.
bebino lice ije su karakteristike iroko razmaknute i krupne oi, pune usne i
mekana, glatka koa) koje se jednako jako sviaju i mukarcima i enama
(Givens, 2005).
Lijevo: fotografija supermodela Kate Moss, desno: primjer fotografije 4-godinje
djevojice. Lice Kate Moss jasno pokazuje karakteristike bejbi fejsa (baby face) i
karakteristike lica odrasle ene. Cunningham tvrdi da je prisustvo ove dvije osobine
karakteristika aktraktivnog lica (Slika 8).17 U istraivanju koje je sa pripadnicima
razliitih kultura proveo Cunningham (1995)18 utvreno je je veina atraktivnih enskih
lica imalo krupnije iroko razmaknute oi, manje noseve, manje brade, obrve vie
Slika 8

postavljene, vee i sputenije usne, ire osmijehe, proirene zjenice i

gustu, dugu kosu. Neka druga istraivanja koja su provedena na ivotinjama govore u
korist simetrije kao oblika ljepote, naime istraivanja na zebrama su pokazala da one
17

Slika 8 preuzeta sa internet stranice: http://www.beautycheck.de/english

18

Istraivanje izvor: Schmidhuber, Juergen (1998) Facial beauty and fractal geometry. Technical Report

IDSIA-28-98, Machine Learning Institute, IDSIA., http://cogprints.org/690/00/newlocoface.html

37

redovno biraju partnere koji imaju simetrine are, jer se naime pretpostavlja da su i kod
njih asimetrine are znak slabosti i nekih nedostataka (Molnar i Segestrile, 1997).

Bezizrazno lice je facijalni znak predstavljen neutralnim, relaksiranim licem bez emocija
(Slika 9).19 Kroz svoju bezizraajnost ovaj znak alje jaku emocionalnu poruku ne
uznemiravaj. Naroito ukoliko se nalazimo u oping centrima, liftovima ili tramvajima
mi pravimo bezizraajno lice kako bi se distancirali od stranaca. U psihijatriji, jedan
simptom izofrenije predstavlja pojava bezizraajnog lica (Givens, 2005).

Crvenilo lica je jak emocionalni znak fizike aktivnosti, stida ili ljutnje (Sl. 10). Crvenilo
lica je rijetko znak iste agresivnosti pojedinca, kako se popularno vjeruje, ve je ee
znak mogue ili trenutne odbrane, pokazuju istraivanja. Istraivanja koja je sproveo
Ekman (1998) takoer pokazuju da je crvenilo lica redovno znak da osoba obraa panju
na sebe, to je sluaj kod stida, a u jednom istraivanju, Blurton Jonesa (1967), djece u
obdanitu utvreno je da je do crvenjenja lica dolo samo kod one djece koja su bila m
otivirana da nekog napadnu ali u stvari to nisu ni uradila.20
KONTAKT OIMA. U svakodnevnim ljudskim interakcijama postoji nekoliko situacija
ili naina na koji se gledamo sa drugim ljudima i na osnovu naina gledanja izmeu ljudi
mi moemo zakljuiti u kakvom se meusobnom odnosu oni nalaze (Sl.11). 21 U
prijateljskim susretima, u drutvu, kontakti pomou oiju traju neto due nego obino,
takoer kada neki pojedinac nalazi da mu je sagovornica privlana osoba on je due
gleda. To produeno fiksiranje se obino vri nesvjesno i njegova poruka se prima na isti

19

Slike 9 i 10, izvor: The Nonverbal dictionary...

20

21

Istraivanja, izvor: Gary Collier, Donna DiCarlo: Emotional Expression, Lawrence Erlbaum
Associates, New York, 1985.

Slika 11, Izvor: The Nonverbal Dictionary...

38

nain. Sagovornici su svjesni neobine topline susreta, ali oni ne analiziraju znake koji se
tu daju.
Gledino ponaanje mladih ljubavnika prolazi kroz nekoliko razliitih faza. U poetku,
zbog stidljivosti dolazi do estog gledanja u stranu, kolebanja i izbjegavanja pogleda
onog drugog. Tu su zatim i pogledi iskosa, pri kojima oi gledaju u partnera dok je glava
i dalje okrenuta na drugu stranu. Ponekad se taj poloaj namjerno usvaja i kao aljivo
flertovanje. Kasnije kad ljubavnici postanu istinski bliski i nema vie straha, oni mogu da
sjede jedno uz drugo, duboko zagledani jedno drugom u oi, samo uz povremeno
skretanje pogleda u stranu (Morris, 1979).
A ta se dogaa sa oima kada umjesto ljubavi, u nekom odnosu postoji preovlaujui
status. Tako, aktivno neprijateljski nastrojen mukarac pretpostavljeni unosi se svojim
licem u lice zaplaenog potinjenog koji ne smije da se sretne sa njegovim pogledom.
Kada oba protivnika aktivno prijete jedan drugom, piljenje na malom rastojanju postaje
uzajamno i dvojica koji se svaaju gledaju jedan drugome pravo u oi.
Sumirajui sve ove prizore ljubavi i mrnje, moemo rei da direktan pogled u oi
ukazuje na veoma aktivna osjeanja ljubavi, neprijateljstva ili straha, dok je skrenut
pogled vezan za stidljivost, indiferentnu nadmonost ili potinjenost.
Gledanje je svakako vaan aspekt svakog oblika ljudske komunikacije i moemo u
svakodnevnom ivotu naii na razliite varijacije u gledanju ovisno od situacije i linosti
pojedinca. Tako moemo susresti brbljive ljude koji ne skreu svoj pogled sa
sugovornika, stidljive ljude koji nas manje gledaju, ljude koji pilje u nas kako bi smo mi
prvi skrenuli pogled kako bi oni pokazali svoju nadmonost i slino. I ostale emocije
ispoljavaju tipino ponaanje oiju. Kada su ljudi uzbueni, oi im naginju ka brzim,
skenirajuim pokretima. Kada su uplaeni, oi im djeluju razgoraeno i sleeno, kao da
ne ele da propuste ni najmanji pokret koji bi mogao jo vie da im priblii opasnost.
Kada su ljuti, oi su im suene, esto lie na male proreze. Tuga se ispoljava gledanjem
na dole, smanjivanjem kontakta oima, a to se deava skoro svugdje u svijetu (Heslett i
Samter, 1997). Rezultati istraivanja kontakta oima pokazuju da mi generalno
zapoinjemo svoje izjave tako to sklonimo pogled od sugovornika, a zavravamo ih tako
to ga ponovo pogledamo. Tokom govora mi neizmjenino gledamo u i od sugovornika
(Nielsen, 1962; Argyle i Dean, 1965; Kendon, 1967 prema Givens, 2005). Potom, kontakt

39

oima je direktniji kada postoji svianje i kooperacija izmeu dvoje ljudi (Argyle i Dean
1965, prema Givens, 2005). Nadalje, ljudi prave manje kontakata oima kada se ne vole i
kada ne dijele isto miljenje (Argyle i Dean 1965, prema Givens, 2005). Kod primata
direktno i dugotrajno zurenje u oi predstavlja znak dominantnosti i prijetnje (Blurton
Jones 1967, Eibl-Eibesfeldt 1975, prema Givens, 2005), dok izbjegavanje pogleda znai
submisivnost (Altmann 1967, prema Givens, 2005).
irenje i skupljanje zjenica. Na veliinu naih zjenica ne utie samo promjena
svjetlosti. One su podlone i uticaju naih emocionalnih promjena (Sl.12). 22 I upravo zato
to emocionalne promjene mogu primjetno da mijenjaju veliinu naih zjenica pri nekom
stalnom svjetlu, poveavanje i smanjivanje zjenica su znaci koji govore o ovjekovom
raspoloenju. Ako ugledamo neto to nas uzbuuje, bilo da nam je zastraujue ili
prijatno, nae zjenice se proire vie nego obino pod postojeim svjetlosnim uvjetima.
Ako ugledamo neto ega se blago gnuamo, one se skupe vie nego to bi trebalo pod
postojeim svjetlosnim uvjetima. Ove se promjene normalno dogaaju bez naeg znanja,
a kako su umnogome i izvan nae kontrole, one predstavljaju vrijedan vodi kroz
ovjekova istinska osjeanja.
Ali, zjenini signali ne samo da se nesvjesno emituju ve se nesvjesno i primaju. Dva
prijatelja koja razgovaraju imat e meusobno vee emocionalno uzbuenje ukoliko im
se zjenice ire, a osjeat e meusobno gnuanje ukoliko im se zjenice skupljaju. Obojica
osjeaju da se neto izmeu njih dogaa ali im ni na kraj pameti ne bi bilo da je uzrok u
veliini njihovih zjenica (Morris, 1979).
U nekim su istraivanjima grupi gledalaca bile pokazivane dvije slike iste djevojke, s tim
da je na jednoj slici djevojka imala suene zjenice, a na drugoj proirene. Potom se
ispitivalo koja im je djevojka sa koje slike izgledala ljepe. Oni su znali da se radi o
nekom triku ali nisu znali ta je u pitanju i svi su birali djevojku sa proirenim zjenicama
(prema Morris, 1979). U prolosti su italijanske kurtizane koristile drogu koju su
ukapljavale u oi kako bi im se proirivale zjenice da bi one izgledale ljepe, zato je ta
droga poslije nazvana belladona (lijepa ena), a ovu injenicu nalazimo u vie izvora o
neverbalnoj komunikaciji. Kasniji nam primjeri dolaze iz Kine gdje se masovno trgovalo
22

Slika 12, izvor: Morris, D.: Otkrivanje ovjeka...

40

dragim kamenom adom. Orijentalni trgovci su imali obiaj nositi tamne naoare, kako
nebi izgubili igru kada vide posebno dobar primjerak, govori Morris D.

23

(koje u ovom

sluaju otkriva veliku zainteresovanost za kamen, pa bi tako morali platiti veu cijenu).
Usmjeravanje oiju na stranu je pokret koji se redovno javlja kao neverbalna reakcija
na postavljeno verbalno pitanje. Ovaj pokret se naroito javlja kada neko rjeava
postavljeni zadatak koji zahtijeva razmiljanje i signalizira procesiranje informacije i
razmiljanje (Sl.13).24 U klasinoj studiji koju je proveo Harnad (1972, prema Givens
2005) o lateralnom kretanju oiju kod matematiara tokom mentalne aktivnosti, utvreno
je da je pomjeranje oiju na desnu stranu povezano sa simbolinim razmiljanjem, dok je
pomjeranje oiju na lijevu stranu povezano sa vizuelnim miljenjem. Za ljude koji ee
pomjeraju oi na lijevu stranu kada razmiljaju se smatra da su kreativniji. Inae se ljudi
mogu podijeliti na one koji tokom razmiljanja redovito pomjeraju oi na lijevu stranu i
na one koji ih redovito pomjeraju u desnu.

23

Ibid., str. 198.

Slika 13, izvor: The Nonverbal Dictionary. Napomena: slike u nastavku teksta opisa pokreta lica su iz
istog izvora.
24

41

Treptanje je pokret brzog sputanja i podizanja onih kapaka, a posmatranje brzine tih
pokreta moe biti sredstvo detekcije lai. Naime, dosta istraivanja na temu ovog
neverbalnog znaka daju rezultatse koji kau da se u normalnim situacijama
ljudsko treptanje svodi na oko 20 treptaja, a kada je pristno uzbuenje i
emocionalni stres koliina treptaja se znatno poveava. Istraivanja pokazuju da
kod mentalnih bolesnika, dolazi do poveanog treptanja oima kada se govori o
anksioznim i napetim temama, kao i kada se zapoinje nova tema (Kanfer 1960).25
Mrtenje obrva. Kao dio facijalne ekspresije se vidi u situacijama koncentracije, ljutnje,
ne svianja ili razmiljanja, a predstavlja skupljene i prema predjelu izmeu oiju
sputene obrve (Sl.14). Smatra se, a i istraivanja su pokazala, da mrtenje
predstavlja senzitivni indikator neslaganja, sumnje ili nesigurnosti. "Nizovi
skoranjih studija otkrivaju da mukarci i ene u grupnim situacijama kada trebaju
odgovarati enskim voama reaguju mrgoenjem i mrtenjem, dok se smiju i
klimaju glavom kada su u pitanju muki lideri koji govori istu stvar.26
Podizanje obrva je izraz lica koji se moe javiti u razliitim situacijama. Moe se javiti
kao bljesak obrvama prilikom pozdravljanja, kao pojaavanje dominantnosti ili
kao naglaavanje submisivnosti. Prema Morrisu (1979) podizanje obrve odraava
neiji skepticizam.27
USNE. Usne kao dio znakova facijane ekspresije predstavljaju emocionalno
najekspresivniji dio tijela. Usne pruaju puno znakova o neijim
unutranjim osjeanjima i raspoloenjima. Nesvjesna napetost u podruju
usana odraava naa stvarna osjeanja. Tako, samo lagano sputanje krajeva
usana, moe odraavati nau trenutnu tugu ili razoarenje.

25

Istraivanja, izvor: Erik J. Coats, Robert S. Feldman, Pierre Philippot: Nonverbal Behavior in Clinical
Settings, Oxford University Press. New York. 2003.
26
27

The Nonverbal Dictionary, prema The Manpower Comments, 2004.

Prema: Otkrivanje ovjeka...

42

Kompresija usana je obino negativan znak koji izraava trenutnu ljutnju, nesvianje,
tugu ili nesigurnost. Prema Ekmanu (1998) kada su mukarci iz Nove Gvineje
pitani koji bi izraz pokazali ako su ljuti, oni su pravili kompresiju usana (Sl.15).28

Durenje usnama. Ekspresija kada se donja usna izboi prema gornjoj, a izraava
razoarenje, tugu, nezadovoljstvo ili nesigurnost. Ovaj izraz viamo kod djece
koja se dure, a ukoliko kod odraslih vidimo ovaj izraz za konferencijskim stolom
on predstavlja neslaganje sa komentarima (Sl.16).29

Napuene usne viamo kod postojanja neslaganja, intrigiranja ili proraunatog

razmiljanja (Sl.17). Zato to je puenje usana signal mentalnog otpora,
govornik bi odmah trebao upitati svog sluatelja da li se slae sa njim, prije
nego nastavi svoj verbalni argument, a ovo bi opet trebalo da izazove
zahvalnost sluatelja spram govornikove intuitivnosti o shvaanju njegovih
misli.30

Dodirivanje nosa je radnja vezana za trenutni stres. Kada ovjekove misli nisu u skladu
sa njegovom prividnom smirenou, on svoj nos moe da dodirne, protrlja ili pritisne
(Sl.18).
Ovaj signal se smatra prikrivenim ili premjetenim pokrivanjem usta jer laov
izbjegavajui da pokrije njih pokriva nos koji je odmah iznad. Morris kae: Meu
gestovima koji se koriste tokom obmanjivanja su: glaenje brade, ekanje obrve,
povlaenje za uho, pritiskanje usana, pokrivanje usta, dodirivanje nosa, trljanje obraza i
glaenje kose. U toku obmanjivanja najee se prave dva: dodirivanje nosa i pokrivanje
usta. Pokrivanje usta je najlake razumjeti kao lane rijei naviru na usta, a mozak kojem
je to neugodno alje poruku ruci da pokrije usta. Ima vie tipinih oblika te radnje:
28

The Nonverbal Dictionary..., fraza Lip-compression

Ibid., fraza Lip-purse
30
Ibid., fraza Lip -pout
29

43

lepezasto raireni prsti, kaiprst sputen na gornju usnu ili ruka na obrazu pored usta.
Ovdje je vano dodati da, ako vidite nekog kako pravi taj djelimian gest pokrivanja usta,
to ne mora znaiti da on lae. To samo znai da on vjerovatno lae onda kada mu ruka ne
trai usta !31
Dodirivanje usana je signal za mnoga raspoloenja i mentalna stanja ukljuujui
anksioznost, dosadu, uzbuenje, strah, zaprepatenost i nesigurnost. Kao
samo-dodirujui gest, dodirivanje usana je ekvivalent za infantilno sisanje
palca. Tokom konverzacije, unakrsnog ispitivanja ili intervjua, ova radnja
predstavlja taku ispitivanja tj. odraava neko unutranje stanje koje tek
treba ispitati. Ovaj akt se esto povezuje sa signalom laganja (Givens, 2005).
Zijevanje je iznenadna inhalacija vazduha kroz otvorena usta, a javlja se u situacijama
kada osjeamo pospanost, dosadu, emocionalni konflikt ili zamor. Kada se ovaj
znak pojavi u javnosti obino ga je teko preduhitriti i zaustaviti. Zijevanje se
takoer javlja i na poslovnim sastancima kao znak blage anksioznosti, neslaganja
ili nesigurnosti (Sl.19).

3.2. Znakovi koje alje tijelo

Kao to je u tekstu ranije navedeno, a ovdje ponavljamo, govor tijela je poseban kanal
neverbalne komunikacije koji je najvie prouavan, kojem se daje najvea praktina
vrijednost i koji u vie sluajeva predstavlja sinonim onoga to je neverbalna
komunikacija. Drugi naziv za ovo podruje je kinezika, izraz kinesis oznaava kretanje
i prvi je pojam uveo R. Birdwhistell 32, a bavi se prouavanjem pokreta tijela i
dekodiranjem tih znaenja. Kada se kao komunikativni sistem posmatraju pokreti i
stavovi tijela, to se odnosi na sve njegove dijelove i to: na pokrete glave, ruku, nogu, na
stavove tijela i na gestove koji se prave bilo licem ili rukama.

31
32

Morris, D., Otkrivanje ovjeka..., str. 110

Vidi tekst u uvodu diplomske radnje

44

Svaki ovjek tokom svoje komunikacije sa drugima zauzima razliite stavove tijela, a svi
ti stavovi imaju odreeno znaenje i predstavljaju znake na osnovu kojih drugi ljudi
mogu zakljuivati o nama, a i mi o njima. Znakovi koje alje tijelo mogu pokazivati
neiju dominantnost, submisivnost, nesvjesnu elju za zatitom, nervozu, agresivnost,
nesigurnost, a ukoliko su ti znaci kontradiktorni, i naa osjeanja koja pokuavamo
sakriti. Tako, Desmond Morris (1979) u svojoj knjizi Otkrivanje ovjeka kroz gestove i
ponaanje, kada saima tjelesne stavove, izmeu ostalog govori o postojanju znakova
zaklona (barijera), o ppp radnjama, o iskopavanju, o kontradiktornim znacima i o
autokontaktnim ponaanjima (samododirivanju).
Znaci zaklona (barijere). Su sve one radnje kojima ovjek titi svoje tijelo u drutvu.
Naime, kada se u nau u nekoj stranoj situaciji, a u kojoj se na bilo koji nain osjete
ugroenima, ljudi oko sebe naprave neke vrste fizike barijere. Kada malo dijete osjeti
takvu potrebu kada se nae ispred neke strane osobe, ono na to reaguje prostim
sakrivanjem iza majinog tijela ili, ukoliko ona nije tu moe zaklon potraiti iza neke
stolice ili kaua. Kako ovjek odrasta, strah od stranih situacija i dalje ostaje prisutan u
njemu ali se naini na koje on pravi tjelesne barijere poinju mijenjati. Tako u
svakodnevnim situacijama moemo vidjeti ljude kako prave neke sitne tjelesne pokrete
koji ustvari predstavljaju skrivanje iz majine suknje.
Najpopularniji oblik znaka zaklona jeste tjelesni krst.

33

Tu se ake ili ruke dre

prekriene na grudima. Postoje razne druge varijacije ovog ponaanja. Tako neka ugledna
linost prilikom izlaska iz limuzine moe, prije neugodnog susreta sa mnogim
zvanicama, ovla desnom rukom nainiti pokret kao da popravlja dugme na svom odijelu.
U slinoj prilici, specijalni gost je ena. Upravo u trenutku u kojem bi se mukarac
njenog ranga pozabavio dugmencetom na manetni, ona pokree desnu ruku i njome
malice i diskretno popravlja poloaj svoje tane koja joj visi na lijevo.
Ima i drugih varijacija na ovu temu. Mukarac moe da se igra i sa dugmetom na kaputu
ili da dodiruje kaii na svom runom satu, umjesto dugmenceta na manetni. ena moe
da ispravlja neki zamiljeni nabor na svom rukavu ili da popravlja poloaj marame ili
kaputa prebaenog preko njene lijeve ruke.

33

Vidi dodatno znaenje na str. 51 u nastavku teksta

45

Manje privlani oblici tjelesnog krsta mogu se vidjeti kod manje iskusnih pojedinaca.
Tako neka osoba moe ui u restoran trljajui svoje ruke jednu od drugu ili ih drei
stisnute pravo ispred sebe.
Kada ljudi stoje i razgovaraju ako se jedan ovjek mnogo priblii drugom, ovaj pravi
radikalniji pokret nego to je to bilo diranje manetne, ovaj sada pravi frontalni znak
barijere ili prekrtanje ruku na grudima. On nesvjesno alje poruku Ne pribliavaj se
vie!. Ovakav stav moemo vidjeti i kod tjelohranitelja koji nekoga uvaju.
Izgled ovih barijera moe da se proiri u situacijama kada sjedimo na gestove prekrienih
nogu koje su okrenute u pravcu suprotnom od sagovornika, ili esto vieni poloaj
prekrienih ruku izmeu nogu (Sl.20)34, a psiholoki veoma jak znak ove barijere jeste
u situaciji poslovnih ljudi koji ne bi mogli opstati u kancelarijama bez sakrivanja iza
svojih stolova (u ovom su sluaju njihovi stolovi njihova barijera). Djevojke koje nose
oskudne haljine to im otkrivaju butine esto daju specijalne odbrambene znake sa
prekrienim rukama postavljenim izmeu nogu tj. prave gestove kojima tite genitalije.
Ovaj djevojaki gest predstavlja prenaglaavanje radnje sakrivanja svoj intime, naime
kada neki mukarac sjedi nasuprot djevojci koja sjedi prekrienih nogu i tako ih jako
stie to je isto kao da ih je skroz rairila, jer, prema Morrisu, ona samo naglaava ono o
emu razmilja, a to je seksualni kontakt sa mukarcem peko puta nje (strah od istog).
Iskopavanje Iskopavanje je nain na koji ljudi tokom konverzacije nalaze naina da
se na momenat iskljue i odlutaju u svoj svijet, odnosno da se odmore ukoliko osjete
preveliki pritisak od strane drutva u kojem se nalaze. Svakodenevne oblike iskopavanja
vidimo kada osoba koja sa nama razgovara, na momenat, zatvori oi ili okrene glavu na
drugu stranu ili pokrije oi ili ima tzv. mucav pogled (dok nas gleda on stalo sputa
trepavice kao da e da zatvori oi). To su trenutci u kojima na sagovornik ne eli rei
otvoreno da mu je potrebno malo mira i tiine, ve nam tim malim iskopavanjima
pokazuje da bi radije bio negdje drugdje nego tu sa nama. Ekstremne oblike iskopavanja
imamo kod duevnih bolesnika kada se oni npr. satima dre za pognutu glavu zatvorenih
oiju.

34

Slika 20, izvor: Morris, D.: Otkrivanje ovjeka..., str.135. Napomena: slike 21 i 22 u nastavku ovog teksta
su iz istog izvora.

46

Pomicanje, pomjeranje, premjetanje PPP radnje. PPP-radnje su sitni, naizgled

beznaajni pokreti koje ljudi prave u trenutcima unutranjeg konflikta ili frustracije.
Tako, nervozna djevojka koja eka da je pozovu na vaan razgovor, sjedi i stalno otvara i
zatvara kopu na svojoj narukvici iako toj kopi nita ne fali i narukvica sasvim
bezbjedno stoji na ruci. Ovdje djevojka radi jednu radnju ppp-premjetanja. Ona je
trenutno toliko uzbuena, ali trenutno ne moe nita da uini. Nije u stanju da svoje
uzbuenje preobrati u glavne radnje ne smije da umarira u sobu nadlenog za razgovor
prije nego to je pozovu, a ne moe ni da jurne ka izlazu i ona reaguje umetanjem
beznaajnih sitnih radnji u nastalu prazninu svog ponaanja. Posmatranja vrena na
eljeznikim stanicama prije polaska vozom i na aeorodromima prije polijetanja
avionom, pokazala su da u situacijama prije polijetanja, ima deset puta vie ovakvih
putnikih ppp-radnji nego na eljeznici. Razni vidovi ppp-aktivnosti su naini nesvjesnog
odabira vrenja nekih radnji kako bi se maskirao onaj unutranji emocionalni nemir.
Mnogi ljudi razvijaju svoje line ppp-navike kao to su: zveckanje sitninom u depu ili
glaenje kose koja nije upava, ekanje po glavi ili zijevanje.
Postoje zanimljivi izvjetaji o ppp-spavanja (zijevanje) kada su vojnici u Drugom
svjetskom ratu imali neodoljivu elju da spavaju u trenutcima kada bi im bilo nareeno
da pou u napad. Nije to bilo niti zabuavanje niti prava iscrpljenost. I im bi stvarno
preli u napad, vojnici bi se potpuno rasanili. Samo je neposredno pred odlazak u napad
dolazilo do iznenadnog, jakog osjeanja sanjivosti.
Pored navedenih ppp-radnji postoje i ppp-puenja (ljudi najvie popue cigareta kada su u
konfliktnim situacijama), ppp-pijenja i ppp-hranjenja (koji su najizraeniji na nekim
napetim drutvenim skupovima), te ppp-sreivanja (kada neka domaica koja ima goste
slae asopise koji su ve sloeni) itd.

Nakanjivanje ili

smjerajui pokreti.

Pod ovom skupinom pokreta

Morris

podrazumijeva sve one pokrete koji ukazuju na nae budue namjere. Npr. kada elimo
da ustanemo mi svjesno ili nesvjesno moemo na stolici napraviti smjerajui pokret ka
ustajanju i taj stav esto djeluje drugoj osobi kao nagovjetaj potrebe da prekinemo
razgovor (Sl. 21).

47

Kontradiktorni znaci su oni znaci kada se istovremeno daju dva potpuno suprotna
znaka. Na primjer, ovjek koji stisnutom pesnicom trai mir, daje jedan kontradiktoran
znak posebne vrste. Kad gledamo, mi nalazimo da je njegovo raspoloenje u suprotnosti
sa njegovom verbalnom porukom, te smo skloni da znacima koje on daje svojim tijelom
vjerujemo vie nego to bi on to elio. Imajui ovo na umu, mogue je izraditi skalu
vjerovatnoe za razliite vrste radnji. Kada se pone od najvjerovatnijih do najmanje
vjerovatnih, to e izgledati ovako:
1. Autonomni znaci. Oni su najpouzdaniji jer i onda kad smo ih svjesni rijetko
moemo da ih kontroliemo, kao to su crvenjenje ili bljedilo lica. Neke moemo
i glumiti kao to je zadihanost i problemi sa disanjem.
2. Znaci nogom i stopalom. Oigledan primjer jeste u situaciji kada sjedimo sa
ovjekom koji nas slua, a koji u isto vrijeme pomie svoje stopalo gore dole.
Iako je lice i gornji dio tijela miran, noge i stopala odaju njegovo pravo
raspoloenje. Drugi pokreti stopalom koji otkrivaju igru predstavljaju jednu malu,
skraenu verziju agresivnog trzaja kratko trzanje nonog palca sa unutranjim
bockanjem luba cipele koje moe da prati prijateljske radnje gornjeg dijela
tijela. Ovdje su stopalna neprijateljstva pouzdaniji elementi, te se na sudrugova
prijateljska osjeanja moe gledati sa sumnjom. Ili najzad, seksualne none radnje
koje su u suprotnosti sa krutim gornjim dijelom tijela. Ako to uini djevojka ije
je ponaanje ne-erotino (npr. trljanje noge od nogu ili trljanje noge rukom) onda
se ona vjerovatno osjea seksualnije nego to eli priznati.
3. Znaci trupom. Cjelokupan tjelesni stav osobe u nekoj nekonvencionalnoj situaciji
jeste koristan vodi u istinsko raspoloenje posmatrane osobe, jer on odraava
miini tonus cijelog tjelesnog sistema. Uzrujanom je ovjeku tako teko odrati
tijelo oputenim i relaksiranim, ma koliko on to pokuavao.
4. Neidentifikovane gestikulacije. Ruke kontroliemo neto stroe nego stopala, noge
i trup. Ako rukama pravimo pokrete dok govorimo mi ih vidimo ispred sebe. Mi
smo ih polusvjesni. Tako, politiar koji dok govori o potrebi i neophodnosti
miroljubivnog razrjeenja situacije, a istodobno bijesno prstom bocka vazduh,
daje jedan potpuno kontradiktoran znak.

48

5. Izrazi lica. Mi smo toliko svjesni naih izraza lica da ovisno od situacije moemo
da odglumimo neto to stvarno ne osjeamo. Znaajan je primjer lanog osmjeha
za koji je karakteristino krivljenje krajeva usana ma koliko se mi trudili da taj
smijeh izgleda istinski. Kontradiktoran je i tzv. lani stid, kada osoba pored
pravog znaka stida, sputanja glave, podie pogled i pravo nas gleda u oi (Sl.22).
Autokontaktno ponaanje (samododirivanje) Autokontaktno ponaanje se javlja
kadgod dodirujemo nae sopstveno tijelo. Kada sami sebe dodirujemo mi puno o tome ne
razmiljamo jer samodrodirivanje smatramo normalnim i datim, pa je ono tako uglavnom
nesvjestan in. Upravo zbog toga, ono moe da prui prave, nepatvorene putokaze za
tumaenje naeg raspoloenja. Najei oblik autokontakta jeste samoprisnost, a moe se
definisati kao niz pokreta koji nam pruaju ugodnost, jer oni su nai nesvjesni mimiki
inovi koji nam pruaju osjeanje da nas neko drugi dodiruje. Postoje tri oblika
autokontaktnog ponaanja koji pruaju olakanje u trenutcima napetosti. Ruka pritisnuta
uz usta podsjea na trenutke bezbjednosti odojeta na majinim grudima, dok ruka na
bradi simulira milovanje. Samoobgrljivanje predstavlja ekstreman oblik kod kojeg tijelo
samo sebe obgrljuje gotovo kao da su dvije osobe spojene zagrljajem.
Prouavanje stotina pokreta ruka-glavi radnji omoguilo je pronalaenje najomiljenijih
rjeenja problema odraslih kako bi nali male utjehe u drutvu punom prinuda i stresova.
Najea su slijedea: 1) podnimljena vilica; 2) podnimljena brada; 3) obuhvatanje kose;
4) podupiranje obraza; 5) dodirivanje usta i 6) podupiranje sljepoonice.
Prekrtanje ruku, kojima se stvara zatitna barijera preko grudi takoer ima u sebi
elemenat utjehe, kao da se time stie na po puta ka samoobujmljivanju. U napetim
situacijama ljudi su mnogo skloniji da dre ruke k sebi na taj nain to isprepliu prste
ili spoje ake. Isto tako, svi oblici prekrtanja nogu pruaju neku noga-nozi samoprisnost
pri kojoj jedna povrina tog uda osjea ugodan pritisak drugog. Tijesno priljubljivanje
jedne noge uz drugu moe pojaati to osjeanje, a ta radnja je pouzdan znak da je onome
tko je vri potrebna utjeha (Morris, 1979; Givens, 2005).

49

3.3. Tumaenja pojedinih pokreta tijela

Kretanje adamove jabuice predstavlja nesvjestan signal emocionalne anksioznosti,

straha, stida ili stresa (Sl.23).35 Na primjer, kada na poslovnim sastancima vidimo
pomjeranje adamove jabuice kod sluaoca, on ili ona se jako ne slae sa sugestijama
govornika, njegovim perspektivama ili takom gledita.

Pokret je evidentan kod

kontrakcije miia za gutanje, kod proiavanja grla ili vokalizacije nedoreenih stvari.
Istraivaki izvjetaji govore da je pokret gutanja povezan sa

submisivnou i

izbjegavanjem36

35

36

Slika 23, izvor: The Nonverbal Dictionary..., a slike u nastavku teksta su iz istog izvora.
Ibid., a prema Grant, E.: Human Facial Expressions, 1969, pp. 528.

50

Ruke prekriene preko grudi jeste tjelesni stav koji predstavlja samostimulirajui i
odmarajui poloaj ruku, a nesvjesno se koristi da ublai anksioznost i socijalni
stres. Premda se ovaj stav redovno dekodira kao odbrambeni stav tijela,
prekriene ruke predstavljaju odmarajuu poziciju za relaksaciju ramena (Sl.24).
Ukoliko su ramena i laktovi vrsto stisnuti i priljubljeni uz tijelo ovaj gest moe
otkrivati akutnu nervoznost ili kroninu anksioznost osobe. Ukoliko se ruke dre
manje vrsto nasuprot grudima i sa laktovima usmjerenim od tijela, prekrtanje
ruku predstavlja stav slian straarskom, sugestirajui aroganciju, nesvianje ili
neslaganje (Morris, 1979).
Istraivanja koja su proveli Baxter i Rozelle (1975) navode da se u velikim guvama
pojava prekrienih ruku preko grudi poveava, Vrugt i Kerkstra (1984) navode da ene
koriste poze otvorenih ramena i ruku ukoliko su u drutvu mukaraca koji im se sviaju, a
pozu prekrienih ruku ako im se taj mukarac ne svia, te takoer da ene pokazuju
uznemirenost prekrtajui svoje ruke, a mukarci ne. Nadalje, Richmond i sur. (1991) 37
navode da prekriene ruke mogu biti neka vrsta zatite od nekog verbalnog ili
neverbalnog napada, a Desmond Morris navodi da ovaj stav irom svijeta znai
odbrambenost.38
Njihanje ramenima je tjelesni pokret kojim pokreemo ruke u ramenima, obino dok
hodamo (Sl.25). Istraivanja pokazuju da oputeni pokreti njihanja ramena pri
konferencijskom stolu odnosno na sastancima predstavlja nesvjesnu elju da se odeta
sa sastanka (Givens, 2005).

Povijanje tijela je veoma jak ekspresivni znak i ovaj stav predstavlja jak signal naeg
trenutnog raspoloenja (Sl.26). Ukoliko osoba koja sjedi nasuprot nas, npr. tokom nekog
sastanka, napravi ovaj pokret, to je pouzdan znak nesvianja, neslaganja ili stida (Givens,
2005).
37
38

Navodi i istraivanja iz: The Nonverbal Dictionary..., izraz Arms-cros

Morris, D.: Otkrivanje ovjeka..., str. 251.

51

Isprsivanje je znak pokazivanja moi tj. akt rairivanja i pokazivanja tjelesne veliine
kako bi se dominiralo, prijetilo ili zavaralo protivnika. U ivotinjskom svijetu se ovaj
znak pojavljuje kako bi se pokazala fizika mo, a u ljudskom svijetu postoje primjeri
poslovnih odijela i vojnih uniformi koji se kroje tako da bi se istakla veliina gornjeg
dijela tijela kao znaka dominantnosti i snage (Givens, 2005).
Ruka iza glave je pokret koji se u konverzaciji moe protumaiti kao potencijalni znak
nesigurnosti, konflikta, neslaganja, frustracije, ljutnje ili nesvianja (drutvene averzije).
Ovaj pokret obino reflektira negativne misli, osjeanja i raspoloenja (Sl.26). U
savjetovanju, intervjuisanju ili unakrsnom ispitivanju ovaj gest odailje neko nerijeeno
pitanje koje treba izverbalizirati i istraiti. Prema Grantu (1969) u psihijatrijskim
intervjuima, pacijenti koriste pokret ruka iza glave kada se ne slau sa ljekarom.
Brannigan i Humphries (1969) nalaze da djeca i omladina koriste ovaj gest u
frustrirajuim situacijama. Nierenberg i Calero (1971) govore da sportisti ovaj pokret
koriste kada su frustrirani ili ljuti, a Eibl-Eibesfeldt (1973) opservira da u frustrirajuim,
zamrenim i konfliktnim situacijama, gluhonijema djeca eu svoje glave (istraivanja
prema Givens, 2005) .

Ruke na bokovima ili akimbo stav. Psiholog Albert Mehrabian otkriva da u

komunikaciji u kojoj obje osobe stoje, poloaj akimbo biva upotrijebljen vie spram
osoba koje nam se ne sviaju (Sl.27). Morris D. govori da ovaj stav irom svijeta znai
dri se dalje od mene", kao i to da je ovo nesvjesna radnja koju vrimo kada se osjeamo
anti-socijalno u socijalnom okruenju, viena je kod sportista kada izgube ansu, igru ili
takmienje. Nadalje, Morris govori da je ovaj stav vien kod Malazijaca i Filipinaca kao
znak ljutnje i bijesa (Givens 2005, fraza hands on hips).

52

Nagnuta glava moe pokazivati znak submisivnosti, prijateljstva ili osjeaja slatkoe
prema neemu (Sl.28). Istraivanja pokazuju da se ova poza redovno via kod
ena kao znak flertovanja tokom udvaranja (Givens 1978). Ovaj se pokret kod
djece i odraslih tumai kao znak stida (Givens 1972)(prema Givens, 2005).

Nesigurnost je kognitivno osjeanje neodlunosti i sumnje. Nesigurnost druge osobe mi

moemo vidjeti po: gestovima samododirivanja, mrtenju, pozama ruka iza glave,
kretanjem glave sa jedne strane na drugu (tamo-vamo), po stisnutim usnama, napuenim
usnama, po usmjeravanju oiju na stranu (vidi u nastavku teksta), runom gestom
dlanovima okrenutim na gore i po slijeganju ramenima (Sl.29). Pokret slijeganja
ramenima je pokret tijela kojeg je identificirao Charles Darwin (1872), u knjizi
Ekspresija emocija kod ovjeka i ivotinja, a ovaj se pokret irom svijeta koristi kako bi
se pokazala bespomonost, rezignacija i nesignurnost. Ukoliko kod nekoga, u situacijama
nekog unakrsnog ispitivanja ili intervjua, primjetimo znakove nesigurnosti moemo
iskoristiti za podrobnije propitivanje.

53

Sputen pogled je stav povijanja i sputanja glave tako da oi gledaju u pod (Sl.30). Stav
sputenog pogleda moe odraavati krivnju, sramotu ili submisivnost, a u
situacijama kada neka osoba lae i kada kae nevin sam, a u isto vrijeme spusti
pogled to govori da moda ne govori istinu. Istinite izjave se obino daju sa
samouvjerenou i stavom licem u lice tj. pogledom koji moe trajati due od tri
sekunde (Givens, 2005).

54

Dodirivanje je znak fizikog kontakta i u terminologiji neverbalne komunikacije se

pojam dodirivanja oznaava kao taktilna ili haptika komunikacija. Znakovi
dodirivanja se irom svijeta koriste kao signali izraavanja emocija u situacijama
njege za djecu, kod udvaranja i u prijateljskim odnosima. Postoje i oblici
samododirivanja39koje se redovno primjeuje u anksioznim i napetim situacijama
kao oblik samo-stimulacije (Givens, 2005). Od trenutka roenja tjelesni dodir je
prvi kontakt djeteta sa vanjskim svijetom, majke sa djetetom, a on je izuzetno
znaajan za razvoj i zdravlje djeteta. Procesom odrastanja ovaj najraniji oblik
meuljudske komunikacije postaje podloan razliitim drutvenim normama koje
poinju odreivati doputene i nedoputene naine tjelesnog dodirivanja i naine
interpretiranja pojedinih tjelesnih dodira. Na osnovu vrste i mjesta nekog dodira
mi moemo, kao posmatrai, a i kao sudionici zakljuiti o kakvom se odnosu radi,
emotivnom, dominantnom, submisivnom ili poslovnom. Za neka zaposlenja je
karakteristian est dodir sa klijentima npr. kod medicinskih sestara, psihologa,
psihijatara, fizioterapeuta, zubara, lijenika, kozmetiara i slino (Sl.31). Edward
Hall (1966) govori da postoje kulture koje podravaju vei stepen dodirivanja kao
to je u Francuskoj, Latinskoj Americi i Saudijskoj Arabiji, a za razliku od njih
postoje i kulture koja podravaju manje kontakata dodirivanjem kao to je u
Njemakoj i Sjevernoj Americi. Poseban, svakodnevno vien, oblik dodirivanja
jeste rukovanje i predstavlja iroko rasprostranjen oblik iskazivanja estitanja,
pozdravljanja

ili

opratanja.40

3.3. Gestovi

Gestovi kao dio znakova neverbalne komunikacije obuhvataju jedan veliki opus
pojedinanih vrsta znakova i njihovih znaenja, a sve ovisno od konteksta u kojem se
javljaju. Jedna od najvanijih karakteristika gestova jeste mijenjanje njihovog znaenja
39

Vidi str. 50, ovog teksta.

40

Edward T. Hall: Proxemic Theory, 1966, na internet stranici: www. csiss.com

55

kroz kulturu, odnosno jedan te isti gest moe imati desetine razliitih znaenja u
razliitim dijelovima svijeta. Tako npr. gest koji predstavlja jednostavno gore-dole
klimanje glavom, koje je svima nama poznato kako gest kojim govorimo da i slaem se,
moe imati potpuno suprotno znaenje i znaiti ne u nekom dijelu planete zemlje. Isti je
sluaj i sa gestom palac gore, koji ima znaenje da je neto dobro i ima iroku upotrebu
kod autostopera, ali taj isti gest u nekim dijelovima panije oznaava uvredu falusnog
tipa. Postoje razne vrste podjela gestova, a jednu su podjelu dali i Ekman i Friesen koji
gestove dijele u pet grupa: amblemi (pokreti koji zamjenjuju rijei), ilustratori (pokret
koji prate govor), regulatori (pokreti koji zadravaju ili signaliziraju promjenu u ulozi
govornika ili sluaoca), adapteri (pokreti kao to su ekanje glave ili trljanje ruku, a koji
mogu da ukau na emocionalno stanje te osobe) i pokazivai efekta (pokreti koji
direktnije izraavaju emocije, kao to su izrazi lica) (Wainwright, 2001).
Najbolju i najopirniju podjelu gestova i njihovo mijenjanje kroz kulture dao je Morris
Desmond u svojoj knjizi Mape Gestova, a u kojoj podrobno opisuje dvadesetak osnovnih
gestova i promjenu njihovog znaenja kroz razliite zemaljske regije. Desmond Morris
polazi od injenice da se gestovi po regijama mijenjaju isto kao i jezik, odnosno govori o
slinosti mapa gestova i lingvistikih mapa (Kendon, 1994).
to se tie ovih kulturolokih razlika, one nisu samo ograniene na gestove ve se odnose
na cjelokupan govor tijela. Tako Edward Hall, u svojim studijama proksemike, govori o
sluajevima u kojima neodgovarajue neverbalno ponaanje zajedno sa optom
kulturnom neosjetljivou moe prouzrokovati lou komunikaciju i njen potpuni prekid.
Gestovi, nadalje, mogu biti mimiki tj. gestovi kojima neto pokuavamo opisati npr.
rukom opisujemo au kao da pijemo vodu; ili hranu kao da jedemo; cigaru kao da
puimo, izrazni; to je svijet osmijeha i podrugljivih grimasa, slijeganja ramenima i
durenja, smijeha i trzanja, crvenila i blijedila, mahanja i klimanja, naklona i buljenja.
Potom imamo simboline gestove koji ukazuju na jedan apstraktan kvalitet koji nema
prost ekvivalent u svijetu predmeta i pokreta. Tako, kada simbolino elimo za nekoga
rei da je tupoglav, mi emo to uraditi zavrtanjem kaiprsta na sljepoonici. Mnogi bi
ljudi razumjeli ovu radnju sa kaiprstom na sljepoonici, ali neki i ne bi. Ovi drugi bi
imali svoje sopstvene lokalne gestove za prikazivanje tupoglavosti, koji bi nas opet
zbunjivali. Situacija se dalje komplikuje injenicom da neki signali koji oznaavaju

56

tupoglavost znae neto sasvim drugo u drugim zemljama. Na primjer, u Saudijskoj

Arabiji tupoglavost se signalie dodirivanjem donjeg onog kapka vrhom kaiprsta. A ta
ista radnja u raznim drugim zemljama moe oznaavati nevjericu, odobravanje, slaganje,
sumnju, skepticizam, opreznost, tajnost, lukavost, opasnost ili krivicu. Postoje i tehniki
gestovi koje izumjeva manjina samo za upotrebu u granicama njene specifine aktivnosti.
Znaci televizijskih gestova su dobar primjer tehnikih gestova u dananjoj upotrebi.
Vatrogasci, rukovaoci kranova, ronioci, aerodromski signalizatori na pisti, krupijei u
kockarnicama, osoblje restorana svi se oni slue svojim specifinim tehnikim
gestovima. ifrovani gestovi za razliku od svih ostalih predstavljaju dio formalnog
sistema znakova. Oni stoje u uzajamnom odnosu tj. jedan je u vezi sa drugim na sloen i
sistematski nain, tako da sainjavaju jedan pravi jezik. Najznaajniji primjer za ovo jeste
jezik znakova gluhonijemih koji se sastoji od jednorune i dvorune verzije (Sl.32)
(Morris, 1979; Kendon, 1994).

Kao to smo vidjeli postoje razne varijacije gestova, a osim gore navedenih znaenja
gestovima se mogu iskazati i razne vrste uvredljivih znakova, potom gestovima na razne
naine moemo pokazati pravac kretanja ili smjer gdje se neto nalazi (tzv. znaci
kaiputi), kao i ogroman opus prijeteih znakova koje moemo poslati naim runim ili
tjelesnim gestovima (Sl.33 predstavlja neke od prijeteih gestova, pokazivanje pesnice,
davljenje, zavrtanje ije, bodenje oiju, ugriz, odsijecanje glave, prema Morris D.
Otkrivanje ovjeka kroz gestove i ponaanje, str. 196).

DIRIGENTSKI ZNACI. Dirigentski znaci daju takt rijeima koje izgovaramo i

odraavaju nihov ritam. Ruke ivahnog govornika rijetko miruju; one se trzaju, podiu i
sputaju dok on diriguje muziku svoji rijei (Morris, 1979).
Dlanovi na dole. Dok sluamo ili govorimo, gest dlanovima na dole pokazuje
samopouzdanost, asertivnost i dominantnost (Sl.34). Praeno sa agresivnim, dlanovima

57

na dole signalima udaranja, nae ideje, miljenja i zakljuci izgledaju jae i uvjerljivije
(Givens 2005, izraz palms-down).
Dlanovi na gore predstavljaju ranjivu ili neagresivnu pozu koja apelira na sluatelje
kao na saveznike, a ne rivale (Sl.35). Oko svijeta ovaj znak reflektira
raspoloenja poniznosti, skromnosti i nesigurnosti. Za konferencijskim
stolom ova nas poza poziva na mir. Waal (1982) navodi da ovaj znak sa
dlanovima na gore koriste impanze kada mole za hranu, kada pozivaju na tjelesni
kontakt i kada trae potporu tokom konflikta (Givens 2005, izraz palms-up).

Morris D. u svom iscrpnom opisu gestova u knjizi Otkrivanje ovjeka kroz gestove i
ponaanje prikazuje ukupno dvanaest vrsta dirigentskih znakova koji se javljaju u
govornikim izlaganjima (Sl.36):

1. Vakumski zahvat preciznosti. Ovaj oblik dirigovanja rukom-palicom odraava

govornikovu prinudu da se izrazi delikatno i sa velikom tanou. Postoje dva
oblika vakumskog zahvata preciznosti, dodir palac-kaiprst i dodir ruka-kesa.
2. Namiljeni zahvat preciznosti. Ruka-palica u ovom poloaju pravi zamiljeni
pokret njenoh hvatanja nekog imaginarnog, malog predmeta, ali ta radnja ne ide
do kraja, do take na kojoj se vrh palca spaja sa vrhovima prstiju. Taj pokret koji
odraava raspoloenje koje je vie neko traenje preciznosti nego sama
preciznost. Tu obino postoji elemenat sumnje ili neizvjesnosti u stavu
gestikulatora, kao da istrauje neto.
3. Vakumski energini zahvat. Ovaj energini zahvat se odraava kroz pokret vrsto
stisnute pesnice. Ovaj pokret najjae odraava nae raspoloenje i nosi poruku o
naoj odlunosti. esto, prilikom govora, politiari koji govore konfuzno i
neodreeno mogu namjerno da obmanjivaki koriste ovaj pokret kako bi pokazali
svoju mentalnu krepkost i odlunost. Razliit je pokret savijena ruka kod kojeg

58

prsti samo ovla dodiruju aku. Ovo je prilino bledunjav poloaj ruke-palice i on
ne odraava ni preciznu misao ni estinu.
4. Namiljeni energini zahvat. To je poloaj zahvat vazduha i koristi ga govornik
koji eli da se nametne i koji nastoji da svojim govorom postane gospodar
situacije, ali u tome jo nije uspio.
5. Vakuumski udarac. To su poloaji runi zasjek sa krutom pravom rukom koja ree
vazduh kao sjekira. Ovaj gest pokazuje agresivnog govornika koji eli da njegove
ideje prou kroz konfuziju situacije, kao jedno nametnuto rjeenje. Potom, pokret
rune makaze koji atmosferi govora dodaje jak ukus osporavnja ili odbijanja. U
ovoj varijanti stie se utisak da govornik prosijeca svoj put kroz neku
neprijateljsku barijeru, negirajui opoziciju na taj nain to je udarcima odbija od
sebe i sa lijeva i sa desna. Dirigovanje nazvano runi bod, pri kojem vrhovi
prstiju otro bodu vazduh u pravcu sluaoca, takoer je agresivan gest, ali je ovdje
agresija specifinija. Ona je vie u vezi sa sluaocem nego sa optim problemom.
Udar kroz vazduh je najagresivniji poloaj ruke-palice pri dirigovanju govora.
Skoro je isto znaenje ovog gesta i stisnute pesnice.
6. Poluispruena ruka. Umjesto zamiljenog hvatanja ili udaranja dirigujua ruka
moe jednostavno da se prui ispred tijela sa laktom uz grudni ko. Ovdje je bitan
poloaj dlana govornika. Dlan navie: preklinjajua, prosjaka ruka, ruke
govornika u ovom sluaju mole publiku da se sloi. Dlan nanie: dirigovanje koje
ima tenziju smirivanja situacije. Dlan naprijed. Odbojna ruka onog koji
protestuje. aka je okrenuta ka sluaocima kao da treba da zatiti govornika od
napada. Dlan unazad: prigrljujua ruka onog koji trai utjehu. Obje ruke su
istovremeno okrenute sa dlanovima ka grudima. Njihov poloaj odaje
govornikovu tenju da prigrli neku ideju, da obuhvati misao o kojoj se diskutuje
ili da druge osobe metaforiki priblii sebi. Dlan u stranu: poseua ruka
pregovaraa. Reklo bi se da je ovdje preovladavajue raspoloenje jaka elja da se
premosti jaz izmeu govornika i sluaoca da ideja izraena rijeima dosegne
svijest druge osobe.
7. Namiljeni dodir. Kada se prsti raire u zrakasti oblik. Ovaj poloaj se zove dodir
vazduha i pokret je omiljen meu profesionalnim komunikatorima. Ovdje

59

saoptava iri ruke kao da e svakim vrkom prsta dosegnuti i dodirnuti po jedan
dio auditorijuma. Slinost ovog pokreta jeste sa ve pomenutim zahvatom
preciznosti, a razlika je u tome to se ovdje prave namiljeni pokreti dodirivanja
slualaca.
8. Spojene ruke. Ako govornik spoji svoju lijevu ruku sa desnom u nekoj vrsti rukaruci dodira, taj gest tei da zamijeni dirigovanje. Ovi uutkani dirigentski pokreti
su uobiajeni meu pojedincima punim strepnje i nesigurnosti usljed napetosti
drutvene situacije u kojoj su se nali, ali koji ipak osjeaju jaku prinudu da svoja
osjeanja kau drugima.
9. Kaiprst-palica. To je poloaj sa ispruenim kaiprstom. Postoje dva oblika:
frontalni kaiprst palica i podignuti kaiprst palica. Razlika je u tome to se prvi
pokret koristi za naglaavanje nekog pojma ili predmeta vanog za diskusiju, a
drugi se koristi kao agresivna dominantnost ili usmjeravanje prijetnje prema
nekome (bockanje prsta po vazduhu kao zamjena za oruje).
10. Glava-palica. esto se naglo sputanje i podizanje glave koristi kao dirigentski
znak.
11. Tijelo-palica. Slian glavipalici i ovaj dirigentski znak se javlja u
najdramatinijim sluajevima kada se govornik bukvalno baca u ulogu
komunikatora kako bi u neto ubijedio svoje sluaoce.
12. Stopalo-palica. Stopalo ima manju ulogu kao dirigentski znak ali ovdje postoji
jedan izuzetak, a to je tupkanje nogom. Ovaj pokret je iskljuivo vezan za vatreno,
estoko naglaavanje, kad govornik maltene izgubi ivce.

60

3.4. Prostorni raspored, razdaljina i orijentacija

Proksemika predstavlja studiju ljudske percepcije i upotrebe prostora. Koritenje prostora
govori isto kao i facijalna ekspresija, gestovi i tjelesni stavovi. Kao to smo u uvodnom
dijelu ove radnje rekli, utemeljitelj proksemike je antropolog Edward Hall o kojoj govori
u svojoj knjizi The Silent Language (prev. Tihi jezik). Da se podsjetimo, Hall identificira
etiri tjelesne razdaljine ili zone: intimnu (oko 50 cm), osobnu udaljenost (oko 1 metar),
socijalnu udaljenost (1 do 2 metra) i javnu udaljenost (vie od 2 metra). Svi ovi oblici
udaljenosti se odnose na naine na koje smo u odnosu spram ljudi svakoga dana i ovisno
od poznavanja ljudi i nae intimnosti sa njima mi zauzimamo i odreene distance u
odnosu na njih. Hall takoer zapaa da postoje razliite norme o upotrebi osobnog
prostora u razliitim kulturama, tokom poslovnih dogovora ili u udvaranju. Ukoliko neko
ne poznaje pravila o koritenju osobnog prostora u nekoj kulturi, moe doivjeti kulturni
ok (Pennington, 1997; Poyatos, 2002; Collier i DiCarlo, 1985).

Sumiranjem razliitih istraivanja na ovu temu Vrugt i Kerkstra (1984, prema Dalgleish
1999) zakljuuju da u interakciji izmeu stranaca interpersonalna udaljenost izmeu ena
jeste manja nego izmeu mukaraca i ena koji su stranci. Nadalje, nain na koji mi
upravljamo svojim linim prostorom i nain na koji ulazimo u osobni prostor drugih jeste
usko povezan sa naim odnosom prema drugim ljudima. Veoma je vano da ljudi
posjeduju svoj vlastiti prostor, a pozicije koje osoba u tom prostoru zauzima i nain

61

ureenja stvari u tom prostoru govore neto i o toj osobi. Da li gost na nekoj
roendanskoj zabavi sjedi meu ostalim ljudima ili pak sjedi negdje odvojeno? Sa kim on
sjedi? Da li je mjesto koje je on zauzeo u sredini zbivanja ili negdje na periferiji? Koliko
prostora izmeu sebe i drugih pravi ova osoba? Da li on gleda spram vrata ili je okrenut
ka drugim ljudima u sobi? Sve su pitanja koja se odnose na upotrebu vlastitog prostora, a
koja nam u isto vrijeme govore o nekoj osobi i njenom poloaju u odnosu na grupu u
kojoj se nalazi.
Jedan drugi prostorni aspekt je nain na koji ljudi namjetaju svoje domove kako bi
odgovarali njihovim potrebama i zahtjevima. Ukoliko posmatrate unutranjost doma neke
osobe, vi moete puno zakljuiti o toj osobi, a na osnovu ureenja njenog doma i onoga
to se nazivaju artifakti ili predmeti koje osoba posjeduje. Tu se moe odgovarati na
pitanja: Kako je osobni prostor podijeljen? Da li su sobe pretrpane materijalnim stvarima
ili su prazne? ta mislite koliko prostora je potrebno ovoj osobi ?
Distanca. Meusobne distance koje zauzimaju osobe u interakciji imaju nekoliko ciljeva.
Mijenjanje te udaljenosti signalizira poetak i kraj neke konverzacije. Ta udaljenost
takoer signalizira o tome koliko su osobe u interakciji meusobno intimne te koliko
zajednikog iskustva i zajednikih tema one dijele. Prigodna upotreba distance izmeu
partnera u razgovoru je podosta odreena kulturnim normama i socijalnim pravilima
drutva (Poyatos, 2002).
Blizina. Fizika udaljenost koju drimo u odnosu na druge i naa reakcija na to kako nam
neki ljudi prilaze, ima veliki uticaj na nae diskusije i veze sa tim ljudima. Koliina
osobnog prostora kojeg tom prilikom koristimo, ima takoer veliku povezanost sa
kulturom kojoj pripadamo (kao kod distanci imamo kulture koje preferiraju blii kontakt i
one koje preferiraju dalji kontakt). Ukoliko nam se neko priblii vie nego to smo mi to
navikli, to moe u nama stvoriti osjeaj nelagodnosti. Iz takve se situacije izvlaimo
pomjeranjem tijela unazad i vraanjem u na originalni osobni prostor u kojem se
osjeamo ugodno. Zakljuak je da svaki ovjek treba neki optimalni osobni prostor kako
bi se u interakciji sa drugima osjeao dobro. U istraivanjima koja sprovodi Mehrabian
(1969, prema Poytos, 2002) navodi da usmjerenje gornjeg dijela tijela prema nekoj osobi

62

prenosi poruke svianja, a ne ukoliko je tijelo pod nekim kutom okrenuto od tijela osobe
kojoj govorimo. Nadalje, Mehrabian zakljuuje da naginjanje unaprijed govori o
postojanju prijateljstva, dok odmicanje unatrag predstavlja neki negativan stav i pozu.
Nadalje, Givens (2005), u opisivanju ljubavnih signala pri Neverbalnom Rjeniku,
navodi da prilikom udvaranja ene i mukarci nesvjesno naginju svoje tijelo u pravcu
partnera koji im se svia, iako istovremeno okreu svoje lice i oi na drugu stranu.
Konferencijski sto je jo jedan oigledan primjer upotrebe osobnog prostora i
teritorijalnosti, a u aspektima sastanaka i mjesta koja zauzimamo kada sjedimo za stolom
(tokom nekog razgovora)(Sl.37). U situacijama kada sjedimo za horizontalnom ravnom
povrinom, zvanom sto, mi tokom razgovora aljemo mnoge odbrambene i napadake
poruke svojim oima, licem, rukama i ramenima. Neverbalno, mi sjedei za
konferencijskim stolom, pokazujemo znakove i signale gornjim dijelom svojeg tijela.
Sam oblik stola i veliina, te raspored sjedenja utiu na dinamiku grupe i mogu uticati i
na emocionalni ton i ishod diskusije. U isto vrijeme, donji dijelovi tijela su maskirani
ispod povrine stola i ne nadmeu se sa znakovima i signalima koje alju ruke, glava i
oi. Opservacije pokazuju da je konferencijski sto polje neverbalnih bitaka. Tu govornici,
kako bi naglasili bitne stvari, treba da koriste stavove naginjanja naprijed preko stola i
treba da koriste gestove ruke dlanovima okrenutim na dole (u ovim bi okolnostima
naginjanje unazad od stola i upotreba gestova dlanovi na gore mogla znaiti
submisivnost, ili nedostatak ubjeenja).41 Istraivanja pokazuju da dominantni pojedinci
biraju centralna mjesta za sjedenje i vode vei dio razgovora (Hare i Bales, 1973; prema
Givens, 2005). Nadalje, vodstvo i sredinja pozicija sjedenja idu ruka uz ruku (Burgoon i
sur., 1989; prema Givens, 2005). Natjecanje izmeu suprotnih strana stola vidi se u tonu
glasa, brzom govoru, u nestrpljenju, netenosti verbalnih iskaza, tenim gestovima i po
kontaktu oima. Sluatelji na ove dominantne znakove odgovaraju negativno i to glasnim
govorom, mrtenjem obrva, zurenjem, te pozama sa izraenim miinim tenzijama
(Driskell i Salas, 1993; prema Givens, 2005).

41

Vidi: Givens, B., The Nonverbal Dictionary...,izraz conference-table

63

Evo jednog prikaza kako se koristi i kako izgleda prostorni raspored sudionika u ostalim
vrstama razgovora:42

Poloaj sudionika

Vrsta interakcije
razgovor

Primjer situacije
1. savjetovanje
2. intervju prilikom zapoljavanja

saradnja

1. prijateljski razgovori
2. nastavnik koji pomae ueniku

kompeticija

1. neki intervjui prilikom zapoljavanja

2. razgovor ravnatelja kole i uenika
3. igranje natjecateljskih igara (npr.ah)

1. ljudi koji sjede zajedno u restoranu i

zajednika aktivnost

poznaju se
2. studenti u biblioteci koji se ne poznaju
3. ljudi koji sjede u vozu i ne poznaju se

3.5. Neverbalni aspekti govora ili parajezik

42

Izvor: Havelka M.: Zdravstvena psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998, str.41.

64

Mnoge stvari zakljuujemo iz neijeg glasa. Sudimo o starosnoj dobi, polu, privlanosti,
socijalnoj klasi i obrazovanju. Takoer, koristimo vokalne karakteristike da bi odredili
profesije, odluili da li nekome vjerujemo ili imamo povjerenja, i one nam pomau da
odluimo da li nam se neko dopada ili ne. Veina ljudi je nekada u ivotu bila u situaciji
da vidi nekog privlanog stranca kome bi se rado pribliili, a onda bi bili potpuno
odbijeni kada mu uju glas (Poyatos, 2002; Rot, 2004; Givens, 2005).
Poruka moe biti dodata rijeima koje koristimo u izgovorenoj reenici koritenjem
intonacije u naem glasu. Ovo e poslati poruku sluatelju na koji nain treba
interpretirati poruku. Na primjer, pitanje zato mi nisi ovo rekla prije? se moe prenijeti
na vie razliitih naina i znaenja samo upotrebom drugaije vrste intonacije. Tako mi
moemo ovu reenicu rei ljutitim glasom, sa razoarenjem u glasu ili sa sreom
dodatom izgovorenim rijeima. Kada razgovaramo preko telefona, mi ne moemo
koristiti tjelesne signale kao to su gestovi, facijalna ekspresija i dodir. Sluatelj ne moe
vidjeti na govor tijela i mi to redovno kompenziramo stavljanjem emocionalnog i
intonacionog naglaska na rijei koje izgovaramo. Tako, tugu obino karakterie niska
jaina, ozbiljan ton, dublji kvalitet glasa nego obino, spor govor i relativno jednako
naglaavanje rijei. Sreu i uzvienost, s druge strane, karakterie vea jaina glasa,
otriji ton, kvalitet glasa bez daha, brz govor i primjetnije naglaavanje rijei i fraza.
Interpunkciju u govoru takoer odreuju neki od ovih elemenata, kao i klimanje glavom,
gestovi i prekidanje kontakta oima. Obino postoje pauze izmeu reenica. Do pauza
takoer moe doi prije i poslije odreenih rijei i fraza koje govornik eli da naglasi.
Veina ljudi smatra da je izuzetno teko itati bez greaka u govoru. esto je poveana
stopa greaka u govoru indikacija da neko lae ili pokuava na neki drugi nain da nas
prevari. Te greke mogu dobiti i formu pogreno izgovorenih rijei, mogu poprimiti oblik
mucanja i zastajkivanja, a ovo e kod ljudi kojima se to obino ne deava, biti
protumaeno kao nervoza ili sklonost ka prevari. Takoer se u govoru pojavljuju razliiti
hm-ovi, a-ovi, uzdisaji i slini zvuci, koji omoguavaju govorniku da napravi pauzu
da bi razmislio, a da potpuno ne uuti i na taj nain nam daje na znanje kako vie nema
ta za rei. esto je bolje trenirati sebe i pokuavati izbjegavati pravljenje takvih zvukova
i stanki, jer one mogu od strane sluatelja biti protumaene kao neznanje i nedostatak
rijei. Izgovorene rijei takoer, mogu biti u potpunoj kontradikciji sa govorom tijela i u

65

takvim se situacijama vie vjeruje ovom drugom. Tako, ako sa smijehom nekoj osobi
kaemo ubit u te ta osoba to nee shvatiti ozbiljno, isto tako ukoliko neto lijepo
kaemo, a imamo odbojan i hladan izraz lica, osoba kojoj govorimo nee vjerovati naim
rijeima, ve onome to joj nae tijelo govori (Wainwright, 2001).
Proiavanje grla je parajeziki signal kojeg je u Neverbalnom Rjeniku
identificirao Givens, a koji predstavlja neverbalnu vibraciju grla. Givens
(2005) navodi da ukoliko se ovaj znak desi na nekom poslovnom sastanku,
kod sluatelja, on odraava sluateljevo neslaganje, anksioznost ili sumnju.
Ako se ovo desi nekome tko govori, proiavanje grla moe odavati
nesigurnost, a akutno i abnormalno proiavanje grla je vjerovatno znak
obmane. Nadalje, agresivna verzija proiavanja grla moe se koristiti kako
bi se izazvao govornik, a svjesno se ovaj znak moe koristiti i da bi neko
naglasio svoje prisustvo u sobi.
Postoje mnoga istraivanja na temu parajezika. Tako se u nekim istraivanjima prati broj
i trajanje pauza u toku govora ili stepen u kojem su pauze ispunjene popratnim umovima
i glasovima. U svojoj knjizi Poyatos (2002)43 navodi istraivanje koje je izvrio
Goldman-Eisler (1961) u kojem su prezentovane slike iz nekih stripova, ali bez teksta.
Potom se od ispitanika trailo da prepriaju date slike i da opiu smisao istih. Mjereni su
broj i trajanje pauza u reenicama. Pronaeno je da je broj tih pauza vei ukoliko je bilo
potrebno navesti smisao tih slika.
U drugom istraivanju koje Poyatos navodi, a koje su sproveli Zay i Baron (1968)
utvreno je da se negativnije crte i osobine linosti pripisuju osobama koje prave vie
pogreaka u govoru.
Po pitanju odreivanja pojedinih crta linosti na osnovu parajezikih znakova Rot navodi
istraivanje koje su sproveli Hunt i Lin (1967) 44. U ovom ispitivanju ispitanici su navodili
u kom je stepenu 18 ispitivanih osobina razvijeno kod italaca tekstova. Ocjene ispitanika
uporeivane su sa samoocjenama osoba koje su itale tekst. Tanost ocjena bila je iznad
sluajnog pogaanja. Tanije su ocjenjivane neke od osobina; osobine snaan-njean;
43

Fernando Poyatos: Nonverbal communication across disciplines, Vol.2, John Benjamins Publishing
Company, 2002, p.216.
44
Rot, N.: Znakovi i znaenja: Verbalna i neverbalna komunikacija, Plato, Beograd, 2004, str.166

66

uporan-uzdrljiv, smio-oprezan; realistian-idealistian. Druge su osobine ocjenjivane

manje uspjeno, kao brz-spor i uredan-neuredan.
Kao i kod tumaenja svih drugih aspekata neverbalne komunikacije, tako i kod tumaenja
parajezikih znakova treba obratiti panju na druge faktore, a to su tema o kojoj diskutuju
sagovornici, personalni odnosi meu njima, kao i situacija u kojoj se razgovor odvija.
3.6. Artifakti
Jo jedan od vanih aspekata neverbalne komunikacije kod ljudi su artifakti ili materijalni
predmeti koje posjeduju. Kao najjednostavniji primjer javlja se upotreba artifakata za
isticanje i popravljanje vlastite ljudske pojavnosti, a meu njih svrstavamo odjeu, nakit,
boje, mirise i sve druge oblike kojima ljudi pokuavaju svoju kou, kosu i tijelo uiniti
to privlanijim ili karakteristinijim. Takoer, pojavnost ili nain na koji predstavljamo
sebe, je pod ogromnim uticajem linih artifakata. Nadalje, ljudi i njihovi artifakti pruaju
razliite vizualne performance pod razliitim uvjetima prirodne ili umjetne svjetlosti.
Karakteristike lica. Oi, nos, usta i obrazi su dijelovi tijela koji kao artifakt koriste razne
vrste minke uz pomo koje se alju signali drugim ljudima. Ti signali mogu biti razliite
prirode, od onih seksualnih do onih prijeteih. I kozmetika ima dugu i sloenu istoriju.
minka za oi u starom Egiptu je sadravala supstancu za zatitu od sunca, ali je i kod
njih minka bila dekorativnog karaktera. Od tog vremena do danas pojavilo se mnogo
razliitih stilova minkanja. Postoji velika upotreba ivih boja, ali se u poslednje vrijeme
tei da se na vjetaki nain postigne to prirodniji izgled (Morris, 1979).
Na itavom licu, oi su te kojima se poklanja najvie panje. One se istiu raznim
lajnerima, olovkama, maskarama, umjetnim trepavicama i sjenama za oi. Ljudi takoer
koriste i kontaktne lee i naoale kako bi promijenili svoju vanjsku pojavnost. Tako
naoale raznih oblika i vrsta daju ljudima neki eljeni izgled koji redovno varira u odnosu
na dob, spol, zanimanje i drutvenu klasu. Nadalje, usne i razne vrste rueva daju
odreenu veliinu i izgled usnama, koje jesu jedna vana zona seksualnog interesa; tako
crveni karmin na enskim usnama privlai muki pogled. Puderi, korektori i razne kreme
utiu na pojavnost koe lica. Bore koje se javljaju oko oiju, danas se smanjuju posebnim
kremama koje koriste i mukarci i ene, a i umjetni brkovi mogu biti zaljepljeni na lice.
67

Kako vidimo, postoji veliki broj razliitih proizvoda koji se danas mogu kupiti kako bi se
promijenio izgled ljudskog lica, a svi oni jesu artifakti kojima ljudi mijenjaju svoju
pojavnost. Ponekad, ljudi preduzimaju neke drastinije mjere promjene svog izgleda pa
idu na skupe plastine operacije, tako mijenjajui svoj spol, svoje grudi, usta i sve za ta
misle da e poboljati njihovu pojavu i izgled.
U Zapadnim drutvima su se minue tradicionalno nosile samo od strane ena, a
poetkom 80-tih godina dolazi do masovne upotrebe naunica od strane i mukaraca i
ena, samo to se sada one stavljaju i na probuene noseve i na jezike i na pupak. Meu
ostale artifakte koji utiu na nau pojavnost spadaju, tjelesna dlakavost, zubi, nokti, koa,
kosa, tetovae, odjea, nakit, izbor boja i mirisi. Ljudi takoer briju svoje glave, prave
razliite frizure, ene briju noge, a sve kako bi drugim ljudima i sebi ostavljali to bolje
utiske u komunikaciji. Broj, veliina, oblik i poloaj zuba zajedno sa dentalnom
higijenom i zdravljem stvaraju jake efekte na vizualni performans osobe. Danas postoje
razne zubne paste koje ljudima pomau kako bi im zubi bili to bjelji, a i stomatologija je
napredovala toliko da je mogue imati savrene zube. ak se i u plemenu drevnih Maya
koristilo razno drago kamenje kako bi se poboljao i ukrasio izgled zuba (Romero, 1970;
prema Miller i Schiffe, 1999). Ljudi irom svijeta rade odreene tjelesne vjebe kako bi
poveali miinu masu odreenog dijela tijela, kako bi smrali ili poboljali tjelesnu
strukturu, a sve sa ciljem uticaja na svoju pojavnost. U ranim industrijskim drutvima,
samo su se kovai vizuelno razlikovali od drugih mukaraca po obliku i miiima gornjeg
dijela tijela, a to je bilo prouzrokovano njihovim svakodnevnim radom na kovanju
eljeza. Danas, u moderno vrijeme ljudi kupuju skupe sprave kojima vjebaju odreene
miine grupe ili posjeuju razne fitnes centre. Takoer, kako bi uticali na svoju tjelesnu
strukturu ljudi se koriste raznim preparatima za mravljenje ili za stvaranje miine mase,
a ekstremne su plastine operacije ili liposukcijski zahvati.
to se tie frizura, istraivanja antropologa pokazuju da u mnogim drutvima duga kosa
pokazuje otvorenost, strast i nedostatak inhibicije, dok obrijane glave i kratka kosa
simboliziraju disciplinu, poricanje i konformizam (Alford, 1966; prema Givens,
2005).

68

Perike su u upotrebi bar 5.000 godina. Mnogi drevni Egipani su brijali glave, a zatim
stavljali na njih briljivo izraene i dotjerane perike za razne ceremonije. U nekim
historijskim periodima perike su se nosile neupadljivo, u drugim razmetljivo. Posljednji
period noenja oigledno vjetake kose bile su ezdesete godine prolog vijeka kada su
pomodne perike raznih boja kupovane naveliko (Morris, 1979).
U sedamnaestom vijeku svijet je bilo zahvatilo ludilo taaka ljepote malih crnih
flasteria kojima su se pokrivali oiljci i bubuljice na licu. U Londonu su ti vjetaki
mladei koriteni kao politiko sredstvo: vigovci (na desnom krilu) nosili su ih na
desnom obrazu, a lijevi torijevci nosili su ih na lijevom. Te obine crne take ubrzo su
prerasle u pomodne oblike kao to su polumjeseci i zvijezde, dok je na dvoru Luja XV
odreeno mjesto tih ukrasa na licu imalo i odreeno znaenje: ugao oka strast; sredina
obraza veselost; nos drskost; elo uzvienost i tako dalje po cijelom licu (Morris,
1979).
Nema te odjee koju nosimo, a kojom ne dajemo drutvene znakove. Svaki kostim pria
neku priu o osobi koja ga nosi. U nekim drutvima, odijevanje moe biti jednostavno i
pokrivati samo spolne organe, kako je u plemenima Nove Gvineje, a u drugim se moe
zahtijevati potpuno pokrivanje, kao to je sluaj pokrivenih ena u islamskom svijetu.
lanovi mnogih drutvenih grupa danas mogu birati razne vrste odjee, razliitih boja,
razliitih materijala i dizajna. Na osnovu izbora odjee, posmatrai mogu puno zakljuiti
o osobi koja tu odjeu nosi, ukljuujui komunikativnost, socijalni status, spol, kupovnu
mo, nacionalnost, etniku pripadnost, religiju, privlanost, seksualnost, slobodne
aktivnosti, dob, te zanimanje i drutvenu ulogu (Burgoon i Walther, 1990; Cahill, 1989;
Hill i sur., 1987; Joseph, 1986; Kaiser, 1985; Wobst, 1977; a prema Miller i Schiffe,
199945).
U prolosti je paradna funkcija odjee bila esto obiljeena krajnjom okrutnou. Na
primjer, u 14 vijeku u Engleskoj, odijevanje nije bilo stvar stila ili ukusa ve zakona, a

45

Sva ostala istraivanja iz ovog teksta su iz izvora: Andrea R. Miller, Michael Brian Schiffe: The
Material Life of Human Beings: Artifacts, Behavior, and Communication, Routledge, 1999.

69

tadanji parlament je dosta vremena posveivao izradi strogih propisa o nainima

odijevanja koji su bili doputeni razliitim drutvenim klasama. Tako bi neka osoba iz
nieg stalea mogla biti kanjena ukoliko bi nosila odjeu koja je bila namijenjena
visokom drutvu.
Socijalni psiholozi su proveli mnogo eksperimenata kako bi demonstrirali kako su odnosi
i interakcije pod uticajem odijevanja. U jednoj takvoj studiji koju je na ulicama New
Yorka proveo Bickman (1974), ispituje se kako se pjeaci povinuju zahtjevima koje prave
muki eksperimentatori koji nose razliita odijela. Postojala su tri naina odijevanja: 1)
civilno, nosei sportsku jaknu i teniske, 2) uniforma mljekara, odjea bijela sa koarom
punom praznih flaa mlijeka i 3) slubeno, policijska uniforma sa znakom i inovima.
Tako odjeveni eksperimentatori su potom postavljali nareenja pjeacima. U rezultatima
ovog istraivanja je pronaena velika razlika u povinovanju na naredbe. Kao i to je bilo
oekivano, policajca u slubenoj odori je poslualo do 89 procenata pjeaka, mljekara do
64 procenta, a civila samo 36 procenata sluajnih prolaznika (Miller i Schiffe, 1999).
Petpostavlja se da bi se u opservacijama u jo prirodnijim uvjetima dobili jo vei
postotci koji govore kako odijevanje utie na interakciju.
Nadalje u biznisu, najbolje boje odijela za mukarce su teget plava, svijetlo plava, crna i
sve nijanse sive. Smea je boja ta koja zahtijeva opreznost zato to odijela te boje
izgledaju jeftino i mnogo ljudi ima negativne reakcije na njega (Bixler, 1984). Najbolje
boje za ene u poslovnom okruenju su crna, plava, be i sve nijanse sive. to je tamnija
boja, vie autoriteta e odijelo davati eni koja ga nosi. Na nekim radnim mjestima
enama treba sva mogua podrka koju mogu izvui iz odjee (Bixler, 1984). to se tie
simbolizma boje poslovnih odijela, tamno plava izgleda tee i ozbiljnije nego
svijetlije boje, npr. roza ili uta. Plavo kreira zadovoljstvo, smirenost, transcedentalno
raspoloenje i simbolizira dignitet i istinu (miljenje je Richmonda i sur., 1991). Neki
ljudi vjeruju da je svojevremeno Richard Nixon, bivi Ameriki predsjednik, pobijedio na
predsjednikim izborima zato jer je vladao upotrebom boje kako bi predstavio svoj
karakter. On je na jednoj televizijskoj debati nosio tamo plavo odijelo, a taj tv studio je
imao pozadinu svijetlo-plave boje. Ta svijetlo-plava pozadina, zajedno sa Nixonovim
tamno-plavim odijelom stvorila je auru iskrenosti i integriteta.

70

Nakit i drugi ornamenti kao to su to ogrlice, prstenje, naunice i ostalo, utiu na izgled i
pojavnost naeg vrata, prstiju, nogu. Ove vrste artifakata omoguavaju nekada da drugi
ljudi o nama donose sudove o naoj religioznoj pripadnosti, kada npr. nosimo oznake
nae vjere, potom mogu vidjeti na brani status (putem prstena na ruci) i slino.
Hemijske performanse ili mirisi igraju takoer vanu ulogu u komunikaciji kako ljudi
tako i ivotinja (Albone, 1984; MacDonald, 1980). Na esto ak nesvjestan nain nai
mirisi i osjeti mirisa utiu na nae veze sa drugim ljudima (Ackerman, 1990; Coren i sur.,
1994; Doty, 1985; Kirk-Smith i Booth, 1980; Rogel, 1978; Stoddart, 1990; Van Toller i
Dodd, 1992). Dokazano je da dojenad na osnovu tjelesnog mirisa mogu prepoznati
svoju majku i tako se orijentirati prema njoj (Schleidt i Genzel, 1990). Mnogi
eksperimenti su pokazali da esto ljudi biraju druge osobe sa kojima e se druiti na
osnovu njihove urednosti i mirisa, ak i kod intervjuisanja za posao miris moe imati
presudnu ulogu, a u medicinskoj dijagnostici je ponekad mogue na osnovu tjelesnih
mirisa pretpostaviti postojanje neke bolesti.
Ljudi u mnogim drutvima upravljaju svojim tjelesnim mirisima, uklanjajui ih i
poboljavajui sa hemijski napravljenim artifaktima koji su namijenjeni za tu svrhu, a to
su razni parfemi, amponi, sapuni, toaletne vode, sprejevi za kosu, ulja za masau, puder
za stopala, osvjeavajue maramice, razne kreme i slino. Da li je potrebno jo rei da su
artificijalni mirisi u irokoj upotrebi na svim stranama zemaljske kugle i to redovno u
situacijama gdje su ljudi u meusobnoj interakciji. Naravno, isto vai i za sve druge
artifakte (sve prema Miller i Schiffe, 1999).

71

72