Kolegij: Uvod u teoriju knjievnosti

Nositeljica kolegija: doc.dr.sc. Zrinka Boi Blanua

Kolegij izvode: doc.dr.sc. Zrinka Boi Blanua
dr.sc. Andrea Milanko
Zvonimir Glava
ECTS: 5 bodova
Trajanje: 1 semestar, 2. (ljetni)
Oblik nastave: 2 sata predavanja, 2 sata seminara
Status/tip izbornosti: obavezni kolegij za sve studente prve godine studija
Uvjeti upisa: nema
Cilj kolegija: Upoznavanje studenata s osnovnim knjievnoteorijskim pojmovima i kolama.
Nain polaganja ispita: Pismeni
SADRAJ KOLEGIJA PO TJEDNIMA
1. TJEDAN
Predavanje: to je teorija knjievnosti? Osnovni pojmovi i teorijske kole.
Seminar: Dogovor i podjela seminarskih zadataka.
2. TJEDAN
Predavanje: Nova kritika i ruski formalizam.
Seminar: Rad na poglavlju Umjetnost kao jezik iz knjige Jurija Mihajlovia Lotmana
Struktura umjetnikog teksta.
3. TJEDAN
Predavanje: Fenomenologija, hermeneutika, teorija recepcije.
Seminar: Rad na tekstu Stanleya Fisha Interpretativne strategije i interpretativne zajednice.
4.TJEDAN
Predavanje: Strukturalizam.
Seminar: Rad na tekstu Rolanda Barthesa Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih
tekstova.
5.TJEDAN
Predavanje: Strukturalizam.
Seminar: Rad na tekstu Rolanda Barthesa Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih
tekstova.
6. TJEDAN
Predavanje: Dekonstrukcija.
Seminar: Rasprava o poglavlju Struktura, znak i igra u diskursu humanistikih znanosti iz
knjige Pisanje i razlika.
7. TJEDAN
Predavanje: Poststrukturalizam.
Seminar: Rad na tekstu Michela Foucaulta Poredak diskursa iz knjige Znanje i mo.
8.TJEDAN

Predavanje: Poststrukturalizam
Seminar: Rad na tekstu Michela Foucaulta Poredak diskursa iz knjige Znanje i mo.
9.TJEDAN
Predavanje: Psihoanaliza
Seminar: Analiza teksta Sigmunda Freuda Budunost jedne iluzije iz knjige Budunost
jedne iluzije i drugi spisi.
10.TJEDAN
Predavanje: Psihoanaliza
Seminar: Rad na tekstu Jacquesa Lacana Ukradeno pismo.
11.TJEDAN
Predavanje: Marksistika kritika.
Seminar: Rad na tekstu Louisa Althussera Ideologija i dravni ideoloki aparati
12. TJEDAN
Predavanje: Kulturalni studiji.
Seminar: Rad na tekstu Analiza kulture Raymonda Williamsa iz zbornika Politika teorije
13. TJEDAN
Predavanje: Feministika teorija.
Seminar: Rad na poglavlju Tjelesni upisi performativne subverzije iz knjige Judith Butler
Nevolje s rodom, Feminizam i subverzija identiteta.
14. TJEDAN
Predavanje: Novi historizam i potkolonijalna teorija.
Seminar: Rad na tekstovima Stephena Greenblatta Kolanje drutvene energije iz knjige
Nova itanja. Poststrukturalistika itanka i Uvod iz knjige Orijentalzam.
15. TJEDAN
Ispit.
LITERATURA
Obavezna
Althusser, Louis (2009.) Ideologija i dravni ideoloki aparati, Loznica.
Barthes, Roland (1992.) Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova u Suvremena
teorija pripovijedanja, ur. Vladimir Biti, Zagreb.
Butler, Judith (2000.) Tjelesni upisi, performativne subverzije u Nevolje s rodom,
Feminizam i subverzija identiteta, Zagreb.
Derrida, Jacques (2007.) Struktura, znak i igra u diskursu humanistikih znanosti u Pisanje
i razlika, Zagreb/ Sarajevo.

Fish, Stanley (2003.) Interpretativne strategije i interpretativne zajednice u Nova itanja.

Poststrukturalistika itanka, ur. Zdenko Lei, Sarajevo.
Foucault, Michel (1994.) Poredak diskursa u Znanje i mo, Zagreb.
Freud, Sigmund (1986.) Budunost jedne iluzije u Budunost jedne iluzije i drugi spisi, ur.
Gvozden Flego, Zagreb.
Greenblatt, Stephen (2003.) Kolanje drutvene
Poststrukturalistika itanka, ur. Zdenko Lei, Sarajevo.

energije

Nova

itanja.

Lacan, Jacques (2002.) Ukradeno pismo u Trei program Hrvatskog radija 63/64, Zagreb.
Lotman, Jurij Mihajlovi (2001.) Umjetnost kao jezik u Struktura umjetnikog teksta,
Zagreb.
Williams, Raymond (2006.) Analiza kulture u Politika teorije, ur. Dean Duda, Zagreb.
Said, Edward (1999.) Uvod u Orijentalizam, Zagreb.
Dodatna
Biti, Vladimir (2000.) Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Zagreb.
Compagnon, Antoine (2007.) Demon teorije, Zagreb.
Culler, Jonathan (2001.) Knjievna teorija: vrlo kratak uvod, Zagreb.
Doleel, Lubomir (1991.) Poetike zapada: poglavlja iz istraivake tradicije, Sarajevo
Eagleton, Terry (1987.) Teorija knjievnosti, Zagreb
Juvan, Marko (2011.) Nauka o knjievnosti u rekonstrukciji: uvod u savremene studije
knjievnosti, Beograd.
Solar, Milivoj (2006.) Rjenik knjievnoga nazivlja, Zagreb.
Wellek, Ren/ Austin, Warren (1985.) Teorija knjievnosti, Nolit.

Jurij Mihajlovi Lotman

10. M. JIoTMaH

C T P Y K T Y P A X Y A O X E C T B E H H O r O TEKCTA
H3j*aTejibCTB0 "HcKyccTBo'\ MocKBa, 1970.

Nakladnik
ALFA d.d. Zagreb
Nova Ves 23a
Za nakladnika
Miro Petric
Glavni urednik
Boidar Petra

!
i
I

STRUKTURA
UMJETNIKOG
TEKSTA
Prevela Sanja Veri

Urednik
Josip Uarevi
Lektor
Marko Aleri
Korektorica
Boica abi
Grafiki dizajn
eljka Sambolek
Likovna urednica
Biljana Knebl
Grafika priprema
Studio za grafiki dizajn ALFA
Tisak
Zrinski d.d. akovec
Naklada
500 primjeraka

m
2001.

misao neodvojiva od materijalne strukture mozga. Dati opi pregled strukture umjetnikog jezika i njegovih odnosa prema strukturi umjetnikog teksta, njihove slinosti i razlika u odnosu na
analogne lingvistike kategorije, to jest objasniti kako umjetniki
tekst postaje nositeljem odreene misli-ideje, kako se struktura
teksta odnosi prema strukturi te ideje - takav je opi cilj u pravcu
kojega autor vjeruje da de uiniti bar nekoliko koraka.

1 . UMJETNOST KAO JEZIK

BILJEKE
1
2

Gegel', Soinenija, t. XII., M., 1938., str. 10.

A. S. Pukin,
str. 178.

Polnoe sobranie soinenij, t. XII., M.-L., 1949-,

Umjetnost je jedno od sredstava komunikacije. Ona, nesumnjivo, ostvaruje vezu izmeu poiljatelja i primatelja (to to u
nekim sluajevima oba
ne mijenja stvar, kao to ovjek koji razgovara sam sa sobom spaja u
sebi i govornika i sluatelja}1. Moemo li zbog toga odrediti umjetnost kao jezik organiziran na specifian nain?
Svaki sustav koji slui ciljevima komunikacije meu dvjema ili
mnogim indivuduama moe se odrediti kao jezik (kao to smo
ve isticali, sluaj autokomunikacije podrazumijeva da jedna
individua nastupa kao dvije). esto upuivanje na to da jezik
podrazumijeva komunikaciju u ljudskom drutvu, strogo uzevi,
nije obavezno, budui da, sjedne strane, jezino komuniciranje
izmeu ovjeka i stroja te strojeva meu sobom danas vie nije
teorijski problem nego tehnika stvarnost2. S druge strane, postojanje odreene jezine komunikacije u ivotinjskom svijetu
takoer vie ne izaziva sumnju. Nasuprot tome, sustavi komunikacija unutar individue (na primjer, mehanizmi biokemijske regulacije ili signala koji se prenose po mrei ivaca u organizmu)
nisu jezici.3
U tom smislu moemo kao o jezicima govoriti ne samo o
ruskom, francuskom, hindu ili drugima, ne samo o umjetno
izgraenim sustavima koje stvaraju razne znanosti, a koji se upotrebljavaju za opisivanje odreenih grupa pojava (nazivaju ih
"umjetnim" jezicima, ili metajezicima odreenih znanosti), nego i
o obiajima, ritualima, trgovini, religijskim predodbama. U istom smislu moemo govoriti o "jeziku" kazalita, filma, slikar-

stva, glazbe te o umjetnosti u cjelini, kao o jeziku organiziranom

na osobit nain.
Ipak, odredivi umjetnost kao jezik, mi samim time donosimo
neki odreeni sud u odnosu na njegovu strukturu. Svaki se jezik
koristi znakovima koji ine njegov "rjenik" (ponekad ga nazivaju "alfabet", za opu teoriju znakovnih sustava ti su pojmovi istoznani), svaki jezik posjeduje odreena pravila povezivanja tih
znakova, j>vakyej&zik^
struktura, a toj je strukturi
svojstvena hijerarhinost.
Takvo postavljanje problema doputa nam da umjetnosti
pristupimo s dvaju razliitih gledita.
Prvo, da u umjetnosti izdvojimo ono to je ini srodnom svakom jeziku i da pokuajmo opisivati te njezine karakteristike u
opim terminima teorije znakovnih sustava.
Drugo, da na osnovi prvog opisa izdvojimo u umjetnosti ono
to joj je svojstveno kao osobitom jeziku i to je razlikuje od
drugih sustava toga tipa.
Budui da emo se nadalje sluiti pojmom "jezik" u onom
specifinom znaenju koje mu se pridaje u semiotikim radovima
i bitno se razlikuje od uobiajene upotrebe te rijei, odredit emo
sadraj tog terminaJPod jezikom emo podrazumijevaHsvaki komunikacijski sustav, koji se koristi znakovima ureenima na osobit nain. Tako shvaeni jezici razlikovat e se:
prvo, od sustava koji ne slue kao sredstva komunikacije;
drugo, od sustava koji slue kao sredstva komunikacije ali se
ne koriste znakovima;
tree, od sustava koji slue kao sredstva komunikacije i koriste se sasvim neureenim ili gotovo neureenim znakovima.
Prvo suprotstavljanje doputa da se odijeli jezike od onih oblika ljudske djelatnosti koji nisu neposredno ni po svojoj svrsi
povezani sa skupljanjem i prenoenjem informacije. Drugo suprotstavljanje doputa sljedeu podjelu: znakovno komuniciranje
dogaa se, uglavnom, meu pojedincima, izvanznakovno - meu
sustavima unutar organizma. Bilo bi, meutim, ispravnije to suprotstavljanje protumaiti kao antitezu komunikacija na razini
prvog i drugog signalnog sustava, budui da su, s jedne strane,
mogue izvanznakovne veze meu organizmima (osobito vane

kod niih tipova ivotinja, ali se uvaju i kod ovjeka u obliku pojava koje prouava telepatija), a s druge - mogue je i znakovno
komuniciranje unutar organizma. Misli se ne samo na ovjekovu
samoorganizaciju vlastitog intelekta pomou jednih ili drugih
znakovnih sustava, nego i na one sluajeve kada znakovi prodiru
u sferu prvotne signalizacije (ovjek kao da rijeima "opinjava"
zubobolju; djelujui na sama sebe pomou rijei, on podnosi patnju i fiziko muenje).
Prihvatimo li uz reene napomene stav da je jezik - oblik komunikacije meu dvjema individuama, morat emo dati jo neka
pojanjenja. Pojam "individua" bolje je z a m i j e n i t i ^
poruke" (adresantom) i "primateljem poruke" (adresatom). To e
nam omoguiti da u shemu uvedemo one sluajeve kad jezik povezuje ne dvije individue nego dva druga ureaja koji alju (primaju) poruku, na primjer telegrafski aparat i na njega prikljuen
ureaj za automatsko zapisivanje. Ah vanije je neto drugo - nije
rijedak sluaj da se jedna te ista individua pojavljuje i kao adresant i kao adresat poruke (biljeke "za prisjeanje*, dnevnici, notesi). Informacija se u tom sluaju ne prenosi u prostoru nego u
vremenu i slui kao sredstvo za samoorganizaciju linosti. Moglo
bi se rei da je dani sluaj tek neznatan detalj u opem mnotvu
drutvenih komunikacija, kada ne bi postojao jedan razlog:
moemo promatrati kao individuu zasebnog ovjeka, a tada e
shema komunikacije A->B (od adresanta prema adresatu) prevladavati nad A->A' (adresant je sam adresat, ali u drugoj vremenskoj jedinici). Meutim, dovoljno je staviti pod "A", na primjer,
pojam "nacionalna kultura", kako bi shema komunikacije A->A'
dobila barem ravnopravno znaenje s A->B (u nizu kulturnih tipova ona e dominirati). Ali, uinimo sljedei korak - stavimo pod
"A" ovjeanstvo u cjelini. Tada e autokomunikacija postati (u
najmanju ruku, u granicama povijesno realnog iskustva) jedinom
shemom komunikacije.
Tree e suprotstavljanje odijeliti jezike od onih prijelaznih
sustava kojima se uglavnom bavi paralingvistika - npr. mimike,
gesta i si.
Shvaamo li "jezik" na nain koji smo gore naveli, tada e taj
pojam ujediniti:

a) prirodne jezike (na primjer, ruski, francuski, estonski,

eki);
b) umjetne jezike: jezike znanosti (metajezike znanstvenog
opisivanja), jezike uvjetnih signala (na primjer, prometnih znakova) i si;
/^JjtaugotneJezike (drugotne modelativne sustave) - komuni4aey : sfes5upijre koj e'~se nadograiiju iznad prirodno-jezine
razine (mit, religija)'. ' Umjetn ost je drugotnimodelativni sustav.
-""D'rugotni u odnVsu iTalezik" ne treba shvaati samo kao "onaj
koji se slui prirodnim jezikom kao graom". Kad bi termin imao
takav sadraj, bilo bi nemogue ukljuivanje u njega nejezinih
umjetnosti (slikarstva, glazbe i dr.). Ipak, odnos je ovdje sloeniji:
prirodni jezik nije samo jedan od najstarijih, nego je i najmoniji
sustav komunikacije u ljudskom zajednici. Samom svojom strukturom snano djeluje na ljudsku psihu i mnoge aspekte drutvenog ivota. Drugotiu modelativni sustaviJkao i svi semiotiki
si^tavi}Jzgrauju sepotipu jezika.. Tq ne znai da oni uspostavljaju sve osobine prirodnih jezika. Tako se, na primjer, glazba
izrazito razlikuje od prirodnih jezika odsutnou obaveznih semantikih veza; ipak, danas je ve oigledna puna zakonitost opisivanja glazbenog teksta kao svojevrsne sintagmatske tvorbe (radovi M. M. Langleben i B. M. Gasparova). Izdvajanje sintagmatskih i paradigmatskih veza u slikarstvu (radovi L. F. egina,
B. A. Uspenskoga) ifilmu(eseji S. Ejzentejna, J. N. Tynjanova, B.
M. jhenbauma, K. Metza) omoguavaju da u tim umjetnostima
vidimo semiotike objekte - sustave koji su izgraeni po jezinome tipu. Kako ovjekova svijest jest jezina..$3?ijest, svi oblici
modela Jcojlse-nadograuju-^naci svijeu---meu njima i umjetnost - mogu. se odrediti kapjiru^^
U^ete^t^-daMermoe- opisati kaoneka vrsta-drugo.tooga
jezika^a.umjeJtoLito
Dokazivanju i objanjenju te teze bit e posveen znatan dio
knjige koja se predlae itateljevoj pozornosti. Zasad se ograniimo na nekoliko citata koji naglaavaju neodvojivost pjesnike ideje od osobite, njoj sukladne strukture teksta, osobitog jezika umjetnosti. Evo jedne pribiljeke A. Bloka (srpanj 1917. godine): La
je da se misli ponavljaju. Svaka je misao nova zato to je okruuje

i formira neto novo. "Da on, uskrsnuvi, ustati ne uzmogne"

(moja), "Da iz mrvakog sanduka on ustati ne uzmogne" (Lermontov - sad se prisjetih) - potpuno su razliite misli. Zajedniki
je u njima "sadraj", to samo jo jednom dokazuje da sadraj
bez forme sam po sebi ne postoji, nema teine.
Razmatrajui prirodu semiotikih struktura moemo zapaziti
ovo: sloenost strukture proporcionalno je ovisna o sloenosti informa!5jF]cyire
informacije
neizbjeno dbvodi f do sve sloenijeg semiotikog sustava koji se
koristi za prenoenje informacije. Pritom, u ispravno izgraenom
semiotikorn sustavu (to jest onom koji postie cilj, radi kojeg je i
stvoren) ne moe biti suvine, neopravdane sloenosti.
Ako postoje dva sustava A i B i oba u cijelosti prenose neku
jednaku koliinu informacije uz jednak gubitak pri prevladavanju
buke u komunikacijskom kanalu, ali je sustav A mnogo jednostavniji od sustava B, tada nema nikakve sumnje da e sustav B
biti odbaen i zaboravljen.5
Pjesniki je govor vrlo sloena struktura. On je znatno sloeniji u odnosu na prirodni jezik. I ako bi koliina informacije koja
je sadrana u pjesnikom (stihotvornom ili proznom - u danom je
sluaju svejedno) i obinom govoru bila jednaka6, umjetniki bi
govor izgubio pravo na postojanje i bez sumnje bi odumro. Ali
stvari stoje drukije: uslonjena umjetnika struktura, koja se
gradi iz jezinog materijala, omoguava prenoenje takvog opsega informacije koji se nipoto ne moe prenijeti sredstvima elementarne, isto jezine strukture. Iz toga proistjee da dana informacija (sadraj) ne moe ni^ostojati^ifi
van dane triMure.~Prepriavajui pjesmu obinim govorom mi"mrita^Smolta
te, prema tome, uope ne predajemo primatelju onu koliinu informacije koja je u njoj bila sadrana. Na
taj se nain metodika po kojoj se odvojeno promatra "idejni sadraj", a odvojeno "umjetnike osobitosti", a to se tako vrsto ukorijenila u kolskoj praksi, zasniva na nerazumijevanju osnova
umjetnosti te je tetna, jer masovnomu itatelju namee lanu
predodbu o knjievnosti kao nainu da nairoko i uljepano
izlae iste oiie misli koje se mogu izrei jednostavno i kratko. Ako
se idejni sadraj Rata i mira (Vojna i mir) ili Evgenija Onegina
KltjttiUGS. %

"Jj?-V<3

moe izloiti na dvije stranice, onda je prirodan zakljuak: ne treba itati dugaka djela nego kratke udbenike. To je zakljuak na
koji ne potiu loi nastavnici nemarne uenike, nego to ini itav
sustav kolskog prouavanja knjievnosti koji, sa svoje strane,
samo pojednostavnjeno i stoga najjasnije odraava tendencije to
se osjeaju u znanosti o knjievnosti.
Pieva misao realizira se u odreenoj umjetnikoj strukturi i
neodvojiva je od nje. L. N. Tolstoj pisao je o glavnoj misli Ane
Karenine: Ako bih elio izrei rijeima sve ono to sam htio izraziti romanom, tada bih morao napisati isti onaj roman koji sam
napisao u poetku. I ako kritiari ve sada shvaaju i u feljtonu
mogu izraziti ono to elim rei, tada im estitam <...>. I ako
kratkovidni kritiari misle da sam elio opisivati samo ono to mi
se svia, kako rua Oblonskij i kakva ramena ima Karenina, onda
se varaju. U svemu, gotovo u svemu to sam pisao vodila me potreba da saberem misli, isprepletene meusobno kako bi same
sebe izrazile; ali svaka misao koja je zasebno izraena rijeima gubi svoj smisao, strano degradira kad se uzima odvojeno i bez
one isprepletenosti u kojoj se nalazi". Tolstoj je neobino dojmljivo izrekao da .umjetnika misao realizira sebe preko "isprepletanja" - strukture - te ne postoji izvan nje, da se ideja umjetnika
realizira u njegovom modelu stvarnosti. I Tolstoj dalje pie:
"../potrebni su ljudi koji bi pokazali besmislenost pronalaenja
odvojenih misli u umjetnikom tekstu i koji bi neprestano
vodili itatelje po tom bezbrojnom labirintu isprepletanja, u
kojem lei bit umjetnosti, i prema zakonima koji ine osnovu
tih isprepletanja"7.
Odredba "forma odgovara sadraju", koja je ispravna u filozofskom smislu, ipak nedovoljno tono odraava odnos izmeu
strukture i ideje. Jo je J. N. Tynjanov ukazivao na njegovu
nezgodnu (primijeni li se na umjetnost) metaforinost:
"Forma+sadraj = aa+vino. Ali sve prostorne analogije koje su
primjenljive na pojam forme vane su utoliko to samo izgledaju
kao analogije: zapravo, pod pojam forme pritom se obavezno
podmee statiko obiljeje, usko povezano sa prostornou"8. Da
bi se jasno predoio odnos ideje prema strukturi, bolje je zamisliti vezu izmeu ivota i sloenog biolokog mehanizma ivoga

tkiva. ivot koji ini glavnu osobinu ivog organizma nezamisliv

je izvan svoje fizike strukture, on je funkcija tog djelatnog sustava. Istraiva knjievnosti koji vjeruje da e dosegnuti ideju
odvojenu od autorova sustava modeliranja svijeta, od strukture
djela, podsjea na znanstvenika-idealista koji ivot nastoji odvojiti od one konkretne bioloke strukture koje je on funkcija^Ideja
nije sadrana ni u kakvim, a^ m uspjeno odabranim, citatima;
negd je izraena u itavoj j^jet^^^
SouCavaf^'top
to ne razumije i koji ideju trai u zasebnim citatima, slian je
ovjeku koji bi, doznavi da kua ima svoj plan, poeo ruiti zidove i traiti mjesto na kojem je taj plan zazidan. Plan nije zazidan u zidu nego. je realiziran u proporcijama graevine. Plan je
arhitektova ideja, struktura graevine njezina je realizacija. Idejni sadraj djela jest struktura. Ideja u umjetnosti uvijek je model,
jer ona uspostavlja sliku stvarnosti. Prema tome, izvan strukture
- umjetnika je ideja nezamisliva. Dualizam forme i sadraja
mora biti zamijenjen pojmom ideje koja se realizira u odgovarajuoj strukturi i koja ne postoji izvan te strukture.
Izmijenjena struktura prenijet e itatelju ili gledatelju drugu
ideju. Iz toga proizlazi da u pjesmi nema "formalnih elemenata"
u onom smislu koji obino ulazi u taj pojam. Umjetniki je tekst
sloeno izgraeni smisao. Svi njegovi elementi jesu smisleni
elementi.

Umjetnost meu drugim 2aaakovnim sustavima

Razmatranje umjetnosti u kategorijama komunikacijskog sustava omoguava da se postavi, a dijelom i rijei, niz pitanja koja
su ostajala izvan vidokruga tradicionalne estetike i teorije knjievnosti.
Suvremena teorija znakovnih sustava posjeduje dobro razraenu koncepciju komunikacije koja doputa da se naznae ope
crte umjetnike komunikacije.
Svaki komunikacijski in ukljuuje u sebe poiljatelja i primatelja informacije. Ali to nije dosta: nama dobro poznata injenica
nerazumijevanja svjedoi o tome da se ne shvaa svaka poruka.

Da bi primatelj razumio poiljatelja poruke, mora postojati zajedniki posrednik - jezik. Uzmemo li u obzir zbroj moguih poruka
na jednom jeziku, lako emo primijetiti da e neki elementi tih
poruka u ovom ili onom pogledu biti meusobno ekvivalentni
(tako e se, na primjer, pojavljivati odnos ekvivalentnosti meu
varijantama fonema u jednom pogledu, ili izmeu fonema i grafema - u drugom). Nije teko primijetiti da e razlike nastajati zbog
naina na koji se materijalizira neki znak ili njegov element, dok
e se slinosti pojavljivati kao rezultat istog mjesta koje zauzimaju u sustavu. Ono to je zajedniko razliitim meusobno ekvivalentnim varijantama nastupat e kao njihova invarijanta. Na taj
emo nain dobiti dva razliita aspekta komunikacijskog sustava:
bujicu zasebnih poruka, utjelovljenih u nekoj materijalnoj supstanci (grafikoj, zvunoj, elektromagnetskoj za vrijeme telefonskog razgovora, telegrafskim znakovima i sL) i apstraktni sustav
invarljantnih odnosa. Podjelu tih dvaju naela, te odredbu prvoga
kao "govor" (parole) a drugoga kao "jezik" (langue), dao je F. de
Saussure. Budui da su nositelji odreenih znaenja - jedinice
jezika, oigledno je da se proces razumijevanja sastoji u tome da
se odreena govorna poruka poistovjeti u svijesti primatelja sa
svojom jezinom invarijantom. Pritom se jedna obiljeja elemenata govornoga teksta (ona koja se podudaraju s njima invarijantnim obiljejima u sustavu jezika) izdvajaju kao znaenjska, a
druga primateljeva svijest ukida kao nebitna. Tako se jezik pojavljuje kao svojevrsni kod pomou kojega primatelj deifrira znaenje poruke koja ga zanima. U tom smislu, dopustimo li sebi
odreeni stupanj netonosti, moemo podjelu sustava na "govor"
i "jezik" u strukturalnoj lingvistici poistovjetiti s podjelom "poruka" i "kod" u teoriji informacije9. Meutim, zamislimo li jezik kao
odreeni sustav invarijantnih elemenata i pravila njihova povezivanja 10 , postat e oiglednom istinitost postavke R. Jakobsona i
drugih znanstvenika da se u procesu prenoenja informacije
zapravo ne koristi jedan nego dva koda: jedan za ifriranje, a
drugi za deifriranje poruke. U tom smislu govori se o pravilima
za govornika i pravilima za sluatelja. Razlika meu njima je
postala oiglednom im se pojavila zadaa umjetnoga generira-

nja (sinteze) i deifriranja (analize) teksta na nekom prirodnom

jeziku pomou elektronsko-raunalnih ureaja.
Sva ova pitanja neposredno se tiu odredbe umjetnosti kao
komunikacijskog sustava.
Prva posljedica ope postavke daje umjetnost jedno od sredstava masovne komunikacije jest sljedea tvrdnja: da bismo primili informaciju koja se prenosi umjetnikim sredstvima, moramo vladati jezikom umjetnosti. Uinimo jo jednu nunu digresiju. Zamislimo neki jezik. Uzmimo, na primjer, jezik kemijskih
znakova. Ispiemo li sve grafike oznake koji se u njemu upotrebljavaju, odmah emo uoiti da se te oznake dijele na dvije grupe:
prve - slova latinske abecede - oznaavaju kemijske elemente, a
druge (znakovi jednakosti, plusevi, brojani koeficijenti) oznaavat e naine njihova spajanja. Ispiemo li sve znakove-slova,
dobit emo nekakav skup naziva kemijskog jezika koji e u svojoj
ukupnosti oznaavati itav zbir u ovom trenutku poznatih kemijskih elemenata.
Sada pretpostavimo da itav oznaeni prostor ralanjujemo
na odreene grupe. Opisivat emo, na primjer, itav skup sadraja pomou jezika koji ima samo dva naziva: metali i nemetali, ili
emo uvoditi nekakve druge sustave biljeenja dok ne doemo do
podjele na elemente i do njihova oznaavanja zasebnim slovima.
Jasno je da e svaki sustav biljeenja odraavati odreenu znanstvenu koncepciju klasifikacije oznaenog. Na taj nain, svaki
sustav kemijskog jezika ujedno je i model odreene kemijske
stvarnosti. Doli smo do bitnog zakljuka: svaki je jezik ne samo
komunikaciji n ^
obje te funkcije
nerazdvojivo su. povezane.
To vrijedi i za prirodne jezike. Ako su u staroruskom jeziku
(12. stoljee) "ast" i "slava" antonimi a u suvremenom - sinonimi 11 , ako je u staroruskom "modar" (sinij) ponekad sinonim "crnoga" (ernogo) a ponekad "grimizno-crvenoga" [bagrovo-krasnogo), ako "siv" ($eryj) danas znai "plav" [goluboj) (u znaenju
boje oiju), a "plav" (goluboj) - danas "siv" {seryj) (u znaenju
boje ivotinje i ptice)12, ako se nebo u tekstovima iz 12. stoljea
nikad ne naziva plavim ili modrim, a zlatna boja pozadine na ikoni, ini se, za gledatelja onoga vremena potpuno vjerodostojno ;

oznaava boju neba, ako staroslavensku reenicu: "Komu sini

oi, ne prebyvajuim li v vine, ne nazirajuim li k'de pirove byvajut'" 13 treba prevesti: "Tko pak ima tamnocrvene (zakrvavljene) oi ako ne pijanac, ako ne onaj tko paljivo motri gdje se
gozbe odravaju" - onda je jasno da imamo posla sa sasvim drugaijim modelima etikog ili koloristikog prostora.
Ali je isto tako oigledno kako modelativnu ulogu imaju ne
samo "znakovi-imena" nego i "znakovi-kopule" - oni uspostavljaju koncepciju odnosa u oznaenom objektu.
Prema tome, svaki komunikacijski sustav moe vriti modelativnu funkciju i obrnuto - svaki modelativni sustav moe imati
komunikacijsku ulogu. Naravno, ova ili ona funkcija moe biti
izraena snanije ili se gotovo uope ne mora osjeati u ovoj ili
onoj konkretnoj drutvenoj upotrebi. Ali potencijalno su prisutne
obje funkcije14.
V ^ To je izuzetno bitno za umjetnost.
Ako mi umjetniko djelo neto poruuje, ako ono slui ciljevima komunikacije izmeu poiljatelja i primatelja, tada se u njemu moe izdvojiti:
1) poruka - ono to mi se prenosi;
2) jezik - odreeni, apstraktni sustav zajedniki za poiljatelja
i primatelja, koji omoguava sam in komunikacije. Iako je, kako
emo dalje vidjeti, izdvajanje svake od navedenih strana mogue
samo u okviru znanstvene apstrakcije, suprotstavljanje tih dvaju
aspekata u umjetnikom djelu apsolutno je nuno na odreenoj
etapi izuavanja.
Jezik djela jest odreena danost koja postoji prije stvaranja
konkretnog teksta i jednaka je za oba pola komunikacije (kasnije
emo u ovu postavku unijeti neke korekcije). Poruka - to je ona
informacija koja se pojavljuje u odreenom tekstu. Uzmemo li veliku grupu funkcionalno istovrsnih tekstova i razmotrimo ih kao
varijante nekog jedinstvenog invarijantnog teksta, otklonivi pritom sve ono to je s danog gledita "izvansustavsko'V dobit emo
strukturni opis jezika dane grupe tekstova. Tako je izgraena, na
primjer, klasina Morfologija bajke* (Morfologija volebnoj skazki) V. J. Proppa, koja prua model za taj folklorni anr. Moemo
22 prouavati sve mogue balete kao jedan tekst (onako kako obino

TI < ?

razmatramo sve izvedbe odreenog baleta kao varijante jednoga

teksta) i, kada ga opiemo, dobit emo jezik baleta, itd.
Umjetnost je neodvojiva od potrage za istinom. Neophodno je,
meutim, naglasiti da su "istinitost jezika" i "istinitost poruke"
naelno razliiti pojmovi. Da bismo sebi predoili tu razliku,
zamislimo, s jedne strane, iskaze o istinitosti ili lanosti rjeenja
nekog zadatka, logike pravilnosti neke tvrdnje a s druge strane prosudbe o istinitosti geometrije Lobaevskoga ili etveroznane
logike. 0 svakoj poruci na ruskome ili bilo kojem drugom prirodnom jeziku moe se postaviti pitanje: je li ona istinita ili lana?
Ali to pitanje potpuno gubi smisao ako se primijeni na bilo koji
jezik u cijelosti. Zbog toga este prosudbe o umjetnikoj neprikladnosti, nepunovrijednosti ili ak "izopaenosti" nekih umjetnikih jezika (na primjer, jezika baleta, jezika istone glazbe ili
apstraktnog slikarstva) sadre u sebi logiku pogreku - ona su
rezultat brkanja pojmova. Meutim, oigledno je da prosudbi o
istinitosti ili lanosti mora prethoditi pojanjavanje pitanja o
tome to se prosuuje: jezik ili poruka. U skladu s time funkcionirat e i razni kriteriji procjenjivanja. Kultura je zainteresirana
za svojevrsni poliglotizam. Nije sluajno da umjetnost u svome
razvoju odbacuje zastarjele poruke a sa zauujuom upornou
cuvaTu svomepam^
jezike prolih epoha. Povijest
^umjetnosti o b i h ^ " ^
je^ztkrproslosti koji. s e p r i h v a ^
Raaamba tih aspekata bitna je i zaTstrazivaa knjievnosti
(kao i openito za istraivaa umjetnosti). Ovdje nije stvar samo u
stalnom brkanju osebujnosti jezika umjetnikoga teksta i njegove
estetske vrijednosti (uza stalnu tvrdnju da je "nerazumljivo loe"), nego i o nedostatku promiljene ralambe znanstvenog
zadatka, o odustajanju od pitanja to se prouava - opi umjetniki jezik epohe (pravca, pisca) ili odreena poruka koja je prenesena na tom jeziku.
U potonjem je sluaju, kakove uu^.p.riWMnije opisivati masovne, "srednje", najstandardlziranije tekstove u kojima je najjasnije ogoljena opa norma umjetnikog jezika. Ne razdvoje li se ta
dva aspekta, doi e do onoga brkanja na koje je upozoravala jo
tradicionalna znanost o knjievnosti i koje je pokuavala na intu-

itivnoj razini izbjei, zahtijevajui da se pravi razlika izmeu

"masovnoga" i "individualnoga" u knjievnom djelu. Mogli bismo, na primjer, navesti poznatu monografiju V. V. Sipovskoga o
povijesti ruskoga romana kao jedan od ranih ali ne i savrenih
pokuaja da se proui masovna umjetnika norma. Poetkom
1920- tih godina taj je problem ve bio postavljen kao potpuno jasna zadaa. Tako je V. M. irmunskij pisao da u prouavanju masovne knjievnosti "u skladu s biti postavljene zadae treba, ne
obazirui se na individualno, zapaati irenje neke ope tendencije"15. Taj se problem jasno postavljao u radovima klovskoga i
Vinogradova.
Ipak, osvijestivi razliku meu tim aspektima, ne moemo a
da ne primijetimo kako se odnos meu njima u umjetnikoj i
neumjetnikoj komunikaciji duboko razlikuje, i sama injenica
stalnog poistovjeivanja problema specifinosti jezika ove ili one
umjetnosti s vrijednou informacije koja se na tom jeziku prenosi toliko je rairena da ne moe biti sluajnom.
Svaki se prirodni jezik sastoji od znakova, koje karakterizira
prisutnost odreenog izvanjezinog sadraja, i sintagmatskih
elemenata, kojih sadraj ne samo da uspostavlja izvanjezine
odnose nego i u znatnoj mjeri ima imanentan, formalan karakter.
Istina, meu tim grupama jezinih injenica postoji stalno proimanje: sjedne strane, znaenjski elementi postaju nesamostalni,
s druge strane - nesamostalni elementi stalno se semantiziraju
(osmiljavanje gramatikog roda kao sadrajno-spolne karakteristike, kategorija ivog itd.). Meutim, proces difuzije ovdje je
tako neprimjetan da se oba aspekta potpuno jasno ralanjuju.
Druga je stvar u umjetnosti. Ovdje se, s jedne strane, oituje
stalna tendencija prema formalizaciji sadrajnih elemenata, prema njihovom zgunjavanju, pretvaranju u kalupe, potpunom prijelazu iz podruja sadraja u uvjetno podruje koda. Navedimo
jedinstven primjer. B. A. Turaev u svome pregledu povijesti egipatske knjievnosti priopuje da na zidnim crteima u egipatskim
hramovima postoji osobit sie: raanje faraonS. u obliku strogo
ponovljenih epizoda i scena. To je "galerija crtea koji su praeni
tekstom i koji ine staru kompoziciju sainjenu, vjerojatno, za
careve V. dinastije koja se nakon toga u stereotipnom obliku

slubeno prenosila iz narataja u narataj". Autor upozorava da

su se "tom slubenom dramskom poemom u nizu slika osobito
rado koristili oni ija su prava na prijestolje osporavana"16, kao,
na primjer, carica Hatepsut te navodi izvanredan podatak: elei
uvrstiti svoja prava Hatepsut je naredila da se na zidove hrama
Deir-el-Bahri stavi slika njezina roenja. Ali je izmjena, koja se
tie cariina spola, bila unesena samo u potpis. Sama pak slika
cariina roenja ostala je strogo tradicionalnom te je prikazivala
roenje mukog djeteta. Ona se potpuno formalizirala, a informativnim nije bilo upuivanje slike djeteta na stvarni prototip, nego
sama injenica daje u hram smjeten, ili nije smjeten, umjetniki tekst koji je vezu s dotinom caricom uspostavljao samo
posredovanjem potpisa.
S druge strane, tenja da se sve u umjetnikom tekstu shvati
kao znaenjsko tako je velika da moemo s razlogom smatrati
kako u djelu nema niega sluajnoga. I jo emo se u vie navrata pozivati na duboko opravdanu tvrdnju R. Jakobsona17 o umjetnikom znaenju gramatikih oblika u pjesnikom tekstu, kao i
na druge primjere semantizacije formalnih elemenata teksta u
umjetnosti.
Naravno, odnos tih dvaju naela u raznim povijesnim i nacionalnim formama umjetnosti bit e razliit. Ali su njihova prisutnost i meusobna povezanost stalne. tovie, pretpostavimo li
dva iskaza: ^Jjmietnikam
ziku" i "Uj^jeto^
poruka". - proturjenost u
koju zapadamo bit e samo prividna.
Pritom se prirodno pojavljuje pitanje: ne moe li se jezik poistovjetiti s formom umjetnikog djela, a poruka - sa sadrajem, i
ne gubi li tada snagu tvrdnja da strukturalna analiza ukida postojei dualizam koji nastaje pri razmatranju umjetnikog teksta s
gledita forme i sadraja? Takvo poistovjeivanje, ini se, ne treba provoditi. Prije svega zato to jezik umjetnikog teksta nipoto
nije "forma", ako taj pojam podrazumijeva predodbu o neemu
izvanjskom u odnosu na sadraj koji nosi informaciju. Jezikjir
mjetnikog teksta po svojoj je biti odre%ni ^umjetniki model
Jvijeta te u.tome po'giedu Mavom
pripada
"sadraju" - nosi informaciju. Ve smo isticali daje model' svijeta

25

to ga stvara jezik openitiji od modela poruke, duboko individualnog u trenutku stvaranja. Sada je dobar trenutak da se kae
neto drugo: umjetnika poruka stvara umjetniki model nekakve
konkretne pojave - umjetniki jezik modelira univerzum u njegovim najopenitijim kategorijama koje su, budui da ine najopenitiji sadraj svijeta, forma postojanja za konkretne stvari i
pojave. Tako nam prouavanje umjetnikog jezika umjetnikoga
djela ne daje samo neku individualnu normu estetske komunikacije, nego uspostavlja i model svijeta u njegovim najopenitijim
obrisima. Stoga se s odreenih aspekata informacija koja je
sadrana u izboru tipa umjetnikog jezika ini najhitnijom.
Piev izbor odreenog anra, stila ili umjetnikog pravca
takoer je izbor jezika na kojem namjerava govoriti s itateljem.
Taj jezik pripada sloenoj hijerarhiji umjetnikih jezika dane epohe, dane kulture, danoga naroda ili ovjeanstva (na kraju krajeva, nuno se pojavljuje i takvo postavljanje problema). Pritom treba naglasiti jednu bitnu osobinu na koju emo se jo vratiti: jezik
odreene znanosti za nju je jedinstven, povezan s posebnim, za
nju karakteristinim predmetom i aspektom. Prekodiranje s jednog jezika na drugi, koje je u veini sluajeva izuzetno plodotvorno i koje se pojavljuje u vezi s interdisciplinarnim problemima, ili
otkriva u jednom objektu, kako se ranije inilo, objekte dviju
znanosti, ili vodi stvaranju novog spoznajnoga podruja s novim,
za njega karakteristinim metajezikom.
Prirodni jezik u naelu doputa prevoenje. On nije vezan za
objekt nego za zajednicu. Meutim, on u sebi ve ima odreenu
hijerarhiju stilova koja omoguava da se sadraj jedne te iste
poruke izloi s raznih pragmatikih gledita. Tako izgraen jezik
modelira ne samo odreenu strukturu svijeta nego i promatraevo gledite.
U jeziku umjetnosti s njegovom dvostrukom zadaom istovremenog modeliranja i objekta i subjekta postoji stalna borba
izmeu predodbe o jedinstvenosti jezika i mogunosti izbora
meu donekle odgovarajuim umjetnikim komunikativnim sustavima. Na jednom je polu razmiljanje koje je uznemiravalo jo
autora Slova o vojni Igorevoj (Slovo o polku Igorevek da li pjevati
26 pjesan "po bilinama ovoga vremena" ili "po zamisli Bojanovoj";

na drugom je tvrdnja Dostoevskoga: "Ja ak vjerujem da za razliite umjetnike forme postoje i njima odgovarajui nizovi pjesnikih misli, tako da se jedna misao nikad ne moe izraziti u
drugoj formi koja joj ne odgovara"18.
U biti - suprotnost tih tvrdnji takoer je prividna: tamo gdje
postoji samo jedan mogui jezik ne pojavljuje se problem podudaranja-nepodudaranja njegove modelativne biti s autorovim
modelom svijeta. Modelativni sustav jezika u tom sluaju nije
ogoljen. to je vea potencijalna mogunost izbora, to vie informacije nosi u sebi sama jezina struktura i to se vie ogoljuje
njezina podudarnost s odreenim modelom svijeta.
I upravo zato to umjetniki jezik modelira najopenitije aspekte slike svijeta - njezina strukturna naela - u itavom nizu
sluajeva upravo e on biti osnovni sadraj djela, moe postati
njegovom porukom - tekst e se zatvoriti u sama sebe. To se
dogaa u svim sluajevima knjievnih parodija i polemika - u
onim sluajevima kad umjetnik odreuje upravo sam tip odnosa
prema stvarnosti i osnovna naela njegova umjetnikoga uspostavljanja.
Na taj nain, umjetniki se jezik ne moe poistovjetiti s tradicionalnim pojmom forme. tovie, koristei se ovim ili onim prirodnim jezikom, umjetniki jezik pretvara njegove formalne
strane u sadrajne.
Naposljetku, treba razmotriti jo jedan aspekt odnosa jezika i
poruke u umjetnosti. Zamislimo dva portreta Katarine II.: sveani, koji je naslikao Levickij, i svakodnevni, koji prikazuje caricu
u carskoselskom parku, a naslikao gaje Borovikovskij. Suvremenicima-dvorjanicima bilo je izuzetno vano da portret slii
cariinoj vanjtini onako kako ju oni poznaju. To to je na oba
portreta naslikano isto lice - bila je za njih osnovna poruka; razlika u pristupu, specifinost umjetnikog jezika zanimala je samo
one ljude posveene u tajne umjetnosti. Za nas je zauvijek izgubljeno zanimanje to su ga imali ti portreti u oima ljudi koji su
viali Katarinu II.; ali zato u prvi plan izbija razlika u umjetnikom pristupu. Informacijska vrijednost jezika i poruke danih u
jednom te ..istom t e k s j t a ^
koda, njegovih zahtjeva i oekivanja.
" av

Meutim, pokretljivost i meusobna veza tih dvaju naela

posebno otro se oituje u neem drugom. Istraujui proces
funkcioniranja umjetnikog djela, ne moemo a da ne uoimo
jednu osobitost: u trenutku percipiranja umjetnikog djela skloni
smo i mnoge aspekte njegova jezika osjeati kao poruku - formalni se elementi semantiziraju, a kad ono to je karakteristino
za opekomunikacijski sustav kad ue u specifinu strukturnu
cjelovitost teksta, doivljava se kao individualno. U nadarenom
umjetnikom djelu sve se doivljava kao stvoreno ad hoc. Ali kasnije, kad postane dijelom umjetnikoga iskustva ovjeanstva,
djelo za budue estetske komunikacije u cjelini postaje jezikom i
ono to se pokazaio kao sluajnost sadraja u odreenom tekstu
postat e kod za one to e usllijediti. N. I. Novikov jo je sredinom 18. stoljea pisao: "Nitko me nee uvjeriti u to daje Moliereov Harpagon bio slikan na osnovi opega poroka. Svaka kritika
koja se odnosi na neku osobu, nakon mnogih godina postaje kritika opeg poroka; s pravom ismijani Kaej vremenom e postati
zajedniki original svih lihvara"19.

Pojam jezika u verbalnoj umjetnosti

Ako se pojmom "jezik umjetnosti" sluimo u onom znaenju
koji smo mu ranije dogovorno odredili, tada je oito da umjetnika knjievnost, kao jedan od oblika masovne komunikacije, mora
imati svoj jezik. "Imati svoj jezik" - to znai imati neki zatvoren
komplet znaefijsicm^iTinica i pravila a njihovo p o veivanj e
^ kojifdin*^^

" ^ k n j i e v n o s t ve ima posla s jednim od jezinih tipova - prirodnim jezikom., Kako se odnosO
onaj-prirodni jezik najcojem je djelo napisano (ruski, engleski, talijanski
i l f M o koJfSrugi)? I postoji li uope taj "jezik knjievnosti", ih je
dovoljno razdvojiti sadraj djela ("poruku"; usp. naivno itateljevo pitanje: "0 emu je tu rije?") i jezik umjetnike knjievnosti
kao funkcionalno-stilski sloj openacionalnog prirodnog jezika?
Kako bismo pojasnili to pitanje, postavimo sebi sljedeu, sas28 vim trivijalnu zadau. Odaberimo sljedee tekstove: grupa I. -

Delacroixova slika, Byronova poema, Berliozova simfonija; grupa

II. - Mickievviczeva poema, Chopinova djela za klavir; grupa III. Deravinovi pjesniki tekstovi, Baenovljevi arhitektonski kompleksi. Sada postavimo kao cilj, to je ve mnogo puta injeno u
razliitim studijama iz povijesti kulture, da tekstove unutar svake
grupe prikaemo kao jedan tekst, svodei ih na varijante nekog
invarijantnog tipa. Takav invarijantan tip za prvu grupu bit e
"zapadnoeuropski romantizam", za drugu grupu - "poljski romantizam" a za treu - "ruski predromantizam". Razumije se
samo po sebi da moemo postaviti zadau - sve tri grupe opisati
kao jedan tekst, uvodei apstraktan model invarijante drugog
stupnja.
Postavimo li sebi takvu zadau, morat emo, prirodno, izdvojiti nekakav komunikativni sustav - "jezik" - prvo za svaku od
tih grupa, a zatim i za sve tri zajedno. Pretpostavimo da e se
opis tih sustava odvijati na ruskom jeziku. Jasno je da e ruski
jezik u danome sluaju nastupiti kao metajezik opisa (ostavljamo
postrani pitanje o nekorektnosti takvog opisa, budui da je neizbjean modelativni utjecaj metajezika na objekt), ali sam opisivani "jezik romantizma" (ili bilo koji od njegovih pojedinanih
podjezika koji odgovara spomenutim trima grupama) ne moe se
poistovjetiti ni s jednim prirodnim jezikom ukoliko bude podesan
i za opis neverbalnih tekstova. Meutim, tako dobiven model jezika romantizma moi e se primijeniti i na knjievna djela te e
na odreenoj razini moi opisivati sustav po kojem su izgraena
(na razini zajednikoj verbalnim i neverbalnim tekstovima).
Potrebno je, meutim, razmotriti kako se prema prirodnom
jeziku odnose one strukture koje nastaju unutar verbalnih umjetnikih konstrukcija i te ne mogu biti prekodirane na jezike neverbalnih umjetnosti.
Umjetnika knjievnost govori na posebnom jeziku koji se
nadograuje na prirodni jezik kao drugotni sustav. Zato se ona
definira kao drugotni modelativni sustav. Dakako, knjievnost
nije jedini drugotni modelativni sustav, ali njezino razmatranje u
tom nizu previe bi nas udaljilo od nae neposredne zadae.
Rei da knjievnost ima svoj jezik koji se ne podudara s njezinim prirodnim jezikom, nego se nad njime nadograuje - znai 29

rei da knjievnost ima svoj, samo za nju karakteristian sustav

znakova i pravila za njihovo povezivanje koja slue za prenoenje
posebnih poruka neprenosivih na drugaiji nain. Pokuat emo
to dokazati.
U prirodnim jezicima relativno se lako izdvajaju znakovi vrste invarijantne jedinice teksta - i sintagmatska pravila. Znakovi se razgovijetno dijele na plan sadraja i plan izraza, meu
kojima postoji odnos meusobne neuvjetovanosti, povijesne konvencionalnosti. U jezinom umjetnikom tekstu ne samo da su
granice znakova drugaije, nego je drugaiji i sam pojam znaka.
Ve smo imali priliku pisati o tome da znakovi u umjetnosti
nemajulivj^ffiu;:kaQ.ru4eziku, nego. ikoniku, slikovnu narav21.
Ta tvrdnja, oigledna u likovnim umjetnostima/povlai za sobom
niz bitnih zakljuaka kad se primijeni na jezine. Ikoniki znakovi izgraeni su na naelu uvjetovanih veza izmeu izraza i
sadraja. Zato razgraniavanje planova izraza i sadraja u smislu
koji je uobiajen za strukturalnu lingvistiku uope postaje oteano. Znak modelira svoj sadraj. Jasno je da u tim uvjetima u
umjetnikom tekstu dolazi do semantizacije izvansemantikih
(sintaktikih) elemenata prirodnog jezika. Umjesto razgovijetne
razgranienosti semantikih eiem'SSta dolazi do sloenog isprepietanja: sintagmatsko na jednoj razini hijerarhije umjetnikog
teksta pokazuje se kao semantiko na drugoj.
Ali ovdje treba podsjetiti da upravo sintagmatski elementi u
prirodnom jeziku obiljeavaju granice znakova i ralanjuju tekst
na semantike jedinice. Ukidanje opozicije "semantika - sintaksa"
dovodi do podrivanja granica znaka. Rei; svi elementi teksta
jesu semantiki elementi - znai rei: pojam teksta u ovom sluaju identtanje. pojmu,znaka.
" Na odreeni nain to i jest tako: tekst je cjelovit znak, i svi
zasebni znakovi opejezinog teksta svedeni su u njemu do razine elemenata znaka.
Na taj nain, svaki se umjetniki tekst stvara kao jedinstven,
ad h o c konstruiran znak osobitog sadraja. To na prvi pogled
proturjei poznatoj postavci da samo elementi koji se ponavljaju,
koji tvore neki zatvoren skup, mogu sluiti za prenoenje informacije. Ipak, proturjeje je ovdje samo prividno. Kao prvo, kako

smo ve isticali, okazionalna struktura modela to je stvorio pisac

namee se itatelju ve kao jezik njegove svijesti. Okazionalnost
se zamjenjuje univerzalnou. Ali nije stvar samo u tome. "Unikatni" znak pojavljuje se kao "skupljen" od tipskih elemenata te~"
FnaTog^

Svako novatorsko djelo gradi se od tradicionalnog materijala.

tekst ne uva sjeanje ria traiionalnii strukturu, njegovo se
novatorstvo prestaje percipirati.
Tekst koji formira jedan znak istodobno ostaje tekstom (uzastopnou znakova) na nekom prirodnom jeziku i samim time
uva razdvajanje na rijei - znakove opejezinog sustava. Tako
nastaje pojava karakteristina za umjetnost prema kojoj e jedan
te isti tekst na razliit nain raspada na znakove kad na njega
primijenimo razliite kodove.
Istodobno s pretvaranjem opejezinih znakova u elemente
umjetnikog znaka tee i suprotan proces.. Elementi znaka u sustavu prirodnog jezika: fonemi, morfemi - prelazei u nizove
^"oareehih ureeniH ponavljanja, semantiziraju se i postaju znakovi.. Na se taj nain jedan te istiTelffmoe^roStafiT^oTakav
lanac znakova, formiran po pravilima prirodnog jezika, zatim
kao uzastopnost znakova veih nego to je ralamba teksta na
rijei, sve do pretvaranja teksta u jedinstven znak, te kao na
poseban nain organiziran lanac znakova manjih nego to je
rije, sve do fonema.
Pravila sintagmatike teksta takoer su povezana s tom postavkom. Stvar nije samo u tome da su semantiki i sintagmatski
elementi meusobno zamjenljivi, nego i u neem drugom: umjetniki se tekst pojavljuje istovremeno i kao ukupnost fraza, i kao
fraza, i kao rije. U svakom od ovih sluajeva razliita je narav
sintagmatskih veza. Prva dva sluaja ne zahtijevaju komentara,
ali se zato na posljednjem treba zaustaviti.
Bilo bi pogreno smatrati da podudaranje granica znaka s
granicama teksta ukida problem sintagmatike. Tekst razmotren
na taj nain moe se raspadati na znakove i sukladno tome sintagmatski organizirati. Ali to nee biti sintagmatika lanca, nego
sintagmatika hijerarhije - znakovi e biti povezani kao lutke
-matrjoke koje se stavljaju jedna u drugu.
31

Takva je sintagmatika potpuno realna za strukturu umjetnikog teksta, i ako je ona za lingvista neobina, povjesniar kulture lako e joj nai paralele, na primjer, u strukturi svijeta vienoj oima srednjovjekovlja.
Za srednjovjekovnoga mislitelja svijet nije ukupnost biti nego
sama bit, nije reenica nego rije. Ali ta se rije hijerarhijski sastoji od zasebnih rijei, koje kao da su umetnute jedna u drugu.
Istina nije u koliinskom skupljanju, nego u udubljivanju (nije potrebno itati mnogo knjiga - mnogo rijei, - nego se udubiti u jednu rije; ne skupljati nova znanja, nego tumaiti stara).
Iz reenoga proistjee da verbalna umjetnost, ako se zasniva
na prirodnom jeziku, to je samo zato da bi ga preoblikovala u
svoj - drugotni - jezik, jezik umjetnosti. A sam taj "jezik umjetnosti" jest sloena hijerarhija jezika koji se uzajamno suodnose, ali
nisu jednaki. S time je u vezi i naelna mnotvenost moguih itanja umjetnikog teksta. S time je, vjerojatno, povezana ona
smisaona zasienost umjetnosti koja nije dostupna nikakvim
drugim - neumjetnikim - jezicima. Umjetnost je najekonominiji
i najkompaktniji nain uvanja i prenoenja informacije. Ali umjetnost posjeduje i druga obiljeja koja potpuno zasluuju da
privuku panju strunjaka-kibernetiara a, s vremenom, moda i
inenjera-konstruktora.
Budui da je sposoban koncentrirati golemu informaciju i na
"povrini" sasma nevelikog teksta (usp. opseg ehovljeve pripovijesti i udbenika psihologije), umjetniki tekst ima jo jednu
osobitog^

le onoliko koliko moe razumjeti, a takoer daje itatelju jezik

na kojem moe prihvatiti sljedeu porciju obavijesti pri ponovnom itanju. On se ponaa kao neki ivi organizam koji se nalazi
u povratnoj sprezi sa itateljem i pouava ga.
Pitanje kojim se sredstvima to postie ne bi trebalo dirati
samo humanista. Dostatno je da zamislimo neki analogno izgraen ureaj koji daje znanstvenu informaciju da bismo shvatili
kako razotkrivanje prirode umjetnosti kao komunikacijskog sustava moe dovesti do prevrata u metodama uvanja i prenoenja
32 informacije.

0 mnotvenosti umjetnikih kodova

Umjetnika komunikacija posjeduje jednu zanimljivu osobitost: obini oblici komunikacije poznaju samo dva tipa odnosa
izmeu poruke na ulazu i izlazu komunikacijskog kanala - podudaranje i nepodudaranje. Drugi tip se izjednaava s pogrekom i
nastaje zbog "uma u komunikacijskom kanalu" - raznovrsnih
okolnosti koje ometaju prijenos. Prirodni se jezici osiguravaju od
deformacija mehanizmom redundancije - svojevrsnom zalihom
semantike otpornosti22.
^ p r -:
Pitanje o tome kako stvar stoji s redfundancijom u umjetnikom tekstu zasad nije predmet naeg razmatranja. U vezi s tim
nas zanima drugo: izmeu razumijevanja i nerazumijevanja umjetnikog teksta postoji vrlo irok prijelazni pojas. Razlika u
tumaenju umjetnikih djela svakodnevna je pojava i, usprkos
miljenju koje se esto susree, ona ne proistjee iz nekakvih
sporednih uzroka koji se mogu lako ukloniti, nego je organski
svojstvena umjetnosti. U najmanju ruku, kako se ini," upravo* je s
^-tim'tibiprem poveanaTve spomenuta osoftuia umjetnosti da
-bude u korelaciji sa itateljem i da mu prenosi upravo onu informaciju koja mu je potrebna i za koju je on perceptivno pripremljen.
Ovdje se prije svega treba zaustaviti na jednoj naelnoj razlici
meu prirodnim jezicima i drugotnim modelativnim sustavima
umjetnikoga tipa. U lingvistikoj je literaturi dobila priznanje Jakobsonova postavka o razdvajanju pravilajgramatike sinteze
(gramatika govornika)ij^am^
(gramatika sluatelja).
' Analogan pristup umjetnikoj komunikaciji razotkriva njezinu veliku sloenost.
Stvar je u tome da primatelj teksta u cijelom nizu sluajeva
mora ne samo pomou odreenoga koda deifrirati poruku, nego
i utvrivati na kojem je "jeziku" enkodiran tekst.
Pritom treba razlikovati sljedee sluajeve:
I. a) Primatelj i poiljatelj koriste se zajednikim kodom zajedniki umjetniki jezik bezuvjetno se podrazumijeva, nova je
samo poruka. Takvi su svi umjetniki sustavi "estetike istovjetnosti". Svaki put situacija izvoenja, tematika i drugi izvantekstni 33

uvjeti nepogreivo sugeriraju sluatelju jedino mogui umjetniki

jezik danoga teksta.
b) Inaicom tog sluaja bit e percepcija suvremenih masovnih kliiranih tekstova. Ovdje takoer djeluje zajedniki kod
za poiljatelja i primatelja teksta. AH, dok je u prvom sluaju to
uvjet za umjetniku komunikaciju te se kao takav naglaava svim
sredstvima, u drugom sluaju autor nastoji zamaskirati tu injenicu - on pridaje tekstu lana obiljeja drugog klieja ili jedan
klie zamjenjuje drugim. U tom sluaju, prije no to e dobiti
poruku, itatelj mora izabrati meu umjetnikim jezicima kojima
raspolae onaj jezik na kojem je kodiran tekst ili njegov dio. Sam
izbor jednoga od poznatih kodova stvara dopunsku informaciju.
Meutim, njezina veliina je neznatna zato sto je izbor koda
uvijek relativno mali.
II. Drukiji je sluaj kada sluatelj pokuava deifrirati tekst
koristei se drugim kodom nego njegov tvorac. Ovdje su takoer
mogua dva tipa odnosa.
a) Primatelj namee tekstu svoj umjetniki jezik. Pritom se
tekst podvrgava prekodiranju (ponekad ak ruenju poiljateljeve
strukture). Informacija koju nastoji dobiti primatelj jo je jedna
poruka na njemu ve poznatom jeziku. U tom sluaju umjetniki
se tekst tretira kao neumjetniki.
b) Primatelj pokuava doivjeti tekst po kanonima koje ve
poznaje, ali metodom pokuaja i pogreaka uvia da treba stvoriti nov, jo nepoznat kod. Pritom se dogaa niz zanimljivih procesa. Primatelj se poinje boriti s jezikom poiljatelja i moe u toj
borbi biti pobijeen: pisac namee svoj jezik itatelju koji ga usvaja i ini svojim sredstvom za modeliranje ivotata. Ipak, praktino je, kako se ini, ei sluaj da se u procesu usvajanja
piev jezik deformira, podvrgava kreolizaciji s jezicima koji ve
postoje u arsenalu itateljeve svijesti. Tu se pojavljuje bitno pitanje: ta kreolizacija, kako se ini, ima svoje zakone izabiranja.
Openito, teorija o mijeanju jezika, koja je vana za lingvistiku,
treba, po svemu sudei, odigrati golemu ulogu u prouavanju itateljske percepcije.
Zanimljiv je i ovaj sluaj: odnos izmeu sluajnog i sustavskog
u umjetnikom tekstu ima razliit smisao za poiljatelja i pri341 matelja. Primajui neku umjetniku poruku, prema tekstu kojega

k6d tek treba izabrati za njezino deifriranje, poiljatelj izgrauje

odreeni model. Pritom mogu nastati sustavi koji e organizirati
sluajne elemente teksta, pridajui im znaenje^ Tako. prelazei
od poiljatelja k primatelju, veliina znaenjskih strukturnih elemenataffloeTati.^Toje jean^od aspetota takve siozehe i dosad
nedovoljno prouene pojave kao to je sposobnosrumjetnikog
teksta da prikuplja informaciju.
a^UoT-i VO' ^

0 veliini entropije umjetnikih jezika autora i itatelja

(J

Problem suodnoenja autorovog sintetikog umjetnikog koda

i itateljevog analitikog ima jo jedan aspekt. I jedan i drugi kod
ine hijerarhijsku, vrlo sloenu tvorevinu.
Stvar postaje jo sloenijom i zbog toga to se jedan te isti realni tekst moe na raznim svojim razinama podvrgavati razliitim kodovima (taj prilino est sluaj neemo, radi jednostavnosti daljnjega izlaganja, uope razmatrati).
Da bi uope dolo do ina umjetnike komunikacije, nuno je
da autorov kod i itateljev kod formiraju grupe strukturnih elemenata koje se presijecaju, na primjer da itatelju bude razumljiv
prirodni jezik na kojem je napisan tekst. Oni dijelovi koda koji se
ne presijecaju zapravo i ine zonu koja se deformira, kreolizira ili
na bilo koji drugi nain reorganizira pri prijelazu od pisca prema
itatelju.
Potrebno je upozoriti na jednu okolnost: u posljednje se vrijeme ine pokuaji da se izrauna entropija umjetnikog teksta i da
se, na osnovi toga, odredi koliina informacije. Pritom treba upozoriti na sljedee: u popularizatorskim radovima ponekad dolazi
do brkanja kvantitativnog pojma koliine informacije i kvalitativnoga - njegove vrijednosti. Meutim, te su stvari potpuno razliite. Pitanje: "Ima li Boga?" - omoguuje izbor jednoga od
dvoga. Prijedlog da u jelovniku dobrog restorana izaberemo neko
jelo omoguava da se iscrpi znatno vea entropija. Svjedoi li to o
veoj vrijednosti informacije dobivene na drugi nain?
Kako se ini, sva informacija koja ulazi u ovjekovu svijest
organizira se u odreenu hijerarhiju, i izraunavanje njezine 35

koliine ima smisla samo unutar razina, jer se samo u tim uvjeti-

ma moe ouvati istovrsnost konstitutivnih faktora. Pitanje, pak,

o tome na koji se nain formiraju i kako se klasificiraju te vrijednosne hijerarhije tie se tipologije kulture te se mora iskljuiti iz
ovoga izlaganja.
Na taj nain, pristupajui izraunavanju entropije umjetnikog teksta, treba izbjegavati mijeanje:
a) entropije autorovog i itateljevog koda,
b) entropije razliitih razina koda.
Problem koji nas zanima prvi je postavio akademik A. N. Kolmogorov, ije su zasluge u formiranju suvremene poetike uope
iznimno velike. Niz ideja koje je iznio A. N. Kolmogorov postao je
osnovom za radove njegovih uenika te je, uglavnom, uvjetovao
suvremeni pravac lingvistiko-statistikih prouavanja u dananjoj sovjetskoj poetici23.
kola A. N. Kolmogorova prije svega je postavila i rijeila
zadau strogo formalnog odreenja niza ishodinih pojmova
znanosti o stihu. Zatim su na opsenoj statistikoj grai prouene
vjerojatnosti pojavljivanja odreenih ritmikih figura u nepjesnikom (neumjetnikom) tekstu, kao i vjerojatnosti razliitih varijacija unutar osnovnih tipova ruske metrike. Budui da su ti
metriki prorauni obavezno davali dvostruke karakteristike, tj.
karakteristike pojava osnovne pozadine i odstupanja od nje
(pozadina opejezine norme i pjesniki govor kao individualan
sluaj; srednje statistike norme ruskog jamba i vjerojatnost pojavljivanja pojedinih podvrsta i si.), otvarala se mogunost vrednovanja informacijskih mogunosti odreene podvrste stihotvornoga govora. Time se, za razliku od znanosti o stihu 20-ih godina, postavilo pitanje o sadrajnosti metrikih formi te se istodobno ilo naprijed prema mjerenju te sadrajnosti metodama teorije informacije.
To je, prirodno, dovelo do zadae da se proui entropija pjesnikog jezika. A. N. Kolmogorov doao je do zakljuka da se entropija jezika (H) sastoji od dviju veliina: odreene smisaone
zapremine (ht) - sposobnosti jezika da u tekstu odreene duljine
preda neku smisaonu informaciju, i elastinosti jezika (h2) - mogunosti da jedan te isti sadraj prenese na nekoliko istovrijednih

naina. Pritom je upravo h2 izvor pjesnike informacije. Jezici s

h2 = 0, na primjer umjetni jezici znanosti, koji naelno iskljuuju
mogunost sinonimije, ne mogu initi grau za pjesnitvo. Pjesniki govor namee tekstu niz ogranienja u obliku zadanog ritma, rime, leksikih i stilskih normi. Izmjerivi koji se dio sposobnosti da se prenese informacija troi na ta ogranienja (on se
oznaava slovom B), A. N. Kolmogorov je formulirao zakon prema kojem je pjesniko stvaranje mogue samo dok koliina informacije koja se troi na ogranienja ne prelazi B < h2 - elastinost
teksta. Na jeziku s B > h2 pjesniko stvaranje je nemogue.
Kolmogorovljeva primjena teorijsko-informacijskih metoda
na pjesniki tekst otvorila je mogunost tonih mjerenja umjetnike informacije. Pritom treba istaknuti izuzetan oprez znanstvenika koji je mnogo puta upozoravao na pretjerano oduevljenje zasad jo dosta skromnim rezultatima matematiko-statistikog, teorijsko-informacijskog i, u konanici, kibernetikog
prouavanja pjesnitva. "Veina primjera strojnog modeliranja
procesi umjetnikog stvaranja, koji se navode u kibernetikim
radovima, iznenauje svojom primitivnou (kompilacija melodija od odlomaka s etiri-pet nota uzetih iz nekoliko desetaka
poznatih melodija koje su ubaene u stroj, itd.). U nekibernetikoj
literaturi formalna analiza umjetnikog stvaranja ve je odavno
dostigla visoku razinu. Unoenje u ta istraivanja ideja teorije
informacije i kibernetike moe donijeti veliku korist. Ali realan pomak u tom pravcu zahtijeva bitno podizanje razine humanistikih interesa i znanja meu djelatnicima u podruju
kibernetike"24.
Temeljno znaenje ima izdvajanje triju osnovnih komponenata entropije verbalnog umjetnikog teksta koje je proveo A. N.
Kolmogorov: raznovrsnosti mogueg sadraja u granicama odreene duljine teksta (njezino crpljenje stvara opejezinu informaciju), raznovrsnosti razliitog izraavanja jednog te istog sadraja (njezino crpljenje stvara vlastitu umjetniku informaciju) i formalnih ogranienja kojima je podvrgnuta elastinost jezika i koja
umanjuju entropiju drugoga tipa.
Ipak, suvremeno stanje strukturalne poetike doputa da se
pretpostavi kako su odnosi meu tim trima komponentama di-

gledati skice mnogih pisaca da bi se vidjelo kako zamjenjuju rijei

njihovim sinonimima. Meutim, s gledita itatelja pokazuje se
sasvim drugaija slika: itatelj smatra daje tekst koji mu se nudi
(ako je rije 0 savrenom umjetnikom djelu) jedini mogui - "iz
pjesme se nijedna rije ne moe izbaciti". Zamjena ove ili one
rijei u tekstu za njega nije varijanta sadraja, nego nov sadraj.
Dovodei tu tendenciju do idealne krajnosti, moe se rei da za
itatelja ne postoje sinonimi. Zato se za njega znatno iri smisaoni kapacitet jezika. Stihovima se moe govoriti 0 onome za to
nestihovi nemaju izraajnih sredstava. Jednostavno ponavljanje
rijei nekoliko puta ini ju nejednakom samoj sebi. Na taj nain,
elastinost jezika (h2) prelazi u nekakav dopunski smisaoni kapacitet, stvarajui osobitu entropiju "pjesnikog sadraja". Ali i
sam pjesnik je sluatelj svojih stihova te ih moe pisati sluei se
svijeu sluatelja. Tada za njega mogue varijante teksta prestaju biti adekvatne s gledita sadraja: on semantizira fonologiju,
rimu, zvukovni sklad rijei sugerira koju varijantu teksta odabrati, razvoj siea dobiva samostalnost koja, kako se autoru ini, ne
zavisi 0 njegovoj volji. Pobjeuje itateljevo gledite koje svaki
detalj teksta percipira sadrajno. itatelj, sa svoje strane, moe
zauzeti "autorovo" gledite (povijesno gledano, to se esto dogaa
u kulturama s masovnim irenjem poezije, kada je i itatelj pjesnik). On poinje cijeniti virtuoznost i sklon je prema hj-> h'2
(i opejezini sadraj teksta percipirati samo kao izgovor za prevladavanje pjesnikih potekoa).
Moemo rei da u krajnjem sluaju u pjesnikom jeziku bilo
koja rije moe postati sinonim bilo koje druge. Dok kod Cvetaeve u stihu "Tam net tebja - i net tebja" ("Tamo nema tebe - i
nema tebe") "net tebja" nije sinonim, nego antonim svoga ponavljanja, u Voznesenskoga su sinonimi "spasibo" ("hvala") i "spasite" ("spasite"). Pjesnik (kao i umjetnik openito) ne "opisuje"
samo neku epizodu koja je jedan od mnotva moguih siea, koji
svi zajedno tvore univerzum - cijeli univerzalni skup tema i aspekata. Ta epizoda postaje modelom cijeloga univerzuma, ispunjava ga svojom jedinstvenou, i tada svi drugi mogui siei, koje
autor nije izabrao, nisu prie 0 nekim drugim kutiima svijeta,

jalektiki znatno sloeniji. Prvo, treba istaknuti daje predodba o

pjesnikom stvaranju kao izboru jedne od moguih varijanata izlaganja zadanog sadraja, uzimajui u obzir odreena ograniavajua formalna pravila (a upravo ta predodba najee ini
osnovu kibernetikog modela stvaralakog procesa), na neki
nain pojednostavnjena. Pretpostavimo da pjesnik stvara upravo
na taj nain. Kao to je poznato, to ni izdaleka nije uvijek tako25.
Ali i u tom sluaju dok je za onoga tvorca teksta iscrpljena entropija elastinosti jezika (h2), za primatelja stvar moe izgledati
potpuno drugaije. Za njega izraz postaje sadrajem - on percipira pjesniki tekst ne kao jedan od moguih, nego kao jedinstven i
neponovljiv. Pjesnik 222a daje on tekst mogao napisati drugaije;
za itatelja koji tekst prihvaa kao umjetniki savren nema
sluajnosti. Za itatelja je karakteristino da smatra kako se
drugaije nije moglo napisati. Entropija h z doivljava se kao h lf
kao irenje kruga onoga 0 emu se moe izrei u granicama dane
duljine teksta. itatelj koji osjea nunost poezije, ne vidi u njoj
sredstvo kojim se izrie u stihovima ono to se moe izrei i u
prozi, nego nain izlaganja posebne istine koju je nemogue konstruirati izvan pjesnikog teksta. Entropija elastinosti jezfka
prelazi u entropiju raznovrsnosti posebnog pjesnikog sadraja.
A formula H - h t + h2 postaje H = hj + h\ (raznovrsnost opejezinog sadraja plus specifino pjesniki sadraj). Pokuajmo 0bjasniti to to znai.
Shvaajui da model A. N. Kolmogorova nema za cilj reproducirati proces individualnog stvaranja koji, dakako, tee intuitivno i na razliite, teko odredljive naine, nego daje samo opu
shemu onih rezervi jezika na osnovi kojih dolazi do stvaranja
pjesnike informacije, pokuat emo taj model interpretirati u
svjetlu neosporne injenice da se struktura teksta s gledita
adresanta po tipu razlikuje od pristupa tekstu koji u odnosu na to
pitanje ima adresat umjetnike poruke.
Dakle, pretpostavimo da pisac, crpei smisaoni kapacitet jezika, gradi neku misao, a zahvaljujui elastinosti jezika odabire
sinonime za njezino izraavanje. Pritom pisac zaista ima slobodu
da zamjenjuje rijei ili dijelove teksta nekim drugim rijeima ili
dijelovima teksta koji su im semantiki adekvatni. Dovoljno je po-

nego drugi modeli toga istog svemira, to jest siejni sinonimi epi-

~ i T.T

T I ->

R M

zode koja je realizirana u tekstu. Formula dobiva ovakav oblik:

H ~ h 2 + h'2. Ali kao to "govornikova gramatika" i "sluateljeva
gramatika", koje su u svojoj biti razdvojene, realno supostoje u
svijesti svakog nositelja govornog ina, tako pjesnikovo gledite
prodire u itateljski auditorij, a itateljsko gledite - u pjesnikovu
svijest. Mogla bi se ak skicirati priblina shema tipova odnosa
prema pjesnitvu u kojima nadvladava ova ili ona modifikacija
ishodine formule.
Za autora su u naelu mogue samo dvije pozicije ("svoja" i
"itateljeva" ili "gledateljeva"). Isto se moe rei i a auditorij koji
moe zauzeti samo jednu od dvije pozicije - "svoju" ili "autorovu". Prema tome, sve ovdje mogue situacije moemo svesti na
matricu od etiri elementa.
Situacija br. 1. Pisac u poziciji: H = h2 + h'2; itatelj: H = ha +
h\. Adresat (itatelj ili kritiar) razdvaja u djelu "sadraj" i "umjetnike postupke". Vie od svega cijeni neumjetniku informaciju koja je sadrana u umjetnikom tekstu. Pisac ocjenjuje
svoju zadau kao umjetniku, itatelj vidi u njemu u prvom redu
publicista i ocjenjuje njegovo djelo prema "pravcu" i asopisu u
kojem je djelo objavljeno (usp. recepciju Turgenevljevih Oeva i
djece u vezi s njihovim objavljivanjem u asopisu "Russkij vestnik"), ili prema drutvenoj pievoj poziciji nezavisno o njegovu
tekstu (usp. odnos prema Fetovom pjesnitvu napredne mladei
1860-ih godina nakon objavljivanja njegovih reakcionarnih publicistikih lanaka). Uvjerljivo oitovanje situacije br. 1 jest Dobroljubovljeva "realna kritika".
Situacija br. 2. Pisac u poziciji: H = h2 + h'2; itatelj: H = h2 +
h' 2 . Nastaje u epohama profinjene umjetnike kulture (na primjer, europska renesansa, odreene epohe u kulturi Istoka). Masovno irenje poezije: gotovo je svaki itatelj - pjesnik. Pjesniki
natjeaji i takmienja, poznati antici i mnogim srednjovjekovnim
europskim i istonim kulturama. U itatelju se razvija estetinost.
Situacija br. 3. Pisac u poziciji: H = hx + h\\ itatelj: H - h j + h\
Pisac gleda na sebe kao na prirodnjaka koji isporuuje itatelju injenice u istinitu opisu. Razvija se "knjievnost injenica", knjievnost "ivotnih dokumenata". Pisac naginje eseju, ogledu. "Urnjet40 nikost" je pogrdan epitet, izjednaen sa "salonskim" i "estetinim".

Situacija br. 4. Pisac u poziciji: H = h t + h\; itatelj: H = h2 +

h'2. Pisac i itatelj paradoksalno su zamijenili mjesta. Pisac promatra svoje djelo kao ivotni dokument, priu o nepatvorenim
injenicama, a itatelj je raspoloen estetski. Ekstremni sluaj:
umjetnike norme podvrgavaju sebi ivotne situacije - borba
gladijatora u rimskoj areni; Neron koji poar Rima ocjenjuje po
zakonima kazaline tragedije; Deravin koji je, prema Pukinovim rijeima, objesio pugaovca "zbog pjesnike radoznalosti".
(Usp. situaciju u operi Pajaci R. Leoncavalla - ivotnu tragediju
itatelj doivljava kao teatralnu.) U Pukina:
Holodnaja tolpa vziraet na poeta,
Kak na zaezego figljara: esli on
Gluboko vyrazit serdenyj, tjakij ston,
I vystradannyj stih, pronziterno-unylyj,
Udarit po serdcam s nevedomoju siloj, Ona v ladoni b'et i bvalit, 11" poroj
Neblagosklonnoju kivaet golovoj.
(Ravnoduna gomila motri na pjesnika,
Kao na putujueg komedijaa: ako on
Duboko izrazi srca teak jauk,
I napaeni stih, prodorno-sjetan,
Potrese srca nepoznatom snagom Ona mu pljee i hvali ga, ili pokatkad
Nenaklonom mae glavom.)

Sve okarakterizirane situacije ine krajnje sluajeve i percipiraju se kao nasilje nad nekom intuitivno danom normom itateljevog odnosa prema knjievnosti. Nas one zanimaju kao norme
koje ine samu osnovu dijalektike "pieva" i "itateljeva" pogleda na knjievni tekst to samim svojim krajnostima pojanjavaju
njegovu konstruktivnu prirodu. Norma je pak neto drugo:
"piev" i "itateljev" sustav je razliit, ali svatko tko vlada knjievnou kao nekim jedinstvenim kulturnim kodom u svojoj svijesti ujedinjuje oba ta razliita pristupa, kao to svatko tko vlada

nekim prirodnim jezikom ujedinjuje u svojoj svijesti analitike i

sintetske jezine strukture.
Ali jedan te isti umjetniki tekst, promatra li se s pozicije
adresanta ili adresata, nastupa kao rezultat crpljenja razliite entropije te, prema tome, kao nositelj razliite informacije. Ako ne
uzmemo u obzir one zanimljive promjene u entropiji prirodnog
jezika koje su povezane s veliinom 8 o kojima de jo biti rijei,
tada formula entropije umjetnikog teksta moe biti izraena
ovako:
H = Ha + H2, gdje je Ha = h 1 + h' l f a H 2 - h 2 + h' 2
Ali budui da H a i H2 u krajnjem sluaju, grubo govorei, obuhvaaju sav leksik danog prirodnog jezika, postaje objanjivom
injenica da se umjetniki tekst odlikuje znantno veom informativnou u usporedbi s neumjetnikim.

BILJEKE

Klasifikaciju razliitih tipova teksta zavisno od odnosa poiljatelja i

primatelja informacije v. u lanku A. M. Pjatigorskoga Nekotorye
obie zameanija otnositel'no rassmotrenija teksta kak raznovidnostl signala (Zbornik Strukturno-tipologieskie issiedovanija, M.
1962.).

U. Buhgol'c u lanku Izbor jezika komandi pokazuje da je "sustav

komandi prijelazna faza izmeu jezika programera i elementarnih
taktova upravljanja u stroju" (KiberneUeskij sbornik, 2, zbornik prijevoda, ML, 1961., str. 235).

S time se, izgleda, moe dovesti u vezu i to to kod niih tipova ivotinja s jae izraenom kolektivnom individualnou vrste znaajno
mjesto zauzima izvanjezina signalna komunikacija - kao to su impulsi u organizmu - koja povezuje odvojene organizme. to se vie
individualnost vee za svaki odvojeni organizam, poveava se uloga

znakova, iako, ini se, prvotne komunikacije nisu do kraja priguene, na primjer parapsihologija kod ljudi.

A. Blok, Zapisnye kniki, M.t 1965., str. 378.

Kada to govorimo, ostavljamo po strani problem zalihosti koji se u

umjetnikim strukturama rjeava na vrlo specifian nain.

Pretpostavimo da se usporeuju dva teksta na istom jeziku koja se

sastoje od istih leksema i sintaktikih konstrukcija, ali je jedan od
njih dio umjetnike strukture dok drugi nije.

L. N. Tolstoj, Polnoe sobranie soinenij v 90 tomah, t. 62, M 1953.,

str. 269-270.

Ju. Tynjanov, Problema stihotvornogo jazykat L., 1924., str.9.

V.: V. V. Ivanov, Kod i soobenie. - "Bjulleten' ob"jedinenija po

problemam mainnogo perevoda", br. 5, M., 1957., G. Gol'dman,
Teorija informacii, prijevod s engleskog, M.f 1957.

Usp.: "Budui da se jezik sastoji od pravila ili normi, on u odnosu na

govor ini sustav ili, bolje reeno, mnotvo zasebnih sustava" (N. S.
Trubeckoj, Osnovi fonologii, M., 1960., str. 9). "Svaki kod ini svojevrsnu
abecedu i sustav utvrenih ogranienja" (G. Gol'dman, cit dj.t str. 30).

Ju. Lotman, Opozicija "est1 - slava" v svetskih tekstah kievskogo perioda. - Trudy po znakovym sistemam, III., Tartu, 1967.

B. 0. Unbegaun, Les anciens russes vus par eux-memes. - Annali,

sezione slava, VI., Napoli, 1963.

13

Citat iz Antiohove rukopisne Pandekte po prijepisu iz 11. st. koji je naveo 1.1. Sreznevskij u III. t., Materialy dlja slovarja drevnerusskogo jazyka, Spb., 1903., str. 356 (cit, po fototipskomu izdanju iz 1957. godine).

14

Detaljnu razradbu toga problema v.: A. A. Zaliznjak, Vja. Vs. Ivanov,

V. N. Toporov, 0 vozmonosti strukturno-tipologieskogo izuenija
nekotoryh modelirujuih semiotieskih sistem. - Zbornik Strukturno-tipologieskie issledovanija, M., 1962.

15

V. irmunskij, Bajron iPukin, L., 1924., str. 9.

16

A. B. Turaev, Egipetskaja literatura, 11., M., 1920., str. 43-44.

V.: A. N. Kolmogorov, A. M. Kondratov, Ritmika poem Majakovskogo.

- Voprosy jazykoznanija, 1962., br.3; A. N. Kolmogorov, A. V. Prohorov, 0 dol'nike sovremennoj russkoj poezii (statdstieskaja karakteristika doFnlka Majakovskogo, Bagrickogo, Ahmatovoj). - Voprosy
jazykoznanijat 1964., br.l. Izlaganje opdih naela Kolmogorovljeva
pristupa pjesnikom jeziku dano je u pregledima: V. V. Ivanov,
Lingvistika m a tem a ti ekaja. - Avtomatizacija proizvodstva i promylennaja elektronika, t. 2, M., 1963.; 1.1. Revzin, Soveanie v g.
Gor'kom, posvjaennoe primeneniju matematieskih metodov k
izueniju jazyka hudoestvennoj literatury. - Zbornik Strukturno-tipologieskie issledovanija, M., 1962.

17

R. Jakobson, GrammaUka poezii i poezija grammatiki. - Poetics, Poetyka, Poetika, I., Warszava, 1961., str. 397-417.

A. N. Kolmogorov, izn' i mylenie kak osobye formy suestvovanija materii. - Zbornik. 0 sunosti izni, M., 1964., str. 54.

18

F. M. Dostoevskij, Pis'ma, t. III., M.-L, 1974., str. 20.

19

Satirieskie urnalyN. I. Novikova> M.-L., 1951., str. 137. Kasej - A. I.

Buturlin, ogor A. I. Sumarokova, kojega je ismijao u komediji Lihvar.

Prouavanje skica razliitih pjesnika uvjerava nas daje sastavljanje

povezanog i opsenog proznog teksta, koji bi odreivao sadraj
pjesme uz naknadno "preinaavanje u stihove", prilino rijetka pojava, iako se susree u pojedinim sluajevima (usp. Pukinov rad na
skicama pjesama).

20

Na osnovi gore navedenih odreenja jasno je da nije rije o onom

znaenju termina "jezik knjievnosti" koje mu se pridaje pri prouavanju knjievnog jezika odreene epohe, nego'o znaenju koje je analogno pojmovima "jezik slikarstva", "jezik skulpture", "jezik plesa".

21

Ju. Lotman, Lekcii po strukturalnoj poetike. - Trudy po znakovym

sistemam,, I., Tartu, 1964., str. 39-44.

22

Opis zalihosti u prirodnim jezicima v.: G. Glisson, Vvedenle v deskhptivnuju lingvistiku, M., 1959., gl. 19. Popularno izlaganje o ter-

minu redundancije s gledita teorije informacije v.: U. Ross Embi,

Vvedenie v kibernetiku, M., 1959., 9-16.

Izdava
buybook

Radieva 4, Sarajevo
Telefon: +387 (0)33 203-073, 206-545
e-mail: book@bih.net.ba
Za izdavaa

Zdenko Lei

Goran Samardi
Damir Uzunovi
Urednik

Goran Samardi

NOVA ITANJA

Dizajn

Aleksandra Nina Kneevi

2003. Zdenko Lei

Izdavanje ove knjige pomogla je

Fondacija za Izdavatvo - Fondacija za Nakladnitvo, Sarajevo

POSTSTRUKTURALISTIKA
ITANKA

Poststrukturalistika itanka

nivoima. Jer, mada moemo misliti misli nekog drugog, ono to mi jesmo nee
se potpuno izgubiti, ve e ostati vie ili manje snana virtualna sila. Na taj
nain, u itanju postoje dva nivoa - strano "ja" i stvarno, virtualno "ja", koja
nikad nisu potpuno odvojena jedno od drugog. Uistinu, mi jedino moemo
neije tue misli pretvoriti u temu koja nas same snano zaokuplja pod uslovom da im se virtualna osnova nae vlastite personalnosti moe prilagoditi.
Svaki tekst koji itamo povlai razliite granice unutar nae personalnosti,
tako da virtualna osnova (stvarno "ja") preuzima razliit oblik, prema temi
teksta koji je u pitanju. To je neizbjeno, ako ni zbog ega drugog, a onda zbog
injenice da je odnos izmeu strane teme i virtualne osnove ono to omoguuje
da se nepoznato razumije.
U tom kontekstu se moe pomenuti primjedba koju je dao D. W. Harding,
osporavajui ideju identifikacije s onim to se ita: "Ono to se nekad naziva
ispunjenje elje u romanima i dramama... tanije bi se moglo nazvati formulacijom elje ili odreenjem enje. Kulturni nivoi na kojim to djeluje mogu se
veoma razlikovati; proces je pak isti... Izgleda da je blie istini... ako se kae
da fikcije doprinose definiranju itaoevog ili gledaoevog sistema vrijednosti, a moda i stimuliranju njegovih elja, umjesto da se pretpostavlja kako
one zadovoljavaju njegove elje pomou nekog mehanizma nadomjetenog
iskustva."98 To to u inu itanja moramo misliti neto to jo nismo doivjeli
ne znai samo to da smo u poziciji da zamiljamo ili razumijemo ono to
itamo; to takoer znai i da su takvi akti razumijevanja mogui i uspjeni do
te mjere da nas mogu odvesti do neega to je formulirano u nama. Jer neije
tue misli mogu dobiti oblik u naoj svijesti samo ako je u tom procesu naa
vlastita sposobnost deifriranja tih misli uvedena u igru - sposobnost koja u
inu deifriranja i samu sebe formulira. A poto je ta formulacija izvrena pod
uslovima koje je postavio neko drugi, ije su misli tema naeg itanja, onda
iz toga proizlazi da se to formuliranje nae sposobnosti deifriranja ne moe
vriti du naih linija orijentacije.
U tome je dijalektika struktura itanja. Potreba za deifriranjem daje nam
priliku da formuliramo nau vlastitu sposobnost deifriranja, tj. mi dovodimo
u prednji plan jedan element naeg bia kojeg nismo izravno svjesni. Proizvodnja znaenja knjievnog teksta - o emu smo raspravljali u vezi s formiranjem
"gestalta" teksta - ne zahtijeva samo otkrie neformuliranog, koje onda moe
preuzeti imaginacija itaoca; ono zahtijeva takoer i mogunost da mi formuliramo i sami sebe i tako otkrijemo ono to je prethodno izgledalo da izmie
saznanju nae svijesti. To su naini na koje nam itanje knjievnosti daje priliku da formuliramo neformulirano.

158

Reader-response criticism

READER-RESPONSE CRITICISM

Stanley E. Fish

INTERPRETATIVNE STRATEGIJE
IINTERPRETATIVNE ZAJEDNICE
(1976.)
Praksa redaktora tekstova najbolje oituje shvatanje protiv kojeg sam: shvatanje da postoji smisao koji je ugraen ili ukodiran u tekst i koji se moe u
cjelini obuhvatiti. To shvatanje je pozitivistiko, holistiko i spacijalno u isto
vrijeme. Drati ga se znai ii za jednim ciljem i s jednim postupkom pri ruci.
Cilj je: vezati se zajedno znaenje, a postupak je: najprije se odmai od teksta
i ondadovesti u vezu, ili na neki nain sabrati, sve izdvojive jedinice znaenja
koje se u njemu sadre. Ja se ne slaem s tim postupkom (i sa shvatanjem koje
ga primjenjuje) zbog toga je to se na taj nain aktivnost itaoca istovremeno
i zanemaruje i podcjenjuje. Zanemaruje se jer se tekst shvata kao samodovoljan - sve je u njemu, a podcjenjuje se zato to se o toj aktivnosti misli, ako
se uope o njoj misli, kao o instrumentu izvlaenja znaenja koji se nakon
upotrebe moe odbaciti. U postupku za koji seja zalaem itaoeve aktivnosti
su u sreditu panje i tretiraju se ne kao neto to vodi k znaenju ve kao
ono to ima znaenje. A znaenje koje te aktivnosti imaju proizlazi otuda to
one nisu bez svog sadraja; one podrazumijevaju postavljanje i revidiranje
pretpostavki, izricanje suda i odustajanje od njega, donoenje i odbacivanje
zakljuaka, davanje i oduzimanje saglasnosti, utvrivanje uzroka, postavljanje
pitanja, davanje odgovora, rjeavanje zagonetki. Jednom rijeju, te aktivnosti
159

Poststrukturalistika itanka

su interpretativne - one ne prethode pitanjima vrijednosti, ve u svakom trenutku postavljaju - i uvijek iznova postavljaju - pitanja vrijednosti. A zato to
su interpretativne, i njihov opis e, i bez poduzimanja nekog dodatnog koraka,
takoer biti interpretacija, i to ne kao interpetacija neega to dolazi poslije
injenice (doivljaja) ve kao interpretacija injenice. A to e biti opis jedne
dinamike sfere interesa, koja je u cjelini prisutna (jer ne eka na znaenje,
ve sama konstruira znaenje), a u isto vrijeme je u stalnom rekonstituiranju
same sebe.
Kao projekt, takav opis vezanje s ogromnim tekoama, a ovdje jedva da
ima vremena da se one blie razmotre*, pa bih ovdje samo ukazao koliko je on
razliit od pozitivistiko-formalistikog projekta. Tu sve zavisi od temporalne
dimenzije, pa se, konsekventno, pojam greke, kao neega to treba izbjegavati, u potpunosti gubi. U slijedu aktivnosti u kojem italac najprije strukturira
polje koje nastanjuje, a zatim biva doveden u priliku da ga mora restrukturirati (izmjenom zadatka koji pridaje onom koji govori ili revidiranjem svojih
vlastitih stavova i pozicija), uope se ne postavlja pitanje prioriteta onoga to
on konstruira; nita od toga, ak iako dolazi posljednje, nema prednost; sve je
podjednako legitimno, podjednako vrijedno da bude predmetom analize, jer
sve to u podjednakoj mjeri predstavlja zbivanje u njegovom doivljaju.
Uvjerenost izraena u gornjem pasusu svakako privlai panju na pitanja
koja su izbjegnuta. Koje taj italac? Kako ja mogu tvrditi da opisujem njegova
iskustva, i to u rei itaocima koji mi kau da nemaju iskustva koja ja opisujem? Hajde da odgovorim na ta pitanja, ili bar da zaponem odgovarati na njih
u kontekstu jednog novog primjera, ovog puta iz Miltonove poeme Comus** U
stihu 46 mi se upoznajemo s negativnim junakom uz pomo genealogije:
Bacchus thatfirst from the purple grape,
Crushed the sweet poison of misused wine.

("Bacchus koji je prvi iz purpurnog groa

iscijedio slatki otrov zloupotrebljenog vina.")
U skoro svakom izdanju te poeme fusnota e vam rei daje Bacchus bio
bog vina. Naravno, veina italaca to ve zna, a zato to zna anticipirat e pojavu "vina" prije nego i naie na nj u zavrnoj poziciji. tovie, anticipirat e
i negativni sud o njemu, djelimino zbog povezanosti Bacchusa s lumpovanjem i neumjerenou, a pogotovo zato to i fraza "slatki otrov" sugerira takav
sud. U poetku, dakle, mi emo uspostaviti oblik jedne tvrdnje i istovremeno
donijeti odluku o njenom moralnom sadraju. Takvu odluku, meutim, dovodi
u pitanje rije "zloupotrebljeno"; jer ono to ta rije od nas trai jeste da prenesemo teinu presude s vina (gdje smo je ve stavili) na one koji zloupotrebo

Reader-response criticism

bljavaju vino, i zato kad se "vino" na kraju pojavi, mi ga moramo proglasiti

nevinim za optube koje smo sami podigli.
To je, dakle, struktura itaoevog doivljaja - prenoenje moralne etikete
sa same stvari na one koji je upotrebljavaju. Ali taj doivljaj ima samo onaj
italac za koga ime Bacchus nosi precizne i neposredne asocijacije; drugi
italac, italac kome su te asocijacije manje odreene, nee imati taj doivljaj,
jer on nee uriti da donese onaj zakljuak koji erije"zloupotrebljeno" osporiti. Oigledno je da ja pravim razliku izmeu ta dva itaoca i izmeu dva
jednako istinska doivljaja koja oni imaju. Ta razlika nije zasnovana na njihovoj obavijetenosti, jer ono to je tu od znaaja nije puka obavijetenost ve
aktivnost svijesti koju ona kod jednog itaoca ini moguom, a nemoguom
kod drugog. Mogle bi se i dalje povlaiti razlike meu njima; recimo, moglo bi
se ukazati na to daje pitanje o kojem je rije - da lije vrijednost funkcijapredmeta i radnji ili funkcija namjera - u sedamnaestom stoljeu bilo u sreditu
rasprava o "indiferentnim stvarima". italac koji zna za te rasprave nee imati
samo onaj doivljaj koji sam opisao; on e na kraju shvatiti da se od njega trai
da zauzme stav na jednoj od strana u sporu koji traje; a to saznanje (koje je
takoer dio njegovog doivljaja) postat e dio onog raspoloenja s kojim on
prelazi na stihove koji slijede.
Mogao bih dopunjavati ovaj profil optimalnog itaoca, ali mislim da ne
bih daleko stigao, jer bi me neko brzo upozorio da je to to ja opisujem zapravo intendirani italac (italac kakvoga je autor imao na umu), italac kojeg
njegovo obrazovanje, njegovi pogledi, interesi, njegova jezika kompetencija
itd. ine sposobnim za doivljaj kakav je autor namjeravao kod njega izazvati.
Ne bih se suprotstavljao takvoj karakterizaciji, jer je oito da su nastojanja
itaoca uvijek usmjerena na to da prepozna, shvati i ostvari autorovu intenciju.
Jedino bih stavio primjedbu ako bi se to uzimalo odve usko, kao jedinstven in prepoznavanja autorove namjere, a ne (kako ja shvatam) kao slijed
radnji koje itaoci vre u stalnom uvjerenju da imaju posla s intencionalnim
biima. S tog stanovita prepoznavanje jedne intencije nije ni manje ni vie
nego razumijevanje, a razumijevanje ukljuuje (jer se od toga sastoji) sve
one aktivnosti koje ine ono to ja nazivam strukturom itaoevog doivljaja.
Opisati taj doivljaj znai opisati itaoeve napore u razumijevanju, a opisati
itaoeve napore u razumijevanju znai opisati kako on shvata i kako ostvaruje
autorovu intenciju. Ili, drugimrijeima,moja analiza se svodi na opis onog slijeda zakljuaka koje itaoci donose o autorovoj intenciji, zakljuaka koji nisu
ogranieni na odreivanje namjere, ve ukljuuju odreivanje svakog aspekta
intendiranih svjetova koji se sukcesivno izlau, zakljuaka koji, jer su njihova
sadrina, stvarno oblikuju itaoeve aktivnosti.
Meutim, kad to kaem, ispada da se izlaem dvama prigovorima. Prvi
prigovor je daje moj postupak kruni. Opisujem doivljaj itaoca koji svojim
161

Poststrukturalistika itanka

strategijama odgovara na autorovu intenciju, a odreujem autorovu intenciju

ukazivanjem na strategije koje poduzima taj isti italac. Ali taj bi prigovor
imao teinu jedino ako bi bilo mogue odrediti jedno nezavisno od drugog.
A ono to se i iz jedne i iz druge prespektive tu odreuje zapravo su uvjeti
iskaza, tj. na koji bi se nain moglo razumjeti ono to se htjelo rei onim to se
reklo. Naime, intencija i razumijevanje dva su kraja jednog istog uobiajenog
postupka, koji nuno stipuliraju (ukljuuju, definiraju, specificiraju) jedan
drugog. Konstruirati profil informiranog itaoca, ili itaoca koji se osjea kao
kod svoje kue, znai okarakterizirati autorovu intenciju, ali se moe rei i
obrnuto, a u oba sluaja to u stvari znai specificirati suvremene uvjete iskaza,
odnosno identificirati onu zajednicu koju ine oni koji dijele iste interpretativne strategije.
Drugi prigovor je samo nova verzija prvog: ako sadrinu itaoevog
doivljaja ini slijed aktivnosti koje on vri u potrazi za autorovim intencijama, i ako on te aktivnosti vri na zahtjev teksta, zar onda nije tekst taj koji
sve proizvodi i sve sadri - i intenciju i doivljaj - i zar tako onda nisam
doveo u pitanje svoju antiformalistiku poziciju? Ovaj prigovor bi imao teinu
jedino ako se pretpostavlja da formalni obrasci teksta postoje nezavisno od
itaoevog doivljaja, jer bi se jedino onda moglo pozivati na njihov prioritet.
Uistinu, pozivanje na nezavisnost i pozivanje na prioritet znae jedno te isto;
samo onda kad su odvojena, ona mogu davati, krunu i nelegitimnu, podrku
jedno drugom. Na pitanje "da li formalne osobine postoje nezavisno?" obino
se odgovara pozivanjem na njihov prioritet: one su "u" tekstu prije nego mu
italac prie. Na pitanje "da li formalne osobine prethode?" obino se odgovara pozivanjem na njihov nezavisni status: one su "u" tekstu prije nego mu
italac prie. Ono to na prvi pogled izgleda kao korak naprijed u razmatranju
samo je prizor jedne tvrdnje koja podrava samu sebe. Iz toga onda slijedi da
e napad na nezavisnost formalnih osobina u isto vrijeme biti i napad na njihov prioritet (i obrnuto), i ja bih preduzeo takav napad u kontektsu dva kratka
pasusa iz poeme Lycidas.
Prvi pasus (u stvari, drugi po redu u poemi) poinje stihom 42:

The wil ows and the hazel copses green

Shall now no more be seen,
Fanning their joyous leaves to thy soft lays.
(alosne vrbe i ljenjakov estar zeleni
Od sad vie nee biti vieni,
Kako viju svoje veselo lie na tvoja meka leita.)

170 162

Reader-response criticism

Moja je teza da italac uvijek gradi smisao (mislim to doslovno), a u ovom

sluaju smisao koji on gradi povlai pretpostavku (i zato ostvarenje) jedne,
za njegovu svijest, dovrene tvrdnje poslije rijei seen ("vieni"), da je smrt
Lycidasa tako pogodila vrbe i ljenjakov estar zeleni da e, saosjeajui, oni
uvenuti i umrijeti (vie ih niko nee vidjeti). Drugimrijeima,na kraju stiha
43 italac e poduzeti da protumai, da zakljui na osnovu opaanja, da odlui
- to se tu zapravo kae. Ne mislim daje on vrio etiri radnje - gradio smisao,
tumaio, izvodio zakljuak na osnovu opaanja, odluivao to se namjeravalo
rei. (Znaaj ovoga razjasnit e se kasnije). ta god daje inio (to jest, kako
god mi to okarakterzirali), i do ega god daje tako doao, on to mora opovrgnuti u itanju stiha koji slijedi; jer e tada otkriti da je njegovo zakljuivanje,
ili osmiljavanje, bilo preuranjeno i da mora poduzeti novo, u kojem je odnos
izmeu ovjeka i prirode sasvim suprotan onome to je on bio prvo pomislio.
Vrbe i ljenjakov estar zeleni e se i dalje moi vidjeti, ali ih Lycidas vie nee
vidjeti. On je taj kojeg vie nee biti, dok e oni nastaviti, kao i dotad, da viju
svoje veselo lie sada na neija tua meka leita (sad postaje jasno da stih 44
modificira i relativizira rije "vieni"). Priroda nije saosjeajna, ve ravnoduna,
a pomisao na njenu saosjeajnost je jedna od onih "pogrenih pretpostavki"
koje poema i inae najprije ohrabruje, da bije potom sasvim obeshrabrila.
Prethodna reenica pokazuje kako je lako podati se predrasudama naeg
kritikog rjenika i govoriti kao da pjesme, a ne itaoci ili interpretatori, neto
ine. Rijei kao "ohrabriti" i "dovesti u pitanje" (i sve druge koje sam upotrebljavao u ovom lanku) impliciraju vrioce, a izgleda "prirodno" pripisati to
"vrenje" najprije autorovim intencijama, a zatim formama koje, navodno,
otjelovljuju te intencije. A ono to se stvarno dogaa, ja mislim, neto je sasvim drugo: interpretaciju ne proizvode intencija i njena formalna realizacija
(to je "normalna" slika), ve interpretacija kreira intenciju i njenu formalnu
realizaciju, ostvarujui uvjete pod kojim se one mogu jasno opaati. Drugim
rijeima, ja sam u analizi ovih stihova iz Lycidasa
postupio onako kako
kritiari uvijek postupaju: "vidio sam" ono to su mi moji interpretativni principi dopustili ili na to su me uputili da vidim, a onda sam se okrenuo unazad
i to to sam vidio pripisao sam tekstu i intenciji. A ono na to me moji principi
upuuju da vidim jesu itaoci koji vre neke aktivnosti; take na kojim nalazim
(ili, preciznije, izjavljujem da sam naao) da su te aktivnosti izvrene postaju
(maginim obrtom) demarkacije u tekstu; te demarkacije nam onda pomau
u oznaavanju "formalnih crta", a kao formalnim crtama moe im se (nelegitimno) pripisati odgovornost za proizvodnju interpretacije koja je u stvari
proizvela njih. U ovom sluaju, demarkacija koju moja interpretacija uspostavlja smjetena je na zavretak stiha 42; ali, naravno, zavretak tog (i svakog
drugog) stiha vrijeanje panje jedino zato to moj model zahtijeva
(rije nije
suvie jaka) opaajne zakljuke, a onda i mjesta na kojim se do njih dolazi. U

Poststrukturalistika itanka

mom modelu jedno od takvih mjesta je i ta taka koju sam oznaio (zavretak
stiha 42), iako (1) to nije moralo biti (jer svaki zavretak stiha ne prouzrokuje
neki zakljuak), i (2) u jednom drugom modelu, onom koji ne pridaje nikakav
znaaj aktivnostima italaca, ta se mogunost uope i ne javlja.
Ono to sugeriram jeste da su formalne jedinice uvijek funkcija interpretativnog modela koji neko nosi sa sobom; one nisu "u" tekstu; a isto bih rekao
i za intencije. Naime, intencija nije nita vie utjelovljena "u" tekstu nego to
su to formalne jedinice; prije bi se moglo rei da se intencija, kao i formalne
jedinice, pojavila kada se izveo odreeni opaajni ili inteipretativni zakljuak;
ona se moe verificirati inteipretativnim inom, a dodao bih da se ona ni na
koji drugi nain ne moe verificirati. Ono to ta tvrdnja podrazumijeva odve
je krupno da bih to ovdje potpunije razmotrio, ali mogu skicirati slijed argumenata kojim bih iao kad bih se upustio u to razmatranje: intencija vam postaje
poznata onda i samo onda kada je prepoznate; prepoznajete je im odluite da
ste je prepoznali; a to odluite im konstruirate smisao; a konstruirate smisao
(bar tako moj model trai) im ste to u stanju.
Povezat u niti moga dokazivanja s posljednjim primjerom iz
Lycidasa:

He must not float upon his wat 'ry bier

Unwept...
(On ne smije ploviti na svom vodenom odru
Neoplakan...)
(LI, 13.-14.)
Ovdje itaoev doivljaj ima isti tok kao i u stihovima 42.-44.: na zavretku
stiha 13 izveden je opaajni zakljuak, i uspostavljenje smisao prema kojem
se taj stih shvata kao izraz odlunosti koja se granii s obeanjem: naime, na
tom mjestu se oekuje da se neto uini oko te nesretne situacije, i italac onda
anticipira neki poziv na akciju, moda ak program za poduzimanje misije
spasavanja. S onim "neoplakan", meutim, to oekivanje i takva anticipacija
se iznevjeravaju, a spoznaja tog iznevjeravanja e biti neodvojiva od novog
uspostavljenog (manje utjenog) smisla: nita se nee uiniti; Lycidas e
nastaviti da plovi na svom vodenom odru, a jedina akcija koja e se poduzeti
bit e lamentiranje nad injenicom da nikakva akcija ne moe nita postii,
ukljuujui tu i in govorenja i in sluanja tog lamenta (koji e u stihu 15
dobiti naizgled poetinu, a u stvari ironinu oznaku "melodiozna suza"). Tri
"strukture" se razvijaju u jednom istom momentu, u momentu kad italac nakon to je izvukao smisao odustaje od njega i izvlai novi smisao; taj moment
e biti i moment opaanja jednog formalnog obrasca, ili formalne jedinice, tj.
zavretka/poetka stiha, a bit e i moment u kojem italac, nakon to je ve bio

Reader-response criticism

odluio koja je intencija govornikova (ono to je on mislio onim to je rekao),

mora donijeti drukiju odluku i na taj nain konstruirati drugu intenciju.
Moja teza je, dakle, ovo: uoblienost itaoevog doivljaja, formalne jedinice i struktura intencije jedno su te isto, pojavljuju se istovremeno, pa se
zbog toga i ne postavlja pitanje njihovog prioriteta i samostalnosti. Meutim,
postavlja se pitanje: to njih proizvodi? Naime, ako su intencija, forma i
uoblienost itaoevog doivljaja samo razliiti naini oznaavanja (razliite
perspektive) istog interpretativnog ina, ega je onda taj in interpretacija? Ja
ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali tvrdim da ne moe ni niko drugi, mada
formalisti pokuavaju na njega odgovoriti ukazivanjem na formalne obrasce,
tvrdei da oni postoje prije i nezavisno od interpretacije. Ti obrasci variraju u zavisnosti od postupaka kojim se zapaaju: mogu biti statistiki (broj
dvoslonih rijei na sto rijei), gramatiki (odnos pasivnih i aktivnih konstrukcija, ili reenica koje se granaju na lijevu stranu i onih koji se granaju da desnu
stranu, ili bilo to drugo); ali kakvi god da su, tvrdim da oni ne lee nevino, u
svijetu izvan nas, ve da su i sami konstruirani interpretativnim inom, ak
i ako se, kao to je est sluaj, taj in ne priznaje. Naravno, to vai za moju
analizu kao i za svaku drugu. U primjerima koje sam dao izdvojio sam pojam
"zavretak stiha" i tretirao ga kao prirodnu injenicu; neko bi zato mogao
zakljuiti da je upravo ta injenica odgovorna za italaki doivljaj koji sam
opisao. A ja mislim daje suprotno tano: zavreci stihova postoje zahvaljujui
perceptualnim strategijama, a ne obrnuto. Historijski gledano, strategija koju
znamo kao "itanje (ili sluanje) poezije" ukljuila je u sebe obraanje panje
na stih kao jedinicu, ali je upravo ta panja uinila da stih postoji kao jedinica
(bilo u tampanju bilo u akustikom trajanju). italac koji se toliko navikao
da na to obraa panju da zbog toga stih smatra vrstom injenicom umjesto
konvencijom imat e dosta tekoa s "konkretnom poezijom"; ako uspije
prevazii te tekoe, bit e to ne zato to je nauio da ignorira stih kao jedinicu,
ve zato to je usvojio novi niz interpretativnih strategija (strategija koje su
bitne za "itanje konkretne poezije") u ijem kontekstu stih kao jedinica vie
ne postoji. Ukratko, ono to se opaa je ono to je tako nainjeno
da se moe
opaziti, i to ne nekom istom i neizobliujuom optikom spravom ve jednom
interpretativnom strategijom.
To se moda ne vidi dobro onda kada strategija postane toliko uobiajena
da forme koje ona proizvodi izgledaju kao prirodni dio vanjskog svijeta. Na
primjer, smatramo da se s razlogom prepostavlja da aliteracija kao efekt zavisi
od jedne "injenice" koja postoji nezavisno od bilo koje njene interpretativne
"upotrebe", injenice da rijei u uzastopnom poloaju poinju identinim
slovom. Ali treba samo za trenutak malo razmisliti da bi se shvatilo da tu
"identinost", koja je daleko od toga daje prirodna, stvara jedna ortografska
konvencija; to e rei daje ona proizvod jedne interpretacije. Kad bismo zami165

Poststrukturalistika itanka

jenili ortografske konvencije fonetikim ("reforma" koju tradicionalno guraju

puristi), ta pretpostavljena "objektivna" osnova aliteracije bi se izgubila, jer
bi fonetika transkripcija zahtijevala da se u obzir uzmu inicijalni glasovi
rijei koje ulaze u aliterativne odnose; pravila pisanja se ne povinjavaju tim
odnosima, ve ih stvaraju. Neko moe na ovo ovako odgovoriti: aliteracija je
auditivni a ne vizuelni fenomen, zato kad sluamo poeziju, mi imamo neposredan prijem fizikih zvukova, pa ujemo "stvarne" slinosti. Ali fonoloke
"injenice" su isto toliko interpretirane (i isto toliko konvencionalne) kao i
"injenice" ortografije; distinktivna obiljeja koja artikulaciju i recepciju ine
moguom proizvodi su sistema razlika koji mora biti primijenjen prije nego se
moe prepoznati; obrasci koje uje uho (slino onima koje vidi oko) su obrasci
koje nam na raspolaganje stavljaju nae perceptivne navike.
Mogla bi se ova analiza u beskraj protezati, ak i na "injenice" gramatike.
Historija lingvistike je historija paradigmi koje se natjeu, a svaka od njih
nudi razliit prikaz komponenti jezika. Glagoli, imenice, vezane reenice,
transformacije, duboke i povrinske strukture, seme, reme, tagmeme - sad
ih vidi, sad ih ne vidi, zavisno od deskriptivnog aparata kojim se slui.
Kritiar koji se s povjerenjem oslanja na vrst temelj sintaktikih deskripcija
oslanja se, u stvari, na jednu interpretaciju; injenice na koje ukazuje jesu tu,
ali jedino kao posljedica interpretativnog (konstruiranog ) modela koji ih je
doveo do postojanja.
Pouka je jasna: izbor nikad nije izmeu objektiviteta i interpretacije, ve
izmeu interpretacije koja se ne priznaje i interpretacije koja je svjesna sebe.
Ta samosvijest je ono to ja traim, makar da radi toga moram odustati od
zahtjeva koje sam implicitno postavio u prvom dijelu ovog lanka. Tamo sam
dokazivao da je jedan rav (jer je spacijalan, a ne temporalan) model sasvim
potisnuo u stranu ono to se u itanju stvarno dogaa; ali prema principu koji
sam sam objavio i to "stvarno dogaanje" samo je jo jedna interpretacija.
Cijena koja se, izgleda, mora platiti zbog osporavanja prioriteta formi i
intencija je naa nesposobnost da kaemo kako sve to uope poinje. Zbog
toga se i javljaju prigovori na to to sam izloio na prethodnim stranicama.
Jer, ako su interpretativne aktivnosti izvor formi, a ne obrnuto, kako se, onda,
mogu objasniti ove dvije "injenice" itanja?: (1) isti italac postupa razliito
kad ita dva "razliita" teksta (rije je u navodnicima jer je upravo to ono to
je vano); i (2) razliiti itaoci postupaju slino kad itaju "isti" tekst (rije je
u navodnicima iz istog razloga). Reklo bi se da i ta stabilnost interpretacije
kod mnogih italaca i ta raznolikost interpretacije kod jednog itaoca idu u
prilog tvrdnje da postoji neto to prethodi interpretativnim aktivnostima i to
je nezavisno od njih, neto to njih proizvodi. Odgovorit u na to izazovno

166

Reader-response criticism

pitanje tvrdnjom da su i ta stabilnost i ta raznovrsnost zapravo funkcije interpretativnih strategija, a ne teksta.

Pretpostavimo da itam Lycidasa.
Staje to to radim? Prije svega, ono to
ne radim je to da "naprosto itam", aktivnost u koju ne vjerujem jer podrazumijeva mogunost iste (to jest, nezainteresirane) percepcije. Ja u itanju
postupam na osnovu (bar) dvije interpretativne odluke: (1) da je
Lycidas
pastoralni spjev i (2) da gaje napisao Milton. (Dodao bih da su pojmovi "pastoralan" i "Milton" takoer interpretacije; naime, one ne oznaavaju skup neospornih objektivnih injenica). Jednom kad te odluke donesem (a ako ne bih
donio te odluke, ja bih donio neke druge, i one bi na isti nain bile dosljedne),
ja istog asa postajem predisponiran za vrenje nekih aktivnosti: da "nalazim"
teme (odnose izmeu prirodnih procesa i ivota ljudi, djelotvornost poezije
ili bilo koje druge ljudske akcije), da pripisujem znaenja (cvijeu, potocima,
pastirima, paganskim boanstvima), da izdvajam formalne jedinice (lament,
utjeha, preokret, afirmacija vjere itd.). Moja spremnost da vrim te aktivnosti
(i druge; lista nije iscrpljena) uspostavlja jedan skup interpretativnih strategija,
koje, kad se ponu vriti, ine sloeni in itanja. To e rei da interpretativne
strategije nisu pokrenute na izvrenje poslije itanja; one su oblik itanja, a
zato to su oblik itanja, one tekstu daju njegov oblik, proizvodei ga, a ne,
kako se obino misli, proizlazei iz njega. Nekoliko znaajnih stvari slijedi iz
toga:
1. Ja nisam morao vriti taj odreeni skup interpretativnih strategija,
jer nisam morao ni donijeti one odreene odluke prije itanja. Mogao sam
odluiti, na primjer, da je Lycidas tekst u kojem fantazije nalaze svoj izraz.
Ta odluka bi za sobom povukla sasvim drugi skup interpretativnih strategija
(moda one koje je predloio Norman Holland u svojoj knjizi The
Dynamics
of Literary Response), a te bi strategije dale drugi tekst.
2. Ja sam mogao upotrijebiti isti skup strategija i kad sam se suoio s tekstovima koji ne nose naslov (opet jedan pojam koji je i sam interpretacija):
Lycidas, A Pastoral Monody...
Mogao sam odluiti (tu odluku su neki ve
donijeli) daje Adam Bede pastoralni roman koji je napisala autorica koja se
svjesno ugledala na Miltona (jo pamtimo da su "pastoralno" i "Milton" interpretacije, a ne injenice javnog ivota); ili sam mogao odluiti, kao to je
uinio Empson, da mnoge stvari koje se obino ne smatraju pastoralnim treba
tako itati; a svaka od tih odluka bi pokrenula skupinu interpretativnih strategija, koje bi, kad su pokrenute, ispisivale tekst koji piem dok itam
Lycidasa.
(Pratite li me?)
3. Neki drugi italac nego ja, koji, u susret s Lycidasom,
pristupa toj poemi
sa skupinom interpretativnih strategija slinih mojim (kako je to mogue, pitanje je kojim u se pozabaviti malo kasnije) vrit e isti (ili bar slian) slijed
interpretativnih aktivnosti. On i ja emo onda biti u iskuenju da kaemo kako
170 166

Poststrukturalistika itanka

se mi slaemo oko poeme (pretpostavljajui tako da poema postoji nezavisno

od aktivnosti koje obojica vrimo); ali ono oko ega bismo se mi tu zaista
sloili u stvari je nain na koji je treba pisati.
4. Neki drugi italac nego ja, koji, u susretu s Lycidasom
(molim da drite
na umu da je status Lycidasa
ono o emu govorim) pokree drukiji skup
intrpretativnih strategija, vrit e drukiji niz interpretativnih aktivnosti. (Ja
pretpostavljam, to je stvar moje vjere, da italac uvijek pokree jedan skup
interpretativnih strategija i da zato vri jedan niz interpretativnih aktivnosti).
Jedan od nas bi se onda mogao aliti da nas dvojica po svoj prilici ne itamo
istu poemu (knjievna kritika je puna takvih albi), i bio bi u pravu; jer bi svaki
od nas itao poemu koju je sam konstruirao.
Krupan zakljuak koji proizlazi iz ova etiri sitnija: pojmovi "isti" i
"razliiti" tekstovi zapravo su fikcije. Ako itam Lycidas i The Waste
Land
razliito (u stvari, ja ih tako ne itam), to nije zbog toga to formalne strukture
tih dviju poema (oznaiti ih tako takoer je interpretativna odluka) prizivaju
razliite interpretativne strategije, ve je to zbog toga to moja predispozicija
da pokreem razliite interpretivne strategije proizvodi razliite formalne
strukture. Naime, te dvije poeme su razliite zato jer sam ja odluio da one
budu razliite. Dokaz za to je ve i sama mogunost da se postupi i obrnuto
(eto zato je taka 2 tako vana). Na pitanje "zato razliiti tekstovi pokreu
razliite nizove interpretativnih aktivnosti?" odgovor glasi: ne mora
tako
biti, odgovor koji odluno podrazumijeva da "razliiti tekstovi" zapravo ne
postoje. Uistinu, uvijek je mogue pokrenuti interpretativne strategije koje su
tako zamiljene da sve tekstove konstruiraju kao jedan, ili, tacnije, da zauvijek
konstruiraju jedan isti tekst. Augustin se zalagao upravo za takvu jednu strategiju, na primjer, u spisu O kranskom
uenju, gdje je iznio "pravilo vjere",
koje je, naravno, pravilo interpretacije. Ono je nevjerovatno jednostavno: sve
u Svetom Pismu, uistinu i u svijetu kad se on ispravno ita, upuuje (i ima to
znaenje) na Boju ljubav prema nama i na nau uzvratnu obavezu da volimo
svoje blinje u Njegovo ime. A ako naiete na neto to na prvi pogled ne nosi
to znaenje, neto to se "doslovno ne odnosi na moralno ponaanje ili na istinu
vjere", onda to treba da shvatite "figurativno" i da nastavite propitivati "sve
dok ne dobijete jednu interpretaciju koja doprinosi vladavini milosra". To je u
isto vrijeme i nagaanje oko znaenja i skup uputa za njegovo nalaenje, to je,
naravno, skup uputa - interpretativnih strategija - za njegovo konstruiranje, to
jest za beskonanu reprodukciju jednog istog teksta. to god da se misli o tom
interpretativnom programu, njegov uspjeh i lakoa izvrenja dokazani su kroz
stoljea kranske egzegeze. Moja je tvrdnja da svaki interpretativni program,
svaki skup interpretativnih strategija, moe imati slian uspjeh, mada ih je
malo bilo tako spektakularno uspjenih kao to je bio ovaj. (Ve neko vrijeme,

Reader-response criticism

barem tri stotine godina, najuspjeniji interpretativni program ide pod imenom
ordinary language, "svakodnevni jezik").
S drugim izazovnim pitanjem - "zato razliiti itaoci provode istu interpretativnu strategiju kad se suoe s 'istim' tekstom?" - moe se postupiti na
isti nain. Odgovor je opet: ne mora tako biti, a dokaz za to je cijela historija
knjievne kritike. Taj odgovor podrazumijeva daje pojam "isti tekst" proizvod
slinih interpretativnih strategija koje su u posjedu dvaju ili vie italaca.
Zato se to dogaa? Zato se dva itaoca, ili vie njih, ikad slau, i zato se
ikad javljaju redovne (to jest, uobiajene) razlike u italakoj praksi jednog istog itaoca? Kakvo se drugo objanjenje moe dati, sjedne strane, za stabilnost
interpretacije (barem u ivjesnim grupama u izvjesnim vremenima), a s druge
strane za raznolikost interpretacije, ako nije u pitanju stabilnost i raznolikost
tekstova? Odgovor na to pitanje daje pojam koji je implicitan u mojoj raspravi,
pojam interpretativnih
zajednica,
Interpretativne zajednice ine oni koji dijele iste interpretativne strategije
ne u itanju (u konvencionalnom smislu) ve u pisanju tekstova, u konstruiranju njihovih osobina i odreivanju njihovih intencija. Drugim rijeima, te
strategije prethode inu itanja i zbog toga odreuju oblik onoga to se ita,
a ne obrnuto, kako se obino pretpostavlja. Ako u odreenoj zajednici vlada
uvjerenje da postoji raznolikost tekstova, njeni lanovi e razviti itav repertoar strategija da konstruiraju raznolike tekstove. A ako zajednica vjeruje u
postojanje jednog jedinog teksta, onda e jedina strategija koju njeni lanovi
upotrebljavaju biti upravljena na to da se on stalno iznova pie. Prva zajednica
e optuiti drugu da je reduktivna, a ova e zauzvrat svoje kritiare optuiti
za povrnost. U obje zajednice e prevladati uvjerenje da drugi ne percipiraju
"pravi tekst", ali e istina biti to da svako precipira tekst (ili tekstove) onako
kako zahtijevaju i omoguuju vlastite interpretativne strategije. Time se onda
objanjava i stabilnost interpretacije meu razliitim itaocima (oni pripadaju
istoj zajednici) i pravilnost s kojom jedan isti italac upotrebljava razliite interpretativne strategije i tako konstruira razliite tekstove (on pripada drugoj
zajednici). Time se takoer objanjava i otkud neslaganja i zato se ona nekad
mogu raspraviti na principijelan nain: ne zbog stabilnosti tekstova, ve zbog
stabilnosti u sustavu interpretativnih zajednica, a onda i u suprotstavljenosti
pozicija koju one omoguavaju. Naravno, ta stabilnost je uvijek privremena
(za razliku od uene bezvremene stabilnosti teksta). Interpretativne zajednice
se poveavaju i smanjuju, a pojedinci se kreu iz jedne u drugu; pa ako pripadnost nije stalna, one same su uvijek tu, da osiguraju upravo toliko stabilnosti
koliko je neophodno da se interpretativne bitke mogu voditi i upravo toliko
pomjeranja koliko je potrebno da se one nikad ne smire. Na taj nain, pojam
interpretativne zajednice stoji izmeu jednog nemogueg ideala i straha koji
mnoge spreava da ga se dre. Ideal je - savreno slaganje, i on trai da teksto-

169

Poststrukturalistika itanka

vi imaju status nezavisan od interpretacije. Strah je od interpretativne anarhije,

koja bi zaista nastala, ali samo onda kad bi interpretacija (konstruiranje teksta)
bila potpuno proizvoljna. Ta krhka ali stvarna konsolidacija interpretativnih
zajednica daje nam mogunost da jedni s drugim raspravljamo, bez nade ili bez
straha da emo ikad prestati raspravljati.
Drugim rijeima, interpretativne zajednice nisu nita stabilnije nego tekstovi, jer interpretativne stragegije nisu prirodne i univerzalne ve nauene. To
ne znai da postoji neka taka u ivotu pojedinca do koje on nijednu jo nije
nauio. Sposobnost da se interpretira se ne postie uenjem; ona je imanentna
ljudskom biu. Ono to se ui su naini interpretacije, a ti isti naini se mogu
i zaboraviti ili zamijeniti, ili postati komplikovaniji ili pasti u nemilost ("niko
tako vie ne ita"). Kad god se neto ovako desi, onda dolazi do korespondentnih promjena u tekstovima, ne zato to se oni drukije itaju, ve zato to se
drukije piu.
Jedina stabilnost, dakle, lei u injenici (barem u mom modelu) da se
inteipretativne strategije uvijek uinkovito upotrebljavaju, to znai da je
komunikacija mnogo riskantnija stvar nego to se obino misli. Jer, ako
nema uvrenih tekstova, ve ih stvaraju jedino interpretativne strategije; i
ako interpretativne strategije nisu prirodne, ve nauene (pa se zbog toga ne
izlau opisu koji bi bio konaan), ta oni koji govore (autori, kritiari, ja, ti)
zapravo ine? Po starom modelu oni se bave isporukom gotovih, prefabriciranih znaenja. Ta su znaenja, kako se kae, kodirana, a taj kod, kako se misli,
postoji u svijetu nezavisno od pojedinaca koji su obavezni da ga se pridravaju
(ako ga se ne pridravaju, dolaze u opasnost da ih se proglasi devijantnim). Po
mom modelu, meutim, znaenja nisu izvedena ve konstruirana, i to ne kodiranim formama ve inteipretativnim strategijama, kojim su te forme i dovedene do postojanja. Iz tog slijedi da ono to oni koji govore uisinu ine jeste
da sluaocima i itaocima daju priliku da konstruiraju znaenja (i tekstove),
pozivajui ih da aktiviraju jedan skup strategija. Pretpostavka je da se taj poziv
prepoznaje, a ta pretpostavka poiva na uvjerenju da onaj koji govori, ili autor, projicira poteze koje bi on sam povukao suoen s glasovima ili grafikim
znakovima koje izgovara ili zapisuje.
Moe se uiniti da ovakav prikaz stvari ponovo povlai stari prigovor; jer,
nije li to priznanje da poslije svega postoji formalno kodiranje ako ne znaenja
onda uputa kako se ona konstruiraju, kako se vre interpretativne strategije?
Moj je odgovor da su to upute samo za one koji ve posjeduju te interpretativne
strategije. One ne proizvode interpretativnu aktivnost, ve su njen proizvod.
Autor projektuje svoju poziciju ne zbog neega to je "u" grafikim znakovima, ve zbog neega to on misli daje u itaocu. Uostalom, i samo postojanje
"grafikih znakova" je funkcija interpretativne zajednice, jer njih prepoznaju
(to jest, proizvode) jedino njeni lanovi. Oni koji su izvan te zajednice razvijat
170

Reader-response criticism

e drukiji skup interpretativnih strategija (interpretacija se ne moe zadrati)

i zbog toga e stvarati drukije znakove.
Na taj nain, ja sam opet postigao to da tekst nestane; naalost, problemi
nisu nestali s njim. Ako svi neprestano upotrebljavaju interpretativne strategije
i u toj aktivnosti konstruiraju tekstove, intencije, autore, - kako moemo znati
jesu li oni lanovi iste interpretativne zajednice kao i mi? Odgovor na to je da
to niko ne moe znati, jer bi svaki dokaz koji bi bio iznesen u prilog toj tvrdnji
i sam bio interpretacija. Jedini "dokaz" daje neko lan vae zajednice daje vam
osjeaj pripadnosti, kao kad vam neko "va" da znak da gaje prepoznao i tako
vam dade na znanje neto to ne moete dokazati treoj strani: "mi znamo". To
vam govorim, a znam sasvim dobro da ete se sa mnom sloiti (to jest, razumjeti me) jedino ako se ve i inae slaete sa mnom.

171

Roland Barthes

UVOD U STRUKTURALNU
ANALIZU PRIPOVJEDNIH
TEKSTOVA
Na svijetu ima nebrojeno mnogo pripovjednih tekstova. Prije
svega, ima veoma mnogo pripovjednih anrova, koji se zatim razvrstavaju prema raznim svojstvima, kao da je svaka graa ovjeku
dovoljno dobra da joj povjeri svoje pripovjedne tekstove. Pripovjedni tekst moe se oslanjati na artikuliranu jezinu djelatnost,
usmenu ili pisanu, na vrstu ili pokretnu sliku, na pokret, ili na
odreenu mjeavinu svih tih sastojaka. Pripovjedni tekst nalazimo
u mitu, predaji, bajci, pripovijetki, noveli, epu, prii, tragediji, drami, komediji, pantomimi, na oslikanom platnu (sjetimo se Carpacciove Svete Vrule), na vitrau, filmu, u konverzaciji. Osim toga,
pripovjedni tekst je, u svojim gotovo beskonanim oblicima, prisuKema, niti

je-ikada^ilo-haroda bez pripovjednog teksta. Sve klase i sve dru/tvene grupe imaju svoje pripovjedne tekstove, a veoma esto u
ftjima uivaju ljudi razliitih, gotovo suprotnih kultura.1 Pripovjede
| fo tekst ne mari za dobru i lou knjievnost: on je poput-ivota;'in/ tgmaei/^lfln trancfcjstorian i.transkulturan.
""
^
^ zakljuitrda je Vn bez znaenja? Je li pripovjedrii tekst toliko op. enit da o njemu ne moemo re& nita vie doli skromno opisati
f | neke od njegovih osobitosti, kao to ponekad ini povijest knjievnosti? Ali kako svladati te osobitosti, na emu zasnovati nae pravo da ih razlikujemo i prepoznajemo? Kako suprotstaviti roman
noveli, pripovijetku mitu, dramu tragediji (tisuu smo puta to uinili), a da se ne pozovemo na zajedniki model? Svakom svojom
rijeju, taj model je uklopljen u hajposebniji i najpovjesniji pripovjedni oblik Prirodno je, dakle, da se nismo odrekli ambicije da
govorimo o pripovjednom tekstu, a pripovjednim oblikom bavili
;

1
Treba podsjetiti da to nije sluaj ni s poezijom, ni s esejom, koji ovise
Oskulturn^razini korisnika.

47

smo se pod pretpostavkom da se radi o univerzalnoj injenici (od

Aristotela naovamo) i prirodno je da je taj oblik postao jednom od
osnovnih preokupacija strukturalizma. Ne radi li se, zapravo, o
tom da strukturalizam ovlada beskonanou govora i na taj nain
opie jezik iz kojeg je on proizaao i polazei od kojeg ga moe;mo proizvesti? Suoen s beskonanou ^ripo^^nih ^lwtoyafc s
mnogobrojnim Stajalitima^-ic^ilSi^^
psiholokog, sociolokog, etnolokog, estetskog, itd.), analitiar se ^
nalazi gotovo u istoj situaciji kao de Saussure suoen s^nedbiiibizvue naelo
'
mdobljul^usM^^^
- Strauss nauili su nas
da se usmjerimo na sljedeu dilemu: pripovjedni tekst je ili obino nizanje dogaaja, pa u tom sluajul^^'^'^ii'i^ijeU^talentu
ili g e n i j u l f H ^
pripovjednimtekstovima'ima^jedniku^
analizirati?i>ezobzinf^^
je
izrazili; jer, izmeu najsloenije sluajnosti i najjednostavnije kombinacije postoji pravi ponor, a pripovjedni tekst-seuns j&oe kombinirati (proizvesti)ako se ne oslanja na implicitan sustav jedinica
i pravila.
^
Gdje dakle treba traiti strukturu pripovjednog teksta? Bez
sumrrferii njemu sainom. U svakom pripovjednom'tekstu? Mnogi
tumai^ koji prihvaaju Ideju o pripovjednoj strukturi, ipak ne uspijevaju knjievnu analizu odvojiti od modela eksperimentalnih
znanosti. Beskompromisno zahtijevaju da se na pripovijedanje primijeni istoanduktivna.-metoda te da se .najprije proue vf pripovjedni tekstovijednog anra^epohe,..drutva, da bismo zatim preli na skiciranje opegjmodela. To je utopijsko shvaanje pravog
puta. U tome ne moe uspjeti ak ni lingvistika, koja obuhvaa
jedva nekih tri tisue jezika. Veoma razborito, lingvistika je piostala deduktivna, i upravo u tom trenutku ona je doista ustanovljena,
da bi zatim napredovala divovskim koracima, uspijevajui ak
predvidjeti injenice koje jo nisu bile otkrivene.3 Sto onda rei o
pripovjednoj. anaUzi,. koja se nalazi pred milijunima pripovjednih
tekstova? Ona je nuno osuena na deduktivni postupak. Najprije'
2
Postoji, naravno, pripovjedako umijee: to je sposobnost stvaranja
pripovjednog teksta (poruke) polazei od strukture (kdda); to umijee odgovara pojmu performance kod Chomskog, a taj pjam prilino je udaljen
od autorova genija, romantiki shvaenog kao individualna tajna, jedva
objanjiva,
3
Vidi povijest hetitskog a, koju je zastupao de Saussure, a koja je
otkrivena zapravo tek pedeset godina kasnije, u Benvenistea (1966,35).

48

mora zamisliti hipotetian model deskripcije (to ameriki lingvisti nazivaju teorijom), a zatim, polazei od tog modela polako
prijei na vrste koje se u njega uklapaju ili se iz njegaizdvajaju.
Samo najra^inLpodudara^jaJLotklona, u^^Rorooijedinstvenog
sredstva opisivanja, analiza e otkriti pluralitet pripoyje3nih*"T0kre^
stova, njihovu povijesnu, geografsku i kulturnu razliitost.4
Da bismo opisali i. razvrstali beskonano mnotvo pripovjednih tekstova,, potrebna je,, dakle, teorija (u pragmatinom smislu, kako smo" i ^ i ) ^ j t J l ^ b a m o pronaci i zacrtati.5 Izradu te teorije u velikoj emo mjeri pojednostaviti ako je od poetka podredimo modelu koji e joj pribaviti osnovne pojmove i naela. Kako
danas stvari stoje, ini se razumnim6 da kao osnovni model strukturalne analize uzmemo samo lingvistiku.

I. Jezik pripovjednog teksta

U S onu stranu reenice
Kao to znamo, lingvistika se zaustavlja na reenici, smatrajui da je to najvea jedinica kojom se ima pravo baviti. Ako se reenica, kao odreeni poredak a ne niz, ne moe svesti na zbroj rijei
od kojih je sastavljena i samim tim ini osebujnu jedinicu, iskaz je, ^
naprotiv, samo slijed reenica od kojih je sastavljen. S4ingvisti-?j
.kog stajalita, diskurz ne posjeduje nitaeganema ujreenigi/
Reenica je, kae Martinet (1961,113) najmanji segment diskur*
za koji ga savreno i u potpunosti predstavlja. Lingvistika, prema
tome, nije mogla sebi postaviti vii cilj od reenice, budui da se s
onu stranu reenice uvijek nalaze samo druge reenice; kad opie
cvijet, botaniar se ne bavi opisivanjem struka,
4
Podsjetimo na dananji poloaj deskriptivne lingvistike: .,. Lingvistika struktura uvijek ovisi ne samo o datostima korpusa nego i o gramatikoj teoriji koja opisuje te datosti (Bach 1964, 29). I ovdje, Benveniste
(1966, 119): ... Shvatili smo da se jezina djelatnost mora opisati kao formalna struktura, ali da taj opis prethodno zahtijeva uspostavljanje odgovarajuih postupaka i kriterija, tako da se realnost predmeta ustvari ne
moe odvojiti od metode kojom se on definira.
5
Prividno apstraktan karakter teorijskih priloga to slijede u ovom
broju dolazi od metodoloke brige da se konkretne analize brzo formaliziraju; formalizacija nije kao svako drugo uopavanje.
* Ali ne imperativom (vidi prilog Claudea Bremonda, vie logiki nego
lingvistiki).

49

Oito je, meutim, da je diskurz (kao skup reenica) oi^anizi/ ran i da tom organiziranou postaje poput poruke na. nekom dru- p \ ,
{ gom jeziku, viem od jezika lingvista7 Diskurz ima svoje jedinice,
A
svoja pravila, svoju gramatiku. S'Oiiu^liatta^^eMc^iako sastat l /
^e^sldjttciuo^
prirodno mora postati pre3ifnetom c ^
druge lingvistike. Lingvistika diskurza dugo se vremena zvuno
i i i S f f l ^ ^ ^ 1 ^ ^ MeifatlHOflHiBS^
preSlana^fenu knjievnosti, dok se knjievnost odvojila od prouavanja jezine djelatnosti. Tako se, u novije vrijeme, ponovno
trebalo vratiti na isti problem: nova lingvistika diskurza jo se nije
razvila, ali su je lingvisti barem poeli traiti.* To nije nevano.
Iako diskurz ini samostalno podruje* mora se prouavati polaze- ?, .) 7
t'rod lingvistike: Ako treba dati radriu hipotezu a analizu ija ^ t
zadaa je ogromna, a materijal neizmjeran,^ajrazumniiVie- potra*
.c
iti ^slinosti izmeu reenice* >)
tako da po mogunosti a j
istajormalna organizacija ureuje svSemiotiITe sustave ma ka- ^ (
jv^Hllftnjihftva svpjg^aj dimenzije. Diskurrbi'bio^velika^reeni^
ca (ije jedinice ne moraju obavezno biti reenice) dok bi reeni- (' c r'
ca, uz stanovito pojednostavnjenje,.bila mali diskurz. Ova hipoteza slae se s odreenim tvrdnjama dananje antropologije. Ja*
kobson i Lvi-Strauss primijetili su da se ovjeanstvo moe definirati kroz^oosobnost stvaranja sekundarnih, demultiplicirajuih sustava (orue koje slui za proizvodnju drugog orua dvostruka artikulacija jezine djelatnosti, tabu incesta koji omoguuje
mnoenje obitelji), dok sovjetski lingvist Ivanov pretpostavlja da
su se umjetni jezici mogli usvojiti fek nakon prirodnog jezika - budui da je za ljude vano da mogu koristiti vie smislenih sustava, ^
prirodni jezik pomae u stvaranju umjetnih jezika. Izmeu reeni-)
ce i diskurza treba, dakle, uspostaviti sekundaran odnos - koji I
emo nazvati homologijskim, kako bismo potivali isto formalni!
karakter podudarnosti.
Opi jezik pripovjednog teksta oigledno je amo^jdan o d /
"idibftia portaenih- lingvistici diskurza,9 pa je, prema tome, podreen homologijskoj hipotezi.
J^2P0Vjec^ni tekst
f r - . 7 Podrazumijeva se, kao to je primijetio Jakobson, da izmeu reenice
i njenog onostranog postoje prijelazi: koordinacija, naprimjer, moe djelovati due od reenice.
4
Vidi osobito: Benveniste, 1966, pog. X; Z S. Harris 1952, 1-30; N.
Ruwet 1964,62-83.
9
Jedan od zadataka lingvistike diskurza bio bi upravo da utemelji tipologiju diskurza. Privremeno moemo razlikovati tri osnovna tipa diskurza: metonimiiski (pripovjedni tekst), metaforiki (lirska poezija) i entimemijski (intelektualni govor).

50

in reenickali $p.\goto n^fflej|yesti na skup^ reenica: pii

icatffsio je I^S^SEnMU'HS 'fjlL

pove.^pblike, lica.
Osfm^^^sSIn^siibjek
Ijeni glagolskim predikatima, isto tako su podvrgnuti reeninom modelu. Tipologija aktanata, kakvu je predloio A. J. Greimas,10 osnovne funkcije gramatike analize nalazi, u mnotvu likova u pripovjednom tekstu. Slinost na koju navodimo nema samo heuristiku vrijednost, ve implicira identinost izmeu jezine djelatnosti i knjievnosti (kao
neke vrste povlatenog prijenosnika pripovjednog teksta). Knjievnost vie nije mogue shvatiti kao umjetnost koju ne zanima njen
odnos s jezinom djelatnou, budui da ju je uzela kao sredstvo
za izleavanje ideja, strasti ili ljepote. Jezina" djelatnost neprestatfoTsiijedi diskurz, pridravajui mu zrcalo njegove vlastite strukture: ne stvara li knjievnost, osobito danas, od samog poloaja u kojem se jezik nalazi - jezinu djelatnost?
2. Razine smisla
Ve tl."poetku lingvistika daje strukturalnoj analizi pripovjednog-teksta odsudan pojam koji, vodei prije svega rauna o
onome to je osnovno u svakom smislenom sustavu, odnosno u
njegovoj organizaciji, istodobno omoguuje da vidimo kako jpripovjedni^s^t ^ije A j g ^ g ^ n i ^ j p da razvrstamo golemu masu
felemehata^icoji' uiafe u kompoziciju pripovjednog teksta. To je pojam ovisna razine.11
(fonetskoj,
hijerarhijskom odnosu, a budui da svaka, od njih i
^cei-^riose>to^bvezuju'na uvijekposeban -opis.4i_iiedntr

jediriif*

T3"ree-*
10

Vidi prilog u ommunications HI, 1.

n Ovdje valja podsjetiti na Mallarmovu intuiciju, formiranu u trenutku kad je zamiljao zadau lingvistike: Jezina djelatnost mu se uinila instrumentom fikcije: slijedit e metodu jezine djelatnosti (odrediti je). Re-

(555J
12
Lingvistiki opisi nikad nisu monovalentni. Opis nije toan ili po*
San, ono je bolji ili gori, vie ili manje koristan (M. K. Halliday 1962,

51
V

no

J r 3^i^^iya^miaojedino ako se moe uklopiti na viu razi-

~ on sudjeluje u smislu samo ukljuen u rije, dok se rije mora

ukljuiti u reenicu,13 Teorija razina (koju je
daie dvije vrste odnosarfl
n e ^ k c ^ ^ d n o S i smjeteni na
iz jedne razine u drugu).
Proizlazi da^dltt'ft/nttVni' odnosi nisu dovoljni
bi se shvatio j
smisao. Za strukturalnu analizu potrebno je, dakle, najprije razlu-''
iti vie opisnih instanci, a zatim ih smjestiti u hijerarhijsku (integrativnu) perspektivu.
Razine su postupci,14 Prirodno je, dakle, da ih lingvistika, razvijajui se, nastoji umnoiti. Analiza diskurza jo s.e~provodi nam\
dimentarnim razinama. Retorika je, na svoj nain, osigurali naj-Jj,))
x
manje dva plana opisa diskurza; dispositia\glpcutib, * U novije vrijeme, analizirajui mitske strukture, Lvi-Strau> (1958, 233) ve je
precizirao da konstitutivne jedinice mitskog diskurza (mitemi)JiO'
bivaju znaenje samo ako su razvrstane u snopove koji se, zatim
isto tako kombiniraju, TtrJodorov 0966), preuzimajui distinlcc^u^
ruskih formalista, p r e c f t ^ l T O g M
zatim
iogikt^^
vidove ii oblike pngo^ednog teksta. { ^ o v j e a n i / J t o l ^ ^ S ^ ^ L
'mo i b e n r n l i h o m .
pripovjedni tekst' ne
ZnaH ^amo slijeditiodvIjanjeTpirie^ ve istodobno znai shvatiti
stupnjeve, zamisliti horizontalne veze pripovjedne niti s impli- ; -citnom vertikalnom osi. Citati (sluati) pripovjedni tekst, .ne znaTV
samo prelaziti s jedne rijef na drugu, ve isto tako znai prelaziti \
s jedne razine na drugu. Dopustimo ovdje malu pouku:.u Uskrae^'
nom pismu Poe^strogo analizira neuspjeh policijskog prefekta,-nex
sposobnog da pronae pismo. Njegova istraga bila je savrena,
kae on, okviru njegove specijalnosti. Prefekt nije izostavio ni
jedno mjesto, u potpunosti je zadovoljio razinu istraivanja.
Ali da bi naao pismo, zatieno svojom vidljivou, trebao je-prijei na drugu razinu i pertinentnost policajca zamijeniti pertinen13
Integracijske razine zastupala je praka kola (Vachek 1964, 468), a
zatim su ih preuzeli mnogi lingvisti. Po naem shvaanju, njihovu najjasniju
analizu dao je Benveniste (1966, pog. X).
\ c
'
14
U poneto nejasnim okvirima, razina se moe shvatiti kao sustav
simbola, pravila, itd. koji se upotrebljavaju da bi predstavljali izraze
(Bach 1964,57-58).
15
Trei dio retorike, inventio, ne odnosi se na jezinu djelatnost: odnosi se na res a ne na verba.

48 52

tnou skrivaa. Isto tako, premetaina nije djelotvorna ako se

obavlja samo na horizontalnom skupu pripovjednih odnosa, ve
se mora usmjeriti i vertikalno: smisao nije na kraju pripovjednog teksta, on ga proima. Isto tako vidljiv kao Uskraeno pismo,
poput njega izmie svakom jednostranom istraivanju.
Bit e potrebno jo mnogo lutanja prije nego to utvrdimo ra- ^
zine pripovjednog teksta. Ovdje privremeno predlaemo jeBan^
^ f i l ^ a ^ p r e d n ^ t ' j e ^ ' p t ^ o iskljuivo didaktika. Na taj emo
nain smjestiti i razvrstati probleme, ne dolazei pritom, kako vjerujemo, u nesklad s analizama koje su ve uinjene.16 Predlaemo
d^vjjvjiri^
razine
^llcS^ml^aTb aktantima)
rUajfAajo je, pnielimo, isto tako, podsjeblino, razina diskurza kod*To3
titi da su te tri i^zine meusobno novezang_progresivnom integra-,
cl nTni
l
ako nalazi -svoie mie-

II. Funkcije
/ . Odreivanje

jedinica

-Kako je svakrUstav-kombinacija-jedinica ije grupe-u -poznaje, najprije treba ralaniti pripovjedni tekst i odrediti segmente
pripovjednog diskfi^^kSji Te mogu ^dijeliS f Sainaii '^V^tiarG'
da^Ukratkortreb^
Prema integrativnom principu koji smo definirali, analiza se
ne moe'zadovoljiti isto distributivnim odreenjem jedinica.-Ve
^d^p<^karTsmisao^njQr
.jedinice, JgjdMU^stvara
* fur&ciog^
smo
l^ent prie koii.se pokazuie kao izraz odre16
U ovom Uvodu nastojao sam to je manje mogue ometati istraivanja koja su u toku.
Oj,Vidi osobito Tomaevski 1965 (1925). Neto kasnije, Propp (1965, 20)
funkciju definira kao djelovanje lika, odreeno s gledita njegova znaenja za razvoj prie u cjelini. Vidjet emo definiciju T. Todorova (Smisao

enog odnosa, konstituira se u iedinicu. Dua svake, ftiokdj^je,.

j ^ k o tako moemo
j /omoguuje da u pripovjedni tekst zasije element koji e kasnije
Vsazrijeti, na istoj ili na nekoj drugoj razini. Flaubert nam, u Prostodunom srcu, u odreenom trenutku, prividno to ne istiui, govori kako djevojice potprefekta iz Pont-l'Evquea imaju papigu
-zbog toga to e ta papiga kasnije imati veliku vanost u Felicitinu ivotuwIska2 o tom detalju (ma kakav bio njegov lingvistiki
oblik) predstavlja, dakle, funkciju ili pripovjednu jedinicu.
Je li sve u pripovjednom tekstu funkcionalno? Ima li smisla
sve, do najmanjeg detalja? Moe li se pripovjedni tekst u potpunosti podijeliti na funkcionalne jedinice? Kao ito emo admahrvidje-^T {
^rimajvdp .vrsta Jklljkcij^bud^^
Meu, - liml pripoviednOekst sastavljen le^saino odfankciia:na razliitiril
lcurza zabiljeeno, po defihiijfje^naajno. Ako se makar i jedan
detalj pokae doista bez znaenja, lien svake funkcije, smatra se
da time prestaje ak i smisao apsurdnog i beskorisnog: ili sve ima
smisla, ili nita nema smisla. Mogli bismo drukije rei da umjetnost ne poznajejumove (u informacijskom smislu rijei).Ona ie
isti sustav, u kojem nikad nema izgubljene jedinice,19 ma kako
dugaka, labava ili tanka bila nit to je vee s nekom razinom
prie.20
- ^

/ili funkcija/ nekog elementa djela je njegova mogunost da stupi u odnos

s drugim elementima toga djela i s itavim djelom), i pojanjenja koja je
unio A. J. Greimas, koji jedinicu definira pomou njenog paradigmatskog
odnosa, ali i pomou njenog mjesta unutar sintagmatske jedinice kojoj pripada.
18
Ona po tome nije ivot koji poznaje samo umovite komunikacije. Sumovitost (ono s onu stranu, to se ne moe vidjeti) moe postojati u
umjetnosti, ali samo kao kodirani element (Watteau, naprimjer); ta umovitost jo je nepoznata u pisanom kddu: pisanje je neizbjeno isto.
19
Bar u knjievnosti, gdje sloboda izraza (to proizlazi iz apstraktnog
karaktera jezine djelatnosti) povlai mnogo jau odgovornost nego u
analogijskim umjetnostima kao to je film.
20
Funkcionalnost pripovjedne jedinice je manje-vie neposredna (dakle prividna)* ovisno o raadni na kojoj se kree. Ako su jedinice smjetene
na istu razinu (kod privremenog uklanjanja, naprimjer), funkcionalnost je
veoma osjetna; mnogo je manja kad je funkcija smjetena na razinu pripovijedanja: moderan tekst, malo znaajan na planu anegdote, veliku smislenu snagu nalazi samo na planu pisanja.

nalnu Jedinicu,21 a ne nain na koji smo> to rekli Oznaeno mo/.e

dfingeru) reeno da je James Bond ugledao ovjeka pedesetih godina, itdv, informacija istodobno skriva dvije funkcije nejednake jaine: sjedne strane, dob lika uklapa se u odreeni portret (ija korist a ostatak prie nije beznaajna, ali je rasprena, odgoena),
dok je s druge strane, neposredno oznaeno fo da Bond ne poznasvo
/'
S budueg sugovornika. Jedinica podrazumijeva, dakle, veo^
ma snaan odnos (poetak opasnosti i potrebu za identifikacijom).
^lOeT^^'BIsmo odredili prvotne pripovjedne jedinice, ne smijemo izgubiti iz vida funkcionalni karakter segmenta koje izraava... mo. Moramo unaprijed znati da se one nee neizostavno poklapati
! s oblicima koje tradicionalno prepoznajemo u razliitim dijeloviX ma pripovjednog diskurza (inovi, prizori, paragrafi, dijalozi, unuf tranji monolozi, itd.), a jo manje s psiholokim slojevima (po| naanje, osjeaji; namjere, motivacija, razmiljanje likova).
v>Isto t a k o ^ c l ^ d ^ ^ prig^edne^g teksta nije jezik artikulirane jenne^Sjeiatnb
~*Wip6viedne^edffl
One se, naravno, mogu poKTapati, ali sluajnog ne su5tav*Kr~J<^
danput e funkcije predstavljati jedinice vee od reenice (grupe
ri
nje (sintagma, rije, pa ak samo odreeni knjiewil,#eie38tiv''u
njei).22 Kad nam se saopi da je J. Bond, ekajui u svom uredu
tajne slube i zauvi telefon kako zvoni, podigao jednu od etiriju
slualica, monem etiri predstavlja sam po sebi funkcionalnu jedinicu, budui da se odnosi na pojam neophodan za priu u cjelini
(o visokoj birokratsjkpi^eW^
ovdje nije
! I lingvistika jedfnica (rije), ve s^mn ^Vena^onotiimiaEkiiednost
I I (Jii^gmtikiJkrijei^
~ne znaei~*etirfi<). Time se objanjava da stanovite funkcionalne jedinice mogu biti nie od reenice. a da ^ a T p n p g a i u diskurzu: one ne Nadilaze reenicu, kojoj
^ujnaterijalnp inferiorne^ve denotativnu razinu kftiaftftfputreenft^^ipj3a;lingvistici u-pravonr smislu.
"V

v - . C }. . -

21
Sintaktike jedinice (s onu stranu reenice) su 2apravo sadrajno
jedinice (Greimas 1973, 5). Istraivanje -funkcijske razine pripada dakle
opoj semantici.
22
Ne treba poi od rijei kao nedjeljivog elementa knjievne umjetnosti - uzimati je poput cigle s kojom gradimo graevinu. Ona se moe razdvojiti na mnogo manje elemente (J. Tinjanov, citirao T. Todorov, u: Languages, 6, str. 18).

'V ' 55

Z Razredi jedinica
un kcional^
dijeliti na mali^Jbjroj formalniii
\kote razre
ne ulazei u sadrajnu bit
tnpr. 1T psiholosl^^
pronialrali razliitc ra/Ji\c
smis|a. Odreene jedinice nalaze se u oHitosiTs jedinicama iste ra^ ^
^zine; nasuprot tome, da zadovoljimo druge jedinice treba prijei

dakle, jednu drugu klasinu podjelu: funkcije _podra^umijevaju

metonimijske odnose, a indicije metaforike odnose; jedne odgovaraju funl^io^lnosti iiyen a druge funkcionalnosti opstojanja
(p7>>
Ove dvije velike grupe jedinica, funkcije i indicije, trebale b i v '
ve omoguiti stanovito razvrstavanje pripovjednih tekstova^Neki^
-;
pjripovjedni-tekstovi-uglavn^^
,fimkcifski /kao naredne-prie)
o
n ^ m p i s k ^ s i m ^ l m 1 f n Mg^vnom^lndicijski.(kao..psiholoki
romanil^faneu ta^jdva^suprotna pola nalazi se itav niz mg&ioblika, ovisno o povijesti, drutvu, anru/ Ali to nije sve: unutar > 0
tvakog od ta dva osnovna razreda odmalrje mogue ^odrediti dva
pod>i^zr^i^^po^ednih iedinica.Uznumo :raizred funkcija:jnemaju sve J^jS^istu^^vanQst^ y e k e ,predstayljaju prave zglobove
' pripovjednog teksta pli jednog?njegovogulomka). dok druge samo'
popunjavaju pripovjedni prostor Roji dijeli funkcije-zglobove/
Prve^emO^nazvati osnovnim funkciiama Xiii jezgrama),^a druge,
Jmaiii^r^irviHir niihSm ^apimskuKprirotf^fo^^
bi? i
funkija*bila^o^
koju se ona o'dnosi

t autora. Zadrat emo im naziv

funkcija (iako e i druge jedinice biti funkcionalne).-Nakon ana- h
lizc Tomaevskog, taj model postaje klasian: kupovina revqlvpra II O
u odnosu je s trenutkom kad e on biti upotrijebljen (ako ne bude
upotrijebljen, zabiljeka se pretvara u znak slabosti, itd,), podizanje telefonske slualice u odnosu je s trenutkom kad e ona biti
sputena, uvoenje papige u Felicitinu kuu u odnosu je s epizodom omotavanja ivotinje slamom, s njenim oboavanjem, itd.
Druga velika grupa Jgdinica, j n t e g i ^ t ^
\indicijy (u veoma openitom smislu rijei)(Jedinica se sada n ^
ir odnosi Jia dovren i d o s l jedan >in. veina ^eki^vi^^jjC^anje^
rasprsen pojajn, koji je jpak neophodan jza ^j^a^.pn^e:Jearakterne indicije koje se odnose na likove, informacije koje su u vezi s>
njihovim identitetom, isticanje atmosfere, itd.. Odnos-jedinice i
njenog korelata vie nije distributivan (vie indicija esta oznaava istu stvar, a redoslijed njihova pojavljivanja u diskurzu ne mora
biti umjestan), ve integrativan .^Da ^ismn shvatili emu slui na-^,
znaka indiriia. trehapriiei n a ^ u raHnulfradnie- likova ili.pripo- f f
^ e d a n j e ) ^ ^ ^ M i c i i a ^bx>vdje ^^av^Viministrativna vlaJt'
koja je iza Boha7riaznaena brojenTtelsTonskih aparata, nema nikakvog utjecaja na sekvencu radnje u koju se Bond uplie prihva5

jih Odnosa,^

aA^semantike cjeline, jer se, si^pgptno

^luSaSjnosera^^aS^oT 1a
po. _

;movie^gorl^^^
S&k-fevan izreene sintagme (karakter nekog lika moda se nikad nee izrei, iako se neprestano naznauje). To je paradigmatska potvrda. Nasuprot tome, potvrda funkcija uvijek je malo
dalje. To je sintagmatska potvrda24 Funkcije i indicije pokrivaju,

23

Ovi izrazi, kao i oni to e uslijediti, mogu biti posve privremeni.

To ne znai da konano sintagmatsko izlaganje funkcija nee obuhvatiti paradigmatske odnose izmeu odvojenih funkcija, kao to je od Levi-Straussa i Greimasa nadalje prihvaeno.
24

48

jednom^lomku pripovjednog teksta telefon zazvonC jednako

mogue da netko odgovori i da nitko ne odgovori, a to odvodi prtf ^
u na dva razliita puta. Nasuprot tome, izmeu dvije osnovne//
funkcije uvijek je mogue rasporediti pomone biljeke, koje sey
okupljaju oko jedne ili druge jezgre, ne mijenjajui njihovu naizmjeninu prirodu. Prostor koji dijeli telefon je zazvonio i Bond <,
je podigao slualicu moe se ispuniti gomilom umetnutih reenica/V
ili malih opisa:Bond se uputio prema radnom stolu, podigao slualicu, odlotio cigaretu, itd. Ti katalizatori su funkcionalni,^
da ulaze u odnos s jezgrom, &li njihovaTffin^^
oslabije/- *
naTF^rtostraTCainrRadi e o isto kronolokoj funkcionalnosti (opisano'je^no^to^Tazdvaja dva momenta prie), dok veza kojom se spajaju dvije osnovne funkcije .prisvaja sebi dvostruku
funkcionalnost,'kronoloku i logiku u isto vrijeme.
Jj
samo uzastopne jedinice, dok su osnovne funkcije ^tstovremena^
iizalopne i .posljedine. KaKo se cini, pnpov)eclnOj djel^triosti za- " .
pravo 'daje ^snagii ispremijeanost uzastopnosti i posljedinosti,
tako
tekstu-ita kao
'prouzroeno. Pripovjedni tekst bi, u tom sluaiuJhio sustavnaj2ximj^na logj^ke^pogregeTgoiu ie skolastika oglasila formuTomjKff
25 Funkcije ne moemo svesti na radnje (glagole) a indicije na svojstva
(pridjevi), budui da postoje indicijske radnje, kao znakovi karaktera, atmosfere, itd.

57

hocr^rgo propter hoc> to bi lako mogla biti rije Sudbine, iji pri//povjedni tekst je upravo jezika. Upravo ta zbrka logike Liempoli ralnos^jnj grf,
leoijp-m^^^
pogled initi potpuno beznaajnima* Njih ne ustanovljuje predsta-,
* j^vanost, opseg, neobinost ili snai^Tsk^ane^radnje,
~

naizmjeninih t o a ^ t i p s k r e t ^

meutim nije beskorisho. PonoSamS dasa slaj alifavprie katalizator moe imati krhku funkcionalnost, ali nipoto nitavnu. ak i
ako je potpuno suvian (u odnosu na svoju jezgru), on ipak sudjeluje u ekonomiji poruke. Ali ne radi se o tome: svaka bi^ek^gnvidno suvina, ima svoju funkciju u diskurzu. ftffffl^h^^^u^poak zavodi.26 Za-; \
biljeeno uvijek ini sebe znaajnim, tako da katalizator nepresta-f j
no pobuuje semantiku napetost diskurza: to'lmaTli e imati I
smisla: Katalizator, dakle, u svakom sluaju ima fatiku funkciju
(da u z & S m t f & a ^

jSzgru^
ali isto tako ne moemo po. ^ nititi katalizator a da time ne izmijenimo diskurz. to se tie dru. ? .gog velikog razreda pripovjednih jedinica (indicija), integrac%kog
VI r

romiirf^bdSHmifm^^slue'SoMvlia^n, smjetanju u vrijeme 1 i

^prbstor^Rei a"Bohd eka u iiredu^mi
i ^e ot\^eri prozor
^Vidi imjeec, izmeu velikih oblaka to krue, znai naznaiti olujnu ljetnu no, dok sarria dedukcija oblikuje atmosferne nagovjetaje koji odraavaju teku, tjeskobnu klimu radnje s kojom se jo

. iste datosti, s neposrednim znaenjem. Indic^e~pwdraztirn^e^aju

ocjgonetavanje. Radi se o tome da itatelj naui prepoznati karak-*
ptrn^f^ri1 T^T^rr"0"^ daj?1 ffotov11 gp^majn prema tome, nji26
Valry je govorio o 2nakovima odgode. Policijski roman uvelike
koristi te zavodee jedinice.
27
N. Ruwet parametarskim elementom naziva onaj element koji jc
konstantan du itavog trajanja muzikog komada (naprimjer, tempo jednog Bachovog allegra, monodijski karakter jednog sola).

hova funkcionalnost je, kao! kod katalizatora, krhka, ali nipoto

nije nitavna. Koliko god bio; priguen u odnosu na ostatak prie, informant (naprimjer, tona dob nekog lika) slui da se uini
vjerodostojnom stvarnost preferencije^ da se fikcija utisne u stvarno. Qn je pi^ftMvntfilj
rtvampstj
toga, neosporno
* i in
ffif*^
i pri^^iia-razi^^
""
- /^
K^lizatori/nnd^^
puta nisu
f/
nn?ivi)^jniwf1?i
tn osnovni razredi tPkoje moemo podil I jeliti jedinirf nfl-'fiinVrijcVnj ffl^irn TaVvi i pndjf>li i treba upotpuniti
s dvije$paske?feri^
jedinica istovreme.no-moe^rip^datLdvama
t^^rgdijna Piti whU1cy (ti apmHmmcUm ha.
luJrradnja'je^
kao katalizator pojmu (osnovnom)
ekanja, ali je isto tako i indicija stanovite atmosfere (mondenost,
oputenost, sjeanje, itd.). Drugim rijeima, geke jedinice rgogu
biti mijeane. Mogua je tako itava igra u ekonomiji pripovjednog teksta, iriromanu Gotdfinger, Bond, koji mora izvriti premetainu u sobi svog protivnika, dobiva propusnicu od svog nalogodavca* biljeka je ista funkcija (osnovna). U filmu je taj detalj promijenjen: alei se, Bond skida rublje sobarici, koja se ne buni. Biljeka vie nije samo funkcijska, ve i indicijska, jer se odnosi na
Bondov karakter (njegova neusiljenost i uspjeh kod ena). Osim
toga, treba istaknuti (o tome emo kasnije ponovno govoriti) da se
etiri razreda o kojima smo govorili mogu i drugaije podijeliti,
tako da budu vie u skladu s lingvistikim modelom. Katalizatori, j
indicije i informanti imaju, zapravo, jednu Tajednikti^crtui jo^sif
jftj^^
to vidjeti) oblikujuTconane^^inle n ^ I ^ ^ S i t ^ e ^ logiki su.rasporeeneflto-^
. vremeno su neophodne rdoVoljne. Kad smo zadali okosnicu, dola--^ ,
( ' ;diygejjedialc^^
_duofuia. u prin'4 cipu beskonanog. Kao to znamo, upravo to se dogaa s reenij l
com, sastavljenom od jednostavnih reenica, beskonano zamrenom podvostruavanjem, umecima, okvirima, itd. Poput reenice,
gnpovjedni~te ks t ,se-moe beskona^PJ^atalizirati Takvom tipu
stifalctfii^Malla^
znaaj da je napisao pjesmu
Jamais un coup de des (Bacanje kocke nikad nee ukinuti sluaj),
( j . / ; ( koju sa svim njezinim voritima i trbusima, kljunim rijeima i ukrasnim rijeima, moemo smatrati amblemom svakog
^ u
pripovjednog teksta - itave jezine djelatnosti.
v

""""

fH*G. Genette, u ovom broju, razlikuje dvije vrste opisa: ornamentalne i

znaenjske. Znaenjski opis oito se vezuje za razinu prie, a ornamentalni
opis za razinu diskurza, ime se objanjava zato je on dugo vremena predstavljao savreno kodirani retoriki komad: descriptio ili ekphrasis, vjeba
koju veoma cijeni novoretorika, (Usp. prijevod spomenutog Genetteova
ogleda, pod naslovom Granice prie, u asopisu Teka 6/1974).
59

3. Funkcijska sintaksa
Kako se, po kojoj gramatici, razliite jedinice vezuju jedne
uz druge du pripovjedne sintagme? Kakva su pravila funkcijske
kombinatorike? fInformanti i indicije mofftuse-mprfii^nhno dohnH.
no Ir rt m K i ri i'rat i * Irar^i**?!*** m i^'^^SSfc^i^S^^vsIl^

V
~
M*uoiVJU (IO VVJHI UUllUSU,
pnje svega^zato^to se njime odreuje sama okosnica pripovjednog teksta (proirenja se mogu izostaviti, ali jezgre ne mogu), a zatim stoga to to prvenstveno zanima one koji nastoje strukturirati
pripovjedni tekst
Ve smo naznaili da pripovjedni tekst, samom svojom ^trukturom, dovodi do miieanla u^gtopnncti ijpo<iieai6aQSti, ^^emena ^ ,
JL3 avosmislenost ini sredinji probIemvpri^
iaksew P o s t o j n i i z a _ m ^
^ vimena, bezvremenska .logika?
To pitanje^eTiTTjov^^
teoretiare. Propp, ija Je
analiza, kao to znamo, otvorila put dananjim istraivanjima,
smatra da je kronoloki poredak apsofrtn? i ^ j ^ t ^ a n Vrijeme
je, po njemu, stvarnost, i zbog toga mu se ini neizbjenim priu
ukorijeniti u vrijeme. Megutim, aLje .Aristotel u Poetici^1459a).
suprotstavljajui tragediji (definirali jedinstvom radnje) epu (de_ finiranom mnotvom radnji i jedinstvom vremena), dao logiciprednost pred kronologijom. Upravo to ine svi dananji naBstfe ^nici ILevi-Strauss, Greimas, Bremond, Todorov). Iako se u drugim
tokama razlikuju, svi bi, bez sumnje, mogli potpisati Lvi-Straussovu reenicu: >>Slif^H(rnnolo^kp ii7^.stopnff.^i fokjda**^
Jaezvremenskoj matinoj, strakturi "fB remonti 1964). Suvremena
analiza nastoji zapravo dekronologizirati pripovjedni sadraj i
relogiciratj ga. podreditTga onome sto je Mflii*rm*
govorei o francuskom jeziku, nazvao prvobitnim Jptffik^ ufcrma. Ili preciznije - barem bismo tako eljeli - na zadatak je da
"damo strukturalni opis kronoloke iluzije. Pripovjedna logika
^_
mora voditi rauna o pripovjednom vremeni^JDrTrgaii^^
mogli^e4i~da4trtefflTOrdno3t Aama&itiikifctf^ra^i*^ n pj-jppvjVrl.
nom tekstu (diskurzu), isto kao to u jeziku vrijeme postoji samo u
obliku sustava. Sa stajalita pripovjednog teksta, ono to zovemo
vremenom ne postoji, ili postoji samo kao funkcija, kao element
semiotikog sustava. Vrijeme u pravom- smislu .ne pripada d i^kn r.

60

\ C

'

V\

tji; pripovjedni tekst i jezik poznaju samo semiolo5~"vffieme: pravo Vrijeme je realistika iluzija referencije,
kao to pokazuje Proppov komentar. Strukturalni opis mora ga
upravo na taj nain prouavati.29
Dakle, kakvoj su logici podvrgnute osnovne funkcije pripovjednog teksta? Upravo to nastojimo utvrditi, a i dosada smo o
| jipo
'tome najvie raspravljali. Vratit emo se, dakle, na priloge A. J,
Greimasa, CL Bremonda i T. Todorova, objavljene u ovom broju,
koji se bave logikom funkcija. P o j a v l j u j u j e ^ ^
^
f
istraivanja, koje je neto dalje i z l o i o ^ * ^
smond) ja
ljudsko|fo^^
se j ^ p ^ e B n ^
nj&J
trenutku p n ^ s ^ d ^
finski podreeni'Na^'taj "nain iskazujemo ono to bismo"mogli
n i c a t i energetskom logikom,31 budui da ona obuhvaa likove u
trenutku kad izabiru djelovanje. Drugi model je lingvistiki (Levi-Strauss, Greimas): osnovna preokupalja-iogaJ^trs^v^n^e^daji
funkcijama pronagjp^
skladu' sJakob< sOnovinffS^
pruaju se du
cijeloga pripovjednog teksta (meutim, i ovdje emo vidjeti nove
razvoje kojima Greimas ispravlja ili upotpunjuje paradigminost
stvoriti pravila po kojiiria se u, pripovjednom tekstu^kombim
rira i transforaira stanovit broj temeljnih^ obiljeja'.
- Nije potrebno izabrati jednu* od fih r Sdnih hipoteza, budui
da one nisu suparnike,-ve istosmjerne. Uostalom, tek sad se one
u potpunosti razrauju. Dopustimo jednu dopunu, koja se odnosi
na dimenzije analize. Ako ostavimo po strani indicije, informante i
katalizatore, u pripovjednom tekstu (pogotovu ako e vie ne radi
o^ripovijetkirnego b'roriianu)fjo^vijek ostaje veoma velik broj
osnovnih funkcija. Mnoge od njih ne mogu se ovladati analizama f^iEE
29
Ha svoj, kao uvijek, pronicljiv ali neiscrpan nain Valry je dobro izrazio poloaj pripovjednog vremena: Uvjerenje da je vrijeme pokreta i
nit vodilja zasniva se na mehanizmu sjeanja i mehanizmu kombiniranog
diskurzja., a mi istiemo: iluziju zapravo proizvodi sam diskurz,
30
(pAfjsi
Ova koncepcija podsjea na jedno Aristotelovo shvaanje: proairesis,
^ i V racionalan izbor radnji koje treba poiniti, utemeljuje praxis, praktinu
<0 znanost koja ne proizvodi nikakvo djelo odvojeno od pokretaa, nasuprot
Kf ^.poiesisu. Istim izrazima, rei emo da analitiar pokuava rekonstruirati
praxis unutar pripovjednog teksta.
31
\ )
Ta logika, zasnovana na alternativi (uiniti ovo ili ono) zasluna je to /
/ vodi rauna o procesu dramatizacije, kojoj je pripovjedni tekst obino sre- {
dite.
*
J "

61

u - {M

koje samo dosad naveli jer su se one bavile samo glavnim zglobovinja^ripovjednog teksta. Zbog toga treba predvidjeti dovoljno
strog opis koji e voditi rauna o svim jedinicama pripovjednog
teksta, sve do najmanjih segmenata Rodsjetimo~da~se~osnovne

Ma kako malo vana bila, sastavljena od malog broja jezgri

(odrjosno.- skretnicah jsekvenca uvijek podrazumijeva, odreeni
rizik. Upravo to opravdava
n j e z i n u s r n i ljetnim da logian slijed sitnih radnji od kojih je sastavljeno nuenje cigarete (ponuditi prihvatiti, zapaliti, puiii) konstituiramo u sckvencuriji je upravo-usvakoj od
toaka mogua alternativa.
IJ
" CTigT6rit; Bondov liMogbdavac; ^nudi Boiv
du vatre sa svog upaljaa, ali Bond odbija.33 Smisao te bifurkacije
je da se Bond instinktivno boji zamke u toj sitnici. Sekvencaje,
dakk^aak&akg^
^U pravg^gj e ^ p ra^'
davaja m f i ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ T s t o ^ k o utemeTjena^ maximo: zatvorena u^
s^onm'liim^ijama, sv^"
novu jedinicu, spremnu da funkcionira kao jedna strana neke dru-

k^i&^^m^nom'se inila^ jedne strane* sadri nekoliko osnovnih

funkcija (zvoniti, podii slualicu, govoriti, spustiti slualicu), a s
druge strane, uzeta u cjelini, mora se barem priblino povezati s
glavnim zglobovima prie._punkcifekL^vi^ prmnvfednog teksta
jedinica moe biti samo mala/*/
grupa funRcija, kpjucemo ovdje nazvati (prema CL Brempndu)se^ *
zvettcom.*

ge^^ire/sekvence^Evcrinikro-sekvence: prtmiti ruku, stisnuti je, pu-

ce;?Nanyrno emo uzeti jedan nevaan primjen istaknuti naru*"3bu, primiti je, konzumirati, platiti - te razliite funkcije oigledni} ine zatvorenu sekvencu, budui da nije mogue da neto prethodi naruivanju ili da neto slijedi nakon plaanja a da pri tom
ne izaemo iz homogene cjeline konzumacije. Sdkvefrc^Ts^uvijek
4noe ;iffienoyativ Odreujui osnovne
funkcije pfie^Prdpp,% zatimfirenTOna, T k su ih morali imenovati (prijevara, izdaja, borba,
ugovor, zavoenje, itd.). P^stugak^ienovanja neizbjean je i za
manje vane sekvence, k6je*t)ism6 mogirnavati s^farasekvencatna, a..to su one sto esto tvore najfinije niti pripovjednog tkiva.
No, jesu li imenovanja uvijek u nadlehosti analitiara? Odnosno,
jesu li ona u potpunosti meta-lingvistika? Bez suftiiije, budui da
proizlaze iz kdda pripovjednog teksta. Moemo, meutim, zamisliti
da spadaju u unutranji meta-jezik samog itatelja (sluatelja) koji
i \ itav logiki slijed radnje shvaa kao nominalnu cjelinu: jjjtali-zga^i-imenovati; sluati ne znai samo primati jeainn djelatnost v^*
i s t ovi*e men o j ' s t vara t l j c ^ Nazivi sckvenci uglavnom su "analogni
liFi'aiiia (ut)ver?worik>) strojeva za prevoenje, koji na prihvatljiv
nain pokrivaju razliite smislove i nijanse. ^ezik^pripqVjpd!K)g
P 3 teksta, koji je. .ujama, unaprijed sq<^ineka
7aotvorena logiKa koja strukturira sekvenu'ne^dvojno j e ^ ^ t i a za
f jsvoje ime: svaka funkcija kojom zapoinje zavoenje, imenom pod
j Ikojim se javlja, im se pojavi namee itav proces zavoenja, ona
\
I Ikak kakav smo nauili iz svih pripovjednih tekstova koji su u
;
i nama formirali jezik pripovjednog teksta.
, -\

cv

''

- iJ
32
U hjelmslevovskom znaenju dvostruke implikacije: dva izraza pretpostavljaju jedan drugoga.
.. -

62

O >

< x%

\V0-1

! laa

!M,

'

VM

stiti je. Pokravljanje postaje jednostavna funkcija: s jedne strane,

dobiva ulogu indicije (du Pontova mlitavost i Bondovo zaziranje),
a s druge strane, ona u globalu cini aio sire seKvence, nazvane
susret, iji drugi dijelovi (pribliavanje, zaustavljanje, upitt pozdrav/.
smjetanje) sami mogu biti mikrn-sgkverice. )sJa taj nain, K

t
:~jr

hiji uriuHr funkcijske lozine. Funkcijska analiza je zavrena jedino^^ ^

ako se pripovjedni tekst moe, malo-pomalo, poveavati, od du
Pontove cigarete do borbe Bonda protiv Goldfingera: piramida
funkcija dodiruje tada sljedeu razinu (razinu radnje). Prema
tome, istovremeno postoji sintaksa unutar sekvenci i njihova meusobna (preuzimana) sintaksa. Prva epizoda iz Goldfingera dobiva tako stematski izgled:
Tratenje
Pomo
1
T
T
Susret
Molba
Ugovor
Nadziranje
Hvatanje
Kazna
i ~ i r i
Dolazak Upit Pozdrav Smjetaj

Primiti ruku
33

Stisnuti je
I

Pustiti je

itd.

Cak i na toj infinitezimalnoj razini veoma je mogue nai opoziciju

paradigmatskog modela, ako ne izmeu dva izraza, ono bar izmeu dva
pdla sekvence: sekvenca nuenje cigarete, odlaui je, otvara paradigmu
opasnost/sigurnost (to je rasvijetlio Seglov u svojoj analizi ciklusa Sherlocka Holmesa), sumnja/zatita, agresivnost/drutvenost

Oigledno, to je analitiko predstavljanje. itatelj, pak, zapaa

linearan slijed izraza. Vano je, meutim, napomenuti, da se izrazi
iz vie sekvenci mogu veoma dpbro uklopiti jedni u druge. Sekvenca jo nije ni gotova, kad se umetanjem moe pojaviti poetni
izraz nove sekvence, Sekvence se premjetaju u kontrapunktu.34 S
gledita funkcija, struktura pripovjednog teksta je u obliku fuge.
Na taj nain^pjdpovjedniaekstJstos^^
dah i
Jd

prekinuti jedino u sluaju da se nekoliko zatvorenih blokova (ili

stema), od kojih je djelo sastavljeno, ponosno nae na vioj razini radnje (likova). Goldfinger je sastavljen od tri,funk<yiskij[ieovis-, ,
ne epizode, jer njegove funkcijske ^teme dvaput,prestaju komuni^
cirati. Nema nikakvog sekvencijskog odnosa izmeu epioe'ha
bazenu i epizode na Fort-Knoxu, ali postoji aktantski odnos/budui da su likovi (pa prema tome i struktura njihovih odnosa) isti.
Ovdje prepoznajemo ep (skup vie pria): ep je pripovjedni tekst koji je razbijen na funkcijskoj a jedinstven na aktantskoj razini
(to moemo provjeriti na Odiseji ili Brechtovu teatru). Funkcijsku
" razinu (koja ispunjava najvei dio pripovjedne sintagme) treba,
dakle, okruniti viom razinom na kojoj jedinice iz prve razine, malo-pomalo, dobivaju svoj smisao, a to je razina radnje.

III. Radnje
/ . Prema strukturnom polotaju likova

<*

U Aristotelovoj .Poetici pojam lika je sekundaran, u potpunosti

podreen pojmu radnje, Pria moe postojati bez karaktera,
kae Aristotel, ali karakter bez prie ne moe. To shvaanje preuzeli su klasicistiki teoretiari (Vossius). Kasnije je lik, kojijesvej
do tada.bio^amo ime, nosilac,7radnje,35 dobio^si^^
* \;/
7
potao^individuum, ^
no bie, ak i onda Jcad. nije nita radio" i, naravnog Ve prije nse-* f
goli je bilo to radio.^Likje^respa^
34

Ruski formalisti su nagovijestili taj kontrapunkt, zacrtavajui njegovu tipologiju; uz to treba podsjetiti na osnovne uvijene strukture reenice.
35
Ne zaboravimo da klasina tragedija jo uvijek poznaje samo aktere, a ne likove.
36
Lik-linost caruje u graanskom romanu: u Ratu i miru Nikolaj
Rostov je unaprijed dobar djeak, astan, hrabar, ustar; knez Andrej plemenito, razoarano bie, itd. Ono to im se dogaa rasvjetljava ih, ali ih ne
stvara.

48

\ )

je utjelovljenje psiholoke biti. Ta bit moe se potiniti nekoj sitrt^dJ1ildi^t"o^%ajiem^)biiku nalazimo u graanskom kazalitu ,
gdje je nainjen popis uloga (koketa, otac plemi, itd.). Cim se
pojavila, strukturalna analiza je u potpunosti odbacila likove kaq
odreene biti, makar to sluilo samo njihovu grupiranju, Kal^p .
podsjea T. Todorov, Tomaevski je iao tako daleko da je liku poricao svaku pripovjednti vanost, a to stajalite je preuzeo Todorov, Propp nije iao dotle da likove u potpunosti odstrani iz analize, ali ih je sveo na jednostavnu tipologiju, zasnovanu ne na psihologiji, ve na jedinstvu radnje koju im je pripovjedni tekst dodijelio (darovatelj arobnog predmeta, pomonik, zlotvor, itd.).
C
H Nakon Proppa, lik neprestano postavlja strukturalnoj analizi .
ori POviedriog^iekst^
STednFtrarie7 likovTtbez obzira 7
kako
r ' n nrm
^pri^e r ^
mljlve^^^moemoi^i da ne postoji jnijedanpnpovjeanij^^be^^
TTtevaZ!jjI^arerri bez " ^ ^ - r ^ ^ ^ M e ^ u t i m ^ s ^gejstrarLeTtrnosi^radnje<^^
ne.jnoguVe ni opisati n i s H ^ '
statiUj^^
^kacT isto^povijesni
obinTSgranien na odreene anrove (istina, one koje najbolje
poznajemo), i da , prema tome, treba odrediti koji pripovjedni t e k stovi, a ima ih veoma mnogo (narodne pripovijetke, suvremeni
tekstovi), sadre nosioce radnje, ali ne i likove; bilo da smatramo
kako je lik uvijek samo kritika racionalizacija koju je naa epoha nametnula istim nosiocima pripovjedne radnje.
analiza, koja dobro pazi da ne definira lik u okviru psifioIo5Re~btwj
potrudila ^se^a^^ppmou razliitih ^hipoteza,
bitTvec^*ia<T^sudionika. Za Bremonda, svaki lik'mble""biti 1
/ nt5!!ac"sekvenci radnje koje mu pripadaju (prijevara, zavoenje),
j Cim ista sekvenca uvodi dva lika (to je uobiajen sluaj), ona
f sadri dvije perspektive ili, bolje, dva imena (ono to je za jednog ^
prijevara, za drugog je podvala). Ukratko, svaki, ak i sekundaran
lik, u svojoj je sekvenci junak. Analizirajui jedan'psiholoki ro- '
"tnveuSi odnosa u koje se oni mogu uklopiti, a
*
nKaSTS^^
ii'Janal|z|. <
se^i^ijpjj^>6m6ufdvije 'i^&viSvil&Fkretanje,.ako trc^voditi;37
Dio suvremene knjievnosti napao je lik, ne zato da ga razori (to
jc nemogue), nego zato da ga depersonalizira, to je neto posve drugo.
Jedan roman prividno bez likova, kao Drama Philippea Sollersa, u potpunosti odbacuje lik u korist jezine djelatnosti, ali zadrava jednu osnovnu
aktancijsku igru, naspram same radnje govora. Ta knjievnost oduvijek poznaje subjekt, ali odsada je taj subjekt jezina djelatnost.

65

(
I
(

I
I

tih odnosa tokom prie. U Opasnim vezama ima mnogo likova, ali
moe se grupirati.
I Napokon,
^ i j ^ v j , t ^ ? ^ ^ ^

n.
i

\P'

tike osi koje, uostalom, nalazimo i u reenici (subjekt, objekt,

atribut, priloke oznake), a to su komunikacija, elja (ili traenje) i
iskuenje. Sudjelovanje je rasporeeno u parove, tako da je beskonaan svijet likova isto tako podvrgnut paradigmatskoj strukturi
(subjekt/objekt, darivatelj/primalac, pomonik/protivnik), projiciraj/noj du pripovjednog tekstil. Kako aktant odreuje jedan razred,
/' on se moe ispuniti razliitim akterima, koji se pokreu po pravilima umnoavanja, zamjenjivanja ili izostavljanja. .. ,
Te tri koncepcije imaju mnogo zajednikih toaka. Osmina) j tik
je, moramo pon^fe^jia^iikov^
SllgovAraju^
oblasj^su^aiobrojne^tipine f /

tD

ovdje nejreba shvatiti

i *
M^'-V* smislu^velikih zglobova praxisa (eljeti, opiti, boriti se).

I
I
I

I
I
1

2. Problem subjekta

Problemi koji proizlaze iz razvrstavanja likova u pripovjednom tekstu jo nisu dobro rijeeni. Naravno, slaemo se da se bezbroj likova moe podvri pravilima zamjenjivanja i da se, ak unutar jednog djela, razliiti likovi mogu oitovati u istoj figuri.38 S
druge strane, aktantski model, koji je predloio Greimas (a u
drugaijoj perspektivi preuzeo Todorov); primijenjen na velikom
broju pripovjednih tekstova, pokazao se dobrim. Kao kod svakog
strukturalnog modela, manje su vani njegovi kanonski oblici (matrica od est aktanata) od pravilnih transformacija (izostajanje,
zbrka, podvostruenost, zamjena) kojima se preputa, tako da oekujemo aktantsku tipologiju pripovjednih tekstova.39 Meutim,
38
Psihoanaliza je uvelike podigla ugled postupcima zgunjavanja. Mallarme (1945, 301) je ve u vezi s Hamletom govorio: Potrebni su statisti! jer
u idealnom oslikavanju scene sve se kree po simbolikom reciprocitetu tipova .meu sobom ili u odnosu na samo jednu figuru.
39
Naprimjer pripovjedni tekstovi u kojima se objekt i subjekt mijeaju u istom liku pripovjedni su tekstovi traenja samog sebe, vlastitog identiteta (Zlatni magarac); pripovjedni tekstovi u kojima subjekt sukcesivno slijedi objekte (Gospoa Bovary), itd.

66

ako matrica ima veliku mo razvrstavanja (a to je sluaj Greimasovih aktanata), slabo vodi rauna o mnotvu sudjelovanja, budui
da se ona analiziraju u okvirima perspektive. Ako se pak potuje
perspektiva (u Bremondovu opisu), sustav likova previe je usitnjen. Redukcija koju je predloio Todorov izbjegava obje krajnosti, ali se ona, sve do danas, odnosi na samo jedan pripovjedni
tekst. Kako se ini, sve se to moe vrlo brzo uskladiti. Prava potekoa^o^ie^dolazHrrazvrstavanju likova jest mjestcf(pa dakle i
pbstoianjerffite^
bila
njezina formtilaLTfco je subjekt (junalc) pripovjednog^ teksta? Po/ 7
vilegirana grupa aktera? Roman nas je
C V navikao da, na ovaj ili onaj nain, ponekad uvijeno (negativno), j
/ i istaknemo jedan lik. Ali povlastica ni izdaleka ne pokriva itavu !
[ I pripovjednu knjievnost. Tako mnogi pripovjedni tekstovi prikazuju-bor-bu-dva -protivnika, oko nekog uloga, tako, da su njihove
//E&dnjeuizjednaene. Tada imamo dvostruki subjekt, koji ne moemo dokinuti zamjenom. Danas je to moda ak arhaian oblik,
kao da jeJ pripovjedni tekst, poput nekih jezika, poznavao dvojinu
O
linostif Ta dvojina utoliko zanimljivija ukoliko pripovjedni tek/ / (( st povezuje sa.strtUcturom nekih igara (veoma modernih), u kojima dvaT^nopravna protivnika ele dobiti predmet koji je u igru
{
uveo arbitar. Ova shema podsjea na aktantsku matricu, kakvu je
(? Q f ) predloio Greimas. To nas ne treba zauditi, jer smo uvjereni da
igra, budui da je jezina djelatnost, proizlazi iz iste simbolike
strukture koju nalazimo u jeziku i u pripovjednom tekstu. Igra je,
isto tako, reenica.40 Ako, dakle, zadrimo povlateni razred aktera
(subjekt traenja, elje, radnje), moramo ga barem ublaiti, tako
to emo aktanta podvri istim kategorijama kojima smo podredili osobnost, ne psiholokim, ve gramatikim. Jo jedanput, morat
emo se pribliiti lingvistici, da bismo opisali i grupirali osobni
(ja/ti) ili neosobni (on) oblik jednine, dvojine ili mnoine radnje.
Moda e gramatike kategorije lica (prihvaene u naim zamjenicama) dati klju za razinu radnje. Ali, budui da se te kategorije
^ o g u definirati samo u odnosu na diskurz, a ne na stvarnost,41 li< j kovi, kao jedinice na razini radnje, dobivaju svoj smisao (svoju raj zumljivost) jedino ako ih uklopimo u treu razinu opisa, koju
/ emo nazvati razinom pripovijedanja (za razliku od funkcija i rad^ nje).
40
Analiza ciklusa Jamesa Bonda, koju je neto dalje u istom broju
Communications napravio U. Eco, vie se odnosi na igru nego na jezinu
djelatnost.
41
Vidi analize lica kod Benvenistea 1966.

67

IV. Pripovijedanje
/ . Pripovjedna

komunikacija

Kao to je u pripovjednom tekstu znatan udio funkcije izmjene (podijeljene izmeu darivatelja i korisnika), i sam pripovjedni
tekst je, homologno, kao objekt, ulog komunikacije^u-njemCTpdstoje odailjalac i primalac. Kao to znamo, u lingvistikoj komunikaciji ja i ti apsolutno podrazumijevaju jedan drugoga. Isto tako,
nema pripovjednog teksta bezpripovjedaa j
sluatelja (ili itatelja), To je moda banalno, ali je jo premalo iskoriteno. Uloga
ociailjaoca obilato je razvijena (prouava se autor romana, a da
se ne pita je li on doista pripovjeda), ali im prijeemo na itaJglja, knjievna teorija^postaje mnogo skromnija/Problem nije u
tome da proniknemo^ -pripovjedaeve motive 1 uinke koje pripovijedanje izaziva kod itatelja, ve da opieinp k6d kojim su pri-,
povjeda i itatelj oznaenLdu s a m o ^ piipovjecinog teksta. Zna
ovi^ftpovjedaa u- prvHnah ^ e
lud lj ivij ima j_ J^roj n ijirna 3 !
znakova itatelja (pripovjedni tekst ee "govori ja nego Jj)7V stya-"1
ri, drugi su naprosto prikriveniji od prvih?Tako svalci put kad pripovjeda' prestane prikazivati" i '~p^ne^iznositi 'lnjenice koje"
savreno poznaje, ali za koje itatelj ne zna, izostavljanjem oznai
telja, stvara itateljski znak, jer ne bi imalo smisla da pripovjeda
sam sebi daje informaciju. Leo bijae vlasnik te kutije,42 kae nam
jedan roman u prvom licu: to je itateljski znak, blizak onome jj{o
Jakobson naziva konativnom funkcijom komunikacije. U neosTatku nazivlja, zasad emo ostaviti po strani znakove recepcije (iako
su i oni jednako vani), da bismo rekli nekoliko rijei o znakovima
pripovijedanja.43
;
-}
pco je odailjalae pripovjednog teksta? Dosad su se pojavile
tri koncepcije; Po prvoj koncepciji, ^pripovjednu poruku odailje
jedna osobnost (u isto psiholokom smislu rijei). Ta osoba ima
ime, to je autor, u kojem se neprestano izmjenjuju osobnost i
umijee^savreno utvrdljivog individuuma, koji s vremena na vrijeme uzima pero da bi napisao priu: pripovjedni tekst (osobito
roman) samo je izraz jednog ja koje je izvan njega. Prema drugoj
koncepciji, pripovjeda je jedna vrsta totalne fajjest^ .prividno "
42
Dvostruki bang u Bangkoku. Reenica funcionira kao namigivanje
itatelju, kao da se okreemo prema njemu. Nasuprot tome, iskaz: Tako je
Leo izaao znak je pripovjedaa jer pripada zakljuivanju koje vodi jedna
osoba.
43
Todorov se ovdje bavi slikom pripovjedaa i slikom itatelja.

68

bezosobne, koji priu odailje s nadmonog stajalita, a to je._stajaliS^Bog^^Pripovjeda se istovremeno nalazi unutar (budui da " '
zna sve to eizmeulikova zbiva) i i ^
da se nikad ne poistovjeuje ni s jednim od*njih)l Trefc, najnovija konccp-^
cija (Henrv' JamesrSartceLnalae da pripovjeda ogranii svoj p r i J
povjedni tekst pa ono t o V p ^ f f i ^
svese
:
zbivakao-da -svakilik^ii s v o j e ^ r i j ^ e ^ d a i ^
p^
4 u . S v e t r i konepcije^su^jednako^neprihvatljive,-buduilia^^lrt? f c ? /
vienu pripovjedau i u likovima stvarne ive osobe (poznata 1
nam je neprolazna snaga toga knjievnog mita), kao da se pripo- V' v
vjedni tekst prvenstveno odreuje na razini referencije (radi se o j '
koncepcijama koje su u jednakoj mjeri realistine), M e u t i m , " ^ ^
naeg stajalita, pripovjeda i likovi su prije svega papirna bia?-'
{'Autor (materijalni) pripovjednog teksta ni u emu se ne moe za;
j mijeniti s pripovjedaem.45 Pripovjedaevi znakovi imanentni su { '
^pripovjednom tekstu, pa prema tome potpuno prihvatljivi za se- '
/mioloku analizu. Ali .tvrditi da sanuaujor (bilo da se pokazuje;*
1 skriva ili brie) raspolae znakavima.iz kojih izrasU-njegoy dje! lo, .znai-pretpostaviti-znakovni odnos izmeu osobe i njene jezine djelatnosti, koja autora pretvara u puni subjekt, a pripovjedni tekst u instrumentalni izraz te punoe. Strukturalna analiza ne
moe se provesti na takav nain: tko govori (u pripovjednom tek- /
stu) nije onaj tko pie (u ivotu), a tko pie nije onaj tko jest46
Pripovijedanje upramm smislujili pripovjedaev kod) gpzriS-j
je, kao uostalom ijezik, samo dva^jstema znakova: osobni 1 ne- 4j ;
osobnL. iQva Hva sistema- ne^koriste bbavezno lingvistika'obiljejav'
j
Moemo, naprimjer, nai pripo- r>
1
vjedne tekstove, ili barem epizode, napisane u treem licu, ija
prava instanca je zapravo prvo lice. Kako o tome odluiti? Dovoljno je pripovjedni tekst ili odlomak prepisati iz on u ja. Sve dok
ovakav postupak ne izaziva nikakvu drugu promjenu diskurza,
psim promjene gramatikih zamjenica, sigurno je da smo u osobnom sustavu: itav poetak Goldfingera, iako napisan u treem
iicu, zapravo govori James Bond. Da bi se instanca promijenila,
revvriting mora postati neizvodiv. Tako je reenica: on opazi
ovjeka pedesetih godina, jo uvijek mladenakog izgleda, u pot44
Kad emo pisati sa stajalita nadmone ale, odnosno kako ih dragi
Bog vidi odozgora? (Flaubert, 1965, 91).
45
Ova distinkcija je to potrebnija, na stupnju koji nas zanima, to je,
povijesno, aiatan broj pripovjednih tekstova bez autora (usmeni pripovjede
ni tekstovi, narodne pripovijetke, epovi povjereni recitatorima, itd.).
46
J, Lacan: Je ii subjekt o kojem govorim kad govorim isti kao onaj
koji govori?

punosti osobna, bez obzira na on (Ja, James Bond, opazih, itd.),

dok pripovjedni iskaz ini se da je zveckanje leda u ai nenadano nadahnulo Bonda ne moe biti osoban, zbog glagola initi
se koji postaje znakom bez-osobnosti (a ne on). Bez-osobnost je f j
Ji^
teksta. hndiii H a ^ e ^ l r j g ^ ! / /
aoristu);"^htojegB^^
lovori! U pripovjednom tekstu, kae BenverlBte "uvoo^ nitko ne govori. Meutim, instanca osobnosti (u vie-manje pritajenom obliku) maloy pomalo osvojila je pripovjedni tekst, a pripovijedanje je svedeno
na hic et nutic ujokuciji (to je definicijajustava osobnosti). Danas
, tTvelikom"'Broju p^ovjednlhTeFstova sve" ee^vrdimo^da^se, u ^
s
sve brem ritmu, esto uriiitar iste reenice; mijeaju osobno i neosobno. Takva je reenica iz Goldfingera:
Njene oi,

osobno

^ sivo-plave,

neosobno

^ fiksirale su du Ponta koji nije znao kako da se dri

jer je taj nepomini pogled bio mjeavina bezazlenosti,
ironije i samopotcjenjivanja.

osobno
neosobno

Mijeanje sustava smatra se neusiljenou koja moe ii sve

odvaljivanja. Policijski roman Agathe Christie (Pet i dvadeset
sadrava zagonetku na taj nain to prikriva linost pripovjedaa: lik je opisan iznutra, kad je ve ubojica.47 Sve se odvija kao
da u istoj osobi postoji svijest svjedoka, imanentna diskurzu, i svijest ubojice, imanentna referenciji. Zagonetku omoguuje nepravilno okretanje dvaju sustava. Shvaamo, dakle, zato se na
drugom pdlu knjievnosti od strogosti u izboru sustava ini neophodan preduvjet djela - iako se ona ne moe uvijek dokraja uvaavati. ' _
Ta strogost - koju zahtijevaju neki suvremeni pisci - nije nuno estetski imperativ. Ono to nazivamo psiholokim romanom
obino obiljeava mjeavina dvaju sustava, u kojoj se naizmjence
pokreu znakovi neosobnog i osobnog. Paradoksalno, psihologija se ustvari ne moe zadovoljiti isto osobnim sustavom, jer ako
itav pripovjedni tekst ostaje samo na diskurzu, ili ako vie volimo, na lokucijskom inu; time je ugroen sadraj osobnosti. Psiholoka osoba (referencijska kategorija) nema nikakve Veze s lingvistikom osobom, koja se nikada ne definira kroz raspoloenja, ria47
Osobni nain: ak se Burnabyju inilo da nita ne izgleda izmiljeno, itd. - Postupak je jo grublji u Ubojstvu Rogera Akroyda, gdje ubojica
slobodno govori ja.

. mjere ili karakterne crte, ve njenim mjestom (kodiranim) u diskurzu. Danas nastojimo govoriti o toj formalnoj osobi. Radi se o
\ vanom preokretu (uostalom, publika ima dojam da se danas vie
\ ne piu romani), s namjerom da pripovjedni tekst, od isto konl stativne kategorije (u koju je sve dosad spadao) prijee na perforJumati$iu kategoriju, gdje isam in. izgovaranja rijei postaje njen
v
smisao.48 Danasj3isati ne znai priati ve rei da priamo, znai
prtnift^^^jj"
Inkiici^ki in; ^Hog
tranziti vaivkojLu-rijei nastoji ostvariti isti prezenp poistovjeujui diskurz sa inom koji ga oslobaa. Logos je sveden - ili proiren na lexis.49
2. Situacija pripovjednog

teksta

Ispovjednu razinu ine, dakle, znakovi pripovijedanja: skup

postupaka^jima:seJxink^
u pripovjednu
' kolrtcoriileaS^^^
i primaoca. Neki od tih
^ a k o v a v ^prouavani. U usmenim knjievnostima poznajemo
stanovite kodove recitiranja (metrike formule, konvencionalni
postupak upoznavala) i znamo da autor nije onaj tko izmilja.
najljepe prie,
jgrfno sa sluateljima. IJ ovim knjievnostima pripovjedna razina
je toHko^asna, a pravila toliko sputavajua da je priu teko
shvatiti bez kddiranih znakova pripovjednog teksta (bio jednom,
^^ itd.). U^aim~.pisaota_M
veoma rano smo odredili
/
oblike diskursa (to sti, zapravo, znakovi pripovijedanja): razvr/ > stavanje^naina atitorova uplitarija, to je zacrtao Platon, a pre, uzeo Diomed,50 kodiranje poetka i kraja pripovjednog teksta, de" ^ finiranje razliitih stilova prikazivanja (orado direeta, oratio indirecta, s njezinim inquit, oratio tecta), prouavanje stajalita, itd.
Svi ti elementi pripadaju pripovjednoj razini. Ovdje oigledno treba dodati pisanje u cjelini, jer njegova zadaa nije da prenosi
pripovjedni tekst, ve da ga objavi.
48 o performativu, vidi u prilogu T. Todorova. Klasian primjer performativa je iskaz: objavljujem rat, koji ne konstatira niti opisuje nita,
ali crpi svoj smisao u vlastitom izricanju (nasuprot iskazu: kralj je objavio
rat, koji je konstativan, deskriptivan).
49
O opoziciji logos i lexis vidi dalje u tekstu G. Genettea.
50 Genus activum vet imitativum (nema intervencija pripovjedaa u diskurr teatar, naprimjer); genus ennarativum (samo pjesnik ima rije: izreke, didaktike poeme); genus commune (mjeavina dvaju anrova: ep).
71

70
s r

Upravo objavljivanjem pripovjednog teksta dolazi do spajanja

jedinica s niih razirik Najvii oblik pripovjednog teksta nadilazi
sadraj i isto pripovjedne oblike (funkcije i radnje). Time se
objanjava zato je pripovjedni kdd posljednja razina do koje naa
analiza moe doi, ukoliko ne elimo prekriti pravila imanencije
na kojima se analiza temelji. Pripovijedanje, zapravo, dobiva svoj
smisao jedino u svijetu koji ff^koristi^S'bnu stranu^pripovjedni
razine a p b i n j e ' s u s t a v i (drutveni, ekonomski, ideoloki) kojima pripovjedni tekst nije jedini izraz, ve su im
izrazi i neki bitno drugaiji elementi (povijesne injenice, opredjeljenja, ponaanje, itd.). Kao to se lingvistika zaustavlja, na reenici, tako se analiza pripovjednog teksta zaustavlja na diskursu: zatim treba prijei na neku drugu semiotiku. Lingvistika ve poznaje
tu vrst granica, koje je ustanovila - ako ne prouila - pod imenom
situacija. Halliday (1962, 6) definira situaciju (u odnosu na reenicu) kao skup nepovezanih lingvistikih injenica, a Prieto (1964,
36) kao skup injenica koje primalac poznaje u trenutku se mio-/^
tikog ina i neovisno o njemu. Isto tako, moemo rei da svaki^
pripovjedni tekst uvjetuje situacija pripovjednog teksta^ skup
pravila po kojima se pripovjedni tekst prihvaa, U takozvanim arhaini^ drutvima, situacija pripovjednog teksta snano je
kodirana.51 U nae vrijeme, jedino jo avangardna knjievnost sanjari o pravilima itanja: spektakularnim kod Mallarmea, koji je
elio da se knjiga recitira javno; tipografskim kod Butora, koji pokuava knjigu popratiti vlastitim znakovima. Ali nae drutvo veinon^ briljivo skriva.-ito rie^vie anogue. kodiSrip^i^^^e^pripg^
vjednoe teksta. Vie ne marimo za pripbvjene^pofupke" kojima
se pokuava naturalizirati pripovjedni tekst to e uslijediti, pravei se da mu je uzrok prirodna okolnost, i, ako moemo tako rei,
prividno ga rastoliiti: roman u pismima, toboe naeni rukopis,
autor koji je susreo pripovjedaa, film ija pria zapoinje grije
pice. Zaziranje od pokazivanja kodova obiljeje je graanskog
drutva i masovne kulture koja iz njega proizlazi: i jednima i drugima potrebni su znakovi koji ne izgledaju kao znakovi. Ali, ako
tako moemo rei, to je samo jedan strukturni epifenomen. Koliko
god danas bilo uobiajeno i udomaeno otvoriti roman ili asopis,
upaliti televizor, ipak nam taj obian in, odjednom i potpuno,
uvodi pripovjedni kod koji e nam biti potreban. Pripovjedna razina na taj nain dobiva dvostruku ulogu. Dodirujui situaciju pripovjednog teksta (a ponekad ak i ukljuujui je), ona se otvara
51
L. Sebag podsjea da se u svakom trenutku i na svakom mjestu
moe rei pria, ali ne i mitski pripovjedni tekst.

48

72

prema svijetu u kojem se pripovjedni tekst oslobaa (konzumira);

ali, istodobno, nadvisujui nie razine, ona zatvara pripovjedni
tekst, postavljajui ga definitivno kao govor jezika koji predvia i
nosi svoj vlastiti metajezik.

V. Sustav pripovjednog teksta

Jezik u pravom smislu moe se definirati pomou dva osnovna procesa: ralanjivanja ili segmentiranjaL koje proizvodi jedinice (po Benvenisteu je to oblik)f integracije, koja te jedinice uklapa
u jedinice vieg ranga (to je smisao). Ovaj dvostruki proces nalazimo ,u jeziku pripovjednog
koji isto tako poznaje ralanjiva-'
-iTf,
teksta

nje i integraciju, oblik i smisao.^
/ . Distorzija i ekspanzija

Oblik pripovjednog teksta^bitno obiljeavaju dvije sile: distor-,

4ja.2nakova dutlpri^^klapanje^ne\4dijivih ekspajizi|aji^te dii%torzqe. -le dvije^sil izgledaju kao slobode, ali pripovjednom tek>*
tu je svojstveno upravo da te otklone ukljuuje u svoj jezik.52
t i : ^Distorzija^nakova_past^^
a Baily (1965)
je prouava posebno u francuskom i njemakom jeziku, 0 distaksiji govorimo kad znakovi (neke poruke) vie nisu samo jukstaponirani, kad je linearnost (logika) razlomljena (ako, naprimjer, predikat prethodi subjektu). Oit oblik distaksije susreemo kad su
dijelovi istog znaka du lanca poruke razdvojeni drugim znakovima (naprimjer, negacija itedl.gJagolski oblik oprostila je: ona^
nam nijeMikad oprosjila): ako je znak prelomljen, oznaeno je podijeljeno na vie oznaitelja, odvojenih jedan od drugog, a svaki
od njih uzet odvojeno rte moe se razumjeti. Kao to smo ve vidjeli govorei o funkcijskoj razini, upravo se to zbiva u pripovjednom tekstu. Jedinice jedne sekvence- iako ine cjelinu . na~ razini
same sekvence ,mogu se odvojiti jedne od drugih uklapanjem jedinica koje dolaze iz drugih sskvenci. Kao to'smo rekli, funkcijska
razina ima strukturu fuge.53 Prema Ballyjevoj terminologiji (on su52
Valry: Roman se formalno pribliava snu; jednog i drugog moemo definirati razlaui ovo zanimljivo svojstvo: neka im pripadaju sve njihove razlike.*
53 Vidi Levi-Strauss (1958, 234): Odnosi koji dolaze iz istoga snopa
mogu se pojaviti u udaljenim intervalima, ako se gleda s dijakronijskog stajalita - A. J. Greimas (1966) insistirao je na razlikovanju funkcija.

protstavlja sintetike jezike, u kojima prevladava distaksija /kao

to je njemaki/, i analitike, koji vie potuju logiki slijed i jednoznanost /kao to je francuski/), pripovjedni tekst bfcrbi-snanoi
"Stflttiki jezlk7 bitno zasnovan na sintaksi umetanja i omatanja/i
rSvaka toka u pripovjednom tekstu istovremeno se zrakasto iri tr
pravaca. Kad James Bond, ekajui avion, naruuje whisky,
7 - y iafwhisky kao indicija ima vieznanu vrijednost, to je vrsta simbolikog vora, viestruke oznaenosti (modernost, bogatstvo,
dokolica)* Ali kao funkcijska jedinica, naruivanje whiskyja mora
prijei, dio po dio, brojne prepreke (konzumiranje, ekanje, polazak, itd.) kako bi se naao konaan smisao. Jedinicu preuzima
itav pripovjedni tekst, ali isto tako pripovjedni tekst se dri
samo distorzijom i zrakastim irenjem Svojih jedinica.
-Distorija openito daje jeziku pripovjednog teksta vlastito
obiljeje. Kao isto logiki fenomen, utemeljen na odnosu, esto
udaljenom, pokreui neku vrst povjerenja i razumskog sjeanja,
-ona-neprestano mijenja smisao jednostavnih i istih kopija isprianih-dogaaja. U ivotu je vrlo vjerojatno da e in sjedenja us-i
lijediti neposredno nakon poziva da zauzmemo mjesto. Te jedinice, dodirne s mimetikog gledita, u pripovjednom tekstu mogu
biti odvojene nizom umetaka koji pripadaju posve drugaijim
oblastima funkciia,_Tako seuspostavljaneka vrst logikog vremey
na, koje nema mnogo veze sa stvarnim vremenom, a prividno pk'
skanje jedinica uvijek^6^vrito^ri logike koja ujedinjuje jezgre u
sekvencu* Oigledn^ neizvjesni j e ^amo naroit, ili ako hoe-nruvrazdraen oblikMistorz^fs jedne strane, odravajui sekvencu otvorenom (emfatikim postupcima zadravanja i izbacivanja),
ona uvruje vezu sa itateljem (sluateljem) i zadrava isto fa' tiku funkciju: meutim, s druge strane, daje joj predznak neispunjene sekvence, otvorene paradigme (budui da, vjerujemo, svaka
sekvenca ima dva pdla), odnosno logike zbrke. Upravo taj nered
/ ^ r n i m a se s uitkom i zebnjom (iako je na kraju uvijek izglaen).
.^J>Weizvjesnc^^ner dakle^ppigravanie sa strukturom! s namjerom 1
^ s da se ona,ako tako moemo rei, dovede u opasnost i proslavi.
rGna~i^
poredak
~ ' (ali ne vie niz) u njegovoj krhkosti, ona ispunjava samu ideju jezika: neizvjesnost plijeni duhom, a ne trbuhom,54
Ono to se moe odvojiti, moe se i ispuniti. Rastegnute, funk-\
Cijk jezgre otkrivaju umetnute prostore, koji se mogu gotovo beskonano puniti. Meuprostor se tako moe ispuniti velikim brcT-'

54
J. P. Faye, u ve2i Baphometa Klossovskog: Fikcija (ili pripovjedni
tekst) rijetko se nije bjelodano razotkrila kao ono Sto je uvijek nuno: eksperimentiranje misli nad ivotom (1966, 88).

74
r

jem katalizatora. Ipak, ovdje moe doi do nove tipologije, jer se

sloboda katalizatora moe podesiti prema sadraju funkcija (odreene funkcije vie su izloene katalizatoru nego neke druge: ekanje, naprimjer)55 i prema sutini pripovjednog teksta (mogunosti
^dijereze^pa-prema tome [katalizatora mnogo su vee kod pisap n j a ^ ^ - n a - f i l m u : izreeni pokret lake moemo odrezati nego
'/.yizuaiizirani-pokret).56 Kao posljedica katalizatorske snage pripovjednog teksta javlja se njegova eliptika snaga. S jedne strane,
funkcija (uzeo je glavni obrok) moe gospodariti svim moguim katalizatorima koje skriva (detalj obroka).57 S druge strane, sekvenca
se moe svesti na jezgre, a hijerarhija sekvenci na vie izraze, a da
se pri tom ne promijeni smisao prie. Pripovjedni tekst moe se
identificirati ak ako'cjelokupni Sintagmu svedemo na aktante i
na osnovne funkcije, kakve proizlaze iz progresivnog uzdizanja
funkcijskih jedinica.58 Drugim rijeima, pripovjedni tekst nudi saetak (ono to se nekad zvalo temom). Tako je, na prvi pogled, sa
svakim diskurzom. Ali svaki diskurs ima svoj tip saetka. Lirska
pjesma je, naprimjer, samo iroka metafora jednog oznaenog.59
Prepriati je, znai dati ono to je oznaeno, a postupak je toliko
drastian da se njime unitava identitet pjesme (prepriane, lirske
pjesme svode se na oznaeno ljubav i smrt). Odatle uvjerenje da se
pjesma ne moe prepriati. Nasuprot tome, saetak pripovjednog
teksta (ako je voen po strukturnim kriterijima) zadrava individualnost poruke.-Drugim,rijeima, pripovjedni, tekst je>prevodivt
bez bitne, tete. Ono to je neprevodivo odreuje se tek na po:
sljednjoj, pripovjednoj razinL_Oznaitelji narativnosti. naprimjer,
teko se mogu prenijeti s romana na film, koji samoTiietko poznaje osobni pri stup.Posljednji sloi pripovjedne razine, odnosno pi55 ekanje l o g i k i j m ^ m o dvije jezgre: 1. postavljeno ekanje; 2. zadovoljeno ili neostvarenocekanje; ali prva jezgra moe se uvelike katalizirati,
ponekad ak beskonano (ekajui Godota): jo jedna igra, ovaj put ekstremna, sa strukturom.
56
Valry: Proust razluuje - i daje nam osjeaj da bi mogao beskonano razluivati - ono to su drugi pisci navikli preskakati.
57 i ovdje ima razvrstavanja, ovisno o sutini: knjievnost ima neuspo* redivu eliptiku snagu - koju film nema.
58 ova redukcija ne poklapa se nuno s podjelom, knjige na poglavlja;
upravo suprotno, ini se da je uloga poglavlja sve vie da uspostavljaju prijelome, odnosno privremena uklanjanja (tehnika feljtona).
59
N. Ruvvet (1964, 82): Pjesma se moe shvatiti kao rezultat niza promjena primijenjenih na reenicu Volim te. Ruwet ovdje ispravno aludira
na analizu paranoikog delirija koju je Freud proveo na sluaju predsjednika Schrebera (Pet psihoanaliza)60
Jo jedanput, nema nikakve veze izmeu gramatikog lica pripovjedna! osobnosti (ili subjektivnosti) koju redatelj unosi u svoj nain iz-

sanje, ne moe prijei iz jednog jezika u drugi (ili prelazi veoma

loe), Prevodivost pripovjednog teksta proizlazi iz strukture njegovog jezika. Obrnutim putem, bilo bi, dakle, mogue pronai tu
strukturu razlikujui i razvrstavajui prevodive i neprevodive elemente pripovjednog teksta (odvojeno). Postojanje razliitih i suprotnih semiologija (knjievnost, film, komedija, radiodifuzija) danas bi umnogome olakalo analizu.
2. Mimeza

i smisao

/ r

da pripovjednog teksta (kao to postoji sloboda svakog govornika

spram jezika), ali ta sloboda je doslovno ograniena: izmeu sna"Znog kdda jezika i snanog kdda pripovjednog teksta stvara se,
ako tako moemo rei, udubina - reenica. Ako pokuamo obuhvatiti napisani pripovjedni tekst u cjelini, vidimo da polazi od
vie kodiranog (fonemska ili ak merizmatika razina), polako se
sputa do reenice, krajnje toke u slobodi kombiniranja, zatim se ^ _
ponovno napinje, od malih grupa reenica (mikro-sekvence), j o /
uvijek veoma slobodnih, sve do glavne radnje, koja oblikuje vrst T
(barem kao mitt zatvoren kdd. K^ativnosF^ifKS^^
I skog privida ivota) smjeta se taka.izmeu Jva koda, l i n g v i s t i - ^
4
kog i translingvistikog. Zbog toga moemo, paradoksalno, rei da ^
.
umjetnost (u romantikom smislu) ovisi o oitovanju detalja, dok i ' i*
je imaginacija vladanje kddom: Ukratko, govorio je Poe, vidjet ^ / j
emo da je duhovit ovjek uvijek pun imaginacije, dok je doista do*j
misi jat ovjek uvijek samo analitiar... (Ubojstvo u ulici Morgue).
Moramo se, dakle, Donovno vratiti na realizam pripovjednog teksta. Oekujui telefonski razgovor u uredu u kojem je na
strai, kae nam autor, Bond sanjari: veze sa Hong-Kongom
uvijek su tako loe i tako ih se teko dobije. Ali ni Bondovo sanjarenje ni loa kvaliteta telefonske veze nisu prava informacija.
Ta neizvjesnost moda oivljuje ali prava informacija, koja e se
pojaviti kasnije, mjesto je telefonskog poziva, a to je Hong-Kong.
Tako u itavom pripovjednom tekstu oponaanje ostaje
neizvjesno.61 JBitnkeija^ripovjediiog^eksta^ije-da predstavlja, \j /
r \ nego-da-tvori-.predstavu,-koja.nam-jDStaje.^veoma zagpnetn^ali
f koja^nije^ofijelika. Realnost sekvence nije u prirodnom slijedu radnji od-kojih je sastavljena, negou logici kbjVse ipoljaVa,
okuaxaJUzadaudjaya. Drugaije "bismo mogli rei da porijeklo seI i kvence nije u promatranju stvarnosti, nego u potrebi da se promi| / jeni i nadie prvobitni oblik koji^ovjeku ponuen, a to je po' navijanje. Sekvenca je u biti cjelina unutar koje se ni$a ne ponavlja. Logika ovdje ima emancipatorsku vrijednost - a zajedno s
njom i svaki pripovjedni tekst. Mogue je da ljudi u pripovjeani
tekst neprestano ubrizgavaju ono to su upoznali, ono to su pro- .^
ivjeli, barem u jednom obliku u kojem pobjeuje ponavljanje i u(j
kojem se uspostavlja model postojanja. Pripovjedni tekst ne poka- (
J yje, ne opona|a. Strast koja nas moe obuzeti kod itanjajomana
i
nije strast vizije (ustvari, mi ne vidimo nita), nego smisla, odv'
nosno vieg reda odnosa, koji isto tako ima svoje osjeaje nade,

Drugi vaan proces u jeziku pripovjednog teksta jest integraci- ja: ono to^e na odredenoj razini bilo razdvojeno, (sekvena, napri\rhjer) najeese spajajna vioj razini (sekvenca na visokom stupnju hijerarhije, oznaeno u cjelini od rasutih indicija, radnja grupe
likova). Sloenost pripovjednog teksta moe se usporediti s organogramom, sposobnim da integrira pomake unatrag i skokove
unaprijed. Tonije reeno, integracija u razliitim oblicima omoguuje da se svlada prividno neukrotiva sloenost neke razine.
Ona omoguuje da uskladimo razumijevanje nepovezanih, usporednih i heterogenih elemenata (kakve donosi sintagma, koja poznaje samo jednu dimenziju: sukcesiju). Ako, poput Greimasa,-je-' ^
dinstvo znaenja (naprimjer ono to proima znak i njegov kontekst) nazovemo izotopijom, moemo rei daje integracija izotopni
initelj. Svaka (integracijska) razina daje izotopiju jedinicama nie Jrazine, spreava poskakivanje smisla - to bi se obavezno dogodilo kad ne bismo primijetili pomicanje razina. Ipak, do integracije u pripovijedanju ne dolazi na potpuno miran i pravilan naini/ ;
kao to bi lijepa arhitektura simetrikim izigravanjem od mnotva
jednostavnih elemenata dola do sloenije mase. Ista jedinica veo- \
ma esto moe imati dva koreiata, jednog na jednoj (funkcija se- \
kvence), a drugog na drugoj razini (indicija koja se odnosi na ak- i
tanta). Tako se pripovjedni tekst oituje kao niz posrednih i n e p o ^
srednih elemenata, jednih vrsto uklopljenih u druge, Distaksija
usmjerava horizontalno itanje, dok mu integracija pretposta-.
vlja vertikalno itanje. Postoji neka vrst strukturnog epanja, {
poput neprestane igre mogueg, iji razni padovi daju pripovjed- '
nom tekstu tonus ili energiju. Svaka jedinica zamjeuje se pOvr- \
inski i dubinski, i upravo na taj nain pripovjedni tekst hoda.
Presijecanjem ta dva puta struktura se grana, umnoava, otkriva ^
i osvjeuje:-novo ne prestaje biti pravilnaJ^aravno, postoji slobo-/
noenja prie: kamera-ja (stalno identificirana s okom jednog lika) je izuzetan sluaj u povijesti filma.
<
/
i
. '
/
\

76

61
G. Genette ima pravo kad mimesis svodi na komadie dijaloga koji
- Us \su uneseni;
dijalog uvijek skriva razumljivu a ne mimetiku funkciju.

rt

77

prijetnje, pobjede. Ono to se bTva u pripovjednom tekstu nije

jreferencijski (ralno) gledano doslovno: nita;62 ono to se zbiva
jto je sama jezina djelatnost, jezina avantura iji dolazak se uvi*
4jek slavi. Iako o porijeklu pripovjednog teksta ne znamo nita vie
'nego o porijeklu jezine djelatnosti, s razlogom moemo tvrditi da
pripovjedni tekst nastupa istodobno s monolog6m, ostvarenjem
koje, ini se, dolazi poslije dijaloga. Uostalom, ne elei iznuivati
filogenetsku hipotezu, moglo bi biti znaajno da dijete, u dobi od
oko tri godine, istodobno otkriva reenicu, priu i Edipa.
-

Algirdas Julien Greimas

Fran$ois Rastier

IGRE SEMIOTIKIH
OGRANIENJA

S francuskoga prevela
DUBRAVKA CELEBRINI
Valja se dobro uvati da ne povj'erujemo kako duhom invencije vlada sluaj.
Destutt de Tracy

LITERATURA
Bach, E., 1964. An Introduction to Transformational Grammars, New York.
Bally, Charles, 1965. Linguistique gnrale et linguistique frangais, Bern.
Benveniste, mile, 1966. ProbUmes de linguistique gnrale, Pari.
Bremond, Claude, 1964. Le message narratif, Communications, br. 4.
Faye, Jean-Pierre, 1966. Tel Quel br. 22.
Flaubert, Gustave, 1965. Priface dlavie d'icrivain. Pari.
Greimas, Algirdas Julien, 1963. Cours de Simantique structurale, cursroniotypL VI. 5.
Greimas, Algirdas Julien, 1966. Simantique structurale, Pari.
Halliday, M. K., 1962. Linguistique gnrale et linguistique applique, Etudes de linguistique appliquie, br. 1.
Harris, Zellig S., 1952. Discourse Analysis, Language, br. 2S.
Lvi-Strauss, Claude, 1958. Antropologie structurale, Pari.
Mallarm, Stephane, 1945. Oeuvres Comptites, Pari.
Martinet, Andr, 1961. Rflexions sur la phrase, Language and Society
(Mdanges Jansen), Kopenhagen.
Prieto, J. 1964, Principes de Noologie, The Hague.
Propp, Vladimir J., 1965. Morphology of Folktale, Austin.
Ruwet, Nicolas, 1964. Analyse structurale d' un pome frangais, Linguistics, br. 3,
Todorov, Tzvetan, 1966. Les catgories du rcit littraire, Communications, br. 8.
Tomachevski, Boris, 1965. Thmatique, Thiorie de la literature: Textes des
formalistes russes, ur. T. Todorov, Pari.
Vachek, V. J., 1964. 4 Prague School Reader in Linguistics, Bloomington.

*2 Mallarm (1945, 296): ... Dramsko djelo pokazuje slijed eksterijera

radnje a da se ni jedan trenutak ne brine o stvarnosti i da se na kraju nita
ne dogodi.

48

Objanjenje: Moemo zamisliti da ljudski duh, elei sagraditi

kulturne objekte (knjievne, mitske, slikarske, itd.), ako ni zbog
ega a ono zbog brige za jasnoom, polazi od jednostavnih elemenata i ide sloenim putem, susreui na njemu kako ogranienja
kojima se mora podvrgnuti, tako i izbore koje smije provesti.
Nastojat emo iznijeti osnovnu zamisao tog puta. Moemo
smatrati da on od imanentnosti do oitovanja vodi kroz tri najvanije etape:
- dubinske strukture koje odreuju temeljni nain bivanja nekog individuuma ili nekog drutva, a time i uvjete postojanja semiotikih objekata. Koliko nam je poznato, osnovne sastavnice dubinskih struktura imaju odrediv logiki status;
- povrinske strukture predstavljaju semiotiku gramatiku
koja odgovarajue sadraje oitovanja rasporeuje u diskurzivne
oblike. Proizvodi te gramatike neovisni su o izrazu u kojem se oituju, jer se teorijski mogu pojaviti u bilo kojoj supstanciji, a to se
tie jezinih objekata, u bilo kojem jeziku;
- strukture oitovanja proizvode i ureuju oznaitelje. Iako
mogu ukljuiti kvazi-univerzalije, svdjstvene su odreenom jeziku
(ili tonije, one odreuju osobitosti jezika), odreenom materijalu.
Prouavaju ih povrinske stilistike leksema, oblika, boja, itd.
Ovdje emo se pozabaviti samo prvom instancijom toga sveobuhvatnog puta.
1
Objavljeno na engleskom u svesku Yale French Studies, br. 41, naslovljenom Game, Play, Literature, pod naslovom The interaction of semiotic
onstratnts.

79

zik rob(a), to jest radnik(a), onda se mogu itati slijeva nadesno ili zdesna
nalijevo, poput reakcionarna ili revolucionarna kretanja, ili pak poput obaju
kretanja istodobno. Bilo bi apsurdno da se prekoraenje Knjige pisanjem
iitava samo u nekom determiniranom smislu. To bi istodobno bilo apsurdno, s obzirom na formu Aufhebunga koji je u prekoraenju zadran, i
prepuno smisla za prekoraenje smisla. Zdesna nalijevo ili slijeva nadesno:
tim dvjema oprenim i previe razumnim tvrdnjama jednako nedostaje relevantnost. Na nekom odreenom mjestu.
Vrlo odreenom. Stoga uinke utvrivanja nerelevantnosti valja nadzirati koliko je to mogue. Nita od ope strategije nismo shvatili ako apsolutno odbijemo nadzirati koritenje tog utvrivanja. Posuuje li se, naputa li
se, stavlja li se u bilo koju ruku: desnu ili lijevu.

... uvjet da vidim bio bi da izaem, da se pomolim iz "tkiva". A zacijelo

odmah moram dodati: taj uvjet da vidim bio bi da umrem. Ni u jednom trenutku neu imati mogunost da vidim\u
Postoji, dakle, obino tkivo apsolutna znanja i smrtonosno otvaranje
oka. Tekst i pogled. Ropstvo smisla i budnost spram smrti. Sporedno pisanje
i glavno prosvjetljenje.
Izmeu jednog i drugog, posve drukiji, stanovit tekst. Koji u tiini ocrtava strukturu oka, iscrtava otvor, uputa se u tkanje apsolutna razdora",
apsolutno razdire vlastito tkivo koje ponovno postaje vrsto" i ropsko, jer
se jo nudi itanju.

2 9 6 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI

Tee je tumaiti tumaenja, nego tumaiti stvari.

(MONTAIGNE)

Moda se u povijesti pojma strukture dogodilo neto to bismo mogli nazvati "dogaajem" kada ta rije ne bi bila nabijena upravo onim znaenjem
koji strukturalna - ili strukturalistika - disciplina po svojoj funkciji treba
reducirati ili u koji treba sumnjati. Recimo ipak "dogaaj", stavljajui tu rije oprezno u navodnike. Kakav bi to, dakle, bio dogaaj? Imao bi izvanjski
oblik raskida i udvostruenja.
Bilo bi lako pokazati da su pojam strukture, kao i rije struktura, stari
kao episteme, to jest istodobno kao zapadna znanost i filozofija, te da im se
korijen nalazi u tlu obina jezika, na dnu kojega ih episteme skuplja i vraa
sebi kroz metaforiko premjetanje. Ipak, sve do dogaaja koji bih elio razmotriti, struktura, ili jo bolje, strukturalnost strukture, uvijek je bila neutralizirana, reducirana, iako je uvijek bila na djelu: gestom koja joj je davala
sredite, dovodila do toke prisutnosti, vrstog podrijetla. Funkcija t ^ a sredita nije bila samo usmjeravanje ili uravnoteenje, organiziranje strukture
- zapravo se i ne moe zamisliti neorganizirana struktura - nego prije svega
omoguavanje organizacijskom naelu strukture da ogranii ono to bismo
mogli nazvati igrom strukture. Orijentirajui i organizirajui suvislost, sredite strukture nedvojbeno doputa igru elemenata unutar totalne forme. Jo i
danas struktura liena bilo kakva sredita predstavlja samu nezamislivost.
Ipak, sredite i zatvara igru koju otvara i omoguava. Kao sredite, ono
je toka u kojoj supstitucija sadraja, elemenata, termina vie nije mogua. U sreditu su permutacija ili transformacija elemenata (koji, uostalom,
mogu biti strukture sadrane u strukturi) zabranjene. Barem su uvijek ostale zabranjene (ovu rije rabim namjerno). Oduvijek se, dakle, smatralo da
sredite, koje je po definiciji jedinstveno, u nekoj strukturi tvori upravo ono
to, upravljajui strukturom, umie strukturalnosti. Stoga za klasino proSTRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI 1 2 9 7

miljanje strukture sredite moe biti izreeno, paradoksalno, u strukturi i

izvan strukture. Ono je u sreditu totaliteta, pa ipak, budui da mu sredite
ne pripada, totalitet ima svoje sredite drugdje. Sredite nije sredite. Pojam
centrirane strukture - iako predstavlja samu suvislost, uvjet za episteme kao
filozofiju ili znanost - proturjeno je suvisao. I kao uvijek, suvislost u proturjeju izraava snagu udnje. Pojam centrirane strukture zapravo je pojam
igre zasnovane, uspostavljene na temeljnoj nepominosti i na umirujuem
uvjerenju, koje je samo izuzeto iz igre. Kroz to uvjerenje moe se ovladati
tjeskobom, koja se uvijek raa iz odreena naina uvlaenja u igru, rasplamsavanja strasti u igri, bivanja u igri od samog poetka. Polazei od onoga to,
dakle, nazivamo sreditem i to se, budui da moe biti izvan kao i unutar,
jednako moe nazivati poetkom kao i krajem, arche kao i telos, ponavljanja,
supstitucije, transformacije, permutacije uvijek su dijelom povijesti znaenja - to jest povijesti tout court - iji poetak uvijek moemo probuditi ili
kraj nagovijestiti kroz formu prisutnosti. Stoga bismo moda mogli kazati
da je kretanje svake arheologije, kao i kretanje svake eshatologije, u dosluhu
s tom redukcijom strukturalnosti strukture koju uvijek nastoji promiljati
polazei od pune prisutnosti koja je izvan igre.
Ako je tome tako, cijela se povijest pojma strukture, prije raskida o
kojemu govorimo, mora promiljati kao niz supstitucija od sredita do sredita, kao lanac determinacija sredita. Postupno i na ureen nain, sredite
dobiva razliite forme ili imena. Povijest metafizike, kao i povijest Zapada,
bila bi povijest tih metafora i metonimija. Njezina izvorna forma bila bi oprostite to tako malo pokazujem na primjerima i to sam tako eliptian,
kako bih to prije stigao do glavne teme - determinacija bitka kao prisutnosti1 u svakom smislu te rijei.
Mogue je pokazati da su svi nazivi temelja, naela ili sredita uvijek
oznaavali konstantu neke prisutnosti (eidos, arche, telos, energeia, ousia
/esencija, egzistencija, supstancija, subjekt/, aletheia, transcendentalnost,
svijest, Bog, ovjek itd.).
Dogaaj raskida, loma na koji sam aludirao na poetku, moda bi se dogodio u trenutku kada se strukturalnost strukture morala poeti promiljati,
to jest ponavljati, i zbog toga sam rekao da je taj lom bio repeticija, u svakom
smislu te rijei. Samim tim morao se promiljati zakon koji na neki nain pri
stvaranju strukture upravlja udnjom prema sreditu, kao i proces znaenja
koji propisuje dislokacije i supstitucije tom zakonu sredinje prisutnosti - ali
sredinje prisutnosti koja nikada nije oitovala sebe, uvijek je ve bila iznesena iz sebe kroz svoju zamjenu. Zamjena ne zamjenjuje neto to joj je na
1

Izraz "la presence" na francuskom moe znaiti "prisutnost, nazonost, sabranost" ali i
"snana pojava, figura, osoba" (op. prev.).

2 9 8 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

neki nain prethodilo. Otada se zasigurno poelo vjerovati da sredite ne

postoji, da se sredite ne moe promiljati u formi bivstvujueg-prisutnog,
da sredite nema prirodnoga mjesta, da nije stalno mjesto nego funkcija,
svojevrsno ne-mjesto u kojemu se beskonano odigravaju zamjene znakova. To je, dakle, trenutak kada jezik osvaja univerzalno podruje problematinog; to je, dakle, trenutak kada, u odsutnosti sredita ili podrijetla, sve
postaje diskurz - pod uvjetom da se moemo sloiti oko te rijei - odnosno
sustav u kojemu sredinje, prvotno ili transcendentalno oznaeno nikada
nije apsolutno prisutno izvan sustava razlika. Odsutnost transcendentalnog
oznaenog iri podruje i igru znaenja u beskonanost.
Gdje se i kako dogaa to decentriranje kao promiljanje strukturalnosti
strukture? Za njegovo odreivanje bilo bi se pomalo naivno referirati na kakav dogaaj, doktrinu ili ime nekog autora. Ono zacijelo pripada totalitetu
epohe, nae epohe, no uvijek se ve poelo nagovijetati i djelovati. Kada
bismo ipak, primjera radi, odabrali nekoliko "vlastitih imena" i spomenuli
autore rasprava u kojima se to decentriranje najvie dralo svoje najradikalnije formulacije, nedvojbeno bismo morali navesti Nietzscheovu kritiku
metafizike, kritiku pojmova bitka i istine koje su zamijenili pojmovi igre,
tumaenja i znaka (znaka bez prisutne istine); Freudovu kritiku samoprisutnosti, to jest svijesti, subjekta, samoidentiteta, samobliskosti ili samoposjedovanja, a jo radikalnije i Heideggerovo unitenje metafizike, ontoteologije,
odreenja bitka kao prisutnosti. No sve te destruktivne i njima analogne
rasprave uhvaene su u svojevrsnu krugu. Taj je krug jedinstven i opisuje
oblik odnosa izmeu povijesti metafizike i unitenja povijesti metafizike:
nema smisla liiti se metafizikih pojmova da bi se uzdrmala metafizika. Ne
raspolaemo nijednim jezikom - nijednom sintaksom i nijednim leksikom
- koji bi bili strani toj povijesti; ne moemo izrei nijednu destruktivnu reenicu koja se ve nije neprimjetno uvukla u formu, logiku i implicitno postuliranje onoga to bi eljela osporiti. Odaberimo jedan od mnogobrojnih
primjera: upravo pomou pojma znaka uzdrmava se metafizika prisutnosti.
No od trenutka kada se eli pokazati, kao to sam maloprije sugerirao, da
ne postoji transcendentalno ili povlateno oznaeno te da samim tim podruje ili igra znaenja vie nemaju granica, morao bi se - no to je neto to
se ne moe uiniti - odbaciti i sam pojam te rije znak. Jer znaenje znak"
uvijek se razumijevalo i odreivalo, u svojemu znaenju, kao znak-neega,
kao oznaitelj koji upuuje na oznaeno, kao oznaitelj koji je razliit od
oznaenog. Izbrie li se korjenita razlika izmeu oznaitelja i oznaenog,
morala bi se napustiti upravo rije oznaitelj kao metafiziki pojam. Kada
Levi-Strauss kae u predgovoru djela Le Cru et le Cuit (Sirovo i kuhano) da je
nastojao prevladati opreku izmeu osjetilnog i razumljivog smjetajui se
od samog poetka na razinu znakova", nunost, snaga i opravdanost njegova
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI 1 2 9 9

ina ne mogu nas navesti da zaboravimo kako pojam znaka ne moe sam po
sebi prevladati opreku izmeu osjetilnog i razumljivog. On je tom oprekom
determiniran: od poetka do kraja i kroz cijelu svoju povijest. ivio je od
nje i njezina sustava. No ne moemo se liiti pojma znaka, ne moemo se
odrei tog metafizikog dosluha, a da se samim tim ne odreknemo kritike
koju tom dosluhu upuujemo, da ne doemo u opasnost brisanja razlike, u
samoidentitetu, oznaenog koji na sebe svodi oznaitelja ili ga, to je zapravo isto, jednostavno izbacuje iz sebe. Naime, postoje dva raznorodna naina
brisanja razlike izmeu oznaitelja i oznaenog: prvi, klasini, je redukcija ili
derivacija oznaitelja, odnosno podvrgavanje znaka misli, a drugi, kojim se
ovdje sluimo protiv prethodnog, jest dvojba u sustav u kojemu je prethodna redukcija djelovala; prije svega, opreka izmeu osjetilnog i razumljivog.
Paradoksalno je to da je metafizika redukcija znaka trebala opreku koju
je reducirala. Opreka zajedno s redukcijom tvori sustav. A ono to ovdje
govorimo o znaku moe se proiriti na sve metafizike pojmove i reenice,
osobito na raspravu o strukturi". No vie je naina da se bude uhvaen u taj
krug. Svi su oni vie-manje naivni, vie-manje empirijski, vie-manje sustavni, vie-manje bliski formulaciji, pa ak i formalizaciji toga kruga. To su one
razlike koje objanjavaju mnotvo destruktivnih diskurza, kao i meusobnu
neslogu onih koji ih izriu. Unutar pojmova naslijeenih od metafizike djelovali su, primjerice, Nietzsche, Freud i Heidegger. No kako ti pojmovi nisu
elementi, atomi, kako su uhvaeni u sintaksi i sustavu, svaka pojedina posudba nosi u sebi cijelu metafiziku. To onda omoguava tim unitavateljima
da se meusobno unite, primjerice Heideggeru da Nietzschea smatra, jednakom lucidnou i strogou, kao i zlobom te nezahvalnou, posljednjim
metafiziarom, posljednjim platonistom". Toj bismo se vjebi mogli prepustiti i u pogledu samoga Heideggera, Freuda ili nekolicine drugih. Uostalom,
danas nijedna vjeba nije toliko rasprostranjena.
Kako sada stoji ta formalna shema, kada se okrenemo prema onome
to se naziva humanistikim znanostima"? Jedna od njih zauzima moda
povlateno mjesto. To je etnologija. Moe se, naime, smatrati da se etnologija mogla roditi kao znanost tek u trenutku kada je dolo do decentriranja:
u trenutku kada je europska kultura - a prema tome i povijest metafizike te
njezinih pojmova - bila dislocirana, istjerana sa svojega mjesta, prisiljena da
se prestane smatrati referencijalnom kulturom. Taj trenutak nije ponajprije
trenutak filozofskog ili znanstvenog diskurza, nego je on i politiki, ekonomski, tehniki itd. Slobodno moemo kazati da nema niega sluajnog u
injenici da je kritika etnocentrizma, koja je preduvjet etnologije, sustavno
i povijesno bila suvremena unitenju povijesti i metafizike. Oboje pripadaju
jednoj te istoj epohi.
3 0 0 I

lArmirc Dmm

PKAMIF I DA7I II/A

Etnologija se - kao svaka znanost - javlja kroz element diskurza. Ona je

prije svega europska znanost, koja se slui tradicionalnim pojmovima, bilo
to i usprkos sebi samoj. Stoga etnolog, htio ili ne, jer to ne ovisi o njegovoj
odluci, u svoj diskurz prima premise etnocentrizma upravo u trenutku kad
ih razotkriva. Ta je nunost neunitiva; ona nije povijesna sluajnost. Valjalo
bi razmisliti o svim njezinim implikacijama. No ukoliko joj nitko ne moe
umaknuti, ako nitko nije odgovoran zato to joj poputa, ma kako malo to
bilo, to ne znai da su svi naini poputanja jednako relevantni. Kvaliteta i
plodnost nekog diskurza moda se mjere kritikom strogou kojom se promilja odnos prema povijesti metafizike i naslijeenim pojmovima. Rije je
o kritikom odnosu prema jeziku humanistikih znanosti te kritikoj odgovornosti za diskurz. Rije je o tome da se izriito i sustavno postavi pitanje
statusa diskurza koji iz nasljea posuuje sredstva nuna za de-konstrukciju
samog tog nasljea. Pitanje ekonomije i strategije.
Promotrimo li sada, primjera radi, tekstove Claudea Levi-Straussa, to
nije samo zbog prednosti koja se danas daje etnologiji meu svim humanistikim znanostima, pa ak ni zato to je rije o misli koja ima veliku teinu u suvremenim teorijama. To je prije svega zato to se u Levi-Straussovu
djelu razabire stanovit izbor i doktrina, razraena vie-manje eksplicitno, u
pitanju te kritike jezika, kao i kritikog jezika u humanistikim znanostima.
Kako bismo slijedili to kretanje u tekstu Levi-Straussa, odaberimo kao
jednu od moguih niti vodilja opreku priroda/kultura. Usprkos svim pomlaivanjima i puderu, ta je opreka filozofiji priroena. ak je starija i od
Platona. Stara je barem koliko i sofistika. Od opreke physis/nommos, physis/
techne, do nas dolazi preko cijelog jednog povijesnog lanca koji suprotstavlja prirodu" zakonu, instituciji, umjetnosti, tehnici, ali i slobodi, proizvoljnosti, povijesti, drutvu, umu itd. No od samog poetka istraivanja i jo od
prve knjige (Structures elementaires de la parente / Osnovne strukture rodbinskih odnosa), Levi-Strauss osjetio je potrebu da se poslui tom oprekom
kao i nemogunost da se u nju pouzda. U Osnovnim strukturama on polazi
od ovog aksioma ili definicije: prirodi pripada ono to je univerzalno i spontano, to ne ovisi ni o kojoj posebnoj kulturi ili odreenoj normi. Kulturi,
naprotiv, pripada ono to ovisi o sustavu normi koje ureuju drutvo i koje,
dakle, mogu varirati od jedne drutvene strukture do druge. Te su dvije definicije tradicionalnoga tipa. No ve na prvim stranicama Osnovnih struktura, Levi-Strauss koji je poeo potvrivati te pojmove, susree neto to
naziva skandalom, to jest neto to vie ne podnosi tako postavljenu opreku
priroda/kultura i to, ini se, istodobno trai predikate prirodni kulture. Taj
je skandal zabrana rodoskvrnua. Zabrana rodoskvrnua je univerzalna; u
tom bismo je smislu mogli nazvati prirodnom. No ona je istovremeno i prohibicija, sustav normi i zabrana, i u tom se smislu mora smatrati kulturom.
fallKTIIRA 7NAV I IMA II nKIfllltfll HIIMANICTiriflH 7NANfKTI 3 0 1

Pretpostavimo, dakle, da sve ono to je kod ovjeka univerzalno ide u red

prirode i karakterizira se spontanou, dok sve ono to je podvrgnuto normi pripada kulturi i posjeduje atribute relativnog i posebnog. Suoeni smo
s injenicom ili skupom injenica koji, u svjetlu prethodnih definicija, nije
daleko od toga da djeluje kao skandal: zabrana rodoskvrnua sadri, nedvosmisleno i bez mogunosti razdvajanja, oba obiljeja u kojima smo prepoznali proturjene atribute dvaju redova koji se meusobno iskljuuju. Ona
predstavlja pravilo, ali to je pravilo jedino meu svim drutvenim pravilima
koje istodobno posjeduje obiljeje univerzalnosti" (str 9).
Skandal oito postoji jedino unutar sustava pojmova koji potvruju
razliku izmeu prirode i kulture. Poinjui svoje djelo injenicom zabrane
rodoskvrnua, Levi-Strauss zauzima poloaj na kojemu se ta razlika, koja se
uvijek inila samorazumljivom, brie ili osporava. Naime, im se zabrana rodoskvrnua vie ne moe promiljati kroz opreku priroda/kultura, vie se ne
moe rei da predstavlja skandaloznu injenicu, tamnu jezgru unutar mree
transparentnih znaenja. Ona nije skandal koji susreemo, na koji nailazimo
na podruju tradicionalnih pojmova; ona je neto to umie tim pojmovima
i svakako im prethodi, najvjerojatnije kao uvjet njihove mogunosti. Moda
bismo mogli rei da cijela filozofska konceptualnost, koja gradi sustav na
opreci priroda/kultura, postoji ne bi li u podruju nemiljenog ostavila ono
to je ini moguom, a to je podrijetlo zabrane rodoskvrnua.
Ovaj na brzinu prueni primjer tek je jedan od mnogih, ali ve pokazuje da jezik u sebi nosi nunost vlastite kritike. Ta se kritika moe odvijati na
dva "naina". U trenutku kada osjetimo ogranienost opreke priroda/kultura,
moemo poeljeti sustavno i strogo propitati povijest tih pojmova. To je prvi
in. Takvo sustavno i povijesno propitivanje nije ni filoloki, ni filozofski in
u klasinom smislu tih rijei. Baviti se temeljnim pojmovima cijele povijesti
filozofije, de-konstituirati ih, ne znai obavljati posao filologa ili klasinog
povjesniara filozofije. To je zacijelo, usprkos prividu, najsmjeliji nain da
se iskorai iz filozofije. "Iskoraenje iz filozofije" mnogo je tee promiljati
nego to to obino zamiljaju oni koji misle da su ga ve odavno uinili, i to
lakoom konjanika, a koji su obino uronjeni u metafiziku cijelim tijelom
diskurza koji su, kako tvrde, od te metafizike oslobodili.
Drugi izbor - a vjerujem da on vie odgovara Levi-Straussovu nainu
- zadrava, ne bi li izbjegao ono to bi u prvom moglo biti jalovo, na razini empirijskog otkria, sve te stare pojmove - povremeno progovarajui
o njihovim ogranienjima - kao orue koje jo moe posluiti. Vie im se
ne pripisuje nikakva vrijednost istine, kao ni strogo znaenje, oni bi prema
potrebi spremno bili odbaeni ako se drugi instrumenti pokau boljima. U
meuvremenu se iskoritava njihova relativna uinkovitost i koriste se za
unitavanje staroga stroja kojemu pripadaju i iji su i sami dijelovi. Tako se
298 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

kritizira jezik humanistikih znanosti. Levi-Strauss vjeruje da na taj nain

moe odvojiti metodu od istine, instrumente metode i objektivna znaenja
kojima stremi. Gotovo bismo mogli kazati da je to prva Levi-Straussova
tvrdnja, a u svakom sluaju to su prve rijei Osnovnih struktura: Poinjemo
shvaati da razlikovanje stanja prirode i stanja drutva (danas emo prije
rei: stanja prirode i stanja kulture), u nedostatku prihvatljivog povijesnog
znaenja, predstavlja vrijednost koja u potpunosti opravdava da se moderna
sociologija njome slui kao metodolokim instrumentom."
Levi-Strauss uvijek e ostati vjeran toj dvostrukoj namjeri: zadrati kao
instrument ono iju vrijednost istine kritizira.
S jedne strane, i dalje e osporavati vrijednost opreke priroda/kultura. Vie od trinaest godina nakon Osnovnih struktura, Divlja misao2 vjerno
ponavlja tekst koji sam upravo proitao: "ini nam se da opreka izmeu
prirode i kulture, na kojoj smo neko ustrajali, danas posjeduje prije svega metodoloku vrijednost." Ta metodoloka vrijednost ne bi bila ugroena
"ontolokom" ne-vrijednou, moglo bi se rei, da taj pojam nije dvojben:
"Ne bi bilo dovoljno da se zasebne humanistike znanosti stope u opu; taj
prvi pothvat namee druge... koji pripadaju egzaktnim i prirodnim znanostima: reintegrirati kulturu u prirodu, i konano, ivot u cjelinu njegovih
fiziokemijskih uvjeta" (str. 327)
S druge strane, u Divljoj misli on pod nazivom bricolage nudi ono to
bi se moglo nazvati raspravom o toj metodi. Bricoleur, kae Levi-Strauss,
je onaj koji se slui "prirunim sredstvima", odnosno instrumentima koje
pronalazi oko sebe, koji su ve tamo, koji nisu posebno smiljeni za zahvat
u kojemu e posluiti i za koji ih se nastoji prilagoditi, pri emu se bez oklijevanja promijene kad god se to uini potrebnim, istodobno ih se iskuava
nekoliko, ak i ako su im podrijetla i oblici raznorodni itd. U formi bricolagea postoji, dakle, kritika jezika, a ak bi se moglo rei i da je sam bricolage
kritiki jezik, osobito jezik knjievne kritike: ovdje mislim na tekst G. Genettea, Structuralisme et Critique litteraire (Strukturalizam i knjievna kritika), objavljen u ast Levi-Straussa u asopisu L'Arc, u kojem on kae da se
analiza bricolagea moe gotovo doslovno primijeniti na kritiku, a posebno
na "knjievnu kritiku" (uzeto iz: Figures /Figure, Ed du Seuil, str. 145).
Ako se bricolageom naziva potreba da se posude pojmovi iz teksta s
vie-manje suvislim ili unitenim nasljeem, oi|da se mora ustvrditi da je
svaki diskurz bricolage. Inenjer, to ga Levi-Strauss suprotstavlja bricoleuru, morao bi izgraditi totalitet svojega jezika, sintaksu i leksik. U tom je
smislu inenjer mit: subjekt koji bi bio apsolutno podrijetlo vlastita diskurza
2

Djelo La pensee sauvage, u prijevodu Jagode Milinkovi, objavio je Golden marketing,

Zagreb, 2001. (op. prev.).
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI 1 3 0 3

i koji bi ga izgradio "iz temelja" bio bi stvoritelj rijei, sama rije. Pojam
inenjera koji bi raskinuo sa svakim bricolageom je, dakle, teoloki pojam,
a kako nam Levi-Strauss drugdje kae da je bricolage mitopoetski, mogli bismo se kladiti da je inenjer mit to ga je proizveo bricoleur. im se prestane
vjerovati u takva inenjera ili u takav diskurz koji raskida s povijesnom recepcijom, im se prihvati da je svaki konani diskurz podvrgnut stanovitom
bricolageu, da su inenjer ili znanstvenik takoer svojevrsni bricoleuri, tada
je sam pojam bricolagea ugroen, a razlika kroz koju je on stjecao znaenje
se raspada.
Zahvaljujui tome postaje vidljiva druga nit koja bi nas trebala voditi
kroz ono to se ovdje kuje.
Levi-Strauss opisuje djelatnost bricoleura ne samo kao intelektualnu,
nego i kao mitopoetsku djelatnost. U Divljoj misli moe se proitati: "Kako
bricolage na tehnikoj razini, tako i mitsko razmiljanje moe, na intelektualnoj razini, dosegnuti briljantne i nepredviene rezultate. Reciprono
tome, esto se uoavao mitopoetski karakter bricolagea."
No, veliki Levi-Straussov napor nije se ograniio na to da ponudi, osobito u svojim najnovijim istraivanjima, strukturalnu znanost o mitovima
i mitolokim djelatnostima. Njegovo se nastojanje uoava takoer, a rekao
bih i prije svega, u statusu koji pripisuje vlastitu diskurzu o mitovima, onome to naziva svojim "mitologikama". To je trenutak kada njegov diskurz o
mitu sam sebe promilja i kritizira. Taj trenutak, to kritiko razdoblje oito
zanima sve jezike koji dijele podruje humanistikih znanosti. to to LeviStrauss kae o "mitologikama"? Upravo u njima nailazimo na mitopoetsku
mo bricolagea. Zapravo, ono to se ini najprivlanijim u tom kritikom
istraivanju novog statusa diskurza jest deklarirano naputanje svakog referiranja na sredite, na subjekt, na povlatenu referenciju, na podrijetlo ili
na apsolutni arche. Tu bismo temu decentriranja mogli slijediti kroz cijelu
Uvertiru njegove posljednje knjige Sirovo i kuhano. Dotaknut u samo neke
od odrednica.
1. Prije svega, Levi-Strauss priznaje da mit o plemenu Bororo, kojim se on
slui kao "referencijalnim mitom", ne zasluuje taj naziv niti to postupanje:
rije je o dvojbenu nazivu te neprimjerenoj primjeni. Taj mit ne zasluuje
referencijalni privilegij vie od bilo kojeg drugog mita: "Zapravo, mit o plemenu Bororo koji emo odsada oznaavati nazivom referencijalni mit, nije
nita drugo, kao to emo nastojati pokazati, nego vei ili manji preobraaj
drugih mitova koji ili dolaze iz istog drutva ili iz bliskih, pa ak i udaljenih
drutava. Bilo bi, dakle, opravdano za polazite izabrati bilo kojeg predstavnika te grupe. Vanost referencijalnoga mita ne ovisi, u tom smislu, o njegovoj tipinosti, nego vie o njegovu nepravilnu poloaju unutar grupe" (str.
10).
3 0 4 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

2.
Ne postoji jedinstvo ili apsolutan izvor mita. arite ili izvor uvijek su
neuhvatljive, neostvarive i, prije svega, nepostojee sjene ili mogunosti. Sve
poinje strukturom, konfiguracijom ili odnosom. Diskurz o toj a-centrinoj strukturi kakva je mit ni sam ne moe posjedovati apsolutni subjekt i
apsolutno sredite. Kako ne bi promaio formu i kretanje mita, on mora
izbjei to nasilje centriranja jezika koji opisuje a-centrinu strukturu. Valja,
dakle, odustati od znanstvenog ili filozofskog diskurza, od episteme kojoj je
apsolutni zahtjev, koja jest apsolutni zahtjev, povratka izvoru, sreditu, temelju, naelu itd. Za razliku od epistemskog diskurza, strukturalni diskurz o
mitovima, mito-logini diskurz mora i sam biti mitoforman. On mora imati
formu onoga o emu govori. To tvrdi Levi-Strauss u Sirovom i kuhanom iz
kojega bih sada elio proitati dugu i lijepu stranicu:
Prouavanje mitova predstavlja, zapravo, metodoloki problem, zbog
injenice da se ne moe prilagoditi kartezijanskom naelu da potekou valja
podijeliti na onoliko dijelova koliko je potrebno da se ona rijei. Ne postoji
pravi termin za analizu mitova, neko tajno jedinstvo do kojega bismo mogli
doi na kraju posla dekompozicije. Teme se udvostruuju u beskonanost. I
kada se ini da smo razmrsili jednu od druge te ih razdvojili, to je samo zato
da bismo ustanovili kako se one ponovno spajaju, kao odgovor na poticanje
nepredvienih afiniteta. Stoga je jedinstvo mita tek tendencijalno i projektivno, ono nikada ne odraava stanje ili trenutak mita. Uloga tog jedinstva
kao imaginarne pojave koju podrazumijeva interpretacijski napor jest dati
mitu sintetinu formu te sprijeiti da se on raspri u zbrci suprotnosti. Mogli bismo, dakle, kazati da je znanost o mitovima anaklastina, rabei taj
stari termin u irem smislu koji je etimoloki opravdan, a koji u definiciji
doputa prouavanje reflektiranih zraka zajedno s prouavanjem prelomljenih zraka. No za razliku od filozofske refleksije, koja se nastoji vratiti sve do
izvora, refleksije o kojima je ovdje rije odnose se na zrake liene svih arita
osim onog virtualnog... elei oponaati spontano kretanje mitske misli, na
je pothvat, i sam prekratak i predug, morao popustiti pred njegovim zahtjevima i potivati njegov ritam. Tako je ova knjiga o mitovima na svoj nain
mit." Ovu tvrdnju ponavlja neto kasnije (str. 20): Budui da mitovi i sami
poivaju na kodovima drugoga reda (kodovi prvoga reda su oni od kojih se
sastoji jezik), ova e knjiga, dakle, ponuditi skicu koda treega reda, namijenjenog osiguravanju uzajamne^prevodivosti vie mitova. Stoga nee biti
pogreno budemo li je smatrali mitom: na neki nain, mitom mitologije." Ta
odsutnost svakog stvarnog i vrstog sredita mitskog ili mitolokog diskurza opravdava glazbeni model to ga je Levi-Strauss odabrao za kompoziciju svoje knjige. Odsutnost sredita ovdje je odsutnost subjekta i odsutnost
autora: Mit i glazbeno djelo tako se javljaju kao ravnatelji orkestra iji su
sluatelji tihi izvoai. Pitamo li se gdje se nalazi stvarno arite djela, moSTRIIKTIIRA

7NAK I

IGRA

II ni<iKIIR7ll

HUMANISTIKIH

7NANn<JI

305

rat emo odgovoriti da je njegovo odreenje nemogue. Glazba i mitologija

suoavaju ovjeka s virtualnim predmetima kojima je stvarna samo sjena...
Mitovi nemaju autora..." (str. 25)
Ovdje, dakle, etnografski bricolage namjerno preuzima mitopoetsku
funkciju. No ona istodobno ini filozofsko ili epistemoloko potraivanje
sredita mitolokim, odnosno povijesnom iluzijom.
Ipak, ako i prihvatimo nunost Levi-Straussova ina, ne moemo zanemariti njegove opasnosti. Ako je mito-logika mito-morfna, imaju li svi
diskurzi o mitovima istu vrijednost? Moramo li napustiti svaki epistemoloki zahtjev koji omoguava razlikovanje diskurza o mitu prema kakvoi?
Klasino, ali neizbjeno pitanje. Na njega ne moemo odgovoriti - a mislim da Levi-Strauss i ne odgovara - dokle god nije izrijekom postavljen
problem odnosa izmeu filozofema ili teorema s jedne strane, te mitema
ili mitopoema s druge. A to nije mala stvar. U nedostatku izriitog postavljanja problema, osueni smo tobonje prekoraenje filozofije pretvoriti u
pogreku koja je unutar filozofije ostala neprimijeena. Empirizam bi bio
rod kojega su te pogreke uvijek vrste. Transfilozofski pojmovi pretvorili bi
se u filozofske naivnosti. Ta bi se opasnost mogla dokazati na nizu primjera,
na pojmovima znaka, povijesti, istine itd. elim samo naglasiti da prelazak
onkraj filozofije ne znai okretanje stranice filozofije (to najee znai loe
filozofiranje), nego nastavak itanja filozofa na stanovit nain. Levi-Strauss
uvijek je svjestan opasnosti o kojoj govorim; ona je cijena njegova napora.
Rekao sam da je empirizam osnovna forma svih pogreaka to prijete diskurzu koji sebe, osobito kod Levi-Straussa, i dalje smatra znanstvenim. No
kada bismo doista eljeli postaviti pitanje empirizma i bricolagea, zacijelo
bismo brzo doli do apsolutno proturjenih tvrdnji u pogledu statusa diskurza u strukturalnoj etnologiji. S jedne strane strukturalizam se s pravom
nudi kao kritika empirizma. No istodobno nema nijedne Levi-Straussove
knjige ili studije koja se ne predstavlja kao empirijski ogled koji nove informacije uvijek mogu nadopuniti ili osporiti. Strukturalne sheme uvijek su
ponuene kao pretpostavke koje proizlaze iz odreene koliine informacija i koje su podlone kunji iskustva. Brojni bi tekstovi mogli dokazati to
dvostruko postuliranje. Vratimo se jo na Uvertiru iz Sirovog i kuhanog u
kojoj je vidljivo da to postuliranje, ako i jest dvostruko, to jest zato to je u
pitanju jezik o jeziku: Kritiari koji bi nam prigovorili da prije same analize nismo pristupili iscrpnu popisivanju junoamerikih mitova, uvelike
bi promaili smisao prirode i uloge tih dokumenata. Cjelina mitova neke
populacije pripada redu diskurza. Pod uvjetom da se populacija fiziki ili
moralno ne ugasi, ta cjelina nikada nee biti zakljuena. Bilo bi jednako
prigovoriti lingvistu da pie gramatiku nekog jezika, a da nije zabiljeio
ukupnost rijei koje su izgovorene otkako taj jezik postoji, i da ne poznaje
298 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

jezine razmjene koje e se dogaati sve dok on bude postojao. Iskustvo

dokazuje da smijeno malen broj reenica omoguava lingvistu da razradi
gramatiku jezika koji prouava. ak i djelomina gramatika, ili skica gramatike predstavljaju dragocjenu tekovinu radi li se o nepoznatim jezicima.
Da bi se oitovala, sintaksa ne eka da teoretski neogranieni niz dogaaja
bude popisan, jer je tvori skup pravila koji upravlja njihovim nastankom.
Mi smo htjeli skicirati upravo sintaksu junoafrike mitologije. Ako novi
tekstovi obogate diskurz o mitu, bit e to prilika da se provjeri ili izmijeni
nain na koji su odreeni gramatiki zakoni bili formulirani, da se nekih
meu njima odrekne, te da se otkriju novi. No ni u kom nam se sluaju ne
moe postaviti zahtjev potpunog diskurza o mitu. Jer upravo smo vidjeli da
taj zahtjev nema smisla" (str. 15-16). Totalizacija je, dakle, definirana as
kao nepotrebna, as kao nemogua. To je zacijelo stoga to postoje dva naina za promiljanje konanosti totalizacije. Pritom bih ponovio da obje te
odrednice postoje, iako ne izriito, u Levi-Straussovu diskurzu. Totalizacija
se moe smatrati nemoguom u klasinom smislu: tada se misli na empirijsko nastojanje subjekta ili konanog diskurza koje se uzalud mui s beskonanim obiljem kojim nikada nee moi ovladati. Ima previe toga, vie
nego to se moe rei. No netotalizacija se moe odrediti drukije: ne vie
kroz pojam konanosti kao upuivanja na empiriju, nego kroz pojam igre.
Ako totalizacija tada vie nema smisla, to nije zato to beskonanost nekog
podruja ne moe biti pokrivena jednim pogledom ili konanim diskurzom,
nego zato to priroda tog podruja - tonije jezik i to konaan jezik - iskljuuje totalizaciju. To je zapravo podruje igre, to jest podruje beskonanih
supstitucija unutar granica konane cjeline. To podruje omoguava te beskonane supstitucije samo utoliko to je konano, odnosno zato to mu,
umjesto da bude neiscrpno podruje, kao u klasinoj pretpostavci, umjesto
da bude preveliko, neto nedostaje, tonije sredite koje utvruje i utemeljuje igru supstitucija. Moglo bi se kazati, strogo se sluei tom rijeju kojoj
se skandalozno znaenje na francuskom uvijek zaboravlja, da je to kretanje
igre, omogueno nedostatkom, odsutnou sredita ili podrijetla, zapravo
kretanje suplementarnosti. Sredite se ne moe odrediti, niti se totalizacija
moe iscrpiti, i to stoga to znak koji zamjenjuje sredite, koji ga dopunjava,
koji ga zastupa u njegovo/*odsutnosti, taj znak se pridodaje, dolazi povrh,
kao suplement. Kretanje znaenja pridodaje neto, zbog ega uvijek ima
vie, no to je dodavanje labilno, jer nadomjeta, dopunjava nedostatak na
strani oznaenog. Iako se Levi-Strauss ne slui rijeju suplementaran naglaavajui, kao to to ja ovdje inim, oba smjera znaenja koji zaudo tvore
cjelinu, nije sluajno da dva puta rabi tu rije u djelu Introduction a Voeuvre
de Mauss (Uvod u Maussovo djelo), kada govori o preobilju oznaitelja u
odnosu prema oznaenima na koje se on moe smjestiti": ,,U nastojanju da
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI 1 3 0 7

shvati svijet, ovjek, dakle, uvijek raspolae vikom znaenja (to ih raspodjeljuje meu stvarima sukladno zakonima simbolike misli koju moraju
prouavati etnolozi i lingvisti). Ta raspodjela dodatne koliine - ako se tako
moemo izraziti - apsolutno je nuna da u konanici raspoloivi oznaitelj i
obiljeeno oznaeno ostanu u meusobno komplementarnu odnosu koji je
uvjet simbolike misli" (Zacijelo bi se moglo dokazati da je ta dodatna koliina znaenja podrijetlo samoga ratija:3). Ta se rije ponovno javlja neto
nie, nakon to je Levi-Strauss govorio o tom "labilnom oznaitelju, koji je
u slubi svake konane misli": "Drugim rijeima, i nadahnjujui se Maussovim pravilom da jezik moe asimilirati sve drutvene pojave, u pojmovima
mana, wakan, oranda i drugim pojmovima toga tipa vidimo svjestan izraz
semantike funkcije, kojoj je uloga omoguiti postojanje simbolike misli
usprkos proturjeju koje joj je svojstveno. Time se objanjavaju naizgled
nerjeive opreke vezane za taj pojam... Istodobno snaga i djelovanje, kakvoa i stanje, imenica i pridjev i glagol; apstraktna i konkretna, sveprisutna
i lokalizirana. Doista, mana je sve to odjednom; no nije li to upravo zato
to nije nita od toga, nego jednostavna forma ili, tonije, simbol u istom
stanju, koji je zbog toga pogodan da se ispuni bilo kojim simbolikim sadrajem? U tom sustavu simbola kakav tvori svaka kozmogonija, to bi naprosto bila nulta simbolika vrijednost, odnosno znak koji obiljeava nunost
dodatnog [ja naglaavam] simbolikog sadraja u odnosu na onaj koji ve
ispunjava oznaeno, no koji moe biti bilo koja vrijednost pod uvjetom da i
dalje bude dijelom raspoloive rezerve i da ne bude, kako to kau fonolozi,
grupni termin." (opaska: "Lingvisti su ve navedeni na formuliranje pretpostavki toga tipa. Tako: "Nulti fonem suprotstavlja se svim drugim francuskim fonemima utoliko to ne sadri nijedno razlikovno obiljeje i nijednu
stalnu fonetsku vrijednost. Funkcija nultog fonema jest, meutim, da se suprotstavi odsutnosti fonema" (Jakobson i Lotz). Jednako bi se moglo kazati,
shematiziramo li ovdje ponuenu koncepciju, da je funkcija pojmova kao
to je mana da se suprotstave odsutnosti znaenja, a da pritom sami ne nose
nikakvo posebno znaenje."
Preobilje oznaitelja, njegov suplementarni karakter, odnosi se, dakle,
na konanost, to jest na nedostatak koji ovdje mora biti nadomjeten.
Sada razumijemo zato je kod Levi-Straussa vaan pojam igre. Referiranje na sve vrste igara, osobito na rulet, vrlo je esto, posebice u djelima
Entretiens (Razgovori), Race etHistoire (Rasa i povijest), Divlja misao. No to
referiranje na igru uvijek se dogaa u nekoj napetosti.

Francuske rijei "la ration", to znai "porcija, obrok, zadana koliina", te "la raison", to
znai "razum, razlog", potjeu od iste latinske rijei - ratio. Tu je injenicu autor iskoristio, ali ona se u prijevodu naalost gubi (op. prev.).
298 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

U napetosti s povijeu, prije svega. To je klasian problem, na kojemu

su se prigovori ve potroili. Navest u samo ono to mi se ini formalnom
stranom problema: reducirajui povijest, Levi-Strauss pravedno je postupio
prema pojmu koji je uvijek bio u dosluhu s teleolokom i eshatolokom metafizikom, odnosno, to je paradoksalno, s filozofijom prisutnosti kojoj se,
kako se vjerovalo, mogla suprotstaviti povijest. Iako se ini da je u filozofiju
ula dosta kasno, tematika povijesnosti uvijek je bila traena kroz odreenje
bitka kao prisutnosti. Sa ili bez etimologije te usprkos klasinog antagonizma
koji suprotstavlja ta znaenja u cijeloj klasinoj misli, mogli bismo dokazati
da je pojam episteme uvijek zazivao pojam historia, ako je povijest uvijek
jedinstvo nekog postajanja, kao tradicija istine ili razvitak znanosti usmjeren na usvajanje istine u prisutnosti i samoprisutnosti, usmjeren na znanje
u samosvijesti. Povijest se uvijek promiljala kao kretanje obnavljanja povijesti, deriviranje izmeu dviju prisutnosti. No ako je opravdano sumnjati u
taj pojam povijesti, dolazi se u opasnost, reducira li se on bez postavljanja
izriitog pitanja na koje ovdje ukazujem, vraanja u nepovijesnost klasinog oblika, odnosno u odreeni trenutak povijesti metafizike. Takvom mi se
ini algebarska formalnost ovog problema. Konkretnije, mora se priznati da
u Levi-Straussovim djelima potivanje strukturalnosti, unutarnje izvornosti strukture, namee neutralizaciju vremena i povijesti. Primjerice, pojava
nove strukture, izvorna sustava, uvijek se dogaa - to je uvjet njezine strukturalne specifinosti - kroz raskid s njezinom prolou, podrijetlom i uzrokom. Dakle, svojstvo strukturalne organizacije moe se opisati jedino ako se
ne vodi rauna, u samom trenutku opisivanja, o njezinim prolim stanjima,
ako se ne postavlja pitanje o prelasku iz jedne strukture u drugu, ako se povijest stavi u zagradu. U tom strukturalistikom" trenutku, pojmovi sluaja
i diskontinuiteta su nuni. I doista, Levi-Strauss esto se na njih poziva, kao
na primjer kada govori o strukturi nad strukturama kakva je jezik, o kojemu
u Uvodu u Maussovo djelo kae da je mogao nastati samo odjednom": bez
obzira na trenutak i okolnosti njegove pojave na ljestvici animalnog ivota,
jezik je mogao nastatkBamo odjednom. Stvari nisu mogle poeti znaiti postupno. Nakon preobraaja za koji nisu zaduene drutvene znanosti, nego
biologija i psihologija, dolo je do prelaska sa stupnja na kojemu nita nije
posjedovalo znaenje, na stupanj na kojemu je sve posjedovalo znaenje." To
ne sprjeava Levi-Straussa da prizna sporost, zrenje, kontinuirani napor injeninih preobraaja, povijest (primjerice u Rasi i povijesti). No u skladu s
inom koji su izvrili i Rousseau i Husserl, on mora odstraniti sve injenice"
u trenutku kada eli shvatiti esencijalnu specifinost neke strukture. Poput
Rousseaua, on uvijek mora promiljati podrijetlo nove strukture prema modelu katastrofe - poremeaja prirode u prirodi, prirodnog prekida prirodnog
slijeda, otklona od prirode.
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI 1 3 0 9

Napetost igre s povijeu, kao i napetost igre s prisutnou. Igra je rasprenje prisutnosti. Prisutnost nekog elementa uvijek je znaenjska i supstitutivna referencija, upisana u sustav razlika i kretanje nekog lanca. Igra
je uvijek igra odsutnosti i prisutnosti, no elimo li je promiljati korjenito,
moramo je promiljati prije alternative prisutnosti i odsutnosti. Moramo
promiljati bitak kao prisutnost ili odsutnost na temelju mogunosti igre,
a ne obrnuto. Meutim, iako Levi-Strauss prikazuje bolje od ikoga igru ponavljanja i ponavljanje igre, ipak se kod njega uoava svojevrsna etika prisutnosti, nostalgija prema podrijetlu, arhainoj i prirodnoj nevinosti, istoi
prisutnosti i samoprisutnosti u govoru. Etika, nostalgija, pa ak i grizoduje
koje se esto pokazuje u obliku motivacije za etnoloki projekt kada se on
odnosi na arhaina drutva, koja su po njegovu miljenju uzorna. Ti su tekstovi dobro znani.
Okrenuta prema prisutnosti, izgubljenoj ili nemoguoj, odsutnog podrijetla, ta strukturalistika tematika prekinute neposrednosti tuno je, negativno, nostalgino, krivo, rusoovsko lice promiljanja igre kojemu bi nalije bila nieanska afirmacija, radosna afirmacija igre svijeta te nevinosti postajanja, afirmacija svijeta znakova bez pogreke, bez istine, bez podrijetla,
ponuena aktivnom tumaenju. Ta afirmacija odreuje ne-sredite drukije
negoli kao gubitak sredita. Ona igra bez osiguranja. Jer postoji jedna sigurna igra: ona koja se ograniava na supstituciju danih i postojeih, prisutnih
dijelova. U apsolutnom sluaju, afirmacija se takoer preputa genetskoj neodreenosti, seminalnoj pustolovini traga.
Postoje, dakle, dva tumaenja tumaenja, strukture, znaka i igre. Prvo
nastoji odgonetnuti, mata o odgonetanju istine ili podrijetla koji umiu igri
i ureenosti znaka, a nunost tumaenja doivljava kao progonstvo. Drugo,
koja vie nije okrenuto prema podrijetlu, afirmira igru i nastoji prijei preko
ovjeka i humanizma, budui da je ime ovjeka ime onoga bia koje je, kroz
povijest metafizike ili ontoteologije, odnosno kroz cijelu svoju povijest, matalo o punoj prisutnosti, umirujuim temeljima, podrijetlu i kraju igre. To
drugo tumaenje tumaenja, na koje nam je ukazao Nietzsche, ne trai u etnografiji, kao to je to htio Levi-Strauss iji Uvod u Maussovo djelo ponovno
citiram, "nadahnue novog humanizma".
Danas bi nam vie znakova moglo ukazati na injenicu da ta dva tumaenja tumaenja - koja su apsolutno nepomirljiva, iako ih doivljavamo istodobno i pomirujemo nekom nejasnom ekonomijom - dijele podruje onoga
to problematino nazivamo humanistikim znanostima.
Iako ta dva tumaenja moraju potvrditi svoje razlike i izotriti vlastitu
nesvodljivost, osobno ne vjerujem da se danas mora birati. Prije svega zato
to smo na podruju - recimo ipak, privremeno, na podruju povijesnosti
- na kojemu se kategorija izbora ini lakom. Zatim, zato to najprije treba
3 1 0 1 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA

pokuati promisliti zajedniko tlo te diferanciju te nesvodljive razlike. Ali i

stoga to tu postoji neka vrsta pitanja - ponovno recimo povijesnog - kojemu danas tek nagovijetamo koncepciju, formiranje, gestaciju, trudove. Svakako, ove rijei izgovaram pogleda okrenuta prema poroajnim fazama, ali i
prema onima koji, u drutvu iz kojega ne iskljuujem sebe, odvraaju pogled
od onoga to je jo neimenovano, a to se nagovijeta i moe to initi, kao to
je nuno kad god dolazi do raanja, jedino kao vrsta nevrste, u bezoblinu,
nijemu, negovoreem i zastraujuem obliku nakaznosti.

STRUKTURA; ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIKIH ZNANOSTI | 3 1 1

Foueoutt.Hichfcl

POREDAK DISKURSA
IMIKROFIZIKA MOI

'srbiH,

J l u o s u a l

Poredak diskursa

Volio bih da se u izlaganje koje danas moramdrzati, i u ona koja

u ovdje moda godinama drati, mogu uuljati kriomice. Umjesto
da uzimamrije,volio bih da me ona obuzme i ponese mnogo dalje
od svakog poetka. U trenutku dok govorim volio bih osjetiti da mi
ve odavno prethodi jedan bezimeni glas: tada bi ml bilo dostatno da
suvislo oblikujem i slijedim izriaj, da se bez osobita obzira postavim
u njegove meuprostore, kao da mi on daje znak ostajui za trenutak
u neizvjesnosti. Poetka, dakle, ne bi ni bilo; i umjesto da budem onaj
od koga dolazi diskurs, prije bih bio nasumini uinak njegova
odvijanja, sitna pukotina, toka njegova mogueg ieznua.
volio bih da iza mene (kako ve dugo imamrije,udvostruujui
unaprijed sve ono to elim rei) postoji glas koji bi ovako govorio:
Valja nastaviti, ne mogu nastaviti, valja nastaviti, valja izricati rijei
sve dok ih ima, valja ih izricati sve dok me one pronalaze, dokle god
mi govoreneobian trud, udna greka, valja nastaviti, to je moda
ve uinjeno, moda su mi one ve priopene, moda su me dovele
do praga moje povijesti, pred otvorena vrata moje povijesti, zaudilo
bi me da se ona otvore.
Mnogima je, drim, svojstvena ta elja da ne moraju zapoinjati,
elja da se od poetka nau s druge strane diskursa a da pri tome ne
trebaju izvana razmatrati njegovu moguu osebujnost, pogibeljnost,
moda i zlokobnost Na tu toliko zajedniku elju institucija odgovara na ironijski nain, jer ona poetke obiljeava sveano, obavija ih
pozornou i tiinom, jer im da bi bili to bolje oznaeni
nameeritualiziraneoblike.
elja kae: Htjela bih da ne moram sama ulaziti u taj opasni
poredak diskursa; htjela bih da nemam posla s njegovom otrinom i
odltinou; eljela bih daje on posvuda oko mene kao tiha, duboka
beskrajno otvorena prozirnosi gdje bi drugi odgovarali na moje
oekivanje i odakle bijedna za drugom, proizlazile istine; preostalo

bi mi jedino da mu se prepustim, da me on nosi kao sretnu lutalicu.

A institucija odgovara: Ne mora se bojati poetka; mi smo tu da ti
pokaemo daje diskurs u poretku zakona, da se ve odavno bdije nad
njegovim oitovanjem; da mu je udijeljeno mjesto koje ga potuje ali
i razoruava; i da mo, koju katkad moe stei, dobija upravo od nas
i samo od nas.
No moda institucija i elja nisu nita drugo do dvije suprotstavljene replike na isti nemin nemir spram onoga to jest diskurs u svojoj
materijalnoj zbilji izgovorene ili napisane stvari; nemir spram te
prolazne egzistencije nesumnjivo sklone da nestane, ali o ijem
trajanju mi ne odluujemo; nemir zbog osjeaja da su u tom svakodnevnom i jednolinom djelovanju sadrane moi i opasnosti koje je
teko zamisliti; nemir zbog sumnje da se kroz toliko izgovorenih i
dugom upotrebom izlizanihrijeinaziru borbe, pobjede, rane, vladavine, ropstva.
No, to je dakle toliko opasno u injenici da ljudi govore i da se
njihovi dikursi beskonano umnoavaju? Gdje je, dakle, opasnost?
* * Jfi

Evo hipoteze koju bih veeras htio iznijeti da bih utvrdio poprite
F - ili moda vrlo privremenu pozornicu rada koji obavljam:
pretpostavljam da proizvodnju diskursa u svakomrimStvnlmntmlira
selekcionira, organizira i redistribuira stanovit broj procedura ija se
uloga sastoji u tome da umanje njegove moi i opasnosti, da gospodare gjepovim sluajnim zgodama, da izbjegnu njegovu tegobnu,
zastraujuu materijalnost
U drutvu kao Sto je naezacijelo su poznate procedure iskljuivanjei. Najoiglednija i najobinija jest zabrana. Dobro znamo da
nemamo pravo sve rei, da ne moemo govoriti o svemu u svakoj
prigodi, da napokon bilo tko ne moe govoriti o bilo emu. Predmetni
tabu, prigodni ritual, povlateno ili iznimno pravo subjekta koji
govori: tu je posrijedi igra triju tipova zabrane koji se isprepliu,
meusobno pojaavaju ili kompenziraju tvorei sloenu mreu koja
se stalno mijenja. Samo u napomenuti da meu podruja gdje je
mrea najzgusnutija, gdje su tamna polja sve brojnija danas spada
podruje seksualnosti te podruje politike: umjesto da bude prozirnim i neutralnim elementom u kojemu se seksualnost razoruava a
politika pacificira, diskurs je izglgda jedno od poprita gdje oni, na
povlaten nain, iskazuju neke od svc :'*.^ najpogubnijih moi. Iako

diskurs naizgled znai vrlo malo, zabrane to ga pogaaju otkrivaju

vrlo rano, vrlo brzo njegovu vezanost za elju i mo. A to nipoto nije
iznenaujue; jer diskurskao to je pokazala psihoanalizanije
tek ono to oituje (ili skriva) elju; on je i predmet elje. Jer diskurs
kao to nas povijest neprestano pouava nije tek ono to
izraava borbe i sisteme vladavine, ve ono zbog ega i pomou ega
se vodi borba, mo koje se valja doepati.
U naem drutvu postoji i drugi princip iskljuivanja: ne vie
zabrana, ve podjela i odbacivanje. Mislim na protuslovlje razuma i /c,
ludila. Od poetka srednjeg vijeka luak je ongj iji diskurs ne moe
biti u opticaju kao diskurs ostalih; Itpgov se-goversmatra nitavnim,
i bevnjednim. on ne nosi ni istinu ni znaenje, ne ulijeva povjerenje
u ispravnost, ne moe ozakonitiTHh liili uftuvui, u molitvenoj rtvi ne
moe omoguiti transsupstancijacyu 1 kntfT pretvoriti u tijelo. No
dogaa se i to da mu se, nasuprot svemu drugome, pripisuju nadnaravne moi, mo da izrie skrivenu istinu, mo da iskazuje budunost, mo da posve naivno uvia ono to mudrost ostalih ne moe
zapaziti Zanimljivo je ustvrditi da govor luaka u Europi nije bio
sluan stoljeima, a ako pak jeste, tada ga se ulo kao govor istine.
Ili je padao u nitavilo odbaen im bi bio izgovoren ili se pak u
njemu odgonetavao naivni ili lukavi razum, razum razumniji od
onoga razumnih ljudi. U svakom sluaju, iskljuen ili tajno obdaren
razumom u strogom smislu, on nije postojao. Ludilo luaka prepoznavalo se preko njegovihrijei;upravo su one bile mjesto na kojemu
se vrila podjela; no one nikada nisu bile sabrane i posluane. Prije
svretka 17. stoljea nijedan lijenik nije doao na pomisao o tome
da sazna to kazuje (kako i zato kazuje) taj govor koji ipak predstavlja razliku. Cijeli taj golemi diskurs luaka svodio se na graju; rije
mu se davala tek simboliki, na sceni gdje se prikazivao, razoruan i
pomiren, jer tu je igrao ulogu preruene istine.
Moglo bi se primijetiti daje sve to danas gotovo ili da se zavrava;
da govor luaka nije vie s druge strane razdjelnice; da nije vie
nitavan i bezvrijedan; da nam naprotiv postavlja zamke; da u njemu
traimo smisao ili obrise, odnosno ruevine, nekoga djela; i da smo
taj govor luaka zatekli u onome to sami artikuliramo, u toj siunoj
mrlji preko koje nam izmie ono to izriemo. Ali tolika pozornost
ne dokazuje da je stara podjela izgubila ulogu; dostatno je imati na
umu cijelu armaturu znanja pomou koje deifriramo taj govor;
dostatno je imati na umu cijelu mreu institucija koja nekome
117

lijeniku, psihoanalitiaru doputa da saslua taj govor i koja

pacijentu istovremeno omoguuje da prinese, ili oajniki uskrati,
svoje jadnerijei;sve je to dostatno imati na umu da bi se posumnjalo
kako podjela nije nestala, ve djeluje na druge naine, u raznovrsnim
pravcima, preko novih institucija i s uincima koji nipoto nisu isti.
To je sluanje jednog diskursa koji je nabijen eljom i koji sezbog
svog prevelikog zanosa ili svoje prevelike tjeskobe smatra optereenim zastraujuim moima. Ako je zaista potrebno mirovanje
razuma da bi se izlijeila udovita, dostatno je da mirovanje bude
uzbuna pa da podjela opet ostaje.
Moda je protuslovlje istinitog i lanog opasno promatrati kao
trei sistem iskljuivanja, uz one o kojima sam upravo govorio. Kako
bi se snaga istine mogla razloito usporeivati s navedenim podjelama, podjelama koje su od poetka proizvoljne ili koje se barem
organiziraju oko povijesnih kontingencija, koje se oslanjaju na cijeli
jedan sistem institucija koje ih nameu i vode, koje se, naposlijetku,
ne oituju bez prisile i barem djelomine sile!
Zacijelo, ostanemo li na razini stava, unutar diskursa, podjela
izmeu istinitog i lanog nije ni proizvoljna, ni promjenljiva, ni
institucionalna, ni nasilna. No, postavimo li se na drugu razinu,
postavimo li pitanje koja je to volja, stalno i stoljeima, preko naeg
diskursa proimala nau volju za istinom, ili koji najopenitiji tip
podjele upravlja naom voljom za znanjem, tada je to neto to se
ocrtava kao sistem iskljuivanja (povijesni, promjenljivi, institucionalno obvezujui sistem).
% Ta je podjela zasigurno povijesno stvorena. Jer jo kod grkih
pjesnika iz 6. stoljea istiniti diskurs u pravom i valjanom smislu
rijei istiniti diskurs koji je pobuivao potovanje i strah, diskurs
kojem se valja pokoriti jer on vlada, bio je diskurs to ga prema
utanaenomritualu,izgovarao netko tko je na to imao pravo; bio je
to diskurs koji je priopavao pravednost i svakome udjeljivao njegovcuijjfisto; bio je to diskurs koji je, proriui budunost ne samo
najavljivao to e se dogoditi ve pridonosio da se to dogodi, nosio
sa sobom privolu ljudi, te se tako igja^alitao sa siidbinom^A jedno
stoljee kasnije najuzvienija istina vie ne prebiva u onome to
diskursjest ili u onome to on ini, ve u onome to on govori: doao
je dan kada se istina odritualiziranog,djelotvornog i ispravnog ina
izraavanja promie prema inu samom: prema njegovu smislu,
njegovu obliku, njegovu predmetu, njegovu odnosu spram vlastitog
no

uporita/ Izmeu Hesioda i Platona uspostavljena je podjela koja

razdvaja istiniti od lanog diskursa; nova podjela, jer otaaJstiniti
diskurs nije vie dragocjen i poeljan, jer to vie nije diskurs povezan
s vrenjem moi. Sofist je protjeran.
Taje povijesna podjela nesumnjivo dala opi oblik naoj volji za
znanjem. No ona se ipaK stalno premjeta: velike se znanstvene
mijene katkad moda mogu otitavati kao posljedice nekog otkria,
ali se one mogu otitavati i kao pojava novih oblika u volji za
znanjem- Ul9. stoljeu nesumnjivo postoji volja za znanjem koja se
ni po oblicima to ih koristi, ni_po predmetolmjbblastima kojima se
obraa, ni po tehnikama na koje se oslanja ne podudara s voljom za
znaniem koja karakterizira klasinu Kulturu. Vratimo se malo unatrag: na prekretnici izmeu 16. i 17. stoljea (pogotovu u Engleskoj)
poiavila-Se volja za znanjem koja je, anticipirajui svoje aktualne
sadraje, naznaila planove moguih, promotrivih, mjerljivih, klasifikabilnih predmeta; volja za znanjem koja spoznajnom subjektu
(gotovo prije svakog iskustva) namee stanovitu poziciju, stanoviti
pogled i stanovitu funkciju (vie gledati nego itati, vie provjeravati
nego komentirati); volju za znanjem koja propisuje (openitije od
bilo kojeg odreenog instrumenta) tehniku razinu do koje bi spoznaje morale dospjeti da bi bile provjerljive i korisne. Tako je izgleda
od velike platonistike podjele volja za znanjem imala svoju vlastitu
povijest koja nije isto to i povijest obvezujuih istina: povijest
predmetnih planova koje treba spoznati, povijest funkcija i pozicija
spoznajnog subjekta, povijest materijalnih, tehnikih, instrumentalnih sastojaka spoznaje.
No ta se volja za znanjem, kao i drugi sistemi iskljuivanja,
oslanja na institucionalnu podlogu: nju istodobno pojaava i prati
cijeli niz praktikih oblika kao to je, dakako, pedagogija, kao to je
sistem knjiga, izdavatva, biblioteka, kao to su negdanji znanstvena drutva i dananji laboratoriji. No, jo je temeljitije prati nain
upotreba znanja u odreenom drutvu, nain kako se ono vrednuje,
rasporeuje, raspodjeljuje i dodjeljuje. Podsjetimo se ovdje, tek
simboliki, starog grkog naela: da aritmetika moe biti stvar
demokratskih zajednica jer pouava odnosima jednakosti, a da u
oligarhijama treba pouavati samo geometriju jer ona pokazuje
nejednakosti.
Drim napokon da ta, na institucionalnoj podlozi i distribuciji
zasnovana, volja za istinom tei tome da na druge diskurse
119

govorim uvijek o naem drutvu vri svojevrsni pritisak i odreenu mo prisile. Imam na umu nain na koji je zapadna knjievnost
morala stoljeima traiti oslonac u
istinitosti, u iskrenosti,
takoer i u znanosti ukratko u istinitom diskursu. Imam podjednako na umu nain na koji se ekonomska praksa, kodificirana kao
zbir propisa i uputa, eventualno kao moral, u 16. stoljeu nastojala
utemeljiti,racionaliziratii opravdati na podlozi teorije bogatstva i
proizvodnje; imam na umu i nain na koji je jedan toliko preskriptivni sklop kao to je kazneni sustav traio svoja uporita ili svoje
opravdanje ponajprije dakako u pravnoj teoriji, zatim od 19. stoljea
u sociolokom, psiholokom, njedicinskom, psihijatrijskom znanju:
kao da i rije zakona u naem drutvu moe biti pravovaljana samo
pomou diskursa istine.
Od triju velikih sistema iskljuivanja koji pogaaju diskurs
zabranjenog govora, odvajanja ludila i volje za istinom najdue
sam pnvorin n treem. To je zbog toga to ao njega stoljeima nastoje
dospjeti i prva dva; zbog toga to ih on sve vie i vie pokuava
prisvojiti da bi ih istodobno izmijenio i utemeljio. Dok su dva prva
sistema sve lofakiji i nesigurniji utoliko to ih sada proima volja za
istinom, ova naprotiv neprestano uveava svoju snagu, dubinu i
nezaobilaznost
Pa ipak. o njoj se najmanje govori. Kao da nanq se volja 7* istinom
i njezine stranputice ukazuju prekrivene istinom samom i njenim
nunim odvijanjem. Razlog je tome moda ovaj: ako od Grka
naovamo istiniti diskurs doista vie nije onaj koji odgovara na elju
ili onaj koji vri mo, to je onda posrijedi u volji za istinom, u volji
da se izrie taj istiniti diskurs, nego elja i mo? Istiniti diskurs, kojeg
nunost formerastereujeod elje i oslobaa od moi, ne moe
priznati volju za istinom koja ga proima; a volja za istinom, koja
nam je ve dugo nametnuta, takva je da istina koju ona hoe ne moe
a da je ne maskira.
Tako se u naim oima pojavljuje samo jedna istina koja bi trebala
znaiti bogatstvo, plodnost, blagotvornu i lukavo univerzalnu snagu.
A mi pak ostajemo u neznanju spram te volje za istinom kao
udotvorne mainerije kojoj je svrha da iskljuuje. Svi oni koji su,
pokatkad u naoj povijesti, volju za istinom pokuavali preobliiti i
dovesti je u pitanje protiv istine, upravo tamo gdje je istina upregnuta
u opravdavanje zabrane i definiranje ludila, svi nam oni, od Nie-

120

tzsechea do Artauda i Bataillea, sada moraju posluiti kao nesumnjivo uznosita znamenja za svakodnevni rad.
* * *

Zacijelo postoje i broine druge procedure kontrole i ograniavanja diskursa. One o kojima sam dosaTgovorio djeluju na neki nain
izvana; one funkcioniraju kao sistemi iskljuivanja; one se nesumnjivo odnose na dio diskursa koji iskazuje mo i elju.
Mislim da se mofo .izluiti i dmga, grupa--procedura. To su
unutranje procedure, budui da sami disku&i^re svoju vlastitu
kontrolu. To su procedure koje se uglavnom javljaju u svojstvu
principa klasifikacije, sreivanja, distribucije, pri emu se radi o
tome da se zagospodari drugom dimenzijom diskursa: dimenzijom
dogaaja i sluaja.
Ponimo sJcomentarom. Pretpostavljam, a da u to nisam posve
siguran, da nema drutva u kojem ne postoje znaajne prie to se
prepriavaju, ponavljaju, variraju; formule, tekstovi, ritualizirani
sklopovi diskursa koji se deklamiraju u sasvim odreenim prigodama; jednom izgovorene stvari koje se uvaju jer se u njima nasluuje
neto tajnovito i osebujno. Ukratko, moe se ustvrditi da u drutvima
redovito postoji svojevrsno raslojavanje meu diskursima: diskursima koji se izriu u svakodnevnoj i razmjenskoj zbilji i koji nestaju
samim inom svoga izraza i diskursima iz kojih nastaje stanovit broj
novih govornih inova to ih prftllfoj'Vpreoblikuju ili o njima
govore, ukratko, diskursima koji se, onu stranu svoje formulacije,
beskrajno izriu, ostaju izreknuti i opet ih valja izricati. Mi ih
poznajemo u naem sistemu kulture: to su religijski ili pravni tekstovi, to su i oni, po svome statusu neobini tekstovi koje nazivamo
literarnima; to su u stanovitoj mjeri i znanstveni tekstoviRazumije se da ta podvojenost nije ni postojana, ni trajna, ni
apsolutna. Ne postoji, s jedne strane, jednom za svagda dana katego-^
rija^ temelinflli scvaralacki diskurs; a potom, s druge, masa onih koji
ponavljaju, tumae i komentiraju. Brojni se najznaajniji tekstovi 4
mijeaju i nestaju, a komentari pokatkad zauzimaju prvo mjesto. No
iako su se toke njezine primjene izmijenile, funkcija ostaje; princip
stanovitog podvajanja neprestano je u igri. Koijenito uklanjanje tog
raslojavanja nikada ne moe biti drugo do igra, utopija ili tjeskoba.
Igra komentara i la Borges koja nije drugo do ponavljanje od rijei
do rijei (ali sada sveano i namjerno) onoga to se komentira; igra

kritiara koji bi beskonano govorio o nepostojeem djelu. Lirski san

0 diskursu koji se svakom svom trenu pojavljuje kao apsolutno nov
1 nevin i koji se neprestano, u punoj svjeini, obnavlja iz stvari,
osjeaja ili misli. Tjeskoba onog Janetova bolesnika za kojeg je i
najbeznaajniji iskaz ravan evaneoskojrijeikao da skriva neiscrpna blaga smisla, te zavreuje a ga se beskonano istie, ponavlja
i komentira: Kad pomislim, kae on im neto proita ili uje, kad
pomislim na tu reenicu koja e opet otii u vjenost i koju moda
jo nisam posve shvatio.
Ali tko ne uvia da se tu uvijek radi o tome da se poniti jedan od
lanova odnosa a ne da se ukine odnos sam? Odnos koji se tokom
vremena stalno mijenja; odnos koji u danoj epohi zadobija brojne i
raznolike forme; pravnika je egzegeza posve razliita (i to ve
odavno) od religijskog komentara; jedno te isto knjievno djelo moe
istovremeno potaknuti vrlo razliitetipovediskursa: Odiseja je, kao
izvorni tekst, u istoj epohi ponovljena u Brardovu prijevodu, u
beskonanim tumaenjima tekstova, u Joyceovu Uliksu.
Za.trenutak bih se htio ograniiti na napomenu da u onome to se
openito naziva komentarom |rnskorak izmeu prvotnog teksta i
sekundarnog teksta ^ dyjjrf nTajamgo pnyftzane uloge, On. s jedne
strane, omoguuje da se (beskonano) stvaraju novi diskursi: pritisak
prvotnog teksta, njegova postojanost, njegov status uvijek obnovljivog diskursa, mnotven iU skriveni smisao to ga on sadri, tajnovitost i bogatstvo koje mu se pridaje, sve to utemeljuje otvorenu
mogunost da se govori. No, s druge strane, uloga se komentara, bez
obzira na upotrijebljene tehnike, sastoji samo u tome da napokon
kae ono to je tamo preutno ve artikulirano. On mora, prema
paradoksu koji stalno odlae, ali mu nikad ne izmie, po prvi put rei
ono to je bilo ve reeno i neumorno ponavljati ono to ipak nikad
nije bilo reeno. Beskrajno gibanje komentara iznutra je noeno
snom o preruenom ponavljanju: u njegovu vidokrugu nema nieg
drugog osim onoga to je bio u njegovu poetku, puko recitiranje.
Komentar uklanja sluajnost diskursa obavjetavajui ga o tome: on
omoguuje da se kae neto drugo nego to je sam tekst, ali pod
uvjetom daje sam taj tekst iskazan i na neki nain gotov. U otvorenoj
mnotvenosti princip komentara bacakocku, utvruje to bi se moglo
rei o broju, obliku, maski, prigodi ponavljanja. Novo nije u onome
to je reeno ve u dogaaju njegova povratka.

Mislim da postoji i drugi princip razvodnjavanja diskursa.-On je

donekle komplementaran prvome. Rije je o autoru. Autoru shvaenom, dakako, ne kao govornom pojedincu koji je izrekao ili napisao
neki tekst, ve autoru kao principu grupiranja diskursa, kao jedinstvu
i izvoru njegovih znaenja, kao aritu njegove koherentnosti. Taj
princip ne djeluje posvuda niti na postojan nain: posvuda oko nas
krue brojni diskursi, a da njihov smisao i djelotvornost ne pripadaju
autoru kojemu se pripisuju: svakodnevni, asovito djelotvorni iskazi,
dekreti ili ugovori kojima su potrebni potpisnica ne autor, tehnike
upute koje se prenose anonimno. No u podrujima gdie je potivanje
autorstva praviloknjievnost,filozofija,znanostono oigledno
ne igra uvijek istu ulogu; u poretku znanstvenog diskursa, u srednjem
vijeku, potivanje je autorstva bilo neophodno jer je to bio indeks
istine. Smatralo se da neki iskaz sadri znanstvenu vrijednost samog
svog autora. Od 17. stoljea ta se funkcija u znanstvenom diskursu
neprestanu gubi: 011 vise ne tunkcionira da bi dao ime nekom
teoremu, posljedici, primjeru, sindromu. S druge strane, i poevi od
istog razdoblja, u poretku knjievnog diskursa funkcija se autora
neprestano pojaava: sve pripovijesti, sve poeme, sve jdrame ili
komedije u srednjem su vijeku kruile u barem relativnoj anonimnosti, a danas se propituje (i od njih se trai da kau) odakle dolaze, tko
ih je napisao; zahtijeva se da autor vodi rauna o jedinstvu teksta koji
se nalazi pod njegovim imenom; trai se da on otkrije, ili da barem
njime naznai, skriveni smisao koji ih proima; zahtijeva se da ih on
artikulira prema svom osobnom ivotu i prema svojim ivotnim
iskustvima, prema zbiljskoj povijesti u kojoj su nastali. Autor je onaj
koji uznemirujuem jeziku fikcije daje njegovo jedinstvo, njegovu
uklopljenost u zbilju.
Dobro znam da mi se moe rei: Pa vi tu govorite o autoru
kakvim ga kritika naknadno otkriva, nakon to se dogodila smrt, te
ne ostaje nita do zamrena masa rkarija; stoga u sve to valja unijeti
malo reda; smisliti odreeni projekt, stanovitu koherentnost, neku
tematiku za kojom se traga u svijesti ili ivotu autora, koji je moda
pomalofiktivan.No, to ipak ne porie zbiljsko postojanje autora, tog
ovjeka koji izbija iz svih upotrijebljenih rijei, saimajui u njima
svoj genij Ui svoj nered.
Bilo bi zacijelo besmisleno poricati postojanje spisateljskog i
inventivnog individuuma. Mislim, meutim, dabarem odnedavno
pojedinac koji pie neki tekst u ijem se vidokrugu nazire mogue
^

123

djelo preuzima na svoj raun funkciju autora: ono to on pie i to ne

pie, ak u svojstvu privremene skice, kao nacrt djela, i to ostavlja
kao svakodnevne napomene, sva je ta igra razlika zadana funkcijom
autora, koju on usvaja od svoga vremena ili je sa jsvoje strane
preoblikuje. Jer on doista moe sruiti postojeu tradicionalnu sliku
0 autoru; polazei od nove pozicije autora on e, u svemu to bi
mogao rei, u svemu to svakodnevno, u svakom trenutku kazuje,
iskrojiti jo nesigurni profil svoga djela.
Igrom identiteta koja ima oblik ponavljanja i istosti komentar je
ograniavao sluajnost diskursa. Princip autora ograniuje tu istu
sluajnost igrom identiteta koja ima oblik individualnosti i jastva.
Drugaiji princip ograniavanja trebalo bi raspoznati i u onome
to se naziva disciplinama a ne znanostima. I taj je princip relativan
1 nepostojan. Princip koji omoguuje gradnju, ali na osnovi suene
igre.
Organizacija disciplina suprotstavlja se kako principu komentara
tako i principu autora. Principu autora stoga to se jedna disciplina
definira predmetnim podrujem, skupom metoda, korpusom istinitih
propozicija, igrom pravila i definicija, tehnika i instrumenata: sve to
tvori svojevrsni anonimni sistem na raspolaganju onome tko se njime
eli i moe sluiti, a da se njegov smisao i njegova valjanost ne
povezuju s onim tko gaje izumio. No princip discipline suprotstavlja
se i principu komentara: ono to je u nekoj disciplini, za razliku od
komentara, od poetka pretpostavljeno nije smisao koji mora biti
otkriven ni identitet koji mora biti ponovljen; to je ono to je
propisano za izvoenje novih iskaza. Da bi postojala disciplina,
mora, dakle, postojati mogunost da se formuliraju, i to beskonano,
nove propozicije.
Ali postoji jo neto; neto vie da bi bilo manje: jedna disciplina
nije zbir svega istinitog to se moe rei o neemu; to nije ni skup
svega onoga to se o nekoj danosti moe prihvatiti zahvaljujui
principu koherentnosti ili sistematinosti. Medicina se ne sastoji od
ukupnosti istine koja se moe rei o bolesti; botanika se ne moe
definirati zbirom svih istina koje se odnose na biljke. Tome su dva
razloga: ponajprije botanika ili medicina, kao i svaka druga disciplina, sastoje se od pogreaka i istina, pogreaka koje nisu rezidue ili
strana tijela ye imaju pozitivne funkdje, povijesni uinak, ulogu
koja je esto neodvojiva od uloge istina. No, pored toga, da bi jedna
propozicija pripadala botanici ili patologiji, ona mora odgovarati

uvjetima koji su u stanovitom smislu stroiji i sloeniji nego ista i

jednostavna istina: u svakom sluaju drugaijim uvjetima. Ona se
mora obraati odreenom predmetnom planu: primjerice, da bi neka
propozicija bila botanika, ona se od kraja 17. stoljea mora
odnositi na vidljivu strukturu biljke, sistem njezinih bliskih ili daljih
srodnosti, ili mehaniku njenih fluida (i ona vie nije mogla, kao to
je to bilo u 16. stoljeu, zadrati svoje simbolike vrijednosti ili skup
svojstava, odnosno znaajki, koje su joj priznavane u antici). No, ako
' i ne pripada nekoj disciplini, propozicija se morakoristiti konceptualnim i tehnikim instrumentima posve odit&iog tipa; od 19.
stoljea medicinska je propozicija nemoguafona dapae dospijeva
izvan medicine i zadobija vrijednost individualne fantazme i narodskog domiljanja ako upotrebljava istodobno metaforike, kvalitativne i supstancijalne pojmove (kao to su pojmovi guenja, toplih
tekuina ili suhih tvrdih tvari); ona se ipak moe, ona se mora obratiti
jednako metaforikim, ali na drukijem funkcionalnom i fiziolokom
modelu zasnovanim pojmovima (kao to su nadraaj, upala ili degeneracija tkiva). Jo neto. Da bi pripadala nekoj disciplini, propozicija se mora uklopiti u odreen tip teorijskog vidokruga. Napominjem daje istraivanje primitivnog jezika, koje je do 18. stoljea bilo
savreno priznatom temom, u drugoj polovini 19. stoljea bilo dostatno pa da se bilo koji diskurs svrsta ako ne u greku, ono svakako
u obmanu, sanjariju i najobiniju lingvistiku nakazu.
Svaka disciplina priznaje unutar svojih granica istinite i pogrene
propozicije; no ona preko svojih granica odbacuje svaku teratologiju
znanja. Okruje jedne znanosti napueno je vie i manje nego to se
misli: tu je, dakako, neposredno iskustvo, tu su imaginarne teme koje
nose i neprestano prate vjerovanja bez pamenja; no tu su i moda
greke u strogom smislu rijei, jer se greka moe pojaviti i biti
rijeena samo unutar odreene prakse; pa ipak, nakaze opet tumaraju
i mijenjaju svoj oblik zajedno s povijeu znanja. Ukratko, da bi
pripadala cjelini jedne discipline, propozicija mora udovoljiti sloenim i tekim zahtjevima, prije nego ju je mogue proglasiti istinitom
ili lanom ona, kao to bi rekao Canguilhem, mora biti u istini.
esto se postavljalo pitanje kako su botaniari i biolozi 19.
stoljea mogli raditi a da ne uvide istinitost onoga to je govorio
MendeL No to je zbog toga to su predmeti o kojima je Mendel
govorio, metode kojima se sluio, teorijski vidokrug u kojem je
stajao bili strani biologiji njegova vremena. Bez sumnje, Naudin je,
125

prije njega, postavio tezu da su nasljedna svojstva potisnuta; meutim, koliko god bio nov i neobian, taj je princip makar kao
zagonetka mogao biti dijelom biolokog diskursa. No, Mendel
ustanovljuje nasljedno svojstvo kao apsolutno nov bioloki predmet,
i to zahvaljujuifiltriranjukoje nikad do tada nije koriteno: on ga^
odvaja od vrste, odvaja ga od spola koji ga prenosi; podruje u kojem
ga promatra jest beskrajno otvoreni niz generacija gdje se on javlja i
nestaje statistikom pravilnou. To je nov predmet koji iziskuje
nove pojmovne instrumente i nove teorijske temelje. Mendel je
govorio istinu, ali nije bio u istini biolokog diskursa svoga
vremena: prema takvim se pravilima nisu oblikovali bioloki predmeti i koncepti. Da bi Mendel dospio do istine i da bi propozicije tako
postale (dobrim dijelom) tone, bila je potrebna cijela jedna ljestvica,
razvoj posve novog predmetnog plana. Mendel je bio pravo udovite, i stoga se u znanosti o njemu nije moglo govoriti; dok je
Schleiden, primjerice, tridesetak godina prije, poriui usred 19.
stoljea spolno razmnoavanje biljaka, ali prema pravilima biolokog diskursa, formulirao tek discipliniranu greku.
Uvijek postoji mogunost da se istina izrie u prostoru divljeg
okruenja; ali u istinu se dospijeva samo pokoravanjem pravilima
diskurzivne policije koju valja reaktivirati u svakom od njezinih
diskursa.
Disciplina je princip kontrole proizvodnje diskursa. Igrom identiteta, koja ima oblik stalne reaktualizacije pravila, ona utvruje njegove granice.
Obino se plodnost nekog autora, mnotvenost komentara, razvoj
jedne discipline promatraju kao neiscrpni izvori stvaranja diskursa.
Moda je tako, ali oni su i principi prinude; sigurno je da ne moemo
pojmiti njihovu pozitivnu i umnoavajuu ulogu ako ne uzimamo u
obzir njihovu ograniavajuu i prinudnu funkciju.
* *

DrjmjiM&S^
kje omoguuju ^
kon^^dskursa. Tu nipoto nijerijeogospoaarenjumoima sto
ih oni sadre ni o kroenju sluajnosti njihova oitovanja;rijeje o
orireifenju irvjeta njihoveoipotehe. n tome da se pojedincima koiiih
i7nosffJiamgtD!!^tanovitbr"j p r ^ l g j g f o d o s t u p n o s t 4iskursa ne dopusti ba svgVome. Ovdje se radi o progeivanju govornih
subjekata; nitko nee dospjeti u poredak ako ne udovoljava stanovi1

tim zahtjevima ili ako otpoetka nije kvalificiran za to. Tonije: sva
podruja diskursa nisu jednako otvorena i prohodna; neka su izrazito
zatiena (diferencirajua), dok se druga ine otvorenima za gotovo^
sve vjetrove i bez prethodnog ogranienja na raspolaganju svakom
govornom subjektu.
Volio bih, u vezi stim,spomenuti jednu anegdotu koja je toliko
lijepa da se pribojavam je li istinita. Ona svodi na samo jedan lik sve
prinude diskursa: one to ograniavaju njegovu mo, one to gospodare njegovim neizvjesnim oitovanjima, oneTkcjje vre selekciju
meu govornim subjektima. Poetkom 17. sjciljei ogun je douo
da nadmonost Europljana u plovidbi, trgovini, politici, vojnikom umijeuproizlazi iz njihova poznavanja matematike. Poelio
je da se doepa tako dragocjenog znanja. Kako su mu govorili o
nekom engleskom mornaru koji posjeduje tajnu tog udnovatog
diskursa on ga pozove u svoju palau i tu ga zadri. Nasamo s njim
upustio se u uenje. Nauio je matematiku. Sauvao je vlast i doivio
duboku starpst Tako je u 19. stoljeu u Japanu bilo matematiara.
Ali anegdota se tu ne prekida: ona ima i svoju europsku stranu.
Povijest je, naime, htjela da taj engleski mornar, Will Adams, bude
samouk: tesar koji je, radei u brodogradilitu, nauio geometriju.
Treba li tu pripovijest smatrati izrazom jednog od velikih mitova
europske kulture? Monopoliziranom i tajnom znanju orijentalne tiranije Europa navodno suprotstavlja univerzalno saobraanje spoznaja, neogranienu i slobodnu razmjenu diskursa.
To pitanje, dakako, ne odolijeva ispitivanju. Razmjena i saobraanje su pozitivni likovi koji djeluju unutar sloenih sistema ograniavanja i nezavisno od njih bez sumnje ne bi moglo funkcionirati.
Najpovrsniji i najvidljiviji oblik tih sistema ograniavanja tvori ono
to se moe svrstati pod imerituala;ritualnodefinira sposobnost to
je moraju imati pojedinci koji govore (i koji, u igri dijaloga, propitivanja, deklamiranja moraju zauzimati odreeno mjesto i formulirati
odreentipizriaja); ono definira geste, ponaanja, okolnosti i cijeli
skup znakova koji moraju, pratiti diskurs; ono napokon utvruje
pretpostavljenu ili nametnutu djelotvornost rijei, njihov uinak na
one kojima se obraaju, granice njihova obvezujueg vaenja. Religijski, sudski, terapeutski, a djelomino i politiki diskursi nipoto se
ne mogu odvojiti od tog koritenja ritualnosti koja istovremeno
odreuje zasebna svojstva i odgovarajue uloge govornih subjekata.

&

1 2 7

Donekle je drugaije funkcioniranje drutava diskursa koja

imaju funkciju da odravaju i proizvode diskurse, ali njihov opticaj
zadravaju u ogranienom prostom; raspodjeljuju ih iskljuivo prema strogim pravilima, a da sama ta raspodjela ne razvlauje posjednike. Jedan od arhajskih modela takva odnosa jesu grupe rapsoda koji
su bili oboruani umijeem da recitiraju, ire i preinauju poeziju; no
iako je imalo za cilj uglavnom ritualno recitiranje, to je umijee,
pomou esto vrlo sloenih vjebi pamenja, bilo zatieno, branjeno
i uvamo unutar jedne odreene grupe; naukovanje je omoguavalo
u isti mah pristup nekoj grupi i dopiranje do tajne koju je recitacija
oitovala ali je nije prenosila; uloga govora i sluanja nisu se mogle
zamijeniti.
Naravno, nita vie nije ostalo od takvih drutava diskursa, s
tom dvoznanom igrom tajne i prenoenja. No ne treba se zavaravati;
ak i u poretku istinitog diskursa, ak i u poretlcu objavljenog i od
svakog rituala slobodnog diskursa, jo se dogaaju oblici prisvajanja^
tajne i nezamjenljivosti. ak je mogue da se in pisanja kakav je
danas institucionaliziran u knjizi, sistemu izdavatva i osobi pisca
dogodi u moda difuznom ali zasigurno prinuujuem drutvu
diskursa. Razliitost pisca, koju on sam neprestano suprotstavlja
djelovanju svakog dragog govornog ili piueg subjekta, neprelazno
znaenje to ga on pridaje svome diskursu, temeljna iznimnost to je
on odavno pripisuje pisanju, potvrena nesukladnost izmeu
stvaranja i bilo kakve upotrebe lingvistikog sistema, sve to u
iskazu (a popratno i u igri prakse) izraava postojanje odreenog
drutva diskursa. Ali postoje i mnoga druga, koja funkcioniraju na
posve drugaiji nain, prema reimu iznimnosti i prenoenja: imam
na umu tehniku i znanstvenu tajnu, oblike irenja i opticaja medicinskog diskursa; imam na umu one koji su prisvojili ekonomski i
politiki diskurs.
Na prvi pogled to je obrnuto od drutva diskursa to ga sainjavaju uenja (religijska, politika, filozofska): tu broj govornih
pojedinaca, iako neutvren, tei da bude ogranien; i upravo se
izmeu njih moe zbivati opticaj i prenoenje diskursa. Uenje,
naprotiv, tei irenju; zajednitvom jednog te istog diskursa pojedinci, bez obzira na svoju brojnost, definiraju svoju uzajamnu pripadnost Jedini je obvezni uvjet* naizgled, priznavanje istih istina i
prihvaanje stanovitogvie ili manje gipkogpravila sukladnosti s vaeim diskursima, kad toga ne bi bito,uenja nipoto ne bi bila
11Q

toliko razliita od znanstvenih disciplina i diskurzivna bi se kontrola

odnosila, samo na oblik ili sadraj iskaza, a ne na govorni subjekt. No,
pripadnost uenju zahvaa istodobno iskaz i govorni subjekt, i to
jedan preko drugoga. Ona zahvaa govorni subjekt preko i na osnovi
iskaza, to dokazuju procedure iskljuivanja i mehanizmi odbacivanja koji djeluju kad govorni subjekt formulira jedan ili vie nespojivih iskaza; hereza i pravovjeije, nipoto ne proizlaze iz fanatikog
pretjerivanja doktrinarnih mehanizama, oni im bitno pripadaju. No
uenje, s druge strane, polazei od govornih^ubjekata, dovodi u
pitanje iskaze, i to jednostavno zbog toga stojienje uvijek vai kao
znak, oitovanje i instrument prethodne pripadnostiklasne pripadnosti, socijalnog ili rasnog statusa, nacionalnosti ili interesa, borbe,
pobune, otpora ili prihvaanja. Uenje povezuje pojedince s odreenim tipovima iskaza te im, prema tome, zabranjuje sve ostale; no ono
se, s druge strane, slui odreenim tipovima iskaza da bi pojedince
meusobno povezalo i time ih razlikovalo pd svih ostalih. Doktrina
obavlja dvostruko podreivanje: govordh subjekata nad diskursima
i diskursa nad grupom, makar virtui^om, govornih pojedinaca.
, Napokon, i u mnogo irim razmjerima, valja upozoriti na velike
rascjepe u onome to bismo, mogli nazvati drutvenim prisvajanjem
diskursa- S pravom se istie daje obrazovanje, u drutvu poput naeg,
sredstvo zahvaljujui kojem svaki pojedinac moe imati pristup bilo
kojem tipu diskursa, no ipak je svakom poznato da ona u svojoj
distribuciji, u onome to doputa i u onome to spreava, slijedi
pravce koji su oznaeni socijalnim distancama, suprotnostima i
borbama. Cijeli je sistem obrazovanja politiki nain da se zadri ili
promijeni prisvajanje diskursa, zajedno sa znanjima i moima to ih
oni sa sobom nose.
,
v/ ., r;r .... ,
. Posve sam svjestan da je odvie apstraktno odvajati, kao to ja to
inimritualeod govora, drutva od diskursa,-doktrinarne grupe od
drutvenog prisvajanja. Najveim dijelom vremena oni su meusobno povezani i tvore svojevrsne velike graevine koje osiguravaju
razdiobu govornih subjekata u razliite tipove diskursa, te prisvajanja
diskursa od odreenih kategorija subjekta. Recimo najkrae da su to
velike procedure podreivanja diskursa. to je, na kraju krajeva,
sistem obrazovanja nego ritualizacija govora* kvalifikacija i utvrivanje uloga govornih subjekata, uspostavljanje .makar i difuzne
doktrinarne grupe, raspodjela i prisvajanje diskursa s njegovim moima i njegovim znanjima? to je pisanje (pisanje pisaca) nego

slian sistem podreivanja koji ima donekle drugaije oblike, ali iji
su veliki naglasci analogni? Ne bi li se moglo rei da sudski sistem,
institucionalni sistem medicine u nekim od svojih aspekata predstavljaju sline sisteme podreivanja diskursa?
* *

Pitam se nije li stanoviti broj filozofskih tema pripomogao tim

igrama iskljuivanja i ograniavanja, a moda ih i pojaao.
Pripomogao im tako to zagovara idealnu istinu kao zakon diskursa i imanentnu racionalnost kao princip njegova dogaanja, ime je
takoer ustanovio odreenu etiku spoznaje koja istinu doputa jedino
samoj elji za istinom i moi da se ona misli.
Pojaao ih poricanjem koja se u ovom sluaju odnosi na specifinu realnost diskursa uope.
Nakon to su iskljuene igre i trgovanje sofista, nakon to su, vie
ili manje pouzdano, uutkani njihovi paradoksi, ini se daje zapadna
misao bdjela nad tim da diskursu pripadne to manje mjesta izmeu
miljenja i govora; ini se da je ona nastojala na tome da se diskurs
oituje samo kao stanoviti umetak izmeu miljenja i govorenja; to
bi bilo miljenje zaogrnuto svojim simbolima i vidljivo pomou rijei
ili, obrnuto, to bi trebale biti same strukture jezika koje se stavljaju^
pokret i proizvode neki smisleni uinak.
To vrlo staro potiranje realnosti diskursa ufilozofskomje miljenju kroz povijest poprimalo razne oblike, Odnedavno smo ga susreli
u brojnim nama bliskim temama.
Mogue je da problem utemeljujueg subjekta doputa potiranje
realnosti diskursa. Utemeljujui subjekt, naime, ima zadau da svojim nakanama izravno oivotvori prazne oblike jezika; probijajui se
kroz gustinu i inertnost praznih stvari, on intuitivno zahvaa smisao
to je u njima pohranjen; on takoer, s onu stranu vremena, utemeljuje vidokruge znaenja koja e povijest samo trebati razjasniti i gdje
e propozicije,; znanosti, deduktivne cjeline najzad pronai svoj
temelj, U svom odnosu spram smisla utemeljujui subjekt raspolae
znakovima, obiljejima, tragovima, slovima. No da bi ih oitovao,
iuJS mu5>otrebno prolaziti kroz zasebnu instancu diskursa.
^Suende njemu stoji problem izvornog iskustva koji igra analognu
ulofeteOft pretpostavlja da na razini iskustva, prije nego ono dospije
do forme cogita, prethodna, ve na neki nain iskazana znaenja
krue svijetom, udeavaju ga posvuda oko nas i od poetka otvaraju
130

svojevrsnom prvotnom prepoznavanju. To bi znailo da prvotna

sukrivnja sa svijetom utemeljuje nau mogunost da govorimo o
njemu, u njemu, da ga oznaavamo i imenujemo, da ga prosuujemo
i na koncu spoznajemo u formi istine. Ako diskurs postoji, to on tada
legitimno moe.biti nego diskretno itanje? Stvari ve apuu stanoviti smisao, te naem jeziku ostaje samo da ga polui; i taj nam jezik,
od svog najrudimentarnijeg nauma, ve govori o biu kojemu pripada
poput njegovih rebara.
Mislim da je i problem univerzalnog poslectovanja jedan od
naina da se izvri potiranje realnosti diskursTftS'usprkos prividu.
Jer da bi se posvuda zahvatilo kretanje logosa koje posebnosti izdie
do pojma i koje neposrednoj svijesti omoguuje da konano objelodani svu racionalnost svijeta, na prvi se pogled ini da sam diskurs
dolazi u sredite spekulacije. No logos je, ustvari, samo ve odrani
diskurs, ili su pak same stvari! dogaaji oni koji neosjetno stvaraju
svoj diskurs objelodanjujui tajnu vlastite biti, Diskurs vie nije
drugo do odsjaj istine koja nastaje pred njegovim vlastitim oima; i
sve napokon moe poprimiti 6blik diskursa, sve se moe iskazati, i
diskurs se moe kazivati o .svemu upravo stoga to se sve stvari,
oitovavi i izmijenivi svoj smisao, mogli vratiti utihuunutranjost
samosvijesti. f :
Dakle, bez obzira na to je li rije o filozofiji utemeljujueg
subjekta, o filozofiji izvornog iskustva ili o filozofiji univerzalnog
posredovanja diskurs nije nita drugo do igra, igra pisanja u'prvom
sluaju, itanja u drugom, razmjene u treem, i ta razmjena, to itaijje,
to pisanje slue se uvijek samo znakovima.
Kojaja civilizacija vie 6d nae naizgled potivala diskurs? Gdje
mu se bolje i vie'ukaivala ast? Gdje je on naizgled radikalnije
osloboen od svojih prisila i toliko univerzaliziran? No ini mi se da
se pod tim prividnim bboavanjem diskursa, pod tom prividnom
logofilijom, krije svojevrsni strah. Sve se dogaa tako kao da su
zabrane, zapreke, pragovi i granice podeeni na nain da barem
djelomino ukrote veliku proliferaiju diskursa na nain da se njegov
nered organizira u likove koji izmiu onome to je najmanje podlono kontroli. Sve se dogaa tako kao da su se htjela prebrisati ak i
znamenja njegova udjela ti igrama miljenja i jezika. U naem
drutvu bez sumnje postoji, a mislim da postoji i u svima drugima,
samo u drugaijem obliju i s razliitim naglascima, duboka logofoJbija, svojevrsni mukli strah od dogaaja, od te mase iskazanih stvari,

od pojave svih tih iskaza, od svega to je tu moda nasilno, diskontinuirano, svadljivo, to ukljuuje nered i opasnost, od tog neprestanog i razuzdanog brujanja diskursa.
I elimo li taj strah, ne kaem ukloniti, ve analizirati, analizirati
njegove uvjete, njegovu igru i njegove uinke, moramo se odvaiti
na tri odluke kojima se naa dananja misao pomalo odupire i koje
su sukladne trima grupama funkcija to smo ih upravo naveli: staviti
u pitanje nau volju za istinom, vratiti diskursu njegov karakter
dogaaja i uspostaviti napokon suverenitet oznaitelja.
* *

To su zadae ili, radije, neke od tema koje odreuju rad to bih ga

elio ovdje obaviti narednih godina. Mogue je odmah naglasiti
stanovite zahtjeve met^etoih iziskuju te zadae.
Tu je ponajprijaj$5roipofa^^tamo gdje se tradicionalno smatra
da se mpoznaje l^oraisfe^jnjegpvo bujanje i kontinuitet, u
likovima koji naizgled igraju pozitivnu ulogu, kao to je lik autora,
discipline, volje za istinom, valja radije, raspoznati negativnu igru
sjee i razvodnjavanja diskursa. . i - k
No nakon to sutiprincipi proijeivanja naznaeni, nakon to smo
ih prestali smatrati temeljnom i tvorakom instancom, to ispod njih
otkrivamo? Treba li dopustiti virtualnu punou jednog svijeta neprekidnih diskursa? Tu treba uvesti u igru druge principe metode.
to da postoje sistemi razgeivanja ne
znai da bi pod njima, ili s onu stranu njih, trebao vladati neki
neogranieno velik, trajan itihdiskurs kojeg bi oni guili ili suzbijali,
te W se naa zadaa sastojala u tome da ga uspravimo i vratimo mu
napokon njegov govor. Kroei svijetom;i isprepliui se sa svim
njegovim oblicima i svim njegovim dogaajima, ne treba zamiljati
neto nekazano ili nemiljeno koje bi vdjalo artikulirati ili napokon
promisliti, piskursi se moraju^promatrati kao diskonHnnira^p^cft^
koje sf iikr^tanirpondcad idu zareoao^a]^^
ne poznaju ..
ne treba razlagati u igri prethodnih
znaenja; mrvaljk zaiiusljati da svijet prema nama okree itljivo lice
koje bismo samo trebali odgonetnuti; on nije sukrivac nae spoznaje;
nema preddiskurzivne providnosti kojajga udeava po naoj elji.

kao praksu koju im namecemgjJL upravo u toj praksi dogaanja

diskursa nalazi princip svt^g^^ilnos^^
etvrto pravilo, pravll^^^rg^^jLne treba ii od diskursa
pr^,rn nj^f[Qvr>i n i ^ ^ ^ j ^ ^ v ^ ^ i ^ f ^ t , prema sreditu misli
ili znaenja koji bi se u njemu oitovala; no polazei o diskursa
samog, od njegove pojavnosti i njegove pravilnosti, valja doprijeti do
njegovih izvanjskih uvjeta mogunosti, do onoga to daje mogunost-.
neizvjesnom nizu tih dogaanja i (n ^nn lltvrfllfj* grani**;.
etiri pojma moraju dakle posluiti kao regulativno naelo analiz i r a n i dogaaanjar^am niza, po;am pravilnosti.j>ojam uvjeta
^mogunosti. Qm.se, Kao to vidimo, pojedinaik^i^rotsjavljaju:
dogaaj stvaranju/niz jedinstvu, pravilnost izvornosp i uvjetmogunostLfflagjaill- Gctirrsu potonja pojma (znaenje; izvornost, jedinstvo. stvarahiel openito uzevi, dominirala u tradicionalnoj povijesti ideje gdje se, uz ope suglasje, tragalo za stvaralakom tokom,
jedinstvom djela, epohe ili teme, znamenom individualne originalno. sti i neiscrpnomriznicomskrivenih znaenja.'*
* Dodat u tek dvije napomene. Jedna se tie povijesti. Suvremenoj
se povijesti esto propisuje zasluga daje ukinula povlastice to ih je
nekad imao pojedinani dogaaj, te iznijela na vidjelo strukture
dugog trajanja. Svakako. Nisam meutim siguran da se rad povjesniara odvijao ba u tom pravcu. Odnosno ne mislim da izmeu
utvrivanja dogaaja i analize dugog trajanja postoji neto kao
obrnuta razloitost Izgleda, naprotiv, da se zmo dogaaja mora
gnjeiti do krajnosti, da se razluna mo povijesne; analize mora
spustiti do trnih izvjetaja, do biljenikih akata, do upnih zapisa,
do lukih arhiva voenih iz godine u godinu, iz tjedna u tjedan kako
bi se iza bitaka, ukaza, dinastija ili skuptina ocrtale velike pojave
stoljetnog i viestoljetnog domaaja. Povijest, kakvu danas prakticiramo, ne zaobDazi dogaaje; ona, naprotiv, neprestano proiruje
njihovo polje;nqjrestano otkriva njihove nove, povrinske ili dubinske slojeve; neprestano iz njih izdvaja nove skupove, gdje su oni
katkad brojni, nabijeni i zamjenljivi, katkad rijetki i izriiti: od
gotovo svakodnevnih promjena cijena ide se do stoljetnih inflacija.
No vano je to da povijest ne promatra dogaaj a da ne definira niz
iji je on dio, a da ne utanai nain analize iz koje niz proizlazi, a da
ne uznastoji spoznati pravilnost pojavai granice vjerojatnosti njihova
oitovanja, j a da se ne zapita o varijacijama, skretanjima i hodu
krivulje, a da ne ushtjedne odrediti uvjete o kojima oni ovise.
'0>

133

Naravno, povijest ve odavno vie ne nastoji shvatiti dogaaje

pomou igre uzroka i posljedica u bezlinom jedinstvu velikog,
maglovito homogenog i kruto hijerarfiiziranog zbivanja; no razlog
tome nije da bi se pronale prethodne, strane, dogaaju neprijateljske
strukture. Razlog se sastoji u tome da se ustanove razliiti, meusobno isprepleteni, esto divergentni ali ne i autonomni nizovi koji
omoguuju da se omei mjesto dogaaja, rubovi njegove neizvjesnosti, uvjeti njegova pojavljivanja.
Temeljni pojmovi to se sada nameu nisu vie pojmovi svijesti i
kontinuiteta (zajedno s njima sukladnim problemima slobode i'uzronosti); to* nisu ni pojmovi znaka i strukture. To su pojmovi
dogaaja i niza, s igrom uz njih vezanih pojmova; pravilnosti,
neizvjesnosti diskontinuiteta, zavisnosti, preobrazbe; upravo se uz
pomo takvog skupa analiza na koju pomiljam nipoto ne artikulira
na tradicionalnoj tematici koju negdanji filozofi jo smatraju ivom povijeu, nego na zbiljskom radu povjesniara.
No time takoer ta analiza postavlja zaista teke i filozofske ili
teorijske probleme. Ako se diskursi moraju promatrati p o n a j p r i j e kao
skupovi diskurzivnih dogaaj koji status valja dati tom pojmu
dogaaja koji su filozofi tako rijetko uzimali u obzir? Dakako,
dogaaj nije ni supstancija ni akcidencija, ni svojstvo, ni proces;
dogaaj ne pripada poretku tijela. Pa ipak, on nikako nije nematerijalan; on proizvodi uinak, on jest uinak, uvijek na razini materijalnosti; on ima svoje mjesto i sainjen je od relacije, koegzistencije,
disperzije, provjere, akumulacije, selekcije materijalnih elemenata.
On nipoto nije in ni svojstvo nekog tijela; on proizlazi kao posljedica iz i unutar neke materijalne disperzije/Recimo da bi se filozofija
dogaaja morala zaputiti u pravcu materijalizma bestjelesnosti, na
prvi pogied paradoksalnom.
S druge strane, ako se diskurziv^^ogg^aj^oraju promatrati
prema homogenim, ali meusobnojfiskontinuiranim nizovima, koji
tada status dati tom diskontinuitetu? isaravnol nfe'rai se m o slijedu
vremenskih trenutaka, m o mnotvu razliitih misleih subjekata;
rije je orezuramakoje ponitavaju trenutak i subjekt raspruju u
mnotvo moguih pozicija i funkcija. Takav diskontinuitet pogaa i
dokida tradicionalno najmanje priznate ili najtee osporive jedinice:
trenutak i subjekt I ispod njih, neovisno o njima, meu tim diskontinuiranim iiizovima valja pojmiti relacije koje nemaju znaenje
slijeda (ili istovremenosti) u jednoj (ili vie) svijesti, izvan filozofija

subjekta i vremena valja razraditi teoriju diskontinuiranih sistematinosti. Napokon, ako je istina da svi ti diskurzivni i diskontinuirani
nizovi imaju, u odreenim granicama, svoju pravilnost, tada vie nije
mogue meu elementima koji ih sainjavaju uspostaviti veze mehanike uzronosti ili idealne nunosti. Valja prihvatiti da se u proizvodnju dogaaja uvede neizvjesnost kao kategorija. A tu se osjea
nedostatak teorije koja bi omoguila promiljanje odnosa sluaja i
miljenja.
Koliko god bio neznatan taj pomak to ga zagovaram u povijesti
ideja, a koji se sastoji u tome da sp razmafrajg ne predodbe to
moda postoje iza diskursa, nego diskursHae- pravilni i razliiti
nizovi^ dogaaja, bojim se da u njemu razabirem neto poput male
^mozda i mrske) mainerije koja omoguuje da se u samo izvorite
miljenja uvedu sluaj, diskontinuitet i materijalnost. Trojaka opasnost koju stanovita forma povijesti nastoji otkloniti pripovijedajui
o neprekidnom odvijanju idealne nunosti. Tri pojma koji bi morali
omoguiti da se praksa povjesniara povee sa sistemima miljenja.
Tri pravca to e ih morati slijediti rad na teorijskoj elaboraciji.
* *

Slijedei te principe i oslanjajui se na taj vidokrug, analize to ih

kanim provestirazvrstanese u dvije skupine, S jedne je strane
kritika skupina koja se koristi principom obrata: pokuati naznaiti ohlilfft klfljnfrvflnj* npranifta van ja - pr^apnjfl o Vnjitrm cam
upravo govorio; pokazati kako su se oni oblikovali, kojim su potrebama morali udovoljiti, kako su se mijenjali i premjetali, koju su
prisilu zbiljski vrili, u kojoj su mjeri bili izokrenuti. S druge je strane
genealoka skupina koja se koristi drugim trima principima: kako
su se kroz, usprkos i uz podrku tih sistema prisile oblikovali nizovi
diskursa; koja je bila njihova specifina pojedinana norma i koji su
bili njihovi uvjeti pojavljivanja,rastaoprpmjene.
Ponajprije kritika skupina. Prva bi se grupia analiza mogla odnositi na ono to sam oznaio, kao funkcije iskljuivanja. Dogodilo se
da sam svojevremeno prouavao jednu od njih, i to za odreeno
razdoblje:radilose o podjeli izmeu ludila i razuma u klasino doba.
Kasnije bi se bilo mogue okuati u analizi sistema jezike zabrane:
zabrane koja se odnosi na seksualnost od 16. do 19. stoljea; radilo
bi se o tome da se ustanovi ne kako je ta zabrana sve vie i nasreu
nestajala, ve kako se ona premjetala i reartikulirala od ispovjedne
133

prakse, gdje su zabranjena ponaanja posve eksplicitno imenovana,

razvrstana, hijerarfiizirana, do pojave, u poetku dosta bojaljive i
uzdrane, seksualne tematike u medicini i psihijatriji 19. stoljea. To
su, dakako, tek polazne, donekle simbolike naznake, ali ve se
moemo kladiti datinaglasci nisu vie ono to mislimo, te da zabrane
nisu uvijek imale ono mjesto koje zamiljamo.
Sada bih se elio posvetiti treem sistemu iskljuivanja. Pristupit
u mu na dva naina. S jedne bih strane pokuao naznaiti kako je
uinjen, ali i kako je ponavljan, otpravljen, premjeten taj izbor istine
u kojem smo zatoeni no koji stalno obnavljamo; najprije u se
prebaciti u dobasofistike i njena poetka sa Sokratom, ili barem s
platonikomfilozofijom,da bih izvidio kako se djelotvorni diskurs,
ritualni diskurs, diskurs nabijen moima i opasnostima malo po malo
prireivao za podjelu izmeu istinitog diskursa i lanog diskursa.
Potom u se zadrati na prijelazu iz 16. u 17. stoljee, na epohi kada
se, poglavito u Engleskoj, javlja znanost promatranja, opaanja,
utvrivanja injenica, odreena prirodnafilozofijabez sumnje neodvojiva od uspostavljanja novih politikih struktura, neodvojiva i od
religijske ideologije: zasigurno novi oblik volje za znanjem. Napokon, trea se uporina toka biti poetak 19. stoljea, s velikim
utemeljiteljsjrn djelima moderne znanosti, oblikovanjem industrijskog drutva i pozitivistike ideologije koja ga prati. Tri odsjeka u
morfologiji nae volje za znanjem; tri etape filistarstva.
Volio bih se zadrati na tom pitanju, ali iz posve drugog ugla:
procijeniti uinak diskursa sa znanstvenom pretenzijommedicinskog, psihijatrijskog, pa i sociolokog diskursa na onaj skup
preskriptivnih praksi i diskursa to ga tvori kazneni sistem. Prouavanje psihijatrijskih ekspertiza i njihove uloge u kanjavanju posluit
e kao polazite i kao osnovni materijal za tu analizu.
U toj bi kritikoj perspektivi, ali na drugoj razini, valjalo napraviti
i analizu procedura ograniavanja diskursa, onih meu koje sam
netom svrstao princip autora, princip komentara, princip discipline.
U toj se perspektivi moe zamisliti stanovit broj studija. Mislim,
primjerice, na analizu koja bi se odnosila na povijest medicine od 16.
do 19. stoljea, radilo bi se ne toliko o tome da se istaknu dostignuta
otkria ili koriteni pojmovi, ve o tome da se dokui kako su u
izgradnji medicinskog diskursa, ali i u svakoj instituciji koja ga
podupire, prenosi, ojaava, upotrebljavani princip autora, princip,
komentara, princip discipline; radilo bi se o tome da istrai i sazna
136

kako je djelovao princip velikog autora: Hipokrata, naravno Galena,

ali i Paracelsusa, Syudenhama ili Boerhaavea; kako je, jo i u kasnom
19. stoljeu, djelovala praksa aforizma i komentara, kako je ona malo
po malo zamijenjena praksom sluaja, skupa sluajeva, klinike
pouke na nekom konkretnom sluaju; prema kojem se modelu napch.
kon medicina nastojala oblikovati kao disciplina oslanjajui se najprije na prirodnu povijest, a potom na anatomiju i biologiju.
Mogao bi se razmotriti i nain na kbji su knjievna kritika i
povijest u 18. i 19. stoljeu, upotrebljavajui,.preiriaujui i premjetajui postupke religijske egzegeze, biblij^jkritike, hagiografije,
historijskih ili legendarnih >>ivota<autobiSfrffije i memoara, ustrojile linost autora i lik djela. Jednog e se dana morati prouiti i uloga
to je igra Freud u psihoanalitikom znanju, uloga zasigurno drugaija od uloge Newtona (i svih utemeljitelja discipline) ufizici,znatno
drugaija i od uloge to je moe igrati autor u podruju filozofskog
diskursa (pa bio on, poput Kanta, zaetnikom drukijeg naina
filozofiranja).
To su^ dakle, neke zamisli za kritiki aspekt zadae, za analizu
instanci diskurzivne kontrole. to setiegenealokog aspekta, on se
odnosi nazbiljsko oblikovanje diskursa bilo unutar granica kontrole,
bilo izvana, bilo pak najee s obje strane granice. Kritika analizira
procese razrjeivanja, ali i pregrupiranja i ujedinjavanja diskursa;
genealogija prouava njihovo istodobno raspreno, diskontinuirano
i ispravno oblikovanje. Zapravo, te dvije zadae nikad nisu posve
razdvojene; ne postoje, s jedne strane, oblici odbacivanja, iskljuivanja, pregrupiranja ili pripisivanja, a potom, s druge strane, na dubljoj
razini, spontano pojavljivanje diskursa koji, prije ili'poslije svoga
oitovanja, odmah podlijeu selekciji ili kontroli. Pravilno oblikovanje diskursa moe, u stanovitim uvjetima i do odreene mjere,
integrirati procedure kontrole (to se, primjerice; dogaa kad neka
disciplina dobije oblik i status znanstvenog diskursa); i obrnuto,
likovi kontrole mogu $e ozbiljiti unutar jedne diskurzivne fonnacije
(mislim, primjerice, na knjievnu kritiku kao konstitutivni diskurs *
autora): tako da svaka kritika zadaa, stavljajui u pitanje instance
kontrole, istovremeno mora analizirati diskurzivne pravilnosti kroz
koje se one oblikuju, a svaka genealoka deskripcija mora voditi
rauna o granicama koje odreuju zbiljske formacije. Razlika izmeu
kritikog i genealokog pothvata nije toliko u predmetu ili podruju
koliko u udarnom stajalitu, perspektivi i ogranienju.
^

Maloprije sam spomenuo jednu od moguih studija: studiju o

zabranama koje pogaaju diskurs seksualnosti. Tu bi studiju, u
svakom sluaju, bilo teko i apstraktno izvoditi a da se istodobno ne
analiziraju skupovi diskursa, knjievnih, religijskih ili etikih, biolokih i medicinskih, dakako i pravnih, u kojima se govori o seksualnosti i gdje je ona imenovana, opisana, preobraena, objanjena,
prosuena. Mi smo jo vrlo daleko od konstituiranja jedinstvenog i
pravilnog diskursa o seksualnosti; moda u tome nikad neemo ni
uspjeti, a moda se i ne kreemo u tom pravcu. Svejedno. Zabrane
nemaju isti oblik i ne djeluju na isti nain u knjievnom diskursu i u
diskursu medicine, u diskursu psihijatrije ili u onome kojim se
rukovodi svijest I obrnuto, te razliite diskurzivne pravilnosti ne
pojaavaju, ne zaobilaze, ne premjetaju zabrane na isti nain. Studiju je, dakle, mogue izvesti samo vodei rauna o mnotvima nizova
gdje djeluju zabrane koje su, barem djelomino, u svakom od njih
razliite.*;,,.:
,
Bilo bi takoer mogue razmotriti nizove diskursa koji se, u 16. i
17.,stoljeu, odnose na bogatstvo i siromatvo, novac, proizvodnju,
trgovinu. Tu se susreemo sa skupovima vrlo heterogenih iskaza to
su ih formuliralibogati. i siromani, ueni i neuki, protestanti ili
katolici, kraljevski asnici, trgovci ili moralisti. Svaki ima svoj oblik
pravilnosti too i svoje sisteme prinude. Nijedan od njih ne nagovjetava tono onaj dragi oblik diskurzivne pravilnosti koji e poprimiti
izgled discipline ] koji e se nazvati analizom bogatstva, a potom
politikom ekonomijom. Pa ipak, polazei od njih oblikovala se
nova pravilnost i to tako to je preuzimala ili iskljuivala, opravdavala ili uklanjala neki od njihovih iskaza.
.
.Moemo pomiljati i na studiju koja bi se odnosila na diskurse o
nasUjeu, kakve znamo susresti do poetka 20. stoljea: podijeljene
i rasprene po disciplinama, zapaanjima, tehnikama i razliitim
naputcima; tu bi bilo neophodne? pokazati kojom su se igrom artikulacije ti nizovi najzad preinaili u epistemoloki koherentan i institucionalno priznat i genetiki lik. To je posao to gaje obavio Franjois
Jacob tako sjajno i znalaki da mu nema premca.;
'.j
,
Tako se mogu izmjenjivati, meusobno podupirati i nadopunjavati kritike i genealoke deskripcije. Kritiki se dio analize posveuje
sistemima zaokruivanja diskursa; on nastoji naznaiti, obiljeiti
principe uredbenosti, iskljuivanja,razvodnjenostidiskursa. Kaimo, igrajui serijeima,da on prakticira marljivu nehajnost. Genea-

loki se dio analize pak posveuje nizovima zbiljskog oblikovanja

diskursa: on nastoji shvatiti njegovu potvrdnu mo, pri emu. tu ne
mislim na mo koja bi bila oprena moi poricanja, ve na mo
ustanovljivanja predmetnih podruja o kojima se mogu iznositi
potvrdni ili nijeni stavovi o istinitim ili lanim iskazima. Nazovimo
ta predmetna podruja sferom pozitiviteta i recimo, igrajui se rije-"
ima po dragi put: ako kritiki stil odreujemo kao stil marljive
nehajnosti, tada se genealoko nagnue moe odrediti kao nagnue
sretnog pozitivizma.
U svakom sluaju, valja podvui barem je3riy stvar: tako shvaena
analiza diskursa ne razotkriva univerzalnop^la, ona objelodanjuje igru nametnuterijetkosti,zajedno s temeljnom snagom potvrdnog
iskaza. Rijetkosti i potvrdnog iskaza, najzad i rijetkosti potvrdnog
iskaza, a nipoto trajnu velikodunost smisla, nipoto monarhiju
oznaitelja.
I oni koji imaju pukotine u geniku neka kau ako im to bolje
zvui nego to im govori daje tu posrijedi strakturalizam.
* *

Posve mi je jasno da ta istraivanja, iju sam zamisao pokuao

prikazati, ne bi bilo mogue poduzeti bez pomoi modela i oslonacal
Mislim da mnogo dugujem G. Dumzilu jer me on potakao na rad u
vrijeme kada sam smatrao da je pisanje uitak. No, dugujem mnogo
i njegovu djelu; neka mi oprosti ako sam njegove tekstove, koji nas
i danas obvezuju, udaljio od njihova smisla i odvratio od njihove
strogosti; on me nauio da unutranju ekonomiju diskursa analiziram
posve razliito od metoda tradicionalne egzegee ili pak metoda
lingvistikog formalizma, on me nauio da od diskursa do diskursa,
igrom usporedbi, iznalazim sistem funkcionalnih korelacija; on me
nauio kako se opisuju preobrazbe nekog diskursa i odnosi spram
institucije. Zamisao da takvu.metodu primijenim im posve drugaije
diskiSe nego to su legenda i mitovi proizala je nesumnjivo iz toga
to sam pred oima imaoradovepovjesniara znanosti, a ponajvie
M- Canguilhema. Zahvaljujuinjemu shvatio sam da se povijest '
znanosti ne svodi na prisilnu alternativu: kroniku otkria ili opise
ideja i miljenja koji omeuju znanost s obzirom na njezinu nejasnu
genezu i njezine izvanjske padove, ve da se povijest znanosti moe
i mora promatrati kao povijest istodobno, koherentnog i promjenljivog skupa teorijskih modela i konceptualnih instrumenata.

".

139

Mislim, meutim, da mnogo toga dugujem i Jeanu Hyppoliteu.

Znam da njegovo djelo mnogi stavljaju pod vladavinu Hegela i da
cijela naa epoha, bilo preko logike ili epistemologije, bilo preko
Manca i Nietzschea, nastoji pobjei od Hegela: i ono to sam upravo
pokuao kazati u pogledu diskursa iznevjeruje hegelovski logos.
No da bi se zaista pobjeglo od Hegela, prethodno Valja tono
prosuditi cijenu tog odvajanja: valja prethodno znati koliko ham je
Hegel, moda i podmuklo, blizak; valja prethodno znati to je jo
uvijek hegelovsko u onome to nam omoguuje da mislimo protiv
Hegela; i treba procjeniti koliko je naa usmjerenost protiv njega
moda opet svojevrsno lukavstvo to nam ga on suprotstavlja i na
kraju kojeg nas saekuje, postojano i drugdje.
injenica da l Hyppolite ima brojne dunike proizlazi iz toga to
je on za nas i prije nas neumorno slijedio put koji nas odvaja i udaljuje
od Hegela i koji nas ponovo, ali drugaije, njemu vraa, te nas sili da
ga iznova napustimo,
j. Hyppolite se ponajprije potrudio da objelodani tu veliku, pomalo sablasnu Hegelovu sjenku, koja luta od 19. stoljea i s kojom se
vodi nedoreena borba. Ori je Hegela uprisutnio svojim prijevodom
Fenomenologije duha; a da je sam Hegel zaista bjelodan u tom
francuskom tekstu, o tome svjedoi injenica da su ga i Nijemci
. konzultirali kako bi, barem za trenutak, bolje shvatili njegovu njemaku verziju,
A od tog je teksta J. Hyppolite traio i oprobao sve ishode, kao da
su ga uznemiravala pitanja: moe li sejofilozofiratitamo gdje Hegel
vie nije mogu? Moe li jo postojati filozofija koja ne bi bila
* hegelovska? Nije li nunoriefiloofskoono to je u naem miljenju
nehegelovsko? I nije li neizbjeno nehegeloVsko ono to je antifilozofsko? Svoje objelodanjivanje Hegelove prisutnosti on nije nastojao
izvoditi samo iz povijesne i sitniave deskripcije: elio ju je oblikovati kao shemu iskustva modemosti (je li mbgue na hegelovski
nain misliti znanosti, povijest, politiku i svakodnevnu patnju?) i
obrnuto, iz nae je modernosti elio iskuati ;hegelizam, a time i
filozofiju. Za njega je "odnos spram Hegela poprite iskustva, su?- *
' ljavanje u kojemu nikada nije bio siguran da e filozofija izii kao
pobjednica, Hegelovim se sistemom nipoto mje sluio kao spokoj*
nim svijetom; vidio je u njemu krajnjirizikto ga nosi filozofija,
* Drim da odatle proizlaze i preinake to ih je izveo, ne dakako
| unutar hegelovske filozofije, ve spram tefilozofijei spram filozofije
140

kako ju je Hegel poimao; odatle i cijeli jedan tematski obrat. Umjesto

osvjeuje u kretanju pojma, Hyppplite filozofiju temelji na beskonanom horizontu, ona je za njega beskrajna zadaa: uvijek u naponu,
njegovafilozofijanikada nije spremna da e zauvijek zavri. Beskrajna zadaa, dakle zadaa koja uvijek iznova zapoinje, privrena
obliku i paradoksu ponavljanja: kao nedostina misao totaliteta,
filozofija je za J, Hyppolitea ono ponovljivo u golemoj nepravilnosti
iskustva; to je ono, to se nadaje i prikriva Eaojneprestano pitanje
ivota, smrti, pamenja; tajco on hegeloysE$ pitanje dovretka u
samosvijesti preobraava u temu ponovnog propitivanja. No, budui
daje ponavljanje, filozofija ne slijedi nakon pojma; nije na njoj da
slijedi graevinu apstrakcije; ona uvijek mora ostati u pozadini,
raskidati sa svojim dosegnutim openitostima i stupati u doticaj s
nefilozofijom. Ona se, to je mogue vie, mora pribliavati ne
onometo je dovrava, ve onome to joj prethodi, onome to jo nije
probueno pred njezinim nemirom. Ona se iznova mora pozabaviti
promiljanjem a ne reduciranjem pojedinainosti povijesti, podrunih
racionalnosti znanosti, dubine pamenjau svijesti. Tako se pojavljuje
tematika jedne prisutne, nemirne filozofije, koja se kree du cijele
linije svog doticaja s nefilozofijom; po nefilozofiji ona uostalom i
postoji, otkrivajui nam njezin smisao. Ko, ako je ona u stalnom
doticaju s nefilozofijom, to je pada poetak filozofije? Je li ona ve
tu, potajno prisutna u neemu to nije ona; poinjui se poluglasno
oblikovati u umu stvari? No, ako je tako, moda filozofski diskurs
vie i nema svoj raison d'itre; ne zainje li e ona tada na istodobno
proizvoljnom i apsolutnom temelju? Uoavamo, dakle, daje hegelovsko pitanje samokretanja neposrednosti zamijenjeno pitanjem
temeljafilozofskogdiskursa i njegove formalne strukture,
r Evo, napokon, posljednje HypfpoUteove preinake spram hegelovske filozofije: ako filozofija doista mora otpoeti kao apsolutni
diskurs, to je s povijeu'i to je onaj poetak koji otpoinje s
pojedinanim individuumom, u odreenom drutvu, u odreenoj
drutvenoj klasi, i to usred borbi?
Dospijevajui do ruba hegelovske filozofije, navodei je bez
sumnje da premosti svoje granice, tih pet pomaka redom sabiru
najvee linosti moderne filozofije koje J. Hyppolite stalno sueljuje
Hegelu: Manca s pitanjima povijesti, Fichtea s problemom apsolutnog poS^stfilozofije,Bergsonas problemom doticaja s nefUozofi-

141

jom, Kierkegaarda s problemom ponavljanja i istine, Husserla s

temom filozofije kao beskonane zadae povezane historijom nae
racionalnosti. A preko tih filozofskih linosti Uoavamo sve oblasti
znanja na koja se J. Hyppolite poziva u vlastitim pitanjima: psihoanalizu neobinom IogBcom &lje; matematiku i formalizaiju diskursa, ^rijii inforaiacije i njezinu primjenu u analizi ivog, ukratko
sve oblasti na osnovi kojih se moe postavljati pitanje o logici i
egzistenciji koje neprestano stvaraju i razvrgavaju svoje veze.
( Smatram daje to djelo, artikulkano u nekoliko glavnih knjiga, ali
jo vie zastupljeno u istraivanjima, u nastavi, li neprekidnoj pozornosti,-u svakodnevnoj budnosti i velikodunosti, u naizgled administrativnoj i pedagokoj (to u biti znai dvostruko politikoj), odgovornosti zahvatilo i formuliralo najhitnije probleme naega vremena.
Mnogi od nas beskrajno u nam zahvalni.
Upravo zbog toga to sam od njega preuzeo smisao i mogunost
onoga to inim, upravo zbog toga to me on vrlo esto prosvjetljivao
kada sam se naslijepo trudio, elio sam svoj rad staviti pod njegov
znamen i pozivajui se na njega zavriti prikaz svojih zamisli.1
udui da mu toliko dugujem, posve mi je jasno da izbor to ste
ga iiinili pozivajui me da ovdje pouavam dobrim dijelom znai
pohvalu koju njemu upuujete. Duboko sam vam zahvalan za ast
koju ste mi ukazali, no nisam vam manje zahvalan za ono to u tom
izboru pripada njemu. Iako se ne osjeam doraslim zadai njegova
sljedbenika, ipak znam da bih bio sretan kad bi me veeras ohrabrivao njegov oprost
I sada bolje razumijem zato mi je maloprije bilo tako teko
otpoeti. Sada znam koji je to glas to sam ga prieljkivao da mi
prethodi, da me nosi, da me poziva na govor i da se ukotvi u mom
vlastitom diskursu. Znam to mi je sainjavalo toliku tegobu da
uzmem nje r-r uzimam je na ovom mjestu gdje sam je sluao, a gdje
vie nema njega da me uje.
'

S francuskoga preveo
RadeKalanj

Vi ste za talijansku javnost autor Povijesti ludila, Rijei i stvari

a sada i Nadgledati i kanjavati. Dali biste ukratko mogli naznaiti
put koji Vas je od teme. ludila u klasino doba doveo do istraivanja
kriminaliteta i delikvencije?
;.
Kada sam zapoeo svoja istraivanja 1$5(M955. godine jedan
o te rune prie, koja je tako dugo

Mislim da sam PovijestTvmlanapisao donekle na tragu ovih

problema. Radilo se za mene o slijedeem: Postavimo li znanostima
kao to su teorijska fizika iii organska kemija pitanje o njihovim
odnosima sprani politikih i ekonomskih struktura drutva, nismo li
postavili suvie sloeni problem? Ne postavlja li se moda razina
mogueg tumaenja suvie visoko? Ako, uzmemo jedno znanje kao
toje psiMjatriji problem n ^
obzirom na to
daje njen epistemoloki profil tariank praktina jepsihijatrija vezana
za itav niz institucija, neposrednih ekonomskih zahtjeva, politikih
prioriteta, socijalnih reguladji- U sluaju jedne tako sumnjive
znanosti kao to je psihijatrija ne bismo mogli na pouzdaniji nain
razrijeiti splet uinaka moi i znanja. Taj sam isti problemu Roenju
klinike htio postaviti obzirom na medicinu: ova ima sigurno vru
znanstvenu strukturu od psihijatrije, ali je i sama jako zapletena u
socijalne strukture. : / ^r ; r- ^-V. ;>
;
Ono to me je'tada malo skrenulo, li pravom smislu rijei>skrenulo, jest injenica da pitanjeJ$:pjeJBgam sebi postavljao ruje uope
, Ovaj intervju sainili su Alessandro Fontana iPasquale Pasquino u lipnju 1976.

.,,.,,
142

..

_
' '

"'

,..,
' ""

^ P

143

SIGumk)!) T'REUIB
strah od kastracije. S ozbirom na veliko znaenje koje
o s j e a j krivnje ima za neuroze, nemogue je porei injenicu da se u tekim sluajevima opi neurotski strah pojaava strahom koji se razvija izmeu Ja i Nad-Ja (strahom od kastracije, od savjesti i od smrti).
Ono, kojemu se na kraju vraamo, nema nikakvoga
sredstva kojim bi iskazalo ljubav ili mrnju prema Ja.
Ono ne moe rei to eli; nije postiglo jedinstvenu volju. Eros i nagon smrti bore se u njemu; uli smo kojim
se sredstvima jedni nagoni brane od drugih. To bi se moglo prikazati tako kao da Onime vladaju nijemi ali moni
nagoni smrti koji ele mirovati i, na mig naela ugode,
umiriti uljeza erosa; no pritom nas ipak brine opasnost
da odve ne potcijenimo ulogu erosa.

/
/

Budunost jedne iluzije

(1927)

I
i

Ako je ovjek dugo vremena ivio unutar odreene kulture! esto nije alio truda da istrai njene izvore i put
njenog razvoja, dospjet e bar jednom u iskuenje da
okrene pogled u drugom smjeru i postavi pitanje o dalinjoj sudbini te kulturei promjenama kroz koje ona mora^proiyMefutim, uskoro e primijetiti da vie momenata od poetka obezvreuju takvo istraivanje. Na prvom
mjestu tu je injenica da postoji tek mali broj osoba koje su U:stanju pogledom obuhvatiti ustrojstvo lju3skog
ivota u svoj njegovoj irini Veini je postalo nunim
ogranienje na jedno jedino podruje ili samo na neka;
-^{7to manje meutim netko o prolom i sadanjem zna,
tim nepouzdaniji mora biti njegov sud o buduem. Odmah zatim problem stvara i injenica da subjektivna
oekivanja pojedinca u donoenju ovog stida Igraju ulojju^ koju je teko procjeniti; ta se oekivanja meutim
pokazuju ovisnima o isto osobnim momentima ovjekova vlastitog iskustva, o njegovom, s manje ili vie nav
de potkrijepljenom stavu prema ivotu, onako kako mu
je taj stav predodreen temperamentom, uspjehom ili
neuspjehom. Napokon, ovdje je na djelu i udna injenica da ljudi svoju sadanjost openito doivljavaju naiviio i da nisu u stanju vrednovati njene sadraje; oni prema njoj najprije moraju doi na distancu, tj. sadanjost
mora postati prolost hoe li se u njoj zadobiti uporite
a prosudbu o buduem, k

Tko dakle popusti iskuenju da kae neto o vjerojat- .

noj budunosti nae kulture dobro e uiniti ako ne ispusti iz vida navedena upozorenja i prisjeti se nesigurnosti koja sasvim openito prati svako prorokovanje. Sto
se mene tie, iz ovoga slijedi da u se u urnom bijegu od
prevelikog zadatka smjesta uputiti na ono podruje kojem sam i do sada posveivao svoju panju, naravno, nakon to odredim njegov poloaj u velikoj cjelini.
Ljudska kultura mislim na sve ono u emu se ljudski ivot podigao iznad svojih animalnih uvjeta i u emu se razlikuje od ivota ivotinja a ja izbjegavam
razdvajati kulturu i civilizaciju promatrau, kao to
je poznato, pokazuje ^vi[e 5trane^Ona s jedne strane
obuhvaa sva znanja i sposobnosti koja su ljudi stekli
kako bi ovladali silama prirode i doli do njenih dobara u s>ghu zadovoljenja svojih ljudskih potreba, a s
druge sve ustanove nune da bi s e u r e d i l i m f t i i s n h n i r ^ ^osijjudi, a naroito raspodjela dostupnih dobara. Oba
pravca kulture nisu_neoyisna jedan o drugome zato to,
kao prvd/na meuljudske odnose dubokoseno utjee
mjei^jiagonskog zadovoljenja koju omoguuju postojea dobra, kao""arSSgo;<jer pojedini ovjek stupajuj u
odnos,^dn^im^ovjekom i sam moe postati neko dobra ako ovaj na primjer koristi njegovu1 radnu snagu ili
ga uzima za seksualni objekt, i napokon treef jer jejsitakTpojedinac^ virtuelni neprijatelj kulture koja bi Ipak
trebala predstavljati opeljudskjL interes. Zauuje da
ljudi, ma kako malo mogli egzistirati kao pojedinci, ipak
kao teak pritisak osjeaju rtvu koju od njih zahtijeva
kultura kako bi im omoguila zajedniki ivot. Kultura
se_ dakle mora_braniti od pojedinca i njene se uredbe,'
institucije i zapovijedi stavljaju u slubu toga zadatka;
njihova svrha nije samo u tome da stvore odreenu raspodjelu dobara ve da ovu takoer ouvaju i ak moraju
sve ono to slui svladavanju prirode i stvgranju dobara zatititi od neprijateljskih pobuda ljudi.(Ljudske tvo-carevine lako se mogu razoriti a znanost i tehnika koji su
ih podigli mogu se upotrijebiti i za njihovo unitenje.
^344

"Tako se stjee dojam da je kultura neto to je veini protiv njihove volje nametnuto od strane manjine koja se znala doepati sredstava moi i prisile. Namee
se naravno pretpostavka da te potekoe ne pripadaju biti same kulture ve da ih uzrokuju nesavrenog
mh^oblika koji su
stvari, te nedostatke nije teko~pokazati. Premda je ovjeanstvo stalno napredovalo u ovladavanju prirodom te se u tom pogledu moe nadati jo veim uspjesima, nemogue je sa
sigurnou utvrditi slian napredak u sreivanju ljudskih odnosa i vjerojatno su u svakom vremenu, kao to
je danas iznova sluaj, mnogi ljudi postavljali pitanje da
li je onda taj dio kulturne tekovine uope vrijedno braniti! ovjek bi mislio da je ljudske odnose mogue urediti na nov nain koji bi uklonio izvore nezadovoljstva
s kulturom. Potrebno je samo da se ona odrekne prisile
i suzbijanja nagona kako bi se ljudi, neometani unutranjim razdorom, mogli prepustiti stjecanju dobara i uivanju u njima. Bilo bi to zlatno doba no pitanje je da li
se takvo stanje moe ozbiljiti. Izgleda nam vjerojatnije
se svaka kultura mora izgraiva1jia_4msi^
odmicanju od nagona; ne ini se ba sigurnim da^eprestankomprisile ^veina ljudskih individua biti spremna da
na sebe preuzme vrenje rada koji je potreban za zadobivanje novih ivotnih dobara. Mislim da ovjek mora
raunati sa injenicom da u svim ljudima postoje destruktivne, dakle antisocijalne i antikulturne tendencije
i da su one u velikog broja osoba dovoljno jake da odrede njihovo ponaanje u ljudskom drutvu.
Ovoj psiholokoj injenici pripada odluujue znaenje za prosudbu o ljudskoj kulturi. Ako smo ispoetka
mogli pomisliti da se njena bit sastoji u ovladavanju prirodom u svrhu zadobivanja ivotnih dobara a da se opasnosti koje joj prijete dadu odstraniti svrhovitom raspodjelom tih dobara meu ljudima onda je sada, kako
izgleda, teite pomjereno s materijalnog na duevno.
Ono iodluujue bit e da li, i u kojoj mjeri ljudima uspijeva smanjiti nametnut teret rtvovanja nagona, pomi317

riti ih s nunom koliinom rtvovanjai za to im ponuditi obeteenje. Kao to je kulturni rad nemogu bez
prisile, tako se ne moe izbjei ni vladanje manjine nad
masom jer mase su trome i slijepe, one se ne vole odricati nagona i ne dadu se argumentima uvjeriti u nunost
toga odricanja, a individue od kojih su sastavljene meusobno se potiu u putanju ha volju svojoj neobuzdanosti. Samo utjecajem uzoritih individua koje priznaju
kao voe mogu se mase pokrenuti na rad i odricanja o
kojima ovisi opstanak kulture. I sve je dobro ..dok su te
voe osobe premonoga uvida, u nunost ivota koje su
se uzdigle do ovladavanja svojim.vlastitim. nagoMkm eljama. Za njih je meutim opasno ako masi, kako ne bi
izgubili svoj utjecaj, poputaju vie nego ona njima i stoga se ini nunim da svoju neovisnost o masi osiguraju
raspolaganjem nad sredstvima moi. Ukratko reeno,
postoje dva nadaleko proirena svojstva ljudi koja su kriva za injenicu da se kulturni poredak moe odrati samo
izvjesnom mjerom prisile; radi se naime o tome da se
Uudi spontano ne oduevljavaju za rad i da argumenti ne
mogu nita protiv njihovih strasti.
Znam to se moe prigovoriti ovim izvodima. Rei e
se da je ovdje ocrtani karakter ljudskih masa koji bi trebao dokazati neophodnost prisiljav^nja na kulturni rad
sam tek posljedica pogrenog kulturnog poretka u kojem
u ljudi postali ogoreni, osvetoljubivi i nepristupani.
Nove bi generacije, s mnogo ljubavi, odgojene da visoko tuju miljenje, generacije koje su jo zarana iskusile
sva dobroinstva kulture, imale i drugi.odnos prema njoj,
osjeale bi je kao svoj najvlastitiji posjed i bile bi spremne da podnesu rtvu odricanja u radu i zadovoljenju
nagona, potrebnu za njeno odranje. Prisila im nee biti
potrebna i malo e se razlikovati od svojih voa. injenica da ljudskih masa takve kvalitete do sada nije bilo
ni u jednoj kulturi dolazi otuda to jo ni jedna kultura nije pogodila ono pravo ureenje kojim bi na takav
nain mogla utjecati na ljude i to jo od njihova djetinjstva;.
318

Moe se naravno dvojiti o mogunosti da se uope ili

ve sada, na dananjem stupnju ovladavanja prirodom,
stvori t&kav kulturni poredak; moe se postaviti pitanje
otkuda bi se trebali pojaviti svi ti nadmoni, nepogreivi
i nekoristoljubivi voe koji bi morali djelovati kao odgajatelji buduih generacija; ovjek se moe uplaiti ogromnog utroka prisile koja bi bila neizbjena u provoenju tih namjera. Ali velianstvenost toga plana, njegova vanost za budunost ljudske kulture nee se moi
osporiti. On zasigurno poiva na psiholokom uvidu prema kojem ovjek u_sebi nosi n a j r ^
svojstva kojima rani doivljaji djetinjstva odreuj^k^
naan smjer. Ograde koje stoje pred mogunou da se
ovjek odgoji postavljaju ujedno i granice djelotvornosti
jedne takve promjene kulture. Moglo bi se dvojiti o tome da li, i u kojoj mjeri, neka druga kulturna sredina
moe izbrisati oba svojstva ljudskih masa koja toliko oteavaju voenje ljudskih poslova. Eksperiment jo nije
uinjen. Vjerojatno e izvjesni pos^tak ovjeanstva
uslijed priroenih bolesnih svojstava ili prevelike snage
nagona uvijek ostati asocijalan, no ako se dogodi samo to da dananja veina, neprijateljska kulturi, spadne
na jednu manjinu, postiglo se veoma mnogo, vjerojatno
sve to se uope dade postii.
Ne bih htio probuditi utisak da sam daleko odlutao s
prije naznaenog puta moga istraivanja. Stoga elim izriito potvrditi da sam daleko od toga da prosuujem
veliki kulturni eksperiment koji se danas poduzima u velikoj zemlji izmeu Evrope i Azije. Niti se razumijem u
stvar, niti sam sposoban suditi o izvodljivosti toga eksperimenta, ispitati svrsishodnost primijenjenih metoda
ili izmjeriti irinu jaza izmeu namjere i provedbe. Ono
to se tamo pripravlja, zbog svoje nedovrenosti ne moe postati predmetom naeg razmatranja kojemu grau
nudi naa odavno konsolidirana kultura.

319

II
Neoekivano smo skliznuli s ekonomskog u psiholoko, Na poetku smo pokuali kulturni posjed traiti u
postojeim ,dobrima i ustanovama koje slue njihovoj
J & raspodjeli. I/Spoznavi da_^vaka kultura p o i v a l a -prisili
rada i odricanju od nagona, zbog ega neizbjeno-izaziva
protivljenje onih koji su tim^ zahtjevima_^ogoeni^.por
stalo nam je jasno da sama dobra, sredstva-za njihov.o
stjecanje i uredbe o njihovoj raspodjelijae mogu.biti-ona
bitno a niti ono jedino kulture. Jer oni su ugroeni otporom i razaralakom strau sudionika te kulture. Pored
dobara sada se javljaju i sredstva koja mogu sluiti obrani kulture, sredstva prisile, kao i ona druga kojima
je zadatak da ljude izmire s njom i obetete ih za njihove
rtve. Ta se pak sredstva mogu opisati-kao duevni posjed kulture.
Za volju jednoobraznog naina izraavanja nazvat emo injenicu da jedan nagon ne moe biti zadovoljen
uskratom, mjeru koja utvruje tu uskratu zabranom a
stanje koje ta zabrana uzrokuje oskudicom. Zatim emo u naem sljedeem koraku meu oskudicama razlikovati one koje pogaaju sve i takve koje ne pogaaju sve
ve samo grupe, klase ili same pojedince. One prve su
najstarije: sa zabranama koje ih.prate kultura je zapoela prije tko zna koliko tisua godina smjenjivati iskonsko animalno stanje. Na nae iznenaenje otkrili smo
da su te zabrane jo uvijek djelatne i da jo uvijek tvore sr neprijateljstva prema kulturi. Nagonske elje koje
pod njima stradavaju iznova se raaju sa svakim djetetom; postoji klasa ljudi, neurotiari, koji ve na te uskrate reagiraju asocijalnim ponaanjem. Takve su nagon^
ske elje, incest, kanibalizam i ubilaki poriv. Doima se
neobino kada ovjek te elje, u odbacivanju kojih izgleda da su svi ljudi jedinstveni, dovede u vezu s onim drugima oko ijeg se ispunjenja ili uskrate vodi tako iva
borba u naoj kulturi, no psiholoki je to posve opravdano. Ni kultura se prema tim najstarijim nagonskim
320

eljama nipoto ne odnosi na jednak nain; izgleda da

je samo kanibalizam u potpunosti zabranjen i da je, osim
u analitikom razmatranju, posve prevladan; snagu incestne elje jo moemo osjetiti u zabrani a ubojstvo naa kultura pod odreenim uvjetima jo uvijek vri, pa
ak i zapovijeda. Moda nam predstoji takav razvoj kulture u kojemu e se i druge elje ije zadovoljenje je
danas jo sasvim mogue pokazati jednako neprihvatljivima kao to je sada kanibalizam.
Ve u tim najstarijim odricanjima od nagona javlja se
jedan psiholoki inilac koji svoje znaenje zadrava i u
svim kasnijim odricanjima. Nije tono da ljudska dua od
najdavnijih vremena nije doivjela nikakav razvoj i da je
za razliku od napredaka u znanosti i tehnici danas jo
ista kao na poetku povijesti. Jedan vid tog napretka due moemo ovdje dokazati. On lei u onom pravcu naeg
razvoja u kojem se izvanjska prisila postepeno pounutruje tako to posebna duevna instancija, ovjekov Nad-Ja,
tu prisilu preuzima meu svoje unutranje zapovijedi. U
svakog djeteta moemo vidjeti kako se odvija proces jednfe takve preobrazbe posredstvom koje ono tek postaje
moralno i socijalizira se. To uvrenje Nad-Ja predstavlja visoko vrijedan psiholoki posjed kulture. Osobe u
kojih je taj proces izvren od neprijatelja kulture postaju njeni promicatelji. to je vei njihov broj u nekom
kulturnom krugu tim je sigurnija ta kultura, tim prije se
ona moe odrei izvanjskih sredstava prisile. Mjera tog
pounutrenja veoma je razliita kada se radi o zabranama
pojedinih nagona. Za spomenute najstarije zahtjeve kulture izgleda da je pounutrenje, ukoliko ostavimo po strani neeljeni izuzetak neurotiara, u moguoj mjeri postignuto. No taj se odnos mijenja okrenemo li se drugim nagonskim zahtjevima; ovjek tada s iznenaenjem i zabrinutou otkriva da e najvei broj ljudi pokorava dotinim kulturnim zabranama samo pod pritiskom izvanjske
prisile, dakle samo tamo gdje se ta prisila moe ostvariti
i tek tako dugo dok u njima izaziva strah. To vrijedi i
za takozvane moralne zahtjeve kulture koji su za sve od321

reeni na jednak nain. Ovamo pripada i najvei dio

onoga to smo saznali o moralnoj nepouzdanosti ljudi.'
Beskonano mnogo kulturnih ljudi koji bi se uasavali
ubojstva i incesta ne uskrauju si zadovoljenje svoje
gramzljivosti, svojih agresivnih strasti, svoje seksualne
pohote ne proputajui da laju, prijevarom i klevetom
nakode drugim ljudima ako pritom mogu ostati nekanjeni i to je zacijelo od davnina, tokom mnogih kulturnih
vijekova, uvijek bilo isto.
U ogranienjima koja se odnose samo na odreene drutvene klase nailazimo na grube i nikada osporene odnose. Moe se oekivati da te zapostavljene klase zavide
povlatenima na njihovim povlasticama i da e sve uiniti kako bi se oslobodile tog, samo njima nametnutog
vika u oskudijevanju. Tamo gdje to nije mogue uvrstit e se trajna mjera nezadovoljstva unutar te kulture
koja bi mogla voditi opasnim pobunama. Ako^ge meutim
jedna kultura nije uzdigla iznad toga da zadovoljenje
jednog broja njenih pripadnika ima za pretpostavku tlaenje drugih, moda veine, to je sluaj u svim suvremenim kulturama, onda je shvatljivo da ti potlaeni razvijaju intenzivno neprijateljstvo prema kulturi koju svojim
radom omoguuju ali u ij im_dobn^Jmaju isuvie mali
udio. U tom sluaju ne moe se od potlaenih oekivati
neko pounutrenje kulturnih zabrana^ c ^
spremni priznati te zabrane i ak tee.jrazaranjusamete
kultureJL po mogunosti ukidanju njenih pretpostavH.
Neprijateljstvo prema kulturi u ovih je klasa toliko oigledno da se kraj njega previdjelo ono, grijejatentnojiego stvarno, neprijateljstvo p0vlatenih..dn^
va. Nije potrebno rei da jedna kultura koja tako veiik
broj svojih pripadnika ostavlja nezadovoljenima i prisiljava ih na pobunu niti ima izgleda da se trajno odri,
niti to zasluuje.
Mjera pounutrenja kulturnih propisa popularno i nepsiholoki reeno: moralni nivo pripadnika nije jedino
duevno dobro koje uzimamo u obzir pri ocjenjivanju jedne kulture. Pored toga tu je i njen posjed u idealima i

umjetnikim djelima, tj. zadovoljenjima zadobivenim na

njima.
ojjek e tek odve lako biti sklon da u psihiki posjed jedne kulture Ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome
koja su postignua najvrednija i kojima od njih se ponajvie tei. Isprva izgleda kao da su ti ideali ono to
odreuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok dogaaja bio drukiji; ideali su se izgraivali na prvim djelima, omoguenim zajednikim djelovanjem unutranje
nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva
djela ideal je zatim zadrao kako bi osigurao njihovo
nastavljanje. Zadovoljenje koje ideal poklanja sudionicima kulture narcistike je dakle prirode i poiva na ponosu zbog ve uspjelog postignua. Da bi se to zadovoljenje upotpunilo, potrebna mu je usporedba s drugim kulturama koje su se posvetile drugim djelima i razvile druge ideale. Zahvaljujui tim razlikama svaka kultura prisvaja si pravo da omalovaava druge. Na taj nain kulturni ideali postaju povod razdvajanjima i neprijateljstvima izmeu razliitih kultura, to se najjasnije oituje
meu nacijama.
Narcistiko zadovoljenje na kulturnom idealu takoer
pripada onim moima koje se uspjeno suprotstavljaju
neprijateljstvu prema" kulturi koje se javlja unutar jednog kulturnog kruga. Ne uivaju samo povlatene klase u dobrobitima te kulture. Potlaeni takoer mogu imati udjela u njima jer im pravo da preziru one koji ne
pripadaju toj kulturi prua obeteenje za ponienje u
njihovom vlastitom krugu. ovjek je dodue bijedan, dugovima i ratnom slubom izmuen plebejac, ali zato je
on Rimljanin i moe sudjelovati u zadai da se ovlada
drugim nacijama i da im se propiu zakoni. Ali to poistovjeenje^ potlaenih s klasom koja njima vlada i koja ih
iskoritava s&mo je dio jednog veeg sklopa. S druge
strane, oni mogu s njima biti afektivno povezani i usprkos neprijateljstvu u svojim gospodarima mogu vidjeti
svoje ideale, Da nisu postojali takvi u osnovi zadovoljavajui odnosi ostalo bi neshvatljivo kako su se tolike
323

kulture uspjele tako dugo odrati usprkos opravdanom

neprijateljstvu velikih masa ljudi.
Druge je vrste zadovoljenje koje sudionicima jednog
kulturnog kruga prua umjetnost, premda ona u pravilu
ostaje nepristupana masama koje su zauzete iscrpljujuim radom i nisu uivale nikakav osobni odgoj, Umjetnost nudi, kao to smo odavno nauili, zamjenska zadovoljenja za najstarija kulturna odricanja koja jo vijek
najdublje osjeamo i stoga bolje od ieg drugog djeluje
na pomirenje sa rtvama prinijetim za nju. S druge strane, njene tvorevine uzdiu osjeaje poistovjeenja toliko
potrebne svakom kulturnom kmgu dajui povoda zajednikom doivljavanju visoko vrednovnih osjeta; ali
one slue i narcistikom zadovoljenju jer predstavljajui dostignua posebne kulture, na upeatljiv nain opominju na njene ideale.
Ali moda najvaniji dio psihikog inventara jedne kulture jo nismo spomenuli. To se njene, u najirem smislu religijske predodbe koje emo kasnije opravdati, drugim rijeima njene iluzije,
n

III
U emu lei posebna vrijednost religijskih predodbi?
Govorili smo o neprijateljstvu prema kulturi stvorenom
pritiskom koji ona vri i odricanjima od nagona koje
zahtijeva. Zamislimo da su njene zabrane ukinute: ovjek sada moe izabrati kao seksualni objekt svaku enu koja mu se svia; svoga rivala prema eni ili bilo
koga tko mu inae stoji na putu moe bez dvoumljenja
ubiti; drugom ovjeku takoer moe oduzeti bilo koje
od njegovih dobara ne pitajui ga za dozvolu; kako bi
to bilo krasno, kakav bi neprekidan niz zadovoljstva i*
vot tada bio! Dodue, uskoro nailazimo na prvu potekou. Svaki drugi ovjek ima upravo istu elju kao i
ja i nee sa mnom postupati ljepe nego ja s njim. U
| osnovi takvo ukidanje kulturnih ogranienja moe dakle

uiniti sretnim samo jednog jedinog ovjeka, tiranina, A

diktatora, koji se doepao svih sredstava moi ali kojt
isto tako ima sve razloge eljeti da se drugi ljudi dre
barem jedne od kulturnih naredbi i to one: Ne ubij!
Ali kako je nezahvalno i uope kratkovidno teiti ukidanju kulture! Ono to bi tada preostalo bilo bi prirodno stanje a njega je daleko tee podnijeti. Istina, priroda nije zahtijevala od nas nikakva ogranienja nagona, putala nam je na volju ali je imala i ima jedan naroito djelotvoran nain da nas ogranii ona nas usmruje, hladno, okrutno, bezobzirno i, kako nam izgledal,
po mogunosti upravo u trenutku naeg zadovoljenja,
Ba zbog tih opasnosti kojima nas priroda ugroava mi
smo se ipak sjedinili i stvorili kulturu koja izmeu ostalog treba da omogui i na zajedniki ivot. A to je ak
glavni zadatak kulture, pravi razlog njenog postojanja
da nas brani od prirode.
Poznato je da ona to ve sada u mnogim elementima
prilino dobro ini a oigledno je da e jednom kasnije to
initi jo mnogo bolje. Ipak, nema ovjeka koji bi se
dao zavarati vjerovanjem da je priroda ve sada svladana; malo njih se usuuje nadati da e ona jednom u potpunosti biti potinjena ljudima. Tu se elementi koji izgleda da se podruguju ljudskoj sili, tu je zemlja koja
drhti, rastvara se i pokapa sve ljudsko i svako ljudsko
djelo, tu je voda koja se podie i sve preplavljuje i potapa, oluja koja odnosi bez traga, tu su bolesti koje smo
tek odnedavno spoznali kao napade drugih ivih bia i
napokon, tu je bolna zagonetka smrti protiv koje jo nismo pronali nikakvo ljekovito sredstvo i vjerojatno nikakvo neemo niti nai. Svojim silama priroda se podie protiv nas, velianstvena, okrutna, neumoljiva, gura
nam pred oi nae slabosti i nau bespomonost koje
smo kulturnim radom mislili otkloniti. Jedan od malo
utjerlih i uzvienih dojmova koji se o ovjeanstvu mogu stei je onaj kada ljudi suoeni s elementarnom katastrofom zaboravljaju svoju kulturnu rastrojenost, svoje
unutranje potekoe i svoja neprijateljstva i prisjeaju

se svog zajednikog zadatka, svog odranja naspram premoi prirode.

^ ivotJe* kako za ovjeanstvo u cjelini tako i za pojedinca, teko podnoljiv. Dio odricanja namee mu kultura kojoj pripada, izvjesnu mjeru patnje prireuju mu drugi ljudi, ili usprkos kulturnim propisima ili uslijed nesavrenosti te kulture. Tome pridolazi ona teta koju mu ...
nanosi jo nesvladana priroda on to naziva sudbinom.
Stalno tjeskobno stanje iekivanja i teko naruen prirodni narcizam trebali bi biti posljedica toga stanja. Nain na koji pojedinac reagira na tete koje mu nanose
kultura i drugi ljudi ve nam je poznat; on razvija odgovarajuu mjeru otpora protiv danog kulturnog poretka,
mjeru neprijateljstva prema kulturi. Ali kako se on brani od nadmonosti prirode, od sudbine koja mu, kao i
svima drugima, prijeti?
Tu djelatnost kultura preuzima na sebe i vri je za
sve na jednak nain, a vrijedno je takoer spomenuti da
gotovo sve kulture ine u tome isto. Ona se ne zaustavlja
samo na tome da ljude brani od prirode ve izvrenje
svoje zadae nastavlja drugim sredstvima. Zadaa je ovdje^ viestruka; Teko ugroen ovjekov osjeaj sebstva
prieljkuje utjehu; iz svijeta i ivota treba da nestanu
svi njihovi uasi a pored toga bi i ljudska znatielja, p
nukana dakako najsnanijim praktinim interesima, htjela imati svoj odgovor.
Ve je prvim korakom dobiveno veoma mnogo. A taj
je prirpdu.loovjeiti^ Do nadosobnih sila i sudbine
ovjek ne moe, oni vjeno ostaju tui. Ali ako u elementima bjesne strasti kao u vlastitoj dui, ako sama
smrt nije nita spontano ve nasilni in jedne zlokobne
volje, ako je ovjek posvuda u prirodi okruen biima
koja su mu znana iz vlastitog drutva, onda on moe
odahnuti, u njemu stranom svijetu osjea se kao kod
svoje kue i svoj je besmislen strah u stanju psihiki
preraditi. Coyjek se moda jo ne moe obraniti alLsada
on vie nije bespomono uzet, bar moe reagirati, moda
ak, i nije goloruk, i protiv tih nasilnikih nadljudi u pri-

rodi moe primijeniti ista sredstva kojima se slui u

svoipe drutvu, moe pokuati da ih zaklinje, umiruje,
potkupljuje, otimajui im takvim utjecajima jedan dio
njihove moi. Jedna takva zamjena prirodne znanosti
psihologijom ne donosi samo trenutno olakanje ve takoer ukazuje na put daljnjeg ovladavanja situacijom.
Jer ta situacija nije nita novo, ona ima jedan infantilni uzor i zapravo je samo nastavak ranije bespomonosti u kojoj se ovjek ve jednom nalazio, kao malo dijete
naspram roditeljskog para kojeg se s razlogom bojao,
pogotovo oca, ali ijoj je zatiti zahvaljujui takoer bio
siguran od opasnosti koje je tada poznavao. Nije dakle
bilo teko obje situacije usporediti. Pri tome, kao i u ivotu snova, elja je dola na svoj raun. Slutnja smrti
spopada usnulog i hoe ga premjestiti u grob ali rad sna
umije izabrati uvjet pod kojim e i taj zastraujui doivljaj postati ispunjenje elje; sanja vidi sebe u jednom
starom etrurskom grobu kamo je spokojno siao da bi
zadovoljio svoje arheoloke interese. Slino ovome, ovjek ni prirodne sile ne pretvara jednostavno u ljude prema kojima se moe odnositi kao prema sebi ravnima jer
to takoer ne bi odgovaralo nadmonom dojmu koji on
ima o tim silama ve im daje karakter oca, ini ih bogovima i pritom ne slijedi samo jedan infantilni nego takoer, kao to sam pokuao pokazati, jedan filogenetski
uzor.
S vremenom prva promatranja uoavaju pravilnost i
zakonomjernost u prirodnim pojavama itako.prkodne^ile gube svoja 1 judska^vojstva^^
pomoni a time ostaje i njihova enja za ocem. Ostaju?
naravno i bogovi koji zadravaju svoj [trostruki z^^ak:/
da ^agriaju strahove prirode, da pomire..&YifeEa.s_okrutnou .sudbine, osobito onom koja se pokazuje u smrti,
i da prue naknadu za patnje i odricanja koja su ljudima
nametnuta zajednikim kulturnim ivotom.
J
Ali postepeno se u izvrenju tih zadataka pomie naglasak. ovjek zamjeuje da se prirodne pojave odvijaju
same od sebe, u skladu sa svojim unutranjim nunosti-

ma; zacijelo su bogovi gospodari prirode, oni su je takvom uredili i sada se mogu prepustiti sebi. Samo povremeno upleu se oni takozvanim udima u njen tok, tek
da bi potvrdili da nisu napustili nita od svoje izvorne
sfere moi. to se tie udjeljivanja sudbine, i dalje ostaje nelagodna slutnja da se zbunjenosti i bespomonosti
ljudskoga roda ne moe doskoiti. Ovdje bogovi najprije
zakazuju; ako oni sami stvaraju sudbinu, njihova e odluka ostati neshvatljiva; najdarovitiji narod staroga vijeka doao je do spoznaje da Moira stoji iznad bogova i
da sami bogovi imaju svoju sudbinu. I to se vie priroda osamostaljivala a bogovi povlaili iz nje, tim su ozbiljnije sva oekivanja silila na izvrenje treeg zadatka koji
im je dodijeljen, tim je vie ono moralno postajalo ajk
hovom pravom domenom. Boji j_e zadatak sada bio da
izravna nedostatke i tete kulture, da obrati panju na
patnje koje ljudi jedan drugome nanose u zajednikom
ivotu i nadgleda provoenje kulturnih propisa koje ljudi
tako loe slijede. Samim J^iliurnim_pro^^
dodijeljeno je boansko podrijetlo, izdignuti su iznad ljudskog
drutva i proireni na prirodu i zbivanja u svijetu.
Stvoreno je tako obilje predodbi roenih iz potrebe
da se ljudska bespomonost uini podnoljivom, predodbi sastavljenih iz grae sjeanja na bespomonost vlastitog djetinjstva i djetinjstva ljudskog roda. Jasno se moe spoznati da taj posjed ljude zatiuje u dva pravca:
protiv opasnosti prirode i sudbine, i protiv teta koje
trpe u samom ljudskom drutvu. U cjelini to izgleda ovako: ivot na ovom svijetu slui jednoj vioj svrsi koju
dodue nije lako odgonetnuti ali koja zacijelo znai neko
usavrenje ljudskog bia. Vjerojatno ono duhovno ovjeka, dua, koja se tokom vremena tako sporo i nevoljko
odvajala od tijela, treba da bude objekt tog uzdizanja i
uzvisivanja. Sve to se u ovom svijetu dogaa predstavlja
izvoenje namjere jedne nama nadmone inteligencije
koja, iako putovima, i obilaznicama koje je teko slijediti, konano sve okree na dobro, tj. povoljno po nas.
Nad svakim od nas bdije jedna dobrostiva, tek prividno
^344

stroga providnost koja ne doputa da postanemo igraka

u rukama nadmonih i bezobzirnih prirodnih sila; sama
smrt nije nikakvo unitenje, ona nije nikakav povratak
anorganskoj beivotnosti, nego poetak jedne nove vrste
egzistencije koja lei na putu vieg razvoja. I s druge
strane, isti zakoni udorea koje su nae kulture postavile vladaju i svim zbivanjima u svijetu ali za njih se
brine jedna via sudaka instancija neusporedivo vee
moi i dosljednosti. Svako dobro nalazi na koncu svoju
nagradu a svako zlo svoju kaznu, ako ve ne u ovom
obliku ivota, onda u kasnijoj egzistenciji koja poinje
nakon smrti. Time je svim uasima, patnjama, i gorinama ivota sueno da nestanu; ivot nakon smrti kojim
se nastavlja na zemaljski ivot, kao to se nevidljivi dio
spektra nadovezuje na vidljivi, donosi sve savrenstvo koje smo ovdje moda izgubili. A nadmona mudrost koja
upravlja ovim tokom, sveope dobro koje se u njemu ispoljava, pravednost koja ga proima, to su svojstva boanskih bia koja su stvorila i nas i svijet u cjelini. Ili
bolje, jednog boanskog bia u kojem su se u naoj kulturi sabrali "svi bogovi prapovijesti. Narod kojemu je
prvom uspjela takva koncentracija boanskih svojstava
bio je i te kako ponosan na taj napredak. Bijae osloboena oinska sr koja je odvajkada bila skrivena iza svakog bojeg lika; u osnovi bio je to povratak historijskim
poecima ideje boga. Sada kada je bog bio jedan jedini
veze s njim mogle su iznova zadobiti prisnost i intenzivnost djejeg odnosa prema ocu. Kad smo tako mnogo
uinili za oca htjeli bismo biti i nagraeni, ako niim drugim onda bar time da budemo jedino dijete, izabrani narod. Mnogo, mnogo kasnije istakla je pobona Amerika
zahtjev da bude god's own country i za jedan od "oblika u kojima ljudi slave boga to se i obistinilo.
Nakon to su jednom pribrane, religijske su predodbe
prole naravno'Hug razvojni put i razliite su ih kulture
zadrale u razliitim fazama njihova razvoja. Ja sam naveo jednu jedinu takvu razvojnu fazu koja otprilike odgovara naoj dananjoj kranskoj kulturi bjelaca. Lako
329

je primijetiti da se svi dijelovi te cjeline ne slau meu

sobom jednako dobro, da nije odgovoreno na sva vana
pitanja, da se proturjeje sa svakodnevnim iskustvom samo s trudom moe odbiti. Ali takve kakve jesu; te se
predodbe u najirem smislu religijske ocjenjuju
kao najskup,ocjeniji..posj^J^tare, kao najvrednije to
ona svojim pripadnicima moe ponuditi i daleko vie ih
.se potuje od svih umijea pomou kojih se iskoritavaju zemaljska blaga, ovjeanstvo opskrbljuje hranom ili
spreavaju ljudske bolesti, itd. Ljudi misle da nee moi
podnijeti ivot ako tim predodbama ne priznaju vrijednost na koju one polau pravo. I sada se postavlja pitanje to. te predodbe znae u svjetlu psihologije, na temelju ega ih se tako visoko tuje"!," da stidljivo nastavimo:
u emu je njihova zbiljska vrijednost?

IV
Istraivanje koje neometano napreduje, poput nekog
monologa, nije posve bezopasno. ovjek odve lako poputa iskuenju da na stranu odgurne misli koje bi ga
htjele prekinuti dobijajui zauzvrat osjeaj nesigurnosti
koji bi na kraju htio nadjaati prevelikom odlunou.
Zamislit u dakle jednog protivnika koji s nepovjerenjem
slijedi moje izlaganje i pruit u mu mogunost da s
vremena na vrijeme doe do rijei.
Sluam ga kako govori: Vie puta ste upotrijebili izraze: 'kultura stvara te religijske predodbe', 'kultura ih
svojim pripadnicima stavlja na raspolaganje', ima neeg
udnog u tome, premda s&m nisam u stanju rei to je
to, ali mi ne izgleda ba tako samorazumljivo kada kaete da je kultura stvorila odredbe o raspodjeli prihoda
rada ili o pravima na enu i dijete.
Ali ja ipak mislim da je opravdano tako se izraziti. Pokuao sam pokazati da su religijske predodbe proizale
iz iste potrebe kao i sve druge tekovine kulture, naime
iz nunosti da se ovjek obrani od premoi prirode. To^344 330

me je pridoao i drugi motiv, tenja da se isprave nesavrenosti kulture koje ovjek tako bolno osjea. Takoer
bi osobito zgodno bilo rei a kultura pojedincu poklanja
te predodbe jer on ih zatjee, one su iznijete pred njega
kao gotove i ne bi ih mogao sSm pronai. Jer to u to on
stupa i to preuzima nasljee je mnogih generacija, kao
jedanputjedan, geometrija i dr. U tome dakako postoji
razlika, ali ona lei drugdje i sada se jo ne moe razjasniti. to se tie osje aja zaudnosti koji spominjete,
na njega moe utjecati injenica da nam se te predodbe
obino prikazuju u vidu boje objave. No to je i samo
ve jedan dio religijskog sistema^i u potpunosti zanemaruje nama poznat historijski razvoj tih ideja i njihove
razlike u razliitim vremenima i kulturama.
Jedna druga stvar izgleda mi vanija. Za Vas oovjeenj^prirode proizlazi iz potrebe da se jokmaJjudska
zbunjenost i bespomonost pred njenim zastraujuim silama, da ovjek stupi u odnos s njima i da na koncu
utjee na njih. No ini se da je jedan takav motiv suvian. Primitivni ovjekjiema ba nikakvog izbora, nikakav
drugi nain miljenja. Njemu je prirodno, uroeno, mogli
bismo rei, da svoju bit projicira u svijet, da u svim procesima koje opaa vidi manifestacije bi u osnovi slinih njemu samome. To je jedina metoda njegovog poimanja. Uspije li zatim tom ovjeku da preputajui se
svojim prirodnim sklonostima zadovolji jednu od svojih
velikih potreba, onda to nipoto nije samorazumljivo ve
predstavlja jedan udnovat stjecaj okolnosti.
Nisam siguran da je to tako udno. Mislite li onda da
miljenje ljudi ne poznaje praktike motive, da je puki
izraz jedne nekoristoljubive znatielje? Ipak je to malo
vjerojatno. Prije mislim da ovjek i kada personificira
prirodne sile slijedi jedan infantilni uzor. On je na osobama iz svoje prve okoline nauio da je najbolji nain
da na njih utjee taj da stvori neku relaciju prema njima i stoga on kasnije u istoj namjeri, sa svim drugim na
to nailazi, postupa onako kao to je postupao s onim
prvim osobama. Ja dakle ne proturjeim Vaoj deskrip-

tivnoj primjedbi 1 slaem se da je ovjeku odista prirodno da personificira sve to eli pojmiti kako bi time
kasnije ovladao psihiko ovladavanje kao priprema za
fiziko ali ja tome dodajem motiv i genezu te osobitosti ljudskog miljenja.
A sada jo i trea stvar: Vi ste podrijetlo religije ipak
ve jednom ranije razmatrali, u Vaoj knjizi Totem i tabu.
Tamo to meutim izgleda drukije. Sve je sin-otac-odnos,
bog je uzvieni otac, enja za ocem je korijen religijske
potrebe. Otada ste, kako izgleda, otkrili moment ljudske
slabosti i bespomonosti kojem je ak openito pripisana
najvea uloga u tvorbi religije i sada sve to je ranije
bio kompleks oca prenosite na bespomonost. Smijem
li Vas zamoliti za objanjenje o toj promjeni?
Rado, jedva sam doekao taj poziv. No pitanje je da
li se tu radi o nekoj promjeni. Cilj Totema i tabua, nije
bio da se razjasni nastanak religije nego samo totemizma.
Moete li s bilo kojeg Vama poznatog gledita objasniti
injenicu da je prvi oblik u kojem se zatitniko boanstvo objavilo ovjeku bio ivotinjski, da je postojala zabrana da se ta ivotinja ubije i pojede, ali istodobno i
slavljeniki obiaj da se .ona jednom u.godini zajedniki
ubije i pojede? Upravo se to dogaa u totemizmu. I jedva
da ima svrhe sporiti se oko toga da li bi totemizam trebalo nazvati: religijom. On je u prisnom odnosu s kasnijim deistikim religijama a totemske ivotinje p i t a l e su
svete ivotinje bogova. I prva, ali najdubokosenija obiajna ogranienja - zabrana ubojstva i incesta _nastaju na tlu totemizma. Bez obzira da li sada prihvaate zakljuke iz Totema i tabua ili ne, nadam se da ete priznati kako je u toj knjizi mnotvo vrlo neobinih, rasutih
injenica saeto u jednu konzistentnu cjelinu.
Zato se ivotinjski bog tokom vremena pokazao nedostatnim i bio zamijenjen ljudskim, to jedva da je u Totemu i tabuu dodirnuto dok drugi problemi nastanka
religije tamo uope nisu spomenuti. Smatrate li da su
takva ogranienja isto to i poricanje? Moj rad je dobar
primjer stroge izolacije onog doprinosa koji psihoana^344 332

litiko razmatranje moe pruiti u cilju rjeenja problema religije. Pokuam li sada dodati ono to nije tako
duboko skriveno, ne biste ine trebali okriviti za proturjeje kao ranije za jednostranost. Naravno, moj je zadatak da pokaem veze izmeu onog to je reeno ranije
i onoga to je iznijeto sada, izmeu dublje i manifestne
motivacije, izmeu komj)leks^ oca i ljudske bespomonosti kao i potrebe za zatitom.
Te veze nije teko pronai, To su odnosi izmeu bespomonosti djeteta i bespomonosti odraslih kojom se
ona nastavlja tako da se, kao to se moglo oekivati, motivacija za stvaranje religije u psihoanalizi razmatra s
obzirom na ulogu koju infantilni ivot ovjeka ima u njenoj manifestnoj motivaciji. Okrenimo se duevnom ivotu
malog djeteta. Sjeate li se Jzbora. objekta prema tipu
naslanjanja o kojem govori analiza?JLibido slijedi put
narcistikih potreba i prianja, uz-objekte koji-osiguravaju
njegovo zadovolienje^ Tako majka koja zadovoljava glad
postaje prvi ljubavni objekt a zacijelo i prva zatita od
svih neodreenih opasnosti koje prijete u vanjskome svijetu; prva zatita od straha, mogli bismo rei.
U toj funkciji majku uskoro smjenjuje snaniji otac i
ostaje u njoj tokorrr ijelog dj
Ali odnos prema
ocu obiljeen je osobitom ambivalentnou. On je sam
predstavljao jednu opasnost, moda jo u ranijem odnosu djeteta prema majci. Stoga se oca ne bojimo manje
nego to za njim eznemo i divimo mu se. Znaci te ambivalentnosti u odnosu prema ocu duboko su utisnuti u sve
religije, kao to je pokazano u Totemu i tabuu. Opaa li
sada odrastao ovjek da mu je sueno da uvijek ostane
dijete, da ne moe bez zatite od njemu stranih, nadmonih sila, on im daje crte oevog lika, stvara si bogove kojih se boji, koje pokuava pridobiti a od kojih ipak oekuje zatitu, Tako je motiv enje za ocemjstovjetan potrebi zatite od posljedica ljudske slabosti; obrana djeje
bespomonosti daje svoje karakteristine crte onoj reakciji na bespomonost koju odrastao ovjek mora priznati,
dakle upravo tvorbi religije. Ali nije nam namjera da da-

T
#

lje istraujemo ideju boga; ovdje smo imali posla s gotovim blagom religijskih predodbi, u onom obliku u
s
kojem ga kultura prua pojedincu.
"X

No vratimo se glavnom toku naeg istraivanja: Koje je

dakle p s i h o l o k o g
moemo klasificirati? Na pitanje isprva nipoto nije lako
odgovoriti. Nakon odbacivanja razliitih formulacija,
ostat emo kod jednefelo su pouci, iskazi o injenicama
i odnosima vanjske (ili unutranje) stva^iftfrH knji sanp U l l T n e f d l t O OVl>k fltjft s a m f i t V r i n i V n j f t g f l h t j j ^ j n

da se u njih vjeruje. Kako one pruaju obavjetenje o

onome to je za nas najvanije i najzanimljivije, naroito
ih cijenimo! Tko o njima nita ne zna, velika je neznalica;
tko ih je u svoje znanje preuzeo, moe sebe smatrati veoma obogaenim.
Postoje naravno mnogi takvi pouci o najraznolikijim
stvarima ovoga svijeta. Pun ih je svaki kolski sat. Oda*
berimo na primjer zemljopisne. Ovdje ujemo: Konstanca
lei na Bodenskom jezeru. Jedna studentska pjesmica dodaje: Tko ne vjeruje nek' poe i pogleda. Sluajno sam
bio tamo i mogu potvrditi da lijepi grad odista lei na
obali jednog velikog jezera koje svi okolni stanovnici nazivaju Bodenskim. Sada sam ja savreno uvjeren u ispravnost ove zemljopisne tvrdnje. No prisjeam se pritom
jednog drugog, veoma udnovatog doivljaja. Ve sam
bio zreo ovjek kada sam prvi puta stupio na breuljak
atenske Akropole, meu ruevine hrama, s pogledom na
plavo more. U moju sreu umijeao se tada osjeaj zaprepatenja izazvan milju: Dakle to je odista tako kako
smo uili u koli! Kakvu plitku i nemonu vjeru u stvarnu istinu onoga to sam uo mora da sam tada stekao
kad sam se danas mogao toliko zaprepastiti! Ipal^ znaenje tog doivljaja neu odve naglasiti; mogue )b jo
i drugo objanjenje mog uenja koje mi tad nije palo na
^344 334

pamet, koje je posve subjektivne prirode i u vezi je s

osobitou mjesta na kojem sam se nalazio.
Svi takvi-pouci trae dakle da se vjeruje u njihov
sadraj ali taj zahtjev ne ostavljaju bez obrazloenja. Oni
se pokazuju kao skraeni rezultat jednog duljeg procesa
miljenja utemeljenog na promatranju, a zacijelo i na
zakljuivanju; onome tko ima namjeru da sam proe
kroz taj proces/umjesto da prihvati njegov rezultat, ukauju na put. Tamo gdje takav pouak nije samorazumljiv, kao u zemljopisnim tvrdnjama,- uvijek se jo napominje otkuda se dolo do znanja koje on prenosi. Uzmimo na primjer pouak da Zemlja ima oblik lopte; kao
dokazi za tu tvrdnju navode se Foucaultov pokus s njihalom, izgled horizonta, mogunost da se zemlja oplovi.
Kako je, kao to svi zainteresirani uviaju, neizvedivo
svu kolsku djecu poslati da oplove svijet^z&dovoljavamo
^ time da kolske pouke uzimamo zdravo za gotovo,
ali ovjek zna da put osobnom osvjedoenju ostaje otvoren. _ _
, rolcusajiiio
mjerilo primijeniti na religijske pou;
ke. Postavimo li pitanje na emu se temelji njihov zahtjev da se u njih vjeruje, IJobiFemo tri ogovoraTkoji
seTzauujue loe slau. Prvo, oni zasluuju da se u njih
vjeruje zato to su ve nai pradjedovi vjerovali u njih;
drugo, posjedujemo dokaze koji nam predajom dolaze
upravo iz tih davnina i tree, openito je zabranjeno pokretati pitanje o postojanju takvih dokaza. Taj pothvat
ranije se kanjavao^Hajotrijim kaznama i jo danas drutvo nerado gleda na pokuaje da se oni obnove.
Ta trea toka mora pobuditi u nama najsnaniju sumnju. Jedna takva zabrana ipak moe imati samo jednu
motivaciju, naime tu da drutvo veoma dobro zna za nesjgumostjghtjeva koji podie^za
Da je drukije, ono bi zacijelo svakome tko se sam hoe
osvjedoiti u njihovu istinitost spremno stavilo na raspolaganje grau potrebnu za to. Stoga emo se, praeni nepovjerenjem koje se teko dade umiriti, prihvatiti provjere ostalih dvaju argumenata. Trebali bigmo-. daklejyjero^

vati zato to su i nai pradjedovi vjerovali. Ali ti nai

preci bili su daleko vee neznalice nego mi i vjerovali su
u stvari koje mi danas nikako ne moemo prihvatiti. Postoji mogunost da su i religijska uenja bila takve vrste.
Dokazi koji su nam ostavljeni nalaze se u spisima koji
smi nose sva obiljeja nepouzdanosti. Puni su protuslovlja, preraivani, patvoreni; tamo gdje govore o injeninim dokazima sami ostaju bez potvrde. Ne pomae mnogo ni tvrdnja da njihov tekst ili ak sam njihov sadraj
potjeu od boje objave jer je ve sama ta tvrdnja dio
onih uenja iju bi vjerodostojnost trebalo na njima istraiti, a ipak nema takvog stava koji sam sebe moe dokazati.
Dolazimo tako do neobinog rezultata da upravo one
objave naeg kulturnog posjeda koje bi mogle imati najvee znaenje za nas, kojima je dodijeljen zadatak-da nam
razjasne zagonetke svijeta i izmire nas s patnjama ivota, da su dakle upravo one najslabije potvrene. Jednu
za nas tako ravnodunu injenicu da kitovi primjerice
raaju svoje mlade umjesto da polau jaja teko da bismo
mogli prihvatiti kada se ona ne bi bolje dala dokazati.
To stanje stvari po sebi je jedarL._veQma,judaB. psiho^
loki problem. Nitko takoer ne bi mogao vjerovati da
napomenute primjedbe o nedokazivosti religijskih uenja sadre neto novo. Taj nedostatak_dokaza osjea se
u svakom vremenu, a zacijelo i u n a i h j s r ^
su nam ostavili takvo nasljee. Vjerojatno su mnogi od
njih pothranjivali istu dvojbu no leao je na njima preteak pritisak da bi se odvaili izraziti je. Otada su nebrojeno mnogo ljudi muile iste sumnje koje su oni svojevoljno potiskivali jer su vjeru osjeali kao svoju dunost,
mnogi blistavi umovi doivjeli su u tom sukobu neuspjeh
a mnogi su karakteri pretrpjeli tetu kompromisima u
kojima su traili izlaza.
Ako svi dokazi koji se navode za vjerodostojnost religijskih pouaka potjeu iz prolosti, onda je razumljivo
da se okrenemo sadanjosti koja se bolje dade prosuditi
i pogledamo ne prua li nam ona takve dokaze. Ako bi
336

uspjelo da se samo s jednog jedinog dijela religijskog sistema takve vrste skine sumnja, cjelina bi time izvanredno zadobila na vjerojatnosti. Ovdje nastupa djelatnost
spiritista koji su uvjereni u besmrtnost individualne due
i ele nam taj stav religijskog uenja nedvojbeno demonstrirati. Na alost, ne uspijeva im porei da su pojave i
oitovanja njihovih duhova samo proizvodi njihove vlastite duevne djelatnosti. Oni su razgovarali s duhovima
najveih ljudi, najistaknutijih mislilaca ali sve izjave i
poruke koje su od njih dobili bile su tako budalaste, tako
neutjeno nitavne da se tu nita drugo vjerodostojno ne
moe nai osim sposobnosti duhova da se prilagode krugu
ljudi koji ih zazivlje.
Moramo se sada prisjetiti dvaju pokuaja koji ostavljaju dojam grevitog truda da se izbjegne problem. Jedan,
nasilne prirode, star je, dok je drugi suptilan i moderan.
Prvi je Credo quia absurdum crkvenoga oca. Ta tvrdnja
bi nam htjela kazati da su religijska uenja izmakla zahtjevima.;urna, da ona stoje iznad uma. Njihova istina
mora-se^osjetiti.. iznutra i nij e p o trebnolda jmi;.
Ali taj Preo zanimljiv je samo kao vlastito uvjerenje dok
kao zapovijed ne obavezuje. Moram li vjerovati u svaku
apsurdnost? Ako ne, zato ba^.it tu? Nema nikakve instancije iznad uma. Ako istinajreligijskog uenja ovisi o
jednom unutranjem doivljaju
istinu, to J^mo s tolikim ljudima koji jedan takav 'rijedak doivljaj nemaju? Od svih se ljudi moe zahtijevati
da primijene dar uma koji posjeduju, ali se obaveza koja
za sve treba da vai ne moe podizati na motivu koji postoji u malo njih. Ako je netkoJz jednog ekstatinog stanja, pa bio i najdublje obuzet njime, zadobio nepokolebljivo uvjerenje u stvarnu istinu religijskih uenja, to
to ima da znaci nekom drugom?
Drugi pokuaj je onaj filozofije kao da. On tumai
da u naoj misaonoj djelatnosti postoji obilje pretpostavki Jttjju neosnovanost, pa ak i apsurdnost u potpunosti
uviamo. One su nazvane fikcijama, ali na temelju raznovrsnih praktikih motiva morali bismo se ponaati tako
318

>>ka^a--U-te fikcije xjmjemo. T o . M j ^ 1 0 i a religijska uenja zbog njihove neusporedive vanosti za odranje
ljudskog drutva.1 Ova argumentacija nije daleko od one
Creo quia absurdum. Jedan takav zahtjev kao to je
kao da moe, meutim, postaviti samo jedan filozof.
ovjek na ije miljenje nisu utjecala umijea filozofije
nikada ga nee moi prihvatiti, za njega je s priznanjem
apsurdnosti, onoga to se protivi umu, sve rijeeno. Njega se ne moe privoljeti na to da se u pitanju svojih najvanijih interesa odrekne onih sigurnosti koje inae zahtijeva u svim svojim obinim djelatnostima. Prisjeam
se jednog svog djeteta koje se jo zarana isticalo naroitim smislom za stvarnost. Jednom kada se djeci priala
bajka koju su pobono sluala, on je priao i upitao: Da
li je to istinita pria? Nakon odrenog odgovora povukao
se s potcjenjivakim izrazom na licu. Moe se oekivati
da e se ljudi prema religijskim bajkama poeti uskoro
ponaati slino, usprkos zagovaranju filozofije kao da.
Ali oni se za sada ponaaju posve drukije i u prolim
vremenima religijske su predodbe, usprkos neporecivom
nedostatku dokaza, vrile najsnaniji utjecaj na ovjeanstvo. To je jedan novi psiholoki problem. Moramo
se zapitati u emu se sastoji unutranja snaga tih uenja,
kojoj okolnosti zahvaljuju svoju djelotvornost, neovisnu
o umskom priznanju.
VI
Mislim da smo odgovor na oba pitanja dostatno pripremili. On nam se prua bacimo li pogled ria_psihiku
genezu religijskih predocEBiTTe predodbe koje se izdaju
1
Nadam se da neu poiniti nepravdu ako filozofu kao da
pripiem nazor koji nije stran ni drugim misliocima. Usp. H. Vaihinger (1922, str. 68): U krug fikcija ne ubrajamo samo nepristrane teorijske operacije ve i pojmovne tvorbe koje su otkrili
najplemenitiji ljudi, kojih se dri srce plemenitijeg dijela ovjeanstva i kojih se ono ne eli odrei. Ni mi im to nipoto neemo
oteti kao praktike fikcije nek' postoje i dalje> ali gdje je u
pitanju teorijska istina, nema im ivota.

^344 338

za pouke nisu taloi iskustva ili konani rezultati miljenja, one su iluzije, ispunjenja najstarijih, najsnanijih,
najpreih elja ovjeanstva; tajna njihove snage je snaga
te elje. Ve znamo da je zastraujui dojam djeje bespomonosti probudio potrebu za zatitom zatitom
kroz ljubav koju je zadovoljio otac, a spoznaja da ta
bespomonost ostaje tokom cijelog ivota prouzroila je
da se ovjek vrsto uhvatio egzistencije jednog ali sada monijeg oca^ Dobrostivim ravnanjem boje providnosti umiren je strah od opasnosti ivota, uspostavljanje
udorednog svjetskog poretka osigurava ispunjenje zaTitjeva za pravednou koji je unutar ljudske kulture tako
esto ostao neispunjen a produenje zemaljske egzistencije jednim buduim ivotom stvara prostorni i vremenski okvir u kojem se te elje mogu ispuniti. Odgovori na
zagonetna pitanja ljudske znatielje, o nastanku-svijeta,
0 odnosu izmeu tjelesnog i duevnog, izgraeni su na
pretpostavkama tog sistema; ogromno je . olakanj e za .psi"
hu pojedinca kada se s nje skine...teret nikada posve prevladanih, fukoba djetinjstva proizalih iz kompleksa...oca
1 kada.se za njih nae svima prihvatljivo rjeenje.
Ako kaem da su sve to iluzije, moram razgraniiti znaenje rijei. Jedna iluzija nije isto to i zabluda; ona i nije
nuno zabluda. Aristotelovo miljenje da se gamad razvija
iz neisti, ega se prost narod jo danas dri, bila je zabluda jednako kao i zabluda ranije generacije lijenika
da je Tabes dorsalis posljedica seksualnog razvrata. Bilo
bi pogreno ako bismo te zablude zvali iluzijama. Naprotiv, uvjerenje Kolumba da je otkrio novi morski put za
Indiju bilo je iluzija. Udio njegove elje u toj zabludi veoma je jasan. Kao iluziju moemo oznaiti tvrdnju izvjesnih nacionalista da su Indogermani jedina ljudska rasa
sposobna za kulturu ili vjerovanje, koje je sruila tek
psihoanaliza, da je dijete bie bez seksualnosti^Za iluziju
ostaje karakteristino da je izvedena iz ljudske elje i ona
je u tom pogledu bliska psihijatrijskoj sumanutoj ideji
ali se po strani od komplicirane strukture sumanute

ideje od nje takoer ^

bitno u sumanutoj ideji istiemo njeno proturjeje spram zbiljnosti;
iluzija ne mora nuno biti lana, tj. neostvariva ili u proturjeju sa stvarnou. Neka graanska djevojka moe
sebi stvoriti iluziju da e doi princ i povesti je sa sobom.
To je mogue, neki takvi sluajevi su se dogodili. Daleko
je manje vjerojatno da e doi mesija i zasnovati zlatno
doba; ve prema osobnom stavu onoga koji sudi, on e
to vjerovanje klasificirati ili kao iluziju, ili kao analogiju
sumanutoj ideji. Primjere iluzija koje su se obistinile
inae nije lako pronai. Ali iluzija alkemiara, da e sve
metale moi pretvoriti u zlato, mogla bi biti jedna od
tih. elja da se ima veoma mnogo zlata, onoliko zlata koliko je god mogue, podosta je priguena naim dananjim
uvidom u uvjete koji omoguuju bogatstvo no kemija
ipak ne dri vie nemoguom preobrazbu metala u zlato.
Jedno vjerovanje zovemo dakle iluzijom ako u njenoj mo-,
Tivaciji u pfvi plan izbija ispunjenje elje i ne obaziremo
i se pritom na njen odnos prema zbiljnosti, jednako kao
i to se sama iluzija odrie svoj epo tvrde.
Okrenemo li se iznova, u skladu s tom orijentacijom,
religijskim uenjima, moi emo jo jednom rei: sva
ta uenja su iluzije, nedokazive, i nikoga se ne smije prisiljavati da ih dri istinama, da u njih vjeruje; Neke od
njih su tako nevjerojatne, toliko u proturjeju a svime
to smo na tako tegoban nain saznali o stvarnosti svijeta da ih se s odgovarajuim obzirom na psiholoke
razlike moe usporediti sa sumanutim idejama. O stvarnosnoj vrijednosti veine njih ne moe se suditi. Onoliko
koliko su nedokazive toliko su i neporecive. JoI_uvijek
premalo znamo da bismo im se kritiki pribliili. Zagonetka svijeta razotkriva se naem istraivanju samo polagano i znanost jo danas ne moe odgovoriti na mnoga
pitanja. Ali znanstveni je rad za nas jedini put koji moe
voditi znanju o izvanjskoj stvarnosti. Isto je tako samo
iluzija ako se neto oekuje od intuicije i poniranja u
sebe; to nam ne moe pruiti nita osim teko objanjivih spoznaja o naem vlastitom duevnom ivotu, ali
S40;

nikada ne daje odgovore na pitanja koja je religijsko uenje tako lako rijeilo. Bilo bi drsko pustiti vlastitu samovolju da stupi u tu prazninu i da prema osobnom sudu
ovaj ili onaj dio religijskog sistema proglaava za vie
ili manje prihvatljiv. Za tako neto ova su pitanja odve
vana, moglo bi se rei: presveta.
Na ovom mjestu moe se oekivati prigovor: Dakle,
ako zagrieni skeptici sami priznaju da se tvrdnje religije
ne mogu osporiti razumom, zato da onda ja u njih ne
vjerujem jer tako je mnogo na njihovoj strani, tradicija,
suglasnost ljudi i sva utjenost njihovog sadraja? Da,
zato ne? Kao to se nikoga ne moe prisiliti da vjeruje,
tako nitko ne moe biti prisiljen ni da ne vjeruje. Ali ovjek se ne bi trebao zavaravati da takvim obrazloenjima
ide putovima ispravnog miljenja. Ako je osuda isprazni
izgovor ikada bila na mjestu, onda je to ovdje. Neznanje
je neznanje; nikakvo pravo da se vjeruje ne izvodi se iz
njega. Nijedan umni ovjek nee se u drugim stvarima
tako lakomisleno ponaati i zadovoljiti se tako^jadiTiim
obrazloenjima svojih sudova i svoga opredjeljenja alTsi,
eto, u najviim i najsvetijim stvarima to ipak doputa.
U stvari, to su samo pokuaji zavaravanja sebe ili drugih
da se ovjek jo vrsto dri religije dok se nje zapravo
ve odavno oslobodio. Kada se radi o pitanjima religije
ljudi sv|Jjuju na sebe krivicu za sve mogue neiskrenosti
i svu intelektualnu nedolinost. Filozofi proiruju znaenje rijei kojima jedva da ostaje neto od njihovog izvornog smisla, oni bilo koju mutnu apstrakciju koju su
sebi stvorili nazivaju bogom i sada su i oni deisti, vjeJ
ruju u boga vie od cijelog svijeta i mogu se hvastati dsfc
su spoznali jedan vii, istiji pojam boga, premda je njihov bog tek prije jedna nepostojea sjena nego monja
linost religijskog uenja. Kritiari ustrajavaju na tome
da ovjeka koji ne taji osjeaj ljudske malenkosti i slabosti pred cjelinom svijeta proglaavaju za duboko religioznog, iako taj osjeaj ne sainjava bit religioznosti
ve tu bit otkriva tek sljedei korak, reakcija na to, odnosno pokuaj da ovjek sebi pred tim osjeajem po,341)

mogne. Tko ne ide dalje, tko se ponizno miri sa sitnom^

lilogom ovjeka u velikom svijetu, taj je daleko prije
ireligiozan u najpravijem smislu rijei,
Nije u planu naeg istraivanja da zauzmemo stav o
istinosnoj vrijednosti religijskih uenja. Dostaje nam to
smo ih u njihovoj psihikoj prirodi spoznali kao iluzije.
Ali nije nam potrebno tajiti da to otkrie silno utjee na
na stav u pitanju koje mnogima mora izgledati najvanije. Znamo otprilike u kojim su vremenima stvorena
religijska uenja i kakvi ljudi su ih stvorili. Saznamo li
jo iz kojih se motiva to dogodilo, nae e stajalite prema religijskom problemu pretrpjeti zamjetni pomak. Kaimo i to da bi bilo ak veoma lijepo kada bi postojao
bog kao stvoritelj svijeta i dobrohotna providnost, udoredni svjetski poredak i onostrani ivot, ali je ipak vrlo
neobino da je sve upravo kako si moramo eljeti, I bilo
bi jo udnije da je naim bijednim praoevima, neslobodnim i bez ikakvog znanja, uspjelo rijeiti sve ove
teke zagonetke svijeta.
VII
Ako srno u religijskim uenjima spoznali iluzije onda
fce odmah postavlja daljnje pitanje, nije li sline prirode
ji drugi kulturni posjed koji visoko tujemo i koji pujtamo da vlada naim ivotom. Ne moramo li i pretpol stavke koje upravljaju naim dravnim ureenjima taj koer nazvati iluzijama, nisu li i odnosi meu^polovima
J u naoj kulturi pomueni jednom ili ak nizom erotskih
iluzija? Ako je nae nepovjerenje jednom oivjelo, onda
se neemo uplaiti ni pitanja postoji li neko bolje obrazloenje za nae uvjerenje da emo primjenom promatranja i miljenja saznati neto o vanjskoj stvarnosti. Nita
nas ne smije zadrati da odobrimo okretanje promatranja
naem vlastitom biu i sluenje miljenja njegovom vlastitom kritikom. Ovdje se otvara mogunost nizu istraivanja iji bi uspjeh morao biti odluujui za izgrade

nju iednog svjetonazora. Slutimo takoer da takav

trud nee biti uludo utroen i da e nau sumnju bar
djelomice opravdati. No moi autora nisu dostatne za
jedan obuhvatan zadatak i on, tjeran nudom, ograniava
svoj rad na ispitivanje jedne jedine od tih iluzija, one
religijske.
Strogi glas naeg protivnika zapovijeda nam da ovdje
stanemo pozivajui nas pritom na odgovornost zbog naeg neumjesnog vladanja. On nam kae: Arheoloki interesi svakako su hvale vrijedni no ne zapoinje se
otkapanjima ako e se njima obitavalita ivih toliko
potkopati da e se ona sruiti i svojim razvalinama zasuti ljude. Religijska uenja nisu predmet o kojem se
moe mudrovati kao o bilo kojem drugom. Na njima je
sagraena naa kultura i pretpostavka je odranja ljudskog drutva da veina ljudi vjeruje u istinu tih uenja.
Ako ih se poui da ne postoji nikakav svemoni i svepravedni bog, nikakav boji poredak u svijetu i nikakav1
budui ivot, osjeat e se oni slobodni od obaveze da v
potuju kulturne propise. Svatko e nesputan i bez straha slijediti svoje asocijalne, egoistine nagone, htjeti
potvrditi svoju mo i iznova e zapoeti kaos koji smo
odagnali naim kulturnim radom kroz vie tisua godina.
ak kad bi ovjek znao i mogao dokazati da religija nije
u posjedu istine, morao bi to preutjeti i ponaati se tako kako zahtijeva filozofija kao da. U interesu odranja svih! Ako i zanemarimo potekoe samog pothvata
ipak se tu radi o okrutnosti bez svake svrhe. Nebrojeni
ljudi nalaze u uenjima religije svoju jedinu utjehu i
samo njihovom pomoi mogu podnijeti ivot. Sada im
se hoe oduzeti taj njihov oslonac a da im se u zamjenu
ne moe dati nita bolje. Ve je priznato da znanost za
sada ne prua mnogo pa ak i kada bi jo mnogo vie
napredovala ipak ne bi ljudima bila dostatna. ovjek
ima i drugih imperativnih potreba koje proraunata znanost nikada nee moi zadovoljiti i veoma je udno,
upravo je vrhunac nedosljednosti, kada se jedan psiholog
koji je uvijek naglaavao koliko mnogo se inteligencija

u ivotu ovjeka povlai pred nagonskim ivotom sada

trudi da ljudima otme jedno skupocjeno zadovoljenje
elje hotei ih za to obetetiti intelektualnom hranom.
Odve je tu optubi najednom! No ja sam spreman da
im svima proturjeim i zastupat u osim toga tvrdnju da
je opasnost za kultumjdajeko^via ako se njen dananji
odnos prema religiji zadri nego ako ga se ona oslobodi.
Ali jedva da znam ime bih moj odgovor trebao zapoeti.
Moda uvjerenjem da moj pothvat sam drim potpuno
bezazlenim i neopasnim. Procjenjivanje intelekta ovaj
puta ne pada meni na teret. Ako su ljudi takvi kakvima
ih protivnici opisuju a ja tomu ne elim proturjeiti
onda ne postoji nikakva opasnost da e jedan ponizni
vjernik, prisiljen mojim izvodima, napustiti svoju vjeru.
Osim toga, nisam rekao nita to prije mene ne bi daleko
potpunije, izraajnije i upeatljivije rekli bolji ljudi. Imena tih ljudi su poznata; neu ih navoditi jer ne bih htio
ostaviti dojam da elim njima stati uz bok. j a sam samo
to je jedino novo u mom prikazu kritici mojih velikih.prethodnika, dodao.neto, psiholoka
Teko se moe oekivati da upravo taj dodatak izaziva
uinak koji ranijim pokuajima nije uspio. Dakako, moglo bi me se upitati emu piem takve stvari ako sam
siguran u njihovu nedjelotvornost, Ali tome emo se kasnije vratiti.
Jedini kome objavljivanje ovoga moe nanijeti tetu
sam ja sam. Morat u sluati najneprijatnije prigovore
zbog plitkosti/ ogranienosti, nedostatka idealizma i razumijevanja za vie interese ovjeanstva. Ali s jedne strane ta predbacivanja nisu za mene nita novo, i s druge,
ako je netko jo u svojoj mladosti morao prijei preko
negodovanja svojih suvremenika, to da mu to u starakoj dobi naudi kada je siguran da e uskoro utei svakoj
milosti i nemilosti. U preanjim vremenima to je bilo
drukije i takvim bi izjavama ovjek zasluio sigurno
skraenje svoje zemaljske egzistencije te tako pospjeio
mogunost da doe do vlastitih iskustava o onostranom
ivotu. Ali ponavljam, ona vremena u prola i danas je
^344

takvo piskaranje i za autora bezopasno. Najgore to se

moe dogoditi je da se njegova knjiga u ovoj ili onoj zemlji nee smjeti prevesti ili pustiti u promet. Naravno,
upravo u onoj zemlji koja se osjea sigurnom u visok
stupanj svoje kulture. No ako ovjek openito zagovara
odricanje od elje i predavanje sudbini, morat e biti u
stanju da i tu tetu podnese.
Pojavilo se zatim kodtaene pitanje ne bi li objavljivanje
ovog spisa ipak moglo nekome nanijeti zla. Ne dodue
osobi, ali zato stvari, stvari psihoanalize. Ne moe se dakako porei da je ona moja tvorevina a prema njoj se
iskazalo podosta nepovjerenja i pakosti; kako sada istupam s tako nemilim izjavama, ljudi e biti odve spremni
da stvar prebace s moje osobe na psihoanalizu. Sada se
vidi, tako e rei, kuda ta psihoanaliza vodi. Krinka
je spala; poricanju boga i udorednog ideala kao to smo
oduvijek nagaali. Kako bi nas se sprijeilo da otkrijemo
tu istinu, obmanjivalo nas se izjavama da psihoanaliza
nejna nikakav svjetonazor i da nikakav ne moe stvoriti.
Ta e mi buka odista biti neprijatna, prije svega zbog
mnogih mojih suradnika od kojih mnogi ne dijele moj
stav o religijskim problemima. Ali psihoanaliza se ve
othrvala mnogim olujama i valja je i toj novoj izloiti.
U stvari, psihoanaliza je metoda istraivanja, jedan nepristrani instrument, otprilike kao infinitezimalni raun.
Ako bi jedan fiziar pomou njega otkrio da e Zemlja
nakon odreenog vremena propasti, onda e ovjek ipak
oklijevati da samom raunu pripie destruktivne tendencije i da ga zbog toga proskribira. Sve to sam ovdje rekao protiv istinosne vrijednosti religija nije trebalo psihoanalizi i davno prije nje su rekli drugi. Ako se primjenom
psihoanalitike metode moglo doi do nekog novog argumenta protiv istinosnog sadraja" religije tant pis za religiju, ali branioci religije moi se se s istim pravom posluiti psihoanalizom kako bi u potpunosti ocijenili afektivno znaenje religijskog uenja.
Recimo sada neto u obranu: religija je ljudskoj kulturi
oigledno dobro posluila i mnogo je doprinij ela oBuzda345

vanju asocijalnih nagona,: ali u tome nije uinila dovoljno. Mnogim je tisuljeima ona vladala ljudskim drutvom; imala je vremena pokazati to moe pruiti. Da
joj je uspjelo veinu ljudi usreiti, utjeiti, izmiriti ih sa
ivotom, uiniti od njih promicatelje, kulture, onda nikome ne bi padalo na pamet da tei promjeni postojeih
odnosa. to vidimo umjesto toga? Dsije_ jedan ..zastraujue velik broj ljudi nezadovoljan kulturom i nesretan u
njoj, da je osjea kao jaram koji se mora zbaciti, da ti
ljudi ili sve snage ulau u promjenu te kulture i l i u svom
neprijateljstvu prema kulturi idu tako daleko da o kulturi i ogranienju nagona uope nita ne ele znati, Ovdje
e nam se prigovoriti da to stanje dolazi ba od injenice
to je religija jedan dio svog utjecaja na ljudske mase
izgubila upravo uslijed aljenja vrijednog djelovanja napretka u znanosti. To emo priznanje i njegovo obrazloenje zabiljeiti i kasnije upotrijebiti u skladu s naim
namjerama, no sam prigovor je nemoan.
Pitanje je da li su ljudi u vrijeme neograniene vladavine religijskih uenja u cjelini bili sretniji nego danas;
udpredniji zacijelo nisu bili. Oni su uvijek znali religijske propise uiniti povrnima i time osujetiti njihove namjere. Izali su im ususret sveenici ija je dunost bila
da bdiju nad pokornou religiji. Boja dobrota morala je
sprijeiti ostvarenje njegove pravinosti: ovjek je grijeio a zatim je prinio rtvu ili se pokajao i bio je slobodan za nove grijehe. Ruska duevnost uzdigla .se do zakljuka d a j e grijeh neophodan kako. bi se-okusilol blaenstvo boje milosti, dakle u osnovi boguugodno djelo.
Oigledno je da su sveenici poniznost masa prema religiji mogli odrati samo priznanjem tako velikih ustupaka nagonskoj prirodi ovjeka. Pri tome j e ostalo: bog
je jedini jak i dobar a ovjek je slab i grean. Neudorednost u svim vremenima u religiji nije nala manji oslonac nego udorednost. Ako postignua, religije u vezi s
usreenjem ljudi, njihovom sposobnou za. kulturu, njihovim udorednim ograniavanjem nisu. bolja,, tad se
ipak postavlja pitanje ne precjenjujemo li njenu nunost
346

za ovjeanstvo i inimo li odista mudro kada na njoj

temeljimo nae kulturne zahtjeve.
Razmislimo o danas oiglednoj situaciji. uli smo priznanje da religija nema vie isti utjecaj na ljude kao J
ranije. (Ovdje se radi o evropsko-kraTnskoj"HnturIT^\
zbog toga to su se njena obeanja umanjila ve zato to
ona ljudima izgledaju manje uvjerljiva. Dodajmo da je
razlog te promjene uvrenje znanstvenog duha u gornjim slojevima ljudskog drutva. (To moda nije jedini
razlog.) Kritika je izglodala dokaznu snagu religijskih
dokumenata, prirodna je .znanost pokazala zablude sadrane u njima, komparativno istraivanje uoilo je fatalnu
slinost religijskih predodbi koje toliko tujemo s duhovnim proizvodima primitivnih naroda i vremena.
Znanstveni duh stvara jedan odreeni nain na koji se
ovjek postavlja prema stvarima ovoga svijeta; pred stvarima religije on se na neko vrijeme zaustavlja dok napokon i tu ne prekorai prag. U tom procesu nema zaustavljanja; to je ljudima pristupanije blago naeg znanja,
tim se vie iri odmetnitvo od religijskog vjerovanja, isprva samo od njegovih zastarjelih, dvosmislenih izdanja
a zatim i "od njegovih fundamentalnih pretpostavki. Jedini su Amerikanci, procesom u Daytonu * dokazali svoju dosljednost. Neizbjeni prijelaz inae se vri polovino i neiskreno.
Kultura se malo mora bojati obrazovanih ljudi i duhovnih radnika. Zamjena religijskih motiva za kulturno
ponaanje drugim, svjetovnim motivima u njih bi se odvijala neujno a oni su osim toga velikim dijelom i sami promicatelji kulture. Stvar stoji drukije kada se
radi o velikoj masi neobrazovanih i potlaenih koji imaju sve razloge da budu .neprijatelj i kulture. Sve^J^jne
Sff^ljajujJa se vie ne vjeruje u boga, dobro je. Ali oni
e to zasigurno IfaznatTaK
ne bude
* U gradiu Daytonu, Tennesee, godine 1925. jedan je uitelj biologije optuen zbog toga to je poduavao svoje uenike da ovjek potjee od ivotinje, (prim. prev.)

^344 346

objavljen. Meutim, oni su spremni prihvatiti rezultate

znanstvenog miljenja a da u njima ne doe do promjena koje znanstveno miljenje u ovjeku izaziva. Ne postoji li tu opasnost da e se*neprijateljstvo prema kulturi tih masa svaliti na slabu toku koju su osjetili na
svojoj tiranskoj vladarici? Ako ovjek svoga blinjega ne
smije ubiti samo zato to je to zabranio dragi bog i
zato to e mu se to u ovom ili onom ivotu teko osvetiti, a zatim saznaje da nema nikakvog dragog boga, da
se ne treba bojati njegove kazne, onda e svog blinjeg
zacijelo bez razmiljanja ubiti, i u tome ga moe sprijeiti samo zemaljska sila. Dakle, ili najstroe tlaenje
tih opasnih masa, brina, izolacija od svih mogunosti
za duhovno buenje, ili temeljita revizija odnosa izmeu kulture i religije.
VIII
Moglo bi se pomisliti da ostvarenju ovo posljednjeg
prijedloga ne stoje na putu nikakve posebne potekoe.
Istina, ovjek se u tom sluaju neega odrie ali time
moda dobija vie i izbjegava jednu veliku opasnost, On
se meutim toga uasava kao da bi time kulturu izloio
jo veoj opasnosti. Kada je Sveti Bonifaeije posjekao
drvo koje su Sasi tovali kao sveto, svi prisutni su oekivali da e se kao posljedica svetogra neto strano dogoditi. Nita se nije dogodilo i Sasi se pokrstie.
Ako je kultura postavila zabranu da se ne ubije susjed
kojega se mrzi, koji stoji na putu ili za ijom se imovinom udi, onda je to oigledno bilo u interesu zajednikoga ivota ljudi koji se u suprotnome ne bi mogao ostvariti. Jer ubojica bi navukao na sebe osvetu rodbine
ubijenoga i potmulu zavist drugih koji osjeaju istu unutranju sklonost takvom nasilju. On se ne bi dugo veselio
svojoj osveti ili plijenu ve bi imao sve izglede da uskoro i sam bude ubijen. ak i kada bi se izuzetnom silom
i opreznou zatitio od svakog pojedinog protivnika,
348

morao bi podlei mnotvu slabijih koji su se ujedinili.

Da nije dolo do takvog ujedinjenja, ubojstva bi se na*
stavila bez kraja i ljudi bi se na koncu meusobno istrijebili. Tada bi meu pojedincima nastalo ono isto stanje
koje na Korzici jo uvijek postoji meu porodicama, a
koje inae vlada samo meu nacijama. Opasnost ivotne
nesigurnosti, jednaka za sve, sjedinjuje sada ljude u drutvo koje pojedincu zabranjuje ubojstvo i zadrava sebi
pravo zajednikog ubojstva onog koji kri tu zabranu.
To je onda pravda i kazna.
AH ova racionalno obrazloenje zabrane ubojstva ne
obznanjujemo ve tvrdimo da je tu kaznu odredio bog.
Usuujemo se dakle odgonetati njegove namjere i otkrivamo da on takoer ne eli da se ljudi meusobno istrijebe/Postupajui tako, zaogremo kulturu jednom posve
naroitom dostojanstvenou ali pritom riskiramo da emo potovanje te zabrane uiniti ovisnim o vjeri u boga.
Ako opozovemo taj korak i nau volju vie ne svaljujemo
na boga te se zadovoljimo socijalnim obrazloenjem, odrekli smo se dodue onog uzdizanja kulturne zabrane,
ali smo takoer izbjegli njeiio ugroavanje. Posredstvom
neke vrste difuzije ili infekcije obiljeje svetosti, nepovredivosti, onostranosti moglo bi se rei, proirilo se s
malo velikih zabrana na sve daljnje kulturne odredbe,
zakone i propise. Njima, meutim, aureola esto loe stoji; ne samo da se oni sami meusobno obezvreuju donosei ve prema mjestu i vremenu oprene presude, ve
iznose na vidjelo i sva obiljeja ljudske nesavrenosti. Lako je meu njima prepoznati ono to moe biti samo
proizvod kratkovidne bojaljivosti, manifestacija uskogrudnih interesa ili pak zakljuak na temelju nedostatnih pretpostavki. Kritika kojoj se moraju podvri u neeljenoj mjeri umanjuje respekt pred drugim zahtjevima kulture koji su bolje opravdani. Budui da je razlikovati ono to je bog s&m zahtijevao od onoga to potjee
od autoriteta jedne svemone skuptine ili jednog visokog poglavarstva neugodan zadatak, bila bi nedvojbena
prednost da se bog openito ispusti iz igre i da se pote^344 348

no prizna isto ljudsko podrijetlo svih kulturnih uredbi,'

i propisa. Zajedno s pretencioznom svetou pala bi i
krutost i nepromjenjivost tih zabrana i zakona. Ljudi bi
mogli shvatiti da sve te uredbe nisu stvorene toliko' da
njima vladaju ve, naprotiv, da slue njihovim interesima,
i stekli bi blagonaklon odnos prema njima te umjesto, da
za cilj postave njihovo ruenje, teili bi njihovom usavravaju. Bio bi to vaan napredak na putu koji vodi pomirenju s pritiskom kulture.
^
Na pledoaje za isto racionalno obrazloenje kulturnih propisa, dakle a njihovo svoenje na socijalnu nunost, ovdje e meutim biti nenadano prekinut jednom
sumnjom. Kao primjer smo uzeli nastanak zabrane ubojstva. Odgovara li na prikaz tog nastavka historijskoj istini? Bojimo se da ne, on nam izgleda kao jedna racionalistika konstrukcija. Mi smo meutim upravo taj dio
ljudske kulture povijesti prouavali uz pomo psihoanalize i oslonjeni na taj trud moramo rei da se to zapravo dogodilo drukije. Cisto umski motivi jo u dananjeg
ovjeka ne postiu mnogo protiv strastvenih poriva; koliko slabiji mora da su bili u one ovjekolike ivotinje
prapovijestil Moda bi njegovi potomci jo i danas jedan
drugoga bez svake zapreke ubili da meu onim ubojstvima nije bilo jednog umorstva primitivnog oca koje je izazvalo neodoljivu, kobnu osjeajnu reakciju. Od
nje potjee zabrana: ne ubij, koja je u totemizmu bila
ograniena na oevu zamjenu, kasnije je proirena na
druge zamjene i jo danas se, premda ne bez iznimke,
provodi.
Ali onaj je praotac prema izvodima koje ovdje ne trebam ponavljati bio praslika boga, model prema kojem
su kasnije generacije stvorile lik boga. Utoliko religijski prikaz ima pravo, bog je. odista imao udjela u nastanku one zabrane, nju je stvorio njegov utjecaj a ne socijalna nunost. I pomicanje ljudske volje na boga u potpunosti je opravdano; ljudi su svakako znali da su.nasilno
odstranilioca i u reakciji na svoje zlodjelo ..odiuili...su
da njegovu volju otada respektiraju. Religijsko nam ue350

nje dakle govori historijsku istinu, dakako, na izvjestan

nain preoblikovanu i u drugom ruhu, dok je na racionalni prikaz porie.
Sada zamjeujemo, da blago religijskih predodbi ne
sadri samo ispunjenja elja ve i vane historijske reminiscencije. Kakvo neusporedivo obilje moi mora pruiti religiji to zajedniko djelovanje prolosti i budunosti! Ipak, moda ve uz- pomo jedne analogije doemo
i do druge spoznaje. Nije dobro pojmove odvlaiti predaleko od tla na kojem su izrasli ali ovom podudaranju moramo nai izra2 0 ljudskom djetgu^znnmo, ria ^euano^
ne moe u potpunosti razviti do kulturnog, ovjeka ukoliko nFrooe 'fcroz.ienu, vie ili m&njjta&im^
dusl&iaka.mn$gejkasnijeneupotrebljiv^agonskeza^
suzbiti racionalnim duhovnim radom .ve ih mora obuzdati,
aktimajioti^

fflftrtv,

ha^ Veina tih djejih neuroza biva za vrijeme odrastanja spontano prevladana, to je naroito sluaj s prisilnim neurozama djetinjstva. Ono to preostane kasnije se
mora ukloniti psihoanalitikim postupkom. Na posve
slian nain moglo bi se pretpostaviti da je ovjeanstvo
kao cjelina u svom sekularnom razvoju dospjelo u stanja koja su analogna neurozama, i to iz istih razloga, jer
je u vremenima svog neznanja i intelektualne slabosti
svoja odricanja od nagona, neophodna za zajedniki ivot ljudi, ostvarilo iskljuivo istim afektivnim silama.
Taloi tih procesa, slinih potiskivanju, koji su se dogodili u prapovijesti, jo su se dugo zadrali u kulturi.Religija bi dakle bila jedna opeljudska prisilna neuroza
Tlcao^ona^u djece potjecala bi iz Edipovog kompleksa, tj.
odnosa prema ocu. U skladu s tim shvaanjem mogue je
predvidjeti da se odvraanje od religije mora izvriti sa
sudbinskom neumoljivou jednog procesa rasta i da se
mi upravo s^da nalazimo usred ie razvojne faze.
Nae bi se ponaanje u tom sluaju trebalo ravnati
prema uzoru jednog razboritog odgajatelja koji se ne
opire nadolazeoj, novoj fazi razvoja ve je pokuava po35JJ7

spjeiti i ublaiti silovitost njenog proboja. Bit religije

tom analogijom svakako nije iscrpljena. Ako ona s jedne
strane donosi prisilna ogranienja ba kao i jedna individualna prisilna neuroza, onda ona s druge strane sadri i jedan sistem iluzija praenih poricanjem zbiljnosti
upravo onako kako smo to pronali izolirano samo kod
amencije, blaene halucinatorne smuenosti. Ipak, to su
samo usporedbe kojima pokuavamo razumjeti socijalne fenomene dok nam individualna patologija u tu svrhu
ne prua nikakav punovrijedan pandan.
Vie je puta upozoreno na to (s moje strane i naroito
od strane Th. Reika) do kojih sve pojedinosti moe ii
analogija religije s prisilnom neurozom i kako se mnogo
osobitosti i sudbina koje doivljava tvorba religije dade razumjeti na taj nain. Ovome takoer dobro odgovara injenica <la je ponizni vjernik u visokom stupnju zatien od opasnosti odreenih neurotikih oboljenja; prihvaanje ope neuroze oslobaa ga zadae obrazovanja
osobne neuroze.
Spoznaja historijske vrijednosti izvjesnih religijskih
uenja podie na respekt pred njima ali ipak ne obezvreuje na prijedlog da se odreknemo njihove uloge u
motivaciji kulturnih propisa. Naprotiv! Uz pomo tih
historijskih ostataka uspjeli smo religijske pouke shvatiti kao u neku ruku neurotike relikte i sada smijemo
rei da je vjerojatno vrijeme da se, kao u analitikom
postupku s neurotiarima, posljedice potiskivanja namijene rezultatima racionalnog duhovnog rada, Da se u
toj preradi nee stati ve na odricanju od sveanog uzvisivanja kulturnih propisa, da e kao posljedica jedne
ope revizije tih propisa mnogi od njih biti ukinuti, moe se predvidjeti, ali jedva da je za aljenje. Zadatak, koji
nam je postavljen, zadatak izmirenja ljudi s kulturom bit
e.na taj nain u velikoj mjeri rijeen. N ^
nam_biti
naaojii to to. se moramo odrei hisjonjske istine u racionalnoj motivaciji kulturnih propisa. Istine"Tcoje" religijska uenja sadre ipak- su tako- iskrivljene i toliko"
.sistematski zakrinkane da ih masa ljudi ne moe spo352

znati kao istine, Slian je sluaj kada djetetu ispriamo

da novoroenad donosi roda. Time takoer govorimo
istinu iako simboliki prikrivenu jer mi znamo to znai
velika ptica. Ali dijete to ne zna, ono je ulo samo onaj
iskrivljeni dio, osjea se prevarenim i poznato je kako
esto njegovo nepovjerenje prema odraslima i njegova
nepokornost nalaze poticaj upravo u tom utisku. Doli
smo do uvjerenja da je bolje ne govoriti djetetu takve
simboliki prikrivene istine i ne uskratiti mu znanje o
stvarnim odnosima, naravno u skladu s njegovim intelektualnim stupnjem.
IX
Doputate sebi proturjeja koja se teko mogu meusobno pomiriti. Isprva tvrdite da je spis kao to je Va
posve bezopasan. Nikoga takve rasprave nee prisiliti da
se odrekne svojih religijskih vjerovanja. Ali kako je ipak
Vaa namjera da tu vjeru osporite, kao to se kasnije
ispostavlja, moemo se zapitati: Zato ga zapravo objavljujete? Na jednom drugom mjestu Vi meutim ipak
priznajete da moe biti opasno, pa ak i veoma opasno
kada netko sazna da se u boga vie ne vjeruje. Sve do tada bio je taj ovjek posluan, a sada odbacuje pokornost
spiam kulturnih propisa. Cijeli Va argument, dajreligiozna motivacija kulturnih zabrana znai opasnost za kulturu, poiva dakako na pretpostavci da se od vjernika
moe napraviti nevjernika, a to je ipak posve proturjeno.
Drugo je proturjeje kada y i s jedne strane priznajete
da ovjekom ne moe upravljati inteligencija ve da njime vladaju strasti i zahtjevi nagona, dok s druge^trane predlaete da se afektivni temelji njegove poslunosti prema kulturi zamijene racionalnima. Nek razumije
tko moe. Meni se ini da je u pitanju ili jedno ili drugo.
Uostalom, zar nita iiiste nauili iz povijesti? Takav
pokuaj da se religija zainijeni umom ak je jednom ve
353

uinjen, oficijelno i u velikom stilu, Sjeate li se ipak francuske revolucije i Robespierrea^ Ali i kratkotrajnosti i
tune neuspjenosti eksperimenta. Sada se to u Rusiji
ponavlja, i ne trebamo biti odve znatieljni u pogledu
ishoda tog novog pokuaja. Ne mislite li da bismo mogli prihvatiti kao injenicu da ovjek ne moe bez religije?
Sami ste rekli da je religija vie od prisilne neuroze.
Ali tom njenom drugom stranom niste se bavili. Veoma
jVdovoljno da izvedete analogiju s neurozom. Ljudi se u
svakom sluaju moraju osloboditi jedne neuroze, ali to
s e pritom gubi, Vas ne brine.
Privid proturjeja vjerojatno je nastao, zbog toga_to
sam odve urio s kompliciranim stvarima, Neto ipak N
moemo naknadno dodati. Jo uvijek tvrdim d a j e moj
spis u jednom pogledu posve bezopasan. Nema tog vjer' n i ^ S o j l e se tim~IIi slinim argumentima dati zbuniti
ifidan. jjendk_ je<;M.;.odr^deni4 nain njeno vezan uz sadraje religije. Postoji zacijelo nebrojeno mnogo drugih koji nisu vjernici u istom smislu. Oni
se pokoravaju kulturnim propisima jer su se dali zastraiti prijetnjama religije i nje se boje sve dok je moraju drati jednim dijelom stvarnosti koja ih ograniava. Upravo su oni ti koji e planuti im osjete da smiju
napustiti vjeru u stvarnu vrijednost religije, ali ni u njihovom sluaju argumenti nemaju nikakvog utjecaja. Oni
gube strah pred religijom ako primijete da se nje ni drugi ne boje i o njima sam tvrdio da bi saznali za propadanje religijskog utjecaja i onda kada moj spis ne bih
publicirao.
" *
Vjerujem meutim da sami drite vanijim drugo proturjeje koje mi predbacujete. N^^ljudejtak
u umski razlozi i njima4 gotovo u potpunosti vladaju
njihove nagonkFelj^ZaSfo^aTm^ dakle oduzme zadovoljenje nagonaT~a~ se ono zamijeni umskim razlo- ,
zima? Dakako, ljudi su takvi, ali jeste li sezapitali -da
li oni talcvima. moraju biti, dali ih na to siliniihova-unutranja,.prirMa.LMoe li antropolog navesti tone mjere
^344 354

lubanje jednog naroda koji gaji obiaj da glavice svoje

djece odmalena deformira zavojima? domislite na alostan kontrast Jzmeu blistave inteligencije jednog zdranog djeteta i misaone ogranienosti prosjenog odraslog
ovjeka. Je li ba posve nemogue da upravo religiozni
odgoj velikim dijelom snosi krivnju za ovo krljanje? Mislim da bi veoma dugo trajalo prije nego bi dijete osloboeno religijskog utjecaja zapoelo razmiljati o bogu i
stvarima s onu strjtnu ovoga svijeta. Moda bi te njegove misli zatim krenule istim putem kojim su ile i u njegovih predaka, ali se ne eka na taj razvoj ve mu se religijska uenja pruaju u vrijeme kada ono nema ni interesa za njih, ni sposobnosti da shvati njihov domaaj.
Zavlaenje seksualnog razvoja_i_uyanieno otpoinjanje
Teltgfjskog'utj^
su ipak dvije glavne toke u proVamu^3Sanje pedagogije,, nije 1L tal^o ^JCada_sjsatim
. djetetovo
stala neoboriv^ M
da je u svrhu ojaanja funkcije miljenja vrlo probitano ako se tom mi*
ljenju pod prijetnjom pakla zabrani pristup jednom tako vanom podruju? Ako se netko jednom doveo do
toga da sve apsurdnosti koje mu donose religijska uenja preuzima bez kritike i da ak previa proturjenosti
meu njima, onda nas njegova misaona ogranienost ne
treba odve zauditi. Ali mi osim nae inteligencije za
sada nemamo nikakvog drugog sredsW3^^
^daltnau,jvezanof
se od osoba koje su;
pod viadavinom^zabranermiljenja moe oekivati da po-;
stignu psiholoki ideal, primat inteligencije? Poznato Vam'
ie takoerjl^ejgng^openito ogovara zbog takozvane
psiholoke slaboumnosti, tj, tvrdi se da je u njihinteligencija^manja nego'u mukarca. Sama je injenica
^ornaTnjeno tumaenje je dvojbenoTali jedan argument
u prilog gftlm^
mrig te intelektualne zakrllalo/ sti glasi:"ene_^^
rane zabrane da
V ^ M j p C & o . to Ih je najvie zant^~
malo, nalme~ na probleme spolnog ivota. Sve dok^porecf seksualne zapreke milj^ija na ovjekau^ njegovim

ranim godinama djeluje i ona religijska te iz nje izvedena zapreka lojalnosti, ne moepp_oj^t^i^_kakav je
zapravo taj 'ovjekr ~
~
N6~eirm" obuzdati svoju revnost i dopustitijnogunost
da ja. Iakoer jurim za jednom iluzijom. Moda uinak
religijske zabrane milji^j'a^riije'^akd' straan kako jar
pretpostavljam, moda e se ispostaviti da ljudska priroda ostaje ista ak i ako se odgoj ne zloupotrebi za potinjavanje religiji. Ja to ne znam, a Vi to takoer ne
moete znati, Ne samo da veliki problemi ovog ivota izgledaju zasad nerjeivi nego je i na mnoga manja pitanja
teko odgovoriti. Ali priznajte mi da. Ovdje..postoji, osnova za jednu nadu u budunost, da pred nama moda
lei jedno' biagol.feoje
valjalo .iskopati i kojim bi se
mogla obogatiti kultura, ajft. se trud^^ oko,pokuaj,a jednog .iiereJigls^
Pokae li se taj pokuaj nezadovoljavajuim, bit u spreman napustiti, reformu i vratiti se ranijem isto deskriptivnom sudu:~o^
nagonke-elje,
^
U jednoj' drugoj toki s Vama se bez rezerve slaem.
Oito je besmislen pothvat htjeti religiju na silu i jednim
udarcem ukinuti. Prije svega zato jer je to bezizgledno.
Vjernik se ne ""da otrgnuti od svoje vjere, ni argumentilo^bFse kao odve okrutno, Tko je decenijama uzimao
sredstva za spavanje naravno da nee moi spavati oduzmu li mu se ta sredstva. Da se uinak religijske utjehe smije usporediti s uinkom narkotika na zgodan je
nain pokazao jedan postupak u Americi. Tamo se ljudima sada hoe oigledno pod utjecajem ena ~ oduzeti sva podraajna i opojna sredstva i sva sredstva uivanja te ih se u svrhu obeteenja prezasiuje strahom od
boga. U pogledu ishoda tog eksperimenta takoer ne treba biti znatieljan,
Proturie.it-uJV'am dakle ako bMetg-^strajali. na zakljuku da ovjek uope ne moe bez utjehe religijske
iluzij^ia^
ivota i okrutnu
^344 356

,^jljjLUjMaravno, .taj ovjek svakako,.ne, ..t^j kpga s o d

djetinjstva napajali slatkiig ili gorko slatkimotroffomH^^
trezveno odgojen? Moda
oSphe koji ne pati o9 neuroze i mje potrebna intoksikacija da bi je priguio. ovjek e se u tom sluaju zacijelo nai u tekoj situaciji, morat e priznati svu svoju bespomonost, svoju beznaajnost u vrtlogu svijeta, injenicu da vie nije sredite stvaranja niti objekt njene
skrbi jedne dobrostive providnosti. Bit e u istom poloaju kao i dijete koje je napustilo oinski dom u kojem se
osjealo tako toplo i prijatno. No nije li infantilizmu sueno da bude prevladan? CovjekTie moe vjeno ostati
dijete, on napokon mora van u neprijateljski ivot. Mogli bismo to nazvati odgojem
'stvarnost a to se Vas
tie, ne znam trebam li Vam jo otkriti da j'e jedina na^ijera moga spisa da upozori na nunost tog napretka?
Vjerojatno se bojlte daTovjek ovu "teku kunju nee
izdrati. Ipak, pustite nas da se bar nadamo. Ve je to
neto kada ovjek zna da je upuen na svoju vlastitu snagu. Tad on ui da je ispravno upotrebljava, ovjek ipak
niiejpMQ>syeJbez pomonih sredstava, njegova ga je znanost
odj^remena diluvijala mnogo haujla i njegovu e mo
lo i daljejuveavati. A to se tie velike nunosti sudbine, tu pomoi nema, nju e nauiti podnijeti samo predavanjem. Sto mu treba varka jednog veleposjeda na mjesecu od ijeg prinosa ipak jo nikada nitko nita nije
vidio? Kao asni sitnoposjednik na svojoj Zemlji znat e
on svoju grudu obraditi toliko da ga ona hrani. Odvra-.
aniem svojih' Q_ekiv.ama od onostranog, ^ i,
njem^svlh osloboenih snaga na'zemalj$H'',ivot> vjerpja
tno ^.mQLpo5tjLto da ivot svima postane pod
i d^ kulturajvie nikoga-ne-JtlaiJTad e on bez razmiljanja moi, s jednim naim drugom u nevjeri, rei:
Den Himmel iiberlassen wir
Den Engeln trnd den Spatzen.
(Nebo preputamo
Anelima i vrapcima.)

II
To ve zvui velianstveno, ovjeanstvo koje se od-*;
reklo svih iluzija i time postalo sposobno da svoj ivot
na Zemlji uini podnoljivim. Ja meutim ne dijelim
Vaa oekivanja. Ne stoga to bih bio tvrdoglavi reakcionar kakvim me moda drite. Ne, iz opreza. Mislim, naime, da smo sada zamijenili uloge; Vi se pokazujete kao
zanesenjak kdji doputa da ga zavedu iluzije a ja zastupam zahtjev uma i pravo skepse. To to ste ovdje prikazali izgleda mi da je izgraeno na zabludama koje u skladu s Vaim postupkom mogu nazvati iluzijama zato to
dovoljno jasno odaju utjecaj Vaih elja. Vau nadu zasnivate na tome da e generacije koje nisu u ranom djetinjstvu iskusile utjecaj religijskih uenja lako postii
eljeni primat inteligencije nad nagonskim ivotom. Upravo je ..to..jedna, iluzija; u toj odluujuoj toki teko da
e se ljudska priroda promijeniti. Ako se ne varam
ovjek tako malo zna o drugim kulturama i danas postoje narodi koji ne odrastaju pod pritiskom nekog religijskog sistema a ipak nisu blii Vaem idealu od ostalih. Ako iz nae evropske kulture elite odstraniti religiju,
onda do toga moe doi samo posredstvom nekog drugog
sistema uenja, a taj bi od poetka preuzeo sve psiholoke znaajke religije, istu svetost, tvrdokornost i nesnoljivost, istu zabranu miljenja u svrhu svoje obrane. Bilo to od toga morate imati kako biste opravdali zahtjeve odgoja. Ali odgoja se ne moete odrei. .Put od^dojeneta do kulturnog ovjeka je dalek, previe bi jadnih ljudskih bia zalutalo na njemu i ne bi pravodobno dolo
do svojih ivotnih ciljeva ako bismo ih bez vodstva prepustili vlastitom razvoju. Uenja koja bi se u njihovom
odgoju primijenila misliocima bi, u njihovim zrelim godinama, uvijek postavljala prepreke jednako kao to Vi
danas predbacujete religiji. Ne primjeujete da se neizljeiva uroena mana nae i svake kulture sastoji u tome
.da ona nagonskom, misaono slabanom djetetu namee
odluke kojima je dorasla samo zrela inteligencija odras-

358

lih. Ona meutim ne moe nita drugo zbog injenice da

je sekularni razvoj ovjeanstva sabijen u nekoliko godina djetinjstva i da se dijete moe navesti na svladavanje
postavljenih mu zadataka samo posredstvom afektivnih
moi. To su dakle izgledi za Va 'primat intelekta'.
Sada ne treba da se udite ako se zauzmem za ouvanje sistema religijskog uenja kao temelja odgoia i ljudskog zajedriikog ivota. To jTpraktiki problem, a na
pitanje stvarne vrijednosti. Kako mi u interesu odranja
nae kulture ne moemo ekati s utjecajem na pojedinca
sve dok on ne postane zreo za kulturu mnogi to nikada
ne bi postali kako smo prisiljeni odraslom ovjeku nametnuti bilo kakav sistem uenja koji u njemu treba djelovati kao kritici nepristupana pretpostavka, religijski
mi sistem izgleda za to daleko najpogodniji. Naravno,
upravo zbog njegove snage da eljama prui ispunjenje
i da utjei, snage u kojoj ste Vi htjeli prepoznati 'iluziju'.
U pogledu potekoa da se doe do neke spoznaje stvarnosti, pa ak i dvojbe da li nam je to uope mogue ipak
ne bismo htjeli previdjeti injenicu da su i ljudske potrebe dio stvarnosti i to vaan dio, takav koji nas se osobito tie.
Drugu prednost religijskog uenja nalazimo u jednoj
od njenih osobitosti koja izgleda da Vas posebno vrijejea. Ona doputa pojmovno proienje i sublimaciju
u kojima se moe odstraniti veina onoga to na. sebi
nosi trag primitivnog i infantilnog miijenja. Ono to zatim preostaje sadri ideje kojima znanost vie ne proturjei i koje ta znanost takoer ne moe osporiti. Te pretvorbe religijskog uenja koje ste osudili kao polovinosti i kompromise omoguuju da se izbjegne pukotina izmeu neobrazovanih masa i filozofskog mislioca i da se
odri ono zajedniko meu njima to je tako vano za
sigurnost kulture. Tada se ne treba bojati da e ovjek
iz naroda saznati da gornji slojevi drutva Vie ne vjeruju u boga'. Vjerujem da sam sada pokazao kako se
Va trud svodi na pokuaj da se jedna iskuana i afekti321

vno dragocjena iluzija zamijeni drugom, neiskuanom i

indiferentnom.
Ne treba da me drite neosjetljivim na vau kritiku.
Znam kako je teko izbjei iluzije; moda su i nade koje
ja podravam iluzorne prirode. Ali od jedne razlike ne
odustajem. Moje iluzije po strani od injenice da nema kazne za onoga tko ih ne dijeli ni^u neispravljive
kao religijske i nemaju sumanuti karakter. Ako bi Iskustvo ne meni, ve drugima nakon mene koji jednako
misle pokazalo da smo se prevarili, onda emo se odrei naih oekivanja. Uzmite moj pokuaj ipak onime
to on jest. Psiholog koji se ne vara u tome kako je teko snai se u ovom svijetu trudi se da razvoj ovjeanstva prosudi u skladu s ono malo uvida koji je stekao
prouavanjem duevnih procesa koji se zbivaju u pojedincu za vrijeme njegovog razvoja od djeteta do odraslog
ovjeka. Pritom mu se namee shvaanje da se religija
moe usporediti s neurozom djetinjstva i on je dovoljno
optimistian da pretpostavi kako e ovjeaastvo prevladati tu neurotsku fazu, kao Jto mnoga djeca, prerastu
svoju slinu neurozu. Te spoznaje iz individualne psihologije mogu biti nedostatne, usporedba s ljudskim rodom
neopravdana, optimizam neutemeljen; Priznat u Vam
sve te nesigurnosti. Ali ovjek se esto n moe uzdrati
a da ne kae to misli i kao ispriku istie da se to to
je rekao ne izdaje za vie nego to vrijedi.
Moram se meutim jo zadrati na dvije stvari. Prvo,
slabost moje pozicije ne znai ujedno jaanje Vae. Ja
mislim da Vi branite izgubljenu stvar. Moemo jo tako esto naglaavati da je ljudski intelekt nemoan u
usporedbi s ljudskim nagonskim ivotom i u tome imati
pravo. Meutim, u toj slabosti ipak imajaetoposebno;
glas intelekta je tih ali on ne prestaje sve dok ga se jednom ne saslua. Na kraju, nakon to je nebrojeno puta
odbijeni ipak postie svoj cilj. To je jedna od rijetkih
toaka u kojima ovjek smije biti optimistian u pogledu
budunosti ovjeanstva, ali ona po sebi ne znai malo. Na nju se mogu nadovezati jc^ i druge nade. Primat
^344 360

intelekta lei zacijelo na dalekoj, dalekoj, ali vjerojatno

ipak ne i beskrajnoj udaljenosti. A kako e on po svemu
sudei sebi postaviti isti cilj ije ozbiljenje Vi oekujete
od Vaeg boga u mjeri ovjeka naravno, onoliko koliko to doputa vanjska stvarnost 'Av^htj : ljubav
prema ovjeku i ogranienje patnje, onda moemo rei
da je nae neprijateljstvo samo privremeno i nipoto nepomirljivo. Mi se nadamo istome ali Vi ste nestrpljivi,
zjahtjevniji i zato da to ne kaem sebiniji od mene i mojih istomiljenika. Za Vas bi blaenstvo trebalo
zapoeti odmah nakon smrti i Vi od njega zahtijevate
nemogue, ne elei napustiti pravo pojedinane osobe.
Na bog A6yog2 od tih e elja ozbiljiti ono to doputa
priroda izvan nas ali veoma postepeno, tek u nedoglednoj budunosti i za novu djecu ovjeanstva. Nama koji
teko podnosimo ivot on ne obeava obeteenje. Na putu tom dalekom cilju Vaa religijska uenja moraju biti
naputena bez obzira da li e prvi pokuaj pretrpjeti neuspjeh i bez obzira da li e se prve zamjenske tvorbe pokazati neosnovanima. Vi znate zato: s vremenom se umu
i iskustvu nita ne moe oduprijeti a proturjeje u koje
prema njima dolazi religija posve je oigledno. Ni profinjene religijske, ideje ne mogu izbjei tu sudbinu sve
dok ele spasiti jo neto od utjenog sadraja^religije.
Dakako, ukoliko se ograniuju na tvrdnju postojanja vieg duhovnog bia ija su svojstva neodrediva i ije su
namjere nespoznatljive ostaju one imune na prigovore
znanosti, ali e ih ljudski interes tada napustiti.
I drugo: Imajte u vidu razliku Vaeg i mog odnosa prema iluziji. Vi morate religijsku iluziju-braniti svim V?:,
im snagama; ukoliko bude obezvrijeena a,on je od-^
ita dovoljno ugroena - tada se rui Va svijet i ne preostaje Vam nita drugo nego da u sve sumnjate, u kulturu i u budunost ovjeanstva. Toga kmetstva ja sam,
ifj. mi smo osloboen. Upravo zato to smo spremni odrei se dobrog dijela naih infantilnih elja moi emo
* Boanski par A6ro;-'AvdYKi) Nizozemca Multatulia,

podnijeti ukoliko se neka od;naih oekivanja ispostave

kao_ilu?ije. - Odgoj osloboen: pritiska religijskog uenja moda nee promijeniti mnogo u psiholokoj biti ovjeka, na bog
A6yoq moda nije toliko svemoan i moe ispuniti
tek mali dio onoga to su njegovi prethodnici obeali.
Moramo li to uvidjeti, hrabro emo se prepustiti toj injenici. No interes za svijet i ivot ipak neemo zbog toga izgubiti jer na jednom mjestu imamo sigurno uporite koje Vama nedostaje. Vjerujemo u to da je znanstveni rad u stanju saznati neto o stvarnosti svijeta ime
moemo uveati nau mo i u skladu s ime moemo
urediti na ivot. Ako je ta vjera iluzija onda smo u
istoj situaciji kao i Vi, ali znanost nam je svojim mnogobrojnim i vanim uspjesima dokazala da nije nikakva
iluzija. Ona ima mnogo otvorenih i jo vie zakrabuljenih neprijatelja meu onima koji joj ne mogu oprostiti
to je obesnaila religijsku vjeru i to prijeti da e je
oboriti. Predbacuje joj se da nas je odve malo nauila
i neusporedivo vie toga ostavila u tami. Ali pritom se
zaboravlja koliko je ona mlada, kako su tegobni bili njeni poeci i kako je neznatno razdoblje otkako je ljudski
intelekt ojaao za njene zadatke. Ne varamo .li se svi u
tome to nae sudove zasnivamo na prekratkim vremenskim razdobljima? Trebali bismo kao primjer uzeti geologe. ovjek se ali na nepouzdanost znanosti govorei
da ona danas proglaava za zakon neto u emu slijedea generacija ponaje zabludu i to zamjenjuje novim
zakonom jednako kratkoga vijeka. To je meutim nepravedno i dijelom neistinito. Obrati u
miljenju predstavljaju razvoj i napredak, a n ? prevratrZakon
koji smo isprva drali bezuvjetno vaeim pokazuje se
kao poseban sluaj jedne obuhvatnile zakonomjernosti
ili biva ogranien drugim zakonom koji smo tek kasnije
upoznali; jednostavno pribliavanje istini biva zamijenjeno briljivo prilagoenom spoznajom koja sa svoje strane iznova oekuje daljnje usavravanje. Na razliitim podrujima jo nije prevladana faza istraivanja u kojoj
362

se pokuava s pretpostavkama koje se uskoro moraju

odbaciti kao nedostatne; na drugim pak postoji ve jedna sigurna i gotovo nepromjenljiva jezgra spoznaje.
Znanstveni se trud napokon pokualo radikalno obezvrijediti shvaanjem da on, u vezi s uvjetima nae vlastite}
konstitucije, ne moe pruiti nita drugo osim subjektiv-1
nih rezultata, dok mu zbiljska priroda stvari izvan nas
ostaje nepristupana. Pritom se prelazi preko nekih odluujuih momenata za shvaanje znanstvenog rada; zaboravlja se da je naa konstitucija, tj. na duevni apa|i
rat razvijen upravo u nastojanju da spozna vanjski sviJ
jet, dakle da jedan dio svrhovitosti mora biti ostvaren ti'
njegovoj strukturi; da je on sam sastavni dio onog svijeta koji treba istraiti i da on takva istraivanja veoma
dobro doputa; da je zadatak znanosti do kraja definiran, ukoliko je ograniimo na to da pokae kako nam
se, uslijed osobitosti nae konstitucije, svijet mora. uka :
zati; da konani rezultati znanosti nisu, upravo zbog naina njihovog postizanja, uvjetovani samo naom konstitucijom ve i onime to je na tu konstituciju djelovalo;
napokon, da j e j ^ o M ^
jukoliko 3.e ne
uzme u obzir na jppaajui duevni aparat, prazna apstrakcija bez praktinog interesa.
Ne, naa znanost nije nikakva iluzija. Ali bi iluzija bila vjerovati da moemo negdje drugdje dobiti to to nam
ona ne moe pruiti.

UKRADENO
PISMO

COL IV

Jacques Lacan

Simbol izbija u zbiljskom na temelju oklade. S a m pojam

uzroka, u smislu u kojem o n ukljuuje p o s r e d o v a n j e
i z m e u lanca simbola i zbiljskog, uspostavlja se p o evi o d prvobitne oklade h o e li to ispasti iii nee?
Nije b e z z n a e n j a to pojam vjerojatnosti dolazi u s a m o
sredite razvoja fizikalnih znanosti, kako nam pokazuje
epistemologija u s v o j e m upravo s u v r e m e n o m razvoju i
da teorija vjerojatnosti reaktualizira niz problema koji
su, kroz povijest ideja, tijekom stoljea, bili naizmjence
rasvjetljavani i zakrivani.
O k l a d a je u sreditu s v a k o g radikalnog pitanja koje s e
o d n o s i na simboliku misao. S v e s e s v o d i na to be or
not to be, na i z b o r i z m e u o n o g a to e ispasti ili nee,
na izvorni par p l u s e v a i minuseva. Ali prisutnost kao i
o d s u t n o s t konotiraju m o g u u odsutnost ili prisutnost.
C i m subjekt s a m pristupa u bitak, o n to d u g u j e o d r e e n o m n e - b i t k u na kojem p o d i e s v o j e bie. A ako nije,
ako nije to neto, o i g l e d n o s v j e d o i o nekakvoj o d s u t nosti, ali uvijek e ostati dunik toj odsutnosti, elim
rei d a e morati dati d o k a z o njoj, u nedostatku mog u n o s t i d a d o k a e prisutnost.
T o daje valjanost o n o m lancu malih p l u s e v a i minuseva
koje s m o poredali na papir u razliitim eksperimentalnim uvjetima. Ispitivanje skupljenih rezultata ima konkretnu vrijednost, d a p o k a e o d r e e n e devijacije krivulje dobitka i gubitka.
Igrati znai tragati za, u subjekta, pretpostavljenom reg u l a r n o u koja s e otimlje, ali koja se mora prevesti u
rezultate o d s t u p a n j e m krivulje vjerojatnosti. T o je, zapravo, u p r a v o o n o to se uspostavlja u injenicama,
pokazujui d a u s a m o m dijalogu, ak i najsljepijem,
n e m a iste igre sluaja, v e uvijek postoji artikulacija
j e d n o g g o v o r a s drugim.
Taj je g o v o r ukljuen u s a m u injenicu d a ak i z a s u b jekta koji igra s a m n j e g o v a igra ima smisla s a m o ako
o n unaprijed najavljuje o n o to misli d a e ispasti. M o e m o igrati sami p i s m o - g l a v a . Ali s a stajalita g o v o r a ,
n e igramo sami uvijek v e postoji artikulacija triju
z n a k o v a , koja s a d r a v a j e d a n dobitak ili gubitak, na temelju k o j e g a s e oblikuje sam smisao rezultata. Drugim
rijeima, n e m a igre ako n e m a pitanja, n e m a pitanja ako
n e m a strukture. Pitanje je sastavljeno, ustrojeno strukturom.
P o s e b i s a m o j , igra simbola predstavlja i ustrojava, neo v i s n o o osobitostima s v o j e ljudske p o d r k e , o n o neto
to s e z o v e subjekt. Ljudski subjekt ne p o b u u j e tu
igru, o n u njoj sudjeluje i igra uloge malih p l u s e v a i
malih minuseva. O n je s a m element u tom lancu koji je,
im s e p o n e odvijati, v e ustrojen prema zakonima.
T a k o s e s u b j e k t uvijek nalazi n a nekoliko p l a n o v a ,
u h v a e n u m r e e koje s e presijecaju.

(La lettre volee, L e Seminaire 2:

Le Moi dans la theorie de Freud et
dans la technique de la psychanalyse, 1954-1955), ur. Jacques-Alain
Miller, Pariz: Seuil, 1978., str. 225240.

Bilo koji dio zbiljskog m o e uvijek ispasti. Ali j e d n o m

kada je simboliki lanac uspostavljen, im uvedete, u
obliku jedinica u slijedu, o d r e e n u z n a e n j s k u jedinicu,
bilo to m o e ispasti.
D o g o v o r i m o s e d a grupiramo p o tri pluseve i minuseve
koji se m o g u pojaviti i d a n a z o v e m o 1 , 2 , 3 nizove prema njihovu tipu. [...]

Vidjet ete m o g u n o s t i demonstracije i teorematizacije koje proizlaze iz

j e d n o s t a v n e u p o r a b e tih simbolikih nizova. O d poetka i n e o v i s n o o
s v a k o m prianjanju u z bilo koju v e z u kauzalnosti z a koju s e pretpostavlja
d a je zbiljska, simbol v e djeluje te j s a m j x > r a a svoje nunosti, svoje
strukture, svoje ustroje. Upravo~je~d~tomu rije u naoTicTpTmi, utoliko
to s e o n a sastoji u tomu d a s e u njezinom temelju ispita koji je domaaj
simbolikog poretka u svijetu ljudskog subjekta.
O n o to se o d m a h m o e pojmiti s t o g a gledita jest o n o to sam nazvao
umjeavanjem subjekta. Ilustrirat u vam to, budui d a nam je to sluaj
p o n u d i o , priom o ukradenom pismu, iz koje smo uzeli primjer igre par
ili nepar.
2
O v a j primjer u v o d i g l a s n o g o v o r n i k z n a e n j a prie, a o n t r e b a dati elementarnu sliku intersubjektivnog o d n o s a , utemeljenog na t o m u d a s u b jekt pretpostavlja to drugi misli u funkciji njegovih pretpostavljenih s p o s o b n o s t i z a lukavost, pretvaranje, njegovih strategija koje bi bile dane u
j e d n o m suparnikom, z r c a l n o m o d n o s u . T o p o i v a na zamisli d a postoji
s r e d s t v o razlikovanja razmiljanja u idiota i inteligentnog ovjeka.
Potcrtao s a m koliko je ta t o k a gledita fragilna te je takoer p o t p u n o
strana o n o m u o e m u je rije, z b o g j e d n o s t a v n o g r a z l o g a d a s e inteli189
gencija, katkada, sastoji u t o m e d a s e p o n a a m o kao idioti. Meutim,
3. program
p o e j e j e d a n ovjek koji je b o a n s k i u p u e n i ne morate proitati cjelinu
hrvatskog
rad/>*a
teksta d a biste vidjeli u kolikoj mjeri simbolika struktura prie uvelike
n a d m a u j e domaaj takvog razmiljanja, zavodniki trenutak, ali u kraj- /
njoj mjeri slabaan, koji o v d j e ima tek funkciju klopke z a glupane.
{
Mislim d a ipak znate d a je rije o prii o pismu ukradenom u s e n z a c i o nalnim i p o s e b n i m okolnostima koje prepriavaju nesretni prefekt policije koji igra ulogu, klasinu u toj vrsti mitologije, o n o g a koji bi trebao
pronai o n o to treba traiti, ali koji s e m o e tek izgubiti. Ukratko, taj
prefekt trai o d lika imenom Dupin d a g a izvue iz neprilike. Dupin, pak,
predstavlja j o mitskiji lik o n o g a koji s v e shvaa. Ali pria uvelike nadmauje registar komedije p o v e z a n s temeljnim slikama koje z a d o v o ljavaju a n r detektivske prie.
Plemeniti lik ija s e o s o b a ocrtava u pozadini prie, ini se, nije nitko
drugi n e g o b a kraljevska o s o b a . Prizor s e d o g a a u Francuskoj, u
r a z d o b l j u Restauracije.
Ministar koji je s a m o v j e k v i s o k o g ranga, velike drutvene umjenosti i
koji u i v a povjerenje kraljvskog para, b u d u i d a esto r a z g o v a r a o d r avnim p o s l o v i m a u intimnom drutvu kralja i kraljice, iznenauje potonju u s r a m n o m trenutku, k a d a je u p r a v o pokuala skriti o d s v o j e g a
plemenitog partnera prisutnost na stolu n e e g a to nije nita manje
negoli p i s m o , iji potpis i s m i s a o ministar o d m a h uoava.^ Rije je o
tajnom pismu. A k o je p i s m o ostavljeno tamo, b a e n o nonalantno n a
stol, t o je u p r a v o zato d a kralj ne bi primijetio n j e g o v o postojanje. Kraljica igra n a kartu n j e g o v e nepanje, ako v e ne i sljepoe.
Ministar koji, sam, n e m a o i u d e p u , uzima o n o o e m u je rije i
p r e p u t a s e maloj igri koja s e p r v o sastoji u tomu d a u s k o m e a situaciju, zatim d a izvadi iz s v o j e g a d e p a n e k o pismo koje tamo nalazi i koje
n e j a s n o nalikuje predmetu o d s a d a t o m o e m o rei predmetu
raspre. N a k o n to je izvadio pismo, stavlja g a nonalantno na stol pokraj
p r v o g pisma. Nakon toga, okoristivi s e n e p a n j o m g l a v n o g lika, ostaje
mu tek d a mirno u z m e p i s m o i d a g a stavi u svoj d e p , a d a kraljica kojoj
nije p r o m a k n u o nijedan detalj itavog t o g prizora ne m o e uiniti nita
d r u g o o s i m n e m o n o gledati kako p r e d njezinim oima nestaje kompromitirajui dokument.
Prenosim vam ostatak. Kraljica se eli p o svaku cijenu p o n o v n o d o m o i
t o g a s r e d s t v a prisile, ako ne i ucjene. O n a angaira policiju. Policija,
b u d u i d a postoji kako ne bi nita nala i ne nalazi nita. A D u p i n je

onaj koji rjeava problem i otkriva pismo tamo gdje se nalazi, to jest u
ministrovu stanu, na najoiglednijem mjestu, nadohvat ruke, jedva skriveno. Zasigurno, ini se da ono nije moglo izbjei policijskoj istrazi,
budui da je bilo ukljueno u zonu njihova mikroskopskog istraivanja.
Da bi se d o m o g a o pisma, Dupin nareuje da netko izvana opali iz pitolja. Dok ministar ide prema prozoru kako bi vidio to se dogaa, Dupin
ide prema pismu te ga brzo zamjenjuje s drugim koje sadri sljedee
stihove:
Tako kobna namjera,
ako nije dostojna Atreja, dostojna je

Tiesta.

nim posebnostima. Kakvi g o d da jesu, na svakoj etapi simbolike preobrazbe pisma bit e odreeni iskljuivo svojim poloajem prema tom
radikalnom subjektu, svojim poloajem u jednoj o d molekula CH3. Taj
poloaj nije fiksan. Utoliko to ulaze u nunost, u kretanje svojstveno
pismu, oni postaju, svaki o d njih, u tijeku uzastopnih prizora, funkcionalno razliiti u o d n o s u na bitnu zbilju koju to pismo ini. Drugim rijeima,
da uzmemo tu priu, u njezinom egzemplarnom svjetlu, za svakoga je
pismo njegovo nesvjesno. T o je njegovo nesvjesno sa svim njego\)im *
posljedicama, to jest u svakom trenutku simbolikog kruenja svatko
postaje drugi ovjek.

T o je ono to u vam nastojati pokazati..

Ti s u stihovi posueni o d Crebillona oca, iz njegove tragedije Atree i

Thyeste, a imaju domaaj koji de p u n o dalje o d o n o g a to bi bila tek
prigoda da p o n o v n o proitamo tu zanimljivu tragediju.
O v a je epizoda prilino jedinstvena, ako joj d o d a m o notu okrutnosti s
kojom, ini se, lik koji je najdistanciraniji, najnepristraniji, Dupin iz prie,
trlja ruke i trijumfira na pomisao o drami koju nee propustiti pokrenuti!
T u nam ne govori samo Dupin v e i pripovjeda, slika autora. Vidjet
emo to znai ta slika.
.Q

.iriL
Ukradeno

pismo

Drama e izbiti na taj nain da e ministar, izazvan da pokae svoju

mo, izvaditi jednog lijepog dana pismo. Rei e mu Pokaite g a
a on

tragike.

rei

""" >>Evo 9a<<-

Postat e predmet podsmijeha, ako ne i

Eto sputenog zastora nad onim to nam se pripovijeda.

Postoje dva velika prizora ne u smislu u kojem kaemo prvobitni
prizor, prizor ukradenog pisma je prizor p o n o v o osvojenog pisma, te
zatim pomoni prizori. Prizor u kojem se pismo p o n o v o osvaja se udvostruuje, budui da, nakon to g a je otkrio, Dupin ne uzima odmah
mora pripremiti svoju klopku, svoju malu zavjeru te, takoer, mora zamijeniti pismo. Postoji takoer imaginarni prizor na kraju, gdje vidimo da
nestaje zagonetni lik iz prie, taj jedinstveni lik v o e n ambicijom i pitamo
se koja je njegova ambicija. J e li on jednostavan igra? O n se igra s
izazovom, njegov cilj je i p o tome je pravi ambiciozni tip ini se, da
pokae d o kuda m o e ii. Kamo e ii njega i ne zanima. Cilj njegove
ambicije nestaje s a samom biti njegove vjebe.
T k o s u likovi? M o e m o ih izbrojiti na prste.
Postoje zbiljski likovi kralj, kraljica, ministar, Dupin, prefekt policije i
agent provokator koji ispaljuje pucanj iz pitolja na ulici. T u su takoer
oni koji s e ne pojavljuju na pozornici te proizvode pozadinsku buku. Eto
nam prave dramati personae popis kojih obino dobivamo na poetku
kazalinog komada.
Nema li d r u g o g naina d a s e t o uini?
Likovi u igri m o g u s e definirati na drugi nain. M o g u se definirati poevi
o d subjekta, tonije reeno, poevi o d o d n o s a koji odreuje tenja
zbiljskog subjekta n u n o u simbolikog lanca.
Krenimo o d prvog prizora. Imamo etiri lika kralj, kraljica, ministar, a
tko je etvrti? Pismo.
Pa da, pismo a ne onaj koji g a alje, lako se njegovo ime kazuje na kraju
romana, on ima tek fiktivno znaenje, dok pismo jest zapravo lik. O n o je
d o te mjere lik da nam sve omoguuje d a g a identificiramo s kljunom
shemom koju s m o nali na kraju Irminog sna, u formuli trimetilamina.
Pismo je ovdje sinonim z a poetni, radikalni subjekt. Rije je o simbolu
koji se kree u istom stanju, a koji ne moemo dotaknuti, a da odmah
ne budemo uhvaeni u njegovu igru. Tako, o n o to znai pria o ukradenom pismu jest da dubina ili kauzalnost nije nita to se moe odrediti obzirom na postojanje. Moemo rei d a kada se likovi doepaju tog
pisma, neto ih obuzima i povlai to uvelike vlada njihovim individual-

O n o to ini temelj svake ljudske drame, svake drame, a naroito kazaline, to je injenica d a postoje veze, vorovi, sklopljeni paktovi. Ljudska
bia su ve povezana izmeu sebe obvezama koje su odredile njihovo
mjesto, njihovo ime, njihovu b i t T a d a dolaze drugi diskursi, druge obveze, druge rijei. Sigurno je da postoje toke gdje treba raspletati. Svi
ugovori nisu sklopljeni simultano. Neki su u proturjeju. Ako se ratuje, to
je da bi s e znalo koji e pakt biti valjan. B o g u hvala, ima puno sluajeva
kada se ne ratuje, ali paktovi nastavljaju djelovati, le furet (igra u kojoj
predmet krui izmeu igraa, a jedan igra mora pogaati kod koga se
nalazi predmet) nastavlja kruiti izmeu ljudi u vie smjerova istodobno,
te katkada predmet jedne igre fureta susree predmet druge igre fureta.
Postoji potpodjela, preobraanje, supstitucija. Onaj koji je ukljuen u
igru fureta u odreenom krugu mora prikriti da takoer igra i u drugom
krugu.
Nije bez veze to vidimo da se tu pojavljuju kraljevske osobe. O n e
postaju simboli z a temeljno obiljeje obveze koja se preuzima u poetku. Potivanje ugovora koji zdruuje enu i mukarca ima bitnu vrijednost z a itavo drutvo i ta vrijednost je ve odavna utjelovljena u
svojem maksimumu u osobama kraljevskog para koji igra. Taj je par
simbol najveeg pakta, koji spaja muki element s a enskim elementom
te tradicionalo igra posredniku ulogu izmeu s v e g a o n o g a to ne poznajemo, kozmosa i drutvenog poretka. Nita nee s veim pravom biti
smatrano skandaloznim i odbojnim nego ono to napada taj pakt.
Zasigurno, pri sadanjem stanju meuljudskih odnosa, tradicija je gurnuta u drugi plan ili je barem prikrivena. Sjeate li se rijei kralja Faruka,
prema kojem sada postoji samo pet kraljeva z a zemlji, etiri kralja u
kartama i kralj Engleske.
to je naposljetku pismo? I kako se pismo moe ukrasti? Komu pripada? O n o m e koji g a je poslao ili onome kome je u p u e n o ? Ako kaete d a
pripada onome koji g a je poslao, u emu se sastoji darivanje pismom?
Zato se alje pismo? A ako smatrate d a pripada onome komu je upueno, kako onda, u nekim prigodama, vraamo pisma osobi koja nas je
njima bombardirala u jednom razdoblju naeg ivota?
Moemo biti sigurni d a emo, kada uzimamo jednu o d onih poslovica
koje se pripisuju mudrosti naroda mudrosti koja se takoer moe
odrediti suprotnom frazom, da emo naii na glupost. Verba volant,
scripta manent. Jeste li razmislili o tomu da je pismo upravo ta rije koja
leti? Scripta su ta koja lete, dok, naalost, rijei ostaju. O n e ostaju ak i
kada ih se nitko vie ne sjea. Upravo kao to e nakon sto tisua
znakova u nizu pluseva i minuseva, pojava alfe, bete ili game biti odreena istim zakonima.
Rijei ostaju. Igra simbola, njoj ne moete nita i z b o g toga treba voditi
rauna o onome to govorite. Ali pismo, o n o ide. I ide sasvim samo.
esto sam ustrajao na tome kako bi uvjerio Guirauda da na stolu mogu
biti dva kilograma jezika. Nema potrebe da g a je toliko jedan sasvim
mali komadi finog papira je takoer isto toliko jezik koji je ovdje. O n je

191

3. program
hrvatskog
radija

tu i postoji samo kao jezik, on je letei list. Ali on je takoer neto drugo,
to ima posebnu funkciju, koja je apsolutno nespojiva s bilo kakvim
ljudskim objektom.

Po emu je injenica da je pismo u vlasnitvu ministra tako bolna da sve

proizlazi iz apsolutne i urgentne potrebe koju kraljica ima da g a se
p o n o v o domogne?

Likovi dakle igraju svoju ulogu. Postoji jedan lik koji drhti, kraljica. Njezina je funkcija u tome to ne moe drhtati iznad odreene granice. Da jo
samo malo zadrhti, da se odraz jezera koje ona predstavlja budui da
je ona jedina koja ima potpunu svijest o onome to se dogaa u prizoru
jo vie uskomea, ona vie ne bi bila kraljica, bila bi potpuno smijena i vie ne bismo mogli podnijeti krajnju okrutnost Dupina. Ali ona se
ne slama. Postoji i lik koji ne zna nita, kralj. T u je i ministar. T u je i
pismo.

Kao to primjeuje jedan o d inteligentnijih sugovornika, pripovjeda, koji

je takoer svjedok, ta afera nema svojega domaaja osim ako kraljica
z n a da je taj dokument u ministrovom vlasnitvu. Ona zna, dok kralj ne
zna nita.
Pretpostavimo da se ministar ponaao s nepodnoljivom nonalancijom.
O n zna da je moan, on se ponaa kao takav. A kraljica treba vjerovati da i ona ima svoju rije u stvarima se uplee u njegovu korist.
elje z a koje pretpostavljamo d a ih gaji moni ministar su zadovoljene,
nekoga imenuju na odreeno mjesto, dobiva tog i tog suradnika. Ali
nita ne upuuje na to da je ministar ikada ita rekao, ita zatraio o d
kraljice. Suprotno tomu, ima pismo i uti.

T o pismo, koje je rije upuena kraljici o d strane nekoga, vojvode o d

S . - a , komu je odista upueno? im je rije, ono moe imati nekoliko
funkcija. O n o ima funkciju odreenog pakta, odreenog povjerenja. Vrlo
je malo vano je li rije o vojvodinoj ljubavi ili zavjeri protiv dravne
, sigurnosti, ifi ak o nekoj banalnosti. O n o je tamo, skriveno u nekoj vrsti
sjJ odsutnpsti-prisutnosti. O n o je tu, ali nije tu, o n o je tu u svojoj pravoj
vrijednosti osim u o d n o s u prema onome emu se ruga, svemu onome
to d o v o d i u opasnost ili u situaciju iekivanja.

-j 9 2
ukradeno
pismo

T o je jedna istina koju ne treba objaviti, to pismo koje nema posvuda

isto znaenje. Cim ono prelazi u dep ministra, o n o nije vie ono to je
b i , P r i i e ' t o 9 o d da bilo to to je bilo. O n o vie nije ljubavno pismo,
pismo povjerenja, najava nekog dogaaja, o n o je dokaz, u ovoj prigodi
predmet osude. Ako zamislimo tog jadnog kralja, jednog o d onih
blagih kraljeva kojima stvari promiu i koji zatim alju svoje divne supruge pred vrhovni sud, kao to je bilo vieno u odreenim trenutcima
povijesti Engleske uvijek Engleska shvaamo da je identitet poiljatelja pisma podjednako problematian kao i pitanje saznavanja komu
to pismo pripada. U svakom sluaju, poevi od trenutka u kojem se
nalo u depovima ministra, ono je i samo postalo neto drugo.
Ministar tada izvodi neto jako udno. Rei ete mi da je to nunost
stvari.
Htio sam vam izvaditi iz svojega depa jedno pismo iz tog doba da vam
pokaem kako su se o n d a presavijala pisma i naravno da sam ga zaboravio kod kue. T o je bilo razdoblje u kojem su pisma bila jako lijepa i
bila s u zapeaena.
Ministar koji u svojem lukavstvu eli da pismo proe neprimijeeno,
savija pismo s a strane i malo g a zguva. Vrlo je mogue da se pri
savijanju pojavila mala prazna povrina na koju se moe staviti drugi
potpis i drugi peat, crni umjesto crvenog. Umjesto izduenog rukopisa
plemenitog gospodina, dolazi enski rukopis koji upuuje pismo samom
ministru. I u tom obliku pismo poiva u kutiji z a posjetnice gdje g a
D u p i n o v o oko sokolovo ne proputa, budui da i on, poput nas, razmiJ a o tom u to je p i s m o .
T a preobrazba nije dostatno objanjena, z a nas psihoanalitiare, injenicom da ministar eli da se to pismo ne prepozna. I nije g a preobrazio
na bilo koji nain. T o pismo z a koje ne znamo to je bilo, on g a sam
pravi, na neki nain g a sam sebi alje u njegovom novom i lanom liku,
te ak precizira o d koga je poslano o d enske osobe iz njegove
porodice, koja ima enski I sitan rukopis i on si g a sam alje vlastitim
peatom. _

Eto u d n o g o d n o s a prema sebi samom. Dakle, postoji jedna iznenadna

feminizacija pisma, a o n o istodobno stupa u narcistini odnos budui
da mu je sada upueno tim profinjenim enskim rukopisom i nosi njegov
vlastiti peat. T o je neka v r s t a jjubavnog^pisma koje si on sam alje. T o
je vrlo nejasno, neodredivo, ne elim nita siliti i uistinuTako govorim o
toj preobrazbi, ona je u s u o d n o s u s neim puno vanijim to se odnosi
na subjektivno ponaanje samog ministra.
Zaustavimo se na ovoj drami i pogledajmo to je zaplee.

Ori uti, dok je nositelj jednog pisma koje prijeti temeljima pakta. OnJe_^
nositelj prijetnje temeljnog nereda, nepoznatog, potinutog i uti. M o d a
ima stav Roji bismo oznacflTkao visoko moralan. Mogao bi ii udvarati
kraljici. Bio bi razumljivo licemjer,
mogao bi se pretvarati d a je zatitnik svojega gospodara, budni uvar reda. A moda je i intriga s vojvod o m o d S . - a opasna za politiku koju smatra dobrom. Ali on ne ini nita
o d toga.
Predstavljen nam je kao lik koji je bitno romantian i nije b e z slinosti s
Chateaubriandom, o kojemu ne bismo imali sjeanje na tako otmjenu
o s o b u da nije bio kranin. Zapravo, ako itamo pravi smisao njegovih
Memoara, ne izjanjava li se on vezanim uz monarhiju svojom vjerom
na koju se zaklinje da bi mogao rei na najjasniji mogui nain kako
misli da su ljudi, uostalom, smee? Postoji nain da se brane vlastita
naela, kako se vidi pri itanju Chateubrianda, to je najbolji nain da ih
se ugui.
Zato nam se ministra prikazuje kao takvo udovite, kao ovjeka bez
naela? Kada pogleda stvari izbliza, to znai da on ne daje onome to
dri u svojoj moi nikakav smisao kompenzacije ili kazne. Znanje koje
posjeduje o toj istini o paktu, on ne ini s njim nita. Niime ne prigovara
kraljici, ne tjera je da se dovede u red stavljajui se u poloaj ispovjednika ili g o s p o d a r a savjesti, nita manje no to joj kae koliko da toliko
e i dobiti. O n tu modJcoju mu moe dati pismo odgacfo u n e o d j ^
enost, o n j o f rie^daje nikakvo simboliko znaenje, on igra iskljuivo na
T o da l i s p o f a v f T z m e i T sebe i k r a f l i k J a , z r c a l o , tu uzajamnu opci- _
njenostrfo \ oTio to samu^amjipravo a^avio^ g ^
odnosu. Dualni odnoiT izmeu gospodara i roba, k o j f j e utemejjen na
neocfreenoj prijetnji smru i konanom ishodu, ali u ovom sluaju na
kraljiinom strahu.
TI kraljiini strahovi su, ako pogledate izbliza, vrlo pretjerani. Zato jer,
kako s e primjeuje u prii, to pismo m o d a i jest strano oruje, ali bilo
bi dostatno d a ono bude stavljeno u igru kako bi bilo poniteno. A to je
j e d n o oruje s dvije otrice. N e znamo kakav se niz dogaaja moe
pripisati otkrivanju pisma o d strane pravosudnih organa, ne samo kralja,
v e itavoga savjeta, cijele organizacije koja bi nala svoj interes u takv o m skandalu.
U konanici, nepodnoljivo obiljeje pritiska koji stvara pismo potjee o d
t o g a to ministar ima prema pismu Isti o d n o s kao i kraljica ne govori
o njemu. A ne govori o njemu budui da, ne vie od nje, ne moe o
njemu govoriti. I od same injenice to ne moe o njemu govoriti, nalazi
se, tijekom drugog prizora, u istom poloaju kao i kraljica i nee moi
uiniti nita drugo osim dopustiti da mu s e ukrade pismo. T o ne dugujemo Dupinovu lukavstvu v e strukturi stvari.
Ukradeno pismo postalo je skriveno pismo. Zato ga policajci ne nalaze? Ne nalaze ga jer ne znaju to je pismo. T o ne znaju jer su policija.
Svaka zakonska mo, kao i svaka vrsta moi, uvijek poiva na simbolu.
A policija, kao i sve druge moi, poiva na simbolu. Ipak mala razlika

193

3. program
hrvatskog
radija

koja postoji i z m e u policije i moi sastoji s e u t o m e to s u policiju

uvjerili d a njezina djelotvornost p o i v a na snazi ne zato da joj da
s a m o p o u z d a n j e v e s u p r o t n o tomu, d a je se ogranii u njezinim funkcijama. A zahvaljujui injenici to policija vjeruje d a o n a silom obavija
s v o j u funkciju, o n a je u p r a v o toliko n e m o n a koliko to elimo.
Polcija koja vjeruje u silu, a time i u zbiljsko, trai pismo. Kao to to kau
Traili s m o p o s v u d a . .1 ne nalaze ga, budui da je rije o pismu, a
pismo se upravo ne nalazi nigdje.
T o nije dosjetka. Razmislite zato g a ne nalaze? O n o je tu. Vidjeli s u
ga. Vidjeii s u to? Pismo. M o d a s u g a ak i otvorili. Ali g a nisu p r e p o znali. Zato? Imali s u n j e g o v o p i s crveni peat i takav potpis. N o , o n o
ima drukiji peat i n e m a takav potpis. R e i ete mi a tekst? Ali
u p r a v o tekst im nije b i o dan. Dakle, o d dvije stvari m o g u a je jedna, ili
tekst ima z n a e n j a ili nema. A k o ima z n a e n j a i ako g a ak o s o b a kralja
n e m o e razumjeti, postoji barem interes z a time d a o n o ne krui ulicama.
\

-jg4
ukradeno
pismo

D o b r o vidite d a neto skriveno m o e postojati s a m o u dimenziji istine. U

zbiljskom, s a m a z a m i s a o o skrivanju j e s u l u d a koliko g o d daleko u
sredite zemlje d a je netko otiao n e t o odnijeti, to nije skriveno, b u d u i
da, ako je netko otiao tamo, moete i vi ii. M o e biti skriveno s a m o
o n o to pripada poretku istine. Istina je skrivena, a ne p i s m o . Z a policajc e istina n e m a z n a e n j a , z a njih postoji s a m o zbilja i zato nita ne
nalaze,
U prizoru koji nam s e opisuje, D u p i n s e nalazi u s r e d zanimljive izlobe.
Ministar pokazuje lijepu indolenciju koja ne m o e prevariti vjeta o v jeka koji z n a d a s e iza t o g a nalazi krajnja b u d n o s t , strana o d v a n o s t
romantikog lika s p o s o b n o g na sve, z a k o j e g a je p o j a m hladnokrvnosti,
vidite to u Stendhala, ini se, bio izmiljen. I eto g a o p r u e n o g , d o s a u j e
se, sanjari N i t a u dekadentnoj e p o h i nije bilo dostatno d a bi z a o k u pilo misli velikog d u h a . Eto teme. Z a to vrijeme, Dupin, s a zelenim
naoalama, g l e d a p o s v u d a te nas p o k u a v a uvjeriti da mu njegov d u h
o m o g u u j e d a vidi p i s m o . Ali ne.
U p r a v o kao to j e kraljica z a p r a v o pokazala ministru pismo, isto tako
ministar odaje s v o j u tajnu Dupinu. N e postoji li neto p o p u t jeke i z m e u
p i s m a s a enskim p o t p i s o m i tog nonalantnog Parisa? D u p i n d o s l o v c e
ita o n o to je p i s m o postalo u o p u t e n o m stavu tog lika z a koji nitko ne
z n a to eli, a k o to nije gurnuti t o dalje b e s p l a t n u v j e b u s v o j e djelatnosti igraa. O n je t u d a d o b a c i i z a z o v svijetu kao t o je d o b a c i o i z a z o v
kraljevskom paru ugrabljivanjem pisma. S t o to z n a i ? ne znai li da,
kako bi bio u o d n o s u p r e m a p i s m u u istom p o l o a j u u kojem j e bila i
kraljica, u j e d n o m p o l o a j u apsolutno feminiziranom, d a ministar p a d a
o d m a h u istu z a m k u u koju je i o n a pala.
R e i ete mi d a nema, k a o prije, tri lika i p i s m o . P i s m o j e doista tamo,
ima d v a lika, ali g d j e je kralj? I d o b r o , t u je o i g l e d n o policija. A k o s e
ministar o s j e a tako miran, to j e zato to je policija d i o n j e g o v e s i g u r n o sti, kao to je kralj b i o d i o kraljiine sigurnosti. T o je d v o s m i s l e n a zatita
t o je zatita koju joj d u g u j e u smislu u kojem s u p r u g d u g u j e p o m o i
zatitu supruzi, to j e takoer zatita koju o n a d u g u j e n j e g o v o m sljepilu.
Ali bilo je d o v o l j n o s a m o malo, mala p r o m j e n a ravnotee, e d a p i s m o
b u d e zamijenjeno u trenutku, i to s e d o g o d i l o ministru.
Bilo je p o g r e n o s n j e g o v e strane to je p o v j e r o v a o da, b u d u i d a policija koja pretrauje n j e g o v e odaje mjesecima nije nala pismo, m o e biti
miran. T o ne d o k a z u j e nita, u p r a v o kao to z a kraljicu prisutnost kralja
n e s p o s o b n o g d a vidi p i s m o nije bila djelotvorna zatita. G d j e je n j e g o v a
p o g r e k a ? t o je z a b o r a v i o d a ako policija n e m o e nai p i s m o , to nije
z a t o to p i s m o n e m o e biti n a e n o , v e z a t o t o je policija traila neto
d r u g o . N o j smatra d a je s i g u r a n b u d u i d a zabija g l a v u u pijesak o n
je usavreni noj koji s e b e smatra zatienim b u d u i d a j e d a n drugi noj
ima glavu u pijesku. I d o p u t a d a m u trei i u p a p e r a o d o s t r a g a i o d
njih si napravi eir.

Ministar je u poloaju u kojem je bila kraljica, policija u o n o m e kralja, tog

slabog kralja koji vjeruje s a m o u zbiljsko i koji ne vidi nita. Premjetaj
likova je savren. A na temelju injenice to se umetnuo u niz diskursa i
to je p a o u p o s j e d tog pisamca, tog niega koje je dovoljno d a pokrene
lavine, taj lupe nad lupeima, taj intrigant nad intrigantima, taj diletant
n a d diletantima ne vidi d a e mu s e n j e g o v a tajna gurnuti p r e d nos.
Potrebno je vrlo malo, signal policije kako bi se odvrnula njegova pozornost. Z a p r a v o incident na ulici o d v r e n j e g o v u p o z o r n o s t jer zna da g a
nadzire policija K a k o to d a s e d o g a a neto ispred mojih oiju kada
imam tri policajca na svakom uglu? Ne samo d a ga je p o s j e d pisma
feminizirao v e p i s m o iji sam vam o d n o s prema n e s v j e s n o m d a o d o
znanja, ini d a o n zaboravlja bitno. Poznajete priu o o v j e k u kojega
nalaze n a naputenom otoku g d j e s e p o v u k a o d a zaboravi. D a z a b o r a v i
t o ? Z a b o r a v i o sam. E p a o n j e takoer z a b o r a v i o da, iako je p o d policijskim n a d z o r o m , to ne znai d a netko ne m o e zaigrati bolje o d njega..
Sljedea etapa j e v r l o zanimljiva. K a k o s e D u p i n p o n a a ? Primijetite d a
postoji d u g razmak izmeu dvaju posjeta prefekta policije. i m u z m e
pismo, D u p i n n e kazuje ni rije nikome. Z a p r a v o , p o s j e d o v a n j e pisma
a t o je u p r a v o z n a e n j e istine koja s e n a m e e v a m zatvara usta. A
z a p r a v o , k o m e bi o n m o g a o to rei? M o r a s e sramiti.
Hvala B o g u , b u d u i d a se prefekt policije p o pravilu uvijek vraa n a
mjesto zloina, prefekt pristie i ispituje ga. O n m u pria priu o besplatn o m savjetu koja je apsolutno sublimna. Rije je o e n g l e s k o m lijeniku
iz kojeg s u nastojali izvui savjet u p o g l e d u uzimanja nekog lijeka. t o
uzeti u tom sluaju, doktore? S a v j e t , o d g o v o r i o je. T a k o D u p i n
naznauje prefektu policije d a bi h o n o r a r bio vrlo d o b r o d o a o . G o s p o din to o d m a h izvrava i Dupin m u kae O n o je u mojoj ladici.
Znai li to d a je Dupin, koji je d o tada bio d i v a n lik, ak prekomjerne
lucidnosti, p o s t a o o d j e d n o m trgovac na malo? N e oklijevam d a u o v o m e
vidim otkup o n o g a to s e m o e nazvati loa m a n a pripisana pismu.
Zapravo, u trenutku u kojem d o b i v a svoj honorar, o n se izvlai iz igre, a
to nije s a m o zato to je predao pismo n e k o m d r u g o m , v e zato to s u
z a cijeli svijet njegovi motivi jasni v i e nije potreban. Sakralna vrijednost naknade u vidu honorara je oito n a z n a e n a p o z a d i n s k o m priic o m v e z a n o m u z medicinu.
N e elim ustrajati n a tome, ali vi ete me m o d a b l a g o natjerati d a
primijetim d a m L t a k o e r , koji p r o v o d i m o n a e vrijeme bivajui nositel j i m a s v i h ukradenih pisama pacijenta, d a m j ^ t a k o e r , n a p l a c ^ e m c j ^
I s k u p ije Hi jeftinije. Pomislite d o b r o n a o v o kaa~rie b i s m o n S p l a c i v a j i T
bili b i s m o u v u e n f u d r a m u Atreja i T i e s t a koja je d r a m a s v i h onih s u b j e kata koji nam d o l a z e povjeriti s v o j u istinu. O n i n a m priaju svete prie i
z b o g t o g a mi n e obitavamo u poretku s v e t o g i rtvovanja, a svatko z n a
d a n o v a c n e slui s a m o t o m u d a s e k u p u j u predmeti, v e d a cijene koje
s u u n a o j civilizaciji d o s t a dobro^ izraunate imaju za_funkciju_da ukinu ,
neto n e u s p o r e d i v o opasnije
<
j => nm/p^m. a to je d u g o vati neto nekome.
O t o m u j e rije. T k o g o d ima to p i s m o ulazi u o s j e n a n o p o d r u j e to
ini nunim injenicu d a je o n o u p u e n o k o m u ? ako ne o n o m e k o g a
zanima kralju. I o n o e naposljetku stii njemu, ali ne o n a k o kako to
prepriava D u p i n u imaginarnoj priici, g d j e j e ministar, n a k o n nekoliko
kraljiinih manevara, d o v o l j n o g l u p d a izloi priu. Ali lik kralja s e u
m e u v r e m e n u izmijenio. Ministar koji j e prije p o s t a o kraljica postaje s a d a kralj. U treoj etapi p r e u z e o je mjesto kralja i ima pismo.
T o naravno nije o n o pismo koje je p r e l o o d D u p i n a d o prefekta policije
i otuda u crni kabinet, jer ne treba nam spominjati kako je Odiseja
pisma zavrila. T o j e novi oblik pisma, koji m u je d a o D u p i n , koji je p u n o
v i e instrument s u d b i n e n o to n a m to P o e d o p u t a d a vidimo. K a d a
ministar b u d e otvorio papir, proitat e stihove koji amaraju.
Tako kobna
namjera
Ako nije dostojna Atreja, dostojna

je

Tiesta.

^ ^cz
pfograrn
hrvatskog
3

radija

I z a p r a v o , ako ikada b u d e u prigodi d a otvori to pismo, morat e snositi

p o s l j e d i c e svojih vlastitih inova, to jest pojesti p o p u t Tiesta svoju vlastitu djecu. U p r a v o s e time bavimo s v a k o g dana, svaki put kada linija
s i m b o l a dolazi d o krajnjega cilja nai nas inovi sustiu. O d j e d n o m je
rije o tome d a m o r a m o platiti u gotovini. Rije je o tome, kako se kae,
d a preuzmete o d g o v o r n o s t z a vlastite zloine to uostalom znai da
ako je znate preuzeti, neete biti kanjeni. A k o zaista uini tu glupost i
izvadi pismo i ako ne b u d e unaprijed pogledao je li to upravo to pismo,
ministru e ostati tek da slijedi zapovijed koju sam ironino dobacio u
Zurichu, o d g o v a r a j u i Leclaireu
P o j e d i svoj Dasein
(tu-bitak)! A to
je T i e s t o v o b r o k par
exceHence.
T r e b a l o bi doista d a ministar d o v e d e d o ludila paradoks igraa, s v e d o
v a e n j a pisma. T r e b a l o bi d a je zaista, d o kraja, o v j e k b e z naela, ak
i b e z tog z a d n j e g naela, o n o g a koji ostaje veini, koje je tek sjena
g l u p o s t i . A k o g a o b u z m e strast, pronai e v e l i k o d u n u kraljicu vrijednu
p o t o v a n j a i l j u b a v i . to je p o t p u n o idiotski, ali to e g a spasiti. A k o g a
j e d n o s t a v n o zaslijepi cista mrnja, pokuat c e izvesti djelotvorno udarac. S a m o u sluaju d a je n j e g o v Dasein p o t p u n o o d v o j e n o d bilo kakva
u p i s a u bilo kakav poredak, ukljuujui tu i intimni poredak, poredak
n j e g o v o g ureda, n j e g o v o g r a d n o g stola, s a m o e u tom sluaju morati
popiti kukutu d o taloga.
196

ukradeno
pismo

S v e o v o m o e m o napisati s malim alfa, beta, gama. S v e o n o to m o e

definirati likove kao zbiljske svojstva, temperament, nasljedstvo, plemenitost nije v a n o u o v o j prii. U s v a k o m trenutku, s v a k o g a j i ; i
o d r e u j e , s v e d o stava o seksualnosti, injenica d a pismo uvijek
!J I
d o l a z i na s v o j e odredite.
J
Prevela

eljka

VISAK
DOKAZA
ILI MANJAK NA
SVOJEM
MJESTU

J a c q u e s Derrida

Matijaevi

O n o o e m u je ovdje rije m o e s e odmjeriti na vrlo

razliite naine. Unutar granica kulturalnog podruja na
koje se m o g u osvrnuti i uzimajui u o b z i r analizu koju
sam z a p o e o drugdje, smatram d a danas j e d n a o d etap a razrade o v e problematike mora biti itanje Freuda
koje je predloio J a c q u e s Lacan. A, ue reeno, ovdje
je na mojem raspolaganju S e m i n a r o ukradenom pismu (Ecrits 1, 1966).
U Francuskoj, knjievna kritika koju je obiljeila psihoanaliza nije postavljala pitanje teksta. Njezin je interes bio d r u g d j e , kao i njezino bogatstvo. T o s e moe
rei b e z n e p r a v d e , o i g l e d n o , p r e m a psihobiografiji
Marie Bonaparte, psihoanalizi materijalne imaginacije,
egzistencijalnoj psihoanalizi, psihokritici, tematskoj fenomenologiji o b o j e n o j psihoanalizom, itd.
P o t p u n o je drukije u S e m i n a r u o u k r a d e n o m pismu.
Hi s e tako ini. lako Lacan nije nikada bio izravno i
s u s t a v n o zainteresiran z a takozvani k n j i e v n i tekst i
iako s e p r o b l e m a t i k a Z a u d n o g ( U n c a n n y , U n heimliche) ne uplee u n j e g o v " d i s k u r s koliko je meni
p o z n a t o , ope pitanje teksta^ je neprestano na djelu u
njegovim spisi m arxrje r 10a i ka oznaitelja razara naivni
serSanttam. A onaiteljev stil bio je konstruiran tako
-tJTgotovo trajno provjerava bilo kakav pristup sadraju
koji s e m o e izolirati, n e d v o s m i s l e n o m , o d r e d i v o m znaenju onkraj pisma.
Ostaju j o tri tvrdnje koje nas zanimaju. O n e proizlaze,
tonije reeno, iz S e m i n a r a o ukradenom p i s m u .
1. Seminar s e bavi P o e o m , s primjerom takozvane fantastine knjievnosti koja pokree i prekriva D a s U n heimliche.
2. lako to nije kronoloki prvi o d L a c a n o v i h spisa, S e minar je stavljen na poetak zbirke, a prethodi mu
p r e d g o v o r koji mu jami o d l u u j u e strateko mjesto. A
o d s a m o g poetka, analiza U k r a d e n o g p i s m a je anticipirana o d r e e n i m o b z o r o m : pitanjem istine, u o d n o s u
premafikciji. N a k o n to je zajamio S e m i n a r u p o v l a sticu otvaranja niza (spisa) u s p r k o s n j e g o v o j dijakroniji, Lacan imenuje o n o to nije vie hinjeno n e g o istina
kada nastanjuje fikciju. Nastanjivanje fikcije: znai li to,
z a istinu, d a e uiniti fikciju istinitom ili istinu fikcionaln o m ? J e li to alternativa? istinita ili fikcionalna?

Dobavlja istine, u The Post-card:

From Socrates to Freud and Beyond, University of Chicago Press,
1987., str. 419-442.

3. Naposljetku, S e m i n a r pripada ispitivanju n a g o n a z a

ponavljanjem ( W i e d e r h o l u n g s z w a n g ) koji, u skupini teks t o v a o d 1919. d o 1929. ( S o n u stranu naela u g o d e ,
Z a u d n o ) p r e o b r a a v a , barem u naelu, o d n o s psihoanalize p r e m a knjievnoj fikciji. Cijelo L a c a n o v o djelo
pretpostavlja d a t j ^ b a m o u z e t L o z l ^ n o _ p r o
^ j ^ a >^ b l i u stranu naeIa u g o d e , o n u s a m u problematiku koja s e tolikim psihoanalitiarima ini mitoloka,
poetska, spekulativna. Rije je, tada, o t o m u d a s e na^
g o n z a ponavljanjem u z m e p o n o v n o u ruke i d a s e
prate njeqove~posT[eHTce u logici oznaitelja. Nae nas
je istraiVSnje^&dveJo
do toke prepoznavanja
da automatizam ponavljanja
nalazi svoj temelj u onome
to
smo nazvali ustrajavanje oznaiteljskog
lanca.
Razradiji
smo taj pojam kao korelat egzistencije
(ili
ekscentrinog mjesta) u koje moramo nuno locirati subjekt nesvjesno ako elimo uzeti Freudovo otkrie ozbiljno.
To
s u u v o d n e reenice S e m i n a r a .

Raymond Williams

i.
""V '
|
I

T " definiranju kulture postoje tri

openite kategorije. Prva je "idealna" i po njoj je kultura stanje ili
^
usavravanja u
odnosu na odreene apsolutne ili univerzalne
vrij e d n o s ti. PnHvatimo II takvu defl nicij u, aria :
TIza k"uTtWelilpostavlja se kao otkrivanje i opisivanje onih vrijednosti u ivotima i djelima koje
kao da stvaraju bezvremeni poredak ili su pak
neraskidivo vezane uz univerzalno ljudsko stanje. Druga je "dokumentarna", i po njoj je kult u r a skjjygjdj^ek uma Fmaste"TTkojem^suTvrlo
detaljno i na^ razliite naine, zabiljeene misli
i iskustvo ljudi. Prema I S t v o P ^
kulture je kritika djelatnost kojom se opisuju i
vrednuju narav misli i iskustva, jezine pojedinosti, oblik i konvencije. Takav kritiki pristup
moe obuhvaati postupak vrlo slian "idealnoj"
analizi, odnosno postupak otkrivanja "onoga
najboljeg to je ikada miljeno i napisano u svijetu", zatim postupak koji je, zbog zanimanja za
tradiciju, ponajprije usmjeren na posebno djelo
35

"Analysis of Culture". Poglavlje iz

VVilliamsove knjige The Lorig Revolution, Penguin, Harmondsvvorth 1965, str. 57-88.
Knjiga je prvi put objavljena
1961. u Londonu, u izdanju nakladnike kue Chatto & Windus.
Izdanje iz 1965. neznatno je izmijenjeno.

"Analysis of Culture" from THE

LONG REVOLUTION by Raymond
Williams, published by Chatto &
Windus. Reprinted by permission
of The Random House Group
Ltd.

RAVMOND VVILLIAMS

koje se prouava (pri emu je pojanjavanje i vrednovanje tog djela osnovni

cilj), ali i j e d n u vrstu povijesne kritike koja nakon analize posebnih djela, pokuava ta djela povezati s odreenim tradicijama i drutvima u kojima su nastala. I naposljetku, trea je "socijalna" definicija kulture prema kojoj je kultura opis posebnog naina ivota u kojem se odreena znaenja i vrijednosti
ne izraavaju samoTi umjetnosti i miljenju, nego i u institucijama i u svakodnevnomponaanju-.- Prema takvoj je definiciji analiza kulture pojanjavanje
znaenja i vrijednosti, implicitnih i eksplicitnih u posebnom nainu ivota, u
posebnoj kulturi. Takva analiza u pravilu ukljuuje ve spomenutu povijesnu
kritiku koja djela uma i mate analizira u odnosu na posebne tradicije i drutva, ali takoer ukljuuje i analizu sastavnica naina ivota koje, prema zagovornicima drugih definicija, uope nisu "kultura": organizaciju proizvodnje,
strukturu obitelji, strukturu institucija koje izraavaju ili ureuju drutvene
odnose, karakteristine oblike kojima lanovi drutva komuniciraju. I ta se
analiza protee od isticanja "idealnog" - otkrivanja odreenih apsolutnih ili
univerzalnih, ili barem viih i niih, znaenja i vrijednosti; preko vanosti "dokumentarnog" - gdje je pojanjavanje odreenog naina ivota osnovni cilj;
do nastojanja za prouavanjem posebnih znaenja i vrijednosti, pri emu nije
toliko vano njihovo usporeivanje, kao nain stupnjevanja na ljestvici, koliko
prouavanje naina njihove promjene, ne bi li se otkrili odreeni opi "zakoni" ili "trendovi" koji bi trebali omoguiti bolje razumijevanje drutvenoga i
kulturnog razvitka.
\ ini mi se da svaka od spomenutihj/rsta definicije ima svc^jjjr^mtediiost.
Jer inisedoistaTium
znaenja i vrijednosti, plodove ljudske stvaralake djelatnosti, ne samo u umjetnosti i intelektualnom radu, nego i u institucijama i oblicima ponaanja. Istodobno, stupanj do kojeg smo doli u naim spoznajama o mnogim prolim drutvima i minulim razdobljima naeg
drutva, oslonjeni na skup djela uma i mate koji je zadrao svoju komunikacijsku snagu, ini opis kulture u tom smislu, ako ne potpunim, onda barem
razboritim. Moglo bi se s pravom ustvrditi da ako ve koristimo "drutvo" u
smislu ireg opisa, valja ograniiti smisao "kulture". Postoje, meutim, dijelovi "idealne" definicije koji mi se jednako tako ine vrijednima i koji govore u
prilog zadravanju ireg smisla. Moram rei da, nakon to su objavljene brojne poredbene studije, osobno nisam sklon poistovjetiti proces ljudskog usavravanja s otkrivanjem "apsolutnih" vrijednosti, kako ih se uobiajeno naziva.
Prihvaam kritiku prema kojoj su one obino produetak vrijednosti posebne
tradicije ili drutva. No, ako spomenuti proces ne nazovemo ljudskim usavravanjem koje podrazumijeva neki poznati ideal prema kojem se moemo
kretati, nego ljudskom evolucijom koja oznaava proces openitog razvitka
ovjeka kao vrste, moemo prepoznati podruja injenica koje bi druge definicije moda iskljuile. ini mi se, naime, istinitom tvrdnja da su se znaenja i
vrijednosti to ih nalazimo u odreenim drutvima i kod odreenih pojedinaca - a koje na ivotu odrava drutveno naslijee i njihova utjelovljenost u po36

 ANALIZA KULTURE

sebnim nainima rada - pokazali univerzalnima u smislu u kojem, kada ih se

jednom naui, u svakoj situaciji uvelike pridonose porastu ovjekove sposobnosti da obogati svoj ivot, regulira svoje drutvo i kontrolira svoju okolinu.
Iako su te sastavnice najoitije izraene u obliku pojedinih tehnika, u medicini, proizvodnji i komunikaciji, oito je ne samo da su one vezane uz intelektualne discipline, koje su iskljuene iz kreativne obrade iskustva, nego da su
se i same te discipline, skupa s pojedinim temeljnim etikim pretpostavkama
i nekim bitnim umjetnikim oblicima, pokazale jednako primjerenima za sabiranje u neku opu tradiciju koja, kroz brojne varijacije i sukobe, predstavlja
pravac zajednikog razvoja. ini se, stoga, razboritim govoriti o toj tradiciji
kao openitoj ljudskoj kulturi, uz napomenu da ona moe postati djelatnom
samo u odreenim drutvima, budui d a j e neprijeporno oblikuju bitno lokalni i vremenski ogranieni sustavi.
Znaenjske i smislene varijacije u upotrebi pojma kulture valja promatrati ne samo kao nedostatke koji onemoguavaju izlaganje sreene i iskljuive definicije, nego kao izvornu sloenost tog pojma koja je u skladu sa stvarnim sastavnicama iskustva. Svaki od tri glavna naina definiranja kulture ima
smisla, pa bi, ako je tome tako, naa panja trebala biti usmjerena upravo na
njihove meusobne odnose. ini mi se, stoga, da bi svaka primjerena teari 1
ja kulture morala sadravati tri podruja injenica istaknutih u spomenutim
definicijama te da je, susljedno, svaka pojedina definicija - unutar bilo koje
od spomenutih kategorija - koja ne ukljuuje odnos prema ostalima, jednostavno neprimjerena. Upravo zbog toga "idealnu" definiciju, koja nastoji izdvojiti proces to ga opisuje od njegova konkretnog utjelovljenja i oblika u
pojedinim drutvima - shvaajui ovjekov idealni razvoj kao neto odvojeno od ili ak suprotstavljeno njegovoj "ivotinjskoj naravi" i zadovoljavanju
materijalnih potreba - smatram neprihvatljivom. "Dokumentarna" definicija koja vrijednost nalazi iskljuivo u pisanim i slikovnim izvorima, i odvaja to
podruje od ostalih vidova ovjekova ivota u drutvu, jednako je neprihvatljiva. Dakako, i " socijalna " definicija, koja openite procese ili umjetnosti i
uenost smatra tek popratnim proizvodima, pasivnim odrazom stvarnih interesa drutva, ini mi se jednako pogrenom. Koliko god to bilo teko izvesti,
moramo nastojati obuhvatiti proces kao cjelinu i dovesti naa pojedinana razmatranja - ako ne eksplicitno, a onda barem u konanici - u vezu s konkretnim i sloenim ustrojem.
Za ilustraciju analitike metode posluit e nam jedan primjer. Odaberemo li odreeno umjetniko djelo, primjerice Sofoklovu Antigonu, moemo ga
analizirati u idealnom smislu, tragajui pritom za odreenim apsolutnim vrijednostima, ili pak u dokumentarnom smislu, pri emu panju posveujemo posredovanju odreenih vrijednosti odreenim umjetnikim sredstvima.
Obje analize donijet e vrijedne rezultate: prva e ukazati na apsolutnu vrijednost potovanja prema mrtvima, a druga na nain izraavanja pojedinih
temeljnih ljudskih problema specifinim dramskim oblikom zbora i dvostru37

RAYMOND VVILLIAMS

kog koma (,kommos)*, kao i izraajnou stiha. Oito je, meutim, da niti jedna
analiza nije potpuna. Potovanje je, kao apsolutna vrijednost, u spomenutoj
drami ogranieno osobitim uvjetima rodbinskog odnosa i njegovim konvencionalnim obvezama - Antigona bi to uinila za brata, ali ne i za mua. Jednako tako, dramski oblik i metrika stiha ne samo da su dio umjetnike tradicije
koja obuhvaa djela brojnih ljudi, ve se moe tvrditi da je njihovo oblikovanje uvjetovano, ne samo zahtjevima iskustva, nego i osobitim drutvenim oblicima u kojima se dramska tradicija razvijala. Moemo, stoga, prihvatiti takva
proirenja nae izvorne analize, ali nikako ne moemo prihvatiti tvrdnju da,
zbog tih proirenja, vrijednost potovanja ili dramski oblik i osobita vrsta stiha
imaju znaenje iskljuivo u kontekstu kojem smo ih pripisali. Uenje potovanja, kroz takve izraajne primjere, nadilazi vlastiti kontekst i ulazi u prostor
opeg razvitka ljudske svijesti. Dramski oblik takoer nadilazi vlastiti kontekst
te u pojedinanim, bitno razliitim drutvima, postaje dijelom vee i openite dramske tradicije. Sama drama, kao osobit oblik komunikacije, nadivljava
drutvo i religiju koji su pomogli u njezinu oblikovanju i mogue j u je iznova
stvoriti tako da se izravno obraa nekoj publici koju nije mogue zamisliti. Uz
nemogunost apstrahiranja idealne vrijednosti ili odreenog dokumenta, nemoguim se stoga pokazuje i pokuaj da objasnimo te znaajke svodei ih na
lokalnu razinu pojedinane kulture. Prouavamo li stvarne odnose, u bilo kojoj konkretnoj analizi, dolazimo do toke kada nam postaje jasno da zapravo
prouavamo opi ustroj na pojedinanom primjeru te da u tom opem ustroju ne postoji niti jedna sastavnica koju je mogue apstrahirati i odvojiti od
ostalih. Stoga je posve pogrena pretpostavka o mogunosti prouavanja nekih vrijednosti ili umjetnikih djela a da se ne uzme u obzir konkretno drutvo
u kojem nastaju, ali jednako je pogreno pretpostaviti presudnost socijalnog
objanjenja, odnosno pretvoriti vrijednosti i djela u puke popratne proizvode.
Otkako smo shvatili da sveukupna situacija u kojoj neke vrijednosti i djela nastaju bitno odreuje njihov konkretni izraz, prelo nam je u naviku razmatrati te odnose u standardnom obliku: "kakav je odnos izmeu ove umjetnosti i
ovog drutva"? U tom pitanju, meutim, "drutvo" je tek prividna cjelina. Ako
je, naime, umjetnost dio drutva, onda izvan nje ne postoji neka vrsta cjelina kojoj, prema obliku postavljenog pitanja, pridajemo prvenstvo. Umjetnost
je oblik djelatnosti, poput proizvodnje, trgovine, politike ili podizanja obitelji. Prouavati odnose primjereno znai prouavati ih kao djelatne, promatrati
sve djelatnosti kao osobite i suvremene oblike oitovanja ljudske energije. Izdvojimo li bilo koju od tih djelatnosti, odmah primjeujemo da se u njoj, na
razliite naine primjerene naravi itavog ustroja, zrcale brojne druge. Cini
se, takoer, vjerojatnim kako ve sama injenica da uope moemo razlikovati neku posebnu djelatnost, koja slui nekoj odreenoj svrsi, ukazuje na to da
bez te djelatnosti itav ljudski ustroj na tom mjestu i u to vrijeme jednostavno
Kom je pjevani dijalog izmeu glumca i zbora. (nap. prir.)
38

 ANALIZA KULTURE

ne bi mogao biti ostvaren. Moe se, stoga, smatrati da umjetnost - bez obzira na oitu povezanost s ostalim djelatnostima - izraava odreene sastavnice ustroja koje je, u sklopu tog ustroja, mogue izraziti iskljuivo na taj nain.
Pravo pitanje nije, dakle, odnos umjetnosti i drutva, nego prouavanje svih
djelatnosti i njihovih meusobnih odnosa, bez pridavanja prvenstva bilo kojoj od njih koju elimo izdvojiti. Ustanovimo li, kao to je esto sluaj, d a j e
odreena djelatnost radikalno izmijenila itav ustroj, to nam jo uvijek ne daje za pravo da kaemo kako sve druge djelatnosti treba promatrati iskljuivo u
odnosu prema njoj. Moemo samo prouavati razliite naine na koje je, unutar ustroja koji se promijenio, zahvaena spomenuta djelatnost i njezin odnos
prema ostalima. Nadalje, budui da pojedine djelatnosti slue razliitim i nerijetko suprotstavljenim ciljevima, vrsta promjene za kojom tragamo rijetko e
biti jednoznana: u pojedinim djelatnostima, ali i u itavom ustroju, bit e uoljivi tragovi postojanosti, usklaivanja, nesvjesne prilagodbe, aktivnog otpora
i alternativnog nastojanja.
Analiza kulture u dokumentarnom smislu od velike je vanosti jer je u stanju iznjedriti konkretne dokaze o itavom ustroju u kojem odreena djelatnost nastaje. Ne moemo rei da emo, ako poznajemo poseban oblik ili razdoblje odreenog drutva, utvrditi koje mjesto u njemu zauzimaju umjetnost i
teorija, jer dok ne upoznamo tu umjetnost i teoriju, ne moemo tvrditi da doista poznajemo drutvo. Rije je o pitanju metode, a ovdje ga spominjem jer
je dobar dio povijesti ispisan pod pretpostavkom da temelji drutva - njegovo politiko, ekonomsko i "socijalno" ureenje - tvore sredinju jezgru stvari,
dok su umjetnost i teorija marginalne izvedenice ili "korelati" te jezgre. U povijestima knjievnosti, umjetnosti, znanosti i filozofije dogodio se jednostavan
obrat tog postupka, pa je tako spomenutim djelatnostima pripisan neovisan
razvitak prema vlastitim zakonima, a takozvana "pozadina" (koja je u opoj
povijesti smatrana jezgrom) tek se naknadno iscrtavala. Nedvojbeno je da u
svakom razmatranju autor mora odabrati pojedine djelatnosti na koje e staviti naglasak i posve je razborito slijediti pojedine pravce razvoja u privremenoj
izdvojenosti. Ali povijest neke kulture, koja se polako stvara od takvih pojedinanih djela, mogue je napisati iskljuivo kada se uspostave aktivni odnosi, a
djelatnosti promotre u izvornoj jednakovrijednosti. Povijest kulture mora biti
vie od pukog zbroja posebnih povijesti, jer su upravo meusobni odnosi tih
povijesti, odnosno posebnih oblika itavog ustroja, sredinji predmet njezina
zanimanja. Teoriju kulture sklon sam, stoga, definirati kao prouavanje odnosa izmeu sastavnica itavog naina ivota. Takva analiza kulture pokuaj je otkrivanja naravi ustroja koji je ukupnost tih odnosa. Analiza pojedinih djela ili
institucija u tom je smislu analiza bitnih obiljeja njihova ustroja, prouavanje
odnosa utjelovljenih u djelima ili institucijama kao dijelovima cjeline ustroja.
Kljuni pojam takve analize jest uzorak: svaka korisna analiza kulture zapoinje upravo otkrivanjem karakteristinih uzoraka, otkrivanjem odnosa meu
tim uzorcima ponekad nalazi neoekivane slinosti ili podudaranja meu ina39

RAYMOND VVILLIAMS

e zasebno promatranim djelatnostima, a ponekad pak ukazuje na neoekivana razilaenja - to je predmet interesa ope kulturalne analize.
Bitno poznavanje opeg ustroja mogue je iskljuivo u naem prostoru i
naem vremenu. Iako moemo nauiti mnogo toga o ivotu na nekim drugim mjestima i u neko drugo vrijeme, ini mi se da odreene sastavnice bivaju nepovratno izgubljene. ak i one koje je mogue rekonstruirati, bivaju
rekonstruirane putem apstrakcije, a to je izuzetno vano. Svaku takvu sastavnicu promatramo kao neto to se nataloilo, ali u ivljenom iskustvu vremena, meutim, svaka je sastavnica dio otopine, neodvojivi dio sloene cjeline.
U prouavanju bilo kojeg ranijeg razdoblja najtee je dokuiti onaj osobiti
osjeaj kakvoe ivota na posebnom prostoru i vremenu: stei dojam o tome
kako su se pojedinane djelatnosti zdruivale u poseban nain razmiljanja i
ivota. Mogue je rekonstruirati obrise odreenog ivotnog ustroja, mogue
je rekonstruirati ak i ono to Fromm naziva "drutveni karakter", a Benedict
pak imenuje "kulturnim uzorkom". Drutveni karakter - vaei sustav ponaanja i stavova - ui se formalno i neformalno, istovremeno je ideal i obiaj.
"Kulturni uzorak" izbor je i konfiguracija interesa i djelatnosti, kao i osobit
nain njihova vrednovanja, koji tvori specifian ustroj ili "nain ivota". No,
ak su i ta obiljeja nakon rekonstrukcije obino apstraktna. Moda je, meutim, mogue stei uvid u sljedeu zajedniku sastavnicu - koja po sebi nije ni
obiljeje, ni uzorak - nego stvarno iskustvo kroz koje su obiljeja i obrasci ivljem. To je potencijalno od velike vanosti i smatram da nam najveu mogunost u tom pravcu otvaraju umjetnosti pojedinog razdoblja. Moe se, naime,
dogoditi da nakon njihova usporeivanja s izvanjskim obiljejima razdoblja,
uz prihvaanje pojedinanih odstupanja, iznaemo neku bitnu zajedniku sastavnicu ije mjesto nije mogue jednostavno odrediti. Mislim d a j e to najlake razumjeti pomislite li na neku slinu analizu naega vlastitog naina ivota. Rije je o osobitom osjeaju ivota, osobitom zajednitvu iskustva o kojem
gotovo da i nije potrebno govoriti, kroz ije tijelo na osobit nain prolaze sva
ona obiljeja naeg naina ivota - koja je mogue opisati u izvanjskoj analizi - dajui mu osobitu i karakteristinu boju. Toga obino postajemo najbolje svjesni kada zamijetimo razlike meu generacijama koje nikada "ne govore istim jezikom", zatim kada itamo opis naeg naina ivota iz pera nekoga
izvan nae zajednice ili, pak, kada promatramo sitne razlike u nainu govora
ili ponaanja kod nekoga tko je nauio nae obiaje, ali nije odgajan u njihovu
duhu. Gotovo svaki formalni opis jednostavno je pretjerano grub za izraavanje te ipak posve osobite vrste zasebnog i priroenog stila. A ako to vrijedi
za onaj nain ivota koji nam je osobno tako blizak, onda e isto nedvojbeno
vrijediti i kada se naemo u ulozi posjetitelja, uenika, gosta iz redova razliite generacije: ulozi u kojoj se, zapravo, svi nalazimo prilikom prouavanja
nekog prolog razdoblja. Iako se sve to moe priiniti posve trivijalnim, injenica postojanja takvog obiljeja nikako nije trivijalna, niti marginalna; ona se
zapravo ini kljunom.
40

Opisni termin koji predlaem jest struktura osjeaja: ona je vrsta i odreena u smislu u kojem to svaka "struktura" jest, ali se istovremeno oituje u najosjetljivijim i najmanje opipljivim sastavnicama naeg djelovanja. Na odreeni
nain, ta struktura osjeaja jest kultura nekog razdoblja: to je osobita, iva rezultanta svih sastavnica opeg ustroja. I upravo u tome smislu umjetnosti nekog razdoblja, postavljene tako da ukljuuju karakteristine pristupe i tonove
u raspravi, imaju izuzetno vanu ulogu. Jer upravo e u njima, prije nego igdje
drugdje, spomenute karakteristike najvjerojatnije biti izraene; dakako, poesto ne svjesno, nego kroz injenicu da je upravo u njima, u jedinim primjerima zabiljeene komunikacije koja je nadivjela svoje nositelje, sabran stvarni
osjeaj ivota, duboko zajednitvo koje komunikaciju ini moguom. Ne mislim pritom da brojni pojedinci koji ine zajednicu svi redom posjeduju istu
strukturu osjeaja ili drutveni karakter. No, ipak smatram d a j e rije o izuzetno dubokoj i irokoj zastupljenosti, u svim stvarnim zajednicama, budui d a j e
upravo to preduvjet komunikacije. Ono to se pritom ini osobito zanimljivim
jest da ta struktura nije, barem u nekom formalnom smislu, nauena. Jedna
generacija moe, ak prilino uspjeno, pouavati svoje nasljednike odreenom drutvenom karakteru ili opem kulturnom uzorku, ali nova e generacija uvijek imati vlastitu strukturu osjeaja za koju se nee moi rei "odakle"
dolazi. Jer ovdje su, moda jasnije nego drugdje, promjene ustroja organski
uvjetovane: nova generacija na vlastite naine reagira na jedinstveni svijet koji nasljeuje; ona nastavlja brojne tekovine ije porijeklo nije teko otkriti, te
reproducira mnoge vidove ustroja koje je mogue zasebno opisati, ali pritom
itav svoj ivot osjea ipak nekako drugaije, pa svoj stvaralaki odgovor oblikuje u novu strukturu osjeaja.
Kad jednom nositelji takve strukture umru, toj se bitnoj sastavnici njihova ivota najvie moemo pribliiti kroz dokumentarnu kulturu, od pjesama
do graevina i stilova odijevanja, a upravo taj odnos daje znaenje definiranju
kulture u dokumentarnom smislu. To ni u kojem sluaju ne znai da su dokumenti samosvojni. Rije je jednostavno o tome da, kao to je ranije navedeno,
znaenje neke djelatnosti treba traiti u odnosu prema itavom ustroju, koji je
vie od pukog zbroja njegovih odvojivih dijelova. Ono za im uvijek moramo
tragati jest stvarni ivot izraen kroz itav ustroj. Vanost dokumentarne kulture lei u injenici da ona, jasnije nego bilo to drugo, izraava ivot posve izravno, ak i kada ivi svjedoci ute. Osvrnemo li se pak na narav strukture osjeaja i vidimo kako joj smisao moe biti potpuno neshvaen ak i od ljudi koji su
s tom strukturom u bliskom dodiru i kojima na raspolaganju stoji obilje grae,
ukljuujui i suvremene umjetnosti, mi jednostavno ne moemo pretpostaviti da smo u mogunosti uiniti ita vie od pristupa ili pribliavanja, sluei se
pritom svim raspoloivim kanalima.
Nuno je razluiti tri_razine kulture, ak i u najopenitijoj definiciji tog
pojma. Postoji ivljena kultura pojedinog vremenja i prostora koja je u potpuno&ti dostupfi^isk^SiOTjS^
ivjeli u to vrijeme i na tom p r o s t o r u ^ /
41

RAYMOND VVILLIAMS

Postoji, zatim, zabiljeena kultura, svih vrsta, od umjetnosti do najsvakodnevnijih injenica: kultura nekog razdoblja. Postoji, konano, kao imbenik koji povezuje ivijenu kulturiu:intocgipigedinxh razdoblja, kultura selektivne
^radraje: ^
""" '
~^aa^vie ne biva ivljena, nego u uem smislu preivljava kroz zabiljeene tragove vlastitog postojanja, kulturu nekog razdoblja moemo pomno prouavati do trenutka u kojem stjeemo dojam da smo razmjerno jasno pojmili njeno kulturno djelovanje, drutveni karakter, openite obrasce djelovanja
i vrijednosti, a dijelom i njenu strukturu osjeaja. Vlastitim opstankom ne
ravna, meutim, neko pojedino razdoblje, nego nova, njemu susljedna razdoblja, koja postupno sainjavaju tradiciju. I najvei strunjaci za pojedino
razdoblje upoznati su tek s dijelom ostavtine - pa ak i one dokumentirane tog doba. Tako, primjerice, moemo sa sigurnou tvrditi da nitko zapravo ne
poznaje roman devetnaestog stoljea; nitko nije itao, niti je mogao itati, sve
njegove primjere u opsegu od tiskanih do najjeftinijih izdanja. Istinski strunjak moe poznavati nekoliko stotina romana; prosjean poznavatelj neto
manje; obrazovani itatelji jo manji broj: no, svi e oni imati jasno miljenje
o toj temi. Izuzetno drastian selektivni postupak ovdje je i vie nego oit, a
to vrijedi za svako polje djelatnosti. Jednako tako, nijedan itatelj u devetnaestom stoljeu nije proitao sve romane; ukratko, nijedan pojedinac u itavom
drutvu nije mogao poznavati vie od tek dijela injenica vezanih uz neki roman. Ali, svatko tko je ivio u tom razdoblju imao je neto to, po mome miljenju, nijedan kasniji pojedinac ne moe u potpunosti rekonstruirati: osjeaj
ivota u sklopu kojeg su romani napisani, a kojem mi prilazimo kroz izbor
koji nam stoji na raspolaganju. Teoretski, razdoblje je zabiljeeno; u praksi,
te biljeke upija selektivna tradicija; i j e d n o i drugo je, meutim, razliito od
ivljene kulture.
Razumijevanje djelovanja selektivne tradicije izuzetno je vano. U odreenom smislu, selekcija poinje ve tijekom samog razdoblja; iz itavog skupa djelatnosti odabiru se pojedine vrijednosti, koje bivaju posebno istaknute.
Openito govorei, ta selekcija odraz je cjeline ustroja nekog razdoblja, ali to
ne znai da e spomenute vrijednosti i naglasci kasnije nuno biti potvreni.
Iako to vrlo jasno primjeujemo kod prolih razdoblja, u naem vlastitom razdoblju ta nam pojava nije uvijek oita. Moemo se posluiti primjerom romana iz proteklog desetljea. Nitko nije proitao sve romane na engleskom jeziku
napisane tijekom pedesetih godina dvadesetog stoljea; ak ni najbri itatelj
koji bi se tom poslu posvetio dvadeset i etiri sata dnevno, ne bi u tome uspio.
Ipak je, meutim, posve jasno ne samo da su utvrene odreene ope karakteristike romana tog razdoblja, nego i da postoji relativno ope prihvaeni popis najboljih i najrelevantnijih djela. Pretpostavimo li da takav popis sadri
moda trideset naslova (to je oit primjer vrlo otre selekcije), moemo zakljuiti da strunjaci za roman 1950-ih poznaju tih trideset djela, dok ire itateljstvo poznaje moda pet ili est. Moemo, takoer, biti posve sigurni d a j e
42

 ANALIZA KULTURE

nakon isteka 1950-ih zapoeo novi postupak selekcije. Uz smanjivanje broja

djela, taj e novi postupak ponekad drastino izmijeniti postojea vrednovanja. Istina je da se tek nakon pedeset godina moe doi do vie-manje trajnih
vrednovanja, iako su i tada mogua odreena odstupanja. No, bez obzira na
to, svima nama koji smo proivjeli itav taj postupak init e se da su u njegovu
tijeku neke nama vane sastavnice bile jednostavno zanemarene. Rei emo,
primjerice - kao osjetljivi stariji ljudi - "Nije mi jasno zato ti mladi ljudi vie
ne itaju X", ili emo pak odvanije napomenuti, "Ne, uope nije bilo tako; to
je vaa verzija". Budui da svako razdoblje obuhvaa barem tri generacije, takvi primjeri esta su pojava, a imbenik koji komplicira stvar jest injenica da
nitko od nas ne miruje, ak ni u najznaajnijem razdoblju ivota: zbivaju se
brojne promjene protiv kojih ne bismo smjeli prosvjedovati, brojni propusti,
izobliavanja i reinterpretacije koje bismo trebali prihvatiti ili jednostavno previdjeti, a sve zbog toga to smo dio promjene koja ih je iznjedrila. No, kada ivi
svjedoci nestanu, dogodit e se daljnje promjene. ivljena kultura ne samo da
e biti svedena na odabrane dokumente, nego e u tom krajnje reduciranom
obliku biti primijenjena dijelom kao doprinos (neizbjeno vrlo malen) opem
pravcu ljudskog razvoja, dijelom kao temelj rekonstrukcije povijesti, a dijelom
i kao odrednica pristupa naem razdoblju, odnosno imenovanja i smjetanja
tog razdoblja u odreenu fazu prolosti. Selektivna tradicija, stoga, na jednoj
razini stvara opu ljudsku kulturu; na drugoj razini, povijesne biljeke o pojedinim drutvima; a na treoj, najmanje prihvatljivoj razini, ona uzrokuje odbacivanje znaajnog broja podruja neko ivljene kulture.
Selekcijom u drutvu ravnaju brojne vrste posebnih interesa, ukljuujui i
one klasne. Ba kao to konkretna situacija u drutvu uvelike ravna suvremenom selekcijom, tako razvoj drutva, proces povijesnih mijena, uvelike odreuje selektivnu tradiciju. Tradicionalna kultura nekog drutva uvijek pokazuje
sklonost prilagoivanju njegovu suvremenom sustavu interesa i vrijednosti, jer
ona po svojoj biti nije apsolutno utjelovljenje djelatnosti, nego neprekidna selekcija i interpretacija. U teoriji, a u odreenoj mjeri i u praksi, institucije koje
se formalno brinu za odravanje tradicije na ivotu (osobito obrazovne i akademske institucije) posveene su tradiciji kao cjelini, a ne nekom izboru iz njezina korpusa koji je primjeren suvremenim interesima. Vanost te predanosti
je golema, jer se zbog djelovanja selektivne tradicije nebrojeno mnogo puta
dogaaju obrati, ponovna otkrivanja i vraanja djelatnostima koje su neko
odbaene kao izumrle, a to je oito mogue samo ukoliko postoje institucije ija je zadaa odrati velika podruja minule kulture, ako ne ivima, a onda barem dostupnima. Prirodno je i neizbjeno da selektivna tradicija slijedi pravce
razvoja nekog drutva, no budui d a j e taj razvoj izuzetno sloen i neprekidan,
relevantost djela iz prolosti - za svaku buduu situaciju - jednostavno je nepredvidiva. Na akademske institucije vri se prirodan pritisak da i same slijede
pravce razvoja drutva, ali mudro e drutvo - potvrujui spomenutu relevantnost - poticati institucije da izdvajaju sredstva dostatna za izvravanje za43

RAYMOND VVILLIAMS

dae ouvanja, te da se odupru kritikama koje u pojedinim razdobljima izraavaju vrsto uvjerenje d a j e rad tih institucija nebitan i beskoristan. Sklonost
brojnih akademskih institucija samoperpetuiranju i njihova neosjetljivost na
promjene poesto je velika zapreka u razvoju drutva. Promjene su nune, ba
kao i stvaranje novih institucija, ali ako ispravno shvatimo proces selektivne
tradicije i razmotrimo ga kroz razdoblje koje je dovoljno dugo da steknemo
dojam o povijesnim mijenama i nestalnostima, vrijednost spomenutog perpetuiranja bit e shvaena.
U drutvu kao cjelini i u svim njegovim pojedinanim aktivnostima, kulturnu tradiciju mogue je shvatiti kao proces neprekidnog izbora i reizbora predaka. Neko drutvo poesto i itavo stoljee ne mijenja vlastite pravce kretanja, a
onda odjednom, u nekoj novoj fazi razvoja, dolazi do njihova ukidanja ili slabljenja, pa novi pravci zauzimaju njihovo mjesto. U analizi suvremene kulture,
razumijevanje stanja selektivne tradicije od kljune je vanosti, jer se promjene u toj tradiciji - utvrivanje novih pravaca uz one postojee, te dokidanje ili
ponovno iscrtavanje postojeih pravaca - nerijetko pokazuju radikalnim oblikom suvremenih promjena. Poesto podcjenjujemo opseg u kojem je kulturna
tradicija proeta ne samo selekcijom, nego i tumaenjem. Veinu djela iz prolosti promatramo kroz vlastito iskustvo i uope se ne trudimo pristupiti im na
nain blizak njihovu izvornom stanju. Ono to analiza moe uiniti nije toliko
vezano uz promjenu postojeeg stanja ili vraanje djela razdoblju u kojem je
nastalo, koliko uz svjesno tumaenje i ukazivanje na povijesne alternative; ona
treba tumaenje dovesti u vezu s pojedinim suvremenim vrijednostima na koje
je ovo oslonjeno; i konano, njezina je zadaa da nas kroz prouavanje stvarnih obrazaca djela suoi sa stvarnom naravi naeg izbora iz postojee grae.
Ponekad emo uvidjeti da odreena djela drimo na ivotu zato to predstavljaju izvorni doprinos kulturnom razvoju. Ponekad emo pak shvatiti da se
tim djelima koristimo u odreenu svrhu; u svakom sluaju, bolje je to imati
na umu, nego se predati misticizmu "vie vrijednosti, Vremena'^J^ri^isgUja^
menu, apstrakciji, odgovornost za nae vlastite djelatne izbore znai potisnuti kljuni dio naeg iskustva. to je vea djelatna povezanost nekog kulturnog
djela s itavim ustrojem u sklopu kojeg je nastalo ili sa suvremenim ustrojem u
ijem sklopu ga se koristi, to emo jasnije uvidjeti njegovu istinsku vrijednost.
Tako "dokumentarna" analiza nuno vodi do "socijalne" analize, bilo u sluaju
ivljene kulture, minulog razdoblja ili pak selektivne tradicije koja i sama predstavlja drutveni ustroj. Otkrie trajnih doprinosa takoer vodi do iste takve ope analize, shvatimo li sam proces na toj razini ne kao ljudsko usavravanje (kretanje prema utvrenim vrijednostima), nego kao dio ope evolucije
ovjeka kojoj pridonose brojni pojedinci i skupine. Svaka sastavnica koju analiziramo bit e u tom smislu djelatna: promatrana u stvarnim odnosima i na
mnogim razliitim razinama. Tijekom opisivanja tih odnosa pojavit e se pravi
kulturni proces.
44

Ih; \

Svaki teorijski prilog analizi kulture mora biti podvrgnut ispitivanju u tijeku
same analize. Predlaem da uzmemo za primjer jedno razdoblje, od 1840. do
1850. godine u Engleskoj, te da u kontekstu njegove kulture ispitamo teorijske
metode i koncepte o kojima sam govorio.
Prva i najizrazitija injenica koju uoavamo ve na samom poetku neposrednog razmatranja spomenutog razdoblja jest opseg u kojem je na nj djelovala selektivna tradicija. Jednostavan primjer nalazimo na podruju novinskog tiska, gdje se The Times uobiajeno smatra karakteristinim listom tog
razdoblja, a djelovanje tog lista temelj je naih shvaanja o ranom viktorijanskom novinarstvu. The Times je nedvojbeno bio vodei dnevni list, ali najitanije novine tog desetljea bili su nedjeljni listovi: Dispatch, Chronicle, Lloyd's Weekly i News of the World. Te su novine nudile, kako bismo to danas rekli, izrazito
nedjeljni izbor vijesti: tako, primjerice, BelVs Penny Dispatch (1842) nosi podnaslov Sporting and Police Gazette, and Newspaper of Romance {Slubeni sportski i
policijski vjesnik i romantina novina), a karakteristian naslov "Drska zavjera i
pokuaj zloina" ilustriran je velikim drvorezom i popraen iscrpnom priom.
Konana cirkulacija novina te vrste iznosila je na kraju spomenutog desetljea oko 275.000 primjeraka, dok su dnevne novine brojale 60.000 primjeraka.
Razmatramo li stvarnu kulturu tog razdoblja, morali bismo poeti upravo od
te injenice, a ne izdvojiti The Times zbog njegova neprekidnog znaaja u tradiciji visoke politike.
Kada je rije o knjievnosti, djelovanje selektivne tradicije jednako je oito.
To razdoblje smatramo vremenom Dickensa, Thackerayja, Charlotte i Emily
Bronte na vioj razini, te Elizabeth Gaskell, Kingsleyja i Disraelija na nioj razini. Kao autori tog "razdoblja", poznati su nam i Lytton, Marryat i Reade.
Dickens je, dakako, u to vrijeme bio vrlo itan. Svaki nastavak Picktuickovaca
prodavan je, primjerice, u 40.000 primjeraka, a neki kasniji radovi dosegli
su brojku od 70.000 primjeraka i vie. Promotrimo li, meutim, popis ostalih
najitanijih autora tog razdoblja - popis koji posjeduje knjiara W. H. Smiths,
otvorena 1848. godine - vidjet emo sljedea imena: Lytton, Marryat, G. P. R.
James, James Grant, Miss Sinclair, Haliburton, ga. Trollope, Lever, ga. Gaskell i Jane Austen. Najprodavaniji autori dvaju najpopularnijih nizova jeftinih romana, Parlour i Railway Libraries (1847. i 1849), bili su: G. P. R. James
(47 naslova), Lytton (19), ga. Marsh (16), Marryat (15), Ainsworth (14), ga.
Gore (10), Grant (8), Grattan (8), Maxwell (7), ga.Trollope (7), Emma Robinson (6), Mayne Reid (6), W. Carleton (6), Jane Austen (6), ga. Grey (6). Popis
naslova tih autora daje naslutiti njihov sadrajni opseg: Agincourt, Last days of
Pompeii, Midshipman Easy, Tower of London, Romance of War, Heiress of Bruges,
Storiesfrom Waterloo, Refugee in America, Scalp Hunters, Rody the Rover, Prie and
Prejudice ili The Little Wife. Godine 1851. The Times donosi sljedei komentar:
45

RAYMOND VVILLIAMS

Svaki novi naslov zasigurno je objavljen pod pretpostavkom da osobe vie

klase, koje predstavljaju veinski dio itatelja u vlakovima, gube svoj uobiajeni ukus onoga trenutka kada stupe na kolodvor.
Kako god gledali na to, jasno je da spomenuti romani nisu bili tek tivo bijednih siromaha, nego d a j e - barem kada je rije o putovanjima eljeznicom
- takav bio ukus "osoba vie klase". Promotrimo li itav opseg itatelja, moramo ukljuiti i autora koji do sada nije spomenut, G. W. M. Reynoldsa, o kojem
je asopis The Bookseller nakon smrti napisao da je "bio najpopularniji pisac
naeg doba", a u ranijim dijelovima teksta istaknuto je d a j e Reynolds napisao
i prodao vie djela ak i od Dickensa. Reynolds je bio na vrhuncu u vrijeme
pojave novih listova tijekom 1840-ih godina, kao to su London Journal i njegov vlastiti list Reynolds' Miscellany, u kojem je objavljivao svoja tipina djela
kao to su Mysteries of the Inquisition i Mysteries of the Court of London. Popisu tiva iz tog razdoblja moramo dodati i "prodaju na veliko" pornografskih knjiga koje su se tampale i distribuirale iz "prljavih podruma u ulici Holywell".
U izboru iz velikog podruja filozofije, povijesti, religije i pjesnitva, moramo
spomenuti djela autora kao to su Carlyle, Ruskin, Macaulay, Mili, Thomas
Arnold, Pugin, zatim Tennyson, Browning, Clough, Matthew Arnold i Rossetti. Djelovanje selektivne tradicije, njezin utjecaj u stvaranju onoga to danas smatramo karakteristinim djelima tog razdoblja, gotovo da nije potrebno isticati.
Ve sam pogled na dokumente iz nekog razdoblja, nuno nas upuuje na
povijest tadanjih drutvenih odnosa. Poinjemo pritom uviati odreene
bitne promjene u kulturnim institucijama: injenicu da je nedjeljna tampa
predstavljala najuspjeniju sastavnicu novinarstva; snaan razvoj nove vrste
periodike koja je, za razliku od ozbiljnijih, "popularno-obrazovnih" tiskovina
prethodnog desetljea, zdruivala senzacionalno i romantino tivo s receptima, prijedlozima i praktinim savjetima za kuanice (Penny Magazine prestao
je izlaziti 1845. godine, kada se pojavljuju asopisi novog tipa kao to je, primjerice, London Journal); prodor jeftine proze, na jednoj razini "uasnih petparakih" tiskovina iz 1848. godine, a na drugoj Parlour i Railway Libraries
romana po cijeni od pola krune ili jednog ilinga; bitne promjene u kazalitu
vezane uz dokidanje monopola ovlatenih kazalita (Patent Theatres) 1843.
godine, pojavljivanje manjih kazalita te, od 1849. godine, uspon glazbenih i
plesnih dvorana (music-halls). Promjene u distribuciji na institucionalnoj razini vezane su uz razliite uzroke koji nas vode duboko u povyest itavog razdoblja. Tako su, primjerice, tehnike promjene (pojava parnih i rotacijskih tiskara - za novine; otisak na uvezu - za knjige) posluile kao svojevrstan temelj
za razvoj tiska. Snaan razvoj eljeznikog prijevoza potaknuo je nove potrebe itatelja i, to je jo vanije, razvoj novih distribucijskih sredita. Ljudi koji su iskoristili te nove tehnike mogunosti takoer zasluuju nau panju.
Spomenuto desetljee otkriva da se u taj profitabilan posao ukljuuje sve ve46

ANALIZA KULTURE

i broj istih meetara: tako, primjerice, Lloyd i Bell u novinarstvu i periodici zdruuju (kao to je neto ozbiljnije inio i Reynolds) uopeni radikalizam
s istananim osjeajem za komercijalno; u kazalitu pak primjetno raste broj
vlasnika kazalita koji nisu izravno povezani s dramskom djelatnou, nego su
u gradnji kazalita i preputanju njihova voenja glumcima pronali komercijalni potencijal, to je imalo dubok utjecaj na razvoj engleskih kazalita. Valja
takoer rei da je velik dio poticaja za tiskanje jeftine periodike bio vezan uz
elju da se nadzire razvoj stajalita radnike klase, pa je prijelaz s popularno-obrazovnih asopisa na obiteljske tiskovine (koje su neposredna prethodnica
dananjih asopisa za ene) i u tom smislu vrlo vaan. Ugledno nastojanje na
razvoju morala i ivota u kuanstvu postalo je stoga duboko isprepleteno s pouavanjem i uvoenjem odreenih drutvenih vrijednosti koje su bile u interesu tadanjeg klasnog drutva. Te promjene na brojnim podrujima dijelovi
su stvarnog kulturnog procesa koje nuno moramo razmotriti.
Ulazei u to iroko podruje uviamo, dakako, da je selektivna tradicija
ovdje prisutna, jednako kao i u dokumentima. Netom spomenuti institucionalni razvoj, koji predstavlja kritinu fazu u komercijalnoj organizaciji drutva,
zanima nas prvenstveno zato to bitno utjee na pravac kretanja drutva. Isti
utjecaj na tom podruju imaju i zbivanja drugaijeg tipa: pojava javnih muzeja
(u prijedlogu zakona iz 1845. godine), javnih biblioteka (u zakonskoj odredbi
iz 1850), te javnih parkova (doputenih ukazom iz 1847. godine). Snana proturjeja oko tih noviteta (koja seu od optubi za pretjerivanje do svesrdnog
zauzimanja za "civiliziranje" radnika) postupno slabe u naoj svijesti, susljedno
kasnijim tumaenjima. Sloena zbivanja na podruju kulturnih institucija koja zahtijevaju nau panju vezana su uz injenicu da je spomenuto desetljee
iznjedrilo kljune pomake u komercijalnom iskoritavanju kulture, kroz iroku popularizaciju i javnu ponudu kulturnih sadraja. To je stvarnost iju vanost raznovrsna zastranjenja selektivne tradicije poesto umanjuju, tragajui
neprestano za jedinstvenim pravcem razvoja.
Isto vrijedi i za openitu politiku i drutvenu povijest spomenutog razdoblja. Tim podrujem dominira sedam bitnih odlika: kljuna pobjeda slobodne trgovine izvojevana dokidanjem Zakona o penici 1846. godine; potpuni
preustroj torijevaca, engleske konzervativne stranke, pod Disraelijem te djelominim utjecajem ideja Mlade Engleske (Young England); zatim artistiki
pokret, koji izmeu ostalog predstavlja vanu fazu u razvoju politike svijesti
radnike klase; donoenje legislative o tvornicama, a osobito Zakona o deset
radnih sati 1847. godine; sloena pria o kaznenom Zakonu o siromasima,
pokuaji njegova poboljavanja 1844. i 1847. godine te, uz to vezana, Chadwickova borba za donoenje Povelje o javnom zdravstvu 1848. godine; ponovno ukljuivanje Crkava, na razliite naine, u drutvene sukobe; i konano,
snaan razvoj teke industrije i porast velikih ulaganja, osobito u eljezniki
promet. Iako bismo ovom nizu lako mogli dodati i neke druge imbenike, na47

RAYMOND WlLLIAMS

vedeni su dostatni za ukazivanje na dvije bitne toke ove analize. Prvo, ti imbenici tvore jedinstvenu priu, koja je nedvojbeno sloena i proturjena: dio
njih oito je povezan, a nijedan se - u kontekstu stvarnog ivota tog razdoblja
- ne moe promatrati izdvojeno ili neovisno o drugima. Drugo, svaki imbenik podvrgnut je djelovanju izuzetno selektivnih tumaenja, ovisnih o pojedinim pravcima i nastojanjima. Sudbina artizma najoitiji je primjer. Danas
ga rijetki smatraju opasnim i izopaenim, kakvim su ga smatrali u tadanje
vrijeme: previe njegovih naela ugraeno je u "britanski nain ivota", pa se
danas, primjerice, Macaulayjeva tvrdnja d a j e patnja veine "jednostavno nespojiva sa samim postojanjem civilizacije" ini gotovo neupitnom. Ipak, neka
druga selektivna vienja pokreta nisu izgubila na snazi: smatra se, primjerice,
d a j e itav pokret, kao i Opi trajk 1926. godine, zapravo tragian primjer
"pokuaja uvoenja promjena na pogrean nain", dok se ispravnim nainom
smatra njegova sljedea faza; ili, pak, d a j e pokret bio prilino nejasan, pa ak
i smijean, zbog neobine mjeavine pristaa i nepodobnih peticija koje su jednostavno vrijedne prijezira. injenica je, meutim, da primjerena povijest
artizma zapravo ne postoji; postoje tek nadomjesci takve povijesti, ovakva ili
onakva pristrana tumaenja koja su isplivala noena selektivnom tradicijom.
To nam pak ukazuje na vanost teorijskog razmatranja jo jednog vida selektivne tradicije: ona nije samo pod izravnim utjecajem ili ravnanjem kasnijih
prevladavajuih pravaca razvoja, nego se dodatno mijenja, gotovo retrospektivno, ovisno o uvjetima kasnijih promjena. Panja koja se danas pridaje razvoju radnikih pokreta u devetnaestom stoljeu inila bi se 1880-e godine
potpuno apsurdnom, a ishodite te panje nije toliko sama graa, koliko spoznaja o kasnijim plodovima tih pokreta ili odanost njihovu znaenju. Naglaavanje ekonomske povijesti takoer je na slian nain podlono retrospektivnim promjenama.
Kada je rije o knjievnosti, djelovanje selektivne tradicije treba razmatrati odvojeno. Velikim dijelom je istina da su djela iz 1840-ih godina koja danas
poznajemo, najbolja djela tog razdoblja: d a j e ponovljeno itanje odijelilo dobra od manje dobrih ili loih djela. Postoje, meutim, i drugi imbenici. Ga.
Gaskell, vjerojatno i Disraeli, preivjeli su postojee kriterije, ali u njihovu sluaju postoje i drugi bitni imbenici: kod ge. Gaskell, dokumentarno zanimanje koje se pokazalo korisnim za drutvenu povijest zaokupljenu tim razdobljem; kod Disraelija, injenica njegove kasnije politike slave. Kingsleyjevi
romani, po mom miljenju, ne bi preivjeli zbog literarne vrijednosti, ali i oni
nude odreene dokumentarne zanimljivosti, a doprinos tog autora intelektualnoj povijesti, osobito kranskom socijalizmu, smatra se vanim. Thackeray,
Dickens i Charlotte Bronte preivjeli su iskljuivo zbog literarne vrijednosti, ali
vidimo da su njihova najbolja djela povukla za sobom i neka manje vrijedna,
koja bi kod drugih autora jednostavno nestala. Iako e danas mnogi kritiari
istaknuti Emily Bronte kao najbolju romansijerku tog desetljea, Orkanski visovi dugo su vremena bili noeni Charlottinom slavom, a znaenje tog romana
48

 ANALIZA KULTURE

danas je vezano uz promjene u knjievnosti dvadesetog stoljea, koja se tematski i jezino pribliila Orkanskim visovima, udaljivi se pritom od prevladavajue prozne tradicije desetljea u kojem je to djelo napisano. U sluaju poezije,
Tennysona i Browninga itamo zbog njihove bitne zanimljivosti, iako je njihova reputacija esto snano varirala; kada je, pak, rije o Matthewu Arnoldu,
uvjeren sam kako danas ne bismo itali velik dio pjesama to ih je napisao tijekom 1849. godine, da sam autor nije kasnije stekao drugaiju reputaciju. Carlylea, Ruskina i Milla itamo jednostavno zato to su, usprkos oitim nedostacima, veliki pisci i zato to pripadaju ivuim intelektualnim tradicijama. Kada,
meutim, itamo Thomasa Arnolda, inimo to zbog njegove obrazovne vanosti; kada itamo Pugina, moramo obnoviti njegovu vanost vlastitim naglaavanjem odnosa izmeu umjetnosti i drutva; kada itamo Macaulayja, inimo
to s neto manjim zanimanjem, ali ne zato to je njegova spisateljska vjetina
slabija, nego zato to se njegov nain razmiljanja ini sve manje bitnim. Selektivna tradicija, koja e se zasigurno nastaviti mijenjati, dijelom dakle predstavlja isticanje djela od openite vrijednosti, a dijelom itanje djela iz prolosti po
mjerilima naeg vlastitog razvoja. Selektivna tradicija koja se odnosi na spomenuto razdoblje razliita je od samog tog razdoblja, ba kao to se i kultura
nekog razdoblja, nakon pomnog prouavanja, nuno razlikuje od te kulture
kao ivljene.
Rad na pomnoj rekonstrukciji, kao i djelovanje selektivne tradicije, pokazuju sklonost specijaliziranju razliitih vrsta djelatnosti, pa se sada moramo posvetiti podruju njihovih meusobnih odnosa, kako bismo provjerili valjanost
naeg teorijskog opisa. Ve smo razmotrili jednu vanu kategoriju odnosa na
polju kulturnih institucija. imbenici u drutvu poput klasnog stanja (osobito
razmjeri odnosa srednje klase prema disidentskoj radnikoj klasi), tehniki napredak koji je uslijedio nakon razvoja industrijske ekonomije, te vrste vlasnitva i distribucije priroene takvoj ekonomiji, zasigurno su utjecali na institucije novinstva, nakladnitva i kazalita, a oblik tih institucija, skupa s njihovom
tadanjom svrhom, imao je zamjetan uinak na neke kulturne djelatnosti: pojavili su se novi stilovi u novinarstvu, promjene u pisanju romana zbog objavljivanja u nastavcima, te odreene prilagodbe tekstualnog materijala zbog pojavljivanja nove publike do koje su djela stizala. Ta vrsta meuodnosa razmjerno nam je poznata, ali ona nikako nije jedina.
Druga vrsta, u kojoj - nakon to smo upoznali drutvo - tragamo za njegovim izravnim utjecajima na kulturne djelatnosti, u ovom je razdoblju posve jasna. Utjecaj sedam spomenutih odlika politikih i drutvenih zbivanja tijekom
1840-ih godina snano se odrazio u tadanjoj literaturi, a osobito u romanima.
Proitamo li makar Mary Burton, Sybil, Dombey and Son, Yeast, Alton Locke i Past
and Present, sadraj tih djela uvodi nas izravno u svijet artizma, tvornikog
preustroja, Zakona o siromanima i svijet eljeznica; predstavlja nam tadanje
djelatnosti Crkava (desetljee donosi niz romana o krizi vjerskog uvjerenja i
pripadnosti) te politiku slobodne trgovine i Mlade Engleske. Taj meuodnos
49

 RAVMOND VVILLIAMS

nedvojbeno je vaan ali, jo jednom ponavljam, nije jedini; tovie, ograniimo

li prostor meuodnosa iskljuivo na ovaj izravan opis i razmatranje, mogli bismo pri njegovoj procjeni zapasti u priline potekoe.
Sljedee podruje odnosa koje moramo razmotriti opisuju i tumae pojmovi poput drutvenog karaktera i strukture osjeaja. Prevladavajui drutveni karakter razdoblja mogue je saeto ocrtati na sljedei nain. Naglaena
je vjera u vrijednost rada, osobito kada je rije o pojedinanom naporu, koja
je snano povezana s uspjesima na tom podruju. Klasno drutvo se podrazumijeva, ali poloaj u drutvu sve je vie odreen stvarnim statusom, a sve
manje roenjem. Siromahe se smatra rtvama vlastitog neuspjeha, a prisutno
je snano uvjerenje da e se najbolji meu njima izdii iznad svoje klase. Kazneni Zakon o siromasima nuan je zbog poticanja truda. Ako se ovjek oslanja
na pomo, odvaja od obitelji bez tekih posljedica, ako ima minimalnu naknadu i posao kao to je lomljenje kamena ili sabiranje jema, nikada se nee dovoljno potruditi da skrbi sam za sebe. Na tom, ali i irem polju, patnja djeluje oplemenjujue u smislu u kojem ui poniznosti i hrabrosti, te vodi vrstoj
predanosti dunostima. tedljivost, trezvenost i potovanje najvanije su vrijednosti, a njihova sredinja institucija je obitelj. Svetost braka je apsolutna, a
preljub i bludnienje su neoprostivi. Dunosti ukljuuju i pomaganje nemonima, pod uvjetom da ta pomo ni na koji nain ne potpomae njihovu nemo: opratanje seksualnih prijestupa i tjeenje siromaha po toj definiciji jesu
slabosti. Pouavanje prevladavajuim vrijednostima nuno mora biti strogo,
a institucije zaduene za takvo pouavanje imaju obavezu neprekidnog jaanja stege.
Promotrimo li karakteristike pravnog sustava, veinski sadraj javnog pisanja i govorenja, te karakterne odlike ljudi koji su u to vrijeme bili izuzetno cijenjeni, moemo s pravom rei da navedena obiljeja ine prevladavajui drutveni karakter spomenutog razdoblja. Ipak, budui da je rije o drutvenom
karakteru, mora se imati na umu d a j e taj karakter tijekom daljnjih prenoenja bio podvrgnut znaajnim izmjenama i brojnim pojedinanim varijacijama.
Ozbiljnije potekoe javljaju se kada, nakon pomnijeg razmatranja razdoblja,
shvatimo da su postojali i neki alternativni drutveni karakteri, koji su bitno
utjecali na cjelinu ivota tog vremena. Drutveni karakter apstrakcija je temeljnih odlika dominantne skupine i nema nikakve sumnje d a j e opisani karakter
- razvijeni oblik udorea industrijske i trgovake srednje klase - u to vrijeme
bio najsnaniji. No, u isto vrijeme postojali su i drugi drutveni karakteri sa
znaajnim udjelom u drutvu. Iako je aristokratski karakter oevidno slabio,
varijacije njegovih sredinjih obiljeja - roenje je vanije od novca; rad nije
jedina drutvena vrijednost, a civiliziranost ukljuuje igru; trezvenost i kreposnost, barem kod mladih ljudi, nikako nisu kardinalne vrline, nego mogu
ak biti i znakovi podlosti ili tuposti - bile su prisutne tijekom itavog razdoblja, sve u praksi, a neke u teoriji. U odnosu prema siromanima, taj karakter je podvojen: odreuje ga naglasak na milosru, kao sastavnica visokog
50

 ANALIZA KULTURE

drutvenog poloaja bitno razliita od pristupa rehabilitaciji kanjenika, ali i

prilina doza brutalnosti, snana elja da se sree sve izgrednike, te naglaena
sklonost represiji - to je razliito u odnosu na stavove srednje klase. etrdesete godine devetnaestog stoljea po tom su pitanju izuzetno zanimljive, budui da pokazuju meudjelovanje razliitih drutvenih karaktera: torijevski
dobrotvorni rad nasuprot whigovskoj rehabilitaciji; brutalnost i represija nasuprot pozitivnom civiliziranju kroz institucije. Neke od najboljih kritika whigovskog Zakona o siromanima uputili su torijevci proeti svjesnim aristokratskim idealima, a osobito idealom Mlade Engleske. Brutalnost i represija u tom
su odlunom trenutku jo uvijek naglaene, ali u usporedbi s dvadesetim i tridesetim godinama sve vie uzmiu pred pozitivnim pravnim sustavom. Iako
igra zbog tadanjeg karaktera drutva nije osobito dobro prihvaena, itavo
desetljee pokazuje veliki porast lake zabave, od jeftinih romana do plesnih
dvorana. Drutveni karakter ne samo d a j e na mnogo naina razliit od ivota
koji se odvija u njegovoj sjeni, nego alternativni karakteri dovode do zbiljskih
i otvorenih sukoba. To je sredinja potekoa koncepta drutvenog karaktera
koji, naglaavanjem prevladavajue apstrakcije, ozbiljno podcjenjuje povijesne
procese promjene i sukoba koji se pojavljuju ak i kada je, kao to je sluaj sa
1840-im godinama, takav drutveni karakter izuzetno snaan. Moramo, naime, spomenuti jo jednu alternativu od velike vanosti: rije je o razvoju drutvenog karaktera radnike klase, koji se u bitnim vidovima razlikuje od svojih
konkurenata. Kao rtve represije i kaznene rehabilitacije, evanelja uspjeha i
ponosa roenja, prave naravi rada i izloenosti patnji, ljudi iz redova radnike klase poeli su uobliivati alternativne ideale. Vane saveznike imali su u
meudjelovanju drugih sustava i vjerojatno su predstavljali bitan imbenik u
dokidanju Zakona o penici ili pravnom reguliranju industrijske proizvodnje
- dogaajima koji su pokroviteljstvo nali u razliitim dijelovima vladajue klase. Tijekom 1840-ih uoljiv je i znaajan razvoj neovisnih ciljeva, iako se takvi
ciljevi uglavnom ostvaruju kroz saveznitva s drugim grupama. Cartizam je,
tako, ideal koji nadilazi razmjere bilo koje dominantne grupe u drutvu, te
predstavlja vie od pukog izraza demokratskih tenji; on je takoer i nametanje individualnog dostojanstva koje nadilazi klasne okvire. Zakon o deset radnih sati bio je, u umovima radnike klase, puno vie od dobrog primjera djelovanja pravnog sustava: bilo je to ostvarivanje prava na dokolicu, a time i na
bogatiji ivot. U isto vrijeme iz redova njihovih organizacija u razvoju stizale
su najradikalnije kritike: odbacivanje drutva utemeljenog bilo na roenju ili
pojedinanom uspjehu, te koncept drutva zasnovanog na meusobnoj pomoi i suradnji.
U itavom razdoblju moemo stoga razluiti tri djelatna drutvena karaktera, a upravo kroz prouavanje njihovih meusobnih odnosa ulazimo u stvarnost cjeline ivota. Svi su oni pridonijeli razvoju drutva: aristokratski ideali
ublaavali su grubost ideala srednje klase; ideali radnike klase izmijeali su
se, pak, s najviim idealima srednje klase, sainivi plodonosan i odluan spoj.
51

RAYMOND VVILLIAMS

Drutveni karakter srednje klase zadrao je prevlast, pa su se i aristokrati i

radnika klasa s time pomirili. Valja, meutim, rei da se drutveni karakter
srednje klase u mnogoemu izmijenio od poetka etrdesetih do njihova kraja. Visoko vrednovanje rada i oslonca na vlastite snage, odreivanja drutvenog poloaja prema statusu a ne prema roenju, svetosti brane zajednice, te
tedljivosti, trezvenosti i milosra, ima dodue neospornu prevlast. No, iako
kaznena rehabilitacija - skupa sa stavovima o nemoi i patnji na kojima ona
poiva - nije u potpunosti odbaena, ona se stopila s kljunim idealom sluenja javnosti u sklopu kojeg se pokuaji civiliziranja djelatno oituju u izvornom altruizmu i stvaranju pozitivnih institucija.
Ovo je jedna razina promjena i takva analiza je nuna, elimo li istraiti
stvarnost drutvenog karaktera. U nekim vidovima struktura osjeaja istovjetna je drutvenom karakteru, ali predstavlja i izraz opisanog meudjelovanja.
Ponovo istiem da struktura osjeaja nikako nije jednolina u itavome drutvu; to se najbolje vidi na primjeru dominantne proizvodne skupine. Na ovoj
razini, meutim, ona se razlikuje od svih razluivih drutvenih karaktera, jer
se mora nositi ne samo s idealima javnosti, nego i s njihovim nedostacima i posljedicama. Promotrimo li prozu etrdesetih godina, to emo jasno zamijetiti.
Popularna proza tiskana u asopisima, koju je tako brino prouila Dalzielova,* u tom je kontekstu izuzetno zanimljiva. Ve na prvi pogled nailazimo na
potvrdu vlastitih oekivanja: nepokolebljive pretpostavke klasnog drutva, ali
s naglaskom na bogatstvu, umjesto na roenju (aristokrati su, doista, poesto
bili pokvareni); uvjerenje po kojem su siromani sami krivi za svoj poloaj - naglasak je stavljen na njihovu glupost i nesposobnost, a uzajamna pomo posve
je zanemarena; apsolutna svetost braka i rukovoenje zapletom o kanjavanju
seksualnih prijestupnika; borba protiv slabosti, koliko god bila uasna, kao jedan od presudnih momenata u tvorbi vrline skromnosti. Sve to, poesto svjesno didaktiki izraeno, predstavlja neposredno oitovanje prevladavajueg
drutvenog karaktera, a spomenute su pretpostavke u jednakoj mjeri prisutne kako u profinjenoj "naprednijoj" prozi (cit. preuzet iz Helen Fleetivood ge.
Tonna),** tako i u senzacionalnoj prozi koju su naprednjaci osuivali. Moramo
se, meutim, prisjetiti u kojoj mjeri popularna proza zadrava starije sustave
vrijednosti, poesto kroz stereotipne konvencije lika. "Pomodni roman" o ivotu u visokom drutvu iziao je iz mode tek potkraj desetljea. Tipian junak
ponekad je uspjean primjer oslonca na vlastite snage, ali jednako je esto rije
o starijem tipu, otmjenom gospodinu, vojniku odanom kodeksu asti, pa ak i
ovjeku koji uitak smatra blagoslovom, a rad prokletstvom. Nekadanjem su
junaku gubitak imetka i prisiljenost na rad bili nedae koje je morao podnositi;
Williams misli na knjigu Margaret Dalziel Popular Fiction 100 Year Ago. An Unexplored
Tract of Literarj Historj, Cohen & West, London 1957. (nap. prir.)
** Roman Helen Fleetwood (1841), Charlotte Elisabeth Tonna (1790-1846), tematizira
ivot tvornike radnice i drutveno licemjerje, (nap. prir.)
52

 ANALIZA KULTURE

posjedovanje sigurnog bogatstva smatralo se najboljim. Novi odnos prema radu pojavljivao se izuzetno sporo, dakako, iz razumljivih razloga. (Svakodnevni ivot srednje klase jo se uvijek smatrao pretjerano dosadnim za podlogu
uistinu zanimljivog romana.) Nadalje, junaci svih spomenutih vrsta sposobni
su za snane izljeve osjeaja; oni plau u javnosti ili ak padaju u nesvijest, kao
to su to neko inili snani mukarci, ali uskoro vie nee. Junakinje su neto
trajnije: one su slabe, ovisne i prikazane su kao da im je drago to su takve, a
ne treba niti rei da su sve redom lijepe i kreposne. Jedna zanimljiva pojedinost, oito povezana s openitim stavom javnosti tog razdoblja, jest da su kole, gotovo bez iznimke, prikazane kao uasna mjesta: one ne samo da su zla,
okrutna i obrazovno smijena poprita kunji i izopaenosti, nego su u smislu
podizanja i odgoja djece podreene domu i obitelji. To je moda i posljednje
razdoblje u kojem je veina engleske javnosti kuni odgoj smatrala idealnim.
Od esnaestog stoljea to se uvjerenje polako irilo, a njegov potpun obrat, nastao uvoenjem javnih kola nakon Arnolda, ima znaajnu opu vanost. No,
taj se novi odnos ne pojavljuje u prozi sve do kolskih dana Toma Brourna, objavljenih 1857. godine.*
Uz vjerno reproduciranje pojedinih standardnih osjeaja prevladavajueg
drutvenog karaktera, u popularnoj prozi etrdesetih godina uoljivi su i brojni tragovi starijih naina osjeaja. Uoljivo je i neobino zanimljivo meudjelovanje tih osjeaja i stvarnog iskustva. Kljuna odrednica tog razdoblja oituje se na podruju uspjeha i novca. vrsta uvjerenja drutvenog karaktera - da
trud biva nagraen uspjehom i da bogatstvo zasluuje potovanje - ulazila su
u sukob, iako esto posve nesvjesno, s praktinim svijetom u kojem stvari nisu
bile tako jednostavne. vrstina takve proze poesto je tek povrinska. Na vidjelo nezadrivo izlazi sveobuhvatno ozraje nestabilnosti i zaduivanja. Uestala
sastavnica tadanjih pria postaje gubitak bogatstva, ali taj gubitak gotovo nikada nije predstavljen u skladu s drutvenim karakterom po kojem su uspjeh
ili neuspjeh posljedice kvalitete osobe. Zaduivanje i propast progone taj naoko nepokolebljivi svijet, a u veini sluajeva takva sudbina pogaa likove kao
rezultat nekih izvanjskih procesa. Na jednoj razini pretpostavke drutvenog
karaktera ostaju prisutne: izgubite li svoje bogatstvo, miete se s puta - ostankom biste osramotili i sebe i svoje prijatelje. Taj se okrutni kodeks, meutim,
obino odnosi na neke ipak sporedne likove: roditelje junaka ili junakinje.
Vani ljudi zahtijevaju drugaiji put. Taj je put, u itavom opsegu knjievnosti,
sveden na dva mogua ishoda: neoekivano naslijee ili Imperij. Ti su uzorci
zanimljivi, kako na razini arolije, tako i na razini izgraivanja drutveno nunih odnosa.
arolije su doista potrebne, kako bi se odgodio sukob izmeu etike i iskustva. One se poesto koriste u seksualnim zgodama, kada su junak ili junakinja
vezani uz nevoljenu suprugu ili mua, dok istinska ljubav eka postrani. RjeeTom Broivns Schooldays je roman Thomasa Hughesa (1822-1896). (nap. prir.)
53

RAYMOND VVILLIAMS

nje koje bi ukljuivalo nevjeru ili raskid braka posve je nezamislivo, pa je razvijena formula za standardnu upotrebu: nepodobni partner nije samo nevoljen,
nego je i alkoholiar ili luak; u odreenom trenutku, nakon potrebne koliine gorke patnje, zbiva se prigodna i poesto spektakularna smrt u kojoj nevoljeni partner pokazuje vrline brinosti, dunosti i suosjeanja; i tada, dakako,
prava ljubav moe biti potpuna. Kada je rije o novcu, postupak je vrlo slian:
u kljunom trenutku naslijea stiu odasvud, a bogatstva bivaju povraena.
Na taj nain nitko ne dolazi u sukob s naelom po kojem je novac sredinja
sastavnica uspjeha, ali istovremeno malen broj likova biva vezan uz etiku koja se propovijeda sirotinji: da zasluni napreduju vlastitim trudom. Ta sastavnica obmane oznaava jedno od kljunih mjesta razlike izmeu drutvenog karaktera i stvarne strukture osjeaja.
Upotreba Imperija slina je, ali neto sloenija. Postojala su, dakako, stvarna
naslijea, koja su se kasnije premetnula u najjednostavniji oblik etike oslonca
na vlastite snage: arolija je u toj fazi leala u sjeni tih dvaju koncepata. Prostor
Imperija predstavljao je, meutim, jedan ope primjenjiv pravac bijega: crna
ovca mogla se u njemu lako izgubiti; upropateni ili neshvaeni junaci mogli su
nestati i vratiti se s velikim bogatstvom; u njegove okvire bilo je mogue prebaciti i nemonike svih vrsta i podariti im novi ivot. tovie, poesto je sam
Imperij izvor neoekivana nasljedstva, ime dva pravca bivaju sjedinjena. Jasno je d a j e upotreba Imperija vezana uz stvarne imbenike u drutvu. Na jednostavnoj razini, odlazak u nove zemlje moe se smatrati primjerom oslonca
na vlastite snage i najiim oblikom poduzetnosti. U novim zemljama postojala je velika potranja za radnom snagom, a emigraciju kao rjeenje problema
radnike klase preporuivali su ak i najhumaniji kritiari postojeeg sustava.
Tijekom 1840-ih godinje je emigriralo oko 90.000 ljudi, dok se tijekom 1850-ih taj broj utrostruio. Na drugi nain, u smislu kapitala i trgovine, Imperij se
pokazao jednom od poluga industrijalizacije, koja je pak kasnije postala presudnim momentom odravanja kapitalistikog sustava na ivotu. Ti imbenici
odrazili su se i u prozi, iako ne u opsegu koji bi bio ravan kasnijim razdobljima
devetnaestog stoljea, kada je imperijalizam postao svjesno provoena politika. Uz spomenuto zrcaljenje stvarnih imbenika, javljala se i upotreba arolije:
likovi ije sudbine nisu mogle biti razrijeene u sklopu zadanog sustava ukrcavani su na brod, to je bio jednostavniji nain rjeavanja sukoba izmeu etike i
iskustva od eventualnog radikalnog osporavanja dominantne etike. Ta metoda
imala je i tu dodatnu prednost d a j e bila u suglasju s drugom bitnom sastavnicom strukture osjeaja: da ne postoji ope rjeenje za drutvene probleme tog
vremena. Postojati mogu iskljuivo pojedinana rjeenja, spas uz pomo naslijea ili emigracije, rjeenje koje dolazi nakon dugovjene promjene usuda.
Ono to je zadivljujue kod takve strukture osjeaja jest da je prisutna u
gotovo svim romanima koje danas itamo kao knjievno naslijee, kao i u danas zanemarenoj popularnoj prozi. To vrijedi kako za promiljanja, tako i za
arolije. Iako se Disraelijevo izlaganje problema podvojene nacije kroz ljubav
54

 ANALIZA KULTURE

aristokrata i mlade artistice ini odvanim, na kraju se pokazuje da je Sybil,*

kao i sve siromane junakinje iz tadanje proze koje se nau u takvoj situaciji,
"zapravo" razbatinjena aristokratkinja. (Ujedinjenje dviju nacija kod Disraelija predstavlja kombinacija zemljinog i industrijskog vlasnitva, stoje vrlo smiona politika prognoza, a isti primjer prisutan je u Conigsbyju, gdje mladi aristokrat eni kerku tvorniara iz Lancashirea, te biva izabran za industrijskog
povjerenika.) Ga. Gaskell, iako odbacuje popularno mnijenje po kojem su
siromasi sami krivi za vlastitu sudbinu, u djelu Mary Barton povezuje pripadnika radnike klase s ubojstvom, te svoje voljene likove otpravlja u Kanadu.**
Kingsley, u djelu Alton Locke, alje svog junaka artista u Ameriku. A to su samo
primjeri humane kritike koji uvelike odstupaju od drutvenog karaktera, iako
ostaju vezani strukturom osjeaja.***
Istovjetne podudarnosti oite su i kod romana koji se ne bave drutvenom
problematikom. Romani Charlotte i Anne Bronte, u smislu zapleta i strukture
osjeaja, gotovo su istovjetni brojnim priama koje su u njihovo vrijeme objavljivane u asopisima: junakinja-odgojiteljica, suluda supruga ili mu alkoholiar, te rjeenje putem otkaza, dunosti ili arolije. Dickens takoer nebrojeno
mnogo puta koristi situacije, osjeaje i arolije iz proze u periodici.
Ta povezanost izmeu popularne strukture osjeaja i one prisutne u knjievnosti razdoblja predstavlja izuzetno vanu sastavnicu analize kulture.
Upravo tu, na razini koja je jo vanija od institucionalne, postaju jasni stvarni odnosi u itavoj kulturi: odnosi koji vrlo lako mogu biti zanemareni budui
da opstaje samo najbolja proza ili zato to se ta proza prouava izvan vlastita
drutvenog konteksta. Spomenutu povezanost valja, meutim, pomno definirati. Cesto je rije o tome da u dobrom romanu uobiajene situacije i osjeaji
bivaju razraeni do najsitnijih pojedinosti. U drugim sluajevima, iako okvir
ostaje isti, jedna sastavnica iskustva protee se kroz itavo djelo, inei ga jedinstveno relevantnim izvan granica konvencionalnog izraza. To vrijedi za Elizabeth Gaskell, u poetnim dijelovima Mary Barton; za Charlotte Bronte, koja
je jedinstvenu osobnu udnju odvela do stupnja koji doista dovodi u pitanje
nasuprotne konvencije; dakako, za Dickensa, u smislu u kojem konvencionalni lik siroeta, ili djeteta naputenog zbog gubitka bogatstva, nadilazi sustav
o kojem je rije i utjelovljuje neke od najdubljih osjeaja iz stvarnog iskustva
tog doba. Rije je, dakako, o kreativnim sastavnicama, ali povezanost s uobiajenom strukturom osjeaja ostaje jasna. Siroe, naputeno dijete, usamljena
odgajateljica, djevojka iz siromane obitelji: sve su to likovi koji izraavaju najdublji odgovor na stvarnost tadanjeg naina ivota. U uobiajenoj prozi oni su
Junakinja istoimenog romana Sybil, or the Two Nations (1845) Benjamina Disraelija
(1804-1881). (nap. prir.)
Roman Mary Barton Elizabeth Gaskell (1810-1865) objavljenje 1848. (nap. prir.)
Charles Kingsley (1819-1875), Alton Locke, Taylor and Poet. An Autobiography (1850).
(nap. prir.)
55

RAYMOND VVILLIAMS

konvencionalni likovi; u knjievnosti, oni u sebi nose neodoljivu izvornost, ne

samo kao puki primjeri nepravdi tadanjeg drutvenog sustava, nego kao izrazi openite prosudbe ljudskih kvaliteta u cjelini tadanjeg naina ivota. Upravo
tijekom 1840-ih, pojavljuje se prvi put (osim povremenih ranijih primjera, poput Godwina i moda Richardsona) osobita vrsta proze koja izraava, pa makar i kroz konvencionalne oblike, radikalno odmetanje ovjeka od drutva. Na
razini drutvenog karaktera drutvo moda jest sigurno u vlastite pretpostavke i budunost, ali ti usamljeni, naputeni likovi, nadaju nam se, u najmanju
ruku, kao izraz osobne i drutvene stvarnosti sustava koji je socijalni karakter
jednim dijelom bitno racionalizirao. Usamljen, uplaen ovjek, rtva: to je stalno iskustvo. Iako se na kraju poesto pribjegava arobnim rjeenjima, dubina
kljunog iskustva biva zabiljeena i opstaje usprkos arolijama. I upravo na
tome mjestu nalazimo vezu s romanom poput Orkanskih visova, koji odbacuje
puno vie od konvencionalne strukture. Ovdje, na vrhuncu osobne osjeajnosti, sloene zapreke vladajueg sustava odnosa konano probija jedna potpuno
ljudska predaja. Ta predaja ostvaruje se kroz smrt, a bitna tragedija - na drugim mjestima utjelovljena u likovima koji, putem arolije, nalaze spas od smrti
- postaje oblikom itavog djela. Kreativne sastavnice u ostatku proze uzdignute su na razinu cjelovitosti koja djelo izvodi iz uobiajene strukture osjeaja, te
posreduje nov, drugaiji osjeaj.
Umjetnost zrcali svoje drutvo i povezuje drutveni karakter s njegovom
iskustvenom stvarnou. No, umjetnost uz to, kroz nove oblike percepcije i nove odgovore, stvara sastavnice koje drutvo kao takvo ne moe uvidjeti. Usporedimo li umjetnost s drutvom u kojem nastaje, nai emo niz zbiljskih veza
koje pokazuju d a j e ona duboko i bitno povezana s ostatkom cjeline ivota. Nai emo opise, razmatranja, izlaganja kroz zaplete, te brojna iskustva drutvenog karaktera. Takoer emo, u nekim karakteristinim oblicima i izrazima,
pronai svjedoanstva o neprilikama i nerijeenim problemima drutva: poesto prvi puta svjesno izraenim upravo na taj nain. Dio tih svjedoanstava pokazat e lanu svijest, osmiljenu da sprijei svaku istinsku spoznaju; dio, pak,
duboku, do tada nevienu udnju za nadilaenjem lane svijesti. Kao to je
George Eliott, biljeei potonji osjeaj, zapisala 1848:
Doi e dan kada e se u hramu od bijeloga mramora slatke hvale i himne
pjevati u spomen na svakog mukarca i enu koji imahu duboki Ahnung,
predosjeaj, poimanje ili jasno vienje vremena kada e ova bijedna vladavina Mamona konano doi svome kraju; kada ljudi vie nee biti poput
morskih riba, a drutvo poput lica kojeg je jedna polovica - polovica neistinitog uvjeravanja i pukih rijei - potena i pobona, a druga - polovica djela i institucija - prevuena grubom, istroenom, naboranom koom
koju presijeca podrugljivi osmjeh Mefista.
Velik dio umjetnosti, velik dio arolije 1840-ih, izraavao je tu udnju. I
upravo u toj toki ulazimo u proces koji ne moe biti tek puka usporedba
56

 ANALIZA KULTURE

umjetnosti i drutva, nego mora poeti priznanjem da svi ljudski postupci tvore opu stvarnost koja obuhvaa i umjetnost i ono to obino nazivamo drutvom. Ovdje ne usporeujemo umjetnost s drutvom; usporeujemo i j e d n o i
drugo sa itavim kompleksom ljudskih djelatnosti i osjeaja. Uviamo da neke umjetnosti izraavaju osjeaje koje drutvo, po svojem opem karakteru,
nije moglo izraziti. Ti kreativni odgovori nerijetko na svjetlo iznose nove osjeaje. Ponekad, pak, jednostavno ukazuju na propuste: gaje ili nastoje gajiti
nezadovoljene ljudske potrebe. Sastavnica 1840-ih koju jo nismo naveli jasno
to pokazuje. Karakteristina poezija desetljea, ona Tennysona i Arnolda, od
Morte dArthur, preko Uliksa i Zaboravljenog tritona, predstavlja kasnu fazu dijela romantiarskog pokreta koji je nastojao izraziti, kroz druga mjesta i drugo
vrijeme, bogatstvo koje u svakodnevnom ivotu nije bilo zamjetno.* Shvaanje po kojem je ta poezija slabija od one Coleridgea i Keatsa - kojoj oblikom
nalikuje - pokazatelj je dodatnog i moda pogubnog udaljavanja od energija
stvarnog ivota; ipak, to nagnue je karakteristino, te svojom snagom i slabostima naznauje iskustvo koje iskljuivo prouavanje drutva ne bi moglo
opisati. To takoer moemo dovesti u vezu s opeprisutnim romantiziranjem
prolosti - u ozbiljnijem smislu kod Carlylea, a na popularnoj razini u povijesnim romanima - to je jo jedna tvorevina romantizma koja stjee visok
stupanj proizvodnje i popularnosti poetkom 1840-ih, te polako slabi kasnijih
godina. Ono to povezuje slabi romantizam, obojen egzotikom i preobiljem,
sa snanim romantizmom, u ijem sreditu prebiva vienje potpunijeg ljudskog ivota, jest svijest o iskljuenosti nekih temeljnih ljudskih potreba iz bezline stvarnosti i prevladavajuih ideala tog razdoblja. arolija i bljetavilo nezakonitih kazalita i plesnih dvorana, kieni namjetaj, gotika u arhitekturi,
sve to spada u istu kategoriju. A 1848, posljednja godina artista, takoer je
i prva godina prerafaelitskog bratstva.** Nije rije o tome da tu umjetnost ne
moemo povezati s ostatkom cjeline ivota, nego nam se umjetnost, upravo
zbog vlastite naravi koja je oprena glavnim odlikama drutva, nadaje kao sastavnica opeg ljudskog ustroja koji je izraen na taj osobit nain i koji mora
biti postavljen u ravnovjesje s drugim sastavnicama elimo li analizirati kulturu kao cjelinu.
Naposljetku, promotrimo li itavo razdoblje, postaje nam jasno da njegove
kreativne djelatnosti valja traiti ne samo u umjetnosti nego, slijedei osnovne
drutvene pravce, u industriji i tehnici te, razmatrajui drutvo, u novim vrstama drutvenih institucija. Ne shvatimo li istinsko udo koje se dogodilo kao
rezultat ljudske vjetine i truda, neemo moi shvatiti nijedno razdoblje indusMatthew Arnold je autor The Forsaken Merman, a Alfred Tennyson je sastavio Morte
dArthur i Ulyssesa. (nap. prir.)
Pre-Raphaelite Brootherhood je skupina engleskih umjetnika (Holman Hunt, John
Everett Millais, Dante Gabriel Rossetti) okupljena 1848. oko nastojanja da oive
duh talijanske umjetnosti prije Rafaela. (nap. prir.)
57

RAYMOND VVILLIAMS

trijske revolucije. ak su i najei kritiari drutva uvijek iznova priznavali i

dijelili uzbuenja tog izuzetnog osloboenja ljudskih sposobnosti. Drutvo bi
bez toga bilo posve neprihvatljivo. "Ovo su nae pjesme", rekao je 1842. Carlyle promatrajui jednu od novih lokomotiva, i upravo ta sastavnica, danas tako
esto zanemarena, kljuna je za itavu kulturu.
Polagano stvaranje drugaijih vienja zajednice u novim institucijama,
drugaijih oblika odnosa od strane radnika koji su se tek poeli organizirati i
reformatora iz redova srednje klase, na osobit nain oznaava misaoni doseg
ija je vanost takoer neprijeporna. Bez odnosa prema zbivanju te vrste u industriji i institucijama, koje su jednako snaan i vrijedan izraz neposrednog
ljudskog osjeaja kao i umjetnost i miljenje, nemogue je razumjeti ak i kreativne dijelove kulture.
Provoenje potpune analize kulture 1840-ih uvelike bi premailo opseg i
smisao ovog poglavlja. Promatrajui to zadivljujue desetljee nastojao sam jednostavno ukazati na nune sastavnice svake takve analize. Pokuao sam naznaiti tek neki mogui poetak analize, ali mislim da je jasno kako je opisana vrsta
analize itekako korisna i provediva, te da razmatranje odnosa izmeu naoko
odvojenih sastavnica jednog naina ivota moe biti izuzetno pouno. U svakom sluaju, dok provodimo analizu i postajemo svjesni kako je nastaviti, moemo i sami odluiti do koje su mjere osnovni teorijski pristup i teorijske distinkcije koje iz njega slijede, doista valjani.
Preveo: Vieslav Kirini

58

A N A L I Z A KULTURE

PRIJEDLOZI ZA ITANJE

Eagleton, Terry (2002) Ideja kulture, Zagreb: Jesenski & Turk

Hali, Stuart (1993) "Culture, community, nation", Cultural Studies, 7 (3), str.
349-363.
Inglis, Fred (1995) Raymond Williams, London 8c New York: Routledge
Mulhern, Francis (2000) Culture/Metaculture, London 8c New York: Routledge

BIOBIBLIOGRAFSKA BILJEKA

" Raymond Wifliams (1921-1988), prouavatelj knjievnosti i medija, romanopisac i dramatiar, jedan od utemeljitelja podruja kulturalnih studija i, vjerojatno, sredinja figura britanske nove ljevice u drugoj polovici 20. stoljea.
Isprva nastavnik u obrazovanju odraslih, zatim od 1961. profesor knjievnosti
(drame) na Sveuilitu Cambridge. Objavio je niz knjiga meu kojima vrijedi
izdvojiti: Drama from Ibsen to Eliot (1952, proireno izdanje Drama from Ibsen to
Brecht, 1968; srp. prijevod 1979), Drama in Performance (1954), Culture and Society 1780-1950 (1958), The Long Revolution (1961), Communications (1962), Modem Tragedy (1965), The English Novel from Dickens to Laturence (1970), Television: Technology and Cultural Form (1974), Keywords (1976), Marxism and Literature (1977), Problems in Materialism and Culture (1980), Culture (1981, am. izd.
The Sociologj of Culture, 1982), Totvards 2000 (1983), Writing in Society (1983),
Resources ofHope (ur. R. Gable, 1989), What I ame to Say (1989), The Politics of
Modernism (ur. T. Pinkney, 1989).

59

dAtk.

zs-

j Kl U s ^ U f

p o d a n a

: f

n c c u ^ ^ n ^

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

ponovnog odreivanja samih heteroseksualnih konstrukata, koji ga

djelomice i neizbjeno konstituiraju. Lezbijska bi strategija na kraju konsolidirala prisilnu heteroseksualnost u njezinim opresivnim oblicima.
ini se da je podmuklija i djelotvornija strategija potpuno prisvajanje i
razvijanje samih kategorija identiteta, ne tek zato da se ospori "spol", nego
zato da se artikulira konvergencija mnogostrukih spolnih diskursa kao
mjesto "identiteta" kako bi ta kategorija, u kojem god obliku, bila trajno
problematina.

varu, grijeh, nasluujuu metaforiku pakla i vjenog enskoga. U djelima

Sartrea i S. de Beauvoir "tijelo" se na mnogo mjesta opisuje kao nijema
injenica koja anticipira neko znaenje koje moe pripisati jedino neka
transcendentna svijest, koja se kartezijanski razumije kao radikalno nematerijalna, Ali, to odvaja "tijelo" koje ne mari za oznaivanje i samo
oznaivanje kao in radikalno netjelesne svijesti, odnosno in koji
radikalno odtjelovljuje tu svijest? Koliko je taj kartezijanski dualizam
pretpostavljen u fenomenologiji prilagoenoj strukturalistikom okviru u
kojemu se um/tijelo predoavaju kao kultura/priroda? U pogledu rodnog
diskursa, koliko ti problematini dualizmi jo funkcioniraju u samim
deskripcijama koje bi nas trebale izvesti iz tog binarizma i njegove implicitne hijerarhije? Kako su obrisi tijela jasno oznaeni kao samorazumljiv
temelj ili povrina na koju se upisuju obiljeja roda, puka injeninost bez
vrijednosti, koja prethodi znaenju?
Monique Wittig sugerira da kulturalno specifino epistemiko a priori
uspostavlja prirodnost "spola". Ali, kojim se to zagonetnim nainom
"tijelo" prihvaa kao prima facie dano koje ne doputa nikakvu genealogiju? ak i u Foucaultovu eseju o genealogijijijelo zamiljeno. kao povrina i prizorite.kulturalnog upisivanja: "tijelo, jejspisana povrina dogaaja".54 Zadaa je genealogije, tvrdi, "pokazati da je tijelo potpuno obiljeeno
povijeu". U toj reenici, meutim, nastavlja govoriti o cilju "povijesti" koja se tu oito razumije kao Freudova "civilizacija" - kao "unitenju
tijela" (148). Viestruko usmjerene sile i impulsi upravo su ono to povijest i unitava i uva kroz entstehung (povijesni dogaaj) upisivanja. Kao
"volumen koji se stalno dezintegrira" (148), tijelo je uvijek pod opsadom
i unitavaju ga sami termini povijesti. A povijest je tvorevina vrijednosti i
znaenja koji nastaju pr&ksom oznaivanja, i ona zahtijeva podvrgavanje
tijela. To je unitenje tijela prijeko potrebno da bi se proizvelo subjekt koji
govori i njegova znaenja. To je tijelo, opisano jezikom povrine i sile,
oslabljeno "jednom jedinom dramom" dominacije, upisivanja i stvaranja
(150). Nije to modus vivendi jedne a ne neke druge vrste povijesti, nego
je to, za Foucaulta, "povijest" (148) u svojoj bitnoj i represivnoj gesti.
Iako Foucault pie: "Nita u mukarcu /sic/ - ak ni njegovo tijelo - nije
dostatno vrsto da bude osnovom za samopriznavanje ili razumijevanje
drugih mukaraca /sic/ (153), on ipak ukazuje na postojanost kulturalnog
upisivanja kao "jedne jedine drame" koja se odvija na tijelu. Ako stvara^ nje vrijednosti, taj povijesni oblik oznaivanja, zahtijeva unitenje tijela,
uvelike onako kako stroj za muenje u Kafkinu djelu U kanjenickoj
koloniji unitava tijelo na kojemu pie, tada mora postojati neko tijelo
prije tog upisivanja, stabilno i samoidentieno, koje je podvrgnuto tom
unitavajuem rtvovanju. Za Foucaulta, kao i za Nietzschea, kulturalne
vrijednosti u stanovitom su smislu rezultat upisivanja na tijelu shvaenom

iv. Tjelesni upisi, performativne subverzije

"Garbo se odijevao u enu kad god je igrao kakvu glamuroznu ulogu,
kad god se rastapao u zagrljaju nekog mukarca, kad god je jednostavno
pustio da onaj boanstveno izvijeni v r a t n o s i teinu zabaene glave. ...
Kako je sjajno glumako umijee! Sve je to impersonalizacija,

bio spol koji

lei ispod pravi ili ne."

Parker Tyler, "The Garbo Image",
navedeno prema Esther Nev/ton,

Mother Camp

Kategorije pravog spola, odredenog roda i specifine spolnosti inile su

vrstu referentnu toku za znatan dio feministike teorije i politike. Ti
konstrukti identiteta slue kao toke epistemikog polazita iz kojeg nastaje teorija i oblikuje se sama politika. U sluaju feminizma politika je
toboe oblikovana radi toga da izrazi interese, poglede "ena". No postoji li neki politiki oblik za "ene" koji prethodi i unaprijed predoava politiku elaboraciju njihovih interesa i epistemikog stajalita? Kako je taj
identitet oblikovan i je li to politiko oblikovanje koje samu morfologiju
i granicu spolnoga tijela uzima kao temelj, povrinu ili mjesto kulturalnog
upisa? to opisuje granice toga mjesta kao "enskog tijela"? Je li "tijelo"
ili "spolno tijelo" vrst temelj na kojemu djeluju rod i sustavi prisilne seksualnosti? Ili samo "tijelo" oblikuje politike sile iji su strateki interesi
da to tijelo vezuju i konstituiraju obiljeja spola?
Distinkcija spol/rod i sama kategorija spola, ini se, pretpostavljaju generalizaciju "tijela" koja prethodi njegovu stjecanju spolnog obiljeja. Cesto
izgleda da je to "tijelo" pasivan medij na koji se upisuje neki kulturalan
izvor koji mu je predoen kao "izvanjski", No, svaka bi teorija kulturalno
konstruiranog tijela trebala razmotriti "tijelo" kao konstrukt sumnjive
openitosti kada se predoava kao pasivno i prethodee diskursu. Postoje
kranske i kartezijanske pretee takvih pogleda koje, prije pojave vitalistikih biologija u 19. stoljeu, razumiju "tijelo" kao inertnu tvar koja ne
oznaava nita, ili, odredenije, oznaava profanti prazninu, palost: prije130

131

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

Ta Je dezintegracija u proznom tekstu doslovna jednako kao to je
silovita borba u Les Guerilleres. Tekstovi M. Wittig kritizirani su zbog te
uporabe nasilja i sile - pojmova koji izvana izgledaju antitetiki feministikim ciljevima. No, obratite pozornost na to da njezina pripovjedna
strategija nije ustanoviti ensko preko strategije diferencijacije ili
iskljuenja od mukoga. Takva strategija uvruje hijerarhiju i binarnost
prevrednovanjem vrijednosti kojima ene sada predstavljaju podruje
pozitivne vrijednosti. Nasuprot strategiji koja identitet ena konsolidira
preko iskljuujueg procesa diferenciranja, M. Wittig nudi strategiju
ponovnog prisvajanja i subverzivnog koritenja upravo onih "vrijednosti"
za koje se prvotno inilo da pripadaju mukorh podruju. Moglo bi se
prigovoriti da je M. \Vittig asimilirala muke vrijednosti ili, dapae, da se
''identificira s mukarcima", no sam se pojam "identifikacije" ponovno
javlja u kontekstu te knjievne produkcije kao neizmjerno sloeniji nego
to na to upozorava nekritika uporaba tog pojma. Nasilje i borba u njezinu tekstu su, znakovito, rekontekstualizirani, ne zadravaju vie ista
znaenja koja imaju u opresivnim kontekstima. Nije to ni jednostavno
"okretanje batine" u kojemu ene sada nasilje primjenjuju protiv mukaraca, niti jednostavno interioriziranje mukih normi tako da ene sada primjenjuju nasilje protiv sebe. Cilj nasilja teksta jest identitet i koherentnost
kategorije spola, beivotan konstrukt, konstrukt koji umrtvljuje tijelo.
Budui da je ta kategorija naturalizirani konstrukt koji ini da institucija
normativne heteroseksualnosti izgleda neizbjena, tekstualno nasilje M.
\Vittig usmjereno je protiv te institucije, i to ne prvenstveno zbog njezine
heteroseksualnosti, nego zbog njezine prisilnosti.
Obratite pozornost i na to da su kategorija spola i naturalizirana institucija heteroseksualnosti konstrukti, fantazije koje drutvo uvodi i regulira ili "fetii", ne prirodne nego politike kategorije (kategorije koje
dokazuju da je pribjegavanje "prirodnome" u takvim kontekstima uvijek
politiko). Zato su tijelo koje je razdrto, ratovi koji se vode medu enama,
tekstualna nasilja, dekonstrukcija konstrukata koji su uvijek ve neka vrsta
nasilja protiv mogunosti tijela.
No, ovdje bismo mogli upitati: to ostaje kada se tijelo koje je postalo
koherentno preko kategorije spola dezagregira, kad postane kaotino?
Moe li se to tijelo ponovno sastaviti, ponovno spojiti? Ima li mogunosti djelovanja koje ne zahtijevaju koherentno ponovno spajanje toga konstrukta? Tekst M. Wittig ne dekonstruira samo spol niti samo nudi nafindezintegriranja lanoga jedinstva postavljenog spolom, nego takoer
vrstu difuznog tjelesnog djelovanja generiranog i niza razliitih sredita
moi: Doista, osobno i politiko djelovanje ne potjeu od pojedinca, nego
im je izvor u sloenim kulturalnim razmjenama medu tijelima, i kroz njih,
u kojima se sam identitet stalno premjeta, dapae gdje se sam identitet
128

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

konstruira, dezintegrira j kola jedino u kontekstu dinaminog polja kulturalnih odnosa. Biti. enom za M. Wittig jest, kao i za S. de.Beauvoir,
postati enom,jiolbudui da taj proces ni u kojem smislu nije fiksiran,
mogue je postati biem koje je najbolje opisati kao ni mukarca ni enu.
Nije to lik androgina niti neki hipotetian "trei rod", niti transcendencija
binarnosti. Umjesto toga, to je unutarnja subverzija u kojoj se binarnost i
pretpostavlja i buja do toke u kojoj vie nema smisla. Snaga je proze M.
Wittig, njezin jezini izazov, ponuditi jedno iskustvo izvan kategorija
identiteta, erotsku borbu da se na ruevinama starih stvore nove kategorije, novi naini bivanja tijelom u kulturalnom polju te posve novi jezici
deskripcije.
Kao odgovor na shvaanje S. de Beauvoir da se "enom ne rada, nego
postaje", M. Wittig tvrdi kako umjesto da postane enom, (svatko?) moe
postati lezbijkom. Odbacujui kategoriju ena, lezbijski feminizam M.
Wittig odbacuje svaku solidarnost s heteroseksualnim enama i implicitno smatra da je lezbijstvo logiki ili politiki nuna posljedica feminizma.
Ta vrsta separatistikog preskriptivizma sigurno vie nije odriva. No, ak
da je politiki poeljna, koji bi se kriteriji primjenjivali da se odgovori na
pitanje o spolnom "identitetu"?
Ako je postajanje lezbijkom ini naputanje heteroseksualnosti,
samoimenovanje koje osporava prisilna znaenja ena i mukaraca heteroseksualnosti, to e prijeiti da ime lezbijke ne postane podjednako
prisilnom kategorijom? Sto su obiljeja lezbijke? Zna li to itko? Ako
lezbijka osporava radikalno razdvajanje heteroseksualne i homoseksualne
ekonomije koje M. Wittig promie, prestaje li ta lezbijka biti lezbijkom?
A ako "in" utemeljuje identitet kao performativno postignue seksualnosti, jesu li neki utemeljujui inovi bolji od drugih? Moe li se taj in
initi "ispravnim umom"? Moe \\ se lezbijska seksualnost razumjeti ne
samo kao osporavanje kategorije "spola" "Zena", "prirodnih tijela", nego
i kao osporavanje "lezbijskog"?
Zanimljivo, M. Wittig govori o nunom odnosu izmeu homoseksualnog stajalita i stajalita figurativnog jezika, kao da biti homoseksualac
znai osporavati prisilnu sintaksu i semantiku koje tvore "zbilju".
Iskljueno iz zbiljskog, homoseksualno stajalite, ako takvo to postoji,
moglo bi razumjeti zbiljsko kao ono to nastaje nizom iskljuenja, margina koje se ne pojavljuju, odsutnosti koje se ne vide. Kakva je onda tragina pogreka stvarati g<ry/lezbijski identitet istim sredstvima iskljuenja,
kao da iskljueno nije, upravo svojim iskljuenjem, uvijek pretpostavljeno
i, dapae, nuno za stvaranje tog identiteta. Takvo iskljuenje, paradoksalno, uvodi upravo odnos radikalrie ovisnosti koji nastoji nadii: lezbijstvo
bi tada zahtijevalo heteroseksualnost. Lezbijstvo koje se definira u
radikalnom iskljuenju od heteroseksualnosti liava se sposobnosti
,129

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

kao medij, dapae prazan papir; no da bi taj upi oznaivao, am ta) medij
mora biti uniten - to jest mora biti potpuno prevrednovan u sublimirano
podruje vrijednosti. U metafizici toga pojma kulturalnih vrijednosti stoji
predodba povijesti kao neumoljivog sredstva pisanja te tijela kao medija
koji se mora unititi i preoblikovati kako bi nastala "kultura".
Smatrajui da tijelo prethodi upisivanju kulture na nj, Foucault, ini se,
dri da materijalnost prethodi znaenju i obliku. Budui da je ta distinkcija bitna za zadau genealogije kako je on definira, sama je ta distinkcija
unaprijed iskljuena kao predmet genealokog istraivanja. U svojoj analizi Herculinea, Foucault mjestimice zastupa preddiskurzivnu mnogostrukost tjelesnih sila koje probijaju povrinu djela kako bi razbile regulirajue prakse kulturalne koherentnosti to ih tome tijelu namee
reim moi, shvaen kao mijena "povijesti". Odbaci li se pretpostavka
neke vrste pretkategorijalnog izvora tog razbijanja, je li jo mogue
genealoki prikazati razgranienje tijela kao takvog, kao praksu oznaivanja? Razgranienje ne pokreu postvarena povijest ili subjekt. To je
obiljeavanje rezultat difuznog i aktivnog strukturiranja drutvenoga
polja. Ta praksa oznaivanja stvara drutveni prostor tijela i za tijelo
unutar odredenih regulacijskih okvira spoznatljivosti.
Purity and Danger Mary Douglas govori da se sami obrisi "tijela" stvaraju oznaivanjima koja tee uvesti specifine kodove kulturalne koherentnosti. Svaki diskurs koji postavlja granice tijela slui uvoenju i naturaliziranju odredenih zabrana u pogledu primjerenih granica i oblika razmjene koji odreduju to ini tijela:

se tumaenju njezina Stajalita te gianice tijela mogle razumjeti kao

granice drutveno hegemonistikog. U razliitim kulturama, smatra ona,
postoje

glavna je funkcija zamisli odvajanja, proiavanja, razgraniavanja i

kanjavanja prijestupa nametnuti sustav inherentno neureenom
iskustvu. Privid reda stvara se preuveliavanjem razlike izmeu onoga
unutar i onoga izvan, gore i dolje, mukog i enskog, za i protiv. 55
Iako Mary Douglas oito istie strukturalistiku distribuciju izmeu
inherentno neobuzdane prirode i reda to ga namee kultura, "neurednost" o kojoj govori moe se razumjeti kao podruje kulturalne
neureenosti i nereda. Pretpostavljajui neizbjeno binarnu strukturu distribucije priroda/kultura, M. Douglas ne.moe upozoriti na alternativnu
konfiguraciju kulture u kojoj takve distinkcije postaju rastezljive ili se ire
preko binarnoga okvira. No, njezina analiza mogla bi biti polazitem^zarazumijevanje odnosa kojim drutvene zabrane postavljaju i odravaju
granice tijela kao takvog. Njezina analiza sugerira da ono to ini granicu
tijela nikada nije puko materijalno, nego da povrinu, kou, sustavno obiljeavaju zabrane i anticipirani prijestupi, doista granice'tijela u njezinoj
analizi postaju granicama drutvenogaper se. U poststrukturalistikom bi

moi zagaenja svojstvene samoj strukturi ideja, koje kanjavaju simboliko razdvajanje onoga tb bi trebalo biti spojeno ili spajanje onoga
to bi trebalo biti razdvojeno^ Iz toga slijedi da je zagaenje ona opasnost koja e se pojaviti samo tamo gdje su jasno odreene linije strukture, kozmetike ili drutvene.
Osoba koja zagauje uvijek je u krivu. On /sic/ je u nekom loem stanju ili je jednostavno preao preko crte koja se ne bi smjela prijei, a to
prelaenje poveava opasnosti za nekoga.56
U knjizi Policing Desire: AIDS> Pornography) and the Media57 Simon
Watney u stanovitom je smislu poistovjetio suvremenu konstrukciju
"osobe koja zagauje" s osobom s AIDS-om. Ne samo da se bolest predoava kao "bolest homoseksualaca", nego i u medijskom histerinom i
homofobinom odgovoru na tu bolest postoji taktiko stvaranje
povezanosti izmeu homoseksualaca kao zagaivaa na temelju prelaska
granice koja jest homoseksualnost i bolesti kao specifinog modaliteta
homoseksualnog zagaenja. To a se bolest prenosi razmjenom tjelesnih
tekuina, u senzacionalistikoj'slici homofobinih sustava oznaivanja
govori o opasnosti to ih propusne tjelesne granice predstavljaju za
drutveni poredak kao takav. M. Douglas primjeuje da je "tijelo model
koji moe predstavljati svaki ogranieni sustav. Njegove granice mogu
predstavljati bilo koje ugroene ili neosigurane granice."58 I postavlja
pitanje koje bismo oekivali od Foucaulta: "Zato bi tjelesne granice trebalo smatrati granicama sa specifinom moi i opasnosti?"59
M. Douglas smatra da su svi drutveni sustavi na svojim rubovima ranjivi i da se prema tome svi rubovi smatraju opasnima. Ako je tijelo sinegdotalno za drutveni sustav per se ili je mjesto na kojemu konvergiraju
otvoreni sustavi, tada svaka vrsta neregulirane propusnosti tvori mjesto
zagaenja i opasnosti. Budui da je analni i oralni seks medu mukarcima
oito odreena vrsta tjelesnih propusnosti koje hegemonistiki poredak
ne sankcionira, muka bi homoseksualnost u takvom hegemonistikom
stajalitu bila mjestom opasnosti i zagaenja, prije i bez obzira na kulturalnu prisutnost-AIDS-a. Slino tome, status lezbijki kao "zagaivaa",
bez obzira na to to pripadaju skupini niskog rizika glede AIDS-a, donosi
opasnosti njihovih tjelesnih razmjena. Znakovito, bivanje "izvan" hege>monistikog poretka, ne znai da ste "u" stanju besramne i neuredne
prirode. Paradoksalno, homoseksualnost se u homofobinoj ekonomiji
oznaivanja gotovo uvijek shvaa kao i necivilizirana i neprirodna.
133

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

Konstrukcija vrstih tjelesnih obrisa oslanja se na fiksirana mjesta tjelesne propusnosti i nepropusnosti, Spolne prakse koje i u homoseksualnim i u heteroseksualnim kontekstima otvaraju povrine i otvore erotskom oznaivanju, ili zatvaraju druge, ponovno ucrtavaju granice tijela
du novih kulturalnih linija. Primjer je analni seks medu mukarcima, kao
i radikalno ponovno spajanje udova u Lezbijskome tijelu M. Wittig. M,
Douglas aludira na "vrstu seksualnog zagaenja koje izraava elju da se
(fiziko i drutveno) tijelo odri netaknutim",60 sugerirajui da je sam naturalizirani pojam tijela posljedica zabrana koje izdvajaju tijelo na temelju
njegovih vrstih granica. Nadalje, obredi prelaska koji upravljaju razliitim
tjelesnim otvorima pretpostavljaju heteroseksualnu konstrukciju rodne
razmjene, poloaja i erotskih mogunosti. Deregulacija takvih razmjena
zato rui same granice koje odreduju to uope znai biti tijelo. Dapae,
kritiko ispitivanje koje utvruje regulacijske prakse unutar kojih se konstruiraju tjelesni obrisi ini upravo genealogiju "tijela" u njegovoj zasebnosti koja bi mogla dalje radikalizirati Foucaultovu teoriju.61
Znakovito je da rasprava o zazornosti u Moima uasa poinje upozoravati na uporabe tog strukturalistikog shvaanja zabrane, koja postavlja
granice radi konstruiranja zasebnog subjekta iskljuenjem.62 "Zazorno"
oznaava ono to je prognano iz tijela, odbaeno kao neist, to je
doslovce postalo "Drugo". ini se to kao odstranjivanje nekih stranih elemenata, no strano se zapravo stvara odstranjenjem. Konstrukcija "ne-ja"
kao zazornog postavlja granice tijela koje su takoer prvi obrisi subjekta.
Kristeva pie:
ini da ustuknem pred Vrhnjem, odvaja me od majke i oca koji
ga nude. "Ja" ne eli nita od tog|elementa, znaka njihove elje; "ja" ne
elim sluati, "ja" to ne asimiliram, "ja" to iskljuujem. No budui da ta
hrana nije "drugo" za "mene", koja sam samo u njihovoj elji, iskljuujem sebe, ispljunem sebe, prezirem sebe u istom pokretu kojim "ja" tvrdi
da ini mene.63

munina

Granica tijela kao i razlika izmeu unutarnjeg i vanjskog postavlja se

odbacivanjem i prevrednovanjem neega to je izvorno dio identiteta u
okaljanu drugost. Kako ree Iris Young koristei Kristevu za razumijevanje seksizma, homofobija i rasizam, odbacivanje tijela zbog njihova
spola, spolnosti i/ili boj; jest - "izbacivanje" nakon kojega sU-jedi
"zazornost" koja utemeljuje i uvruje kulturalno hegemonistike identitete du osi diferencijacije prema spolu/rasi/spolnosti.64 Njezina uporaba Kristeve pokazuje kako zazornost moe konsolidirati "identitete"
utemeljene na uvoenju "Drugogi" ili niza Drugih iskljuenjem i dominacijom. Ono to kroz podjelu ini "unutarnji" i "vanjski" svijet subjekta
128

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

jesu mea i granica, koje se odravaju radi drutvene regulacije i nadzora.
Granicu izmeu unutarnjeg i vanjskog zamagljuju oni izmetinski prolazi
u kojima unutarnje zapravo postaje vanjsko, a ta izmetinska funkcija
postaje modelom prema kojemu se postiu drugi oblici diferencijacije identiteta. Zapravo, to je model kojim Drugi postaje govno. Da bi
unutarnji i vanjski svijet ostali posve zasebni, cijela bi povrina tijela
morala postii nemoguu nepropusnost. To bi zaepljivanje njegovih
povrina inilo beavnu granicu subjekta; no kroz tu bi zatvorenost uvijek
prodrla upravo ona izmetinska neist od koje strahuje. Bez obzira na
privlane metafore prostornih razlikovanja unutarnjeg i vanjskog, oni
ostaju jezini izrazi koji omoguuju i artikuliraju niz fantazija koje bude
strah i elju. "Unutarnje" i "vanjsko" imaju smisla jedino u vezi s posredujuom granicom* koja nastoji ostati vrsta. A tu vrstou, tu koherentnost, velikim dijelom odreuju kulturalni poreci koji sankcioniraju subjekt i iznuuju njegovo diferenciranje od prezrenog. Tako "unutarnje" i
"vanjsko" tvore binarnu distinkciju koja stabilizira i konsolidira koherentni subjekt. Kada se taj subjekt stavi u pitanje, znaenje i nunost
pojma podlijee zapljeni. Ako "unutarnji svijet" vie ne oznaava topos,
tada postaju sumnjivi i unutarnja vrstoa jastva, a ak i unutarnje poprite
rodnog identiteta. Kritino pitanje nije kako je taj identitet postao interioriziran, kao da je interiorizacija proces ili mehanizam koji bi se mogao
deskriptivno rekonstruirati. Umjesto toga, pitanje jest: S kojega su
stratekog poloaja u javnom diskursu i iz kojih razloga zahvaeni trop
unutarnjosti i disjunktivna binarnost unutarnje/vanjsko? U kojem je
jeziku "unutarnji prostor" predoen? Kakva je to predodba i kojom je
predodbom tijela oznaena? Kako tijelo na svojoj povrini predoava
samu nevidljivost svoje skrivene dubine?
Od unutarnjosti do rodnih performativa

U Nadzoru i kazni Foucault dovodi u pitanje jezik interiorizacije koji

djeluje u slubi reima podvrgavanja i obuzdavanja zloinaca,65 Iako je u
Povijesti seksualnostiFoucault prigovorio onome to je smatrao psihoanalitikim vjerovanjem u "unutarnju" istinu spola, kritici uenja o interiorizaciji okree se iz posebnih razloga u kontekstu svoje povijesti kriminalistike,
Nadzor i kazna moe se u stanovitom smislu tumaiti kao Foucaultov
pokuaj ispravljanja Nietzscheova uenja o interiorizaciji u Genealogiji
morala prema modelu upisivanja, U kontekstu zatvorenika, pie Foucault,
strategija je bila ne nametnuti potiskivanje njihovih elja, nego prisiliti njihova tijela da prohibicijski zakon odrede kao vlastitu bit, stil i nunost. Taj
zakon nije doslovce interioriziran, nego pripojen, pa su tako proizvedena
tijela koja taj zakon oznaavaju na tijelu i kroz njega; zakon se tu oituje kao
,129

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

bit njihova jastva, znaenje njifiove due, zakon njihove elje. Zapravo,
zakon je istodobno posve bjelodan i posve latentan, jer se nikada ne
pojavljuje kao izvanjski tijelima koja podvrgava i obuzdava. Foucault pie:
Ne bi valjalo rei da je dua tlapnja ili ideoloki uinak. Naprotiv, ona
postoji, ima svoju zbiljnost, neprestano se stvara oko tijela, na njemu,
unutar tijela kroz funkcioniranje moi to se vri nad onima koje se
kanjava (kurziv moj).66
Predodba unutarnje .due shvaene kao "ui\utar" tijela naznaena je
njezinim upisivanjem na tijelo, iako je njezin glavni oblik oznaivanja
preko same njezine odsutnosti, njezine mone nevidljivosti. Uinak
strukturirajueg unutarnjeg prostora proizvodi se oznaivanjem tijela kao
vitalne i svete zatvorenosti. Dua je upravo ono to tijelu nedostaje; tako
se tijelo predoava kao oznaavajui nedostatak. Taj nedostatak koji jest
tijelo oznaava duu kao ono to se ne moe pokazati. U tome je smislu,
dakle, dua povrinsko oznaivanje koje osporava i istiskuje samu razliku
unutarnje/vanjsko, lik unutarnjeg psihikog prostora upisan na tijelo kao
drutvena oznaka koja se neprekidno porie kao takva. Foucaultovski
reeno, dua nije zatoena tijelom ili unutar tijela, kako sugeriraju neke
kranske slike, nego je "dua tamnica tijela".67
Preopis unutarpsihikih procesa u sklopu politike tijela kao povrine
implicira preopis roda kao disciplinarnu proizvodnju figura mate, kroz
igru prisutnosti i odsutnosti na povrini tijela, konstrukciju u rod dospjelih tijela kroz niz iskljuenja i poricanja, oznaavajuih odsutnosti. Ali,
to determinira manifestan i latentan tekst politike tijela? Koji prohibicijski zakon koji generira tjelesnu stilizaciju roda, fantaziranu i fantastinu
predodbu tijela? Ve smo razmotrili zabranu rodoskvrnua i prethodnu
zabranu homoseksualnosti kao generativne momente rodnog identiteta,
zabrane koje proizvode identitet du kulturalno spoznatljivih linija idealizirane i prisilne heteroseksualnosti. Ta disciplinska proizvodnja roda
uzrokuje lanu stabilizaciju roda u interesu heteroseksualne konstrukcije
i regulacije spolnosti u reprodukcijskom podruju. Konstrukcija koherentnosti prikriva rodne diskontinuitete koji uzimaju maha u heteroseksualnim, biseksualnim te gay i lezbijskim kontekstima u kojima rod ne
proistjee nuno iz spola, a elja, ili openito spolnost, ne izgleda da slijedi iz roda - dapae, gdje se nijedna od tih dimenzija znaenja tjelesnosti
uzajamno ne izraava ili odraava. Kada dezorganizacija i dezagregacija
polja tijela rue regulacijsku fikciju heteroseksualne koherentnosti, cini se
da ekspresivni model gubi deskriptivnu snagu. Zatim se taj regulatorni
ideal pokazuje kao norma i fikcija koja se preruava u razvojni zakon koji
regulira spolno polje to ga navodno opisuje.
128

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

No, prema razumijevanju poistovjeenja kao ostvarene fantazije ili pripajanja jasno je da je koherentnost udena, eljena, idealizirana, te da je ta
idealizacija uinak tjelesnog oznaivanja. Drugim rijeima, inovi, geste i
elja proizvode uinak unutarnje sri ili supstancije, no proizvode ga na
povrini tijela igrom oznaujuih odsutnosti koje kao uzrok sugeriraju, ali
nikada ne otkrivaju, organizirajue naelo identiteta. Openito konstruirani, takvi inovi, geste, izvedbe, jesu performativni u tome to su bit ili
identitet koji inae navodno izraava tvorevine koje se proizvode i
odravaju preko tjelesnih znakova i drugih diskurzivnih sredstava. To da
je rodno tijelo performativno, pokazuje kako ono nema nikakav ontoloki status, osim razliitih inova koji tvore njegovu zbilju. Takoer, to
znai da je ta zbiljnost, ako je proizvedena kao unutarnja bit, i sama uinak i funkcija nesumnjivo javnog i drutvenog diskursa, javna regulacija
fantazije preko politike tijela kao povrine, nadzor granice roda koji
unutarnje razlikuje od vanjskog i tako stvara "integritet" subjekta.
Drugim rijeima, inovi i geste, artikulirane i izvedene elje, stvaraju iluziju unutarnje i organizirajue rodne sri, iluziju koja se diskurzivno
odrava radi reguliranja seksualnosti unutar obvezujueg okvira reproduktivne heteroseksualnosti. Ako se "uzrok" elje, geste i ina moe
lokalizirati unutar akterova "jastva", tada politike regulacije i prakse discipliniranja, koje proizvode taj prividno koherentan rod, nestaju iz vida.
Pomicanje politikog i diskurzivnog podrijetla rodnog identiteta u psiholoku "sr" unaprijed iskljuuje analizu politike konstrukcije u rod
dospjela subjekta i njegovih proizvedenih shvaanja o neizrecivoj
unutarnjosti svojega spola ili o njegovu pravom identitetu.
Ako je unutarnja istina roda izmiljotina i ako je pravi rod fantazija koja
se upisuje na povrinu tijela, tada kao da rodovi ne mogu biti ni istiniti ni
lani, nego su samo proizvedeni kao istinski uinci diskursa primarnog ili
stabilnog identiteta. U knjizi Motber Camp: Female Impersonators in
America antropologinja Esther Newton sugerira da struktura impersonalizacije otkriva j<?dan od kljunih mehanizama fabriciranja kojim se zbiva
drutveno konstruiranje roda.68 Ja bih dodala da transvestit iz temelja rui
razlikovanje izmeu unutarnjeg i vanjskog psihikog prostora te da ismijava i izraajni model roda i shvaanje pravog rodnog identiteta. E.
Newton pie:
I

U svojem najsloenijem .obliku, /transvestit/ je dvostruka inverzija koja

govori: 'izgled je iluzija." Transvestit kae /neobina personifikacija E.
Newton/: "moj je 'vanjski* izgled enski, no moja je bit 'unutar' /tijela/
muka". Istodobno, on simbolizira suprotnu inverziju; "moj izgled
'izvan' /mojega tijela, mojega roda/ jest muki, ali je moja bit 'unutar'
/mene/ enska." 69
,129

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

Obje tvrdnje koje pretendiraju na istinu jedna drugoj proturjee i tako
itavu priu o rodnim znaenjima izvlae iz diskursa o istini i lanosti.
Shvaanje o izvornom ili primarnom rodnom identitetu esto se parodira u kulturalnim praksama kao to su transvestizam, kostimografska
izvedba spola i spolne stilizacije butcb/femme identiteta. U feministikoj
se teoriji smatra da takvi parodijski identiteti ili degradiraju ene, u sluajevima kao to su transvestizam i kostimografska izvedba spola, ili nekritiki prihvaaju stereotipiziranje spolne uloge iz prakse heteroseksualnosti, osobito u butcb/femme lezbijskim identitetima. Ali, mislim da je odnos
izmeu "kopije" i "originala" sloeniji no to ta kritika obino smatra.
Usto, on nam odgovara na pitanje o nainu na koji bi se odnos izmeu primarne identifikacije - to jest izvornih znaenja doputenih rodu - i kasnijeg rodnog iskustva mogao drukije postaviti. Transvestit igra na razliku
izmeu anatomije izvoaa i roda koji se izvodi. No zapravo imamo posla
s trima kontingentnim dimenzijama oznaivanja tjelesnosti anatomskim
spolom, rodnim identitetom i glumljenjem roda. Ako je anatomija
izvoaa ve razliita od njegova roda, a oboje se razlikuje od roda
izvedbe, tada izvedba ne govori samo o disonantnosti izmeu spola i
izvedbe, nego takoer izmeu spola i roda te roda i izvedbe. Isto toliko
koliko stvara jedinstvenu sliku "ene" (emu se njegovi kritiari esto
protive), transvestit takoer otkriva razliitosti 'onih aspekata rodnog
iskustva koji su lano naturalizirani kao jedinstvo preko regulacijske fikcije heteroseksualne koherentnosti. Oponaajui rod, transvestit implicitno
raskriva oponaateljsku strukturu samoga roda - kao i njegovu kontingenci-

ju. Dapae, on je dio uitka, vrtoglavosti izvedbe, u priznanju radikalne

kontingencije u odnosu izmeu spola i roda usprkos kulturalnim konfiguracijama uzronih jedinstava za koje se obino misli da su prirodne i
nune. Umjesto zakona heteroseksualne koherentnosti spol i rod se
denaturaliziraju izvedbom koja pokazuje njihovu zasebnost i dramatizira
kulturalni mehanizam njihova izmiljena jedinstva.
Shvaanje parodije roda, koje se ovdje brani, ne znai da postoji neki
original to ga takvi parodijski identiteti oponaaju. Dapae, to je upravo
parodija shvaanja o originalu; ba kao to psihoanalitiko shvaanje
rodne identifikacije stvara fantazija fantazije, preobrazba Drugog, koje je
uvijek ve "lik" u tome dvostrukom smislu, tako parodija roda otkriva da
je izvorni identitet prema kojemu se rod oblikuje imitacija bez izvornika.
Tonije reeno, to je proitvocl iji je uinak zapravo imitacija. "To
neprestano zamjenjivanje tvori fluidnost identiteta, koja govori o
otvorenosti za preoznaivanje i rekontekstualiziranje; irenje parodije
liava hegemonistiku kulturu i njezine kritiare5 prava to ih polau na
naturalizirane ili esencijalistike rodne identitete. Iako su rodna znaenja
u tim parodijskim stilovima oito dio hegemonistike, mizoginistike kul138

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

ture, kroz svoju se parodijsku rekontekstualizaciju ipak denaturaliziraju i
mobiliziraju. Kao imitacije koje djelotvorno zamjenjuju znaenje originalnoga, one oponaaju sam mit originalnosti. Umjesto izvorne identifikacije koja slui kao determinirajui uzrok, rodni bi se identitet mogao shvatiti kao osobna/kulturna povijest primljenih znaenja koja podlijeu
nizu oponaateljskih praksi to se popreno referiraju na druge imitacije i
koje zajedno grade iluziju primarnog i unutarnjeg rodnog jastva ili parodiraju mehanizam te konstrukcije.
Prema Fredricu Jamesonu iz teksta "Postmoderna i potroako drutvo",
imitacija koja ismijava pojam originala znaajka je pastia, a ne parodije;
Pasti je, poput parodije, imitacija nekog neobinog ili jedinstvenog
stila, noenje stilistike maske, govor mrtvim jezikom; ali on je neutralna praksa mimikrije, bez skrivenog motiva parodije, bez satirikog
impulsa, bez smijeha, bez onog jo latentnog osjeaja da postoji neto
normalno u usporedbi s kojim je ono to se oponaa smijeno. Pasti je
prazna parodija, parodija koja je izgubila svoj humor. 70
No, sam gubitak osjeaja za "normalno" moe biti razlogom za smijeh,
osobito kad se pokae da je "normalno", "izvornik", kopija, i to nuno
promaena, ideal koji nitko ne moe utjeloviti. U tome se smislu smijeh
javlja sa spoznajom da je izvornik sve vrijeme bio deriviran.
Sama po sebi, parodija nije subverzivna, i mora postojati nain da se
shvati zato odreene vrste parodijskih ponavljanja unose razdor, uistinu
uznemiruju, a koja se ponavljanja pripitomljuju i koriste kao sredstva kulturalne hegemonije. Tipologija djelovanja oito ne bi bila dostatna, jer
zamjena parodijom, dapae parodini smijeh, ovisi o kontekstu i recepciji
u kojima se njeguje subverzivna zbrka. Koja e izvedba obrnuti distinkciju unutarnje/vanjsko i prisiliti na radikalno ponovno promiljanje psiholokih pretpostavki rodnog identiteta i spolnosti? Koja e izvedba
prisiliti na ponovno razmatranje mjesta i stabilnosti mukoga i enskoga?
I koja e vrsta izvedbe roda razbtkriti performativnost samoga roda na
nain na koji uzdrmava naturalizirane kategorije identiteta i elje.
Ako tijelo nije "bie" nego promjenjiva granica, povrina kojoj je propusnost politiki regulirana, praksa oznaivanja u kulturalnom polju
rodne hijerarhije i prisilne heteroseksualnosti, koji onda jezik preostaje za
razumijevanje te tjelesne izvedbe, roda, koja svoje "unutarnje" znaenje
konstituira na svojoj povrini? Sartre bi taj in moda bio nazvao "stilom
bivanja", Foucault "stilistikom egzistencije". A u prethodnoj interpretaciji S. de Beauvoir rekla sam da su rodna tijela mnogi "stilovi tijela". Ti
stilovi nisu nikada potpuno samostilizirani, jer stilovi imaju povijest, a te
139

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

povijesti uvjetuju i ograniavaju mogunosti/Uzmimo, primjerice, rod
kao tjelesni $til> "in", koji je i intencionalan i performativan, pri emu
"performativno" oznaava dramatinu i kontingentnu konstrukciju
znaenja.
M. Wittig rod razumije kao djela "spola", pri emu je "spol" obvezujui
nalog tijelu da postane kulturalnim znakom, da se materijalizira ovisno o
povijesno odreenoj mogunosti i da to ne uini jedanput ili dva puta,
nego da to bude trajan i ponavljani tjelesni projekt. Pojam "projekt",
meutim, upuuje na stvaralaku snagu radikalne volje, a budui da je rod
projekt iji je cilj kulturalni opstanak, izraz strategija bolje opisuje situaciju pritiska u kojoj se izvedba roda uvijek i raznoliko javlja. Zato je rod
kao strategija opstanka u prisilnim sustavima izvedba s oito kaznenim
posljedicama. Zasebni su rodovi dio onoga to "humanizira" pojedince u
suvremenoj kulturi; dapae, mi uvijek kanjavamo one koji se ne ponaaju u skladu sa svojim rodom. Budui da ne postoji ni "bit" koju rod
izraava ili eksternalizira niti neki objektivan ideal kojemu rod tei, i
budui da rod nije injenica, razliiti inovi roda stvaraju ideju roda, a bez
tih inova ne bi uope bilo roda. Rod je tako konstrukcija koja uvijek
prikriva svoju genezu; preutan kolektivni ugovor da se izvodi, proizvodi i odrava zasebne i polarne rodove kao kulturalne fikcije prikriva
vjerodostojnost tih proizvoda - i kazne koje prate nepristajanje da se u
njih vjeruje; ta konstrukcija "prisiljava" nas da vjerujemo u njegovu
nunost i prirodnost. Povijesne mogunosti materijalizirane kroz
razliite tjelesne stilove nisu drugo do one kulturalne fikcije koje podlijeu kanjavanju i koje se pod prinudom naizmjenino utjelovljuju i otklanjaju.
Taloenje rodnih normi proizvodi neobinu pojavu "prirodnog spola" ili
"prave ene" ili bilo kojeg niza prevladavajuih i prisiljavajuih drutvenih
fikcija, a to je taloenje tijekom vremena proizvelo skup tjelesnih stilova
koji, u postvarenu obliku, izgledaju kao prirodne konfiguracije tijela u
spolove koji su u meusobnu binarnom odnosu. Ako se ti stilovi igraju i
ako proizvode koherentne rodno obiljeene subjekte koji nastupaju kao
njihovi zaetnici, kakva bi izvedba mogla pokazati da je taj prividni
"uzrok" - "uinak"?
Zatim, u kojim je smislovima rod in? Kao u drugim ritualnim
drutvenim dramama, djelovanje roda zahtijeva ponovljenu izvedbu. To je
ponavljanje istodobno ponovno igranje i ponovno doivljavan)er niza
znaenja koja su drutveno ve ustanovljena; ono je svjetovni Tritualizirani oblik njihove legitimacije.71 Iako ima pojedinih tijela koja ta
znaenja izvode stilizirajui se u rodne oblike, to je "djelovanje" javno
djelovanje. Ta djelovanja imaju temporalnu i kolektivnu dimenziju, a njihovo javno znaenje nije nevano; dapae, strateki je cilj izvedbe
140

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

odravati rod u njegovu binarnom okviru - cilj koji se ne moe pripisati
subjektu, nego se mora razumjeti kao ono to taj subjekt utemeljuje i
konsolidira.
Rod ne bi trebalo tumaiti kao stabilan identitet ili mjesto djelovanja iz
kojeg slijede razliiti inovi; umjesto toga, rod je identitet koji se suptilno stvara u vremenu, koji se unosi u vanjski prostor kroz stilizirano ponavljanje inova. Uinak roda proizvodi se stilizacijom tijela i zato se
mora razumjeti kao svjetovni nain na koji tjelesne geste, pokreti i
razliiti stilovi tvore iluziju stalno rodnoga jastva. Ta formulacija premjeta koncepciju roda od temelja supstancijalnog modela identiteta do
onog koji zahtijeva koncepciju roda kao konstituirane drutvene temporalnosti. Znakovito, ako se rod uvodi inovima koji su u sebi diskontinuirani, tada je privid supstancije upravo to, konstruiran identitet, performativno postignue u koje svjetovna drutvena publika, ukljuujui
same aktere, povjeruje i ponaa se u skladu s tim uvjerenjem. Rod je
takoer norma koja se nikada ne moe potpuno interiorizirati; "unutarnje" je povrinska oznaka, a rodne su norme naposljetku fantazmatine,
norme koje se ne mogu ostvariti. Ako je temelj rodnog identiteta
stilizirano ponavljanje inova kroz vrijeme, a ne naizgled beavan identitet, tada e prostorna metafora "temelja" biti prokazana kao stilizirana
konfiguracija, dapae, rodno korporealiziranje vremena. Pokazat e se da
trajno rodno jastvo strukturiraju ponovljeni inovi koji tee aproksimirati ideal supstancijalnog temelja identiteta, ali koji, u svojem povremenom ^kontinuitetu, otkrivaju temporalnu i kontingentnu neutemeljenost toga "temelja". Mogunosti promjene roda treba traiti upravo u
proizvoljnu odnosu izmeu takvih inova, u mogunosti ponavljanja
neuspjeha, u iskrivljavanju ili periodinom ponavljanju, koje fantazmatini uinak trajnog identiteta razotkriva kao politiki prozirnu konstrukciju.
No, ako rodni atributi nisu ekspresivni nego su performativni, tada ti
atributi zapravo tvore identitet koji navodno izraavaju ili otkrivaju.
Kljuna je razlika izmeu ekspresije i performativnosti. Ako su rodni
atributi i inovi, razliiti naini na koje tijelo pokazuje ili proizvodi svoje
kulturalno znaenje, performativni, tada nema nekog prethodnog identiteta prema kojemu bi se in ili atribut mogao mjeriti; ne bi bilo istinitih
ili lanih, pravih ili iskrivljenih inova roda, a postavljanje istinskog
rodnog identiteta pokazalo, bi se kao regulacijska fikcija. To da se zbilja
roda stvara kroz stalne drutvene izvedbe znai da su sami pojmovi bitnog
spola i istinske ili trajne muskosti ili enskosti takoer konstituirani kao
dio strategije koja prikriva performativno znaenje roda i performativne
mogunosti za bujanje rodnih konfiguracija izvan ograniavajuih okvira
muke dominacije i prisilne heteroseksualnosti.
14|

SUBVERZIVNI TJELESNI INOVI

Rodovi ne mogu biti ni istiniti ni lani, ni stvarni ni prividni, ni izvorni
ni izvedeni. Kao uvjerljivi nositelji tih atributa, meutim, rodovi mogu
takoer postati potpuno i radikalno neuvjerljivi.

Zakljuak:
O d parodije do politike

Poela sam spekulativnim pitanjem: Moe li feministika politika bez

"subjekta" u kategoriji ena? Ne radi se o tome ima li jo smisla, strategijski ili tranzicijski, pozivati se na ene kako bi se postavljalo predstavnike
zahtjeve u njihovu korist. Feministiko "mi" uvijek je i jedino fantazmatina konstrukcija, koja ima svoje svrhe, ali koja potie unutarnju
sloenost i neodreivost toga pojma i konstituira se jedino iskljuenjem
nekog dijela birakog tijela koji istodobno nastoji predstavljati. Proziran
ili fantazmatian status "mi", meutim, nije razlog za oaj ili barem nije
jedini razlog za oaj. Radikalna nestabilnost te kategorije postavlja u
pitanje utemeljujua ogranienja feministikog politikog teoretiziranja i
otvara druge konfiguracije ne samo rodova i tijela, nego i same politike.
Razmiljanje o politici identiteta kao temelja dri da najprije mora postojati identitet kako bi se elaborirali politiki interesi i zatim poduzela
politika akcija. Mislim da ne mora postojati "initelj iza ina", nego da se
"initelj" razliito stvara u inu i kroz in. To nije povratak egzistencijalistikoj teoriji jastva koje se konstruira kroz svoje ine, jer egzistencijalistika teorija zadrava preddiskurzivnu strukturu i jastvo i za njegove
in$. Ovdje me zanimala upravo njihova diskurzivno promjenjiva konstrukcija u drugome i kroz drugoga.
Pitanje smjetanja "djelovanja" obino se povezuje s odrivou "subjekta", pri emu se smatra da "subjekt" ima neku vrstu egzistenciju koja
prethodi kulturalnom polju koje zastupa. Ili, ako je subjekt kulturalno
konstruiran, on ipak djeluje, a to se djelovanje obino predoava kao
sposobnost za refleksivno posredovanje, koje ostaje netaknuto bez obzira na njegovu ugraenost u kulturu. Prema takvom modelu "kultura" i
"diskurs" prljaju subjekt, ali taj subjekt ne konstituiraju. Taj korak da se
poblie odredi i obuhvati prethodno postojei subjekt pokazao se nunim
kako bi se uvelo djelovanje to ga ta kultura i taj diskurs potpuno ne
142

143-

Poststrukturalistika itanka

NOVI HISTORICIZAM

Stephen Greenblatt
KOLANJE DRUTVENE ENERGIJE

(1988.)
Poeo sam s eljom da razgovaram s mrtvima.
Ta elja je poznat, iako neoglaavan, podsticaj za prouavanje knjievnosti,
podsticaj koji se organizira, profesionalizira, skriva pod debele naslage
inovnikog bontona: profesori knjievnosti su amani graanske klase s redovnom plaom. Ako i nisam nikad vjerovao da me mrtvi mogu uti i ako sam
i znao da mrtvi ne mogu govoriti, ipak sam bio siguran da mogu razgovorati s
njima. ak i onda kad sam shvatio da sam i u najnapetijim trenucima paljivog
sluanja zapravo uo samo svoj vlastiti glas, ak ni tada me nije napustila ta
moja elja. Istina je da sam sluao samo svoj vlastiti glas, ali je u tom mom
glasu odjekivao glas mrtvih, jer mrtvi su odluili da iza sebe ostave tekstualne
tragove, i sad se ti tragovi uju u glasovima ivih. Dodue, mnogi od njih
nemaju mnogo odjeka, mada svaki, ak i najtrivijalniji i najneinteresantniji, u
sebi sadri poneki ulomak izgubljenog ivota; ali zato neki drugi i danas pokazuju nevjerovatnu volju da budu sasluani. Paradoksalno je, naravno, traiti
ivu volju mrtvih u djelima fikcije, tamo gdje ni u poetku nije bilo nieg
ivog. Ali oni koji vole knjievnost spremni su nai vie ivotnog intenziteta
u simulacijama - u formalnom, samosvjesnom imitiranju ivota - nego u bilo
kojim drugim tekstualnim tragovima koji su mrtvi ostavili za sobom, jer simulacije se poduzimaju s punom svijeu o odsutnosti ivota koji predstavljaju,
pa zato mogu vjeto nagovjetavati i tako kompenzirati odsutni stvarni ivot

172

Novi historicizam

koji im je dao snagu. Poto sam po svom ukusu tradicionalist Ja sam taj intenzitet ivota u najveoj mjeri naao kod Shakespearea.
elio sam saznati na koji nainje Shakespeare uspio postii taj ivotni intenzitet, jer, mislio sam, to bolje razumijem to postignue, bolje u uti i bolje
razumjeti govor mrtvih.
A onda se postavilo pitanje kako je tako mnogo ivota moglo ui u tekstualne tragove. Shakespeareove drame, izgledalo mi je, nastale su iz jedne
sublimne konfrontacije: izmeu totalnog umjetnika i totalitarnog drutva. Pod
totalnim umjetnikom podrazumijevao sam onog koji uspijeva, zahvaljujui
obrazovanju, duhu i talentu, u trenutku stvaranja ostati potpuno svoj; pod
totalitarnim drutvom podrazumijevao sam ono koje uspostavlja jedan nevidljiv sistem koji povezuje sve ljudske, prirodne i kosmike sile i koje za svoju
vladajuu elitu trai privilegirano mjesto u tom sistemu. Takvo drutvo kod
ljudi podstie snove o mogunosti pristupa tim povezanim silama, a kontrolu tog pristupa dodjeljuje vjerskoj i dravnoj birokratiji na ijem vrhu
je simbolika figura monarha. Kao ishod te konfrontacije izmeu totalnog
umjetnika i totalitarnog drutva nastao je cijeli niz jedinstvenih, neiscrpivih i
izvanredno snanih umjetnikih djela.
U knjizi koju sam o Shakespeareu napisao sauvalo se poneto od tih
poetnih ideja, ali su itavu tu moju koncepciju iskomplicirali neki obrti u
mom razmiljanju, koje nikako nisam bio predvidio. Mogu ih sumirati u napomeni da su mi se javile nedoumice upravo oko te dvije stvari: oko "totalnog
umjetnika" i oko "totalitarnog drutva".
Nisam, naravno, doveo u sumnju tvrdnju da je drame koje se pripisuju
Shakespeareu veim dijelom napisao jedan izvanredno nadareni svreni
uenik stratfordske srednje kole. A nisam prestao ni vjerovati daje renesansno
drutvo u osnovi bilo totalitarno. Ali sam bio sve nezadovoljniji monolitskim
entitetima koje je moj rad pretpostavljao. Nijedan pojedinac, ak ni najbriljantiniji, ne moe biti potpuno svoj. (Moje prouavanje samomodeliranja renesanse me ve u to bilo uvjerilo). A elizabetanske i jakobijanske vizije jednog
skrivenog jedinstva poele su mi liiti na anksiozne retorike napore da se
prikriju pukotine, konflikti i zbrka u drutvu. Pokuao sam raznovrsne motive
tjudorske i stjuartske kulture podvesti pod rubriku moc*\ ali je taj termin implicirao strukturalno jedinstvo i stabilnost vlasti, emu je protivrjeilo mnogo
toga to sam ve znao o djelovanju vlasti i politike moi u ovoj epohi.
Ako ima smisla govoriti o moi u odnosu na renesansnu knjievnost (i to
ne samo kao o predmetu predstavljanja ve i kao o preduvjetu samog predstavljanja), jo je znaajnije oduprijeti se ambiciji da se sve slike i svi iskazi
integriraju u jedan jedini vladajui diskurs. Jer, iako su i sami renesansni pisci
esto ponavljali enju prineva i prelata za jednim takvim diskursom, briljantan kritiki i teorijski rad velike i raznolike grupe uenjaka posljednjih godina

173

Poststrukturalistika itanka

pokazao je daje ta enja za jedinstvenim diskursom bila izazvana sukobom

razliitih tenji. Moglo bi se pokazati da su ak i oni knjievni tekstovi koji su
najvatrenije nastojali govoriti u prilog jedne monolitne Moi bili polja institucionalne i ideoloke borbe.
Ali to znai odbaciti ideje "umjetnike samosvojnosti", na jednoj, i "totalitarnog drutva", na drugoj strani? To bi moglo znaiti povratak samom tekstu
kao sredinjem predmetu nae panje, to se jo uvijek prihvata s aklamacijom.
(Ima dana kad i ja sam eznem da se vratim onom interpretativnom formalizmu koji sam bio usvojio tokom mog vlastitog knjievnog obrazovanja). Ali
uope nije jasno to taj izraz "sam tekst" oznaava. U stvari, kad je rije o
Shakespeareu (i drami uope), moda jo od poetka osamnaestog stoljea nije
bilo manje vjere u "tekst" nego danas. Nova generacija tekstualnih historiara
osporila je uvjerenje da bi nas jedno vjeto redaktorsko probijanje kroz tivo
folio i quarto izdanja moglo dovesti do autentinih dokaza o Shakespearovim
izvornim intencijama. Osim toga, i historiari teatra su doveli u pitanje cijeli
taj koncept teksta kao sredinjeg, fiksnog mjesta teatarskih znaenja. Postoje
tekstualni tragovi - zbunjua masa tragova - ali je nemogue uzeti "sam tekst"
kao savren, nezamjenljiv, samodostatan sadratelj svih njegovih znaenja.
Tekstualne analize za koje sam bio obuen imale su za cilj identifikaciju i
glorifikaciju vrhunaravnog knjievnog autoriteta, bez obzira da li je taj autoritet, u krajnjoj instanci, lociran u tajanstvenom geniju umjetnika, ili, pak, u
tajanstvenoj savrenosti teksta, ije se intuicije i smislovi, navodno, ne mogu
izraziti na neki drugi nain". Velika privlanost tog autoriteta je u tome to
izgleda kao da povezuje i fiksira energiju koju visoko cijenimo, da identificira
vrst i trajan izvor umjetnike snage, da nudi pribjeite u koje emo se skloniti od opeg osjeaja nesigurnosti.
Ali taj projekt, ponavljan bez kraja, nikako ne daje rezultate, i to iz jednog
razloga: ne moe se pobjei od neizvjesnosti.
Meutim, tano je da mi doivljavamo stvarno zadovoljstvo u susretu s
knjievnim tragovima mrtvih koji pobuuju nae zanimanje. I ja se moram
vratiti tom pitanju: kako je mogue da ti tragovi tako ivo prenose jedan
proli ivot? U posljednjih nekoliko generacija tom se pitanju pristupalo
uglavnom paljivim iitavanjem tekstualnih tragova,, i ja vjerujem da e ta
ope podravana skrupulozna usmjerenost na formalnu i jeziku organizaciju
knjievnog djela i dalje ostati u sreditu studija knjievnosti. Ali u ogledima
koji slijede ja sam predloio neto drugo: da se manje gleda u to pretpostavljeno sredinje podruje knjievnosti, a vie na njegove granice, da bi se
pokualo ui u trag onome to nam izmie pogledu, ostajui prividno na margini teksta. Cijena koju treba platiti za to pomjeranja interesa bit e gubljenje
samozadovoljne iluzije "ucjelovljenog itanja", pod im mislim na onaj utisak
koji ostavljaju svi veliki kritiari: kad bi htjeli, i kad bi imali vremena, mogli

172

Novi historicizam

bi osvijetliti svaki kutak teksta i onda bi sva svoja izdvojena opaanja mogli
vrsto povezati u jednu jedinu objedinjavajuu interpretativnu viziju. to se
moje vizije tie, ona je nuno fragmentarnija, ali seja ipak nadam da kompenzira izgubljenu iluziju uvidom u napola skrivene transakcije kulture u kojima
velika umjetnika djela dobivaju svoju snagu.
Ono to predlaem jeste da ponemo ozbiljno shvatati kolektivnost proizvodnje onoga to nam u knjievnosti prua uitak i pobuuje zanimanje. Mi
ve znamo da je ta proizvodnja kolektivna, poto je sam jezik, koji je sr
umjetnike snage knjievnosti, vrhunski uzorak kolektivnog stvaranja. Ali
to saznanje je najveim dijelom ostajalo inertno, bilo zato to je ostajalo
iskljuivo na uvodnim priznanjima, bilo zato to se razlivalo u tekstualnim
analizama koje se skoro uope ne dotiu drutvene dimenzije umjetnike
snage knjievnosti. Umjesto toga, knjievno djelo se shvata iskljuivo kao
izraz umijea i napora individualnog umjetnika, pa izgleda kao da su cijele
kulture posjedovale zajednike emocije, prie i snove samo zato to ih je
jedna profesionalna kasta izmislila i izrazila. U knjievnoj kritici umjetnici
renesanse djeluju kao renesansni monarsi: u krajnjoj liniji mi dobro znamo da
se mo princa u velikoj mjeri zasniva na mati kolektiva, daje ona simboliko
otjelotvorenje udnje, uitka i violentnosti hiljada njegovih podanika, instrumentalni izraz kompleksne mree zavisnosti i straha, vie kao agens nego kao
tvorac drutvene volje. Ipak, mi jedva da moemo pisati o princu ili pjesniku, a
da ne prihvatimo fikciju da mo emanira direktno iz njega i da se drutvo dri
na okupu zahvaljujui toj moi.100
Pokuaji da se snaga umjetnosti locira u stalno novoj, neprevodivoj formalnoj perfekciji uvijek zavravaju u orsokaku, ali je osjeaj te osujeenosti
posebno jak u prouavanju ekspirskog teatra, i to iz dva razloga. Prvo, teatar je
na najoitiji nain proizvod kolektivnih intencija. Moe se govoriti o trenutku u
kojem osamljeni pojedinac ispisuje rijei na listu papira, ali to nipoto ne znai
daje taj trenutak sr misterije i da se sve drugo moe odvojiti i staviti na stranu.
tavie, i taj trenutak pisanja, u krajnjoj analizi, i sam po sebi je drutveni trenutak. To je posebno jasno upravo kod Shakespearea, koji ne skriva svoja dugovanja knjievnim izvorima, ali to takoer vai i za autore ija je kolaboracija
manje oita, a koji takoer ovise o anrovima, narativnim obrascima i jezikim
konvencijama to ih ustanovljuje kolektiv.101 Drugo, teatar se otvoreno obraa
svojoj publici kao kolektivu. Njegov model nije, kao kod romana XIX st, individualni italac koji se povlai iz svijeta javnih poslova u privatnost svog
ognjita, ve je to gomila koja se okuplja na javnim mjestima gdje se izvode
pozorini komadi.102 ekspirsko pozorite ovisi o osjeajnoj zajednici: nema
priguivanja svjetla, nema pokuaja da se u gledalitu izdvoji pojedinac i dotakne njegov senzibilitet, nema osjeaja daje nestalo okupljene gomile.

175

Poststrukturalistika itanka

Ako tekstualni tragovi koji nas privlae i u kojim uivamo nemaju izvor u
nekom vrhunaravnom autoritetu, ve su znakovi postojee drutvene praksi,
onda pitanja o njima ne mogu dobiti odgovor ukoliko smo usmjereni iskljuivo
na traganje za njihovom neprevodivom sutinom. Umjesto toga mi se moramo
pitati kako su oblikovana kolektivna uvjerenja i kolektivni doivljaji, kako
se oni prenose iz jednog medija u drugi, kako se koncentriraju u jednoj estetskoj formi koja se moe konzumirati i koja se nudi za konzumiranje. U
tom pravcu moemo istraivati kako se razgraniavaju one aktivnosti kulture
koje shvatamo kao umjetnike forme od drugih, nestalnijih formi izraavanja.
Moemo pokuati odrediti na koji nain su te posebno odvojene zone dobile
mo da pruaju uitak, ili da izazivaju zanimanje, ili da prouzrokuju strepnju.
Pri tome ne moramo ukloniti i odbaciti oaravajui dojam estetske autonomije,
ali moramo traiti objektivne uvjete te arolije, moramo otkriti kako su u njoj
nestali tragovi drutvene cirkulacije.
Taj poduhvat - tj. prouavanje kolektivnog stvaranja razliitih kulturnih
praksi, kao i istraivanje odnosa meu njima - ja sam nazvao poetika kulture.
to se mene tie, takvo prouavanje je povezano s mojim posebnim interesom
za renesansne modalitete estetske aktivnosti: elim saznati kako su kulturalni
objekti, ostvarenja i aktivnosti - prvenstveno Shakespereove drame, kao i pozornica na kojoj su se one prvi put pojavile - dobile svoju neodoljivu snagu.
Strunjacima za taj period engleske knjievnosti bila je potrebna nova rije
kojom e imanovati tu snagu, rije koja e oznaiti sposobnost jezika da nam,
kako bi Puttenham rekao, "uskomea duh"; pozivajui se na grku retoriku
tradiciju, oni su je nazvali energija Tu rije predlaem kao termin, pod
uslovom da se ima na umu da joj porijeklo nije u fizici ve u retorici i da
njeno znaenje ima drutveni i historijski karakter. Dok itamo ili posmatramo
Shakespeareove drame, mi osjeamo tu energiju, ali njeno postojanje u naem
vremenu ovisi o itavom jednom nereguliranom lancu histrorijskih transakcija
koji vodi unazad do kraja esnaestog i poetka sedamnaestog stoljea. Da li to
znai daje estetska snaga drame kakav je Kralj Lear neposredno transmitovana iz Shakespeareovog vremena u nae vrijeme? Naravno da ne. Drama i okolnosti u kojima se ona prvobitno pojavila neprestano su se, a esto i radikalno,
preobraavale. Ali ti preobraaji ne iskljuuju historiju i ne uspostavljaju neko
perpetualno sadanje vrijeme; naprotiv, oni su znakovi neizbjenosti jednog
historijskog procesa, jednog organiziranog pregovaranja i razmjenjivanja, koji
je evidentan ve i u poetnim trenucima zadobijanja estetske snage. A to to
nema direktne, neposredovane veze izmeu nas i Shakespeareovih drama ne
znai da meu nama uope nema veze. "ivot" koji knjievna djela vode dugo
nakon smrti autora, pa ak dugo nakon smrti one kulture za koju je autor pisao,
historijski je ishod - bez obzira koliko bio preobraen i premodeliran - one
drutvene energije koja je u poetku kodirana u ta djela.

172

Novi historicizam

Ali staje "drutvena energija"? Termin implicira neto mjerljivo, a ja ipak

nisam u stanju dati neku zgodnu i pouzdanu formulu kojom bi se za potrebe
istraivanja mogao izdvojiti jedan stabilan kvantum. Mi moemo identificirati
energiju samo posredno, u njenom uinku: ona se manifestira u sposobnosti
izvjesnih verbalnih, auditivnih i vizuelnih tragova da proizvode, oblikuju i organiziraju kolektivne fizike i mentalne doivljaje. Zato je ona povezana s ponavljanim formama estetskog uitka i estetskog interesa, sa sposobnou da se
izazove nemir, bol, strah, lupanje srca, saaljenje, smijeh, napetost, olakanje,
divljenje. U svojim estetskim modalitetima drutvena energija mora imati bar
minimalnu predvidljivost: dovoljnu da se omogue jednostavna ponavljanja,
i bar minimalni domaaji: dovoljan da se proiri izvan opsega jednog tvorca,
ili jednog konzumenta, i da dopre do cijele jedne zajednice, ma kako uska ona
bila. S vremena na vrijeme (a mi smo uglavnom zainteresirani upravo za te
trenutke) predvidljivost i domaaj e biti mnogo vei: velik broj ljudi i ena
iz razliitih drutvenih stalea i razliitih uvjerenja bit e potaknuti da prasnu
u smijeh, ili da zaplau, ili da doive kompleksnu mjeavinu anksioznosti i
egzaltacije. Osim toga, estetske forme drutvene energije obino karakterizira
bar minimalna prilagodljivost: dovoljna da im omogui da preive bar neke od
neprestanih promjena drutvenih okolnosti i kulturnih vrijednosti, promjena
koje obine iskaze ine efemernim. Dok veina kolektivnih iskaza koji su iz
njihovog originalnog ambijenta preneseni u novo mjesto i vrijeme stie mrtva,
drutvena energija kodirana u neka umjetnika djela nastavlja proizvoditi
iluziju ivota kroz stoljea. A ja bih elio shvatiti u kakvim pregovaranjima
umjetnika djela dobivaju i uveavaju tu veliku energiju.
Ako neko udi, kao ja, da rekonstruira ta pregovaranja, on sanja o tome da
otkrije neki izvorni trenutak, trenutak u kojem je ruka umjetnika preoblikovala koncentriranu drutvenu energiju u sublimni estetski predmet. Ali takva
potraga je besplodna, jer nema takvog izvornog trenutka, nema istog akta
nesputanog stvaranja. Umjesto vatre postanja ovjek poinje zapaati neto
to u poetku izgleda mnogo manje spektakularno: fini niz vjetih razmjena,
mreu kupoprodaje, natjecanje konkurentnih predstava, pregovore izmeu
dioniarskih poduzea. Postepeno su te neprekidne zapletene uzajamne transakcije postale za mene znaajnije, ak i uzbudljivije, nego ona epifanija koju
sam s nadom bio oekivao.
Tekstualni tragovi koji su se sauvali iz vremena renesanse i koji su u
sreditu naeg interesovanja za Shakespearea produkti su proirenog pozajmljivanja, kolektivnog razmjenjivanja i uzajamnog opinjivanja. Oni su nastali
promicanjem izvjesnih stvari - prvenstveno svakodnevnog jezika, ali i metafora, ceremonija, plesova, amblema, komada odjee, dobro poznatih pria itd.
- iz jedne kulturalno demarkirane zone u drugu. A mi treba da shvatimo ne
samo ustrojstvo tih zona ve i procese kretanja preko nestabilnih granica koje

177

Poststrukturalistika itanka

ih dijele. Ko odluuje koja se grae moe prenijeti u drugu zonu, a koja mora
ostati na svom mjestu? Na koji nain se kulturalna graa priprema za razmjenu? ta joj se dogaa kad se prenosi?
Ali zato uope govoriti o prenoenju? Osim u sluaju posve materijalnih
stvari, kao to su odjea, scenski rekviziti, tijela glumaca, nita se u doslovnom
smislu ne prenosi na pozornicu. Bolje je rei da teatar svoja prikazivanja
ostvaruje gestama i jezikom, dakle oznaiteljima koji oznaeno ostavljaju
netaknutim. Kao da su insistirali na tom nedoticanju predmeta iz stvarnosti,
renesansni pisci su se stalno vraali na poredbu s ogledalom; cilj je glume,
prema Hamletovim konvencionalnim rijeima, da bude "ogledalo Prirode: da
vrlini pokae njeno sopstveno lice, poroku njegovu roenu sliku, a samom
sadanjem pokoljenju i biu svijeta njegov oblik i otisak" (3.2.21-24,).
Ogledalo je amblem trenutane i tane reprodukcije; ono ne uzima nita od
onoga to odraava i ne dodaje mu nita osim samospoznaje.
Moda je to ono to su glumci stvarno mislili da ine, ali vrijedi razmotriti
koliko im je zgodna i samozatitna morala biti ta poredba s ogledalom. U doba
cenzure i represije umjetnici su imali puno razloga tvrditi da nita ne oduzimaju
od svijeta koji predstavljaju, niti mu ita dodaju, da i ne pomiljaju da uklone
distancu koja se od njih trai, da njihove predstave samo odslikavaju 'svijeta
sopstveni oblik'. Ali ve i u poznatom Hamletovom odreenju ona rije "otisak" (engl. pressure) - kao otisak peata ili prstena sa igom - nagovjetava
nam da je u renesansi ta poredba s ogledalom podrazumijevala neto mnogo
vie nego puki bestjelesni odraz. U renesansi je optika, i proizvodnja ogledala,
znala da se u produkciji slika koje se odslikavaju u ogledalu uvijek neto na
aktivan nain odraava u oba smjera, te da taan odraz zavisi od emanacije
i razmjene materije. Jedino ako u tu poredbu s ogledalom uloimo i smisao
"otiska", a ne samo "oblika", ona i sad moe izraziti neto od svoje prvobitne
zaudnosti i maginosti. I jedino s ponovnim shvatanjem te zaudnosti moe
se sagledati cijeli spektar razmjenjivanja slika na mjestu gdje smo bili vidjeli
tek puko odraavanje. U nekim sluajevima predmet ili radnja koji su prikazani na sceni ostaju kakvi su i bili, gotovo nedotaknuti tim prikazom; u drugim
sluajevima taj se predmet ili radnja u susretu s teatrom intenzivira, umanjuje,
ili ak sasvim nestaje; u nekim treim sluajevima, opet, taj se predmet ili
radnja visoko izdvaja, kao najvia nagrada, za koju se treba natjecati, u borbi
konkurentnih predstavljakih diskursa. Pogreka je zamiljati da postoji jedan
jedini, fiksirani nain razmjene; u stvarnosti postoje mnogi modaliteti, njihov
karakter je historijski determiniran, i do njih se dolazi stalnim uklanjanjem sve
novih i novih smetnji.
Ti modaliteti su detaljno obraeni u ovoj knjizi, ali bi moglo biti korisno
izdvojiti ovdje bar neke od najrasprostranjenijih tipova:

172

Novi historicizam

1. Aproprijacija, Tu se nita ne plaa, niti reciprono razmjenjuje, tu nema

quid pro quo. Predmeti su u javnom domenu i pripadaju kategoriji "niijih
stvari" (iadiaphora), koje su svakome na raspolaganju. Ili se, alternativno,
nalaze na dohvat ruke, neuvani, pa ih svako moe lako uzeti bez straha od
kazne ili odmazde. Najbolji primjer je svakodnevni jezik: za knjievnost to
je najvee kulturno ostvarenje koja se moe prisvojiti bez plaanja. Jedan od
najjednostavnijih ali i najuzvienijih primjera je ono Learovo izmueno 'Nikad, nikad, nikad, nikad, nikad'. Ali kad odemo malo dalje od takvih konvencionalnih i uobiajenih izraza, mi se suoavamo s primjercima upotrebe jezika
koji su nabijeni potencijalnim opasnostima, snanim socijalnim asocijacijama,
pa ih je nemogue jednostavno prisvojiti. Pod izvjesnim okolnostima ak i
svakodnevni jezik moe biti iznenaujue otporan na prisvajanje. A dobar
primjer onoga to svakome stoji na raspolaganju su nie klase, koja se u veini
sluajeva mogu prikazivati bez ustruavanja i bez ikakve nadoknade.
2. Kupovina. Tu pozorine trupe daju neto, najee novac, za predmet
(ili praksu, ili priu) koji postavljaju na pozornicu. Najoigledniji primjer su
rekvizita i kostimi. Inventari koji su sauvani pokazuju da su pozorine trupe
bile spremne da plate visoku cijenu za predmete koji imaju visoku simboliku
vrijednost (kruna, mitra i si.). Neki kostimi su pravljeni za glumce; drugi su
nabavljani transakcijama koje otkrivaju krune kanale kroz koje je cirkulirala
drutvena energija: gospoda su davala odjeu slugama kao zamjenu za plau
(ili kao dodatak plai); sluge su odjeu prodavali glumcima; glumci su se pojavljivali na pozornici u odjei koja je mogla pripadati nekome u gledalitu,
Pozorine trupe nisu za prie plaale "autorska prava", bar koliko ja znam (ili
bar ne u modernom smislu rijei), ali su dramski pisci i trupe plaali za knjige
koje su im sluile kao izvori, a plaani su i autori drama.
3. Simbolika akvizicija, Tu se jedna drutvena praksa ili drugi modalitet
drutvene energije prenosi na scenu u vidu reprezentacije. Ne plaa se gotovinom, ali predmet koji je uzet nije iz podruja "niijih stvari", pa se neto implicitno ili eksplicitno mora dati zauzvrat. in prenoenja na scenu ima svoje
razloge, koji mogu biti manje ili vie oiti; teatar uzima to moe i za uzvrat
daje to mora (na primjer, javno priznanje ili pokude). Mogu se razlikovati tri
tipa simbolike akvizicije:
Akvizicija kroz simulaciju. Glumac simulira ono to se i inae shvata kao
teatarsko predstavljanje. Krajnji sluaj je kad teatar predstavlja sam sebe
- to jest, u simulaciji u kojoj glumci glume glumu, kao u panskoj tragediji i
Hamletu. Ali mnogi najupeatljiviji sluajevi ukljuuju sloenije simuliranje
histrionskih elemenata u javnim svetkovinama i obredima.
Metaforika akvizicija. Tu se jedna praksa (ili drutvena energija) ostvaruje
indirektno. Na primjer* poslije 1606, glumcima je zabranjeno da pominju ime
Gospodnje uzalud - to jest, svako pominjanje na sceni imena "Bog", ili "Isus

179

Poststrukturalistika itanka

Krist", ili "Sveti Duh", ili "Sveto Trojstvo", ak i u sasvim pobonom kontekstu, kanjavalo se s 10 funti. Propis je zaprijetio da iz predstava ukloni ne
samo jedan niz imena ve i cijeli registar jakih dejstava, obrednih postupaka
i doivljaja. Jednostavna i efikasna reakcija glumaca, koju je podrala duga
tradicija, bila je da se zabranjene rijei zamijene imenima kao to su Zeus
i Jupiter, koje su minijaturne metafore za kranskog Boga. Ili, da uzmem
malo sloeniji primjer, kada vile u Snu ljetne noi prskaju svadbenu postelju
poljskom rosom, oni, na nain istovremeno prirodan i magian, izvode (i
prilagoavaju sceni) katoliku praksu osveivanja svadbene postelje svetom
vodicom. Metaforika akvizicija dejstvuje izdvajanjem latentnih homologija,
poreenja, sistema slinosti, ali podjednako zavisi i od namjernog uklona ili
iskrivljenja koje prethodi izlaganju slinosti. Otuda e jedna drama insistirati na razlici izmeu onoga to predstavlja i "realnosti", da bi onda izvukla
analogiju koja ih povezuje. Hor u Henriju Fnas tjera da uoimo razliku izmeu
moi teatra da upravlja matom gledalaca i moi princa da zapovijeda svojim
podanicima, ali kako se drama odvija, te moi postaju sve slinije.
Akvizicija kroz Sinegdohu ili Metonimiju. Tu teatar dobiva energiju izoliranjem i izvoenjem jednog dijela ili jednog svojstva prakse, koji predstavlja
cjelinu (esto cjelinu koja se ne moe prikazati). Na primjer, verbalno zafrkavanje postaje u Shakespeareovim komedijama ne samo znak ve i vitalni
prizor erotske uspaljenosti, to se inae ne moe prikazati na sceni u javnom
teatru.
Istraivanje odnosa izmeu renesansnog teatra i drutva najee se
postavlja na razinu odraza: prikazi monarhije, niih klasa, pravne profesije,
crkve itd. Takve studije su vane, ali one rijetko pokreu pitanje dinamike
razmjene. Umjesto toga one postavljaju dva razdvojena, autonomna sistema
i onda pokuavaju utvrditi koliko tano ili efikasno jedan predoava drugi.
Ali presudna pitanja ostaju izvan dometa ove kritike prakse: Na koji nain
se odluuje to se moe izvesti na sceni? Do koje mjere je predmet teatarskog
predstavljanja ve i sam predstava? to odreuje stepen premjetanja ili iskrivljenja u teatarskom predstavljanju? ijim interesima slui predstavljanje? Koji
je uinak predstavljanja na predmet ili praksu koja je predstavljena? Iznad
svega, kako je drutvena energija ula u kulturalnu praksu oko koje se pregovara i razmjenjuje?
Ako smo u iskuenju da odgovorimo na ova pitanja, onda je dobro poeti
s nekim negacijama:
(1) Nema pozivanja na genijalnost kao jedini izvor energije velike
umjetnosti.
f
(2) Nema bezrazlonog stvaranja.
(3) Nema transcendentnog ili bezvremenog ili nepromjenljivog
prikaza stvarnosti.

172

Novi historicizam

(4) Nema autonomneg artefakta.

(5) Nema ekspresije bez porijekla i predmeta, jednog od i jednog za.
(6) Nema umjetnosti bez drutvene energije.
(7) Nema spontanog generiranja drutvene energije.
U vezi s ovim negacijama su izvjesni generativni principi:
1. Mimeza je uvijek praena - zaista i proizvedena - pregovorima i razmjenom.
2. Razmjene u kojim se kao jedna strana pojavljuje umjetnost mogu
ukljuivati novac, ali i druga sredstva plaanja. Novac je samo jedna vrsta
kulturalnog kapitala.
3. Strane u razmjeni mogu biti pojedinci (najee se osamljeni umjetnik zamilja u odnosu na bezlini, amorfni entitet koji oznaava drutvo ili
kulturu), ali i sami pojedinci su produkti kolektivnih razmjena. U renesansnom teatru ova kolektivna priroda je intenzivirana umjetnikovom vlastitom
participacijom u dionikim kompanijama. U takvim kompanijama individualni poduhvati imaju svoje otro definirane identitete i interese (i svoj vlastiti
poetni kapital), ali, da bi uspjeli, oni udruuju svoje izvore, i svoje vlastite
esencijalne posjede, u zajedniko poduzee.
Ako ne postoji izraajna sutina koja se moe locirati u estetskom predmetu kao neto to je u sebi zavreno, nekontaminirano interpretacijom, van
domaaja prevoda ili zamjene - ako nema mimeze bez razmjene, - onda nam
ostaje da analiziramo kolektivnu dinamiku cirkulaciju uitaka, briga i interesa.104 Ta cirkulacija zavisi od odvajanja umjetnike prakse od drugih formi
drutvene prakse, odvajanja koje je izvreno podrkom ideolokog dejstva,
u ope usvojenoj klasifikaciji. Drugim rijeima, ne moe se rei da umjetnost naprosto postoji u svim kulturama; ona je stvarana uporedo s drugim
proizvodima, s drugim formama prakse, s drugim diskursima date kulture. (U
praksi "stvaranje" znai batinjenje, prenoenje, mijenjanje, modificiranje,
reproduciranje mnogo vie nego izmiljanje: po pravilu ima vrlo malo iste
invencije u kulturi) A ta demprkacija je rijetko kad, ako ikad, apsolutna ili
kompletna, a i ne moemo je odrediti nekom jedinstvenom teorijskom formulacijom. Moemo smisliti razliite metafore da opiemo proces: podizanje zida
ili ograde s ciljem da se jedna teritorija odvoji od okolnih teritorija; izgradnja
kapije kroz koju e neki ljudi i predmeti smjeti prolaziti, a drugima e to biti
zabranjeno; postavljanje znaka na kojem e biti izloeni detalji prihvatljivog
koda ponaanja unutar ograene teritorije; razvitak cijele klase djelatnika
specijaliziranih za carinsku slubu u demarkacionoj zoni; uspostavljanje, kao
u djeijim igrama, ritualiziranih formula koje se mogu beskrajno ponavljati. U
sluaju javnog teatra s kraja esnaestog i prve polovine sedamnaestog stoljea,
ove metafore se mogu doslovno shvatiti: uistinu je postojala konstrukcija

181

Poststrukturalistika itanka

Novi historicizam

zgrade, plaale su se ulaznice za prelazak preko praga, postojala je lista propisa

koji su odreivali sta se smije, a ta ne smije prikazati na sceni; vaio je niz
preutno prihvaenih pretpostavki (na primjer, da niko nee biti zaista ubijen
ili muen, da niko nee stvarno voditi ljubav na sceni, da niko nee izistinski
kleti, ili se moliti, ili prizivati duhove, i tako dalje), pisao se dramski tekst koji
su cenzori mogli unaprijed prekontrolirati, bile su probe, gledaoci su bili relativno pasivni, postojale su profesionalne pozorine trupe.
Ovako doslovno shvaena institucionalizacija prostora umjetnosti ini
renesansni teatar posebno zgodnim za analizu cirkulacije drutvene energije u
kulturi, a ulog takve analize se podie direktnom integracijom Shakespeareovih
drama - nesumnjivo najsnanijih, najuspjenijih i najtrajnijih umjetnikih
ostvarenja na engleskom jeziku - s ovim osobenim modalitetom umjetnike
proizvodnje i potronje. Mi se, drugim rijeima, ne bavimo tekstovima koji su
napisani izvan institucije i naknadno joj dostavljeni, niti sa sluajnim produkcijama koje su postavljene na scenu u davno ustanovljenom i ideoloki uspavanom dekoru, ve sa knjievnim ostvarenjima koja su zamiljena u prisnoj
i ivoj relaciji sa stvarnom komercijalnom praksom. Veim dijelom ta ostvarenja u isto vrijeme uzdiu snagu teatra kao institucije i sama se uzdiu snagom
koju je ta institucija ve akumulirala. Zelja da se uzdigne opa praksa onoga
ega je svako pojedinano djelo uzorak blizu je sreditu svekolike umjetnike
produkcije, ali u drami je ta elja prisutna u direktnom, ak grubom smislu,
zbog neodoljivog znaaja neposrednih materijalnih interesa. Shakespeare
kao dioniar je vjerovatno bio zainteresiran ne samo za dobru prou pojedine
drame ve i za dobrobit i uspjeh cijele njegove trupe, kako u odnosu i na one
koji je reguliraju, tako i u odnosu na njenu publiku. Svaki pojedinani komad
daje mali doprinos opem skladitu socijalne energije koju teatar posjeduje, a
otuda i pravu teatra da rauna na svoju stvarnu i potencijalnu publiku.
Iako je svaki komad vezan za dugoronu institucionalnu strategiju teatra,
ipak je vano izbjei tvrdnju da je odnos izmeu uspostavljenog stila i individualne predstave uvijek harmonian. Mogue je da dramski pisac bude u
sukobu sa svojim vlastitim medijem, neprijateljski raspoloen prema njegovim
pretpostavkama i uslovima, voljan da zatomi njegovu snagu i dovede u pitanje uitke koje on prua. Karijera Bena Jonsona taj sukob jasno pokazuje, a
na momente se on moe vidjeti i kod Shakespearea. Moda moemo rei da
pojedinaan komad posreduje izmeu stila teatra, shvaenog u njegovoj historijskoj specifinosti, i elemenata drutva iz kojeg se teatar izdvojio. Svojim"
predstavljakim postupcima svaki komad iznosi na scenu naboje socijalne
energije; scena za uzvrat prerauje tu energiju i vraa je u publiku.
Uprkos drvenim zidovima i zvaninim propisima, granice izmeu teatra
i svijeta nisu uvrene, niti predstavljaju logiki koherentan niz; prije bi se
reklo da ih odrava kolektivna improvizacija. U svakom datom vremenu, dis-

tinkcija izmeu teatra i svijeta moe biti prilino jasno postavljena i granice
mogu biti lako prepoznatljive, tako da i samo navoenje razlika moe izgledati
apsurdno: na primjer, naravno da se pozorina publika nee umijeati u radnju
na sceni, naravno da se nasilje samo glumi. Ali se mogu zamisliti pozorita
koja uklanjaju sve, navodno oite, distinkcije; a to je za nas jo znaajnije,
renesansni glumci i gledaoci su lako mogli zamisliti takve protuprimjere,
Sljedstveno tome, odnos izmeu teatra i svijeta, ak i u najstabilnijim i
najnespornijim trenucima, nikad se nije u potpunosti prihvatao bez rezerve, nikad nije bio doivljen kao neto to je potpuno prirodno i oigledno. Sile unutar
teatra, kao i one izvan njega, neprestano su skretale panju na teatarsku praksu
koja je naruavala ustanovljene konvencije engleskog teatra. Kada su protestanti kao teatar oznaili katoliku misu, taj napad je na magian nain proizveo
jednu vrstu teatra u kojem (1) pozorite maskira sebe kao sveto mjesto; (2)
gledaoci ne misle o sebi kao o gledaocima ve kao o zajednici vjernika; (3)
pozorina predstava - sa svojim razraenim kostimima iritualima- ne samo da
ne priznaje daje opsjena ve tvrdi daje najvia istina; (4) izvoai ne prihvataju
potpuno da su izvoai, ve stvarno vjeruju u uloge koje igraju i u simbolike
radnje koje glume; i (5) spektakl zahtijeva od publike ne nekoliko penija i
prijatnu viesatnu dangubu, ve doivotnu posveenost instituciji koja prikazuje predstave. Slino tome, i sami pisci su esto usred svojih komada skretali
panju na alternativnu pozorinu praksu. Tako, na primjer, rasplet Messingerovog Rimskog glumca (slino kao i Kydove panske tragedije) okree se protiv
onih vidova teatra u kojim u radnji kao glumci uestvuju prinevi i plemii i u
kojem ubijanje postaje stvarno. A renesansnoj publici nije trebalo mnogo mate
da zamisli te alternative konvencijama javnog pozorita: ijedna i druga su bile
u punom pogonu ba u tom vremenu, u formi "maski" i dvorskih zabava, na
jednoj strani, i javnih sakaenja i pogubljenja, na drugoj strani.
Ona konvencionalna distinkcija izmeu teatra i svijeta, koliko god u nekom
trenutku izgledala vrsta, nije bila prihvaena bez primjedbi; naprotiv, stalno je
dovoena u pitanje. To nije nuno podrivalo tu distinkciju; esto je, u stvari, to
imalo suprotan efekt, jer je podupiralo insistiranje na granicama unutar kojih je
javni teatar postojao. A ni priznavanje alternativa nije nuno inilo te granice
isto arbitrarnim; napadi na nelegalne forme teatra teile su da moralno podre
postojeu praksu. Ali u esnaestom soljeu, kao i sad, saznanje o drukijim
nainima razumijevanja odnosa izmeu svijeta i teatra povealo je svijest o
teatru kao kontigentnoj praksi, sa skupom institucionalnih interesa, motiva i
ogranienja, kao i sa prateom mogunou nenamjernog ili namjernog krenja
tih interesa. Ta mogunost, ak iako se nikad nije realizirala, djelovala je na
odnos teatra i prema socijalnoj i politikoj vlasti i prema samom sebi: ak i u
trenucima njegove poslune autoregulacije, primjeri spremnosti teatra da ostane

182

183
J>>

Poststrukturalistika itanka

sasvim unutar konvencionalnih granica, oznaeni su kao strategije, institucionalne odluke donesene da osiguraju materijalnu dobrobit pozorine trupe.
Propisi koji su upravljali teatrom u vrijeme Tudora i Stuarta bili su haotini,
nedosljedni i nasumini, nisu proisticali ni iz tradicionalnog kolektivnog shvatanja teatra, niti iz koherentnog racionalnog pokuaja da se regulira i definira
jedna nova kulturalna praksa. U stvari, bili su mjeavina tradicionalnih pravila
po kojim se morala upravljati jedna starija, vrlo razliita teatarska praksa i
novih propisa koji su bili na brzinu sklepani da bi odgovorili pojedinim lokalnim potrebama. Kao posljedica toga, ak i relativno mirni i prosperitetni
momenti u nevoljnom ivotu jedne pozonsne trupe imali su vie karakter
improvizacije nego uhodang i sreenog institucionaliziranog stanja. A ta
institucionalna globalna improvizacija davala je okvir lokalnim improvizacijama, ukljuujui tu i rad pojedinih dramskih pisaca. Tako je Shakespeareova
dramaturgija u sebi ukljuivala ne samo ideoloka ogranienja unutar kojih je
teatar kao institucija funkcionirao, ve i cijelu gomilu preuzetih pria, kao i
anrovskih oekivanja, meu kojima i onih koja su, s napretkom u njegovom
razvoju, uspostavile njegove vlastite ranije drame. Pa iako je veinom sa svojom graom postupao na nain koji je odreen tim prilino dobro definiranim
granicama (na primjer, nije mogao pustiti kraljevia Hala da izgubi bitku kod
Agincourta), on je u stvari u svakoj prilici imao nevjerovatno irok izbor poteza. A potezi koje je izabrao bili su njegovi: sauvano je na desetine verzija
prie o Learu (kao sastavnom dijelu ideologije porodice u poznom srednjem
vijeku i renesansi), ali ni u jednoj drugoj verziji, koliko znam, Cordelia ne
umire na Learovim rukama, kao to je u njegovoj drami.
A ako elizabetanskom teatru pripisujemo ovaj improvizacijski karakter, zar
ne bi trebalo rei da je ta njegova imrovizacijska sloboda bila u suprotnosti s
neim to je u tom teatru jo znaajnije, a to je daje sadraj prikazanih radnji bio
i tada unaprijed napisan? Uostalom, pozorina predstava je drukija od veine
drugih socijalnih praksi upravo po tome to je njen razvoj unaprijed odreen i
omeen tekstom, to ona navodi svoju publiku da retrospektivnu nunost tog
razvoja prihvati kao prospektivnu105: formalna nunost koja dolazi sa svijeu
da se gleda unatrag na dogaaje koji su se ve dogodili u stvari je nunost koja
proizlazi iz dramskog teksta koji postoji prije same predstave. ivot izvan teatra
je pun zbrke, nepotpuno ostvarenih planova, nasuminih smetnji, neoekivanih
i nepredvidljivih otpora. Na pozorinoj sceni se ta zbrka i prikazuje i u isto vrijeme oituje kao unaprijed dizajnirana. Naravno, moe se prigovoriti da ak ni
na sceni nije sve izvjesno: glumci mogu zaboraviti tekst, ili ga izgovoriti prije
lagvorta, ili odbiti da igraju, klaun moe odluiti da improvizira, pojedinci u
publici mogu ne pristati na ponaanje koje se od njih oekuje i umijeati se u
predstavu, skele se mogu sruiti, predstava se zbog toga moe otkazati. Ali ove

172

Novi historicizam

apsurdne, skoro potpuno teoretske mogunosti samo jo vie naglaavaju onu

primjesu slobode koja je zain manifestiranoj nunosti.
Mogli bismo dalje dokazivati da je jedna od ideolokih funkcija teatra bila
Upravo to da kod publike izazove osjeaj da to to izgleda spontano ili sluajno
nije takvo, daje, u stvari, dramski pisac to u potpunosti ranije tako zamislio,
briljivo kalkulirajui efekte, drugim rijeima da se iza onoga to se doivljava
kao neizvjesnost krije jedan vrst plan, bilo da je to plan ljudskih starjeina
- oeva i vladara koji bez prekida paze na pogrene korake svojih podanika
- bilo da je to sveobuhvatni plan boanskog starjeine. Teatar, dakle, potvruje
strukturu ljudskog iskustva, kakvog proklamiraju oni na vrhu, i navodi nas da
tu strukturu preobratimo u na uitak.
Ali kao to improvizacijska provizornost teatra nije nuno ideoloki subverzivna, tako ni utvreni poredak unaprijed dizajnirane predstave nije nuno
ortodoksan. Ne samo da se publika moe suzdrati od prihvatanja tog poretka
i odbiti da aplaudira, ve je i sam taj poredak oznaen kao teatarski i zato
nestvaran. Aplaudirajui, publika samo potvruje zadovoljenje svojih vlastitih
interesa u teatru.
Moemo li, meutim, govoriti o "praktinim interesima" u ovom kontekstu? Zar ne bi trebalo rei da se teatar kloni onog sistema praktinih aktivnosti
koji upravlja cirkulacijom drutvene energije? Javni teatar uope nije ni od
kakve koristi publici, u smislu pribavljanja materijalne ili simbolike dobiti:
dogaaji koji su prikazani na sceni uope ne djeluju direktno na praktine aktivnosti gledalaca. Ali, mada je to znaajno, to ipak nije dovoljno da bi se teatar
konstituirao kao mjesto koje je radikalno odvojeno od sfera drutvene prakse.
Prije svega, teatar nesumnjivo ima upotrebnu vrijednost za nekoliko klasa
ljudi: za one koji glume, za one koji piu za njega, za one koji ga reguliraju,
za one koji pribavljaju kostime, podiu i odravaju pozorine kue, prevoze
gledaoce preko rijeke, za deparoe, prodavae pia, istae ulica itd. (Izgleda
da je samo jedna grupa - publika -iskljuena iz praktinih aktivnosti). Osim
toga, zadovoljstvo gledalaca je na jedan znaajan nain i korisno. Renesansa
je imala teorije, kao to imamo i mi, kojim se i na fiziolokim i na psiholokim
osnovama dokazuje praktika korist rekreacije, a uz njih su ile i dodatne,
eksplicitno politike teorije. Naime, kako je sugerirao Nashe, promatrajui
pozorini komad, gledaoci se nee nositi milju da diu bunu. Najzad,
praktika korisnost teatra uveliko zavisi od privida daje on odvojen od obine
drutvene prakse. Trijumfalno umijee teatra je u tome da navede svoje gledaoce da zaborave da uestvuju u praktikoj aktivnosti, da stvori atmosferu koja
izgleda daleko od manipulacija svakodnevnice. Shakespeareov teatar je snaan
i efikasan upravo zato to gledaoci vjeruju daje on nekoristan i bez praktine
vrijednosti. A upravo to vjerovanje je dalo teatru sasvim odrijeene ruke da

185

Poststrukturalistika itanka

vodi pregovore i razmjene s okolnim institucijama, vlastima, diskursima i

drutvenim praksama.
Ovi pregovori s drutvom bili su definirani nedvosmislenim iskljuivanjem
relativno malo stvari iz privilegiranog prostora pozorita, ak iako je, virtuelno, sve ono to se predstavljalo na sceni bar potencijalno bilo opasno, pa
je zbog toga s razlogom moglo biti kontrolirano i cenzurirano. Elizabetanski
teatar je mogao, unutar uspostavljenih granica, predstavljati i sakralno i profano, i suvremenost i antiko doba, i prie koje su smjetene u Englesku i one
koje se deavaju u dalekim zemljama. Aluzije na monarha koji je na vlasti,
ak i na vrlo kontroverzna pitanja te vladavine, nisu nuno bile zabranjene
(mada je trupa trebala kroz to ii vrlo paljivo); praksa i predstavnici katolike
crkve, koja je bila stavljena van zakona, mogli su se prikazivati s puno simpatije, zajedno s Turcima, Jevrejima, vjeticama, demonima, vilama, divljim
ljudima, duhovima. Iznad svega, i jezik teatra (kao najmoniji faktor u ovom
nizu izvora predstavljake umjetnosti) bio je zauujue otvoren: najsveanije
formule crkve i drave mogle su nai put na scenu i pomijeati se s jezikom
pijace, ba kao to su se uzvieni stihovi mogli u istom komadu smjenjivati s
najprostijom prozom. Teatar je jasnim granicama odvojen od "vanjskog svijeta" i priznato mu je pravo da djeluje kao zasebna sfera, ali su te njegove
granice bile izvanredno propusne.
Jer cirkulacija drutvene energije koju je vrila pozorina scena, i koja se
vrila na njoj, nije bila dio nekog koherentnog totalitarnog sistema. Prije bi
se reklo daje bila parcijalna, fragmentarna, kofliktna; elementi su se ukrtali,
kidali, iznova se na nov nain kombinirali, meusobno se suprotstavljali; neke
vidove drutvene prakse pozorite je uveavalo, druge umanjivalo, jedne isticalo, druge zanemarivalo. Ali to je onda socijalna energija koja je u teatru
cirkulirala? Mo, karizma, seksualno uzbuenje, kolektivni snovi, divljenje,
enje, strepnje, religiozno strahopotovanje, snani doivljaji; u uzvjesnom
smislu pitanje je apsurdno: jer sve to drutvo proizvodi moe cirkulirati ukoliko nije namjerno iskljueno iz cirkulacije. A u tim uslovima, onda, ne moe
biti jedinstvenog metoda pristupa, ni sveobuhvatnog tumaenja, ni iscrpne i
definitivne poetike kulture.
Shakespeareove drame su nastale u viestrukim razmjenama, koje su se
jo vie umnoavale kroz vrijeme, jer onim transakcijama kroz koje je djelo
u poetku dobilo socijalnu energiju pridodavane su dodatne transakcije kroz
koje je to djelo obnavljalo svoju snagu u promjenjenim okolnostima. Mene
prvenstveno zanimaju te poetne razmjene: kako je ta energija prvotno akumulirana, kako je angairana i kako je vraena kulturi iz koje je dola. Alija znam
da nema direktnog pristupa tim poetnim razmjenama, jer nema tog istog
momenta kad je energija potekla, a proces poeo. Ipak, mi bar moemo rekonstruirati neke aspekte tih uvjeta u kojima je teatar dobivao tu svoju izvanrednu

186

Novi historicizam

snagu. Ali i to moemo samo u terminima naih vlastitih interesa i naih vlastitih uitaka i jedino u svjetlu historijskog razvoja koji se ne moe ignorirati.
Sanjao sam da razgovaram s mrtvima. Ni sada ne odustajem od tog sna.
Ali je bilo pogreno to sam zamiljao da mogu uti jedan jedini glas, glas
drugoga. Jer, ako sam elio uti jedan glas, morao sam uti i mnoge druge
glasove mrtvih. I ako sam elio uti glas drugog, morao sam uti i moj vlastiti
glas. Govor mrtvih, kao ni moj vlastiti govor, nije privatni posjed.

Louis A. Montrose
POETIKA I POLITIKA KULTURE

(1989.)
Odnedavno je u prouavanju renesanse, kao i openito u anglo-amerikoj
nauci o knjievnosti, dolo do obnovljenog interesa za historijske, socijalne
i politike uslove i posljedice knjievne produkcije i reprodukcije: pisanje i
itanje tekstova, kao i procesi kojim se oni stavljaju u promet i kategoriziraju,
analiziraju i izuavaju, ponovno se tumae kao historijski determinirani i
determinirajui modaliteti kulturnog rada; naizgled autonomni estetiki i
akademski predmeti rasprave ponovno se shvauju kao neodvojivo, mada
kompleksno povezani s drugim diskursima i djelatnostima, a te veze kao ono
to konstituira socijalne sustave unutar kojih se individualni subjektiviteti i
kolektivne strukture uzajamno i kontinuirano formiraju. Na tu opu preorijentaciju u nauci o knjievnosti J. Hiilis Miller se 1986. kritiki osvrnuo u svom
Predsjednikom obraanju u Drutvu za modernu lingvistiku. Tom prilikom
Miller je s izvjesnom zgranutou - i pomalo hiperboliki - primijetio da
je "nauka o knjievnosti u posljednjih nekoliko godina doivjela iznenadno,
gotovo univerzalno odvraanje od teorije, u smislu usmjerenja na jezik kao
takav, i okrenula se historiji, kulturi, drutvu, politici, institucijama, klasnim
i spolnim uvjetima ivota, drutvenom kontekstu, materijalnoj bazi."106 U
takvoj formulaciji Miller kao da polarizira jeziki i socijalni aspekt. Meutim,
preovlaujua tendencija u kulturolokim studijama danas je da se naglaava
njihov reciprocitet i uzajamno dejstvo: na jednoj strani, drutveni aspekt
je shvaen kao diskurzivno konstruiran; na drugoj strani, jezika praksa je
shvaena kao nuno dijaloka i kao socijalno i materijalno determinirana i
ograniena,
Millerovo kategoriko suprotstavljanje "itanja" kritici kulture, "teorije"
diskursima "historije, kulture, drutva, politike, institucija, klase i spola" meni

172 186

NASLOV IZVORNIKA
EDWARD W. SAID
V O R I E N T A L I S M

EDWARD W. SAID

Copyrigh| > 1978 by Eclward W. Said

GLAVNI UREDNIK
VELIMIR VISKOVI

IZVRNI UREDNIK
MILAN A R A C

ORIJENTALIZAM

TAJNICA REDAKCIJE
NATALIJA KOCIJAN

LEKTURA I KOREKTURA
MIRJANA MATAIJA
VESNA VINCHIERUTTI

PRIJEVOD
BILJANA ROMI

IZDAVA
K O N Z O R , Ilica 47, Zagreb
ZA IZDAVAA
MILAN ARAC

konzor
zagreb

Z/l

JANETIIBRAHIMA

Oni se ne mogu predstavljati; njih se mora

predstavljati

KARL MARX, Osamnaesti brumaire Louisa

Bonapartea

Istok je karijera,
BENJAMJN DISRAKLI,

Tcmkred

G P R

Uvod

Pri posjetu Bejrutu, tijekqm stranoga graanskog rata godine

1975. na 1976., francuski je novinar, sa aljenjem, zapisao o razorenom gradskom podruju kako je ono nekad pripadalo..,
Orijentu Chateaubrianda i Nervala1. Imao je pravo, naravno,
posebice to se tie,jednog Europljanina. Orijent je gotovo i bio
europski izum i od starine bijae mjesto romance, egzotinih
bia, sjeanja i krajolika to kao duhovi progone, mjesto jedinstvenih iskustava. Sada se gubio; u stanovitom smislu on se dogodio, njegovo je vrijeme prolo. Moda se inilo nevanim to
su i sami orijentalci imali udjela u tom procesu, to su ak i u
doba Chateaubrianda i Nervala orijentalci ondje ivjeli i to su
sada oni ti koji trpe; za europskog je posjetitelja odluujue europsko predstavljanje [reprezentacija]* Orijenta i njegove suvremene sudbine, a i jedno i drugo povlateno je vano za navedenoga novinara i za njegove francuske itaoce.
Amerikanci Orijent ne doivljavaju na isti nain; oni ga
mnogo vjerojatnije povezuju s Dalekim istokom (Kinom i Japanom poglavito). Za razliku od Amerikanacaj Francuzi i Britanci manje N i j e ^
Portugalci, Talijani i
vicarci imaju dugu tradiciju, kako ja tp zovem,
orijentalizma,
nj^^a,_sp_orazumijevanja s Orijentom koja se temelji na posebnome mjestu to ga Orijent zauzima u europskom zapadnom iskustvu. Orijent nije samo susjedan Europi;
Thierry Desjardins, Le Martyre du Liban (Pari2: Plon, 1976.), str. 14.
Termin reprezentacija (representation) ostavljen je uglavnom u tom obliku ili
se u prijevodu rabi predstavljanje budui da u Saida reprezentacija ne znai samo
prikazivanje (Darstellung), nego nosi i politike konotacije odnosa prikazivanja i
moi te znai i predstavljanje, zastupanje nekoga (vertreten).
1

V
'

CJ

on je isto tako i mjesto najveih, najbogatijih i najstarijih europskih kolonija, izvor njezinih civilizacija i jezika, njezin kulturni suparnik, jedna od njezinih najprodubljenijih i najpovratnijih predodaba o Drugome. Osim toga, Orijent je pomogao
da e Europa (ili Zapad) odredi kao njegova oprena slika, zamisao, oprena osobnost i opreno iskustvo. Ipak nita od tog
Orijenta nije puka imaginacija. Orijent je sastavni dio europske
materijalne civilizacije i kulture. Orijentalizam j e oblik diskursa,.
koji izraava i predstavlja taj dio kulturno pa ak i ideoloki i
on ima svoje potporne ustanove, vokaM
slikovlje,
doktrine, ak i kolonijalno inovnitvo i kolonijalne stilove. Nasuprot tomu, ameriko razumijevanje Orijenta init e se razmjerno povrnije, premda bi nae nedavne japanske, korejske i
indokineske pustolovine trebale stvoriti razboritiju,- zbiljskiju
svijest o Orijentu. tovie, sve rairenija amerika politika i
gospodarska uloga na Bliskom istoku (Srednjem istoku) uvelike
od nas zahtijeva da to bolje razumijemo taj Orijent.
itaocu e biti jasno (a bit e mu sve jasnije kad proita
stranice to slijede) da pod orijentalizmom razumijevam nekoliko stvari, a sve su one, prema mojemu miljenju, meuovisne.
Najspremnije se obino prihvaa..8^adsmsko^odredenje.orijen^
talizma i doista ono se jo rabi u mnogim akademskim ustanovama. Svatko tko pouava aOrijentu, pie o njemu ili ga istrauje u njegovim"posebnim ili openitim aspektima a to podjednako vrijedi i za antropologa, sociologa, povjesniara ili filologa orijentalist je, a ono to radi jest orijentalizam. Ako
ga usporedimo s orijentalnim
studijima ili regionalnim
studijima,
tono je da strunjaci danas manje cijene naziv orijentalizam i
zato to je odve neodreen i openit i zato to u sebi razumijeva nadmeno egzekutivno stajalite europskoga kolonijalizma
devetnaestoga i ranoga dvadesetog stoljea. Unato tomu, piu
se knjige i odravaju se kongresi s Orijentom kao glavnom
temom, a orijentalist je pri tome, bio on u svojem starom ili
novom ruhu, glavni autoritet. injenica je da orijentalizam,
premda ne ivi u obliku u kojem je nekad ivio, i dalje ivi na
akademskoj razini u svojim doktrinama i tezama o Orijentu i
orijentalcu.
3418

S tom akademskom tradicijom, ije su sudbine, transmigracije, specijalizacije i transmisije djelomice dio teme ove studije,
povezano je openitije znaenje orijentalizma. Orijentalizam je
nain miljenja zasnovan na ontolokoj i epistemolokoj distinkcijjjzmedu Orijenta i (veinom) Okcldenta.' Tako je golem broj pisaca, meu kojima ima pjesnika, romanopisaca, filozofa, politikih teoretiara, ekonomista i imperijalnih upravitelja, prihvatio temeljnu distinkciju izmeu Istoka i Zapada
kao polazite za u tanine razraene teorije, za epove, romane,
za drutvene i politike prikaze Orijenta, njegovjh naroda, obiaja, njegova uma, usuda i tako dalje. Taj orijentalizam moe
tako izmiriti, recimo, Eshila i Victora Hugoa, Dantea i Karla
Marxa. Neto kasnije bavit u se u ov(om uvodu metodolokim
tekoama na koje se nailazi kad se tako openito konstruira
podruje poput orijentalizma.
^
.^T1a n J e imaginativnog
znaenja orijentalizma teklo je kontinuirano, a od kasnog
osamnaestog stoljea to je meudjelovanje gotovo posve disciplinirano, moda ak i regulirano. I tako sam doao i dojreeg
znaenja orijentalizma, znaenja koje je poneto vie povijesno
i materijalno'odreeno nego prijanja ,dva. Ako uzmemo kasno
osamnaesto stoljee"za"vrIo"gfub"6~'derihirano polazite, o orijentalizmu-.se ,xnoe raspravljati i moe ga se analizirati kao
zdruenu ustanovu)Jcoja se bavi Orijentom bavi se njime tako
da o njemuHznosi stajalita [ ajatorizira gledita, prikazuje ga,
tako to ga pouava, naseljava i njime vlada: ukratko, orijental]z_am,.kap_.zapad.ni Jiain da se dominira Orijentom, da ga se
restrukturTO
Nalazim da je korisao,. kako
bih identificirao orijentalizam, upotrijebiti pojamjdiskursia^Michela Foucaulta i to onako kako""ga~je"on opisao u sVojiitfknjigama Arheologija
znanja i Nadzor i kazna, Tvrdim da se, ako se
orijentalizam ne preispita kao diskurs, ne moe razumjeti _izrazito sustavna disdplina kojom je europska kultura bila kadra
upravljati Orijentom pa ga ak i stvoriti politiki, drutveno, vojno, ideoloki, znanstveno i imaginativno tijekom postprosvjetiteljskog razdoblja. tovie, orijentalizam je imao tako
autoritativan poloaj da vjerujem kako nitko tko pie i misli o

".,.,;/
f > i

K)'i <.!')M' i.' 1 f'

'r n .
.....

i'l

r^odsuj')

dl

r<
v

'
.

Orijentu ili djeluje vna Orijentu, ne moe to initi a da neiizme

u obzir ogranienosti u miljenju i djelovanju koje je Orijentalizam nametnuo. Ukratko, zbog orijentalizma Orijent nije bio.
(i nije) slobodan objekt, miljenja i djelovanja. To ne znai da
orijentalizam jednosmjerno odreuje ono to se o Orijentu moe izrei, nego da se neizbjeno unosi (i ukljuuje) cijela mrea
interesa kako bi se uhvatilo u kotac sa svakom situacijom kad
je rije o tom posebnom entitetu, Orijentu. Ova knjiga upravo pokuava pokazati kako se to dogaa. Ona isto tako pokuava pokazati da je europska kultura dobila na snazi i osobnosti
tako to je sebe postavila nasuprot Orijentu kao nekoj vrsti svojega surogatnoga ili ak podzemnog ja.
Povijesno i kulturno postoji kvantitativna ij^alitativna razlika izmeu franko-britanske ukljuenosti na Orijentu i do
razdoblja amerike premoi nakon Drugoga svjetskog rata
ukljuenosti svake druge europske ili atlantske sile. Govoriti o
orijentalizmu znai, dakle, govoriti uglavnom, premda ne i iskljuivo, o britanskom i francuskom kulturnom pothvatu, o projektu koji obuhvaa tako nespojiva podruja kao to su sama
imaginacija, cijela Indija i Levant, biblijski tekstovi i biblijske
zemlje, trgovina zainima, kolonijalne vojske i duga tradicija
kolonijalne uprave, impresivan znanstveni korpus, bezbrojni
orijentalni eksperti i strunjaci, orijentalna profesura, sloena smotra orijentalriih ideja (orijentalni despotizam, orijentalna rasko, okrutnost, orijentalna senzualnost), mnoge istonjake sekte, filozofije i mudrosti udomaene za lokalniTeuropsku upotrebu ovaj se popis moe proirivati gotovo u beskraj. elim rei kako orijentalizam proistjee iz osobite bliskosti koju su ostvarile Btttanija i Francuska s Orijentom, koji je
do ranog devetnaestog stoljea oznaavao zapravo samo Indiju
i biblijske zemlje. Od poetka devetnaestog stoljea pa do kraja
Drugoga svjetskog rata Francuska i Britanija dominirale su Orijentom i orijentalizmom; od Drugoga svjetskog rata Amerika
dominira Orijentom i pristupa mu upravo onako kako su mu
neko pristupale Francuska i Britanija. Iz te bliskosti, ija je dinamika bila neizmjerno plodna, premda je uvijek pokazivala
razmjerno veu snagu Okcidenta (Britanaca, Francuza ili Ame10

A OMU

jAiOi

i ^ j u d : ,

C'I'V,

idu/K

.VvvU'V

,|>vV

t'Vv

'

'V. :

rikanaca), proistjee golem korpus tekstova to ga zovem orijentalistikim.

Treba odmah rei kako uz mnoge knjige i autore koje propitujem, postoji i velik dio onih koje sam jednostavno morao
izostaviti. Moji^argumenti ipak ne ovise ni o iscrpnom katalogu
tekstova koji se bave Orijentom, ni o jasno omeenom skupu
teliStoV^ Kutom i ideja koji zajedno tvore orijentalistiki kanon.
Umjesto toga, ovisio sam o drugaijoj metodolokoj alternativi
-Piju sr, u odreenom smislu, tvori niz povijesnih generalizacija to sam ih dosad u ovom uvodu navodio i upravo o
njima sada elim analitiki podrobnije raspravljati.

iu d d i l ^ i

<

7uo,

'

Poeo sam s p r e t p o s t a v k o m ^ n i j e . pasivna prirodna

injenica. Ne moe se rei da on samo negdje jest, ba kao to
se ni za sam^Olra3enf ne
da samo negdje jest. Ozbiljno moramo shvatiti
kako ljudi sami
stvaraju svoju povijest, zapaanje da mogu.znati samo ono to
su sami stvorili, a proirimo li to na zemljopis onda je i kao
zemljopisne i kao kulturne entitete a posebice kao povijesne
entitete takva mjesta,, podruja,Jakve, zemljopisne sektore
poput Orijenta i Okcidenta stvorio ovjek. Tako je, ba kao
i sam Zapad70rijent^
povijest i tradiciju
milje^
j^okabu 1 araLpovijest i tradiciju koje su mu
podarile zbilju i nazonost na Zapadu i za Zapad. Tako se ta
dva zemijoSsna entiteta meusobno podupiru i do odreene
mjerfc zrcale?)
6sim-tireba iznijeti jo neke logine-kvalifikacije. U prvom redu, bilo bi pogreno zakljuiti da je Orijent
esencijalno
bio ideja ili tvorevina bez stvarnosti koja bi joj korespondirala.
Kad je Disraeli u svojem romanu Tankred napisao da je Istok
karijera, mislio je na to kako je zanimanje za Istok postalo za
mlade bistre zapadnjake sveproimajua strast; ne treba ga tumaiti kao da je rekao kako je Istok za zapadnjake bio jedino
11

(I
"
karijera. Postojali su i postoje kulture i narodi smjeteni
na Istoku i gruba stvarnos^
ivotaTnjihove povijesti"!
njihovih obiaja oito je vea od svega to bi se o njima na Zapadu moglo rei. Toj injenici ova studija vrlo malo pridonosi,
osim to je preutndpriznaje, Ali fenomen orijentalizma se, ka-i
ko ga ja ovdje prouavam, naelno ne bavi podudarnou ori-;,
jentalizma i Orijenta,, nego unutarnjom dosljednou orijentalizma i njegovih ideja o Orijentu (o Istoku kao karijeri) bez obzira na bilo kakvu podudarnost sa stvarnim Orijentom ilionkraj nje, ili be^obzira na manjak podudarnosti sa stvarnim
Orijentom. Moje je miljenje da se Disraeiijeva tvrdnja o Istoku
ugiavnom odnosi na tu stvoren

tu redovitukon-

stelaciju ideja kao neto nadmono u odnosu na Orijent, a ne

odnosi se na njega samog, kako se to sluti iz reenice Wallacea

Stevensa.

v^

Druga je kvalifikacija da se ideje, kulture i poviiestlae,mD^

SL.9z-bilin0 T^zurnjrcti Jj i p ropcjg^
, n j i ^ ~
hova sila, tonije, njihova k^nfjguraija moT) Vjerovati da je
Orijent stvoren ili, kako ja to "Kaem, orijentaliziran i
vjerovati da se takvo to dogaa jednostavno kao potreba mate, bilo bi nepoteno. Odnos Orijenta i Okcidenta odnos je i
moi; odnos dominacije, odnos razliitih stupnjeva sloene ,hegemonije i posve je tono naznaen u naslovu klasinog djela
K. M. Panikkara Azija i zapadna
dominacija {Asia and Western
Dominance).2
Orijent nije orijentaliziran samo zato to je prosjeni Europljanin devetnaestoga stoljea otkrio da je on orijentalan u svakom pogledu nego i zato to ga se moe
uiniti
orijentalnim ili ga podvrgnuti tome da to bude. Teko je pristati, primjerice, na injenicu da je,.FJaubjertQV susret s jednom egU
patskom kurtizanom stvorio iznimno. ,utjecajan-model orijental-,
ne, ene; ona o sebi nikad nije govorila, nikad nije predstavila
svoje osjeaje, sebe ili svoju povijest. On je govorio za nju i
predstavljao je. On je bio tuinac, prilino bogat, mukarac i to
K. M. Panikkar, Arta and Westem Dominance
1959.)

12

(London: George Allen & Unwin,

su povijesne injenice nadmoi koie m\i,nisjJi....dQ.pustik..s.amo to

daj^le^
Kuchuk Hanem nego, i da govori umjesto
nje i kae svojim itateljima j a
to
tipino _
orijentalna. Tvrdim da Flaubertov nadmoan poloaj prema
Kuchuk Hane^JLi.^^
On jFvrfo
prikladan primjer obrasca za relativan odnos moi izmeu Istoka i Zapada i za diskurs o Orijentu koji taj odnos omoguuje.
To nas dovodi do tree kvalifikacije. Nipoto ne treba pret- ,
pjDstvJ^
struktura lai ili mitova koja biso, onog trena kad bi se istina o njima
izrekla, jednostavno ra"splinula. Ja vjerujem da je orijentalizam
vaniji kao znak^uro-aTlantske moi nad Orijentom nego kao
vjerodostojar) diskurs o Orijentu (to on, u svojem akademskom
ili znanstvenom obliku, tvrdi da jest). vrstu unutarnju snagu
orijentalistikog diskursa, njegove bliske veze s drutveno-ekonomskim i politikim institucijama vlasti i njegovu nedvojbenu
izdrljivost moramo ipak potovati i pokuati razurnjeti. Uostalom, svakL^tav id^
mudrost (u akademskim
ustanovama, u knjigama, na kongresima, na sveuilitima, u institutima za diplomatske odnose) moe ostati nepromijenjen od
doba Ernesta Renana kasnih 1840-ih godina pa do "svojeg dananjeg oblika u Sjedinjenim Dravama, mora biti neto mnogo
vie od pul^ zbjrke
Zato orijentalizam nije nestvarna europska fantazija o Orijentu, nego ^stvoren korpus teorije i_prak7
^ se )i koji se naratajima znatno materijalno ulagalo. Kontinuirano ulaganje uinilo je orijentalizam, kao sustav znanja o Orijentu, prihvaenim filtrom kroz koji je Orijent prodirao u zaP.MoILsSis^ ba kao to je isto to ulaganje umnoilo zapravo, uinilo doista plodnima tvrdnje to su se rairile iz
orijentalizma u opu kulturu,
jai^in^Lje..-pavukaa.orisau-analitiku distinkciju izmeu.,
graanskoga i politikog drutva prema kojoj prvo tvore dobrovoljne (ili barem racionalne i neprisilne) podrunice poput kole, obitelji, udruga, a drugo pak tvore dravne ustanove (vojska,
policija, centralna birokracija) koje su izravna vlast u dravi.
Kulturu ...emo, naravno, nai, kako djeluje, u sklopu graanskog
drutva* u kojemu se utjecaj ideja, ustanova i drugih o s o b a U Q
13

^nrdO-Uoi--

UM JLujiufU

provodi s pomou dominacije, nego s pomou onogaltaGranir

sci zove, pristanak. J a k o u svakom netotalitarnom drutvu 6drc:
deni kulturni oblici imaju prevlast nad drugima, ba kao to su
i odreene ideje utjecajnije od drugih; oblik te kulturne, prevla,sti ono je to Gramsci zove hegemonija,
pojam nuan da bi se
uope mogao razumjeti kulturni ivot industrijskoga Zapada.
Upravo ta hegemonija ili, bolje reeno, rezultat kulturne hegemonije na djelu, daje
i sggg^. Q.
kojima sam dosad govorio. Orijentalizam nikad nije daleko od ,
onoga to je Danys Hay nazvao idejom o Europi,3 kolektivnim
pojmom koji oznauje nas, Europljane, kao suprotstavljene
svim onim neeuropljanima i zapravo bi se moglo ustvrditi kako je g.ljyxia.sastavnica--europske~kultur.e.upravo ono sto. tu kul:
turu ini hegemonijskom i u Europi i izvan nje: a to je ideja o
europskom^^ identitetu kao n
u usporedbi sa svini
neeuropskim narodima i kulturama. A tu je jo i dodatna hegemonija hegemonija europskih ideja o Orijentu koje uporno ponavljaju priu o europskoj nadmoi nad orijentalnom zaostalou i koje se obino ne obaziru na mogunost da bi neovisniji ili skeptiniji mislilac mogao o tom pitanju i drugaije misliti.
Orijentalizam gotovo konstantno strateki ovisi o toj fleksibilnoj pozicijskoj
nadmoi, to zapadnjaka dovodi u svekolik
niz moguih odnosa s Orijentom a da nikad pri tome ne gubi
razmjernu prevlast. A i zato bi bilo drugaije, posebice tijekom
razdoblja izrazite europske premoi od doba kasne renesanse
pa do dananjih dana? Znanstvenik, profesor, misionar, trgovac
ili vojnik bio je na Orijentu ili je o njemu razmiljao zato to je
ondje mogao biti ili zato to je mogao o Orijentu promiljati uz
njegov vrlo slab otpor. Pod opom rubrikom znanja o Orijentu
i pod kiobranom zapadne hegemonije nad Orijentom, potkraj
osamnaestog stoljea, pojavio se sloeni Orijent, prikladan da
se prouava u akademskim ustanovama, da se izlae u muzeju,
Deny Hay, Europe: The Emergence
burgh University Press, 1968.)

14

of an Idea, 2. izdanje (Edinburgh; Edin-

da se rekonstruira u kolonijalnom uredu, da se teoretski ilustrira u antropolokim, biolokim, jezinim, rasnim i povijesnim tezama o ljudskom rodu i o svijetu, da bude primjer ekonomskih
i sociolokih teorija o razvoju, revoluciji, kulturnoj osobnosti, o
nacionalnom i o religijskom karakteru. Osi^t(^ L imaginativn9
istraivanje orijentalnih tema temeljilo se manje-vie iskljuivo
najuverenoj zapadnoj svijesti iz ije neosporne sredinjosti izranja orijentalni svijet, najprije u skladu s opim idejama o tome tko je~Tto je orijentalac, a zatim u skladu s detaljnijom
logikom kojom ne upravlja samo empirijska stvarnost nego i
skup elj^ap^ekaT ulaganja i projekcija. Kad ve istiemo velika orijentalistika, uistinu znanstvena djela poput knjige Silvestrea de Sacyja Arapska
hrestomatija (Chrestomathie
arabe) ili
knjige Edwarda Williama Lanea Prikaz navada i obiaja moder-

nih Egipana (Account of the Manners and Customs of the Modem Egyptians), moramo isto tako primijetiti kako Renanove i

Gobineauove ideje imaju ipti poticaj kao i velik dio viktorijanskih pornografskih romana (za to pogledati analizu Stevena
Marcusa u tekstu Pohotni Turin).4
A^ipak^Jovjek se mora uvijek iznova pitati je li u orijentalizmu vanija opa skupina ideja to nadilazi mnotvenost grade
tko moe zanijekati da one nisu bile proete doktrinama o
europskoj nadmoi, razliitim vrstama rasizma, imperijalizma i
slinog, dogmatskim gleditima o orijentalcu kao nekoj vrsti
idealne ili nepromjenjive apstrakcije? ili su_vanija razna djela to su ih stvorili gotovo neizbrojivi pojedinani pisci, koji se
mogu shvatiti kao pojedinani primjeri autora koji se bave Orijentom. U odreenom smislu, te dvije mogunosti, opa i pojedinana, doista su dva kuta gledanja na istu grau: u oba primjera moramo se baviti pionirima na tom podruju, kakav je William Jones, ili pak velikim umjetnicima poput Nervala ili Flauberta. A zato ne bLbilo-moguce-primijeniti obje perspektive
zajedno ili jednu za drugom? Ne postoji li oita opasnost od
4
Steven Marcus, The Other Victoricins: A Study of Sexuality and Pomography in
Mid-Nineteenth
Century England (1966; reprint, New York: Bantam Books, 1967.),
str. 200-219.

15

tOJ'nj(a

iskrivljavanja (tono onakva kakvom je akademski orijentalizam uvijek bio sklon) kad bi se sustavno zadrala odve openita ili odve specifina razina prikaza?
Zazirem od dvoga od straha od iskrivljavanja i od straha
od netonostfllirBolfe reeno, straha od one vrste netonosti
koju uzrokuje j)dve dogmatino uopavanje i odve pozitivistiki o d r ^
U nastojanju da se bavim tim problemima
pokuao sam se baviti trima glavnim aspektima vlastite suvremene zbilje koji, ini mi se, pjokazuju izlaz iz metodolokih potekoa ili potekoa u odreivanju perspektive,"^oTcojima sam"
ve raspravljao, potekoa koje ovjeka mogu prisiliti, ponajprije, da napie grubu polemiku na tako neprihvatljivo openitoj
razini da nije ni vrijedna napora ili, pak, da pie tako detaljne
i minuciozne serije analiza da izgubi svaki trag opih obrisa snage koja to podruje opskrbljuje informacijama dajui mu tako
osobitu uvjerljivost. KakouQnda,.prepoznati individualnost i uskladiti je s njezinim inteligentnim, premda nipoto pasivnim ili
pukim diktatorskim, opim i hegemonijskim kontekstom?

III
Spomenuo sam tri aspekta, svoje suvremene stvarnosti: moram
ih sada objasniti i ukratko ih razmotriti da bi se razvidjelo kako
sam doao do tog smjera u istraivanju i pisanju.

1. Distinkcija izmeu istog i politikog znanja. Vrlo je lako tvrditi da znanje o Shakespeareu i Wordsworthu nije politiko, dok
to znanje o suvremenoj Kini ili Sovjetskom Savezu jest, Formalno i struno, odreen^samjcao humanist, to je naziv koji
upozorava na humanistike znanosti kao moje^druj.e djelovanja i zato je~j>otovo
.moglo. biti .iega..politikoga u onome To^
Naravno, meu
svim tim etiketama i nazivima koje rabim postoje nijanse, no,
mislim da uvelike zrcale istinu na koju ciljam. Jedan je razlog
16

da bi se reklo kako humanist, koji pie o Wordsworthu, ili urednik, ija je specijalnost Keats, ruiejajcljuen ni u to pplitiko,
taj da ono to on radi, ini se, nema izravnoga politikog utjecaja na stvarnost u svakodnevnom smislu. Znanstvenik ije je
podruje bavljenja sovjetsko gospodarstvo bavi se vrlo cijenjenim podrujem u kojem i vlada ima velike interese, te e rezultate njegova prouavanja ili njegove prijedloge uvaavati politiki stratezi, vladini slubenici, institucionalizirani ekonomisti,
strunjaci obavjetajnih slubi Razlika izmeu humanista i
osobaJSiji rad ima politike implikacije ili politiko znaenje jo
se vie produbljuje ako se kae daje ideoloka obojenost prvih
samo sluajno vana za politiku (premda moda velik trenutak
za njihove kolege na tom podruju koji im u tom sluaju mogu
prigovoriti zbog njihova staljinizma ili faizma ili olakog liberalizma)^ dok je ideologija posljednjih izravno utkana u njihovu
..grau. dakako, ekonomija, politika i sociologija u modernim
su akademskim krugovima ideoloke znanosti i_zato se ta
graa moe zdravo za gotovo.. shy a Jiti. >> pol i t i cko m .
Ipak; odluujue je za.veinu znanja nastala na suvremenom Zapadu (a ovdje mislim uglavnom na Sjedinjene Drave)
to da je ono trebalo biti, nepojkiko, ^ jest, znanstyeno, akaden^ko^epristrana jznad stranarskih*ili skuenih doktrinarnih uvjerenja. Moda se ne bi trebalo sporiti s takvom ambicijom u teoriji, no ju praksi je^j^ar^s^mnogo problematinija. (
Nitko jo mje izumi^jmeJoduJcojom bi se^odvojilo..znanstvenika
odnjegovih ivotnih okolnosti, od injenice da pripada (svjesno
ili nesvjesno) nekoj klasi,ftekom.iskupu.vjeroY.anj.a,.nekom,drutwnojn.poloaju, ili pak metodu, kojom to

odvojilo od toga da bude pripadnik drutva. Sve je to povezano

s njegovim radom na strunom planu, premda, posve prirodno,
njegovo istraivanje i plodovi tog istraivanja pokuavaju dosegnuti razinu razmjerne osloboenosti od zapreka i ogranienosti krute, svakodnevne stvarnosti. Jer postoji i znanje koje je
manje pristrano od pojedinca j(s njegovim zapletenim i zbunjuJuim ivoTnTm okolnostima) koji to znanje stvara. Ipak, to znanje nije zbog toga j automatski ' ^
17

Vrlo je vano pitanje jesu li rasprave o knjievnosti ili o

klasinoj filologiji pretrpane politikim znaenjima ili ga ne posreduju, no, to sam pokuao na drugom mjestu obraditi.5 Ono
to me sada zanima jest kako opi liberalni konsenzus o tome
daje istinskog
temelju nepolitino (i obrnuto,
da otvoreno politino znanje nije istinsko znanje)' prikriva iznimno, premda nejasno, ustrojene politike okolno
vladavaju kad se_ znanje stvara. Danas to nije nimalo lako razumjeti budui da se pridjev politiki rabi kako bi se ozloglasilo svako djelo koje se usudilo naruiti protokol tobonje nadpolitike objektivnosti. Mogli bismo rei, prije svega, kako graansko drutvo preppznaje stupnjevanje politike vanosti na
razliitim podrujima znanja. Do odrediene mjere politika vanost nekog podruja proizlazi iz mogunosti da se ono izravno
prevede na ekonomske termine; no, u veoj mjeri politika va:
nost prdziazj_jz bliskosti nekog podruja s odreenim.izvorima
moi u politikom drutvu. Tako e ekonomsku studiju o dugoronom sovjetskom, energetskom potencijalu i njegovu uinku na vojnu sposobnost vjerojatno naruiti ministarstvo obrane
te e time ona dobiti nekovrstan politiki status, koji je nemogu za studiju o Tolstojevljevoj ranoj prozi to je djelomice financira kakva zaklada. Pa, ipak, oba rada graansko drutvo
prepoznaje kao slina, kao ruske studije, premda jedan rad moe napisati neki vrlo konzervativan ekonomist, a drugi pak neki
radikalni knjievni povjesniar.
a tema ima prioritet pad j)rofinjenijim distinkcijama kakve su
ekonomija ili povijfest knjievnosti, jerj3olitigkg.drjjtvo u
gramscijevskom smislu prodire u takve dijelove graanskoga
drutva kao to su akademski krugovi i proima ih znaenjem
koje je njemu vano.
O tome vie ne elim teoretizirati na opoj razini: ini mi
se da vrijednost i vjerodostojnost svojeg djela mogu odreenije
pokazati ako to uinim onako kako je, primjerice, Noam Chomsky prouavao posrednu vezu vijetnamskoga rata i pojma obVidjeti moju knjigu Criticism Between Culture and System (Cambpidge, Mass.:
Harvard University Press, u tisku).

19

17

jektivne znanosti koji se rabio kako bi se prikrilo vojno istraivanje to ga je sponzorirala drava.6 Budui da su Britanija,
Francuska i odnedavno Sjedinjene Drave imperijalne sile, njihova politika drutva pridaju svojim graanskim drutvima stanovit osjeaj urgentnosti, izravnu politiku infuziju, gdje god da
su i kad god da su njihovi imperijalni interesi u inozemstvu u
pitanju. Sumnjam da je proturjeno rei kako je, primjerice, zanimanjeJSngleza^
za Egipat krajem devetnaestog
stoljea iole nadilazilo onaj status to u ga te zemlje imale u
nj_egovJsvijesti kao britanske kolonije. Moe se uiniti da je to
izrei razliitije nego.rei kako je sve akademsko znanje o Indiji
IlTBgiptu jasno politiki obojeno, politikom pritisnuto i nagrienb a upravo to govorim
u ovoj studiji o orijentalizmu. Jer
ako je iSnifcT3aT^
u sklopu humanistikih znanosti ne moe zanemariti ili zatajiti uljuenost svojega
autora kao ljudskog subjekta u vlastite ivotne okolnosti, tada
isto tako mora biti istinito da Europljanin ili Amerikanac koji
prouava Orijent ne moe zatajiti glavne okolnosti svoje stvarnosti: on ne "moe zatajiti da Orijentu pristupa prije svega kao
Europljanin ^
a tek zatim kao pojedinac. To je
za njega znailo i znai biti svjestan, ma kako maglovito, da pripada sili iji su interesi na Orijentu jasni i, tovie, da pripada
onom dijelu svijeta koji je vrlo oito prisutan na Orijentu jo
od Homerova doba.
Tako izreene te su politike aktualnosti jo odve neodreene TopcerntellF^
e se sloiti
s njima a da se nuno ne sloi i s time kako su one bile vrlo
vane, primjerice, za Flauberta dok je pisao Salambo
(Salammbo) ili za H. A. R. Gibba dok je pisao knjigu Moderni
trendovi
u islamu {Modem Trends in Islam). Tekoa je u tome to su ta
velika injenica o dominaciji, kako sam je opisao, i pojedinosti
svakodnevnoga ivota, to upravljaju pisanjem minuciozne discipline kakav je roman ili znanstveni tekst, odve udaljene.
6
Uglavnom u njegovim knjigama American Pomr and the New Mandarins: Historical and Political Essays (New York: Pantheon Books, 1969.) i For Reasons of State
(New York: Pantheon Books, 1973.)

Ipak, ako na samom poetku eliminiramo svaku mogunost da

se velike injenice poput imperijalne dominacije1 mogu mehaniki i deterministiki primijeniti na tako sloena pitanja poput kulture i ideja, nae e prouavanje postati zanimljivije.
Prema mojem miljenju, europsko j meriko-zanimanje za Orijent politiko je s obzirom na neka svoja vrlo jasna oitovanja
kroz povijest koja sam ovdje iznio, no, jsto tako je politika i.,
kultura koja je stvorila to zanimanje, kultura koja je dinamino
sudjelovala u oknrinim politikim, ekonomskim i vojninTnieli- ~
ma kako bi uinila OnjenL^^
kav je on bjelodano bio za disciplinu to je ja nazivam orijentalizam.
Zato^jorijenta^
ili puko poli- f
tiko podru|e_to ga pasivno zrcale kultura,..zn^osjLiUins^^^^ *
ije; niti je golema i rasprena zbirka tekstova o Orijentu; niti
predstavlja ili izraava neku opaku zapadnjaku imperijalistiku urotu kojom bi se ovladalo imperijalnim svijetom, On
je prije raspodjela
[distribucija] geopolitike ^
ITerel^nomK^ocioloke, povijesne i filoloteiefejtove; on nije samo razrada osnovne geografske distinkcije (svijet se sastoji
od dviju nejednakih polovica, Orijenta i Okcidenta).jiego. i. cj :
jelog niza interesa koje i^stvara i odrava s pomou znanosti,,
otkria, filoloke rekonstrukcije, psiholoke analize, te prikaza
krajolika i drutava; on je prije odreena volja ili naum da se
razumjje?_ u nekim sluajevima kontrolira, podeava pa ak i inkorporira ono sto je oito razliit ili alternativan ili nov svijet
nego to je izraz te volje ili tog nauma on je, u prvom redu,
diskurs koji nipoto nije u izravnoj, koresgondirajuoj vezi j> politikom moi, nego ga proizvodi neravnopravna razmjena s razliitim vrstama moi, oblikuje ga do stanovite mjere razmjena
s politikom moi (kolonijalnom i imperijalnom upravom), s intelektualnom moi (znanostima poput poredbene lingvistike ili
anatomije, ili bilo kojim suvremenim politikim znanostima), s
kulturnom moi (idejama poput onih o tome to mi radimo
a to oni ne mogu raditi ili razumjeti kao mi). Zapravo tvrdim da je orlimitalizam^tona^dimenzija suvremene politiko-intelektualne kulture a nej a samo reprezentira tu dimenziju
20

i kao takav ima manje veze s Orijentom nego to to ima s

naim svijetom.
Budui da je orijentalizam kulturna i politika injenica, on
ne postoji u nekom arhivskom vakuumu; posve suprotno, mislim da se moe pokazati da ono stoje miljenoireeno o Orijentu ili s njim u vezj uinjeno, slijedi odreene distinktivne i
intelektualno raspoznatljive smjernice"(moda se ak i pojavljuje unutar njih). Isto tako se moe zapaziti kako je na djelu
visok stupanj nijansiranja i razrade izmeu pritisaka nadgradnje
i pojedinosti kompozicije, injenica tekstualnosti, Najhumanistikiji su znanstvenici, mislim, savreno sretni s poimanjem da.
Tekst postoji u kontekstu, da postoji takvo to kao intertekstualnost,, da pritisci konvencija, prethodnika i retorikih stilova ograniavaju ono to je Walter Benjamin jednom nazvao precjenjivanjem stvaralake linosti uime... naela 'kreativnosti'7 prema kojemu se vjeruje da pjesnik sam po sebi i samo iz svojega
uma stvara svoje djelo. Baipak .opiru-^e-dapustitLda..politike,
institucionalne i j ^ p l g ^
isttnain na individualnog aiutora. Humanist vjeruje kako je za svakog tumaa
Balzaca zanimljivo da je on u svojoj Ljudskoj
komediji
(Comedie
humaine) bio pod utjecajem Geoffroya Saint-Hilairea i Cuviera, ali se istovrstan utjecaj izrazito reakcionarnog monarhizma
na Balzaca osjea na neki udan nain kao ponizujui za njegov
knjievni genij. Slino e kako Harry Bracken neumorno
pokazuje filozofi voditi raspravu o Lockeu, Humeu, i o empirizmu, a da nikad ne uzmu u obzir kako su filozofske doktrine tih klasinih pisaca vrlo jasno pod utjecajem teorije o rasama, opravdanja ropstva ili argumenata u korist kolonijalne
eksploatacije.8 To su prilino uobiajeni naini na kpje suvremena znanost sebe odrava istom.
Moda je istina da je veina pokuaja da se utrlja nos kulture uTHato plTfil^K
ikonoklasffi
moda i druWalter Benjaitiin, Charles Baudelaire: A Lyric Poet in the Era ofHigh
Capitalism,
preveo Harry ohn (London: Nevv Left Books, 1973.), str. 71.
8
Harry Bracken, Essence, Accident and Race, u Hermathena 116 (zima 3973.),
str. 81-96.
7

21

i')l( Okj'
M

'AKJijkjSi.juu'i <>

b-lUAsCl
C (j

tveno tumaenje knjievnosti u mojoj disciplini jednostavno nije

odralo korak s golemim tehnikim naprecima u detaljnoj tekstualnoj analizi. AILne moe se pobjei od injenice da su knjievni studiji openito, a ameriki marksistiki usmjereni teoretiari posebice, izbjegavali napor da se ozbiljno premosti jaz izmeu, razine nadgradnje i razine baze u tekstualnoj, povijesnoj
znanosti; jednom sam drugom prigodom otiao tako daleko da
sam rekao kako je knjievno-kulturni establiment kao cjelina
proglasio nepoeljnim ozbiljno prouavanje odnosa imperijalizmal:kultiire^ " l e r j ^
izravno suoava s tim
pitanjem to jest, da uvidi kako politiki imperijalizam u p r a v lja cijelim znanstvenim podrujem, imaginacijom i znans^enim ,
institucijama tako to njegovo izbjegavanje ini intelektualno^
i povijesno nemoguim. Ipak, uvijek e preostati vjeni mehanizam bijega koji e kazati kako su neki knjievni znanstvenik
i filozof, primjerice, upueni u knjievnost i filozofiju, ali ne i u
politiku i u ideoloku analizu. Drugir^nj^
argument moe vrlo djelotvorno blokirati iru i, prema mojenT
miljenju, intelektualno ozbiljniju * perp~ektivu,
ini mi se da se na to moe jednostavno dvojako odgovoriti, barem to se tie prouavanja imperijalizma i kulture (ili
orijentalizma). Prvo, gotovo je svaki pisac devetnaestoga stoljea (a isto vrijedi i za pisce prijanjih razdoblja) bio posve svjestan toga da postoji carstvo: to nije naveliko prouavana tema,
ali suvremenom strunjaku za viktorijansko doba nee trebati
mnogo da prizna kako su liberalni kulturni junaci poput Johna
Stuarta Milla, Arnolda, Carlylea, Newmana, Macaulayja, Ruskina, George Eliot i ak Dickensa, imali odreena gledita o
rasi i o imperijalizmu, koja je vrlo lako iitati u njihovim djelima. Dakle, a l u ^ r u ^
imati na umu da je Mili, primjerice, u spisima O slobodijpn
Liberty) \ Z'asii^nikayia.st
(Representative Government) vrlo jasno, dao do znanja kako se njegova gledita ne mogu primijeniti na Indiju (uostalom, on je bio
slubenik u Indijskom uredu velik dio svojeg ivota), jer su In9

20

U intervjuu tiskanom u asopisu Diacritics 6 br 3 (jesen 1976.), str.-38.

jdijcLciviliza^
rasno, inferiorniji. Isti se paradoks._m.oe nai i u Marxa, kako pokuavam u ovoj knjizi pokazati. Drugo, vl^ovaiLdajDolitjka
utjee na stvaranje knjievnih^
"i povijesnih tekstova nipoto nije isto to i rei da je kultura
zbog toga neto unieno i ocrnjeno. Ba naprotiv: moja je poenta da moemo bolje razumjeti postojanost i izdrljivost hegemonijskih sustava poput kulture ako shvatimo da su njihova
unutarnja ogranienja, koja zadaju, piscima, i misliocima, bila.
produktiv^
spreavajua. Tu su misao Gramsci, Foucault i Raymond Williams pokuali, svaki na svoj nain,
i ilustrirati. ak nam Williamsova stranica ili dvije o praksama
carstva u knjizi Duga revolucija
(The Long Revolution) govore
vie o kulturnom bogatstvu devetnaestog stoljea nego mnogi
svesci hermetike tekstualne analize.10
.
Zato ja prouavam orijentalizam kao dinaminu razmjenu) >
izmeu mdiVidualnih autora i velikih politikih koncermrtaisti .
' Ih oblikovala tri velika carstva Britansko, francusko, ameriko na ijem su intelektualnom i imaginativnom podruju
tekstovi nastali. Qnoto me kao.z0anstvenika najvie zanima
nije velika politika istina,( nego detalj)kao to ono to nas doista zanima u nekoga'poput Lanea, Flauberta ili Renana nije
(za njih) neosporna istina da su okcidentalci superiorniji od orijentalaca, nego dokaz kako su do tanina razradili detalje unutar vrlo irokog prostora to im ga ta istina otvara. Da bismo
razumjeli o emu govorim, trebamo se samo prisjetiti da Laneova knjiga Obiaji i navade modernih
Egipana nije klasino
djelo povijesnog i antropolokog opaanja zbog svojeg jednostavnog odraza rasne nadmonosti, nego zbog svojeg stila, svojih iznimno inteligentnih i sjajnih detalja.
Politika su pitanja koja orijentalizam postavlja sljedea:
Koje se druge vrs.tejnteJektu.alne, estetske, znanstvene i kulturne energije ulau u stvaranje imperijalistike tradicije kakva je
10 Raymond Williams, The Long Revolution
str. 66-67.

(London: Chato & Windus, 1961.),

23

orijentalistika tradicija? Kaj^su ^

leksikografija, romansijerstvo i lirsko pjesnitvo uli u slubu openito imperijalistikoga gledita prijentalizma m
Kakve se_promjene,
modulacije, rafiniranosti, pa ak i revolucije dogaaj^
Jalizmu? Sto ja jom
to
kontinuitet,
individualnost? Kako se oriientalizam.prenosiE
jedne epohe u drugu? Napokon^, kako da tredramo kulturni,
povijesni fenomen orijenta]izma kao vrstu v^noglji^kog
dfe~
lovanja a ne kao puko logiko rezoniranje u svoj njegovoj
povijesnoj s l o ; ^
da islodobno ne
smetnemo s uma savez, izmeu kultumog.a^
drave i specifinih realnosti dominacije? Voeno ovim smjernicama humanistiko prouavanje moe se odgovorno posvetiti
| poljticij ,kul.turi>)No, to ne znafdal^o^^uHvanjeus
lja vrsta pravila o vezi znanja i politike. Ja tvrdim da svako
humanistiko
formulirati narav te veze u specifinom kontekstu prouavanja, mora formulirati glavni predmet i njegove povijesne okolnosti.

2. Pitanje metode. U svojoj sam prijanjoj knjizi promiljao i

analizirao metodoloku vjinost__da se u humanistikom znanstvenom radu odredi prvi korak, polazina toka, poetno naelo.11 Glavna lekcija koju sam nauio i koju sam pokuao prezentirati jest da ne_ppstoji takvo tokao puko zadano ili jednostavno dostupno^polazite: svaki projekt treba imati .takavjaaetak koji . o m ^ c ^ p m & t o iZ-i)j.ega slijedi. Nigdje tu lekciju
nisam svjesno tee nauio (a s kakvim uspjehom ili promaajem uistinu ne znam) nego u ovoj studiji o orijentalizmu.
Misao o poetku^ z^ravo sam
nuno ukljuuje i
in odreivanja granica prema kojima neto izdvajamo iz goleme koliine grae,, odvajamo od mase i rabimo kao polazinu
toku, poetak; za onoga tko se bavi prouavanjem tekstova
11

U knjizi Beginnings: Intention and Mcthad (New York: Basic Books, 1975.).

20 24

jedna takva misao vodilja u uvodnom omeivanju podruja moe biti zamisao Althus
o problematici,
posebno odreenom
unutarnjem jedinstvu teksta ili skupine tekstova, to, nam ga otr
kriva analiza.^ Ipak,, u ^primjeru orijentalizma (k suprotstavljenom s obzirom na primjer marksistikih tekstova koje je Althusser prouavao) ne postoji samo potekoa da se pronae
a
P
?
ili problematika nego je potekoa oznaiti koji
tekstovi, autori i razdoblja ponajbolje odgovaraju prouavanju.
inilo mi se nerazborito pokuati napisati enciklopedijsku
narativnu povijest orijentalizma, u prvom redu zato to, kad bi
moja vodilja bila europska ideja o Orijentu, graa kojom bih
se morao baviti zapravo ne bi bila ograniena; drugo, zato to
sam narativni model ne odgovara mojim deskriptivnim i poli-,
JiWiainteresim^;"tree, zato to su takve knjige poput knjiga
Orijentalna renesansa (La Renaissance orientale) Raymonda
Schwaba, Arapski studiji u Europi do poetka dvadesetog
stoljea

(Die Arabischen Studien in Europa bis den Anfang des 20, Jahrhunderts) Johanna Fuka i Arabija u srednjovjekovnoj
Engleskoj (The Matter ofAraby in Medieval England) Dorotheje Me-

tlitzki13 ve enciklopedijski radovi o odreenim oblicima europsko-orijentalnog sraza to kritiarev posao, u opem politikom
i intelektualnom kontekstu, koji sam prije skicirao, ine drugaijim.
loLo^taje^problem kako smanjiti golemjtfhiv na dimenzije
kojima se moe rukovati,i, jo vanije, kako u toj skupini tek-.
m redu a da se istostova
dobno ne slijedi pomno kronoloki red. Moje su polazite britansko, francusko!^
shvaeno u
cjelini; zatim se bavim povijesnom, i intelektualnom
koja je omoguila to iskustvo;, i na kraju, kakve su osobine i
12 Louis Althusser, For Marx, preveo Ben Bre.wster (New York: Pantheon Books,
1969.), str. 65-67.
13 Raymond Sehvvab, La Renaissance
orientale (Pariz: Payot, 1950.); Johann W.
Ftick, Die Arabischen Studien in Europa bis in den Anfang des 20. Jahrhunderts (Leipzig: Otto Harrassowitz, 1955.); Dorothea Metlitzki, The Matter ofAraby in Medieval England (New Haven, Conn.: Yale University Press, 1977.).

znaajke^ogjskustva. Zbog razloga koji u odmah objasniti, ograniio sam taj ve ogranien (ali jo pretjerano velik) niz pitanja na anglo-francusko-ameriko iskustvo s Arapima .i islamom, koji ve gotovo tisuu godina zastupaju Ofijent. Odmah
nakon to sam to uinio, velik dio_j3jdjeJita--biQ.ie, ini se, eliminiran Indija, Japan, Kina i drugi dijelovi Dalekog istoka
ne zato sto ta podruja ne bi bila vana (ona to oito jesu),
nego zato to se o europskom iskustvu s Bliskim istokom ili islamom moe raspravljati odvojeno od europskog iskustva s Da-.,
lekim istokoniTTpak, o odreenim trenucima te ope europske
povijesti zanimanja za Istok, posebice za dijelove Orijenta poput Egipta, Sirije i Arabije, ne moe se raspravljati a da se ne
proui europska prisutnost u onim udaljenijim dijelovima od
kojih su Perzija i Indija najvanije zemlje; za Britaniju su u osamnaestom i devetnaestom stoljeu bili vani Egipat i Indija. Slino su francuska uloga iu deifriranju Zend-Aveste,
premo Pariza kao sredita sanskrtskih studija, te injenica da je Napoleonovo zanimanje za Orijent bilo pod utjecajem njegova vienja
britanske uloge u Indiji, svi ti dalekoistoni interesi, dakle, izravno utjecali na francusko zanimanje za Bliski istok, islam i za
1
Arape.
Ifci^njjaj^Francuska dominirale su istonim Sredozemljem
otprilike od sedamnaestog stoljea. Ipak, moja rasprava o toj
dominaciji i sustavnom interesu nije pravedna prema: (a) vanom prinosu njemakog, talijanskog, ruskog, panjolskog i portugalskog orijentalizma i (b) prema injenici da je jedan od vanih poriva za prouavanje Orijenta u osamnaestom stoljeu bila
revolucija u biblijskim studijima koju su potaknuli tako razliiti
zanimljivi pioniri poput, biskupa Lowtha, Eichhorna, Herdera i
Michaelisa. Prvo se moram strogo usredotoiti na britanskofrancusku i potom na ameriku grau jer ini se neizbjenom
istinom ne samo to da su Britanija i Francuska bile pionirske
nacije na Orijentu i u orijentalnim studijima nego i da taj poloaj predstrae dre zahvaljujui dvjema najveim kolonijalnim
mreama u povijesti razdoblja to je prethodilo dvadesetom
stoljeu; ameriko je stajalite prema Orijentu od. Drugoga
svjetskog rata odgovaralo mislim, posve samosvjesno ono26

me to su ga utrle dvije prijanje europske sile. Isto tako, mislim

da se britansko, francusko i ameriko pisanje o Orijentu svojom
iznimnom kvalitetom, dosljednou i koliinom ipak izdie nad
nedvojbeno krucijalnim djelima u Njemakoj, Italiji, u Rusiji i
drugdje. Ali mislim i da su se prvi glavni koraci u orijentalistikoj znanosti prvo poduzeli u Britaniji ili u Francuskoj, a potom su ih u Njemakoj razradili. Silvestre de Sacy, primjerice,
nije bio samo prvi moderni i slubeni europski orijentalist koji
se bavio islamom, arapskom knjievnou, vjerom Druza i sasanidskom Perzijom; on je bio i Champollionov uitelj i uitelj
Franza Boppa, osnivaa njemake poredbene lingvistike. Slino
bi se prvenstvo i nadmonost moglo pripisati Williamu Jonesu
i Edwardu Williamu Laneu.
Drugo a time obilno nadomjetam propuste svoje studije
0 orijentalizmu neka vana djela iz biblijske kritike u posljednje vrijeme dala su poticaj onome to zovem moderni orijentalizam. Najbolja je i vrlo pouna, impresivna knjiga Ku-

blaj-kan
salem)H

i pad Jeruzalema

(Kubla Khan and The Fali

ofJeru-

E. S. Shaffera, nezaobilazna studija o izvorima romantizma i o intelektualnoj aktivnosti to je u pozadini djela Coleridgea, Browninga i George Eliot. Do odreene se mjere Shafferovo djelo gradi na obrisima Schwaba, artikulirajui relevantnu grau njemakih bibliara i rabei tu grau za iitavanje,
na mudar i uvijek zanimljiv nain, djela to troje velikih britanskih pisaca. U toj knjizi ipak nema one politike i ideoloke otrine prema orijentalnoj grai britanskih i francuskih pisaca kojima se ja uglavnom bavim; osim toga, za razliku od Shaffera,
ja nastojim rasvijetliti ono to se dogodilo u akademskom i knjievnom orijentalizmu pod utjecajem veze britanskog i francuskog'-orijentalizma, s jedne strane, te pojave izriito kolonijalno
odreenog imperijalizma, s druge strane. Zatim, elim pokazati
1 kako se sve to manje-vie ponovilo u amerikom orijentalizmu
nakon Drugoga svjetskog rata.
14 E. S. Shaffer, Kubla Khan and The Fali ofJerusalem:
The Mythological School
in Biblical Criticism and Secular Literature, 1770-1880 (Cambridge: Cambridge University Press, 1975.)

27

Ipak, po_sloji..Laspekt- moja-studije koji .bi mogao zavesti na.

krivi trag,, a to je da, osim povremenih referencija,jjejj|sprayljam iscrpno o njemaim dosezima nakon inauguralnog doba
kojim je dominirao~Sacy, Svako djelo koje pokuava shvatiti
akademski orijentalizam, a malo pozornosti obraa na znanstvenike poput Steinthala, Miillera, Beckera, Goldzihera, Brockelmanna, Noldekea da spomenem samo neke treba ukoriti i ja sebe zbog toga otvoreno korim. Posebice mi je ao to
nisam vie uzeo u obzir velik znanstveni ugled to je pritekao
njemakom znanstvu sredinom devetnaestog stoljea, a ije je
zanemarivanje upravo George Eliot iskoristila da denuncira
otone britanske znanstvenike. Mislim tu na nezaboravan portret gospodina Casaubona u romanu Middlemarch
George
Eliot. Jedan razlog zato Casaubon ne moe zavriti svoj Klju
svih mitologija jest, prema miljenju njegova mladog roaka
Ladislawa, taj to ne poznaje njemaku uenost. Jer ne samo
to je Casaubon izabrao predmet koji se tako mijenja kao kemija; nova otkria neprestano stvaraju nova stanovita: on se
prihvaa posla slina razotkrivanju zabluda Paracelzusa jer on
nije orijentalist, znate.1511
George Eliot nije grijeila kad je smatrala da je oko godine
1830. (jer u te je godine Middlemarch
vremenski smjeten) njemaka uenost postala posve premona u Europi. Ipak, nikada
se u njemakoj znanosti tijekom prvih dviju treina devetnaestoga stoljea nije moglo razviti vrsto partnerstvo izmeu orijentalista i dugotrajnoga, kontinuiranog nacionalnog
interesa za
Orijent. U Njemakoj nije postojalo nita to bi korespondiralo
anglo-francuskoj prisutnosti u Indiji, na Levantu, u sjevernoj
Africi. t o y j J . e > u g l a v n o m je iskljuivo znanstveni, ili barem k ] a s ^
pa i romana, ali nikad nije zbiljski onako kako su Egipat i Sirija
stvarni za Chateaubrianda, Lanea, Lamartinea, Burtona, Disra15
George Eliot, Middlemarch: A study of Provincial Life (1872; reprint, Boston:
Houghton Mifflin Co., 1956.), str. 164,

Prema prijevodu Otilije najder-Rukovski i Franje Hartla, G, Eliot, MiddleMatica hrvatska, Zagreb, 1959., str. 236.

march,
20

elija ili Nervala. Ima odreena znaenja u injenici da se dva

najglasovitija njemaka djela o Orijentu, Goetheov
Zapadno-

istoni divan (Westostlicher Diwan) i O jeziku i mudrosti

Indijaca
(Uber die Sprache und Wiesheit der Indier) Friedricha Schlegela,

temelje uglavnom na putovanju Rajnom i satima provedenim u

parikim knjinicama. Njemaka je znanost rafinirala i razradila
tehnike koje su imperijalna Britanija i Francuska primijenile na
tekstove, mitove, ideje i jezike to su ih gotovo doslovce skupile
na Orijentu,
Ipak, ono to je zajednika
i anglo-francuskorne te^ potonjemjamento
jest vrstaIntelektualnog autoriteta
to ga nad Orijentom ima zapadna
kufturarTaj "autoritet mora velikim dijelom biti predmet svakog
prikaza orijentalizma i on to u ovoj studiji i jest. ak i naziv
orijentalizam sugerira ozbiljan, moda ak teak stil ekspertize;
kad ga primjenjujem na moderne amerike drutvene znanstvenike (budui da se oni ne nazivaju orijentalistima, moja je uporaba rijei nepravilna), inim to zato da privuem pozornost na
to kako strunjaci za Srednji istok jo odaju tragove intelektualnog stajalita to ga je imao orijentalizam u Europi devetnaestog stoljea.
Jsfema niega tajanstvenoga ili prirodnoga u tom^utQxitet.u,
Onj^blikovanTJiri se, rasprostire; on je instrumentalan, uvjerljiv; on ima. .status"jonjisposi^
on je zapravo nerazluiv od onih ideja koje uzvisuje kao istinite
i nerazluiv je od tradicija, spoznaja Vprosudaba koje oblikuje,
prenosi, reproducira. Iznad svega, taj se autoritet moe i, zapravo, mora analizirati. Svi ti atributi autoriteta mogu se pripisati i orijentalizmu, te ja u ovoj studiji prikazujem i povijesni
autoritet u orijentalizmu i osobne autoritete orijentalizma.
Moja su naelna m^odoloka sredstva za prouavanje autoriteta ono to bi se moglo nazvati strategijska
lokacija, to je
prikaz autorova stajalita u tekstu s obzirom na orijentalnu grau o kojoj pie, i^onoto bi se moglo nazvati strategijska
forma. cijalt toj&analiza. odnosa tekstova, i. naina na koji skupine tekstova, tipovi tekstova, ak i tekstualni anrovi, dobivaju na mnoini, zgusnutosti i referencijalnoj snazi u^sebi i u kulturi openi29

P iJrt(Vi? !CoS. 7

p. (

to. Pojam strategije rabim jednostavno zato da bih identificirao

problem s kojim se svaki pisac o Orijentu suoava: kakd ga obuhvatiti, kako mu prii, kako ne biti poraen ili nadvladah njegovom uzvienou, njegovim rasponom, njegovim nevjerojatnim dimenzijama. Svatko tkoi pie o Orijentu mora se postaviti
vis-a-vis Orijentu; prevedena u tekst, ta pozicija ukljuuje vrstu
narativnoga giasa koji autor usvaja, tip strukture koju gradi, vrstu slika, tema, motiva to krue tekstom a sve se to nadodaje
na hotimine naine kako se on obraa itatelju, kako obuhvaa
Orijent i, napokon, kako ga predstavlja ili govori u njegovo ime.
Nita se od toga ne dogaa na apstraktnoj razini. Ipak, svaki
pisac o Orijentu (a to vrijedi i za Homera) pretpostavlja nekog
orijentalistikog preteu, neko prijanje znanje o Orijentu, na
koje se poziva i na koje se oslanja. Dodatno, svako djelo o Orijentu udruuje
se s drugim djelima, s publikom, s ustanovama,
s Orijentom samim. Skup odnosa meu djelima, itateljima i
nekim odreenim aspektima Orijenta rezultira ralanjivom
formacijom na primjer, filolokim studijama, antologijama
ulomaka iz orijentalne knjievnosti, putopisnim knjigama, orijentalnim fantazijama iz ije prisutnosti u vremenu, u diskursu, u institucijama (kolama, knjinicama, slubama vanjskih
poslova) crpi svoju snagu i autoritet.
Nadam se_da je jasno da moje zanimanje za autoritet ne
povlai za sobom analizu onoga to je skriveno u orijentalistikom tekstu,, n e g o . p ^
teksta, njegove izvanjskosti prema onomu to opisuje. Mislim da se ova misao ne moe prenaglasiti. Orijentalizam se i zasniva na toj izvanjskosti, to
jest na injenici da orijentalist, pjesnik ili uenjak, uzrokuje da
Orijent govori, na injenici da on opisuje Orijent, razotkriva
njegove tajne za Zapad i Zapadu. "KiegaJ)rijent i.ne zanima
osim kao povod za ono to on izrie. Ono to kazuje i pie, na
temelju injenice daje on to izrekao ili napisao, naznauje kako
je orijentalist i egzistencijalno i moralno izvan Orijenta. ^Najvaniji je_plo.d tej^anjsto
jo je u
doba Eshilove drame Perzijanci
Orijent bio preobraeri iz vrlo
daleke i esto prijetee Drugosti u likove koji su razmjerno bliski (u Eshilovu sluaju, u tune Azijatkinje). Dramatska izrav30

nost reprezentacije u Perzijancima

zamagljuje injenicu da gledatelji gledaju vrlo umjetan prikaz onoga to je neorijentalac
pretvorio u simbol za cijeli Orijent. Moja analiza orijentalistikog teksta zato istie dokaz (nipoto nevidljiv) za "takve reprezentacije kao reprezentacije
Orijenta, a ne kao prirodne prikaze "Orijenta. Taj je dokaz jednako istaknut u takozvanom istiliitomTekstu (povjesnicama, filolokim analizama, politikim
raspravama) kao i u izrazito umjetnikom (to jest, imaginativnom) tekstu. Pozornost treba (pratiti,na, stil, govorne figure, na
mjesto radnje, narativna sredstva, na povijesne i drutvene
okolnosti, a ne na ispravnost reprezentacije^ na njezinu vjernost nekom velikom izvorniku. Izvanjskou reprezentacije uvf:
]ek upravlja nekaTnaica one otrcane fraze prema kojoj bi se
P^HJenFs^
kad bi to mogao; budui da to ne moe, reprezentacija obavlja taj posao, za Zapad, i, faute de
mieux\
za siroti Orijentr Sie' konen sich nicht vertreten, sie miissen
vertreten werden., kako je Marx pisao u Osamnaestome
bru-

maireu Louisa

Bonapartea.

Drugi je razlog zato ustrajavam na izvanjskosti taj to vjerujem kako treba jasno rei o kulturnom diskursu i o unutarnjem protoku u kulturi da ono to uobiajeno krui nije istina, nego su to reprezentacije. Jedva da i treba ponovno pokazivati kako je sam jezik visoko ustrojen i inkodiran sustav koji
rabi mnoga sredstva da izrazi, naznai, razmijeni poruke i obavijesti, reprezentira itd. U svakom, barem pisanom, jeziku ne
postoji izravna prezentnost, nego re-prezentnost
ili reprezentacija. Zato se vrijednost, uinkovitost, snaga i oita vjerodostojnost zapisanog stajalita o Orijentu vrlo malo oslanjaju na Orijent kao takav i ne mogu instrumentalno o njemu ovisiti. Naprotiv, pisano je stajalite itaocu prezentno tako to iskljuuje,
izmjeta, ini suvinom bilo kakvu stvarnu stvar kao to je Orijent. Na taj nain sav orijentalizam istupa ispred Orijenta i odvojen je od njega: to da orijentalizam uope ima smisla vie ovisi o Zapadu nego o Orijentu, a taj smisao izravno je dunik
fr. u nedostatku boljega

31

razliitim zapadnim tehnikama reprezentacije to Orijent ine

vidljivim, jasnim, postojeim u diskursu o njemu. Djelotvornost tih reprezentacija ovisi o institucijama, tradicijama, konvencijama, dogovorenim kodovima razumijevanja, a ne ovisi o
tome dalekom i bezoblinom Orijentu.
Razlika izmeu reprezentacija Orijenta prije posljednje treine osamnaestog stoljea i onih poslije (to jest, onih to pripadaju onome to nazivam moderni orijentalizam) u tome je da
se raspon reprezentacija iznimno proirio u kasnijem razdoblju.
Istina je da je nakon Williama Jonesa i Anquetila-Duperrona,
te nakon Napoleonove egipatske ekspedicije, Europa poela
poznavati Orijent mnogo znanstvenije, da je poela ivjeti u
njemu s veim autoritetom i s veom disciplinom nego ikad prije. Ali, za Europu je bilo vano proiriti raspon tehnika kojima
se spoznavao Orijent i to vie ih unaprijediti. Kad je na prijelazu u devetnaesto stoljee Orijent otkrio doba svojih jezika
i tako uinio boansko rodoslovlje hebrejskog jezika zastarjelim
upravo je skupina Europljana dola do tog otkria, prenijela
ga na druge znanstvenike i ouvala to otkrie u novoj znanosti
u indoeuropskoj filologiji. Roena je nova mona znanost
koja je razmatrala Orijent lingvistiki, a s njom se rodio, kako
je Foucault pokazao u knjizi Poredak diskursa, i cijeli splet srodnih znanstvenih zanimanja. Na slian su nain William Beckford, Byron, Goethe i Hugo svojom umjetnou restrukturirali
Orijent i uinili njegove boje, njegova svjetla i njegove ljude vidljivima, i to u svojim slikama, ritmovima i u motivima. Stvarni
je Orijent, u najboljem sluaju, potaknuo autora na osobno vienje, no vrlo rijetko je bio misao vodilja tom vienju.
Orijentalizam je vie odgovarao kulturi koja ga je stvorila
nego svojemu tobonjem objektu, to ga je isto tako stvorio Zapad. Tako je povijest orijentalizma vrlo konzistentna i ima vrlo
artikuliran niz odnosa s dominantnom kulturom to ga okruuje. Moje analize konzekventno pokuavaju oslikati tu znanstvenu disciplinu i njezin unutarnji ustroj, njezine pionire, patrijarhalne autoritete, kanonske tekstove, doksoloke ideje, tipine primjere, njezine sljedbenike i one koji je pomno obrauju, njezine nove autoritete; pokuavam isto tako objasniti ka20

ko je orijentalizam posuivao snane ideje, doktrine i trendove vladajue kulture to su mu esto bili izvor informacija.
Pa je tako postojao (i postoji) lingvistiki Orijent, freudovski
Orijent, spenglerovski Orijent, darvvinovski Orijent, rasistiki
Orijent i tako dalje. Ali nikad nije postojao isti i neuvjetovani Orijent; i sukladno tomu, nikad nije postojao ni nematerijalan oblik orijentalizma, a jo manje neto tako nevino poput
ideje o Orijentu. Upravo zato to istiem to priznanje i iz njega povlaim metodoloke posljedice, ja se razlikujem od znanstvenika koji prouavaju povijest ideja. Jer su vanost, egzekutivni oblik te, ponad svega, materijalna korisnost stajalita orijentalistikog diskursa mogui samo na nain koji svaka hermetika povijest ideja nastoji potpuno ograniiti. Bez te vanosti i
te materijalne korisnosti orijentalizam btjednostavno
bio samo
jo jedna ideja, dok on sada jest, a i bio je, vie od toga. Zato
poinjem preispitivati ne samo znanstvena djela nego i knjievna djela, politike rasprave, novinske lanke, putopisne knjige,
vjerske i filoloke studije. Drugim rijeima, moja hibridna perspektiva uvelike je povijesna i antropoloka, ako se ima na
umu da vjerujem u to kako su svi tekstovi, svjetovni i uvjetovani, naravno, razliito od anra do anra i od povijesnog razdoblja do povijesnog razdoblja.
Ipak, za razliku od Michela Foucaulta, ijem djelu mnogo
dugujem, jaj/jerujem u odluujui otisak individualnih pisaca
na inae anonimnom kolektivnom korpusu tekstova to tvore
diskurzivnu tvorbu poput orijentalizma. Jedinstvo goleme skupine tekstova to ih analiziram djelomice je u tome to se esto
pozivaju jedni na druge: orijentalizam je, nakon svega, sustav
za citiranje djela i autora. Knjigu Obiaji
i navade
modernih
Egipana Edwarda Williama Lanea itali su i citirali tako razliiti ljudi poput Nervala, Flauberta i Richarda Burtona. Lane
je bio autoritet, i rabiti njegovu knjigu bio je imperativ, za svakoga tko je pisao i mislio o Orijentu, a ne samo o Egiptu; kad
Nerval doslovce posuuje ulomke iz Modernih
Egipana, onda
on to ini kako bi iskoristio Laneov autoritet da mu pripomogne opisati seoske prizore u Siriji, a ne u Egiptu, Laneov se
autoritet i prilike koje su omoguavale da ga se doslovce i pre33

neseno citira temelje na tome da je upravo orijentalizam Laneovu tekstu omoguio da kola i bude tako dostupan. Ne moe
se, ipak, razumjeti Laneova vrijednost a da se istodobno rie razumiju osobite odlike njegova teksta; to podjednako vrijedi i za
Renana, Sacyja, Lamartinea, Schlegela i skupinu drugih utjecajnih pisaca. Foucault vjeruje da, openito gledano, pojedinani tekst ili autor vrijedi vrlo malo; empirijski,x sluajulorijenr
talima (i vjerojatno ni u kojem drugom), meni se ini .da ,to-ne
stoji. Sukladno tome, moje analize rabe temeljita tekstualna iitavanja koja imaju za cilj otkriti dijalektiku izmeu individualnog teksta ili autora i sloene kolektivne tvorbe kojoj je njegovo
djelo prinos.
Iako ukljuuje obilan izbor pisaca, ova je knjiga ipak jo
daleko od toga da bude potpun povijesni ili opi prikaz orijentalizma. Tog sam propusta vrlo svjestan. Tkivo tako gustog diskursa kakav je orijentalizam preivjelo je i funkcioniralo u zapadnom drutvu zbog svojeg bogatstva: sve to sam trebao uiniti jest prikazati dijelove tog tkiva u odreenim trenucima i tek
dati naslutiti postojanje vee cjeline, detaljne, zanimljive, optoene fascinantnim likovima, tekstovima i dogaajima. Utjeio
sam se vjerujui kako je ova knjiga jedna od mnogih i nadam
se da ima znanstvenika i kritiara koji e poeljeti napisati neke
druge knjige. Jo moram napisati opi ogled o odnosu imperijalizma i kulture; druge studije zadirat e dublje u pitanje povezanosti orijentalizma i pedagogije, ili u talijanski, nizozemski,
njemaki i vicarski orijentalizam, ili u dinamiku izmeu znanosti i imaginativnog pisanja, ili u odnos administrativnih ideja
i intelektualne discipline. Moda bi najvanija zadaa bila poduzeti se studije o suvremenim alternativama orijentalizmu,
propitati kako netko moe prouavati druge kulture i narode
iz liberterske ili nerepresivne i nemanipulativne perspektive. Ali
tada bi taj isto tako morao ponovno promisliti o cijelom sloenom problemu odnosa znanja i moi. Sve su te zadae uglavnom nezavrene u ovoj, studiji.
Posljednja je i vjerojatno samolaskava napomena o metodi
koju elim u ovoj studiji provesti da sam je pisao imajui na
umu raznoliku publiku. Napisao sam je za studente knjievnosti
34

jjeor^
kojima orijentalizam nudi udesan primjer odnosa izmeu drutva, povijesti i tekstualnosti; tovie, kulturna uloga koju Orijent ima na Zapadu povezuje orijentalizam
s ideologijom, politikom i logikom moi, to.mi. se ine vanima
za knjievnu zajednicu. Napisao sam je^zajuvremene proua-(
vatelje Orijenta, od sveuilinih znanstvenika do politologa; za
njih' s d v ^ a c | e a na umu: prvo, da im predstavi njihovu^
intelektualM
u onako kako se to dosad nije inilo;
drugo, dajkritizira ne bi li time potaknula raspravu esto
nepropjtane postavke na kojima se njihov rad uvelike temelji.
Napisao sam je za opeg itaoca i za njega se ova studija bavi
stvarima koje su oduvijek izazivale pozornost, a nisu sve povezane sanio a zapadnim poimanjfma i raspravama o Drugome
nego i s jedinstveno vanom ulogom to ju je zapadna kultura
imala u, kako to Vico zove, svijetu nacija. Na kraju, napisao
sam je za itaoce u takozvanom Treem svijetu, kojima se ova
studija predlae kao korak prema razumijevanju, ne toliko zapadne politike i mjesta nezapadnoga svijeta u toj politici, koliko
snage zapadnoga kulturnog diskursa, sjiage koja se odve esto
pogreno shvaa kao dekor ili nadgradnja.^ Nadam se da ona
ilustrira imprc^hu strukturu kulturne dominacije i da, posebic e bivim lcoioniziranim narodima, ilustrira opasnosti i kunje
koje nosi primjena te strukture kako na sebe tako i na druge.
Tri duga poglavlja i dvanaest kraih cjelina, na koje je ova
knjiga podijeljena, imaju svrhu olakati izlaganje predmeta to
je vie mogue. Prvo poglavlje, Djelokrug orijentalizma, daje
zaokruen pregled svih dimenzija predmeta studije, kako onih
to se tiu povijesnog vremena i iskustva, tako i onih to se tiu
filozofskifr i politikih tema. Drugo poglavlje, Orijentalistike
strukture i restrukturiranja, pokuava prikazati razvoj modernoga orijentalizma opsenim kronolokim opisom, ali i opisom
niza izraajnih tehnika zajednikih djelima vanih pjesnika, umjetnika i znanstvenika. Tree poglavlje, Orijentalizam danas,
poinje na onom mjestu na kojem su njegove pretee stale, otprilike oko godine 1870. To je razdoblje velike kolonijalne ekspanzije na Orijent i ono kulminira u Drugom svjetskom ratu.
Posljednji odio treeg poglavlja karakterizira pomak s britanske
35

i francuske hegemonije na ameriku hegemoniju; tu pokuavam

napokon skicirati trenutanu intelektualnu i drutvenu stvarnost orijentalizma u Sjedinjenim Dravama.

3. Osobna dimenzija,
U Zatvorskim
biljenicama Gramsci kae:
Polazite za kritiku razradu jest svijest o tome to netkct uistinu jest i 'poznavanje sebe' plod je povijesnog procesa, kojij'e,
u tebi pohranio beskraj tragova, a da nije ostavio njihov popis.
Jedini dostupan engleski prijevod bez ikakva objanjenja tu prekida Gramscijev komentar, dok talijanski izvornik zavrava dodatkom, zato je imperativ na poetku sastaviti takav popis.16
Velik dio mojeg osobnog uloga u ovu studiju proistjee iz
svijesti da sam orijentalac koji je kao dijete odrastao u dvjema britanskim kolonijama. Sva je moja naobrazba u tim kolonijama (Palestini i Egiptu) bila zapadnjaka, ali ipak je ta, u
mene duboko usaena, rana svijest opstala. Uvelike je moja
studija o orijentalizmu bila pokuaj da sastavim popis tragova
to je u meni, orijentalnome subjektu, ostavila kultura ija je
dominacija bila tako snaan imbenik u ivotu svih orijentalaca.
Zato sam u sredite svoje pozornosti morao staviti islamski Orijent. No, je li ono to sam napravio popis to ga je Gramsci
propisao, nije na meni da prosuujem, premda sam osjeao da
je vano biti svjestan kako sam pokuao stvoriti jedan takav popis. Tijekom toga, metodino i racionalno koliko sam mogao,
pokuao sam zadrati kritiku svijest, jednako kao i uporabiti
one metode povijesnoga, humanistikoga i kulturnog istraivanja kojima me moja naobrazba obdarila. Ni u jednom trenutku
nisam izgubio vezu s kulturnom stvarnou jednog orijentalca
i s osobnom injenicom da sam konstituiran kao orijentalac.
16 Antonio Gramsci, The Prison Notebooks: Selections, preveli i uredili Ouintin Hoare i Geoffrey NowelI Smith (New York: International Publishers, 1971.), str. 324.
Cjelovit ulomak, koji manjka u ovom izdanju, moe se nai u Gramsci, Quaderni
del Carcere, uredio Valentino Gerratana (Turin: Einaudi Editore, 1975.) 2: 1363.

34

Povijesne okolnosti to su omoguile ovu studiju sloene su

i ovdje ih mogu samo shematski navesti. Svatko tko je ivio na
Zapadu pedesetih godina, posebice u Sjedinjenim Dravama,
morao je proi kroz osobito burno doba u odnosima Istoka i
Zapada. Nikome nee promaknuti kako je Istok tijekom tog
razdoblja uvijek oznaavao, opasnost i prijetnju, ak i kad je oznaavao tradicionalni Orijent koliko i Rusiju. Na sveuilitima
je uspon regionalnih studija i: njihovih instituta pretvorio znanstveno prouavanje Orijenta u ogranak nacionalne politike. Javni interesi u ovoj dravi [u Sjedinjenim Amerikim Dravama,
prim. prev.] ukljuuju zdravo zanimanje za Orijent, koliko zbog
njegove strateke i ekonomske vanosti toliko i zbog njegove
tradicionalne egzotinosti. Ako je zapadnim graanima koji ive u elektroniko doba svijet postao dostupan u asu, tada im
se i Orijent pribliio i sad je on vjerojatno manje mit a vie mjesto na kojem se kriaju zapadni, posebice, ameriki interesi.
Jedno je obiljeje elektronikog, postmodernog svijeta da
je dolo do ponovnog jaanja stereotipa prema kojima se Orijent spoznaje. Televizija, filmovi i svi medijski izvori sile informaciju u sve vie i vie standardiziran 'kalup. to se Orijenta
tie, standardizacija i kulturno stereotipiziranje ojaali su mo
akademske i imaginativne demonologije tajanstvenoga Orijenta iz devetnaestog stoljea. To ponajvie vrijedi za nain na
koji se shvaa Bliski istok. Tn su stvari pridonijele da se ak i
najjednostavnije spoznaje o Arapima v o islamu pretvore u iznimno politiziranu, gotovo temu koja probija ui: prvo, povijest
popularne antiarapske i antiislamske predrasude koja se odmah
nazire u povijesti orijentalizma; drugo, borba Arapa i izraelskog
cionizma i njezine posljedice na amerike idove kao i na liberalnu kulturu i populaciju openito; tree, gotovo potpun izostanak svakoga kulturnog stajalita koje bi omoguilo ili da se
poistovjeti s Arapima ili s islamom, ili da se o njima neostrasteno raspravlja. Nadalje, jedva da i treba rei kako su, budui
da se danas Srednji istok poistovjeuje s politikom Velikih sila,
naftnom ekonomijom i uskogrudnom dihotomijom izmeu slobodoljubivoga demokratskog Izraela i zlih, totalitarnih i terori1

37

stikih Arapa, anse za bilo kakvo jasno gledite o onome o emu netko govori kad govori o Bliskom istoku depresivno male.
Moja su me vlastita iskustva djelomice natjerala da napiem
ovu knjigu. ivot arapskog Palestinca na Zapadu, posebice u
Americi, obeshrabrujui je. Ovdje postoji gotovo jednoduan
konsenzus da politiki on ne postoji, a kad mu je to ipak doputeno, onda on postoji ili kao napasnik ili kao orijentalac.
Splet rasizma, kulturnih stereotipa, politikog imperijalizma,
(TeTuimat^
to okruuje Arape ili muHimane^
Uistinu je vrlb vrst i svaki ga Palestinac osjea kao. jedinstven
kazneni usud., Da stvar bude gora, on uvia da se nijedna osoba
akademski povezana s Bliskim istokom to jest, nijedan orijentalist nikad nije u Sjedinjenim Dravama kulturno i politiki poistovjetio svim srcem s Arapima; naravno, bilo je poistovjeivanja na odreenom stupnju, ali ona nikad nisu imala
prihvatljiv oblik kao to je to imala amerika identifikacija s
cionizmom; osim toga, odve esto ih se radikalno grdilo zbog
njihove sprege bilo s diskreditiranim politikim i ekonomskim
interesima (sprege naftnih kompanija s, primjerice, arabistima
iz State Departmenta) bilo s religijom.
Stoga veza znanja i moi Sto stvara orijentalca i u odreenom smislu* ga brie Jkaojjudsko bie .nije za m.en.e iskljuivo
akademsko pitanje. Igak, to je iznimno vano intelektualno
pita^
nje. Bio sam kadar primijeniti svoje humanistike i politike
preokupacije za analizu i prikaz vrlo svjetovne teme: uspona,
razvoja i uvrenja orijentalizma. Previe su esto knjievnost
i kultura prejtpostavlj aleda su politiki, akjpo vij es no. ne vine;
meni se redovito inilo da je stanje obrnuto i zasigurnojme^m
ja studija o orijentalizmu uvjerila u to (a vjerujem da e uvjeriti
i moje knjievne"kolege) da se drutvo i knjievna kultura mogu
jedino razumjeti i prouavati zajedno. Osim toga, i prema gotovo neizbjenoj logici, otkrio sam da piem povijest neobinog,
tajnog dionika zapadnog antisemitizma. To da antisemitizam i,
kao to sam o njemu raspravljao u njegovu ogranku o isfamu,
orijentalizam jako nalikuju jedan na drugoga, povijesna je, kulturna T politika "Itm
samo treba spomenuti arapskome
Palestincu da bi se njezina .ironija .mogla..patpuno razumjeti.
34138

A ovom sam knjigom htio pridonijeti boljem razumijevanju

naina na koji je kulturna dominacija djelovala. Ako to potie
nov nain da se bavimo Orijentom, zapravo, ako to posve dokida Orijent i Okcident, tad emo donekle napredovati u
procesu oduavanja od inherentnog dominantnog stila, kako
ga je Raymond Williams nazvao.17

Raymond Williams, Culturennd

1958.), str. 376.
17

Society, 1780-1950

(London: Chatto & VVindus,