UNIVERZITET U SARAJEVU

MAINSKI FAKULTET U SARAJEVU

Odsjek: Industrijski ininjering i menadment
Predmet: Savremeni mainski materijali

Akademska godina: 2013/2014.

PRIMEJNA Ti LEGURA U MEDICINI

Predmetni nastavnik:
doc.dr. Damir Hodi, dip.ing.ma.

Studenti:
Borovina Jasmin, Borovina Inas, Salihagi Asmir,
Birindi Benjamin, Kovaevi Ermin

Sadraj
1.

Uvod..............................................................................................................................................2

2.

Titan kroz historiju.....................................................................................................................3

3.

Nalazita titana............................................................................................................................4

4.

Hemijske i fizike osobine titana...............................................................................................4

5.

Tehniki titan...............................................................................................................................6

6.

Legure titana...............................................................................................................................7

7.

Opta primjena titana i legura titana........................................................................................8

8.

Primjena titana i titanskih legura u medicini i biomedicini..................................................10

9.

Kardiovaskularna primjena titana i primjena u osteosintezi...............................................15

10. Zakljuak...................................................................................................................................17
Literatura..........................................................................................................................................19

1. Uvod
Materijali na bazi titana i njegovih legura, zahvaljujui izvanrednim osobinama, posljednjih godina
nalaze iroku primjenu u razliitim granama industrije, ukljuujui medicinu i biomedicinsko
ininjerstvo. Osobine elementarnog titana su visoka temperatura topljenja, mala gustoa, dobra
otpornost prema koroziji sve do 500C, stabilne mehanike osobine u temperaturnom intervalu od
200C do 600C, vrstoa i krutost slini su eliku, ali oko 40% manje gustoe od elika i vee
vrstoe od aluminija. Treba naglasiti da je njegov osnovni nedostatak nizak modul elastinosti,
stoga se ne moe postii vea krutost konstrukcije. Titanove legure odlikuju se malom gustoom i
visokom otpornou na koroziju. Postojane su na visokim temperaturama, imaju visoke mehanike
osobine s prekidnom vrstoom i do 1600 MPa. Posjeduju mali koeficijent irenja i mogu se
primijeniti za komponente koje su izloene temperaturnim promjenama.
Posljednjih nekoliko godina poinje industrijska proizvodnja i sve vea upotreba titana i njegovih
legura u vie podruja ljudskih djelatnosti. Primjenu nalazi u svemirskoj industriji, avioindustriji,
hemijskoj industriji, medicini, arhitekturi, naftnim platformama u moru, automobilskoj industriji te
drugim podrujima. Iako je izvanredan metal, proizvodnja titana i njegovih legura iziskuje dosta
sredstava stoga se jo uvijek smatra povlasticom. Upotrebom titanskih materijala ovjek je
unaprijedio kvalitet svojih proizvoda i ivota i osigurao put modernom tehnolokom razvoju.

2. Titan kroz historiju

Grka rije titanos znai bijela zemlja, prema kojoj su dobili ime sinovi Geje i Urana, bogova iz
grke mitologije. Titani su bili bijeli ljudi koji su vladali tokom legendarnog zlatnog doba, a po
njima je hemijski element dobio svoje ime. Prvi je mineral titana otkrio svenik William Gregor
1791. godine u zabaenom selu Cornwallu na jugozapadu Engleske. Panju mu je privukao crni
pijesak na obali kojeg je privlaio magnet. Analizirao ga je i zakljuio da se sastoji od dvije
komponente, dva metalna oksida. Jedan je bio eljezni oksid koji je pokazivao magnetna svojstva,
dok drugi nije. Shvatio je da se radi o novootkrivenom metalu koji se prvotno nazivao po njemu
gregorit. Neovisno o tom otkriu, etiri godine kasnije, 1795. godine, znameniti njemaki
znanstvenik Martin Heinrich Klaproth, otkrio je isti element i dao mu ime titan, koje se koristi i
danas.
Ni Gregor niti Klaproth nisu doivjeli da vide isti metal, jer titan nije mogue izdvojiti iz njegove
oksidne rude zagrijavanjem s ugljenom. Postupkom zagrijavanja ukloni se kisik, a titan daljim
zagrijavanjem na sebe vue ugljik, nastaje novi spoj titanov karbid. Godine 1910. radnik u tvornici
General Electric, SAD, dobio je isti titan (99,8%) zagrijavanjem titanova tetraklorida i metalnog
natrija pod visokim pritiskom u zatvorenoj posudi. isti je titan u drugoj polovici 20. stoljea naao
primjenu1, zbog nekorozivnih svojstava, male mase i velike vrstoe, lake obrade i zadravanja
svojstava pri visokim temperaturama.

3. Nalazita titana
Prosjeni je maseni udio titana u litosferi 0,57% i nalazi se u vulkanskim stijenama i njihovim
sedimentima. Najvie titana nalazi u ilmenitu (FeTiO3) i rutilu (TiO2), a prisutan je u pijesku
vulkanskog porijekla. Naroito je rairen u rudama koje sadre eljezo, osobito u tzv. titanskom
eljezu, ilmenitu, tehniki najvanijem mineralu titana. Osim u ilmenitu titan u prirodi postoji kao
titanit ([CaTi(Si0)4]0), perovskit ([CaTi0]3) i kao titanov dioksid (Ti02) u tri razliita kristalna
oblika (rutil, brukit i anatas). Glavna ruda, ilmenit, kopa se iz golemih naslaga sedimentnih i
magmatskih stijena u Norvekoj, Ukrajini, Kanadi i Zapadnoj Australiji. Svjetska proizvodnja
godinje iznosi oko 99000 tona metalnog titana i 4,3 milijona tona titanovog dioksida2.

1 Filetin i ostali: Svojstva i primjena materijala, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
2 Emsley J: Vodi kroz elemente, Izvori, Zagreb 2005, str. 391-396.
3

Ilmenit i rutil ine oko 24% Zemljine kore to titan ini devetim elementom po redu od zastupljenih
elemenata na planetu. Zalihe titana iznose preko 600 miliona tona. Titanov dioksid i titanati su
najstabilniji od svih komponenti tla i vrlo su otporni na ispiranje3.

4. Hemijske i fizike osobine titana

Titan je hemijski element, simbol Ti, u atomskog broja 22, atomske mase 47,867 i relativne gustoe
4506 kg/m3 (laki metal) .Pripada skupini prijelaznih metala za koje je karakteristino vie valentnih
stanja, tako da titan ima razliite valencije koje se javljaju u dvo-, tro- i tetra-valentnom stanju. U
literaturi se spominju oblici od vie tetravalentnog stanja ali nikad nisu dokazani. U prirodnoj
izotopnoj smjesi titan ima pet stabilnih izotopa, a poznati su i nestabilni radioaktivni izotopi.

Slika 1. Kristal titana dobiven van Arkel - de Boer postupkom [Izvor: Images of Elements,
www.images-of-elements.com/titanium 10.06.2014.]

Titan je srebnastobijeli metal, nemagnetskih svojstava i vrlo vaan tehniki materijal. U hladnom je
stanju krhak i moe se pretvoriti u prah, a ugrijan do uarenosti je kovak i lako se izvlai u icu.
Vaan je tehniki materijal i upotrebljava se u konstrukcijske svrhe, jer posjeduje osobine
nehrajueg elika, veliku mehaniku vrstou, dobru ilavost i odlinu korozijsku postojanost.
Titan nije dobar vodi topline i elektriciteta. Ima vodljivost daleko manju od bakra, vrst je kao
elik, a gustoa mu je upola manja nego kod elika, dok mu je vrstoa dva puta vea od vrstoe
aluminija4.
U nezagrijanom stanju titan ne reagira s anorganskim kiselinama i vruim bazama, ali se pri
povienoj temperaturi otapa u koncentriranoj fluoridnoj, klorovodinoj, sumpornoj i fosfornoj
kiselini. Korozivno djelovanje sumporne kiseline najjae je pri njezinom udjelu od 80%. Pri

3 Tehnika enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1997., str. 90-91.
4 Emsley J: Vodi kroz elemente, Izvori, Zagreb 2005, str. 391-396.
4

povienoj temperaturi titan e reagira s etiri organske kiseline: mravljom, oksalnom,

trikloroctenom i trifluoroctenom kiselinom.
Njegovo hemijsko ponaanje pokazuje mnoge slinosti sa silicijem i cirkonijem. U vodenim
otopinama, osobito u niih oksidacijskih stanja ima slinosti s otopinama kroma i vanadija. isti
titan nije topljiv u vodi, ali je topljiv u koncentriranim kiselinama5.
Titan, cirkonij i hafnij pripadaju etvrtoj skupini prijelaznih elemenata. Cirkonij i hafnij pokazuju
veu meusobnu slinost u odnosu titan. Zajednika elektronska konfiguracija im je (n - 1) d2ns2 s
dva nesparena elektrona u odgovarajuim d-orbitalama. Talita i vrelita ovih elemenata rastu u
skupini prema dolje to je u skladu s jainom veze izmeu atoma u elementarnom stanju. Prva
energija ionizacije kod sva tri elementa je prilino niska, meutim velike vrijednosti za etvrtu
energiju ionizacije, zajedno s ostalim energijama, pokazuju da se realno ne moe oekivati
postojanje iona s etiri pozitivna naboja i ne postoje ni kod jednog od ovih elemenata niti u vrstom
agregatnom stanju, niti u vodenim otopinama. Prema standardnim redoks potencijalima
pretpostavilo bi se da su ovi elementi jako reaktivni. Meutim, ovi elementi, osobito titan, lako
prelaze u pasivno stanje i otporni su prema raznim korozijskim utjecajima6.
Titan je zbog svojih mehanikih i hemijskih svojstava esto nazivan metalom budunosti. U
odnosu na ostale uobiajene konstrukcijske materijale je skup metal. Neplemenit je metal s
elektrodnim potencijalom: E(Ti/Ti2+) = -1,750V. Vrlo je otporan u sredinama u kojima se moe
stvoriti pasivni film, a za to su dovoljna i slaba oksidacijska sredstva. Nestabilan je u sredinama
koje otapaju oksidacijski sloj. Titan vrlo lako elektrohemijski pasivira to dolazi do izraaja u
njegovoj odlinoj korozijskoj otpornosti na uvjete u atmosferi, slatkoj i slanoj vodi, otopinama soli i
razrijeenim otopinama kiselina i baza. Koncentrirana klorovodina i sumporna kiselina dovode do
stvaranja takaste korozije na povrini titana. Potencijal pasiviranja titana je ve kod E = -0,4 V,
tako da se pasivnost postie ve vrlo slabim oksidacijskim sredstvima. Zbog male gustoe titana
proizlazi velik omjer mehanike otpornosti i mase, a razlog tome je primjena u avioindustriji i
raketnoj industriji7.
Titan i njegove legure su zatezne vrstoe (u tabeli 1. vlana vrstoa) od 250 do 700 N/mm ,
vrijednosti su ekvivalentne za one vrstoe koje se nalaze u veini legura elika. Titan ima visoku
temperaturu topljenja (taljenja) 1670C, a to je oko 400C iznad take topljenja elika. Ima nizak
koeficijent linearnog irenja. Metalni titan podnosi sve ekstremne uvjete zahvaljujui sloju titanova
oksida koji se trenutno stvori na povrini metala. Debljina sloja u poetnoj fazi je 1 do 2 nm, ali
5 Tehnika enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1997., str. 90-91.
6 Filipovia I., Lipanovia S.: Opa i anorganska hemija, kolska knjiga, Zagreb, 1995.
7 Stupniek-Lisac E.: Korozija i zatita konstrukcijskih materijala, FKIT, 2007.
5

nakon etiri godine moe porasti i do 25 nm 8. Fizika i mehanika svojstva titana prikazana su u
Tabeli 1.

Tabela 1. Fizika i mehanike osobine titana [Izvor: Filetin i ostali: Svojstva i primjena materijala, Fakultet
strojarstva i brodogradnje Zagreb, 2002., str. 157.]

5. Tehniki titan
Titan je polimorfan metal koji se javlja u dvije alotropske modifikacije: alfa () i beta () titan.
-titan na sobnoj temperaturi ima gusto slaganu heksagonsku prostornu reetku, koja na
temperaturi vioj od 885C prelazi u kubinu prostorno centriranu reetku, -titana koju zadrava
do take topljenja (v. Slika 2)

8 Filetin i ostali: Svojstva i primjena materijala, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
6

Slika 2. Prikaz alotropskih modifikacija titana [Izvor: Tomia, M: Kristalne strukture, seminar iz Mehanike
materijala, Tehnieki fakultet, Rijeka, 2011., preuzeto sa: www.riteh.uniri.hr ]

Tehniki ist titan sadri izmeu 98,9% i 99,5% titana, a ostatak ine neistoe (kisik, eljezo, duik
i drugi). Ima vrlo visok afinitet za spajanje s kisikom i duikom i absorpcija tih elemenata ak i u
malim koliinama uvjetuje lomljivost metala. Pri toplinskoj obradi ili obradi deformiranjem na
zraku potrebno je voditi rauna da temperatura arenja ne prijee 950C, jer iznad te temperature
titan djeluje kao upijajui papir navedenih elemenata. Zatita materijala postie se i namjernim
oksidiranjem povrine koja ne smije prijei doputenu mjeru. Poto se titan intenzivno lijepi na alat
kojim se obrauje, povrina se namjerno oksidira ili prevlai nekim drugim metalom koji se
odstranjuje nakon obrade hemijskim putem ili obradom odvajanja estica. Za sitnije dijelove metala
koji se moraju toplinski obraivati koristi se vakuum ili atmosfera nekog inertnog plina9.

6. Legure titana
Legure titana su metalni materijali koji sadre titan pomijean s drugim metalima u manjoj koliini,
a najee su to: paladij (Pd), vanadij (V), aluminij (Al), kositar (Sn), nikal (Ni), molibden (Mo) i
eljezo (Fe). Ovi metali dodatno poboljavaju svojstva istog titana, inei ga jo otpornijim na
koroziju, lakim za kovanje i obradu, stabilnijim i otpornijim na visoke temperature. Visoka taka
topljenja uvjetuje znaajnu otpornost na pojavu puzanja. Odlina korozijska otpornost postojana je
u razliitim agresivnim medijima zahvaljujui vrlo stabilnoj oksidnoj prevlaci koja se formira na
povrini materijala. Ukoliko doe do oteenja oksidnog sloja, on se iznova obnavlja.
Karakteristika titanskih materijala reverzibilna je transformacija kristalne strukture iz -faze
(heksagonska prostorna reetka) u -fazu (kubino centrirana prostorna reetka), kada se prekorae
odreene temperaturne granice. Alotropska modifikacija koja ovisi o sadraju i tipu legiranih
elemenata, omoguava kompleksne varijacije u mikrostrukturi i raznolike mogunosti ojaavanja.
Legure titana dijele se prema mikrostrukturi koja je stabilna na sobnoj temperaturi. Postoje -, -, i
(+)- legure. Stabilizatori (legirni elementi) -faze su: ugljik, kisik, duik, aluminij i kositar.
Aluminij djeluje tako to pomie prekristalizaciju prema viim temperaturama i stabilizira -fazu.
-stabilizatori, a to su: krom, nikal, molibden, eljezo, tantal i vanadij, sniavaju temperaturu
prekristalizacije prema niim temperaturama i stabiliziraju -fazu. Dvofazne (+) - legure
predstavljaju kompromis izmeu monofaznih - i -legura.

9 Filetin i ostali: Svojstva i primjena materijala, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
7

Glavna obiljeja -legura su: zavarljivost, ilavost, vrstoa i stabilnost pri povienim
temperaturama. Sadre aluminij, kositar i cirkonij i preferiraju se za upotrebu na viim
temperaturama od 375C do 550C. Manje su osjetljive na djelovanje kisika, ugljika i duika koji
uzrokuju krhkost. Otpornost na koroziju i oksidaciju jednaka im je kao i - i (+)- legurama.
Najea -legura je TiAl5Sn2,5 koja se koristi u kovanom i lijevanom stanju, uglavnom za
dijelove letjelica i svemirskih letjelica.
Sposobnost hladnog oblikovanja deformiranjem glavna je prednost -legura. Za razliku od -legura,
-legure mogu postii visoku vrstou toplinskom obradom, osobito u hladno ovrsnutom stanju.
Imaju veliku duktilnost, visoki omjer vrstoa/gustoa na sobnoj temperaturi te su zavarljive.
Dodatkom kroma i vanadija, tekih metala velike gustoe, poveava se gustoa -legure i postaje
stabilnija na sobnoj temperaturi. (+)- legure predstavljaju glavni dio proizvodnje titanovih legura.
Mikrostruktura tih legura toplinskom se obradom moe mijenjati tako da se ostvare eljena
svojstva. Najvanija (+)-leguraje TiAl16V4 i koristi se u jednakoj koliini kao svi ostali titanski
materijali10.

7. Opta primjena titana i legura titana

Zahvaljujui iznimnim svojstvima koja posjeduju, ovi se materijali danas koriste u izradi primarnih
konstrukcijskih elemenata. Najvie se koriste u avioindustriji za izradu lopatica kompresora i
dijelove mlaznih motora, glavina, kuita i drugih visokooptereenih dijelova. Primjerice, kod
Boeinga 777, ovi su materijali zastupljeni s oko 10% mase avionske konstrukcije. Avion Blackbird
bio je prvi avion u cijelosti nainjen od titanovih legura. Osim toga titanove se legure upotrebljavaju
za izradu projektila i satelita u svemirskoj industriji. Zbog otpornosti na djelovanje morske vode,
sve se vie primjenjuju u brodogradnji, prvenstveno za vojne brodove i podmornice. Osim
navedenog, koriste se u nekim drugim industrijama gdje dolaze do izraaja njegova otpornost na
koroziju i visoke temperature, a to su tekstilna i hemijska industrija kao i proizvodnja papira.
Odlina mehanika svojstva i bioloka inertnost titana i njegovih legura u odnosu na ivi
organizam, uz dobru korozijsku postojanost, omoguila su njihovu primjenu kao biomaterijal za
implantate u medicini. Biometalni materijali ili biokompatibilni metalni materijali su definirani
materijali koji se primjenjuju u kontaktu sa stanicama, tkivima ili tjelesnim tekuinama ljudskog
organizma. Primjenjuju se kao nadogradnja ili zamjena strukturnih dijelova ljudskog organizma.
Zbog odgovarajuih mehanikih karakteristika i izvrsne elektroprovodnosti, biokompatibilni
materijali primjenjuju se za izradu medicinskih implanata poput umjetnih zglobova, umjetnog srca,
10 ori D., Filetin T.: Materijali u zrakoplovstvu, Interna skripta, FSB, Zagreb
8

spojnica, fiksiranih ploica, ica, stentova, pacemaker elektroda i drugih potrebnih pomagala.
Legure titana, kobalt-krom legure i nehrajui elici su materijali najee rabljeni u te svrhe. Zbog
njihove vrstoe, otpornosti na koroziju, netoksinosti, izdrljivosti, vrstoi i ilavosti, ovi
materijali imaju i neke nedostatke kao to su krutost vea od krutosti kojom se odlikuje ljudska
kost, velika specifina teina materijala i nepropusnost rendgenskih zraka. injenica je da se prije
usaivanja titanskih dijelova u tijelo isti stavljaju u luk plazme visoke temperature koji odstrani
povrinski sloj atoma i oksidacijom metala istaloi novi sloj. Upravo taj oksidni sloj je mjesto
vezivanja tkiva11.
Titan je jedinstven i efikasan materijal za zubnu protetiku, posebno krunice i mostove koje titi od
agresivnih tjelesnih tekuina i ne izaziva alergijske reakcije. Nakit, okviri naoala, satovi i drugi
estetski dodaci sve se vie izrauju od titanovih materijala. Zahvaljujui svojoj masi koja je manja
od elika i vrstoi, svoju upotrebu pronalaze i u sportskoj opremi, osobito u alpinistikoj i
speleolokoj.
Primjena titana u obliku titanovog dioksida (TiO 2) mnogo je rairenija, upotrebljava se kao
najkvalitetniji bijeli pigment. Koristi se u proizvodnji boja, plastike, papira, vlakana, keramike,
lakova, laminata, prehrambenih i industrijskih boja. Kreme sa titanovim dioksidom upotrebljavaju
se za zatitu koe od tetnog ultraljubiastog zraenja. Titan nema poznatu bioloku ulogu, ali ga u
ljudskom tijelu ima u zamjetljivoj koliini, a smatra se da ovjek unosi dnevno u organizam oko
0,80 mg, od ega vei dio proe neapsorbiran. Titan nije toksian metal i ljudsko ga tijelo moe
podnijeti u velikim koliinama. Ukupna koliina titana u ljudskom tijelu iznosi oko 700 mg. Biljke
ga sadravaju u koliini od 2 ppm (suhe tvari), dok ga ara i preslica imaju ak i do 80 ppm12.
U nastavku emo detaljnije obraditi temu primjene Ti i njegovih legura u medicini.

11 Ltjering G. i Williams J.: Titanium (Engineering Materials and Processes), Springer Verlag Berlin Heidelberg, 2010.
12 Emsley J.: Vodie kroz elemente, Izvori, Zagreb 2005.
9

8. Primjena titana i titanskih legura u medicini i biomedicini

Oteenja tekih tkiva u ljudskom organizmu posljedica su mnogobrojnih nezgoda, starenja i dr.
Praksa hirurgije je upravo zamjena oteenih tkiva. U zavisnosti od zone gdje implantanti trebaju
biti usaeni i funkcije koju obavljaju zahtevaju se drugaiji materijali (tkz. biokompatibilni
materijali). Biokompatibilni materijali su oni materijali koji se primenjuju u kontaktu sa elijama,
tkivima ili tjelesnim tenostima ljudskog organizma.
Najee se koriste za zamjenu ili nadogradnju strukturnih komponenti ljudskog organizma kako bi
se nadomjestila oteenja do kojih dolazi zbog starenja, bolesti ili nesrenih sluajeva.
Materijali koji se koriste za izradu medicinskih implantata moraju da zadovolje odreene kriterije i
imaju slijedea svojstva:
a biokompatibilnost materijali koji se implantiraju u ivi organizam moraju se odlikovati
izrazitom biokompatibilnou, odnosno, izrazitim afinitetom elija prema povrini implantata.
Postoji veliki broj materijala koji su, sa isto inenjerskog aspekta, idealni za izradu implantata.
Meutim, ukoliko tkivo ne moe da prihvati strano tijelo, onda je ono, ma koliko da su njegovi
kvaliteti superiorni sa inenjerskog aspekta, neprihvatljivo za izradu implantata
b netoksinost ovo je izuzetno vana karakteristika biomedicinskih materijala s obzirom na to
da oslobaanje metalnih jona i drugih produkata moe uticati na pojavu raka, deformiteta, alergija,
nekroza, kalcifikacija i zapaljenjskih procesa;
c otpornost prema koroziji u idealnom sluaju biokompatibilni metalni materijali ne bi trebalo
uopte da korodiraju kada se nalaze u dodiru sa ivim tkivima;
d izdrljivost materijali usaeni u ljudski organizam u vidu implantata tokom cijelog svog
radnog vijeka trebalo bi da funkcioniu bez ikakvih oteenja, to podrazumeva njihovu visoku
zamornu vrstou pri koroziji i zamornu vrstou pri trenju i koroziji, ali i minimalno oslobaanje
estica prilikom pojave trenja i habanja;
10

e vrstou i ilavost dimenzije implantata ograniene su i moraju teiti to manjim

vrijednostima zbog ogranienog prostora u ljudskom organizmu, a vrijednosti vrstoe i ilavosti
moraju biti dovoljno visoke;
f niske vrednosti modula elastinosti Jangovi moduli (o.p. v. Dijagram 1. za Ti)
biokompatibilnih materijala, koji se danas koriste u ortopedskoj hirurgiji, pet do deset puta vii su
od Jangovog modula kosti, to je izuzetno nepovoljna karakteristika ovih materijala s obzirom na to
da razlika modula elastinosti metalnog materijala i kosti, koji se nalaze u kontaktu, uslovljava
znaajno optereenje kosti i kao rezultat ima smanjenje gustine kostiju. Implantati imaju
komplikovanu konfiguraciju i izrauju se od legura pogodnih za precizno livenje u vakuumu,
kovanje i hladno deformisanje uz neophodnu zavrnu mehaniku obradu, sa ciljem da se povea
otpornost implantatana loma uslijed zamora materijala13.

Dijagram 1. Jangov modul elastinosti za razliite materijale

[Figure courtesy of Prof. Mike Ashby, Cambridge, UK]

13 Bronzino JD. The biomedical engineering handbook. Boca Raton, FL: CRC Press; 2000. str. 62747.
11

Titan i njegove legure nalaze iroku primenu kao kotani implantanti (slika 3) kao i u zamjeni
zglobnih sastava (slika 4).

Slika 3. Teka tkiva u ljudskom tijelu [Browne, 2000.]

Slika 4. ematski prikaz implantacije vetakog kuka [Browne, 2000.]

Za fiksaciju vjetakih kostiju, kao to je sluaj kod ugradnje vjetakih kukova i zglobova koljena,
koriste

se

dvije

metode.

Jedna

od

njih

je

cementaciona

fiksacija

kostiju

(cementaciona implantacija). Cementirane komponente bazirane na poli (metilmetakrilat) (PMMA)

se fiksiraju za kotani implantant. Cement se priprema u operacionoj sali sa mogunou brzog

12

ubrizgavanja u kotani sistem. Njegovo ovravanje rezultat je egzotermne reakcije. Do neuspjelog

procesa cementacije moe doi ukoliko oslabi hemijska veza izmeu cementa i kotanog sastava14.
Kad je rije o totalnoj protezi kuka bitno je pomenuti da se glava butne proteze najee izrauje od
legure kobalt-hrom ili keramike, dok se komponenta koja zapravo zamjenjuje butnu kost (stem)
izrauje od legure titana. Pokretni dijelovi zgloba, koji se meusobno dodiruju, kao to je aica
butne kosti, obino se izrauju od legure kobalthrom, keramike i polietilena velike gustine kako bi
se postiglo znaajno smanjenje trenja izmeu kliznih povrina zgloba.
Titan i njegove legure kao to je ve napomenuto, nalaze primjenu i u zubnoj protetici, kao
materijali za izradu zubnih proteza ali i zuba pojedinano. Slika 5 ilustruje najeu primjenu titana
u ove svrhe. esto se za poboljanje usadnih karakteristika zuba od ovih materijala koriste hemijsko
graviranje i plazma-sprejevi.

Slika 5: Izraeni zavrtanj za vjetaku ugradnju zuba[Browne, 2000.]

Pored cementacionog mehanizma postoji jo jedan nov nain fiksacije implantanata, a to je

uvrivanje proteza direktno, za ivu kost. Da bi se izbegla negativna reakcija tijela na
implantante, materijal implantanta mora biti bioinertan i stabilan u ljudskom tijelu, kao i da nema
reakcije sa drugim tkivima i tijelesnim tenostima. Neki bioaktivni materijali kao to je
hidroksiapatit i bioaktivna stakla se sve vie upotrebljavaju kao zamjena tekim tkivima pri emu
poboljavaju vezu izmeu usadne kosti i tkiva. Meutim, titan je takoe dobar bioinert i idealan
materijal za implantaciju. Pored toga, materijali na bazi titana imaju dui vijek, dobru
biokompatibilnost i veliki otpor na habanje15. Komercijalno ist titan prije svega koristi se u
stomatologiji za izradu dentalnih implantata, mada se koristi i u ortopediji u vidu ianih mreica,
14 Ratner B.D., 2001., u: D.M. Brunette, P. Tengvall, M. Textor, P. Thomsen (Eds.), Titanium in
Medicine, Springer, Berlin, str. 112.
13

koje slue kao porozne prevlake sinterovane na povrini vjetakih zglobova izraenih od legura
titana.
Tabela 2. Materijali i nihova primjena u ortopediji [Izbor biomaterijala u ortopedskoj hirurgiji,
Branko Risti*, Zoran Popovi, Dragan Adamovi, Goran Devedi, Beograd 2012.]

15 Ratner B.D., 2001., u: D.M. Brunette, P. Tengvall, M. Textor, P. Thomsen (Eds.), Titanium in
Medicine, Springer, Berlin, str. 112.
14

9. Kardiovaskularna primjena titana i primjena u osteosintezi

Titan i njegove legure nalaze primjenu i kao kardiovaskularni implantanti zbog svojih jedinstvenih
osobina. Rana primjena bila je vezana za protezne srane ventile, zatitne elemente pejsmejkera,
vjetaka srca i cirkulativne ureaje16.
Od nedavno, koristi se Ni-Ti legura za izradu intravaskularnog ureaja, i to kao snaan, inertan i
nemagnetian materijal. Takoe, ova legura se koristi u instrumentalnoj tehnici MRI (magnetna
rezonanca) kao vrlo snaan dijagnostiki alat. Vjetako srce izraeno od ovog materijala
ilustrovano je na slici 6 a vjetaki vaskularni sudovi na slici 7. Vjetako srce izraeno je od titana,
dok je disk u njegovom sastavu izraen od pirolitik-karbona. Takoe, ventili vjetakog srca
obloeni su tankim ugljeninim filmom koji poveava kompatibilnost sa krvotokom. Mogue
negativne reakcije organizma mogu se javiti ukoliko tijelo odbije da prihvati implantant17.

Slika 6. Izgled vjetakog srca od titanijumskog materijala [Browne, 2000.]

16 Ratner B.D., 2001., u: D.M. Brunette, P. Tengvall, M. Textor, P. Thomsen (Eds.), Titanium in
Medicine, Springer, Berlin, str. 112.
17 Browne M., Gregson P.J. 2000., Biomaterials 21, str. 385.
15

Slika 7. Vetaki titanski vaskularni sudovi [Browne, 2000.]

iroka primena ovih materijala moe se sresti i u osteosintezi, npr. u fiksaciji prelomnih kostiju.
U tu svrhu koriste se razliite vrste zavrtnja i tzv. tanjira (slika 8.).

Slika 8. Titanijumski zavrtnji i tanjiri koji se koriste u saniranju fraktura kostiju [Ratner, 2001.]

16

10. Zakljuak
Istraivanja titana provodi se u cijelom svijetu. Titan i njegove legure svoju komercijalnu primjenu
mogu zahvaliti nizu odlinih svojstava: visokoj vrstoi, dobroj ilavosti, niskoj gustoi (maloj
masi) te odlinoj korozijskoj postojanosti pri niskim i povienim temperaturama. Zahvaljujui ovim
svojstvima titanovi se materijali uglavnom koriste u avioindustriji i proizvodnji razliitih projektila
i u biomedicini gdje predstavljaju tehniki superiorniji i isplativiji konstrukcijski materijal od elika
i niklovih legura. Visoka vrstoa pri niskoj gustoi omoguila je upotrebu titanovih materijala u
izradi mehaniki i toplinski optereenih aviodijelova koji istovremeno moraju biti i to manje mase.
Jedna od prvih primjena zabiljeena je u svemirskim brodovima Apollo i Mercury nakon ega se
nastavlja za potrebe vojne avijaciji i u programima amerike svemirske agencije NASA. Danas se
ove legure uspjeno koriste i u civilnom zrakoplovstvu gdje zahvaljujui svojim povoljnim svojstvima uspjeno doprinose reduciranju mase zrakoplovne konstrukcije.
Titan i njegove legure su nemagnetine i vrlo dobro provode toplotu. Titanovi su materijali ujedno i
odline korozijske otpornosti. Oksidni sloj nositelj je otpornosti na koroziju. Ukoliko doe do
oteenja zatitnog sloja on se iznova obnavlja. Ove karakteristike titanovih materijala bile su uvjet
njihove primjene u brodogradnji.
Titanovi materijali ne smiju se izlagati temperaturama viim od 950 oC radi velikog afiniteta titana
prema kisiku, vodiku, duiku i ugljiku. Pri toplinskoj obradi ili obradi deformiranjem na zraku
povrina metala prekriva se oksidnom prevlakom koju je potrebno mehaniki ukloniti obradom
odvajanjem estica. Sitni dijelovi se, stoga, toplinski obrauju u vakuumu ili zatitnoj atmosferi
inertnog plina.
Sa druge strane nain na koji se bira pogodan materijal za medicinu i biomedicinu u prvom redu
zavisi od broja i vanosti zahtjeva i kriterijuma koji su postavljeni. U sluaju malog broja zahtjeva,
velike vanosti, teite je na kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi svojstava i ponaanja manjeg broja
materijala koji dolaze u ui izbor, putem informisanja ili iskustva. Primjena kvantitativnih metoda
odluivanja dolazi u obzir kod velikog broja zahtjeva i kriterijuma, jer se razmatra relativno veliki
broj prihvatljivih materijala. Optimalni materijali biraju se kombinovanjem kvantitativnih metoda
odluivanja i ekspertnih znanja. Stepen sigurnosti odluka zavisi od prekrivenosti zahtjeva
kvantitativnim pouzdanim vrijednostima ili objektivnim procjenama. S obzirom na to da se
biokompatibilni materijali koriste ne samo u ortopediji, ve i u drugim oblastima medicine, gdje se
nalaze u stalnoj interakciji sa ivim tkivima, moe se zakljuiti da je za razvoj novih materijala za
primjenu u medicini izuzetno znaajno poznavanje i razumijevanje pomenutih interakcija, zbog
ega biokompatibilnost i netoksinost materijala postaju kritini faktori daljeg razvoja implantnih
metalnih materijala. Takoe, kao osnovna smjernica daljeg razvoja biokompatibilnih metalnih
17

materijala izdvaja se i potreba za postizanjem niskih vrijednosti modula elastinosti savremenih

biokompatibilnih metalnih legura, koja bi obezbjedila to manju razliku izmeu modula elastinosti
kosti i implantnog materijala, a ime bi se spreilo dalje oteenje kotanog tkiva i smanjenje
gustine kostiju. Primjer izbora materijala za protezu vjetakog kuka pokazuje da se primjenom
kvantitativne metode odluivanja dobijaju rjeenja u skladu s dananjim primjenama materijala u
praksi.
Titanove legure su vrlo vrste, imaju malu gustou, otporne su na koroziju i kompatibilne su s
novim kompozitnim materijalima. Nedostatak je njihova uvijek visoka cijena, deset do dvadeset
puta via u odnosu na ostale njima sline materijale.

18

Literatura
Cvijovi-Alagi I., Rakin M.: Integritet biomedicinskih implanta od legura titana (prvi deo),
Integritet i vek konstrukcija, Beograd, Vol. 8, br. 1, 2008.
Emsley J.: Vodi kroz elemente, Izvori, Zagreb 2005.
Filetin i ostali: Svojstva i primjena materijala, Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb, 2002.
Filipovi I., Lipanovi S.: Opa i anorganska kemija, kolska knjiga, Zagreb, 1995.
Goji M.: Povrinska obrada materijala, Metalurki fakultet, Zagreb, 2010.
Images of Elements, www.images-of-elements.com/titanium (10.06.2014.)
Ltjering G. i Williams J.: Titanium (Engineering Materials and Processes), Springer Verlag
Berlin Heidelberg, 2010.
Stupniek-Lisac E.: Korozija i zatita konstrukcijskih materijala, FKIT, 2007.
Tehnika enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1997.
Tomi, M: Kristalne strukture, seminar iz Mehanike materijala, Tehniki fakultet, Rijeka, 2011.,
preuzeto sa: www.riteh.uniri.hr , (10.06.2014.)
Ratner B.D., 2001., u: D.M. Brunette, P. Tengvall, M. Textor, P. Thomsen (Eds.), Titanium in
Medicine, Springer, Berlin, str. 112.
Browne M., Gregson P.J. 2000., Biomaterials 21, str. 385.

19