TREI KRIARSKI RAT

Osamdesetih godina dvanaestog stoljea na povijesnoj se sceni pojavio

genijalni kurdski voa Saladin. On je 1187. ponovno ujedinio Egipat i
muslimanski Bliski Istok. U boju kod Tiberasa potukao je kriare,
oslobodio Jeruzalem i osvojio sav ostatak kraljevstva. Nato su krani, da
spase preostale drave i ponovno osvoje Jeruzalem, organizirali i Trei,
najslavniji kriarski rat. Njemako-rimski car Fridrik I. Barbarossauspio je
proi kroz itavu Europu i Malu Aziju, ali se na koncu utopio na kupanju.
Druga su dva monarha, engleski Rikard I. Lavljeg Srca i francuski Filip II.
August, sretno stigli na cilj i otpoeli neprijateljstva. Nakon dvije godine
opsjedanja, 1191. zauzet je veliki obalni grad Akon, nareuje da se 3000
zarobljenika - od kojih su mnogi bili ene i djeca - izvede iz grada i zakolje.
Neki su raskomadani, ne bi li pronali progutane dragulje. Biskupi su davali
blagoslove. "Nevjerniki ivoti nemaju vrijednosti". Kroniar Ambroise,
ushieno pie: "Pobijeni su svi odreda.Nakon ega su kriari nastavili
prema Jeruzalemu.Na putu do Jeruzalema kriari osvajaju brojne
gradove,ali im Saladin ne ostavlja niti hranu niti vodu.Rikardova se vojska
sukobila sa Saladinovim snagama i porazila ih.Turci su bili odbaeni i
prisiljeni na defenzivu, ali kriari, razdirani nesuglasicama, nisu znali
iskoristiti pobjedu.Rikard nakon to je porazio Saladina ima priliku napasti
Jeruzalem ,ali mu je vojska iscrpljena i odbija nastaviti. Mirovni ugovor
iz 1192. priznao je Francima vlast nad obalom i dao kranskim
hodoasnicima pravo posjeta Jeruzalemu. Ipak je on i dalje ostao u turskim
rukama. Kriarski ratovi nanijeli su mnogim krajevima velike patnje, a
namjeravani cilj nisu postigli. Znaajnije su posljedice imali za gospodarski,
politiki, kulturni i vjerski razvoj europskih zemalja. Europljani su se
nedvojbeno upoznali s islamskom kulturom i znanou, svidjela su im se
egzotina jela, svilene tkanine, sagovi i druga fina roba. Ako nita drugo,
kriarski su ratovi pojaali antagonizme izmeu katolika i pravoslavaca, te
dakako izmeu krana i muslimana.

ETVRTI KRIARSKI RAT

Priprema za pohod
Nakon neuspjeha Treeg kriarskog rata malo je katolika zanimao novi
kriarski pohod. Ayubidski sultanat vladao je Jeruzalemom, a tek mali broj
posjeda ostao je pod kranskom vlau, uglavnom nekoliko gradova na
obali Sredozemnog mora. Jeruzalemsko Kraljevstvo preivjelo je i vladalo,
ali samo malim podrujima.Ipak, 1198. godine na papinsku stolicu sjeo je
papa Inocent III, koji je poticanje novog pohoda smatrao ciljem svojeg
pontifikata. Njegovi pozivi uglavnom su ostali bez odjeka kod europskih
vladara; Njemci su se borili protiv papinske vlasti, a Englezi i Francuzi jo
uvijek su meusobno ratovali.No, kriarska je vojska 1199. godine u
pokrajini Champagne, u sreditu francuskog vitetva, organizirala turnir na

kojem sugrof Theobald (Thibaut) od Champagnea i mnogi drugi francuski

plemii pristupili kriarima.Nakon Thibautove smrti, na elo kriara izabran
je talijanski grof Boniface od Montferrata. On i ostali voe su u Veneciju i
Genovu poslali izaslanike kako bi dogovorili prijevoz do Egipta koji je bio
cilj ovog pohoda. Genova je odbila, ali je Venecija pristala poslati vojsku.Na
elu izaslanitva u Veneciju bio je Geoffrey de Villehardouin. Gradovi kao
to su Venecija i Genova ve su bili navikli na prijevoz kriara do Svete
Zemlje za odreenu plau, jer se tada davala prednost putovanju morem,
a ne kopnom kao to su putovali prvi kriari. Meutim, izaslanici grofa od
Champagnea predloili su ugovor vei od bilo kojeg ugovora za prijevoz
sklopljenog ranije.Kriari su oekivali da e se 1202. godine u Veneciji
okupiti sila od 33.500 ljudi, a Veneciji su obeali 85.000 srebrnih maraka za
njihov prijevoz i prehranu u vremenu od godine dana. Oekivana vojska bi
se sastojala od 4500 vitezova na konjima, 9000 titonoa i 20.000 pjeaka.
Mleani su kriarima obeali 50 ratnih galija za pratnju i zatitu
transportnih brodova. Do 1202. godine Venecija je u potpunosti ispunila
svoj dio ugovora.Villehardouin se osjeao posramljeno jer kriari jo nisu
isplatili obeanih 85.000 srebrnih maraka. Grof od Champagnea je umro, a
mnogi koji su obeali doi ostali su kod kue. Umjesto 33.500 kriara koji
su se trebali okupiti u Veneciji, okupilo ih se samo oko 10.000. Isplata onih
85.000 maraka takoer nije bila dovrena jer je nedostajalo jo oko 34.000
srebrnih maraka. 85.000 maraka bila je iznimno nerealna svota jer je toliko
iznosio dvostruki godinji prihod engleskog ili francuskog kralja!Dud koji
je sklopio tako ogroman dogovor bio je Enrico Dandolo, slijep ovjek koji je
preao osamdesetu, ali jo uvijek lukav vladar i pregovara. Mogue je da
je uvidio nerealnost tolike svote i predvidio da e kriari dugovati
Republici.Nain na koji e se kriari oduiti Republici nije mu bilo teko
pronai jer je imao trn u oku koji mu je onemoguavao potpunu dominaciju
Jadranom.Najvei dio kriarske vojske koja se u listopadu 1202. godine
okupila u Veneciji potjecao je iz Francuske: Blois, Amiens, Champagne,
Saint-Pol, Ile-de-France, Burgundija. 24. lipnja 1202. godine vojska je
trebala isploviti prema Kairu, tadanjem sreditu muslimanskog svijeta.
Meutim, kako nije postojao vrst dogovor prema kojem bi svi trebali
isploviti iz Venecije, mnogi su odabrali druge luke: Marseilles, Genovu,
neke luke u Flandriji.
Opsada i pad Zadra
U borbi za vlast nad Dalmacijom izmeu Venecije i kraljeva iz
dinastijeArpadovia, Zadar je igrao vanu ulogu. Godine 1181. ponovno se
naao pod vlau ugarsko-hrvatskih vladara, meutim Mleani se s tim
nisu pomirili, neuspjeno ga pokuavajui preoteti. Pomo je dobio od
ugarsko-hrvatskogkralja Emerika, koji je i sam bio kranin.Kralj se prijavio

za kriarski rat, ali oito samo iz politikih razloga jer nikada nije ni obavio
pripreme za polazak. Ovakav Zadar, pod vlau nekog drugog, Dandolu i
Veneciji jako je smetao. Dandolo je odluio da e se kriari oduiti ako za
njega osvoje Zadar.Osvajanju Zadra protivili su se francuski barun Simon
de Montfort i cistercitski opat Les-Faux-de-Cernay. Novi predvodnik pohoda
nakon smrti Theobalda od Champagnea, markiz Boniface od Montferrata,
slagao se s osvajanjem jer je bilo potrebno za otplatu Veneciji. Papa
Inocent III. izopio je cijelu vojsku jer je pod stijegom kria napala
kranski grad.10. studenoga 1202. godine kriarski brodovi stigli su do
Zadra. Zdruena se vojska utaborila pred gradom 12. studenoga, a
sljedeega dana zapoela je opsada. Zadrani su se ve ranije, saznavi za
mletake namjere, obratili za pomo kralju Emeriku, no on je kriarima
samo uputio poslanstvo s molbom da ne osvajaju grad. U nadi da e to
odvratiti kriare, graani su na gradske zidine povjeali krieve i svete
slike.Napad na grad zapoeo je iskrcavanjem Mleana i kriara.
Venecijanska je flota u tom trenu brojala 100 transportera konja, 50
transportera ljudi i 50 ratnih galija. Njihovi su transporteri bili dugi otprilike
30 m, iroki 9 m, a visoki ak 12 m i mogli su prenijeti 600 pjeaka.
Transporteri konja imali su posebnu dasku koja se sputala na zemlju kako
bi konjanici mogli odjahati ravno s broda.Iako su preko ulaza u zadarsku
luku bili postavljeni lanci i brodobrani, Mleani su ih probili i vojska je sila
na kopno. Nakon petodnevne opsade, Zadrani su se 18. studenoga 1202.
godine predali na milost i nemilost napadaima. Mleani i kriari
meusobno su podijelili i opljakali osvojeni grad, no veina ga je graana
uspjela napustiti.Kriarsko osvajanje Zadra osudilo je cijelo zapadno
kranstvo. Nakon to mu se obratio kralj Emerik, papa Inocent III. je 1203.
godine kriarima zaprijetio anatemom ne prestanu li razarati grad i ne
nadoknade li graanima sve to su opljakali. Za svoja zlodjela trebali su
se ispriati i samome kralju.

Dolazak princa
Meutim, u Zadar je stigla zima i kriari su odluili ostati u gradu dok ne
budu mogli isploviti. Za to je vrijeme Boniface of Montferrata, predvodnik
pohoda, otiao posjetiti svog roaka Filipa od vabije, Svetog rimskog cara.
Na dvoru Filipa od vabije bio je i Aleksije Angel, sin Isaaca II. Angela,
svrgnutog bizantskog cara.
im je njegov otac svrgnut 1195. godine, Aleksije je pobjegao na Filipov
dvor. Postoji i teorija da je Boniface ovo oekivao budui da su njegova
braa imala dobre pozicije u Bizantskom Carstvu, a sam Filip imao je
brane veze s obitelji Angel.Bilo kako bilo, Aleksije je dao ponudu

kriarima: ako oni za njega osvoje Carigrad i vrate mu prijestolje, on e

vratiti Bizant katolikoj vjeri, pomoi kriarskoj mornarici pri transportu,
pridruiti se kriarskom pohodu i osigurati 10.000 vojnika i 200.000
srebrnih maraka za sam pohod.Mleani su se sloili sa skretanjem s puta,
jer su ionako ve nekoliko godina imali netrpeljive odnose s Grcima.
Mleani su u Bizantu trebali imati trgovake povlastice i nisu morali plaati
porez, ali Grci su to proirili i na Genovljane i Piane. Takoer su, unato
dogovoru, oporezivali mletake trgovce.1171. godine u Bizantu je svim
Mleanima oduzeta roba i svi su bili zarobljeni, a potom je uslijedio progon
Latina. Mletaki dud Enrico Dandolo u mladosti je radio kao ambasador u
Bizantu, a vjerojatno je i sudjelovao u unim pregovorima koji su se
odrali nakon progona. Sve to, skupa s trgovakim interesima, dalo je
Mleanima opravdanje da krenu prema Bizantu.
Opsada Konstantinopolisa
Potkraj lipnja 1203. godine velika flota od 60 ratnih galija, 100 transportera
konja i 50 velikih transportera, te s 300 opsadnih strojeva, stigla je
doKonstantinopolisa. U to vrijeme grad je brojao oko 150.000 stanovnika,
imao je vojnu posadu od 30.000 ljudi, ukljuujui strau od 5000 Varjaga i
flotu koju je inilo 20 galija. Bio je dobro zatien bedemima s kopna i s
mora.Prvobitni plan kriara bio je vratiti Aleksija na prijestolje kako bi dobili
pomo koju im je obeao, oekujui da e ga graani doekati
dobrodolicom. Meutim, oni su ih ismijavali i rugali im se dok su s deset
galija plovili du zidina. Plan se promijenio. Grad su morali zauzeti silom.
Kako bi to ostvarili, morali su prijei Bospor. Oko 200 brodova, transportera
s konjima i galija upotrijebljeno je kako bi se vojska prebacila preko
moreuza, gdje se Aleksije suelio s bizantskom vojskom du obale,
sjeverno od predgraa Galata. Tu se nalazila kula koja je uvala jedan kraj
lanca koji je prijeio prilaz konstantinopolskom Zlatnom rogu i nakon to
su je osvojili, kriarima je bio slobodan prilaz luci.17. lipnja poela je
opsada. etiri divizije napadale su zidine s kopna, dok je venecijanska flota
napadala s mora. Bizantinci su se uspjeli oduprijeti, iako je u poaru koji je
zahvatio dio grada tijekom povlaenja Venecijanaca bez svojih domova
ostalo oko 20.000 ljudi. Po Aleksija je ova epizoda zavrila povoljno jer su
graani Konstantinopolisa, demoralizirani poarom i tetom koju je uinio,
pristali postaviti ga na prijestolje kao Alexiusa IV., zajedno s njegovim
ocemIsaacom.Aleksije je ubrzo uvidio da e teko odrati obeanje dano
kriarima budui da je njegov prethodnik pobjegao iz grada, pri tome
gotovo ispraznivi carske riznice. Zato je dao rastaliti i prekovati
skupocjene bizantske i rimske ikone. No i tada je uspio smoi tek 100.000
srebrnih maraka to je bila tek polovica obeanog iznosa, ali je uspio
navui na vrat mrnju graana. Zato je od kriara isposlovao produetak

ugovora za daljnjih est mjeseci.U meuvremenu su se u gradu i dalje

odvijale povremene bitke. U jednoj od njih, kako bi pobjegli zatieni
vatrenim zidom, Mleani su ponovo prouzroili poar u kojem je opet
izgorio velik dio Konstantinopolisa.Opozicija prema Aleksiju je rasla i
kulminirala
urotom
koju
je
potaknuo
dvorjanin Alexius
Ducas
Murtzuphlos. Aleksije je zbaen s prijestolja i ubijen, a Ducas se proglasio
carem Alexiusom V. Ubrzo nakon toga umro je i stari Isaac.Ljuti zbog
ubojstva svog patrona, kriari i Mleani zatraili su od novog cara
ispunjenje ugovora koji su utanaili s njegovim prethodnikom. Nakon to je
on to odbio, kriari su ponovo napali grad 8. travnja 1204. godine, no ni
tada ga nisu uspjeli osvojiti. Bizantinci su projektilima unitili mnoge
njihove opsadne strojeve, a ni vrijeme im nije ilo na ruku jer je nepovoljan
vjetar onemoguavao brodovima da se dovoljno priblie gradskim
zidovima kako bi ih mogli gaati.Kako bi ohrabrili ve demoraliziranu
vojsku, sveenici su sastavili poruku koju su proirili meu vojnicima.
Sutina poruke bila je u tome da posljednji neuspjeh nije boja kazna za
grijeni pothvat, ve samo test jer pohod na Konstantinopolis nije grijean,
ve pravedan i uspjet e uz njihovu vrstu vjeru. Rijeima kako su "Grci
gori od idova, te uz prizivanje Bojeg i Papinog autoriteta, sveenici su
uspjeli vojsci vratiti poljuljanu vjeru i hrabrost, te je uslijedio novi napad na
grad. Iako je careva vojska bila spremna za bitku, on sam je nou pobjegao
iz grada.Pad Konstantinopolisa12. travnja vrijeme se konano okrenulo u
korist kriara i mletaki su se brodovi uspjeli pribliiti zidu. Nakon kratke
bitke, sedamdesetak je kriara ulo u grad. Zauzeli su sjeveroistoni dio
grada, odakle su napadali njegove ostale dijelove. No, u namjeri da se
zatite vatrenim zidom, spalili su njegov vei dio.Grad je konano bio
osvojen i kriari su krenuli u strano i divljako haranje to je potrajalo tri
dana i tijekom kojega je uniten ili opljakan ogroman broj antikih i
srednjovjekovnih
rimskih
i
grkih
umjetnina.
Unitena
je
i
velianstvena konstantinopolska biblioteka.Unato svojim zavjetima i
prijetnjama ekskomunikacijom, kriari su oskvrnjivali gradska svetita te
unitavali i pljakali sve do ega su mogli doi. Prialo se da je ukupna
opljakana vrijednost iznosila oko 900.000 srebrnih maraka, od ega su
Mleani uzeli 150.000, a kriari 50.000. Daljnjih 100.000 meusobno su
podijelili, a ostatak od 500.000 maraka sakrili su mnogi kriarski
vitezovi.Nakon to se stanje u gradu smirilo, carstvo je podijeljeno izmeu
Venecije i kriarskih voa te je osnovano Latinsko carstvo Konstantinopolis.
Na prijestolje nije postavljen Boniface, zbog svoje rodbinske povezanou s
prijanjim carstvom, ve je za cara okrunjen Baldwin od Flandrije.Boniface
je osnovao Kraljevinu Thessalonica, koja je bila u vazalnom odnosu prema
novom Carstvu. Venecijanci su osnovali i svoje Vojvodstvo na otocima
Egejskog mora, a bizantski izbjeglice sa svoje su pak strane osnovali
nekoliko vlastitih drava, meu kojima su najznaajnije bile Nikejsko

carstvo pod
despotstvo.

Theodorom

Lascarisom, Trebizondsko

carstvo i Epirsko