1.

Klasifikacija knjievnosti
Zadaci klasifikacije knjievnosti
-

prije nego to se pristupi klasifikaciji treba rijeiti filozofski

(knjievnosti), posebnog (pojedine vrste) i pojedinanog (knji. djela)

problem

opeg

Naela klasifikacije
-

naelo razvrstavanja prema jezicima i prema nacionalnim knjievnostima

naelo razvrstavanja prema autorima, grupama autora ili po neemu srodnih autora
naelo razvrstavanja prema namjeni
naelo razvrstavanja prema najire shvaenom obliku
takoer se moe uvesti razlikovanje izmeu sinkronijske i dijakronijske klasifikacije
sinkronija se odnosi na razmatranje pojava prvenstveno sa stajalita njihova
istovremenog postojanja u nekom sustavu, a dijakronija na razmatranje sa stajalita
njihova razvoja i slijeda u vremenu

Usmena i pisana knjievnost

-

Usmena knji. prenosi se i razvija u sredinama koje ne poznaju pismo ili se pismom zbog
bilo kakvih razloga ne slue radi prenoenja knji. djela
prvotno narodno stvaralatvo, stvaralatvo velikih zajednica u kojima pismenost bijae
izuzetno rijetka u nas se najee naziva narodnom knjievnou
suvremeni oblici usmenog knjievnog stvaralatva nazivaju se niim knji. oblicima
usmena knji.. nastala u zajednicama gdje je pismenost nepoznata ili pripada
malobrojnima razvila se na nain razliit od pisane knji. iz sljedeih razloga: 1.
odsutnost pisma odraava se i na sam pojam onoga to e vrijediti kao knji. djelo
(kriteriji civilizacije pismenosti nisu isti kriterijima civilizacije u kojoj pismenost nema
odluujuu ulogu). 2. moraju se uvaiti posljedice uglavnom jednokratnog sluanja. 3.
uloga, zadatak i znaenje onoga to se iskljuivo pripovijeda, pjeva ili recitira u
odreenoj drutvenoj sredini drugaije je od uloge, zadatka i znaenja knjige

Pojam knjievne vrste

-

danas knji. vrste ne predstavljaju unaprijed odreene i utvrene oblike u kojima se

jedino moe ostvariti knji. djelo, nego predstavljaju okvirno zadane uvjete unutar kojih
se stvaraju knji. djela
moemo definirati knji. vrste na dva razliita naina: odrediti knji. vrstu kao grupu
slinih djela (polazei od pojedinanih djela koje svrstavamo u pojedine grupe slinih
djela) ili kao idealne tipove uobliavanja knji. djela (polazei od pretpostavke o nekim
velikim skupinama knji. djela koje ine neke temeljne naine knji. oblikovanja
u nas se uglavnom knji. vrsta (ili anr) razlikuje od knji. roda time to se tod smatra
irim pojmom od vrste. U tom okviru upotrebljava se i pojam podvrste za pojam ui od
vrste
ponekad se naziv knji. rod upotrebljava istoznano s nazivom anr i tada se ne
prihvaa stupnjevanje: rod, vrsta, podvrsta, nego se govori samo o knji. rodovima
(anrovima) u koje spadaju npr. ep, roman, novela i sl.
Bliski pojmu knji. vrste su i nazivi oblik (naglaava vanjsku organizaciju) i tip
(pretpostavlja neka opa naela oblikovanja)

Knjievni rodovi
-

u njemakoj filozofiji i knji. kritici u 18. i 19. st. razvilo se uenje o tri osnovna
knji. roda: lirici, epici i dramatici (za Goethea su to prirodni oblici pjesnitva, a
Hegel je je povezao liriku s izraavanjem subjektivnosti, epiku s objektivnou, a
dramatiku je smatrao sintezom obojega)
Emil Steiger je na temelju tih shvaanja razradio svoju teoriju: Lirika pribliava se
glazbi, podruje osjeajnosti, naelno se moe izraziti slogom. Epika objektivnost,
irina pripovijedanja, podruje slikovitosti, moe se izraziti najmanje rijeju. Dramatika
zasniva se na sukobu, podruje loginosti, za izraavanje je potrebna reenica
Epika se dijeli na epiku u prozi (roman, novela, pripovijetka...) i epiku u stihu (ep, epske
pjesme), lirika na pojedine lirske vrste (elegija, oda, himna...), a dramatika na
tragediju, komediju i dramu uem smislu rijei
neki dodaju etvrti rod, didaktiku, kao prijelaz izmeu knjievnosti i znanosti, djela
koja pored umjetnikih kvaliteta imaju i namjeru pouavanja
drugi smatraju da didaktika nije poseban rod, ali upozoravaju na postojanje tzv.
knjievno-znanstvenih vrsta meu kojima se posebno istie esej, te se ta skupina esto
naziva esejistikom. Publicistika je praktina, primijenjena djelatnost pisanja radi
informiranja javnosti, odgoja ili zabave

Poezija, proza i drama

-

stih je prirodni oblik poezije, no razlikovanje izmeu poezije i proze ne moe se u

cijelosti poistovjetiti s razlikovanjem izmeu proze i stihova
razlika izmeu poezije i proze nije apsolutna, one su dva tipa umjetnike knjievnosti
poezija trai da smisao reenoga ne bude ostvaren na temelju izavnih smislenih sveza
izmeu rijei kao pukih oznaka, nego da se ostvaruje na najirem podruju dojmova i
sugestija koje izaziva jezik u svim svojim dimenzijama
u prozi na temelju izravnog znaenja rijei zamiljamo odreeni imaginarni svijet knji.
djela. Jezik proze blii je jeziku kojim se svakodnevno sluimo
dramski se tekstovi mogu ostvarivati i kao poezija i kao proza. Drama je tekst
namijenjen izvoenju na pozornici, tekst koji se ostvaruje kao umjetniko djelo
djelovanjem glumaca na sceni

Zabavna knjievnost
-

ona je predmet interesa pshologa, povjesniara, sociologa, pedagoga i psihologa. Teorija

knji. bavi se strukturnim osobinama zabavnih tekstova, pojedinim vrstama zabavne
knji. i uzajamnim odnosima zab. knji. s knji. koja nije iskljuivo zabavna
iskljuivo zabavna knjievnost tei tipu izraavanja koji ne zahtijeva ni veliki napor, mi
posebno obrazovanje, niti osobitu osjetljivost za umjetniki nain izraavanja
zabavna knji. u cjelini ili dio zabavne knji. koji nema nikakve umjetnike vrijednosti
naziva se i trivijalna knjievnost. Dio zabavne knji. koji nema nikakve umj. vrijednosti
naziva se obescjenjujuim nazivima ki ili und
neke vrste zabavne knjievnosti: pustolovni roman (roman Divljeg zapada), kriminalistiki
roman (pijunski roman), pornografski, sentimentalni, znanstvenofantastini roman...