HONORE DE BALZAC: OTAC/IA GORIOT

(francuski realizam, 19. st., epika, drutveni roman)

REALIZAM (lat. realis: stvaran)
Realizam je knjievno razdoblje koje traje od 1830. do 1870. g. Nakon romantizma
koji istie izdvojena pojedinca, realizam opisuje svakidanju stvarnost, suvremeni drutveni,
gospodarski, politiki i kulturni ivot. Likovi su obini ljudi iz svakodnevnoga ivota i iz
svih drutvenih slojeva. Prostori su takoer obini: ulice, stanovi, trnice, noni lokali,
tavani i podrumi, kazalita, otmjeni saloni. Interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova
koja uvjetuje njihove postupke, ponaanje, psihologiju i svjetonazor. Realistiki junak eli
drutveni uspon, uspjeh. Realistiki pisci svijet prikazuju bez uljepavanja, imaju kritiki
odnos prema stvarnosti. Naglaavaju SOCIJALNO-MORALNU PROBLEMATIKU.
Detaljni opisi ambijenta socijalno i psiholoki karakteriziraju likove koji su najee i
uvjetovani sredinom iz koje potjeu i koja ih okruuje. U tenji za istinitim prikazom, pisci
unose autentian govor (narjeje, provincijalizmi, argonizmi). Realisti se pozivaju na
znanstvene spoznaje o ovjeku i drutvu. Vodea filozofska doktrina 19. st. je pozitivizam
(vjera u znanost i razum) iji je utemeljitelj Auguste Comte (Ogist Komt). Realisti su
knjievnost pribliili znanosti i uveli analitiku metodu prikazivanja stvarnosti.
Dok su romantiari njegovali liriku, realisti se okreu PROZI roman postaje
glavnom knjievnom vrstom. Ideju o romanu kao zrcalu stvarnosti izrekao je francuski
predrealistiki pisac Stendhal u svojem romanu Crveno i crno (1830.).
Realistiki pripovjeda najee je objektivan, iskazan u treem licu i nenazoan u
radnji. Fabula slijedi kronoloki red zbivanja, a dogaaji su povezani vrstim uzronoposljedinim vezama. Motivacija likova odreena je njihovim karakterima i socijalnim
okolnostima. Fabula i opis podreeni su stvaranju karaktera koji su u pravilu socijalno
motivirani. Najei realistiki postupci: portretiranje (fiziki, socijalni i psiholoki
portret), portretiranje s pomou ambijenta, detaljno i precizno opisivanje i
pripovijedanje.
Realistiki roman U FRANCUSKOJ KNJIEVNOSTI. Poetika francuskog
realizma u razvijenijoj fazi zagovara prikazivanje tipinih ljudi u tipinim okolnostima.
Balzac u Ljudskoj komediji u 26 knjiga pokuava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost
mijeajui romaneskne, dokumentarne i teorijske razine. Romanopisci su istraivai i
povjesniari stvarnosti koji za teme svojih djela esto uzimaju istinite dogaaje. Flaubert je
ponudio novi tip kritikog realizma, a zbog veoma estetiziranog izraza, smatraju ga i ocem
proznog modernizma. Teoretiar realizma bio je C. H. Champfleury (amfleri) (manifest
Le Realisme, 1857.) s idealom fotografske tonosti knjievne slike. Glavni su predstavnici
francuskoga realizma Henrie Beyle Stendhal, Gustave Flaubert i Honore de Balzac.
HONORE de BALZAC (1799.1850.) francuski romanopisac, pripovjeda i
dramatiar, utemeljitelj je socijalnog i kritikog realizma. Njegov ogroman opus ini oko 90
romana, pet drama, niz pripovijesti i novela, u kojima je oivio galeriju od preko 2000 likova.
U jedinstvenom ciklusu Ljudska komedija daje zaokruenu sliku francuskog drutva. Dijelovi
ciklusa su: Studije iz drutvenoga ivota (u kojima se nalazi glavnina njegova opusa, a
podijeljene su prema sredinama i temi na est podskupina ili Prizora, i to na prizore iz
privatnog, provincijskog, parikog, politikog, vojnikog i seoskoga ivota), Filozofske
studije i Analitike studije.

Cilj je bio prikazati stvarnost drutvene klase i profesije, francusko drutvo od 1815. do
1848. godine.
U svim njegovim djelima novac je osnovna pokretaka snaga, a to je najizrazitije u romanima
Propale iluzije, Eugenie Grandet, Roak Pons i
Otac Goriot, iz 1834. To je roman sloene i dramski koncipirane kompozicije. Sve tri
fabularne osnove vezane su uz stanare pansiona Vauquer ona J. J. Goriota, neko bogatoga
tvorniara i njegovih dviju keri (barunice Delphine i grofice Anastasie), druga Eugenea de
Rastignaca, siromanoga plemia koji je iz provincije doao na studij elei drutveni uspjeh,
i tajanstvenoga Vautrina (Votrena), nekadanjega robijaa, koji je vjeto upravljao sudbinama
ljudi, a pojavljuje se kao Rastignacov duhovni otac koji ga upoznaje s tajnama amoralnih
naina uspjeha unutar neumoljivoga poretka.
Tematika romana:

ljubav oca Goriota prema kerima koje ga iskoritavaju

elja mladog ovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu (Pariz)

ivot u pansionu gospoe Vauquer kao presjek i slika stanja tadanjega drutva

Problematika:

posesivna, odana i slijepa oinska ljubav koja ne poznaje granice

elja za uspjehom u gradskoj sredini i tenja za drutvenim ugledom

amoralnost ondanjeg drutva i ovjekov moralni pad

Inspiracija iz slinog djela: W. Shakespeare (16. st.) tema iz tragedije Kralj Lear koji se
liava svega da bi njegove nezahvalne keri mogle ostvariti svoje ambicije
Struktura: roman od est poglavlja Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno drutvo, LaiSmrt, Dvije keri, Oeva smrt
Vrijeme radnje: od 1819. godine do 1820. godine, poetak mjeseca studenog 1819. godine
Mjesto radnje: Pariz
Geslo romana (i realizma) izraeno je na poetku: Sve je istina.
Djelo se moe usporediti s tzv. Bildungsromanom i Entwicklungromanom vrstama koje
prikazuju odrastanje, emocionalno i intelektualno sazrijevanje glavnoga junaka; vanu
ulogu u tim romanima imaju prostor i vrijeme.
Tri fabularne linije: 1. vezana uz oca Goriota (Krist oinstva, Vjeni otac), 2. vezana uz
studenta Rastignaca i 3. vezana uz kriminalca Vautrina (lik posjeduje i znaajke
romantiarskoga titanizma). Retrospektivno se pripovijeda o Goriotovoj prolosti, o
materijalnom uspjehu, obiteljskom ivotu, intimnoj drami nakon enine smrti, djetinjstvu i
bogatoj udaji dviju razmaenih keri.
Opis politikog stanja onoga vremena i Balzacovo mjesto

Honor de Balzac ivi i radi u prvoj polovici 19. stoljea, u vrijeme kada se u Francuskoj
sukobljavaju prolost, sadanjost i budunost i kada jaa buroazija (graanstvo) u svojoj
nezadrivoj tenji za vlau i bogaenjem. Snaga novca jedina je sila koja pokree taj svijet.
U ciklusima romana i drugih djela (cijeli njegov opus) koje je objedinio pod zajednikim
nazivom Ljudska komedija (prema Danteovu epu Boanstvena/Boanska komedija)
Balzac istie da Francuskom ne vladaju ni kralj ni ustav ve "svemona petofranka".
U svojim djelima die glas protiv drutvenog morala svoga doba, protiv ljudskih
konvencija, nepravdi, neovjenosti i protiv zakona koji su "pauina kroz koju se provlae
krupne muhe, a zaglavljuju sitne muice". Aristokraciju je smatrao nositeljem kulturnih
vrijednosti.
Uz Stendhala, tvorac je realistikoga romana i zaetnik kritikoga realizma istinito,
realno prikazivanje ivota ukljuuje i razotkrivanje negativnih drutvenih pojava, pisac
ukazuje na njih, ali ne namee svoje stavove o drutvu.
Dva su realistika naela:
- naelo istinitosti pisati istinito, ali ne samo preslikavati stvarnost ve nastojati da zbivanja
budu uvjerljiva i vjerodostojna; umjetnik stvara svoju umjetniku istinu ili izmilja istinu
- naelo tipinosti likovi su predstavnici odreene skupine ljudi slinih osobina; Rastignac
tip studenta, mladog intelektualca iz provincije koji eli uspjeti u ivotu; tipini likovi u
tipinim situacijama
Balzacova realistika metoda:
1. promatranje, prouavanje i analiziranje grae
2. kronoloki organizirana uzrono-posljedina fabula
3. uporaba jezika sredine u funkciji karakterizacije lika
4. objektivni sveznajui pripovjeda
5. kriticizam
Roman se temelji na pripovijedanju, a pripovjeda pripada tzv. objektivnom tipu:
pripovijeda se u 3. licu jednine. Kao jedna od pripovjedakih tehnika, u Balzaca se ve
pojavljuje i unutarnji monolog. Takoer je vano i detaljno opisivanje.
Tehnika preciznog opisivanja prostora u funkciji je karakterizacije lika jer prostor
uvjetuje i odreuje likove. Tamnica se ne moe zamisliti bez uvara, miris pansiona
(zaudara po ubonici), vizualne (zamaen stol, prljave plahte), akustike i taktilne slike,
sinestezijske slike (proimanje osjetilnih doivljaja boja, mirisa, zvukova), slikoviti detalji,
individualizacija pojedinih portreta, interijer i eksterijer (Tu i najbezbriniji ovjek moe
postati tuan).
Opisivanje likova i prostora provedeno je kombiniranjem sociolokih elemenata (imovinsko
stanje, socijalno podrijetlo, klasna pripadnost) te vizualnih (detaljno opisivanje) i psiholokih
elemenata (razvijeni portreti).
Drutveni problemi onoga vremena: ratno profiterstvo, elja ta drutvenim usponom, novac
kao vrhovni bog koji okree Zemlju (Ako ukradete sitnicu, pokazuju vas kao udovite, ako
ukradete milijun, smatrat e vas za potenoga ovjeka), sveopi drutveni nemoral,
osobito viih slojeva, lai, prijevare, pokvarenost

Lik oca Goriota romantiarski je koncipiran lik: njime vlada samo jedna strast ljubav
prema kerima: Volim konje koji ih voze Ja ivim od njihovih zadovoljstava.; one su
napravile otmjeno ocoubojstvo.
Rastignacov lik je dinamian, tijekom radnje razvija se i mijenja; ivotne situacije iz
visokoga parikoga drutva mijenjaju njegov svjetonazor i mladenaki idealizam; shvaa da je
ak i ljubav prema Parizu hvalisava, bezona, rasipna, varljiva i ohola...
Vautrinov lik predstavlja tip romantiarskoga titana: inteligentan, cinian, nadmoan,
amoralan; savjetuje Rastignacu: U ljudsko drutvo treba uletjeti kao topovsko zrno ili se
uvui kao kuga. Potenjem se nita ne postie, Pokvarenost je opa pojava, talenti su
izuzeci
Realistiki likovi ele afirmaciju u drutvu: Demon raskoi ujede ga za srce, obuze ga
groznica dobiti, a elja za zlatom osui mu grlo
Postavlja se pitanje kolika je cijena uspjeha.

Sadraj romana
Pansion
Gospoa Vauquer (Voker) stara je ena koja dri u Parizu, u Latinskoj etvrti, graanski
pansion, poznat po imenu "Dom Vauquer". Jesen je 1819. Kua je na tri kata, iza kue je
dvorite gdje slono ive svinje, kokoi i kunii, a u dnu dvorita je drvarnica. Izmeu
drvarnice i kuhinjskog prozora visi ormari za jelo. Ispod njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu
su mala vrataca, kroz koja kuharica izbacuje smee i koje isplahnjuje velikom koliinom
vode. S prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a u hladu pod lipama je okrugli stol
sa stolicama, gdje stanari pansiona sjede za vrijeme velikih vruina i piju kavu, ako im to
imovno stanje doputa... U prizemlju je salon koji je povezan s blagovaonicom. Salon izgleda
vrlo tuno sa stolicama s naslonima za okruglim stolom na sredini. Ta glavna soba zaudara na
plijesan, ueglost, hladna je i vlana, uvlai se u odijelo, bazdi na kuhinju, poslugu i
sirotinjski dom. Ona je bila nekada oliena, ali se boja vie ne raspoznaje. Dugaki stol
prekriven je stolnjakom koji je toliko mastan da se na njemu moe prstom pisati. Pokustvo je
staro, istroeno, trulo, crvotono i konano tu vlada bijeda, i to ona zgusnuta izlizana tedljiva
bijeda. Ujutro oko 7 sati prvo ulazi maak, koji odmah poinje njukati po zdjelama, a onda
ulazi udovica. Njezino bucmasto lice, s nosom slinim papagajevu kljunu, s debelim tijelom
sukladno je odaji iji topli smrdljivi topli zrak ga Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu,
slika je potpuna. Ima oko 50 godina, lii na sve ene koje je pogodila nesrea. Sada u
pansionu stanuje sedam osoba. Na prvom katu su dva najbolja stana. U loijem stanuje
gazdarica, a u drugom ga Coutre, udovica slubenika. Pokraj nje je ivjela mlada djevojka
Victorine (Viktorin) Taillefer. Na drugom katu ivi starac zvani Poiret, a u drugome mukarac
od oko 40 godina, koji nosi crnu vlasulju i boji brkove, bivi trgovac, gospodin Vautrin. Trei
kat inile su 4 sobe od koje su dvije izdane, jedna nekoj staroj djevojci gospoici
Michonneau (Miono), a druga bivem proizvoau tjestenine kojega su zvali otac Goriot
(Gorio). Ostale sobe su se izdavale siromanima koji nisu mogli platiti vie od 45 franaka
mjeseno. Sada je u jednoj od te dvije sobe stanovao mladi ija je obitelj ivjela u velikoj
neimatini, kako bi on mogao studirati pravo u Parizu. Zvao se Eugene de Rastignac (Een d
Rastinjak). Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla na rad i ve u ranoj mladosti
shvaaju da njihovi roditelji oekuju mnogo od njih, da bi ga oni prvi iskoristili. Iznad treega
kata bio je tavan za suenje rublja i dvije mansardne sobe (mansarda: potkrovlje) u kojima su
4

stanovali pokuar (sluga) Christophe i kuharica Sylvie. Osim tih stalnih, imala je gospoa na
ruku i studente medicine i 2-3 stanovnika iz oblinje okolice. Svi ti pansionisti bili su
siromani, jedva su vezivali kraj s krajem, a to se ogledalo u njihovim odijelima i pohabanom
rublju. U njihovim uvelim i oronulim ustima bljeskali su se gladniki zubi, u njima su se
ocrtavale ive nijeme, ledene, svagdanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica
Michonneau umornih je oiju da ovjeka hvata jeza od njezina pogleda. Gospodin Poiret
(Poare) bio je kao neki stroj, izgledao je kao neka utvara. Gospoica Victorine Taillefer imala
je bolesno bijelu put, uvijek snudena i slabana izgleda, a sliila je biljci poutjela lia koja
je netom presaena. U usporedbi s drugima, ona je bila lijepa, pa je tako bila sretna i zanosna.
Njoj su nedostajali, kao i svakoj eni, lijepe haljine i ljubavna pisma. Otac ju nije htio priznati
za ker, a ga Coutre, roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao da je njezino dijete.
Mladi student Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao je bijelu kou, crnu kosu i
plave oi i bio je iz plemike obitelji. Vautrin, 40 godina, imao je iroka plea, snana prsa,
lice puno bora, bio je grub, ali ne neugodan. tovie, bio je usluan i aljiv. On je o svemu
dosta znao i odmah bi pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i odrjeitim
pogledom. Najstariji pansionist bio je stariji gospodin Goriot, koji je imao 69 godina. Dok je
bio dobrostojei, bio je u stanu u kojem je sada ga Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je
mijenjao svakoga dana, a ormari su mu bili puni srebrnoga posua. Kada je domaica
Vauquer vidjela jo i dravne obveznice, odmah se zagledala u njegov novac: "kao jarebica
u slanini topila se na vatri elje koja ju je obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova
muevog i da uskrsne u Goriotu." No on nije mario za nju i to je nju razljutilo jer su propali
njeni snovi. Na svoju nesreu, Goriot je morao prijei na drugi kat i ubudue plaati stan i
hranu 900 franaka godinje. Svi su bili iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac
Goriot. I poele su prie po pansionu: "On sigurno izdrava enu pa je prisiljen tedjeti".
Krajem tree godine otac Goriot smanji svoje izdatke. Odseli se na trei kat plaajui 45
franaka godinje. Odrekne se duhana, otkae brijaa i prestane se pudrati. Njegovo je lice
zbog patnje, iji uzrok nitko nije znao, bivalo sve tunije i oajnije. Nakon etvrte godine u
pansionu, on nije vie sliio samome sebi. Mlade otmjene dame koje su mu prije dolazile, bile
su njegove keri, a sad mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac, kao i sva mlada francuska
mlade, naao se pred mnogim zaprekama, a trebalo je mnogo muke da ih pokua otkloniti
marljivim radom i osobnom vrijednou. elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio plemi,
poeo se raspitivati o svojim rodbinskim vezama. Uskoro je dobio poziv na bal od svoje
daljnje roakinje, plemkinje, vojvotkinje Beauseant (Bozean). elio je zaviriti u sve salone
Pariza i nai zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na balu upozna groficu Anastasie de Restaud
(Anastazi d Resto), visoku i vitku mladu enu s najljepim stasom u Parizu. To je bila ena o
kojoj je danima snivao, a bila je jedna od dviju keri oca Goriota, to Eugene nije znao.

Dva posjeta
Sutradan Rastignac ode u posjetu gi de Restaud. Kada je ulazio u salon, zauje glas oca
Goriota i odjek poljupca: to to Goriot ima s groficom Restaud? Uto ue grofica u divnoj
kunoj haljini. Bila je prelijepa. Njezina ljepota bila je profinjena. Pozdravljala se s grofom
Maximom i silna mrnja obuzme Rastignaca prema tom mladiu. Maxime je imao lijepe i
iste izme, dok su njegove, unato panji, bile blatnjave, kaput mu je pristajao kao saliven,
dok je on poslije podne imao frak. Motrei toga kicoa, vitka i visoka, osjeti to znai biti
bogat. Eugene osjeti to grof znai gospoi de Restaud i pomisli: Evo moga takmaca, moram
ga pobijediti ! Nije znao da grof Maximede de Trailles doputa da ga vrijeaju, ali prvi puca
i ubija. Nakon posjeta kod grofice, odveze se u palau vikonta de Beauseant da posjeti svoju
roakinju, kako bi zadobio njezinu naklonost. Ona je ve tri godine bila u prisnim odnosima s
jednim od najbogatijih portugalskih plemia, markizom de Ajudo Pinto. Mu je htio-ne htio

morao pred svijetom potivati tu morganatsku (nezakonitu) vezu. Svi su, osim nje, znali da se
markiz eni, zbog toga je i doao u posjet, ali nije se usudio priopiti joj takovu vijest. Njezina
prijateljica vojvotkinja de Langeais bez ikakva obzira otkrije joj da e se sutra objaviti zaruke
gospodina de Ajuda Pinto i gice Rochefide. Eugene u razgovoru sazna da je grofica
Anastasia de Restaud ki oca Goriota, a druga, Delphine, da je udana za baruna de Nucingena.
Dvije keri, koje su se odrekle svoga dobrog oca. Dobile su bogat miraz, a on je sebi ostavio
sitni vjerujui da e mu njegove keri pruiti uzdravanje. Poslije su ga zetovi otjerali iz
svojih domova kao posljednjeg bijednika. Razoarana i puna gorine, vikontesa/vikontkinja
ga savjetuje: elite li uspjeti, ja u vam pomoi. to hladnije budete raunali, bolje ete
uspjeti. Zapamtite da ete ostati nitko i nita, ako ne budete imali enu koja e se zauzimati za
vas. Ona treba biti mlada, bogata i uglaena. Ako nekoga zavolite, dobro uvajte tu tajnu. I
nastavi dalje: Postoji suparnitvo izmeu dviju sestara. Restaud je plemi, njegova ena
Anastasia primljena je u drutvo i predstavljena dvoru, ali druga sestra, udana za bogata
bankara, lijepa ga Delphine, svisnut e od alosti i zavisti jer je daleko od svoje sestre, pa se
odriu jedna druge, kao to se odriu i oca. Bio je neraspoloen za veerom u pansionu:
grofica mu je zatvorila vrata, zato to sam joj rekao da njezin otac jede za naim stolom!
Otac Goriot sakrije oi i okrenu glavu da bi obrisao suze. Dakle, gospodin Goriot je otac
jedne grofice, ree ga Vauquer tiho. I jedne barunice, odgovori joj Rastignac. Jo iste
veeri napie pismo majci i zatrai 1200 franaka i, ako ih ne dobije, past e u oaj, moda e
se ak i ubiti: Kadar sam hraniti se suhim kruhom, piti samo vodu, ako treba i gladovati, ali
ne mogu bez onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u postii cilj ili u ostati u blatu.
Poznajem nae prilike i znat u cijeniti vau rtvu. Zatim je poslao pismo i sestrama te
zatraio njihovu uteevinu. Ti plemeniti osjeaji i te strahovite rtve trebaju mu posluiti kao
ljestve da dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie primali u palai Restaud. Nije iao
vie ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao je uenje do ispita. Odluio je platiti upisninu za
2. i 3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku sve gradivo nauiti napamet. Na taj nain je
dobio 15 mjeseci slobodna vremena u Parizu, da iskoritava ene ili da lovi bogatstvo.

Ulazak u otmjeno drutvo

Rastignac je dobio pismo od majke i sestre te novac od prodanog nakita. Majka ga savjetuje
da pametno uloi novac, a sestre mu poruuju: Ako hoe, mogli bismo se odrei rupia i
saiti ti koulje! Kada Eugene proita pisma, rasplae se. Sjetio se oca Goriota kako nou u
sobi svija svoje srebro, kako bi platio mjenicu svoje keri. To isto je uinila i tvoja majka sa
svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre? pomisli i osjeti kajanje. Poslije etnje u
Tuileriesu prijavi se kod ge Beauseant i ona ga pozove na objed. Kakva je to bila rasko na
stolu, od posua do jela. Trenutak poslije sjedoe u laku koiju i zaas stigoe u kazalite. Svi
pogledi bili su upereni prema njima. On pomisli da sanja. I keri oca Goriota bile su u
kazalitu. Drutvo je bilo vrlo otmjeno. Te veeri upozna Eugene gu de Nucingen i ree joj,
da je susjed njezinu ocu. im sam vas vidio, osjetio sam kao da me neka struja nosi prema
vama. Nisam ni sanjao da ste tako lijepi. I on ostane pored nje do kraja predstave. Kada se
vratio u pansion, svrati do oca Goriota i ispria mu da je upoznao njegovu ki Delphine. Prvi
put je bio u sobi oca Goriota i nije mogao sakriti svoje zaprepatenje kada je vidio tu rupu u
kojoj je ivio otac i sjeti se raskone haljine njegove keri. Na prozoru nije bilo zastora, nije
bilo tapeta pa se nazirao aav zid. Dobri je ovjek leao na looj postelji, a imao je samo
tanak pokriva. Pod je bio vlaan i pun praine, a u kaminu nije bilo ni traga od vatre. Moje
keri su dobre, samo da su im muevi dobri, bio bih presretan. Da sam barem mogao ivjeti
kod njih, meni bi bilo dosta samo da sluam njihov glas i srce bi mi igralo od radosti. Ali
gospodine, kako moete ivjeti u ovakvoj rupi, pored toliko bogato udomljenih keri? ree
Eugene. Ma to e meni bolje? Moj ivot je u mojim kerima! ree Goriot. Starac i student

postali su veliki prijatelji. Rastignac je bio pozvan kod ge Delphine. Ona je bila oajna i nije
to krila, no on je elio znati razlog toj zlovolji: Htio bih da budete samo moja! Delphine mu
ponudi torbicu: Idite u kockarnicu, stavite 100 franaka ili izgubite sve ili donesite 6000
franaka. U kockarnici stavi 100 franaka na broj 21 (koliko je imao godina) i na sreu, ne
znajui kockati, dobio je 3600 franaka i opet nasumce stavio cijelu svotu na crvenu boju.
Promatrai su ga zavidno gledali. Kota se okrenuo i dobio je opet 3600 franaka. Sada imate
7200 franaka. Posluajte me i idite, apnu mu bankar. Vi ste me spasili! zagrli ga presretna
Delphine. Govorila mu je kako joj je loe u braku, donijela je sav taj miraz, a sada nema nita.
On mi daje samo za moje osobne izdatke odreenu svotu. Da se obratim ocu, ali sestra i ja
smo ga upropastile. Zahvaljujui vama, ja sam postala slobodna i radosna. Uzela je 6000
franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ete objedovati sa mnom svakoga dana, a pratit ete me
i u Italiens (kazalite). Opet je ocu morao ispriati kako je bilo kod njegove keri Delphine, a
dade mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici. Moda samo oni koji vjeruju u Boga,
potajno ine dobro, a Eugene je vjerovao u Boga.

Bjeismrt
Rastignac se neko vrijeme sasvim prepustio uicima. Bio je u drutvu ge Delphine, a i
kockao se naveliko: Katkad je mnogo dobivao, a katkad mnogo gubio! elio se iseliti iz
pansiona. Katkad je ostajao bez ijedna novia i sada je imao dugova pa je potpisao mjenicu
gospodinu Vautrinu (Votrenu) i dobio novac. Vautrin je bio odbjegli robija poznat pod
imenom Bjei-Smrt. Policija ga je htjela uhititi uz pomo gice Michonneau i gospodina
Poireta. Vautrin je bio zelena, lihvar, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na
raspolaganje bjeguncima ili njihovim obiteljima, ako je bilo naznaeno u oporuci. Gica
Michonneau dogovori se s agentom za 3000 franaka: da u vino sipa napitak koji e
izazvati njegovu prividnu smrt. Prenesite ga na krevet, svucite ga, pljesnite ga rukom po
ramenu i pazite hoe li se na koi pojaviti neka slova. Vautrin predlae Rastignacu preicu do
bogatstva: Sutra ujutro gica Victorina naslijediti e oevu ljubav i imanje. Moj e mu
momak zadati smrtonosni udarac u elo. Rastignac je bio zaprepaten. Ovaj dvoboj bio je u
suprotnosti s njegovim nadama pa je odluio obavijestiti gospodu Taillefer, oca i sina. U
meuvremenu Goriot prizna Rastignacu da odobrava njegovu vezu s Delphine i otkrio mu je
tajnu: Sve je sreeno za njegovo preseljenje u novi stan. Obavili smo mnogo posla za jedan
mjesec bez vaega znanja. Ona e primati 36.000 franaka rente godinje, a dio svoga miraza
od 800.000 franaka uloiti e u dobre nekretnine. Sljedeeg dana stigla je obavijest da je
mladi gospodin Frederic de Taillefer teko ranjen u dvoboju. Victorine je bila pozvana da
doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila bez novca, a danas ima milijune, ree Vautrine i u
tom asu pade kao svijea. To je bio znak da je napitak poeo djelovati. Kada su mu skinuli
koulju, ugledali su dva kobna slova. To je bila potvrda da je on odbjegli robija: Lako ste
zaradili 3000 franaka, ree Poiret. No Vautrine se brzo oporavio nakon lijeka kojega je
dobio. Na vratima blagovaonice pojavila se policija. U ime zakona i kralja ree policajac
ostalo se izgubi u galami. Priznajem da sam Jacques Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt
osuen na 20 godina robije u okovima. Tko me izdao? zapita Collin. Ti si me izdala, stara
gaduro, ti si mi priredila onu navalu krvi, znatieljnice! Ja bih ti dao 6000 franaka da
izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe s gaenjem. Van, uhodo!
i izbacie cinkaroicu iz pansiona. Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan
samaki stan koji mu je priredila Delphine: Ah, ja u vas uvijek mnogo voljeti.

Dvije keri

Eugene saznaje da je mu njegove ljubljene Delphine uloio sav novac, i svoj i njezin, u
poduzea, zbog kojih je morao poslati velike svote u inozemstvo. Ako ga natjeram da mi
vrati miraz, morati e obustaviti plaanje, no ako priekam godinu dana, on e udvostruiti
moj miraz kupovanjem nekretnina, jadala se ocu. Novac je ivot! Novac je sve! govorio je
otac. U tom trenutku ue grofica, druga ki Goriota i ree: Ja sam nesretna, propala sam, moj
jadni oe! Da bih spasila Maximov ivot, svoju sreu, odnijela sam zelenau obiteljske
dijamante do kojih je mome muu veoma stalo. Maxime je bio spaen! ali ja sam mrtva.
Restaud je saznao: da je samo nakit prodan za niu svotu i treba jo 12.000 franaka da bi
podmirila dug, a on je obeao da e se opametiti i da vie nee kockati. Nemam novca,
ree otac. I vie nita od 1200 franaka doivotne rente. Potroili smo novac za ureenje
stana. U ovoj nevolji nadao sam se pomoi od tebe, a sada vidim da me nikada nisi voljela. I
sestre se naljute jedna na drugu. Vi mi kidate srce! Umrijet u zbog vas! Obje ste pogrijeile.
Nita vie nemam! zajeca otac. Eugene, uplaen, uzme mjenicu koju je potpisao Vautrinu i
napravi propisanu mjenicu na 12.000 franaka na Goriotovo ime: Evo vam cijela svota,
gospoo. Spavao sam, va razgovor me probudio i tako sam saznao koliko dugujem
gospodinu Goriotu. Otac je bio jako uzrujan pa je legao da se odmori, ali mu je bilo sve
loije. Drugi dan mu je bilo jo loije. Samo ga udo moe spasiti! ree student medicine
Bianchon. Obje keri spremale su se na bal kod ge de Beauseant. Rastignac je razmiljao
mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da bi opravdao Delphinine postupke jer
je on oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti naas da ga posjetimo ! ree Eugene. Hou, ali
poslije plesa, odgovori Delphine. Na balu vikontkinja Beauseant zamoli Rastignaca da ode
do markiza de Ajuda i da joj on vrati sva njezina pisma. Kada se vratio, vikontesa ree:
Mislit u esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i plemenit, naivan i iskren usred toga svijeta,
gdje su te osobine rijetke. Kada su sili meu goste, Eugene ugleda obje keri gospodina
Goriota i to rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri podsjetie ga bolno na bijednu postelju
na kojoj lei otac Goriot.

Oeva smrt
Eugene se uplai kada je vidio koliko se promijenilo starevo zgreno blijedo i sasvim
iscrpljeno lice. Goriot je elio vidjeti svoje keri: Otii jo jednom do njih. Reci im da se ne
osjeam dobro. Kada bi one bile tu, ne bih se alio. Sluga Christophe se vrati jer nije mogao
ni s jednom od keri razgovarati, ga Restaud morala je obaviti vaan posao, a Delphine
spava jer se kasno vratila s bala. Ni jedna! odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju
posla, spavaju, nee doi! Tek na samrti spoznajemo to su djeca. Vi njima dajete ivot, a ona
vas tjeraju u grob. Kada bih imao blaga da im ostavim, one bi me previjale i njegovale. Obje
imaju kameno srce. Sve je bilo radi novca, sve je bilo samo pretvaranje. Nisam znao ni o
emu razgovarati. Strpljivo sam podnosio sve uvrede, a one su mi prodavale neko sitno
zadovoljstvo. I tako su me keri izbacile iz svojih domova. Ja sam za sve kriv, ja sam ih
nauio da me vrijeaju. Hou vidjeti moje keri! Ja sam ih stvorio! One su moje! Ako ne
dou? ponovi starac jecajui. Ja u umrijeti, umrijet u od bijesa! Ja izdiem, mene strano
boli! Osveta! Moji zetovi ne daju im doi! Smrt Restaudu, smrt Alzaaninu. Oni su moji
ubojice! Padne na zaglavlje kao da ga je malj udario. Blagoslov im dajem, ree napreui
se, blagoslov. Odjednom se srui. Rastignac ode do gospoe Restaud obavijesti ju da joj
otac umire: Gospodine grofe, recite gospoi da gospodin Goriot umire u jednoj bijednoj rupi,
bez novca i eli vidjeti svoje keri. Grof odgovara: Ja mnogo ne drim do njega, on je
iskvario svoje keri, unesreio mene i naruio mir moga doma. Doi e ga posjetiti im budu
ispunile svoje obveze prema meni i mome djetetu. Nakon toga ode do ge Nucingen i
zatekne je u postelji: Prehladila sam se kada sam se vraala s bala i oekujem lijenika, ree
Delphine. Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k svome ocu. On vas zove, ree Eugene.

Moj otac jamano nije toliko bolestan kako vi kaete. On bi svisnuo od tuge kada bi moja
bolest postala pogibeljnom zbog toga izlaska. Doi u poslije lijenikog pregleda. Zato ne
nosite svoj sat? Student joj apne na uho: Va otac nema ime kupiti pokrov u koji e ga
veeras poviti. Zaloio sam sat jer nita drugo nema. Idem, idem ja u prije vas stii,
ree Delphine. On je bio sretan to moe javiti samrtniku da e mu bar jedna ki doi. U sobi
je doktor operirao oca Goriota. Pekli su mu lea srebrnim nitratom. To je bio posljednji lijek
za koji znanost zna, ali lijek bez pomoi. Nema mu vie pomoi, ne moemo ga spasiti.
Treba mu odjenuti bijelu koulju i promijeniti posteljinu, ree lijenik. Gospoa Vauquer
ree: Otac Goriot nema vie ni santima. Ako bih dala plahte za ovjeka koji samo to nije
izdahnuo, a i jedna se mora dati za pokrov, tko e meni nadoknaditi trokove? udovica kao
da nije u stanju izgubiti. Uzmi prevrnute plahte iz sobe br. 7, one su dobre za mrtvaca apne
slukinji. Nasie! Fifine! ree otac. Ah, moji aneli! i odleti njegova dua. Delphine nije
dola jer se je posvaala s muem oko novca koji je traila od oca. Ga Restaud ipak je dola
i kad ugleda oca, briznu u pla: Oprostite, moj oe! Svi me mrze, samo me vi volite. Ja sam
bestidnica, nisam ga cijenila. Otac je umro! vrisnula je grofica i onesvijestila se. Potraite
sveenika i poloite starca na odar izmeu dvije svijee u praznoj sobi. Rastignac napie
pismo barunu i grofici da poalju ljude koji e podmiriti sve trokove oko pogreba. Sutradan
su Rastignac i student medicine prijavili starevu smrt. Kako zetovi nisu poslali novac, niti je
itko doao, Eugene je platio sveenika, a student je u svojoj bolnici kupio bijedni mrtvaki
sanduk, da ga mogu pokopati. Ako zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac koji si dao,
zapovjedi da se uree na grobu natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT, OTAC GROFICE de
RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU DVOJICE
STUDENATA.
Uzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele primiti: Njima je umro otac, pa su u
velikoj alosti. Kada se vratio u pansion, Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio
mrtvaki sanduk jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici.
Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila
siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva i
crkvenjak obavie pogreb za 70 franaka jer crkva nije bila bogata da bi molila besplatno.
Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja kola s grbovima grofa de Restauda
i baruna de Nucingena, ali prazna, i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere Lachaise.
Spustie tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se pokupie sa
sveenikom, kada je izmolio kratku molitvu koju je platio student. Da bi pokrili sanduk
zemljom, grobarima je Rastignac morao dati napojnicu. No on nije imao novca pa je posudio
od sluge Christophera 20 santima. Tuno se zagleda u grob i u njemu pokopa svoju posljednju
suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju. Na breuljku iznad Pariza, gledajui taj bogati i
veliki grad, Eugene de Rastignac izgovara znakovitu reenicu, izazov Parizu: A sad je red na
nama dvoma!
I kao prvi in izazova to ga je upuivao drutvu, Rastignac ode na veeru gospoi de
Nucingen. (kraj romana)

KOLSKI ESEJ (raspravljaki)

Pred vama je ulomak djela Honorea de Balzaca Otac Goriot. Pozorno ga proitajte, a zatim i
smjernice za pisanje kolskog eseja ispod teksta.
Redoslijed ponuenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao
zaokruenu cjelinu (uvod, razrada zakljuak).
Najprije piite na listu za koncept, a kasnije uredno prepiite na list za istopis.
Pazite na pravopisnu i gramatiku tonost. Esej treba imati 400 do 600 rijei.
E, pa, dobro, gospodine de Rastignac, postupajte s ovim svijetom kako on to
zasluuje. Vi se elite uzdii, ja u vam pomoi. Ispitat ete svu dubinu enske pokvarenosti,
izmjerit ete irinu bijedne muke tatine. Premda sam mnogo itala iz te knjige svijeta, bilo
je stranica koje su mi ipak bile nepoznate. Sada znam sve. to budete hladnije raunali, dalje
ete dospjeti. Udarajte bez milosti, pa e vas se bojati. Mukarce i ene prihvaajte samo kao
potanske konje koje ete ostavljati da crkavaju na svakoj postaji, pa ete tako stii na
vrhunac svojih elja. Vidite, bit ete nitko i nita ako ne naete enu koja e se zanimati za
vas. Mora biti mlada, bogata, otmjena. Ali ako gajite kakav duboki osjeaj, sakrijte ga kao
blago, ne dopustite da ga itko nasluti, inae ste propali. Vie ne biste bili krvnik, postali biste
rtva. Ako ikada budete ljubili, dobro uvajte svoju tajnu! Nemojte je odavati nikome prije
nego budete sigurni u to pred kim ete otvoriti srce. Da biste unaprijed ouvali tu ljubav koja
jo ne postoji, nauite se uvati ovdanjeg svijeta.
Smjernice za pisanje

Analizirajte drutvo o kojem govori vikontesa. Prikaite moralna naela koja u njemu
vladaju.

10

Navedite savjete koje vikontesa daje Rastignacu. to mislite o tim savjetima? Smatrate
li da bi ih trebalo prihvatiti?

Prisjetite se djela u kojima se drutvo opisuje na slian nain. Komentirajte ih.

Smatrate li da se umjetnou/knjievnou moe utjecati na drutveni moral? Navedite

primjer.

Usporedite drutvo u kojem vi ivite s drutvom koje opisuje vikontesa.

Izvedite na temelju prethodne analize zakljuak o drutvenom moralu. Potkrijepite

svoje miljenje primjerima iz vlastitoga drutvenog okruenja.
RASPRAVLJAKI KOLSKI ESEJ Honore de Balzac: ia Goriot
itanje i razumijevanje teksta

Navedeni temeljni problemi o kojima tekst govori

kako ostvariti drutveni uspjeh

beutnost koja je potrebna da bi se to postiglo

negativan prikaz ljudske prirode

kritika takvoga pristupa ivotu

A1
2

Navedeni kljuni sadrajni podaci

uoeno je da osoba koja daje savjet Rastignacu (vikontesa) dobro poznaje

drutvo o kojem govori

istaknuta je tema drutvenoga uspjeha kao jedna od kljunih tema europskoga

realizma

objanjena teza o ljudskoj prirodi koja bi uinila sve da postigne drutveni

uspjeh (ene kao pokvarena bia, mukarci kao tata bia)

navedena i objanjena moralna naela: uspjeti se moe samo iskoritavanjem

drugih

A2
4

Problematizacija teksta

uenik navodi savjete koje vikontesa daje Rastignacu i komentira ih

uoeno da po vikontesinu miljenju drutveni uspjeh podrazumijeva odricanje

od suosjeajnosti (empatije) za drugoga ovjeka (Udarajte bez milosti, pa e
vas se bojati. Mukarce i ene prihvaajte samo kao potanske konje koje ete

A3
6

11

ostavljati da crkavaju na svakoj postaji, pa ete tako stii na vrhunac svojih

elja.)

naglaeno da drutveni uspjeh trai iskoritavanje drugih ljudi

istaknuto da se ovjek, da bi uspio, mora odrei bilo kakve

emocionalnosti/ovjek koji pokae osjeaje osuen je na neuspjeh

uoeno da savjeti sugeriraju odsutnost bilo kakve moralnosti (to budete

hladnije raunali, dalje ete dospjeti.)

uenik zauzima stav prema toj tvrdnji: uvia kako to nije rijetka drutvena
pojava ni danas, ali da na taj nain uvijek jedan ovjek iskoritava drugoga i
nema povjerenja meu ljudima

Tvrdnje potkrijepljene citatom

A4
4

Svoje tvrdnje treba objasniti, argumentirati i potkrijepiti citatom (iz ulomka) ili
parafrazom.
Pokazano razumijevanje teme

uenik daje svoj komentar navedene teme (problem drutvenog uspjeha,

vikontesini savjeti) navodei pritom neka djela iz povijesti knjievnosti
(August enoa: Prijan Lovro, Ante Kovai: U registraturi, H. de Balzac:
Otac/ia Goriot, F. M. Dostojevski: Zloin i kazna i dr.)

uenik sustavno, razlono i argumentirano iznosi svoje miljenje o tome moe

li se umjetnou/knjievnou utjecati na drutveni moral pritom se ne
vrednuje pozitivan ili negativan odgovor, ve argumentacija

uenik sustavno, razlono i argumentirano usporeuje drutvo u kojem ivi s

drutvom koje opisuje vikontesa

uenik sustavno, razlono i argumentirano iznosi svoj zakljuak o drutvenom

moralu

A5
4

12