Copyright Politika kultura

Zagreb, 2003.
ISBN 953-6213-28-1

Biblioteka
IDEJE
Urednik
Radule Kneevi

Slaven Ravli

SUVREMENE
POLITICKE
IDEOLOGIJE
v

OIISJEKZI\ SOCIOI.IllliJU FILOZOFSKOG FAKUlUJA

SVEUIUT A U ZAGREBU

Politicka kultura

nakladna-istraivaki zavod

ZAGREB, 2003.

LIBERALIZAM KAO IDEOLOGIJA

nain povezuju druge

39

elemente i vrijednosti liberalizma sa slobodom kao os-

novnim elementom.

ELEMENTI I.IBEI'IIAI.IZMA

'ifl~I~M KAO IDEOLOGIJA

Ideologija liberalizma oblikuje se u 19. stoljeu, koje je poznato i ka? liberalno stoljee. Poetkom toga stoljea, tonije 1812, u SpanJolsk?J nastaJe I IZraz liberalizam. Izraz je vezan za djelovanje politike skupme Liberales, protivnika apsolutizma, koji su kao uzor uzeli francuski ustav iz 1791. te ga
1812. uveli u panjolsku. U borbi protiv apsolutistikog reima Ferdmanda
VII. Liberales su okupili irok narodni pokret. Izraz liberales ubrzo se
proirio u Englesku te u druge zemlje. U Engleskoj su ga torijevci rabili da
natete vigovcima, koje su tako 1816. nazvali British Liberales. Izraz Je
proiren na sve reformske skupine, ak i na umjerene k?nze~atlvc~, sk~one
stanovitim politildm reformama, paje od sredine 1820-lh poceo dobivati pozitivno znaenje: Leigh Hazlitt nazvao je svoje novine Liberal, a 1827. Macaulay pie 0 "liberalnim strankama na objema stranama parlamenta .. Nakon to su se 1831. u borbi za politiku reformu (Reform B111) rad1kal1 udruili s vigovcima, novo se ime sve ee upotrebljavalo za taj save~. Lord
J ohnRussell, voa te nove skupine u Domu puana, obraa se 1839. UJednom
pismu kraljici Viktoriji u ime Liberalne stranke. Politike id~je_Iwjeje t~ sku:
pina zastupala nazvane su liberalizmom, a izraz je brzo dobw s1re znacenJe l
proirio se u druge zemlje.
Liberalizam se esto ne razumije kao ideologija (Rossiter, 1955, 5) ili se
upotreba pojma ideologije u njemu svodi n~ "obite!~ pojmova (Bea:ey, Chapman Sheehan, 1999, 157). Istie se da tohko mnostvo variJanti 1tipova onemo~uje svoenje na isti rodni pojam. Primjerice, postoji ?itna razlika u
upotrebi pojma u europskome i amerikom kontekstu; ono sto se u ~urop~
dri liberalnim u Americi je konzervativno, pa se u SAD-u md1v1dualizam I
sloboda pojedinca vide kao osnovni elen;enti konzervativizr;:a (Ward, 1979,
4-5; Hayek, 1960, 397-411). Ipak, postoJe b1tni eleme~ti koJI poJan; hber_allzam ne ine samo upotrebljivim kao opi naziv za razhc1te tipove "]lbera!Izama<< (Gray, 1989) nego, to namje ovdje vano, omoguuju da se liberalizam
razumije i analizira kao ideologija.
Ponajprije, postoji zajedniko uporite koje oku pij~_ razliite elemente, a
ono je sadrano u samoj etimologiji. N aime, za sve varlJ~nte hberahzma. slo' b.Qilltje osnovna jezgra koja okupljenim elementima daJe :coherent':ost 1odreeno znaenje. Liberalizam se zato posve skraeno moze odrediti kao politika ideologija za koju je sloboda osnovni kriterij vrednov~nja dj~lova':ja
ljudi i svih drutvenih ustanova. Svi povijesni i suvreme~1 tipovi hberah~:
ma polaze od tog opeg polazita, te se razhkuJU ponaJpriJe po tome na koJI

Sloboda. Sloboda je osnovno polazite i element liberalizma. "po definiciji liberal je ovjek koji vjeruje u slobodu<< (Cranston, 1967, 459). Ona se
shvaa kao odsutnost vanjske prisile (negativna sloboda) ali i kao autonomija, tj. mogunost pojedinca da sam oblikuje ciljeve svojega ivota i djelovanja
na osnovi vlastitih interesa i spoznaja (pozitivna sloboda). On sam odreuje
smisao svojega ivota i bira svoj ivotni plan, uz uvjet da ne ugroava isto takvo pravo drugih i da prema njima ispunjava obveze koje je sam dobrovoljno
preuzeo. Liberalni pojam slobode zato razumijeva autonomiju pojedinca.
Isaiah Berlin razvio je slavno razlikovanje negativne i pozitivne slobode.
Negativ_na.slobada znai nepostojanje vanjsldh zapreka djelovanju pojedinca
po vlastitoj volji. Za pristae takve koncepcije bit slobode je odsutnost prisile
drugih, postojanje podruja u kojemu ovjek djeluje neometan od drugih, u
kojemu se nijedan ovjek ili skupina ljudi ne smiju upletati u njegovo djelovanje (Berlin, 1969, 122). Mi trpimo kad nas drugi prijee da inimo ono to elimo initi, pa zato svalwm pojedincu moramo dati prostor da djeluje prema
svojim eljama ili sklonostima.
Nelu su liberalni mislioci slobodu shvatili u mnogo pozitivnijem smislu. S
osloncem na J obna Stuarta Milla, Thomas Hill Green i drugi razvili su na prijelazu iz 19. u 20. stoljea koncepciju slobode u kojoj je osoba slobodna samo
ako je sposobna osloniti se na sebe, ako je samousmjerena ili autonomna.
Osoba je slobodna ako su njezine akcije u punom smislu njezine vlastite. Tal<va osoba nije podvrgnuta prisili, ona samakritild osvjetava svoje ideale i zato ne slijedi nekritiki obiaj i ne zanemaruje svoje dugorone interese radi
kratkoronih zadovoljstava. Zastupnici koncepcije pozitivne slobode istiu
vanost uvjeta u kojima pojedinci mogu djelovati prema vlastitim zamislima.
Za njih negativna sloboda, koliko god nuna, malo znai za dobrobit ako poje
dincu nedostaju sredstva da je iskoristi. Pozitivna sloboda postoji kad pojedinci imaju pristup resursima i mogunostima. Takva koncepcija mnogo pozitivnije vidi ulogu vlade, jer ona treba omoguiti osobi da artikulira i ostvaruje svoje stvarne interese, pomoi joj stvaranjem uvjeta kako bi ona mogla
ostvariti svoje vlastito dobro na vlastiti nain. Dakako, i za takve je liberale
vaan negativni pojam slobode, postojanje prostora osobne autonomije koji
se ne moe povrijediti. Alije pitanje koliko se te dvije koncepcije mogu uskladiti, koliko zastupnici pozitivne slobode mogu biti skloni opravdati paternalistiko upletanje radi poveanja neije slobode. Naime, jedan kritiar te koncepcije primjeuje: "Nevolja sa zanesenjakom za 'pozitivnu slobodu' jest u tome to bi on- da bi postigao nedvojbeno izvrsne ciljeve koje ispovijeda- bio
spreman povrijediti negativnu slobodu ... 'Pozitivna sloboda' moe se dobro
zamijeniti s 'blagostanjem' ili s nekim slinim pojmom. Alco mislimo da je
ljudska sloboda vana, treba misliti daje dovoljno vana daje ne povrjeuje
mo radi podupiranja bilo kojeg takvog cilja, a!< aica bismo ga nazvali 'sloboda'<< (Narveson, 1988, 33).

40

LIBERALIZAM

Sloboda se i u negativnom i u pozitivnom znaenju izraava u obliku razliitih sloboda pojedinca koje se mogu izraziti u etiri podruja: u podruju
osobne, politike, ekonomske i socijalne slobode. Osnovne su vrste sloboda
sloboda kretanja, koja je tradicionalno simbol slobodnog djelovanja; sloboda
savjesti, koja znai da savjest mora biti slobodna od svih vanjskih ogranienja; sloboda miljenja i govora; sloboda udruivanja; sloboda vlasnitva i
poduzetnitva, te novije vrste socijalnih sloboda, koje daju mogunost pojedincu da ivi prema vlastitoj koncepciji dobrobiti. Jedan od najutjecajnijih
pokuaja klasifikacije osnovnih sloboda poznate su Rooseveltove etiri slobode, etiri uvjeta za koje su se Amerikanci bili spremni boriti u Drugome svjetskom ratu: sloboda govora, sloboda vjere, sloboda od oskudice i sloboda od
straha. Iznio ih je predsjednik Roosevelt u govoru 6. sijenja 1941, a bili su temelj Atlantske povelje, a posredno i Ujedinjenih naroda. Dvije posljednje slobode ulaze u koncepciju pozitivne slobode. Poznati liberalni Beveridgeov izvjetaj iz 1942, koji je bio temelj za uspostavu drave blagostanja u Velikoj
Britaniji, takoer zastupa pozitivnu slobodu u obliku slobode od pet gorostasa: Oskudice, bolesti, neznanja, neistoe i nezaposlenosti.

,l

':i'
i
'

"',,

'

Tolerancija. Budui da nema viih ciljeva od dobrobiti pojedinaca, liberalizam zagovara toleranciju (snoljivost). Liberalno se miljenje razvilo iz
uenja o vjerskoj toleranciji i o dunosti drave da titi pravo svih na slobodno
izraavanje vjere. Tolerancijaje proirena na toleranciju razliitih miljenja,
stilova ivota i na druga podruja ivota. Onaj e izraena i u poznatoj liberalnoj maksimi, koja je postala temelj civiliziranih poredaka: svi su ljudi jednaki,
bez obzira na razlike u vjeri, ideologiji, rasi, naciji, klasi, spolu, staleu, profesiji, imunosti i politikim uvjerenjima. Ali tolerancija ima granicu- mogua
je samo prema onim uvjerenjima, miljenjima i djelovanjima koja jednakost i
slobodu priznaju kao prava svih lanova zajednice i ne tee njihovu nasilnom
ukinuu. Toj e paradoks tolerancije koji je Karl Popper objasnio prihvatljivim
zato to odustati od nasilja prema nasilniku ili zagovorniku nasilja znai
odustati od slobode i jednakosti kao temeljnih vrijednosti zajednice.
Jednakost. Za liberalizam je iznimno vana jednakost, ne samo zato to
liberalizam uvijek sadrava odreenu ideju jednakosti nego i zato to se pojedini tipovi liberalizma najvie razlikuju po odnosu prema toj vrijednosti. Liberalizam ponajprije istie pravnu jednakost - on priznaje jednakostljudi
kao graana drave, jednak pravni status svih bez obzira na njihove pojedinane razlike, jednako pravo na sigurnost i pravdu, suci trebaju u jednakim
sluajevima postupati jednako. Ali liberalizam zastupa i druge tipove jednakosti. On prihvaa politiku jednakost graana- svi punoljetni graani, bez
obzira na spol, vjeru, nacionalnu pripadnost i socijalni poloaj trebaju imati
jednako pravo sudjelovanja u vlasti. To razumijeva jednako pravo glasa. Liberalizam prihvaa i odreeni tip socijalne jednakosti, naime mogunosti
svakog ovjeka da neovisno o svom socijalnom poloaju razvije svoje sposobnosti. Ta jednakost izgleda (ansi) danas se razliito interpretira, ali openito
razumijeva ne samo uklanjanje ogranienja razvoja pojedinca koja uspostavljaju javni slubenici ili drutvena pravila, nego i ublaavanje nezasluenih
koristi ili tereta koji proizlaze iz socijalnih okolnosti u kojima se pojedinac
zatjee roenjem (jednakost obrazovnih mogunosti, stvarna otvorenost karijera talentima), ali za neke liberale (primjerice za Rawlsa) znai i razmatranje vanih razlika i u poetnim socijalnim poloajima i u prirodnom okruju

rl
l

l
l

LIBERALIZAM KAO IDEOLOGIJA

41

pojedinca, pa se zahtijeva da se socijalne nejednakosti urede tako da se pridonese najveoj moguoj dobrobiti najslabije stojeih. Smatra se da svakom
graaninu pripada odreeni skup dobara ve samim time to je lan zajednice, a dobro je da zajednica osigura odreeni stupanj jednakosti svima, pa to
razumijeva obvezu zajednice prema onima koji zbog raznih razloga nemaju
onu razinu dobrobiti za koju zajednica smatra da bije trebali imati svi, u skladu s njezinim mogunostima. Ali ta socijalna pravednost mora biti u skladu
sa slobodom pojedinaca te sa zahtjevima ekonomske uinkovitosti. No, svi liberali, bez izuzetka, odbacuju ekonomsku jednakost, koja znai iste iznose
prihodaj bogatstva za sve pripadnike drutva.

'

Vlasnitvo. Vlasnitvo je jedan od temeljnih elemenata liberalizma, ali

element koji u suvremenom liberalizmu izaziva prijepore. Dok je za klasini
liberalizam sloboda usko vezana za privatno vlasnitvo, pa bez vlasnitva nema ni slobode, nakon Johna Stuarta Milla taj odnos nije tako vrsto odreen.
Obnovom klasinog liberalizma u drugoj polovici 20. stoljea vlasnitvo ponovno postaje sredinja institucija liberalnoga drutva. Klasini liberalizam
polazi od stajalita daje privatno vlasnitvo logino i nuno proirenje prava
pojedinca da kontrolira vlastitu sudbinu. Vlasnitvo znai vladanje nad uvjetima svoje egzistencije. Moderni uvid pokazuje da restrikcija prava vlasnitva vodi temeljnoj restrikciji sloboda u svim podrujima, odranje liberalnih prava pojedinca u neskladu je s odricanjem od svih privatnovlasnikih
prava (Lloyd Thomas, 1988, 89). Istodobno, jasno je da vlasnitvo takoer
znai mo nad drugim ljudima. S obzirom na vlasnitvo u liberalnoj politikoj
teoriji razvijena su dva osnovna pristupa: radikalno odvajanje politikoga od
ekonomskog liberalizma (Sartori, 1962; Rawls, 1993, 338), inzistiranje na
nevanosti ekonomske doktrine, drugo, inzistiranje na ekonomskom liberalizmu kao sredinjoj osi liberalizma (Hayek, 1960; Friedman, 1962). Bez obzira na razlike, ne postoje liberali koji su neutralni ili ak neprijateljski nastrojeni prema privatnom vlasnitvu. David Spitz tuje poziciju racionalno izloio
miljenjem da liberalizam nije vjenan za bilo koji posebni ekonomski poredak i sposoban je podupirati iroki spektar vlasnikih prava, ali samo se po
sebi razumije da liberali moraju prihvaati privatno vlasnitvo >>kao bedem
protiv drave, kao izvor moi nuan da se sprijei prevlast ili gomilanje moi
u nj~inim rukama (Spitz, 1982, 149-150).
Individualizam. Liberalna je koncepcija drutva individualistika a ne
drutvo nije organizam s vlastitim ivotom, kojega su pojedinci dijelovi kao to su ruke i noge dio ljudskog tijela. Drutvo je agregat pojedinaca,
i o zakonima individualne ljudske prirode ovise zakoni drutva. Liberaliz~
polazi od metodolokog individualizma- pristupa drutvu koji se temelji na
zamisli o neovisnim pojedincima koji stupajui u meusobne odnose tvore
drutvo, ali i u drutvu ostaju ono to jesu- pojedinci. Kritiari prigovaraju
da liberalno drutvo izgleda kao soba ispunjena balonima, u kojoj se Svaki
bal?n poveava sve dok njegova povrina dotakne povrinu drugih balona;
zat1m prestaje s rastom i prilagoava se svojoj okolini (Wolff, 1984, 40). Liberalni se individualizam esto reducira na posjedniki individualizam, zamisao o pojedincima koji slijede samo svoje egoistine interese u uvjetima
konkurencijskoga trinog drutva. Meutim, unutar liberalizma postoji,
barem od J. S. Milla, tradicija razvojnog.individualizma, u kojemuje naglaholistika;

'-!7

42

iii
'

',,-i

',l
'

,,

';'

,'1
,i

LIBERALIZAM KAO IDEOLOGIJA

LIBERALIZAM

ban tip demokracije - predstavniku ili liberalnu demokraciju, koja spaja liberalne i demokratske vrijednosti i naela- individualnu slobodu i politiku
jednakost, prava manjina i vladavinu veine, konstitucionalizam i volju naroda.' Liberalna je demokracija tip politikog poretka u kojemu politike odluke ne donosi izravno narod nego njegovi zastupnici koje narod bira na slobodnim natjecateljskim izborima na osnovi opega i jednakog prava glasa; nositelji javnih ovlasti djeluju unutar utvrenih konstitucionalnih okvira koji
svim osobama jame neometano uivanje njihovih individualnih i kolektivnih prava, a postoji djelotvorna zatita u sluaju povrede tih prava; uspostavljena je autonomija civilnog drutva i neovisna javnost.
Liberalizam uspostavlja granice vladavine veine. Veina nije svemona,
njezina je mo ograniena sadrajno - pravima pojedinaca, ali i formalno potovanjem utvrene procedure. Liberalizam je zaokupljen zatitom pojedinca i razliitih tipova manjina. Iz toga slijedi doktrina pluralizma- disperzija moi, njezina podjela na vie nositelja (u vie ruku), postojanje vie sredita moi u drutvu i u dravi. Liberalni pluralisti opisuju demokraciju kao
pluralistiki konkurencijski sustav u kojem se raznolike interesne grupe natjeu za stjecanje utjecaja na donoenje odluka za koje su zainteresirane. Osnovna je znaajka demokracije rasprivanja moi u obliku postojanja konkurentskih i aktivnih grupa razliitih tipova i veliina.

sak na razvoju individualnih sposobnosti te stoga i na odreenoj demokratizaciji ekonomske i politike moi (Macpherson, 1987).
Drava. Liberali polaze od instrumentalnog pristupa dravi. Drava je
instrument drutva uspostavljen radi sigurnosti njegovih lanova i odravanja opih nepristranih uvjeta. Oni imaju nepovjerenje prema dravi kao sustavu moi koji u svojim nositeljima stvara osjeaj svemoi, samovolje i samodovoljnosti. Lord Acton je to pretvorio u zakonitost: svaka mo kvari ljude,
apsolutna mo kvari apsolutno. Liberalnije ideal ograniena, jeftina i odgovorna vlast. Ona se treba to manje mijeati u ivot drutva. Ogranienje
vlasti provodi se smanjivanjem njezinih ovlasti, ponaprije uspostavljanjem
sfere u kojoj ona ne moe intervenirati te vertikalnom i horizontalnom podjelom vlasti: horizontalnom diobom vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu,
te vertikalnom podjelom vlasti izmeu sredinjih i lokalnih tijela. Promjene
koje su potrebne mogu se izvesti zakonodavnim putem; izvrna vlast ne moe
sama provoditi drutvene promjene nego primjenjuje opa pravila naposebne sluajeve.
Konstitucionalizam. Liberalizam je usko povezan s idejom konstitucionalizma. U liberalnim demokracijama ne vlada narod nego ustav. Liberalna
drava je pravna drava, tj. drava vladavine prava. Prema Diceyevu miljenju, >>ne pokoravamo se ljudima, nego zakonima. Vlada zakon, a ne ovjek.

i
,,,,,

Glasovita Voltaireova misao biti slobodan znai ovisiti samo o zakonu kojom
je on saeo Montesquieuovo stajalite shvaa se kao aksiom liberalnog
shvaanja odnosa slobode i zakona. Naime, za Montesquieua se sloboda sastoji u tome da se radi sve to nije zabranjeno zakonom koju je donijela vladavina u kojoj je ozbiljena dioba vlasti, tj. u kojoj zakon sastavlja zakonodavno tijelo, po njemu upravlja odvojeno izvrno tijelo, a spram graana ga primjenjuje neovisno sudstvo (Neumann, 1974, 158). Zakon iskljuuje arbitrarnost
vlasti jer graanin moe biti kanjen samo zbog krenja zakona i ni zbog ega
drugog. Sve su osobe jednake pred zakonom i svi su jednako podloni odlukama redovitih sudova, bili oni obini graani ili vladini dunosnici. Za Kanta,
u graanskom stanju vlada zakonita sloboda, odnosno graansko je stanje
odnos slobodnih ljudi koji se nalaze pod prisilom zakona. Svrha je zakona kao
opih i apstraktnih normi uspostava pravne sigurnosti i autonomije graan
skoga drutva. Zakoni se ne donose za pojedinane sluajeve nego se odnose
se na neodreeni broj buduih sluajeva. Zato oni ne smiju imati povratno
djelovanje, zakon ne smije biti retroaktivan. Povratno djelovanje unitilo bi
pravnu sigurnost jer bi iznevjerilo ve nastala oekivanja i ponitilo proraunljivost djelovanja vlasti. Za Benjamina Constanta, povratno djelovanje
zakona je ponitenje uvjeta pod kojima drutvo ima pravo zahtijevati poslunost individue. Jer, ono mu otima jamstva koja muje drutvo osiguralo i
koja su bila protudjelovanje za tu poslunost koja je rtva. Povratno djelovanje otima zakonu njegov karakter. Zakon koji povratno djeluje nije zakon
(cit. prema: Neumann, 1974, 38).
Demokracija. Za liberale, demokracija je suglasna s liberalnim idejama
slobode i jednakosti, ona zapravo znai proirenje tih naela na podruje politike. Meutim, dajui svu vlast veini (tiranija veine), demokracija moe biti
prijetnja slobodi pojedinca. Demokratska drava tei pretvaranju pojedinaca
ujednolike dijelove transindividualnog subjekta- mase, te time unitavanju
slobode pojedinca i drutvenih manjina. Zato se liberali zauzimaju za pose-

43

TIPOVI LIBERALIZMA

Liberalizam je proeo moderno graansko drutvo ve od njegova nastanka, te se zapadni politiki sustavi nazivaju liberalnim demokracijama. Liberalne ideje i vrijednosti utkane su u temelje zapadne civilizacije, zato se na
njih danas pozivaju mnogi pokreti i stranke koji im daju svoje tumaenje u
skladu sa svojim sustavom vrijednosti. Liberalizam se tijekom povijesti mijenjao, ovisno o posebnim prilikama u kojima je djelovao i na koje je morao nalaziti odgovore. Povijesno, on se pojavljuje u etiri osnovna oblika: kao klasini liberalizam, demokratski liberalizam, socijalni liberalizam te konzervativni liberalizam ili neoliberalizam.
l. Klasini liberalizam. Kao skup ideja i uenja liberalizam se pojavljuje znatno prije nego to je prihvae njegov naziv, i to u 17. stoljeu u Engleskoj

l
Mnogi istraivai liberalne demokracije upozoravaju na napetost izmeu liberalnih i demokratskih
elemenata unutar nje. Giovanni Sartori je pokazivao daje odnos liberalizma i demokracije temeljni izvor napetosti moderne demokracije, jer proizlazi iz odnosa slobode i jednakosti. Liberalizam zahtijeva
slobodu, a demokracija jednakost. U konanoj analizi jednakost ima horizontalni poriv,jer tei ujednaavanju, dok sloboda ima vertikalni zamah, jer ide prema razliitosti i izdvajanju. Demokracija je
zaokupljena socijalnom kohezijom, a liberalizam potuje odlinost i inovaciju. Prema Sartoriju napetost izmeu liberalizma i demokracije korijeni se u tome to liberalizam poiva na individualizmu, zamisli o neovisnim pojedincima koji stupajui u meusobne odnose tvore drutvo, dok demokracija izvorno poiva na organicizmu, zamisli o pojedincima kao dijelovima transindividualnog tijela. Na konkretnoj politikoj razini, liberalizam je iznad svega tehnika ograniavanja dravne moi, dok je demokracija uklapanje narodne moi u dravu. Odnos liberalnih i demokratskih elemenata u suvremenim
demokratskim sustavima Sartori sabire u sljedeem: Prvi su mnogo vie zaokupljeni s problemima
politike prisile, in~vidualne inicijative i oblika drave; dok su drugi osjetljivi na probleme jednakosti,
socijalne kohezije i socijalne politike. No, ni~d ne smijemo zaboraviti daje ono to je demokracija
pridodala liberalizmu istodobno konzekvencija liberalizma ... Demokracija je dopuna ane zamjena liberalizma. Formulaje,liberalne demokracije.jednakost kroz slobodu, pomou slobode, ne sloboda pomou jednakosti (Sartori, 1962, 368-371).

44

LIBERALIZAM

LIBERALIZAM KAO IDEOLOGIJA

45

,!

l
,li

l''

iii' i'
'

i Nizozemskoj. Pojavljuje se kao program otpora arbitrarnoj i apsolutistikoj

vlasti monarha. Isprva istupa sa zahtjevima za slobodom savjesti, religijskom
tolerancijom i ustavnim jamstvima individualnih pniva. Liberalizam 17. i 18.
stoljea utemeljenje na ideji slobode kao odsutnosti izvanjske prisile nad pojedinevom djelatnou i njegovim mogunostima da potpuno i neogranieno
raspolae vlastitim sposobnostima. Hobbesova slavna definicija slobode iz
XXI. poglavlja Levijatana kao odsutnosti vanjskih zapreka kretanju posve
precizno odreuje znaenje pojma u tadanjoj Engleskoj- sloboda je sloboda
kretanja u razliitim smjerovima. Lockeje pak pokazao daje sloboda pojedinca mogua samo uz pretpostavku vlasnitva. Bez vlasnitva nema slobode,
ono je prirodno pravo pojedinca. Pojedinev ivotni status rezultat je njegove
radinosti, tedljivosti i sposobnosti da svojim radom prisvoji zemlju i dobra,
te ih pretvori u svoje vlasnitvo. Onaj tko nema vlasnitva mora raditi za drugoga i time postati ovisan o njegovoj volji. Budui da ovisne osobe ne mogu voditi uman ivot, one ne mogu biti kompetentne da punopravno sudjeluju u
politikoj zajednici, pa im se ne mogu dati politika prava. Liberalno vezivanje slobode, vlasnitva i politikih prava vodilo je nedemokratskim konzekvencijama: odricanju prava glasa velikoj veini punoljetnog puanstva. Francuski liberalni mislilac Benjamin Constant na poetku 19. stoljea ovako rezonira: ,.oni koji zbog bijede uvijek ostaju ovisni o drugima i osueni na nadniarenje, o javnim poslovima nemaju nimalo vee znanje od djece, niti su
zainteresiraniji od stranaca za napredak nacije jer niti znaju u emu se on
sastoji niti izravno uivaju njegove prednosti. Za izborno je pravo dakle potreban jo jedan uvjet povrh pukog roenja i dobi propisane zakonom. Taj je
uvjet slobodno vrijeme nuno za stjecanje znanja, za ispravno rasuivanje.
Samo imutak pribavlja to slobodno vrijeme, samo imutak osposobljava ljude
da vre politika prava (Constant, 1993, 51-52). Za klasine se liberale onaj
tko nema vlasnitva ne moe priznati racionalnom osobom. On zapravo nije
punoljetan jer se nije sposoban brinuti o sebi. Treba ga iskljuiti s istim argumentom s kojim se iskljuuju djeca: nezreli su da slijede vlastite interese i razborito upravljaju sobom. A akoje netko nesposoban razumjeti vlastite interese i upravljati vlastitim poslovima, kako mu se moe dopustiti sudjelovanje u
upravljanju drugima? Kad bi dobio politika prava, mogao bi nekanjeno zavlaiti ruku u tui dep poveavajui poreze.
U klasinom liberalizmu politika je zajednica zajednica vlasnika ija je
osnovna zadaa zatita autonomije samoregulirajueg procesa trine razmjene koji se temelji na privatnom vlasnitvu. To objanjava unutarnji ustroj
liberalne drave i sredinje mjesto zakonodavne vlasti u njoj. Liberalna je
drava ograniena i s obzirom na svoje funkcije (minimalna drava) i s obzirom na svoje ovlasti (pravna drava). Drava je nuno zlo, njezine funkcije
treba svesti samo na nuni minimum. Pritom se klasini liberali oslanjaju na
naelo laissez-fairea i razvijaju teoriju noobdijske drave. N oobdijska
drava ne znai slabu dravu, jer drava mora biti toliko jaka koliko to zahtijeva obavljanja njezinih funkcija. Klasini liberali boje se anarhije koliko i tiranije. N oobdijska drava razumijeva ogranienost drave s obzirom na opseg povjerenih joj funkcija, ali te funkcije ona mora obavljati efikasno. Poveanje funkcija drave suava prostor pojedineve slobode te ugroava dobrobit drutva, pa zato dravne funkcije treba strogo ograniiti. Adam Smith
je suverenu pripisao samo tri velike dunosti: obranu drutva od vanjskog

neprijatelja, zatitu svakog pojedinca od povreda to mu ih mogu nanijeti

drugi pojedinci, te poduzimanje onih javnih radova koji se ne bi mogli obaviti
ako se povjere privatnom poduzetniku. Liberalizam je razvio teoriju pravne
drave prema kojoj drava u obavljanju svojih funkcija moe intervenirati u
sferu trinoga drutva samo na osnovi zakona. Zakoni izraavaju opi inte-.
res i donose se u predstavnikoj skuptini- parlamentu. Stoga parlament kao
sredinja ustanova liberalne drave na koju je delegirana vlast naroda ne
predstavlja posebne interese i elje nego opi um cjeline. Kako u parlamentu
ne postoje dublje drutvene suprotnosti interesa ve samo razlike u miljenju
proizale iz manje ili vee sposobnosti u odreivanju opeg interesa, zakoni
proizlaze iz racionalne rasprave i uvjeravanja.
Sve do sredine 19. stoljea za veinu je liberala postojala suprotnost izliberalne ideje slobode i demokratskoga naela jednakosti. Nasuprot
demokraciji, liberali istiu republiku kao ogranieni, na slobodi pojedinca
zasnovan predstavniki oblik vlasti u kojemu postoji stroga podjela zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Tako Constant u govoru na kraljevskom ateneju u Parizu 1819, usporeujui antiku i modernu ideju slobode, zapravo
meusobno suprotstavlja liberalizam i demokraciju: dok se sloboda antikih
naroda sastojala u izravnom i stalnom sudjelovanju u zajednikoj vlasti
svih lanova zajednice, bit moderne slobode je mirno uivanje osobne samostalnosti. Odbacujui naelo narodne suverenosti i optuujui Rousseaua daje opravdao tiraniju prenosei u moderno vrijeme opseg drutvene
vlasti, tojest suverenosti zajednice svojstven nekom drugom vremenu, Constant demokraciji suprotstavlja liberalni ideal pojedineve osloboenosti od
dravne vlasti radi uivanja u svojemu vlasnitvu i privatnim poslovima
(Constant, 1993, 170-171).
meu

2. Demokratski liberalizam. Od sredine 19. stoljea liberalizam se povezuje s demokracijom. Kljuna promjena u odnosu liberala prema demokraciji moe se uoiti u djelu Alexisa de Tocquevillea. U Demokraciji u Americi
(1835. i 1840) Tocqueville je istodobno fasciniran demokracijom kakvu je
upoznao u Americi i uplaen njezinim moguim razvojem. Kao liberal on se
plai da demokratski despotizam (tiranija veine) kakav je uoio u amerikom drutvu moe biti jo vea opasnost za europske zemlje, osobito za
Francusku, gdje bi u sluaju uspostave demokratske republike, kakva postoji u Sjedinjenim Dravama ... despotizam postao jo netolerantniji nego to
je u najapsolutnijoj europskoj monarhiji. Trebalo bi poi u Aziju da bi se nalo
neto to se s tim moe usporediti. Tocqueville je vidio demokraciju (jednakost uvjeta) kao neizbjean proces, a uoavao je i mogunost zauzdavanja
njezinih najgorih tendencija (sposobnost udruivanja, opinska samouprava,
federalizam), ali je jasno pokazivao njezinu suprotstavljenost liberalizmu
kao doktrini slobode. No s revolucijom 1848. liberalizam i demokracija za
Tocquevillea vie nisu suprotstavljene ideologije i naela, suprotstavljeni su
sada demokracija i socijalizam. U govoru na zasjedanju Ustavotvorne skuptine 12. rujna 1848. Tocqueville kae: Demokracija i socijalizam povezani
su samo jednom rijei- jednakost, no mora se uoiti razlika: demokracija eli
jednakost u slobodi, a socijalizam eli jednakost u siromatvu i ropstvu (Sartori, 1962, 359-360). Nakon 1848. Tocqueville demokraciji daje novo, moderno znaenje - ona povezuje politiku jednakost s individualnom slobodom.
Tocquevilleov suvremenik J. S. Mill postavio je vrste temelje modernom de-

46

l!

LIBERALIZAM

mokratskom liberalizmu. Od sredine 19. stoljea mnogi liberali postaju zagovornici opeg prava glasa, tajnoga glasovanja, plaanja lanova parlamenta i
drugih demokratskih zahtjeva. Liberalna stranka u Engleskoj zauzima se za
demokratske zahtjeve i sve do osnivanja Laburistike stranke u 20. stoljeu
zastupa i interese niih slojeva. Liberalizam postaje sinonim zajedan tip demokratske ideologije.

3. Socijalni liberalizam. U 19. stoljeu zainje se i veliki povijesni spor

liberalizma i socijalizma. Liberalizam se morao odrediti prema zahtjevima za socijalnom jednakou s kojima je nastupao radniki pokret. Dok
je veina liberala, slijedei tradicionalnu laissez-faire doktrinu, odbacivala i
samu ideju politike jednakosti, smatrajui njezino prihvaanje poetkom
ruenja privatnog vlasnitva, dio liberala osvijestio je potrebu preispitivanja
temeljnih elemenata liberalne doktrine kako bi liberalizmu dao iri okvir
prihvatljiv razlii tim socij alnim skupinama Nastojei pomiriti naela individualnosti i slobode s tenjama za politikom i socijalnom jednakou, John
Stuart Milije u svojoj socijalnoj misli povezao liberalne, demokratske i socijalistike ideje i vrijednosti. Iako je upozoravao na opasnost to je ak demokratski konstituirana vlast moe initi za slobodu pojedinca ("tiranija
veine) te strahovao da demokracija ne dovede do ugroavanja tradicionalnih vrijednosti intelektualne elite i uspostave "klasne vladavine neukih radnika, on je demokraciju shvaao ne samo kao proceduru nego kao sredstvo
odgoja pojedinca. Raskinuo je ovisnost slobode o vlasnitvu i inzistirao naj ednakim pravima pojedinaca na razvoj vlastitih sposobnosti. Zato je u mnogim
sluajevima zazivao intervenciju drave u pravo vlasnitva (npr. ograniava
nja prava naslijea), smanjivanje ekonomske nejednakosti, uvoenje nacionalnoga obrazovnog sustava i sl. Zauzimao se za udruivanje radnika, radnike kooperative, sindikate i pravo na trajk kao "sredstvo odgoja radnika
u postizanju solidarnosti s pripadnicima svoje klase, stjecanju samopotovanja i ljudskoga dostojanstva te kao put ostvarivanja nunih drutvenih promjena. I to je bilo kljuno za razvoj liberalizma, Milije dao uvjerljivu argumentaciju u prilog jednakosti ene (a prema toj argumentaciji, ostavljajui ene
obespravljenima, liavamo drutvo "polovice ukupnoga svjetskog talenta
potrebnog za ljudskije, uinkovitije i pravednije upravljanje drutvom). Mill
je time postavio temelje liberalnom socijalnom reformizmu s kraja 19. i poet
ka 20. stoljea, ali je utjecao i na socijaldemokratski reformizam.
izmeu

,,,

:':
,,

''l

Pod utjecajem Millovih ideja izmijenilo se liberalno shvaanje uloge

drave. Potkraj 19. i poetkom 20. stoljea u Engleskoj se oblikuje novi, socijalni liberalizam, osobito u radovima Thomasa Hilla Greena i Leonharda T.
Hobhousea, a zatim u 1930-ima s novom politikom ekonomijom Johna
Maynarda Keynesa. Ti mislioci naputaju tradicionalnu laissez-faire doktrinu, te pokuavaju ujediniti individualnu slobodu s priznavanjem potrebe da
se drava uini odgovornom za ljudsku dobrobit, posebno za materijalne i obrazovne uvjete siromanih. Ti liberali zastupaju ideju uspostave modernog
sustava socijalne sigurnosti koji bi pokrivao sve pojedince "od kolijevke do
groba. Drava dobiva mnogo aktivniju ulogu, te je prihvaena kao pozitivna
poluga drutvenog razvoj ai uspostave minimalnih uvjeta za pojedinani napredak. Socijalne nevolje kapitalizma, ponajprije nezaposlenost, ne mogu se
rijeiti djelovanjem slobodnoga trita nego dravnom intervencijom u ekonomski ivot.

LIBERALIZAM KAO IDEOLOGIJA

47

. Tradi~~~n~~ lib<;rali odbijali su taj novi liberalizam kao preblizak socijalizm~, kOJI Je IZJe~aca:'an s diktatorskim sustavom Sovjetskoga Saveza. Njega rusu odm~ p;1hvatile ru liberalne stranke, paje vie djelovao na socijaldemokratske m~sli.o~e 1 ~trank.e. I liberalni mislioci u SAD-u, poput Johna
Dewey:" ~smJer~h. su hb er~~~ prema .socijalnim ciljevima. Ali ondje se
prihvacanJe noVIh metoda 1 cilJeva dogodilo u kontekstu velike krize 1929
nakon koje su socijalni liberali zadrali naziv liberala, a tradicionalni su se li:
beral~ .ot~d .poeli ~a;'i;~ti ko~zervativcima. Socijalni liberalizam, koji se u
amenckqJ hteratun cesce naziva reformistikim, newdealskim ili welfare liberalizmom, dosee vrhunac u 1960-im u programima Nova granica predsjednika Johna Kennedyja i Veliko drutvo predsjednika Lyndona Johnsona.
4. Neoliberalizam. Tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata konzervatiVlli liberalizam vratio je dio svoje popularnosti, osobito nakon to su se komunistike diktature poele shvaati veom i trajnijom prijetnjom liberalnodem?krat~kim sustavima od desniarskih tiranija. Prevratniku ulogu odigrala Je knJigaF. A. HayekaRoad to Serfdom, objavljena 1944, u kojoj je zastupa~ t.ezu o socijalisti~kim izvorima nacizma, te shvaanju svake socijalistike
pohtike kao potenciJalno totalitarne. Zato se treba vratiti klasinom liberalizmu- slobodl'>om t~itu, vladavJ:~ i ograni~!!~ Hayekje potaknuo I osnutak drustva Mont Pelerm, koJe Je u duhu nJegova uitelja Ludwiga :'on ~isesa odr~valo klasine liberalne ideale. Godine 1960. Hayek je
obJaVIo svoJe remek-dJelo The Constitution of Liberty, koje je bilo vano za
ouvanje i obnovu ideja klasinoga liberalizma. Dvije godine nakon toga Milt?n Friedm":' objavljuje knjigu Capitalism and Freedom, koja obnavlja klasinu predmillovsku shemu odnosa vlasnitva i slobode. No sve do 1970-ih
klasini, konzervatiVlli liberalizam nije imao veeg drutvenog utjecaja
Tek su krize i neuspjesi socijalnoliberalnih ekonomskih politika u SAD-u
da o~~aju p~s~jeratni ekonomski bum u posljednjoj etvrtini 20. stoljea pridoruJeli obnoVI konzervativnog liberalizma. Ideje individualizma i laissezfairea, slobodnog trita i minimalne drave zavladale su tada intelektualnim prostorom zapadnih zemalja. Obnavlja se klasini liberalni nauk o odno~u_slobode i :;.l~nitva, rehabilitira se ideja drutva kao umne samoreguliraJ~ce ~fere trz1s~em povezanih pojedinaca koji, teei postizanju svojih privatnih cilJeva, prmzvode opu harmoniju. U intelektualnoj je modi Smithova nevidlji~~ ruka trita. Napada se suvremena socijalna drava, njezin poloaj i
funkCIJe u ekonomskom ivotu, njezin birokratizam i intervencionizam osob~to nj~~ine. socijalne funkcije regulacije sukoba rada i kapitala, te ublaavanJa.sociJal.ruh po~lJedica trine ekonomije razliitim socijalnim davanjima.
IdeJe neoliberalmh ~slilaca, ponajprije Hayeka i Friedmana, nadahnule su
moderne .konzervativne politike. Strategije demontiranja socijalne drave
(t.hatchenzam, reaganizam) preko politika reprivatizacije i kresanja socijalnih fondova dominiraju politikom i ekonomijom zapadnih zemalja.
s:e.<!inom 1~8.0-i? taj je konzervatiVlli liberalizam postao vodea struja
opoZICIJskog n;IslJenJa u komuni~tikim dravama srednje i istone Europe.
Jacques Rupmk upozono Je na taJ fenomen: "Nigdje se u Europi ne moe nai
ort~do~sniji.h ~enika t~?r~je slobodnog trita Miltona Friedmana nego u
P~lJskoJ, gdJe Je dramaticm slom dravne industrije udruen sa zaostalom
pnvatnom poljoprivredom (cit. prema: Szacki, 1995, 2). Dogaaji 19891990. zato su i shvaeni kao povijesna pobjeda liberalizma nad komunizmom

48

LIBERALIZAM

i povratak tih zemalja svojemu prirodnom putu razvoja to gaje komunizam

prekinuo. Slomom komunistikih poredaka liberalizam se iz kritikoga i
prevratnikog miljenja pretvorio u temelj postkomunistikih drutava. Njemu su uskoro bili pripisani svi socijalni problemi u transformaciji tih drutava (socijalna nesigurnost, nezaposlenost i siromatvo). Izjednaen s ekonomskim liberalizmom, s idejom samoregulirajueg trita, liberalizam je oznaen ideologijom divljega, antisocijalnog kapitalizma. ak i ondje gdje je
ekonomski liberalizam imao vanu ulogu u oblikovanju politikog prostora i
gdje bilanca liberalnih strategija restrukturiranja nije negativna (npr. u Poljskoj, ekoj, Madarskoj), pojam liberalizma dobio je negativno znaenje; povezivanje s uestalim socijalnopatogenim fenomenima (klijentelizmom, korupcijom, kriminalom) koji su pratili uvoenje slobodne trine ekonomije u
postkomunistikim drutvima.
Sredinom 1990-ih neoliberalni modeli i politike posvuda su podvrgnuti
snanoj kritici i preispitivanju. Liberalni modeli slobodne trgovine izloeni
su raznim politikim osporavanjima, protiv neoliberalnih politika meuna
rodnih institucija istupaju politike skupine razliitoga ideolokog predznaka, a neki prosvjedi nisu lieni nasilja (sukob antiglobalistikog pokreta i policije u Genovi u srpnju 2001). No kriza neoliberalnih strategija i ideja ne
znai opu krizu liberalizma. Sve se vie govori o komunitarnom liberalizmu
(izraz Johna Graya), novom obliku socijalnog liberalizma to ga simboliziraju politike treeg puta demokrata Clintona i socijaldemokrata Blaira i
Schrodera, u kojima se individualna inicijativa povezuje s veom socijalnom
osjetljivou (nova politika zapoljavanja, socijalne skrbi i obrazovanja). Takva strategija stavlja na istu razinu znaenja individualnu autonomiju i ivot
u zajednici, ime se ponovno pokazuje daje svijet liberalizma znatno prostraniji i raznovrsniji od pojedinih njegovih povijesnih i aktualnih oblika.

Liberalizam u Hrvatskoj. Razina postojanja liberalnih ideja i vrijednosti dosad se iskazivala mjerom ekonomske, politike i kulturne modernosti
nekog drutva, tj. njegova je uspjenost povezivana s prihvaanjem liberalne
ideologije. No u razliitim se drutvima liberalne ideje pojavljuju u razliitim
oblicima. I u Hrvatskoj je liberalizam imao specifian oblik koji je obiljeavalo: prvo, jae naglaavanje nacionalne nego individualne slobode te, drugo,
nerazvijenost graanske klase kao tradicionalnoga socijalnog nositelja liberalne ideologije i njezina zamjena savezom liberalnih intelektualaca i dijela plemstva, a u drugoj polovici 19. stoljea savezom intelektualaca i liberalnog sveenstva koje je slijedilo ideje kanonika Rakoga i biskupa Strossmayera.' Liberalna se ideologija oblikovala u borbi za postizanje dravne autonomije koja se razumijevala uvjetom ekonomske, politike i kulturne modernizacije, a liberalne su ideje pravne jednakosti i ekonomske slobode
shvaene kao pretpostavke osobne i imovinske sigurnosti te ekonomskog
razvoja. Za hrvatske liberale 19. stoljea samo su nacionalna sloboda i dravna autonomija mogli osigurati graanske slobode i ekonomski razvoj, jer
dravna nesamostalnost onemoguuje razvoj. Osim toga, u Hrvatskoj se tek
od kraja 18. i u prvoj polovici 19. stoljea, s prodiranjem kapitalizma, poinje
stvarati nacionalna buroazija (preteno trgovci i intelektualci) koja uz na2

Netipinost liberalizma u Hrvatskoj ilustrira i zbornik Liberalna misao u Hrvatskoj (Feldman, Stipeti, Zenko, 2000).

~
i; .
[
,,
~-

[;

!:0
i.,

!J

f'

[;

~.

cionalne

istie

i l!beral_ne i

demokratsk~B::~;:~.::;:~O:I~:.

stolje::

graanska klasa bila toliko ekonomski slaba, politiki beznaajna i zatvorena

u s~o~ skueni_ svijet obrta i trgovine da su se graanski intelektualci, koji su

vodih revolucrJU 1848. (preporodni pokret) politiki morali oslanjati na

pl~~s~vo, tj. na onaj njegov dio koji se opirao madarizaciji. Ukratko, hrvatskiJe liberalizam nastao u socijalnom kontekstu koji su obiljeavale slabosti
tradicionalnoga socijalnog supstrata klasinog liberalizma (razvijenoga i
snanoga graanskog sloja) i specifinosti politikog okvira borbe (nepostojanje nacionalne drave), te je s~oga bio poglavito zaokupljen problemom izgradnje nacije i nacionalne drave, a ne individualnom slobodom. Usto liber~~zamje bio J?:i~isnut moniii_I ~olektivistikim i korporativistikim s~parrucrma- katohckim konzervatiVIzmom, radikalnim nacionalizmom i komunizmom. To je odredilo njegov karakter i snagu: uglavnom se razvijao kao nacion~ni liberalizam i nije postao vladajuom ideologijom. Meutim, onje bio
dovolJnO snaan da suoblikuje politiku kwturu i poredak. N a svojim vrhuncima m~ je bio v~na modernizirajua snaga hrvatskog drutva. Preporodni
P.~I<:et 1revolucJ,Ja 1848. temelje se na liberalnim idejama. Prvi moderni politic!d dokument toga pokreta, Zahtijevanja naroda iz 1848, u svojih trideset
tocaka daJe katalog osobnih, politikih, nacionalnih i gospodarskih prava i
sl_oboda (~kidanje feudalnih tereta, jednakost oporezivanja, vlastiti nezavism sabor, Jednakost pred sudom, putanje politikih zatvorenika slobodu tiska, govora, vjere i uenja, sloboda udruivanja i dr.). ZaMaur,.;,ieva banovanja (1873-1880) liberalne su ideje pretoene u program modernizacije i reforme upravne, sudske, prosvjetne i drutvene strukture. Liberalni elementi
zamjetni su u nau_ku Ante Starevia i u pravakoj ideologiji Gednakost pred
zakonom, neotuiva prava graana na slobodu, sigurnost i sretan ivot) ali
su .o<J:eeni ~?ncepcijom naci~ e (':acionalne drave) kao organske zajed~ice
koJa Je kao VIsa svrha konstitutivna za identitet pojedinca (Gross 2000
32). Potkraj 19. i na poetku 20. stoljea liberalne ideje zastupaju dalm~tinshl
p;avai, osobito Fr~ Supilo, te ih unose u svoju strategiju i politiku rjeavanJa hrvatskog pitanJa. Izmeu dva svjetska rata liberalizam je bio stijenjen
izmeu dviju velikih totalitarnih ideologija- faizma i komunizma te su liber_alne id~je ostale zar?bljene unutar drugih ideologija (ponajprije nacionalizma) 1h svedene na mtelektualno-akademsku sferu (primjerice u Alberta
Bazale 1Ladislava Polia). U dugome razdoblju vladavine totalitarnih ideologija (1941-1989) liberalizam je proglaen neprijateljskom ideologijom a
~alobrojni zastupnici liberalnih ideja podvrgnuti su represiji. Liberalu~ se
IdeJe u specifinom obliku pojavljuju kao dio pluralistikog ozraja Hrvatskog prolJea 1970-1971. Potkraj 1980-ih ideje osobnih sloboda, nacionalnog
samoodreenja, ogranienja vlasti, pravne drave i slobodnog trita zavladale su javnim mnijenjem, a 1989. nastala je i prva oporbena politika stranka s liberalnim programom (HSLS).

LITERATURA
Bealey! F., ?hapin.an, R. A., Sheehan, M., Elements in Political Science, Edinburgh
Umvers1ty Press, Edinburgh, 1999.
Berlin, L, Four JFssays on Liberty, Oxford University Press, Oxford, 1969.

50

LIBERALIZAM

Bobbio,

N., Liberalizam i demokracija, Novi Liber, Zagreb, 1993.

Constant, B., Naela politike i drugi spisi, Politika kultura, Zagreb, 1993.
Cranston, M., Liberalism, u: The Encyclopedia ofPhilosophy, ur. Paul Edwards, Macmillan i Free Press, New York, 1967.
Feldman, A., Stipeti, V., Zenko, F. (ur.), Liberalna misao u Hrvatskoj: Prilo~i povijesti liberalizma od kraja 18. do sredine 20. stoljea, Friedrich Naumann Stiftung,

Zagreb, 2000.
Friedman, M., Capitalism and Freedom, The University of Chicago Press, Chicago,

1960.
Gray, J., Liberalisms: Essays in Political Philosophy, Routledge, London, 1989.
Gray, J., Liberalizam, Politika kultura, Zagreb, 1999.
Gross, M., Izvorno pravatva, Golden marketing, Zagreb, 2000.

Hayek, F. A., The Constitution of Liberty, The University of Chicago Press, Chicago,
1960.
Kiihnl, R., Oblici graanske vladavine: liberalizam - faizam, Izdavaki centar Komunist, Beograd, 1978.

Laski, H., The Rise of European Liberalism, Unwin Books, London, 1971.
Lloyd Thomas, D. A., In Defense of Liberalism, Blackwell, Oxford, 1988.
Macpherson, C. B., Individualism, u: The New Palgrave: A Dictionary of Economics,

ur. J. Eatwell, M. Milgate and P. Newman, Vol. 2, Macmillan, London, 1987.

Narveson, J., The Libertarian Idea, Temple University Press, Philadelphia, 1988.
Neumann, F., Demokratska i autoritarna drava, Naprijed, Zagreb, 1974.
Rawls, J., Political Liberalism, Columbia University Press, New York, 1993.
Rossiter, C., Conservativism in America, Heinemann, London, 1955.
Sartori, G., Democratic Theory, Wayne State University Press, Detroit, 1962.

Spitz, D., The Real World of Liberalism, The University of Chicago Press, Chicago,
1982.
Szacki, J., Liberalism after Communism, CEU Press, Budapest, 1995.
Ward, B., The Conservative Economic World View, Basic Books, New York, 1979.
Wolff, R. P., S onu stranu tolerancije, u: H. Marcuse, B. Moore, R. P. Wolff,Kritikais-

te tolerancije, Kulturni radnik, Zagreb, 1984.

Vie od

desetljea

ideje Immanuela Kanta dominiraju u filozofskopoliSAD-u, osobito u krugu koji slijedi nastojanja J. Rawlsa
da izgradi liberalnu teoriju pravednosti i obuhvatniju teoriju politikog liberalizma. Nasuprot prevladavajuoj utilitaristikoj tradiciji koja polazi od interesa, sree i odreene koncepcije opeg dobra, ti mislioci uporite trae u
Kantovoj ideji prava formulirajui koncepciju liberalizma koju mogu prihvatiti slobodni, jednaki i racionalni ljudi u zamiljenom izvornom stanju. Kant
je tako ponovno potaknuo radikalno preispitivanje dominantnih modela filozofskopolitikog miljenja.
On, koji je cijeli ivot proveo u rodnom gradu, koji je odbijao privlane pozive iz drugih gradova, ak i u vrijeme materijalne oskudice, dakle ovjek
koji za dananje pojmove djeluje prilino udno, a moda je tako djelovao i
svojim naprednijim suvremenicima, takav je ovjek potkraj 18. stoljea
izazvao pravu revoluciju (kopernikanski obrat) u njemakome i europskome miljenju. Kao batinik te tradicije Marx je primijetio da su Nijemci
mislili ono to su drugi narodi inili. Pripisao je to njemakom stanju, zaostalosti njemakih prilika koje su bile ispod razine povijesti. Iz horizonta svoga vremena, iz sredine 19. stoljea, Marx je bio u pravu. Ali to nije bilo stanje
Kantova vremena.
Kakvo je to bilo stanje Njemake u 18. stoljeu? To je doba Fridrika II. Velikog, autoritarnoga, ali prosvijeenogvladara. Za vrijeme njegove vladavine
od 1740. do 1786, u doba prosvijeenog despotizma, vlast je po nekim obiljejima bila liberalna. Fridriku se pripisuje izreka: Ja sam samo najvii sluga u dravi, koja se smatra definicijom modernoga ustavnog vladara, za razliku od poznate izreke Luja XIV. drava, to sam ja, definicije apsolutnog
despota. Kant e sam za njega rei daje otvorio polje umu. A o njegovu e
stoljeu govoriti kao o dobu prosvijeenosti. to je to donio Fridrik II? Taj
sljedbenik francuske kulture i neko vrijeme Voltaireov prijatelj bio je veliki
pruski kralj. Nije bio velik samo po svojem uspjenom ratovanju, ve prije
svega zbog svojih reformi prava i gospodarstva. Svojim graanskim zakonikom iz l 751. inicirao je pokret za kodifikaciju svih zakona i za uspostavu vladavine prava. Suprotno rasprostranjenom miljenju, u Pruskoj je u 18. stoljeu bila vrlo povoljna klima za prihvaanje liberalnih naela vladavine prava. Imala vrlo moderan i razvijen upravni aparat, koji je bio pod krajnjom
kontrolom sudova. Potkraj 18. stoljea svi sporovi izmeu uprave i privatnih
tikim raspravama u